SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Zavod za telekomunikacije

Prof. dr. sc. M. Kunštić:

Doc. dr. sc. D. Jevtić

KOMUTACIJSKI SUSTAVI
(Podloge predavanja na kolegiju : KOMUTACIJSKI SUSTAVI ; ak. god. 2003./04. )

Zagreb, siječanj , 2004.

1
SADRŽAJ

1. Elementi poziva i usluga 3

2. Međudjelovanje poziva i usluga 11
3. Modularnost i distriburana struktura komutacijskih sustava 25
4. Numeracija i adresiranje u komutacijskom sustavu 40
5. ISDN slojevi, poruke i korisnička signalizacija 54
6. Integracija računala i telefonije 62
7. Funkcije komutacijskog ATM čvora 67
8. Komutacijski čvor u inteligentnoj mreži 99
9. Literatura 117
10. Prilog A 118
11. Prilog B 119
12. Prilog C 120

2
1. ELEMENTI POZIVA I USLUGA
Poziv
Poziv i usluga posjeduju više definicija prema ITU (International
Telecommunication Union) preporukama, ovisno o okruženju i razini
korištenja termina za opis zbivanja u telekomunikacijskoj mreži. U telefoniji
termin poziv podrazumijeva korisnički zahtjev za uspostavom veze koji se
odnosi na skup aktivnosti korisnika i upućuje na vremensko trajanje, tj.
poziv nije samo trenutni događaj već podrazumijeva vremensko trajanje.
Pojava poziva i iznos njegovog trajanja imaju slučajan karakter.
Poziv (engl. Call) je izvorni termin vezan za proces uspostave, podržavanja i
oslobađanja veze između dvaju ili više korisnika. Uspješni poziv je onaj
poziv koji je 'pronašao' odabrano odredište i u nastavku omogućuje
konverzaciju. Drugim rječima poziv uključuje sve aktivnosti koje su
ponuđene korisnicima od uspostave do prekida veze.
Da bi nastao poziv prethodno mora postojati namjera, odnosno želja ili
potreba za uspostavom veze od strane korisnika (engl. Call intent). Namjera
će dovesti do pokušaja za ostvarivanjem komunikacije odnosno najprije do
prvog pokušaja poziva (engl. First call attempt). Namjeru ne možemo
izmjeriti. Možemo samo opravdano pretpostaviti njezino postojanje i mogući
raskorak između broja namjera i izmjerenog broja pokušaja poziva. Do
razlikovanja termina namjera i pokušaj poziva dolazi zbog zahtjeva koji
mogu biti potisnuti ili zakašnjeli zbog očekivanja niske razine kakvoće
usluge (engl. Quality of Service) od strane korisnika za neko vremensko
razdoblje, premda namjera za uspostavom veze može postojati.
Zahtjev za pozivom (engl. Call demand) je namjera koja rezultira prvim
pokušajem poziva. Zahtjev za pozivom je dakle inicijalni događaj u sustavu,
koji može biti registriran kao rezultat aktivnosti resursa.
Pokušaj poziva (engl. Call attempt) je pokušaj za dostizanje veze s jednom
ili više jedinica priključenih na telekomunikacijsku mrežu. Pokušaj poziva
očito uključuje sve aktivnosti, pa tako i upotrebu dodatnih usluga od strane
korisnika, rekonfiguracije i/ili preusmjeravanja prometa od strane mreže. U
nekoj promatranoj točki mreže pokušaj poziva odražava se kao jedan ili više
pojedinačnih uspješnih ili neuspješnih zahtjeva za zauzimanjem (engl. bid)
jedinica, odnosno upita i sve kasnije aktivnosti vezane za uspostavu veze.

3
Uspješni pokušaj poziva je, prema definiciji, onaj koji primi razumljivu
informaciju o stanju pozvanog korisnika.
Neuspješni poziv je pokušaj poziva koji nije rezultirao uspostavom veze.
Neuspješnost poziva uzrokuje više razloga, na primjer, zauzeće odredišta,
pomanjkanje resursa, pogrešno biranje, ne javljanje i slično.
Neuspjeh u pokušaju odabira resursa rezultat je neuspjelih upita i detektira se
kao gomilanje (engl. congestion) nad traženim tipom resursa. Jedan neuspjeli
pokušaj odabira resursa rezultira vrijednošću gomilanja iznosa jedan.
Brzina pozivanja (engl. Calling rate) je broj pokušaja poziva u promatranoj
točki sustava unutar vremenskog perioda, podijeljen s trajanjem perioda.
Kakvoća usluge (engl. Quality of service) je kolektivni učinak svojstava
usluge, koji određuje razinu zadovoljenja korisnika usluge.
Varijable kakvoće usluge (engl. Quality of service variable) su bilo koja
svojstvena varijabla, kao gomilanja, kašnjenja, itd. koja je zamjetljiva od
strane korisnika
Poziv se sastoji od stanja (engl. Call state). Stanja poziva imaju strogo
utvrđeni redoslijed i varijabilno trajanje. Svako stanje poziva zauzima
kontinuirani vremenski interval unutar poziva, a njegov početak i završetak
određeni su trajanjem neke (ciljne) karakteristične funkcije vezane uz obradu
poziva. Uobičajeno je da ime stanja bude usklađeno s funkcijom koja se
izvodi, na primjer, stanje usmjeravanja poziva, stanje oglašavanja poziva,
aktivno stanje ili stanje konverzacije itd.
Pozivi se mogu klasificirati na više skupina i to prema,
• ravnini obrade poziva,
• mjestu nastanka poziva i
• smjeru poziva.
Na ravnini obrade, poziv se dijeli na osnovni poziv i dodatne usluge.
Osnovni poziv je onaj poziv u kojem je korisniku ponuđen jednosmjeran
proces od zahtjeva za pozivom do prekida veze, kroz stanje prijama tona,
biranja, usmjeravanja poziva, oglašavanja poziva i ostvarivanja veze.
Neuspjeh u bilo kojem od navedenih stanja, vraća poziv na početak.
Prema mjestu nastanka poziv se dijeli na dva dijela, izvorišni dio i odredišni
dio, pri čemu izvorišni dio poziva može egzistirati samostalno, dok je
odredišni dio vezan za postojanje izvorišnog dijela poziva.

4
Na razini smjera, odnosno pozicije izvorišta i odredišta poziva u odnosu na
promatrani komutacijski sustav, poziv se dijeli na lokalni, odlazni i dolazni.
Lokalnom pozivu su i izvorište i odredište i veza između izvorišta i odredišta
smješteni unutar promatranog sustava. Odlaznom pozivu je izvorište unutar,
a odredište izvan promatranog sustava, dok je dolaznom pozivu izvorište
negdje u mreži izvan, a odredište unutar promatranog sustava. Odlazni i
dolazni pozivi zajednički se nazivaju vanjskim pozivima.
Vanjske pozive sustav poslužuje pomoću specijaliziranih jedinica koje
nazivamo linijama smjera. Uobičajeno je da odlazni ili dolazni smjer sadrži
grupu linija identičnih svojstava koje povezuju promatrani sustav s nekim
drugim komutacijskim sustavom, te da se takva grupa naziva smjerom (engl.
route).
Konflikt u pozivu vezan uz stanje oglašavanja poziva. Ova vrsta konflikta je
“nevidljiva” ili se najčešće podrazumijeva kao nešto normalno. Međutim
ovaj konflikt ugrađen je u korisničke namjere koje mreža mora poštivati.
Naime, pozivajući korisnik upućuje poziv, a pozvani korisnik ne mora imati
namjeru da odgovori na poziv, što se reflektira na uspješnost poziva.

Dodatna usluga
Termin dodatna usluga (engl. additional service) precizira da se misli na
usluge u pozivu, dakle vezano uz poziv. Termin dodatna usluga pretpostavlj
osnovnu uslugu (osnovni poziv). Inače termin usluga ima znatno šire
značenje u telekomunikacijama.
Naročiti zahtjevi za dodatnim uslugama vladaju u poslovnim sredinama, za
koje se ove ponajprije razvijaju i uvode. Količina usluga i njihova svojstva
izvode se prema potrebama i zahtjevima vlasnika poslovnog sustava, što
znači da dodatne usluge u poslovnoj sredini mogu odstupati od standarda.
Kao standardne mogu se identificirati slijedeće dodatne usluge - serija
preporuka I.250:
Dodatne usluge za identifikaciju broja:
(Number Identification supplementary services I.251)
• Direktno prolazno biranje - DDI (engl. Direct-Dialling-In)
• Višestruki korisnički broj - MSN (engl. Multiple Subscriber Number)
• Identifikacija pozivajuće linije - CLIP (engl. Calling Line Identification
Presentation)

5
• Ograničenje u identifikaciji pozivajuće linije - CLIR (engl. Calling Line
Identification Restriction)
• Identifikacija pozvane linije - COLP (engl. Connected Line Identification
Presentation)
• Ograničenje u identifikaciji pozvane linije - COLR (engl. Connected Line
Identification Restriction)

Dodatne usluge za preusmjeravanje poziva:

(Call Offering supplementary services I.252)
• Prebacivanje poziva - CT (engl. Call Transfer)
• Preusmjeravanje poziva na zauzeće - CFB (engl. Call Forwarding Busy)
• Preusmjeravanje poziva na ne javljanje - CFNR (engl. Call Forwarding No
Reply)
• Bezuvjetno preusmjeravanje poziva - CFU (engl. Call Forwarding Uncon-
ditional)

Dodatne usluge za upotpunjavanje poziva:

(Call Completion supplementary services I.253)
• Poziv na čekanju - CW (engl. Call Waiting)
• Držanje poziva - CH (engl. Call Hold)
• Prioritetni poziv - PC (engl. Priority call)
• CCBS - Call Completion on Busy Subscriber (ekvivalentno ACB ispod)

Višekorisničke dodatne usluge:

(Multiparty supplementary services I.254)
• Konferencijski poziv - CONF (engl. Conference Calling)
• Konferencija trojice - 3PTY (engl. Three Party Service)
Dodatne usluge od zajedničkog interesa:
(Community of Interest supplementary services I.255)
• Zatvorena grupa korisnika - CUG (engl. Closed User Group)

Dodatne usluge o naplati

(Charging supplementary services I.255)
• Izviješće o naplati - AOC (engl. Advice of Charge)

6
Dodatno, usluge svojstvene PBX sustavima:
• Individualno preuzimanje poziva - CPPI (engl. Call Pick-up Individual)
• Grupno preuzimanje poziva - CPPG (engl. Call Pick-up Group)
• Skraćeno biranje - AB (engl. Abbreviated Dialling)
• Preusmjeravanje slijedi me - FMD (engl. Follow Me Diversion)
• Automatski povratni poziv - ACB (engl. Automatic Call Back)
• Grupno traženje - GH (engl. Group Hunting)
• Upadanje u govornu vezu - INT (engl. Call Intrusion)
• Autorizirani poziv - AC (engl. Authority Call)
• Ne ometaj - DD (engl. Don't Disturb)
• Izuzimanje preusmjeravanja - ED (engl. Exclusion of Diversion)
• Automatski odgovor - AA (engl. Automatic Answer)
• Dodatno biranje - SD (engl. Suffix Dialling)
• Vanjsko preusmjeravanje slijedi me - EFMD (engl. External Folow Me
Diversion)
• Veza bez biranja - HL (engl. Hot Line)
• Optimalno usmjeravanje - OR (engl. Optimal Routing)
• Usluga dvostrukog pozivnog broja - DTNS (engl. Dual Telephone Number
Service)
• Višestruko dostupna linija - MAL (engl. Multiple Access Line)
• Noćna usluga (engl. Night Service) - Automatska periodička promjena
kategorija
• Glazba na čekanju (engl. Music on Hold)
Djelovanje navedenih dodatnih usluga općenito, povećava kapacitet
korisničkog priključka u smislu brojnosti paralelnih poziva po priključku,
dozvoljava veću mobilnost korisnika, djeluje na smanjenje učestalosti
pokušaja poziva, smanjuje potrebu za ponavljanjem pokušaja, omogućuje
brže i prilagodljivije javljanje. Iz svega navedenog može se zaključiti da bi i
broj neuspješnih poziva trebao biti manji u odnosu na sustave koji nisu
opremljeni navedenim uslugama. Parametar koji ima suprotno (neželjeno)
djelovanje poznat je pod nazivom interakcija svojstava usluge (engl. feature
interactions).
Osim do sada navedenih ISDN mreža omogućuje složenije medijske usluge
između dvaju korisnika:

Foto telefonski poziv (Photo-Telephone-Calling)

- pozvani i pozivajući korisnik mogu vidjeti slike jedan drugog.

7
Video konferencija na računalu (Desk Top Video Conferencing)
- poput klasične konferencije, ali uz pojedinačni ISDN priključak, te jedan ili
oba B kanala128 Kbps.

Visoko kvalitetna video konferencija (High Quality

Video Conferencing)
- na bazi biranja između dvaju korisnika, a uz prijenos
384 kbps (H0 kanal).
Telekonferencija (Teleconferencing)
- sa svojstvima prijenosa dokumenata, fotografija i crteža itd, kroz
zajednički istovremeni rad na resursima, dokumentima i sl.

Brzi prijenos podataka (High speed data transmission at 128 Kbps)

- Veoma kvalitetni digitalni mod u smislu visoke imunosti na šum i smetnje,
te kapacitet priključka osnovnog pristupa.

Složenije mrežne usluge

VPN – VPN je posebna imaginarna mreža unutar realne mreže koja
korisniku omogućuje uslugu privatnih poziva za sva definirana odredišta,
premda su veze komutirane od strane čvorova (komutacija) javne mreže.
Takva privatna mreža pretplatnicima pruža mogućnost postavljanja
privatne mreže, ali korištenjem resursa javne mreže. Telefonske veze
definirane u VPN mreži mogu se također koristiti i za obične telefonske
veze. (Danas se ova usluga u mreži uobičajeno naziva CENTREX.)
NUMBER PORTABILITY – “Telephone number portability” je usluga
koja omogućuje poslovnim i neposlovnim telefonskim korisnicima na
istoj lokaciji, zadržavanje njihovog postojećeg lokalnog telefonskog
broja, kada prelaze sa jednog na drugog ponuđača telefonske usluge.
UPT – (Universal Personal Telecommunication) Usluga temeljena na
značajnoj inteligenciji u mreži dobivenoj s pomoću baza podataka.
Omogućuje UPT korisniku s osobnu mobilnost na bazi osobnog UPT
broja. UPT dozvoljava, maksimizira zajednički skup pristupnih procedura
za UPT korisnika nezavino o terminalu, mreži ili zatraženoj onovnoj
telekomunikcijskoj usluzi. Ove procedure su “maksimalno” transparentne
u mrežama koje ih podržavaju. UPT također omogućuje UPT korisniku
ekstensivnu (sveobuhvatnu, široku) kontrolu njegovih osobnih usluga
dostupnih preko UPT usluge. (vidi prilog B)

8
Usluge s “dodanom vrijednosti”
Usluge sa dodanom vrijednosti (engl. Value Added Services) su posebna
skupina usluga specifičnih po svojem sadržaju, okruženju u kojem djeluju i
namjeni. U svojoj relizaciji uključuju poziv, dakle i dodatne usluge.
Povijesno gledano ovaj pristup je već puno prije zabilježen pridodavanjem
različitih perifernih jedinica (resursa), koje su se po potrebi uključivale u
poziv ovisno o loghici usluge, bilo da se radilo jednostavnijim govornim
porukama, snimanju poruka, ili pretvorbi oblika signala i sl.
Osnovna briga komutacijskog sustava jeste podržavanje poziva i veza
između krajnjih točaka. Svako dodatno procesiranje signala koje zahtijevaju
složenije usluge, a koje nije izravno vezano uz poziv, već više uz “sadržaj” i
oblik veze do kojega treba doći pomoću dodatnih informacija iz drugih
resursa, potrebno je obaviti izvan komutacijskog sustava.
U posebnim vezama kada je potrebno načiniti određeno prilagođenje signala
kao što je slučaj za “modem pool” komutiranje se izvode u seriji sa jednom
od jedinica iz grupe (Slika 3.10).
Pri tome korisnik ne vidi i ne mora znati da je u spojni put “umetnuta”
dodatna jedinica koja izvodi potrebnu obradu, čuvanje podataka, ili na drugi
način upravlja svojstvima komutacijskog sustava.

Postoje različiti opisi o tome što su to usluge s dodanom vrijednosti. Termin

se koristi za usluge koje nisu uključene u osnovnu pretplatničku uslugu, pa
su stoga i znatno skuplje.
Osnova za ovaj pristup je informacija i to: pronalaženje, spremanje ili
obrada informacije, te distribucija informacije.

Podjela se također može temeljiti na osnovi aktivnmosti uključene u traženje

informacije:
- potpuno interaktivne u zvučnom obliku, multimedijskom itd.
- pasivne usluge; na primjer slušanje snimljenih poruka.
- interaktivnost preko odabira izbornika (menu), upita i odziva (s
prepoznavanjem govora)

Upravljanje porukama je drugi tip ove vrste usluga:

Tipični primjeri:
- kućno bankarstvo,
- videoteks,
- vremenske prognoze,
- “sandučić” govorna pošta (voice mailbox)

9
- fax mailbox,
- elektronička pošta (e-mail X.400),
- učenje na daljinu (engl. distance learning),
- konferencija.

Uvođenje interneta uvodi značajnu dostupnost do informacijskih resursa

širom svijeta.

Očekuje se video kao važan element u budućim uslugama:

- video na zahtjev (video on demand),
- virtual reality,
- kućna kupovina (home shoping).

Usluge sa dodanom vrijednosti su znatno skuplje nego obični telefonski

pozivi, što automatski uključuje rizik. Djeca mogu nenamjerno načiniti
velike račune, dok neke usluge mogu biti nepodobne za djecu. Neke usluge
sa dodanom vrijednosti su pojačane sudjelovanjem telefoniste.

10
2. Međudjelovanje poziva i usluga
Kada pozivi dijele isto izvorište i odredište, u nekim svojim stanjima mogu
međusobno interferirati, odnosno međudjelovati. Treba napomenuti da svaki
odabir resursa za pozive može biti kofliktan proces, dakle pozivi su
potencijalno uvijek u međudjelovanju ove vrste. Dodatnim uslugama uvodi
se niz novih svojstava u pozivu. Postoje također i druga svojstva koja su kao
i poziv ukupna svojstva komutacijskog sustava. Ta svojstva su nužna zbog
drugih poslova koji se odvijaju u vremenu i omogućuju planiranje dimenzija,
praćenje signala, mjerenja, izbjegavanje petlji i slično, a sa svrhom
dugoročne pouzdanosti rada komutacije i mreže u cjelosti. Na drugoj strani i
sama dodatna usluga sastoji se od svojstava, dakle možemo govoriti o
svojstvima dodatne usluge. Budući da su dodatne usluge dane korisnicima na
raspolaganje izravno je uveden konflikt korisničkih namjera u svojstva
usluge. Osim toga postoji i međudjelovanje uzrokovano neodređenosti u
procesiranju poziva i usluga. Rezultat međudjelovanja dodatnih usluga
poznat je kao problem međudjelovanja svojstava te se u telefoniji koristi
standardni termin (engl. feature interactions).
Jedan od pozitivnih učinaka dodatnih usluga je smanjenje broja
neuspješnosti poziva. Na primjer, dodatnim uslugama za držanje veze (CH),
i oglašavanje poziva za vrijeme trajanja veze u odredištu (CW), rješava se
problem odbacivanja za pozive kojima se izvorišta ili odredišta preklapaju.
Već je napomenuto da, ako točku promatranja postavimo na razinu
upravljanja pozivom, veoma je važno u kojem stanju tekućeg poziva nailazi
novi poziv. Isto tako je važno u kojem stanju tekućeg poziva dolazi do
novog pokušaja poziva. U oba slučaja novi pokušaj poziva ili javljanje u
aktivnom stanju postojećeg poziva, ne mora prouzročiti odbacivanje tekućeg
poziva.
Čest nailazak na zauzeto odredište, što je uobičajena pojava u vrijeme
intenzivnijeg prometa - "sudaranje" poziva, znatno pridonosi značaju
dodatnih usluga. Glede analize zbivanja u sustavu, može se reći da dodatne
usluge djeluju na opće smanjenje brzine pozivanja u sustavu, smanjuju broj
neuspješnih poziva i broj ponavljanja pokušaja poziva. Neovisno o tome da
li su dane korisnicim na upravljanje ili ne iste učinke paralelno dvije s
prethodno navedene CH i CW, daju i usluge višestruko dostupna linija i
usluga dvostrukog pozivnog broja.
Međudjelovanje poziva može imati učinke i na uspješnost poziva u cjelini,
što ovisi o tome da li se pozivima izvorište i odredište poklapaju, ali ne i

11
isključivo o tome. Pozivi mogu međudjelovati u svim stanjima. Posebno je
interesantno međudjelovanje poziva kada je jedan od njih u aktivnom stanju.
Tada se mogu izdvojiti slijedeća tri slučaja (slika 2.1),
• poziv ometa ili ulazi u postojeću vezu i ne raskida komunikaciju,
• poziv ulazi u postojeću vezu i pri tom raskida postojeću komunikaciju,
• poziv ne ulazi u postojeću vezu, ali raskida postojeću komunikaciju.

U sva tri slučaja može se govoriti o dodatnim uslugama kao uzroku

navedenih međudjelovanja, osim u posljednjem za koji dodatna usluga ne
mora biti isključivim uzrokom.

Početak Početak

Poziv 1
Poziv 1
Poziv n Poziv 2
Poziv 2
Poziv 3

Završetak Završetak

Slika 2.1 Pozivi u međusobnom poticanju/sputavanju pod djelovanjem

dodatnih usluga

Iz dosadašnjih navoda zapazit da je moguća aktivnost usluge prije početka

poziva, dakle u mirnom stanju poziva, za vrijeme trajanja i nakon završetka
poziva.

12
Promet poziva i resursa
Mjerenje prometa je proces snimanja aktivnosti resursa komutacijskog
sustava u periodu mjerenja. Rezultati mjerenja su:
- broj poziva (upita) prema odabranom resursu ili grupi resursa
- promet resursa
- gomilanje (neuspješni pokušaji zauzimanja)
- kašnjenja (kašnjenja informacijskih tonova)
Intervali mjerenja definirani su kao unutar perioda mjerenja kao neprekidni
vremenski intervali od po 15 ili 60 minuta. Period mjerenja je proizvoljan,
od nekoliko sati, dana ili mjeseci do kontinuiranog mjerenja.
Osnovni rezultat mjerenja prometa je srednja vrijednost prometa izražena u
jedinici Erlang tijekom odabranog vremena [ITU E.500].
Promet poziva može se opisati jednadžbom:

n ⋅ tsr
y=
T

gdje su y iznos prometa poziva [Erlang], n broj poziva zabilježenih u

promatranom intervalu T, a tsr prosječno trajanje poziva.
Ako se promet mjeri, tada se to uobičajeno izvodi za neki fizički objekt -
resurs ili skup resursa sustava. Tada se mijenjaju značenja u prethodnom
izrazu, pa je y iznos prometa resursa (ili odabrane vrste resursa) [Erlang], n
je broj zauzimanja resursa zabilježenih u promatranom intervalu T, a tsr
srednje trajanje zauzeća resursa. Promet se mjeri zbrajanjem trajanja zauzeća
svake pojedinačne jedinice, pa prethodno navedeni izraz dobiva oblik,
ti
y=∑
i T

gdje je ti trajanje pojedinačnog i-tog zauzeća.

Dnevna kontinuirana mjerenja prometa provode se za odabrani kontinuirani
vremenski period unutar perioda od jednog dana.
Glavni prometni sat je kontinuirani interval od jednog sata unutar intervala
mjerenja, a za koji je promet ili broj pokušaja poziva najveći.

13
Zauzeće resursa je svako uključivanje resursa u posluživanje poziva. Pri
tome resurs postaje zauzet i neraspoloživ za druge pozive ili usluge. Resurs
može biti ponovno zauzet u istom ili u drugom pozivu, tek nakon
oslobađanja. Dakle uspješni upit rezultira prelaskom resursa iz stanja
raspoloživ (“slobodan”) u stanje zauzet.
Zauzeću resursa prethodi upit. Upit je zahtjev za uključivanje odabranog
resursa u posluživanje poziva.

Mjerljivost prometa
Kada se govori o zauzeću i prometu jedinica, potrebno je najprije razlučiti
namjene pojedinih vrsta jedinica u posluživanju poziva. Zauzeća jedinica
mjere se brojanjem uključivanja promatrane vrste jedinica u posluživanje
poziva u zadanom intervalu T. Promet resursa mjeri se pribrajanjem
vremenskih intervala trajanja zauzeća odabrane vrste resursa.
Nakon upita 1 Jedinica postaje kontinuirano zauzeta u intervalu vremena
Dt1, odnosno neraspoloživa, sve do oslobađanja (Slika 2.2). Svi novi upiti u
intervalu Dt1 rezultirat će neuspjehom. Upit 2 mora doći nakon isteka
vremena Dt1, a zauzet će resurs za novi interval Dt2, i tako dalje.

zauzeće
jedinice

∆t 1 ∆t 2
1
vrijeme
0
upit 1 oslobađanje upit 2 oslobađanje

Slika 2.2 - Aktivnost resursa u posluživanju poziva

Osnovni poziv i dodatne usluge - analiza doprinosa izmjerenom

broju zauzeća pojedinih resursa
Distribucija zauzeća u komutacijskom sustavu može se djelomično prikazati
kroz analizu osnovnog poziva. Osnovni poziv pretpostavlja pokušaj poziva,
uspostavu veze, te raskid veze između dvaju korisnika unutar promatranog

14
komutacijskog sustava. Osnovni poziv započinje zauzimanjem korisničke
jedinice pozivajućeg korisnika A.
Za vrijeme mjerenja prometa ovaj prijelaz korisničke jedinice iz slobodnog
stanja u stanje zauzeća detektira se i broji tijekom mjerenja. Da bi korisnik
mogao uspješno upravljati pozivom, svaki pokušaj poziva mora biti u svakoj
fazi u cijelosti poslužen. Za sve jedinice koje budu pri tom zauzete biti će
zabilježeno po jedno zauzeće. Ako neka jedinica tijekom posluživanja
jednog poziva više puta prelazi iz slobodnog stanja u stanje zauzeća, svaki
novi prijelaz se pridodaje tekućem broju zauzeća jedinice. Ako sustav
raspolaže slobodnim jedinicama za podršku poziva, te ako je pozvani
korisnik B slobodan, sustav će prebaciti korisničku jedinicu korisnika B u
stanje zauzeća, te poslati pozivni signal prema korisničkom terminalu, ali
mjerenjem neće biti zabilježeno zauzeće korisničke jedinice sve dok se
korisnik B ne javi. Tek javljanjem, odnosno zauzimanjem korisničke
jedinice od strane B korisnika mjerenjem se detektira zauzeće i inkrementira
brojač. Drugim riječima korisnička jedinica na odredištu poziva, tj. B strani,
pridonosi ukupnom prometu korisničkih jedinica u sustavu prije nego je
zabilježeno njezino zauzeće. Očito je dakle da stanje oglašavanja daje
doprinos ukupnom prometu korisničkih jedinica i kada se pozvani B korisnik
ne javi, ali ne i ukupnom broju zauzeća korisničkih jedinica.

A B
B se javlja
vrijeme veza
A B
B polaže
A X B

A B
oslobađanje

Slika 2.3 - Stanja osnovnog poziva koja pridonose zauzećima odabranih

jedinica

Kada se B javi, korisnička jedinica ostaje i dalje u stanju zauzeća, ali tada
postaje aktivna u pozivu, što se sada broji. Korisnik B se javlja, pa stoga
zauzeće korisničke jednice koje uslijedi njegovim javljanjem, u pravilu ne
uzrokuje nove upite prema jedinicama za podršku poziva. Raskid

15
komunikacije zbiva se na zahtjev bilo kojeg od dvaju korisnika. Nakon
polaganja prvog (korisnika A ili B) onaj drugi ostaje u stanju linijske blokade
(čuje posebni ton), i za to vrijeme opterećuje jednu od jedinica za odašiljanje
tonova. Korisnička jedinica tijekom linijske blokade i dalje pridonosi
prometu, jer ju aktivnom drži korisnik kojemu je pridružena.
Pojednostavljeni prikaz faza osnovnog poziva dan je na slici 2.3.

Broj zauzeća jedinica u osnovnom pozivu

Ako pretpostavimo da zauzeća svih jedinica sustava od početka do završetka
poziva padaju unutar vremenskog intervala mjerenja prometa, tada je
moguće pokazati koje jedinice i u kojoj mjeri poslužuju osnovni poziv.
Tablicom 2.1 pokazana je distribucija zauzeća za uspješno realizirani lokalni
pokušaj poziva u PBX.
Kratice ozbačavaju korisničku jedinicu (n_ext), jedinicu za slanje tonova
(n_dial) i jedinicu za prijam biranih znamenaka (n_keyc-R).
Zauzeće jedinice za odašiljanje tona slobodnog biranja je jedini indikator
izvorišnog dijela poziva, odnosno pozivajućeg korisnika, premda tijekom
trajanja poziva i ostali informacijski tonovi mogu biti upućeni prema
korisnicima (zauzeća u tablici 2.1 označena sa * nisu vezana za slanje tona
slobodnog biranja).

Tablica 2.1 - Broj zauzeća jedinica sustava za osnovni poziv u PBX

Broj zauzeća
Događaj / jedinica n_ext n_dial n_keyc-R
A ↑ podiže 1 1 1
A bira 0 0 0
broj OK! (ton prema A) 0 1* 0
Β ↑ podiže 1 0 0
A ili B ↓ polaže 0 1* 0
Σ zauzeća 2 1 + 2* 1

* - U nekim slučajevima ista jedinica može odaslati dvije ili više vrsta
tonova. Detekcija izvorišnog dijela poziva može se očitati iz zauzeća koj
su rezultirala slanjem tona slobodnog biranja.

16
Učinak usluga na zauzeća jedinica
Usluge se mogu aktivirati prije, za vrijeme i nakon osnovnog poziva, te
redovito pridonose upitima, zauzećima resursa, gomilanjima i kaąnjenju u
posluživanju istih resursa kojima istovremeno pridonosi i lokalni poziv. Čak
i kada usluga koristi isključivo specijalizirane jedinice, njezin doprinos nije
moguće u potpunosti izdvojiti od djelovanja na ukupni promet i zauzeća
zajedničkih internih resursa.

Preuzimanje poziva - individualno i grupno (Call Pick-up)

Usluge preuzimanja poziva namijenjene su korisnicima u čujnom polju.
Korisnik preuzima poziv za koji čuje ili vidi oglašavanje na aparatu u svojoj
blizini. Sa svoje aparat poziva zauzeti broj, a zatim na ton zauzeća odabire
kod usluge i javlja se (slika 2.4). Za ukupni doprinos usluge distribuciji
zauzeća potrebno je promatrati dva poziva. Prema pozvanom u čujnom polju
potrebno je uputiti poziv, bilo da se radi o grupnom ili individualnom
preuzimanju. To znači da usluga pridonosi sa dva izvorišna poziva po jednoj
ostvarenoj vezi, odnosno dva izvorišna dijela poziva po jednom uspješnom
pozivu. Usluga povećava broj zauzeća jedinica za odašiljanje tona biranja i
prijam znamenaka, te pridonosi povećanju broja poziva za koje se ne može
utvrditi da nisu neuspješni.

pokušaj poziva

oglašavanje poziva
A B
vrijeme

pokušaj poziva

oglašavanje poziva ton gomilanja

A B C
preuzimanje
veza
A C

Slika 2.4 - Stanja poziva koje pridonose zauzećima kod preuzimanja poziva
Doprinos ukupnom broju zauzeća resursa po pojedinačnom pokušaju poziva
dan je tablicom 2.2.

17
 Tablica 2.2 - Distribucija zauzeća za uslugu preuzimanja poziva
Broj zauzeća
Događaj / jedinica n_ext n_keyc-R n_dial
Α ↑ podiže 1 1 1
Α ispravno bira B broj 0 0 0
oglaąavanje poziva na B 0 0 0
C ↑ podiže 1 1 1
C ispravno bira B broj 0 0 0
veza A-C 0 0 0
Σ zauzeća 2 2 2

Automatski povratni poziv (engl. Automatic Call Back )

Usluga inicira automatski poziv prema pozivajućem (A) od zauzetog ili
slobodnog korisnika B.
pokušaj poziva

ton gomilanja Neraspoloživ

A B
ACB

ton potvrde
A B
vrijeme

Neraspoloživ

A B Neraspoloživ

Automatski
pokušaj poziva
A Raspoloživ
B
pokušaj poziva

A se javlja
ton oglašavanja
Raspoloživ
A B

veza
A B
A i/ili B polažu/e
A B
oslobadanje

Slika 2.5 ACB usluga

18
Time se pozivajući A postavlja u ulogu korisnika koji će biti automatski
pozvan od strane sustava kada se B oslobodi (slika 2.5). Usluga se može
aktivirati prelaskom u stanje slobodan iz svih stanja osim iz stanja ručno
zadane blokade. Inicijator usluge (A) ne dobiva informaciju o tome na kojeg
je točno korisnika inicirao uslugu (konflikt sa preusmjeravanjem), u kojem je
stanju pozvani u trenutku iniciranja usluge i koji je po redu na listi čekanja
(ako nije prvi inicijator).
Dakle, usluga omogućuje naknadno upućivanje poziva prema pozivajućem
korisniku kada se pozvani korisnik oslobodi. Vrijeme usluge ograničeno je
na neki period. Nakon isteka zadanog vremena usluga se automatski
poništava. Zbroj zauzeća po jedinicama sustava dan je tablicom 2.3.
Tablica 2.3 - Distribucija zauzeća jedinica sustava za uspješno realiziranu
ACB uslugu u lokalnom prometu
Broj zauzeća
Događaj / jedinice n_ext n_dial n_keyc-R
Α↑ podiže 1 1 1
A bira 0 0 0
broj OK (ton prema A) 0 1* 0
Α inicira ACB 0 0 0
A↓ polaže 0 0 0
B↓ oslobađa vezu 0 0 0
Α↑ podiže(poziv prema B) 1 1* 1
B↑ podiže 1 0 0
A ili B↓ polaže 0 1* 0
Σ zauzeća 3 1 + 3* 2

Erlanogova B formula
Izračunavanje vjerojatnosti gubitka poziva kada je grupa servera
neraspoloživa a zahtjev za uslugom odbačen, te je zahtjev potrebno ponoviti.
To je karakterističan slučaj za telefonski promet u komtacijskom sustavu
kada su svi resursi (uobičajeno linije odlaznog snopa) zauzete, pozivatelj
prima ton gomilanja, te mora ponovljati poziv sve dok server ne postane
raspoloživ. (Iz razmatranja je isključeno djelovanje ACB usluge u odlaznom
prometu)

19
 Vjerojatnost gubitka
1% 2% 5% 10%
N
15 8.108 9.010 10.633 12.484
16 8.875 9.828 11.544 13.500
17 9.652 10.656 12.461 14.522
18 10.437 11.491 13.385 15.548
19 11.230 12.333 14.315 16.579
20 12.031 13.182 15.249 17.613
21 12.838 14.036 16.189 18.651
22 13.651 14.896 17.132 19.692
23 14.470 15.761 18.080 20.737
24 15.295 16.631 19.031 21.784
25 16.125 17.505 19.985 22.833

Erlangova B formula izračunava vjerojatnost blokiranja poziva (vjerojatnost

gubitka) za zadano prometno opterećenje i zadani broj servera (prijenosnih
linija). PB(N,A) je vjerojatnost da pozivajući primi signal zauzeća s
prometnim opterećenjem od A Erlanga na grupi N linija smjera (engl. route).

AΝ
PB (N,A) = N!
N Ai
∑
i = 0 i!

Zaključite, da li je optimalno načiniti jednu grupu od tisuću korisnika i 50

servera ili od istih korisnika i servera načiniti 10 nezavisnih grupa od po 100
korisnika i 5 servera. U kojem slučaju će korisnicima biti ponuđena bolja
usluga i zašto?

20
Međudjelovanje svojstava (engl. feature interactions)
Termin poziv uključuje dakle i dodatne usluge, za razliku od termina
osnovni poziv. Usluge ponuđene korisnicima dio su ukupnih svojstava
komutacije. U slučaju prostorno distribuiranih poslovnih komutacija obrada
poziva može biti razbijena i na n modula koji su sastavni dijelovi
komutacije. Jasno je da se zbog toga, međudjelovanje usluga može očekivati
i na razini razmjene signala između nezavisnih programskih jedinica za
vrijeme posluživanja poziva. Ako se ograničimo samo na promatranje
dodatnih usluga možemo zaključiti da postoje mogućnosti njihovog
međudjelovanja. Zapravo mogućnost međudjelovanja je pojačana i stalno
raste upravo dodavanjem novih dodatnih usluga.
Do međudjelovanja dolazi zbog postojanja velikog broja istovremeno
aktivnih poziva, koji međusobno dijele distribuiranu upravljačku
programsku logiku u cilju ispunjavanja korisničkih zahtjeva koji i sami
mogu biti u koliziji. Uz to su redovito prisutne izmjene i dotjerivanja
postojeće logike upravljanja pozivom, što je rezultat potreba za
udovoljavanjem novim zahtjevima.
Međudjelovanje na procesnoj razini može se stoga podijeliti na tri osnovne
skupine:
• neodređeno
- slučaj kada nije poznato da li je potrebno izvesti jednu ili drugu ili više
akcija ili nije poznat njihov redoslijed, a sve su na raspolaganju

• neželjeno
- kada svojstva usluge međusobno mogu interferirati tako da neželjeno
promijene djelovanje usluge

• željeno
- predviđeno i definirano međudjelovanje usluga

U ovim slučajevima nije navedeno da može doći i do pogreške u izboru

usluge zbog nedostatka ili nerazumljivosti poslane informacije prema
korisniku. Dvije su međusobno zavisne i općenito neželjene posljedice
neodređenog međudjelovanja usluga:
• neuspjeh poziva i
• porast brzine pozivanja.

21
Treba ipak naglasiti da neodređenost u procesiranju poziva uvijek postoji, te
da je ona svjesno, ali često i nesvjesno ugrađena u upravljački program
sustava.

Izvorišni dio poziva Odredišni dio poziva

Početak Početak

Završetak Završetak

Slika 2.6 - Moguće djelovanje usluga u stanjima osnovnog poziva (ne odnosi
se na ukupno trajanje poziva)

Interakcija Svojstava Usluge (engl. Feature interactions)

Međudjelovanjem usluga mogu se izdvojiti slijedeće skupine neželjenih,

suvišnih ili nedosljednih zbivanja, pa možemo izdvojiti slijedeće skupine
interakcije usluga:
1. Dupliciranje (Duplication)
Isto procesiranje se izvodi više nego jedanput unutar istog poziva.
Primjer su usluge OCS (Originating Call Screening) i TPP (Terminal PIN
Protection)
OPIS: Kada A koristi uslugu OCS i uputi poziv prema B koji koristi TPP,
tada se autorizacija za A traži 2 puta. Jedanput za OCS, a drugi put za TPP.
Međutim ovo ponavljanje ulaznog PIN-a je nespretno i nepotrebno, ako je
isti PIN već unešen od strane A.

22
2. Redundancija (Redundancy)
Procesiranje (svojstva) usluge postaje redundantno što je posljedica
postojanja u drugoj usluzi.
Primjer su usluge AAB (Automatic Alternate Billing) i FPH (Freephone).
Za poziv sa AAB potrebno je načiniti “proširenje” prema pozvanom B, da li
B prihvaća naplatu poziva. Međutim, ako je B pretplaćen na FPH, tada je
ovakvo proširenje nepotrebno.

3. Stvaranje petlji (Looping)

Ako se usluga ponovi više puta, tada može doći do stvaranja “neželjenih”
petlji. Na primjer CFU. Kada se CFU ponovi više puta, moguće je neželjeno
formiranje petlje u nizu pozvanih korisnika (na primjer A-B-C-D-A).

Slika 2.7 – Poziv u petlji

23
4. Nekorektan redoslijed izvođenja (Incorrect Order of Execution)
Redosljed izvođenja u procesiranju nije proizvoljan, npr. autorizacija. Kada
je autorizacija “uvedena” u uspostavi poziva tada procesiranje autorizacije
prethodi ostalim obradama u pozivu, kao npr. uspostavljanju spojnog puta
između A i B. Ovaj redoslijed procesiranja mora biti poštivan i kod
dodavanja autorizacije u nekim svojstvima (uslugama), kao što je OCS za
druge usluge poput CONF.
5. Nedosljednost (Inconsistency)
Nedosljednost između dva dijela procesiranja svojstva (usluge) isključuje
izvođenje jedne od druge. Na primjer Kada A upućuje poziv prema B, a B je
uključio CFU prema C sa TPP, tada je poziv usmjeren prema C, a od A se
traži PIN. Ali A ne zna da je odredište promijenjeno na C umjesto B i ne
može dati ispravnu vrijednost PIN-a, ako je PIN ovisan o aktualnom
odredištu korisnika.

6. Neodređenost u procesiranju (Nondeterminism in Processing)

Zbog toga što je specifikacija svojstva nekompletna, aktualni uzlaz za
daljnju obradu ne može biti jednoznačno određen iz ponuđenih mogućnosti.
Na primjere CFU i CCBS. Ako A poziva B koji je uključio CFU prema C, a
C je zauzet, tada A može zatražiti CCBS. CCBS ne treba funkciju
nadgledanja za određivanje kada je pozvani postao “ne zauzet”. Međutim
nije jasno koga treba nadgledati, B ili C. Isto vrijedi i za CFU + ACB i CFU
+ CCNR.

B
A

Slika 2.8 –Neodređenost u obradi usluge

24
3. Modularnost i distriburana struktura komutacijskih
sustava

Za komutacijski sustav je od posebnog značaja svojstvo prilagodljivosti, i to

po funkcijama, kapacitetu, prostorna prilagodljivost i podrška što većem
broju aplikacija poznatih u svijetu telekomunikacija. Tipična konfiguracija
pokazana je slikom 3.1, a pokazuje komutacijski sustav sa mogućim
izdvojenim komutacijskim stupnjevima, korisničkim linijama, linijama
smjera (engl. route), signalizacije, te svojstvima grupiranja integriranog sa
ostalim čvorovima u mreži itd.

Udaljeni
komutacijski
Korisnièke linije
stupanj
VPN
Komutacijski
Linije smjera prema analognoj mreži
sustav
Linije smjera - digitalno
VPN (ISDN protokoli)
Linije za prijenos
signalizacijske informacije

Slika 3.1 Osnovna konfiguracija i ekstenzije komutacijskog sustava

Čvorovi u javnoj kanalski komutiranoj mreži su uobičajeno velikih
kapaciteta sa sučeljima prema drugim čvorovima mrežama. Svako
povezivanje, ovisno o potrebnom kapacitetu i vrsti protokola, izvodi se
preko standardiziranih sučelja.
U većim poslovnim sredinama potrebna je posebna prostorna prilagodljivost
kapaciteta i funkcija, a uz to i da je komutacijski sustav u nekoj mjeri
posebno podešen za funkcioniranje u poslovnoj mreži. Kriteriji za izbor i
parametre odabranih funkcija uobičajeno su vezani za prirodu poslovanja.
Nehijerarhijska distribuirana topologija poslovne komutacije pokazana je
slikom 3.2.

25
 Modul 2
Modul 1

Grupni komutacijski
stupanj

Modul 3

Modul n

Slika 3.2. Distribuirana topologija poslovnog komutacijskog sustava

Komutacijski sustavi u privatnoj mreži

PBX1 PBX2

Privatne/iznajmljene/tunel
protokol/... linije

PBX3

Slika 3.3 Privatna mreža od 3 komutacijska sustava

Na većim udaljenostima ili iz drugih razloga komutacijski sustavi mogu biti
povezani u privatnu mrežu (slika 3.3). Smisao privatne mreže je osigurati
transparentnost usluga neovisno o poziciji korisnika u mreži. Danas poznati i
dobro standardizirani protokol za ovu vrstu povezivanja privatnih
komutacijskih sustava, baziran je na ISDN-u i naziva se QSIG.
Usmjeravanje prometa u privatnim mrežama i između privatnih

26
komutacijskih sustava je posebno osjetljivo pitanje. Uz glavni uobičajeno su
prisutni i alternativni smjerovi (slika 3.4), koji se koriste ovisno o
prometnom opterećenju, ali i optimalnom izboru cijene usluge.

1 1
PBX Private net. PBX
2
2
PSTN
3 3
ANOTHER
NET.
Slika 3.4 Konfiguracija mreže sa alternativnim usmjeravanjem prometa

U pravilu se koriste smjerovi prema nekim statičkim ili dinamičkim

kriterijima. U konfiguraciji prema slici 3.4 izbor smjera može se opisati
slijedećim redom:
1. Uobičajeni izbor smjera (rute) u privatnoj mreži
2. Alternativni izbor smjera kroz javnu (PSTN) mrežu
3. Alternativni izbor smjera kroz "drugu" mrežu (npr. paketsku i/ili mobilnu
– internet, GSM)

3.1 ISDN linijski signal, referentne točke

ISDN linijski signal dijeli se na odsječke trajanja 250 µs, pri čemu su
odsječci različiti po smjeru. Duljina odsječka je 48 bita, od kojih je 36
podatkovnih bita (Slika 3.6). Ostali bitovi koriste se za upravljanje
odsječkom.
F L B1 L D L F L B2 L D L B1 L D L B2 ...
NT odsječak - smjer mreža -> terminal

F L B1 E D A F F B2 E D S B1 E D S B2 ...
TE odsječak - smjer terminal -> mreža

Slika 3.6 Format odsječka ISDN linijskog signala

27
Značenje pojedinih bita sa slike 3.6:
F - sinkronizacijski bit
L - za balansiranje opterećenja
E - za nadgledanje “sadržaja”, kada se terminala preko pasivne sabirnice dijeli kanal
A - za aktivaciju jedinica
S - ne upotrebljava se
B1, B2, D - kanali za korisničke podatke

Veći broj ISDN korisničkih jedinica može biti fizički vezan na jednu ISDN
liniju (priključak). U takvoj konfiguraciji, kada istovremeno dva terminala
započnu odašiljanje informacije može nastupiti kolizija (sudar). Kada NT
primi D bit od TE, vraća njegovu vrijednost natrag na poziciji E bita. TE
očekuje da je slijedeći E bit jednak zadnjem emitiranom D bitu. Ujedno,
terminal ne može emitirati u D kanal sve dok najprije ne detektira specifičan
broj jedinica (što indicira “nema signala”) u skladu sa prethodno
postavljenim prioritetom. Ako TE detektira da je echo bit u E kanalu različit
od njegovih D bita, tada mora odmah prestati daljnje emitiranje. Ovaj
jednostavan mehanizam osigurava da u nekom trenutku samo jedan terminal
može emitirati svoju D poruku. Nakon uspješnog odašiljanja D poruke
terminalu se automatski smanjuje prioritet potrebom za detekcijom više
jedinica za redom prije transmisije. Terminalu se ne ne može podići prioritet
dok ostale jedinice na istoj liniji ne dobiju mogućnost slanja D poruke.
Telefonski pozivi imaju viši priortitet nego ostale vrste usluga, pa i
signalizacijska informacija ima viši prioritet nego nesignalizacijska.
Budući da je ISDN standard nastao dosta kasno u odnosu na proizvođačke i
tržišne potrebe, dio privatnih komutacijskih sustava priskrbljuje sve signale i
kapacitete u svojim ne-ISDN, tzv. specifičnim digitalnim korisničkim
priključcima. Dio takvih priključaka pretvara se u standardne ISDN
priključke dodavanjem posebnog adaptera za konverziju signala i
signalizacijskih poruka. Pri tome se zadržava postojeće kućno ožičenje.
Komutiranje kanala digitalnih korisničkih priključaka (i ISDN) je nezavisno.
Numeracija kanala je također nezavisna. Komutiranje kanala je programski
upravljano, te je za jednu vezu moguće upotrijebiti oba kod BRI (ili više
kanala kod PRI). Za svaki smjer postoji identičan odsječak (duplex veza).
Za razliku od slučaja upotrebe analognih kanala, korisnici u digitalnim
kanalima npr. prijenos podataka mogu izvoditi ne vodeći računa o brzini
prijenosa po smjeru.

28
 B kanali
2B+D
Linijsko prilagodenje 2B+D
L.P. 2B+D
2B+D
Signalizacija
cetverožicno

Slika 3.7. Linijski Modul za prilagođenje korisničkog priključka

Tipičan modul za linijsko prilagođenje ISDN korisničkog priključka na

strani komutacije kapaciteta 4 BRI (Basic Rate Interface) priključka.
Zapazite da je komutiranje B i D kanala je razdvojeno (Slika 3.7).
Klasični komutacijski sustav nije nužno u cijelosti ISDN, ali može pružati i
potpunu ISDN funkcionalnost za odabranu grupu korisnika. ISDN kapaciteti
korisničkog priključka komutacijskog sustava:
64 kbit/s B (DS0)
2x64 kbit/s 2B
384 kbit/s H0 = 6B
1536 kbit/s H11 = 24B (u USA se naziva još i DS1 usluga)
1920 kbit/s H12 = 30B (u Europi se naziva još i E1 usluga)
n x 64 kbit/s

Povrh toga, za posebne namjene predviđeni su

H21 - 32 Mbps (512 B kanala)
H22 - 44 Mbps (690 B kanala)
H4 - 135Mbps (2112 B kanala) predviđeno za upotrebu kod komprimirane HDTV
U praksi kompanije najčešće nude B, D i H kanale.

Kuća ili Telefonska

ured kompanija

Slika 3.8 Referentne točke

29
TE1 - Krajnja (korisnička) oprema tipa 1
TE2 - Krajnja (korisnička) oprema tipa 2
TA - Terminal adapter (Omogućuje prilagođenje za komunikaciju sa ISDN opremom.
Osim analognih telefona, adapter može poslužiti i za prilagođenja ostalih vrsta
krajnje opreme, kao na primjer Ethernet sučelja i sl. )
NT1 - Mrežno zaključenje tipa 1 (To je završetak linije telefonske kompanije i početak
kućne linije)
NT2 - Mrežno zaključenje tipa 2 (Često ugrađeno - u npr. računalnu karticu. U velikim
kompanijama sa vlastitom telefonskom mrežom NT2 je sastavni dio npr PBX-a)
LT - Linijsko zaključenje (Fizička veza prema telefonskoj kompaniji -davatelju
telefonske usluge?)
ET - “Komutacijsko” zaključenje (To je logička konekcija (veza) lokalne telefonske
kompanije od korisničkog telefonskog aparata na “telefonsku mrežu”)

R, S, T, U, V - su referentne točke koje se prema ITU standardnu

upotrebljavaju u opisivanju ovog dijela mreže. Na primjer, R točka je sučelje
između “starijih vrsta” ne-ISDN opreme i terminal adaptera. Budući da
većinom u kućnim sredinama nema NT2 opreme S i T referentne točke su
uobičajeno jedne te iste i ponekad se nazivaju S/T sabirnica (engl. bus)
Ovisno o odabranoj točki u mreži bitno su različita zbivanja, poruke, signali,
fizička ožičenja i sl. Referentna točka U je potpuno različita od točke S/T i
to u fizičkom, opremi na razini ožičenja, različitim brzinama prijenosa,
potpuno različitom kodiranju (fizičkom i logičkom), itd.
Zapazite da su referentna točka V, te LT i ET oprema u domeni “telefonske”
kompanije, dok o U i NT1 također brine “telefonska” kompanija.

160 kbit/s
Zakljucenje sabirnice

Prema telefonskoj
kompaniji

2 žice
2+2 žice
(2 parice) 192 kbit/s
(48 bit odsjecci)

Slika 3.9 Point to multipoint konfiguracija

30
Tipična korisnička instalacija ISDN i ne-ISDN opreme u kućnoj okolini, ili
okolini manjih poslovnih prostora, konfiguracija “point to multipoint”.
To je fizički sloj S/T sabirnice koji definira topološku strukturu - fizički
oblik mreže u kućnom okruženju ili manjoj poslovnoj sredini. Ono na što je
korisniku ponajprije usredotočena pažnja su ožičenje, konektori, i napajanja.
ISDN korisiti 8 “pin” konektore, a koriste se četiri žice. Dakle kućno
ožičenje je temeljeno na četverožičnoj shemi - dvije žice za predaju, a dvije
žice za prijam. Duljina ožičenja je tipično puno veća nego što je to
prosječnom korisniku potrebno (Slika 3.9).
Postoje dakle dvije konfiguarcije kućnih ožičenja Point to point i Point to
multipoint.
Point to point je konfiguracija u kojoj se korsiti samo jedna jedinica na
ISDN priključak, na primjer samo jedan kompjuter. Jedan ili više ovakvih
ISDN priključaka može se koristiti kao PBX smjer (engl. route) do
udaljenosti od oko 1 km.
Point to multipoint je češće korištena konfiguracija koja omogućuje
korištenje do 8 jedinica krajnje korisničke opreme po jednom ISDN
priključku, tj. do 8 jedinica na pojedinačnu S/T sabirnicu. Za ovu
konfiguraciju duljina sabirnice ograničena je na 200 m, a svaka jedinica
može biti udaljena od sabirnice do 10m (žica do sabirnice 10m max.). Ove
udaljenosti je moguće povećati na 500m i 25-50m, za sabirnicu, te ožičenja
od sabirnice do jedinica.
Međutim za svaku jedinicu moguće je postaviti praktički neograničeni broj
adresa, a time je omogućeno fleksibilno automatizirano upravljanje
kompjutorskimm aplikacijama.
Napajanje i ožičenja
Za pogon ISDN priključka je potrebno više energije nego kod klasičnog
telefonskog aparata, i taj dio energije telefonska kompanija nije u
mogućnosti dopremiti do korisnika. Zbog toga ISDN korisničke jedinice
moraju doći do dodatne energije ne neki način. U normalnim okolnostima
NT1 je priključen na kućnu električnu mrežu. Tada se sve korisničke
jedinice napajaju preko NT1. To je jedan od razloga za četverožično
povezivanje jedinica u kućnoj mreži, jer dozvoljava odvajanje linija za svaki
smjer i ujedno omogućuje prijenos energije. Preostale 4 žice mogu se
upotrijebiti za alternativno napajanje od TE prema NT1.

31
3.2 Korisnička signalizacija
Svaki zahtjev između korisnika i mreže i obrnuto, podržan je strogo
definiranom skupinom signala, odnosno poruka. U analognoj telefoniji osim
dekatskih koriste se, a vjerojatno su već i najzastupljeniji tonski signali
(DTMF) za razmjenu upravljačke informacije između korisnika i mreže.
Uočite da informaciju pomoću tonskih signala mreža može poslati korisniku
kod na primjer usluge CLIP ili SMS. Za opis tonskih (DTMF) signala
pogledati prilog A.

Slika 3.9a Korisnička signlizacija – analogni pristup

32
Mrežna signalizacija
Komutacijski sustavi međusobno se povezuju na više načina, pri čemu vrste
i kapaciteti takvih veza mogu biti različiti. Tipično je da skupine linija –
snopovi ili rute (engl. Trunks or routes) mogu biti jednosmjerni i dvosmjerni.
Osim po smjeru mrežni čvorovi mogu se povezivati analognim i digitalnim
snopovim veza. U jednosmjernom snopu promet može teći samo u jednom
smjeru, pa se u komutaciji razlikuju prilagodna sučelja za odlazni, dolazni i
dvosmjerni snop.

Slika 3.9b Principi povezivanja dvaju komutacijskih sustava

Osim po smjeru prometa i vrsti veza različitost je i po vrsti signalizacije,
odnosno protokolu, koji se u pojedinom snopu koristi. Signalizacija se može
prenositi po istim (analogni snopovi) ili po posebnim kanalima (digitalni
snopovi) u odnosu na korisničku informaciju.

Registarska signalizacija
Registarska signalizacija se najčešće prenosi pomoću MFC (Muti-frequency
compelled) signalizacije. Šest sinusnih frekvencija kombinira se za skup od
15 različitih signala koji prikazuju znamenke i kategorije. Posebni uređaji –
prijemnici i predajnici kodova (code sender and code receiver) glavni su
resursi komutacije za ovu namjenu.
Najzastupljeniji registarski signalizacijski sustav je MFC R2. To je standard
definiran od strane standardizacijskog tijela ITU-T. MFC signalizacija uvodi
zahtjev za slanje potvrde uređaja koji šalje tonove (engl. Tone sender) prema

33
prijamniku tonova, prije nego prestane sa slanjem jednog para tonova i
započne sa drugim parom. Prijamnik može za 200 ms polati potvrdu nakon
što je primio znamenke, što znali da je u jednoj sekundi moguće prenijeti 5
znamenaka.

Slika 3.9c Odnos korisničke signalizacije i CAS za poziv kroz snop

Uobičajeno se po jednom kanalu prenosi signalizacija za skupinu kanala koji
povezuju dvije komutacije. Taj slučaj se skraćeno naziva CAS (engl.
Channel Associated Signalling).

34
 Signalizacija po zajedničkom kanalu - SS7
U signalizaciji SS7 poseban protokol pod nazivom TUP (engl. Telephone
User Part) sadrži sve potrebne signale za upravljanje telefonskim vezama u
nacionalnoj mreži. U usporedbi sa slojevima OSI modela, TUP je
ekvivalentan slojevima 4-7. U današnjim mrežama veze u PSTN mogu
također biti upravljane od strane ISUP protokola (engl. ISDN User Part). Na
jednoj strani ovi protokoli komuniciraju sa softverom za analizu i
upravljanje prometom u komutaciji, a na drugoj sa MTP (engl. Message
Transfer Part) slojem, čiji je zadatak osigurati prijenos signalizacijskih
poruka između dviju komutacija bez pogrešaka.

Slika 3.9d Signalizacija s kraja na kraj prilikom uspostave telefonske veze i

odnos prema TUP protokolu

35
 Slika 3.9e Signalizacija s kraja na kraj prilikom uspostave ISDN veze i
odnos prema ISUP protokolu
Odnos korisničke signalizacije DSS1 i ISUP protokola po pojedinim fazama
poziva prikazan je slikom 3.9e.

36
3.3 Pretvorba informacijskih kanala
(Komutiranje za usluge sa potrebom dodatnog procesiranja signala)

U okviru analize svojstava tipičnih za komutiranje, a u svrhu podrške

integriranih usluga bit će pokazana dva primjera.
Pretvorba signala u komutacijskom sustavu je tipična konverzija
informacijskog kanala, a koristi se kod modemskih i digitalnih, odnosno
ISDN podatkovnih konekcija.
Ovo je inače opći princip uvođenja dodatnog procesiranja u uslugu. Ovaj
pristup prvobitno nazivan usluga s pridruženim procesorom (engl. attached
processor). Pomoću ovakvog modela rješava se sučeljavanje analognih i
digitalnih kanala pomoću modemskih grupa (engl. Modem pool), ali i
“inteligentnije” usluge kao Pizza delivery, E-mail i Voice-mail sustavi kao
automatske korisničke usluge izvan poziva u (distribuiranoj) komutaciji.

Slika 3.10 Veza preko jednog ili grupe specijaliziranih jedinica

Povezivanje na ovaj način traje dok traje poziv. Prestankom poziva raskida
se veza između svih jedinica, te jedinica za konverziju ostaje slobodna za
novi poziv. Uobičajeno je da se jedinice koje izvode konverziju grupiraju,
dakle grupni broj i definirano pravilo odabira, koje je obično u ovom slučaju
jednostavno (Round Robin). Veličina grupe ovisi o očekivanom ili
izmjerenom prometu (Erlang).

37
 terminal A s
adapterom

125µs

D/D B1 B2
Digitalni signal
B1 B2
Modemska
Modem adapterska

Analogni signal
jedinica * terminal A s
A/D
modemom

Slika 3.11 Konverzija kanala povezivanjem preko modemske skupine (engl.

modem pool)

Slika 3.12. Potrošak kapaciteta i smjer tokova u priključnoj točki servera

(Priključna točka na slici 3.10 označena sa “*”)

Slika 3.13. Smjerovi u analognom informacijkom kanalu

38
Posebno svojstvo komutacije odražava se na mogućnost permanentnog
spojnog puta kako se to čini kod povezivanja računala u lokalnoj mreži
(Slika 3.14). Ovo svojstvo omogućuje povezivanje računala u LAN
topologije prstena. Radi se o primjeru koji nema komercijalnu vrijednost, ali
je naveden za prikaz svojstava komutiranja.

Komutacijski sustav

Slika 3.14. Računala u mreži “RING” topologije prstena

Komutacija izvodi potpuni automatizam u održavanju prstena, a to se svodi
na:
- automatsko isključivanje spojnih puteva prema računalu koje “izlazi” iz
mreže (prekid ili isključivanje napajanja, neispravnosti i sl.)
- automatska rekonfiguracija spojnog puta za računala koja se “vraćaju” u
mrežu
- automatska kontrola pogrešaka i alarmiranje za slučaj da se poveća broj
pogrešno prenesenih bita između točaka spojenih u topologiju prstena.

Premda se ovakvo umrežavanje ne koristi zbog opće orjentacije izgradnje

mreže, primjer koristimo za prikaz svojstava. Zapazite da je komutiranje
programski upravljano, da je konekcija neprestano nadgledana od strane
komutacije, te da je automatska rekonfiguracija prstena zadatak koji izvodi
komutacija ovisno o uključivanju i isključivanju pojedinog računala od
strane korisnika. Naravno komutacijski sustav nije ograničen na izbor i
upotrebu samo jednog od ovih načina već ih može koristiti istovremeno.

39
4. Numeracija i adresiranje u komutacijskom sustavu
Za razliku od računarskih sustava, klasični komutacijski sustavi od svog
nastanka izravno nadgledaju aktivnost biranja od strane korisnika u
stvarnom vremenu.
Numeracijom se provodi adresiranje na razini “mreže”, privatne ili javne.
Prisutnost drugih mreža zahtijeva prilagođavanje numeracije adresiranju
korištenom u tim mrežama, ukoliko se takve mreže koriste kao alternativni
spojni putevi (vidjeti sliku 3.4) .
Budući da komutacijski sustav aktivno nadgleda biranje svake znamenke od
strane korisnika, to znači da “on zna” što korisnik može birati. To znanje je
upisano u podatke komutacijskog sustava, može se s vremenom mijenjati i
prilagođavati, a pod utjecajem je trenutnog stanja u mreži (privatnoj, javnoj,
međunarodnoj, a danas i paketskoj).
Ono što svaki komutacijski sustav mora znati, to je koja područja logičkih
adresa (brojeva) pripadaju kojoj vrsti resursa u komutacijskom sustavu.
Primjer definicije brojeva u planu numeracije:
a) jednostavni
0 – za pozive prema linijama smjera u javnu mrežu (PSTN)
1 – za korisničke skraćene brojeve
2 – za korisničke brojeve
3 – - II -
4 – - II -
5 – - II -
6 – - II -
7 – - II -
8 – - II -
9 – za pozive prema telefonisti
b) složeniji
00 - za pozive prema linijama smjera u javnu mrežu (PSTN)
01 - za pozive prema mrežnom operatoru broj 1
02 - za pozive prema mrežnom operatoru broj 2
03 – 08 - za skraćene brojeve
09 - za pozive prema telefonisti
1-2 - kod odredišta za ostale komutacije unutar privatne mreže
3-4 - Korisnički brojevi vlastite komutacije za zatvoreni plan numeracije
5 –8 - odredišta prema drugim komutacijama unutar druge privatne mreže
9 – za pozive prema ostalim privatnim mrežama

40
Budući da se radi o stvarnovremenskom nadgledanju biranja, tj.
komutacijski sustav nadgleda biranje svake znamenke za svaki navedeni
prefiks posebno se definira duljina broja kojeg korisnik može birati.
Prva akcija u obradi poziva, je analiza biranog broja. Kriteriji analize broja
zadaju se tablicama kojima su definirane granice brojevnih skupina i njihova
svojstva, što je dijelom pokriveno pokazanim primjerima definicije. Kako bi
sustav mogao odlučiti kada je korisnik odabrao posljednju znamenku iz
zadanog brojevnog niza, za svaki definirani početak niza posebno se definira
i maksimalna duljina brojevnog niza.

Konfliktni brojevi
Konfliktni brojevi započinju sa istom ili sa nizom istih znamenaka, a
razlikuju se po svojoj duljini. Tipičan primjer konfliktnih brojeva su brojevi
usluge 90 i 900 koji se zbog jednostavnosti upotrebljavaju u gradskim
sredinama velikih zemalja. Budući da izvodi analizu svake upisane
znamenke, sustav ne može znati da li je kraj biranja iza prve ili druge nule,
tj. da li je broj dvoznamenkasti ili troznamenkasti, ako je prva birana
znamenka 9. Za rješavanje konflikta iza druge znamenke ubacuje se
vremensko nadgledanje biranja. Ako vremenska kontrola istekne uzima se
da je korisnik birao 90, a ako korisnik unutar tog vremena dodatno odabere
0, uzima se da je birao 900.
Definiranjem brojevnih nizova postavljene su grupe brojeva kojima je
određena namjena odnosno vrsta, pa su neke od vrsta brojeva:
- korisnički broj
- pojedinačni broj telefoniste
- grupni broj telefoniste
- pojedinačni skraćeni broj
- grupni skraćeni broj (npr. 92, 93, 94, ...)
- kod usluge
- podatkovni (korisnički) broj
- grupni korisnički broj
- grupni podatkovni (korisnički) broj
- pristupni kod smjera
- pojedinačni kod linije smjera
- pristupni kod modemske grupe
- pritupni kod za optimalno usmjeravanje
- .....

41
4.1. Struktura internacionalnog ISDN broja
Internacionalni ISDN broj definiran je ITU-T preporukama broj E.164, i ima
oblik prema slici 4.1.

Nacionalni Pretplatnički ISDN

Kod Države Kod Broj podadresa
Odredišta

Nacionalni broj

Internacionalni ISDN broj

ISDN adresa

Slika 4.1. Struktura internacionalnog ISDN broja

Nacionalni dio broja može se koristiti u cjelosti neovisno o lokaciji
pretplatnika. Danas se takav format čini opravdanim zbog dosljednosti
numeracije s numeracijom mobilne mreže. U Japanskom (i u Italiji od
2001.) brojevnom sustavu, korisnički broj je formiran od pozivnog broja
grada i korisničkog broja.
Izražavanje brojevne informacije (Expression of number information)
NPI (Numbering plane identifier) se koristi za indikaciju na kojem planu
numeracije je temeljena brojevna znamenka u adresnom polju i može
specificirati ISDN-telefonski plan numeracije (skraćeno E.164) ili privatne
planove numeracije.
TON (Type of number) je dodatna informacija koja se u nekim
signalizacijskim sustavima može zajedno sa brojem poslati u ili kroz
privatnu/javnu mrežu. TON se koristi za specifikaciju internacionalnog,
lokalnog, mrežno-specifičnog i slično. Ova specifikacija (kategorizacija) je
uvijek vezana za mjesto u mreži iz kojeg se broj promatra.
Oboje (NPI i TON) se postavljaju u slučaju posebnih informacijskih
elemenata i to za broj pozivajućeg (Calling party number), broj pozvanog
(Called party number) i preusmjerenog broja (Redirecting number).

42
Za izražavanje brojevne informacije postoje 2 načina:
1. I NPI i TON nose vrijednosti UNKNOWN
2. I NPI i TON nose vrijednosti različite od UNKNOWN
Dakle, ako NPI i TON nisu poznati mora biti poznata procedura za taj slučaj.

Podadresiranje (engl. Sub-addressing) je dodatna usluga u ISDN-u koja

dozvoljava pozvanomm korisniku proširenje (ekspanziju) adresnog
kapaciteta unutar danog ISDN broja. Značenje podadrese može definirati
samo pozvani korisnik. Podadresiranje se može primijeniti za:

1) biranje ili usmjeravanje poziva prema specifičnom terminalu na strani

pozvanog,
2) aktiviranje specifičnog procesa u korisničkom uređaju (na primjer,
računalu).

Maksimalna duljina podadrese ograničena je na 20 okteta, a informacija o

podadresi zapisana je unutar korisničkog terminala, pa je stoga procedura
registracije ili brisanja podešena za korisnički terminal.

Tip broja (TON, engl. Type of number) je dodatna informacija koja u nekim
signalizacijskim sustavima može biti poslana kroz javnu ili privatnu mrežu
zajedno sa korisničkim (pretplatničkim) brojem. TON se uvijek odnosi na
pozvani, pozivajući ili spojeni broj. To je način za kategorizaciju razine
broja u mreži , na primjer internacionalni, nacionalni, lokalni itd. Ova
kategorizacija je uvijek vezana za mjesto iz kojeg je broj promatran u mreži.

4.2.Vrste plana numeracije

A. Zatvoreni plan numeracije

Ovaj plan numeracije naziva se još i plan numeracije fiksne duljine.
Zatvoreni plan numeracije koristi se u privatnim mrežama ako nema
konflikta između prvih 1, 2 ili 3 znamenke seriji korisničkih brojeva. To
znači da nije potreban jedinstveni identifikator, lokacijski kod, kao kod
otvorenog plana numeracije. Svaki korisnik je dohvatljiv biranjem broja
direktorija drugog korisnika, neovisno o tome na kojoj lokaciji je pozvani
smješten.

43
B. Otvoreni plan numeracije (Uniformni plan numeracije)
Ova vrsta plana numeracije naziva se još plan numeracije varijabilne duljine.
Otvoreni plan numeracije je onaj u kojem svaka lokacija (komutacija) u
privatnoj mreži treba jednistveni identifikator, lokacijski kod, dok različite
komutacije u mreži mogu imati korisničke priključke sa identičnim
korisničkim brojevima. Lokacijski kod je potreban kako bi bilo moguće
razlikovati priključke s identičnim brojem ali u različitim komutacijama.

C. Hijerarhijski plan numeracije

Ako je pomoću TON-a (informacije o Tipu broja) moguće objediniti
pozivajuće/pozvane i prospojene brojeve u mreži, tada je moguće podijeliti
plan numeracije na dvije razine:
1. Regionalni
2. Lokalni (privatni)
Primjer hijerarhijskog plana numeracije u privatnoj mreži dan je slikom 4.2.

Regionalna mreža

Lokalna privatna mreža Lokalna privatna mreža

Lokacijski kod = 864 Lokacijski kod = 850
PBX A PBX B
PBX D
Lokacijski kod = 4 Lokacijski kod = 5
Korisnièki 300-399 Korisnièki 300-399 Lokacijski kod = 3
Korisnièki 2000-2999

PBX C PBX E
Lokacijski kod = 6 Lokacijski kod = 2
Korisnièki 300-399 Korisnièki 2000-2999

Slika 4.2. Hijerarhijski plan numeracije

D. Zajednički (korporacijski) plan numeracije

Primjena svojstava “usmjeravanja” i “konverzije broja” može biti
nezaobilazna prilikom realizacije ove vrste plana numeracije. Specifičnost je
u tome da svaki korisnik (u korporaciji), može biti jedinstveno dohvaćen
(adresiran) biranjem specifičnog “corporate directory number” korisničkog
broja. Komutacije mogu biti povezane “(tie-line) tankih linija”, PSTN i/ili
bilo moje druge mreže i bilo koje druge konfiguracije. Routing i Number

44
conversion svojstva upotrebljavaju se za modifikaciju pozvanog/pozivajućeg
broja kada se izvodi usmjeravanje preko PSTN-a ili neke druge mreže.

PSTN
Direktno prolazno biranje

PBX1 453 PBX4

PBX2 2xx
655 855
xxx xxx
453
3xx
PBX3

Format broja:
A B A - lokacijski kod (3 znamenke)
B - korisnicki broj (3 znamenke)

Slika 4.3. Korporacijski plan numeracije

Svaka komutacija ima svoj vlastiti plan numeracije, osim brojeva za

usmjeravanje prem drugim komutacijama u mreži, koji su zajednički za
cijelu promatranu mrežu, a podešeni su prema entitetima u svakoj
komutaciji.
Osnovne karakteristike privatne mreže ove vrste su:
- Neke komutacije su spojene privatnim linijama, a neke preko javne mreže
- Neke komutacije u mreži koriste brojeve fiksne duljine.
- U ovakvoj mreži dozvoljena je različita duljina broja.
- Lokacijski kod, koji je ujedno identitet komutacije upotrebljava se za
usmjeravanje prometa.
- Ako se pozivajući broj može poslati, tada se brojevi komutacija (lokacijski
kod) upotrebljavaju za strukturiranje cijelog pozivajućeg broja koji će biti
poslan prema odredištu.

45
E. Miješani plan numeracije
Miješani plan numeracije je mješavina zatvorenog i otvorenog plana
numeracije u istoj mreži.
Tipično, mrežni segmenti pokrivaju jednu ili više tranzitnih komutacija i
njihove pripadne komutacije (PBX) mogu biti konfigurirane kao zatvoreni
planovi numeracije. Ovi mrežni segmenti se tada tretiraju kao jedan čvor u
otvorenom planu numeracije pokrivajući cijelu mrežu (Slika 4.4).

Lokalna privatna mreža 1 Lokalna privatna mreža 2

Lokacijski kod = 594 Lokacijski kod = 980

PBX A PBX B PBX D
Nema lokacijskog koda Nema lokacijskog koda Nema lokacijskog koda
brojevi 100-199 brojevi 200-299 brojevi 1000-2999

PBX C PBX E
Nema lokacijskog koda Nema lokacijskog koda
brojevi 300-399 brojevi 3000-3999

Slika 4.4 Miješani plan numeracije

Ove dvije mreže sa zatvorenim planom numeracije tretirane su kao dva

čvora u otvorenom planu numeracije, a zajedno čine miješani plan
numeracije.

“Čuvanje” i analiza brojeva

Brojevi mogu biti definirani kao niz na primjer korisničkih brojeva 1500-
1900, ili kao pojedinačni broj npr., zajednički operatorski pristupni kod 09.
Brojevi različitih tipova (vrsta) spremaju se u odvojena podatkovna polja.
Preklapanje brojeva ili podbrojeva nije dozvoljeno i ne može se definirati,
osim za zajedničke operatorske DID (engl. Direct In Dialing) brojeve, a to je
moguće uz otklanjanje konflikta.

46
Konverzija broja
Konverzija broja koristi se onda kada ništa drugo ne preostaje. Primjer je
koordinirati privatni i javni plan numeracije bez većih promjena u
postojećim planovima numeracije. Tipična primjena ovog svojstva je
omogućiti (common corporate numbering plane) zajednički korporacijski
plan numeracije u slučajevima konflikta DID brojeva primljenih iz javne
mreže.
Pomoću svojstva konverzije broja pozivajući/pozvani/spojeni broj
poslan/primljen javne ISDN mreže ili iz ECMA Q-SIG (privatne) mreže,
može biti modificiran kako bi prikazao ispravne brojeve svim dijelovima u
pozivu. Tj. izbacivanje prefiksa, country code, area codes, international,
national, localnih kodova i sl.
Sa ovim svojstvom moguće je također modificirati poslane/primljene TON i
“bearer capability”.

4.3 Grupe i grupiranje

Grupe su jedno od značajnijih svojstava komutacijskog sustava, a definiraju
se na više načina.
Na primjer, grupa podatkovnih adaptera, modemskih ulaza, grupa korisnika
- definira se grupni broj za više korisničkih brojeva. Poziv se ostvaruje
biranjem broja grupe (broj 258 na slici 4.5). Svaki član grupe zadržava svoj
vlastiti broj i može primati pozive preko tog broja. Za poziv upućen na
grupni broj, usmjeravanje se izvodi prema članu grupe kojeg određuje
pravilo odabira.

Slika 4.5 Grupni broj i pripadajući elementi

47
Pravilo odabira može biti:
- uvijek od prvog člana,
- ciklički (uvijek od zadnjeg zauzetog člana - engl. Round Robin),
- prema najmanje prosječno opterećenom članu,
- “inteligentni” odabir vezan za neki odabrani ili više parametara (primjena
metoda umjetne inteligencije).

2) Grupa skraćenih brojeva

Definira se parametar pripadnosti grupi skraćenih brojeva. To je jedan od
parametara kategorije karakterističan za korisničku kategoriju, dakle statičke
korisničke podatke. Pripadnici grupe mogu skraćeno birati brojeve 2,3 ili 4
znamenke za neke od znatno dužih brojeva u javnoj mreži, uključujući
pristupne kodove i sl.

Kategorizacija korisnika i grupa

Statičke grupe
Grupe za grupno preuzimanje poziva (engl. Call pick up Group)
Grupe za grupno traženje osoba (engl. Call Hunt Group)
Podatkovne grupe (engl. Data group)
Modemske grupe (engl. Modem group)
Modem pool (posebna grupa sa pristupnim kodom za konverziju kanala)
Zatvorene grupe korisnika (engl. Closed User Groups)
ACD grupe (engl. Automatic Call Distribution Groups)
ANCD grupe (engl. Automatic Network Call Distribution Groups)
Prometne grupe (engl. Traffic (TCD) groups )
Pretplatničke grupe (engl. Customer Groups)

TCD grupa (vidi podnaslov “Podaci za diskriminaciju prometa”)

Način formiranja grupa za usmjeravanje poziva (vidi TCD ili prometna
matrica) sa specifičnim mogućnostima definicije prometa između grupa u
odnosu na izvorište i odredište poziva.
ACD grupa (karakteristično za Call centar)
Jedinstvena grupa po tome što dozvoljava korisniku samostalno
prijavljivanje i odjavljivanje (logiranje), a usmjeravanje poziva između
entiteta u grupi je posebno odabran u ovisnosti o namjeni ACD grupe. ACD
(i ANCD) su poslovno “osjetljive” grupe.

48
Closed User Groups
Zatvorene grupe korisnika u javnoj mreži su izolirane od drugih korisnika
javne mreže. Za ostvarivanje poziva prema javnoj mreži i iz javne mreže
prema grupi uvedene su posebne restrikcije. Samo neki korisnici po zadanoj
proceduri mogu primati i slati pozive prema javnoj mreži i distribuirati ih
unutar grupe.

Customer Groups
Pretplatničke grupe su posebne grupe koje se u pravilu definiraju pomoću
statičkih podataka - korisničkih parametara. Svrha im je odvojiti troškove i
dostup do mrežnih resursa između različitih poslovnih grupa u privatnom
komutacijskom sustavu.

Najopćenitije svojstvo grupa je da korisnik može pripadati većem broju

različitih grupa istovremeno. Treba napomenuti da se može raditi i o
različitim grupama iste vrste i o različitim grupama različitih vrsta.
Na primjer korisnik može pripadati grupi skraćenih brojeva, i grupi za
preuzimanje poziva.
ACD član može biti član u više različitih ACD grupa.

Dinamičke grupe
- Konferencijska grupa; Grupa korisnika u konferencijskoj vezi
- Konferencija trojice (3PTY)
- Sve grupe koje zbog usluge nastaju tijekom trajanja poziva, npr. Intrusion,
bitno mijenjaju kategoriju prethodno uspostavljene veze.

4.4 Podaci u komutacijskom sustavu

Od interesa za analizu i opis funkcioniranja komutacijskog sustava su podaci

vezani uz obradu poziva i njihovi odnosi.
Gruba podjela može se načiniti temeljem značenja i prisutnosti podataka u
bazi podataka komutacijskog sustava.

Podatke potrebne za obradu poziva možemo podijeliti na a) statičke i b)

dinamičke.

49
a) statički podaci
Statički podaci su vezani za bilo koji fizički (i/ili logički) entitet komutacije,
kao što su na primjer, korisnički podaci, podaci linija smjera, podaci grupe,
TCD matrica, itd. Statički podaci uobičajeno se rijetko mijenjaju, a služe za
definiciju kategorije i pokazuju mogućnosti i ograničenja svakog
pojedinačnog entiteta. Statički podaci pridruženi su svakom entitetu i
provjeravaju se tijekom obrade poziva. Neki od njih imaju izravno značenje,
a neki indirektno. Općenito korisnički podaci mogu imati slijedeći opći oblik
zadan opisno:

Korisnički podaci
Traffic - A0 B0 C0 D0 .....
Service - A1 B1 C1 D1 .....
Diversion - A2 B2 C2 D2 .....
ADC (Additional category) - A3 B3 C3 D3
::

Svaki parametar odnosi se na pojedinu vrstu svojstva komutacijskog sustava,

odnosno svojstva usluge. Tako na primjer pojedini parametri imaju
značenja:
A0 - Group of abbreviated numbers
B0 - TCD cathegory day
C0 - TCD cathegory night
D0 - Traffic connection class
::
A1 - Category fort emergency traffic
B1 - Intrusion facilities (no, yes for outgoing, yes for incoming, priorites in intrusion etc.)
C1 - ACB facilities (no, yes to ext, yes to ext rou and all)
::
A2 - rerouting limits yes, no
B2 - do not disturb
C2 - external follow me yes, no
::

Naveden je samo isječak iz statičkih podataka vezanih za opis korisničke

kategorije. Slično tome koncipirani su podaci i za ostale pojedinačne ili
grupe entiteta, kako fizičkih tako i logičkih, kao što su na primjer grupe u
komutacijskom sustavu.

50
b) dinamički podaci
Dio podataka koji se pojavljuje i mijenja nastankom poziva i mijenjanjem
faza u pozivu pripada grupi dinamičkih podataka.
Dinamički podaci pokazuju svaku pojedninačni entitet uključen u poziv.
Osim toga sam poziv kao entitet posjeduje polje podataka koje se kreira
pojavom poziva. Dinamički podaci su “znanje o pozivu” jer pokazuju veze i
težinu veza između poziva kao entiteta i entiteta uključenih u poziv (slika
4.6). U dinamičkim podacima opisano je točno koji je identitet poziva,
vremenske kontrole, vrsta i adresa pojedinačnog entiteta uključenog u poziv
itd.

Entitet 1
Entitet 3
podaci ...
podaci ...
Poziv

entitet1
entite2 Entitet n
Entitet 2 ....
entite n podaci ...
podaci ...

Slika 4.6 Logičke veze između entiteta uključenih u poziv

Podaci za Diskriminaciju prometa - TCD (engl. Traffic Connection

Discrimination)

Dio statičkih podataka indirektno pokazuje svojstva entiteta u pozivu. To se

posebno odnosi na one entitete koji u pozivu mogu mijenjati svoje atribute.
Svaki tip poziva može biti posebno upućen na TCD analizu. Tako na primjer
konferencijski poziv može biti posebno analiziran putem posebne prometne
matrice namijenjene analizi usluge.
Za svaku vrstu usluge može se koristiti posebna prometna matrica.
Prometna matrica je dvodimenzionalna struktura na koju se referenciraju
statički podaci entiteta. Izvorišni dijelovi pokazuju na retke matrice, a
odredišni dijelovi na stupce matrice. Provjerom dozvole uspostave

51
poziva/usluge između izvorišta i odredišta (upisana jedinica u presjecištu
koordinata zadanih statičkim podatkom) dozvoljava/zabranjuje daljnju
obradu poziva, odnosno usluge. Struktura prometne matrice dana je slikom
4.7

B
0 1 2 3 4 5 6 7 .....
0 0 0 0 0 0 0 0 0 ....
A 1 0 0 0 0 0 0 0 0 ....

2 0 0 0 0 0 0 0 0 .. .
3 0 0 0 1 0 0 0 0 . .. .

4
0 0 0 0 0 0 0 0 ....
5 0 0 1 0 0 0 0 0 . .. ..
6 0 0 0 0 0 0 0 0 ....
.
.

Slika 4.7. Prometna matrica

Redak matrice označava pozivajućeg (izvorište poziva ili usluge), a stupac
matrice označava pozvanog (odredište poziva ili usluge).
Nula označava da je poziv od A prema B nije moguće ostvariti, a ako je 1
element matrice tada je poziv od A prema B moguće ostvariti.
Na ovaj način je moguće formirati odvojene grupe korisnika ili razdvojiti
dozvoljene smjerove poziva bez zadiranja u softver. Ujedno je moguće
učinkovito razdvojiti grupe koje ne smiju međusobno komunicirati, kako bi
se onemogućile pogreške, npr. poziv telefona prema modemu, adapteru i
slično.

52
Isto tako svaka usluga može biti zasebno upućena na TCD prometnu analizu.
Na primjer konferencijska veza ostvaruje se konferencijskim pozivom koji je
nadgledan posebnom prometnom matricom istog oblika, ali drugog naziva
odnosno druge namjene. TCD analizom prometa omogućuje odvajanje
smjerova, formiranje grupa, formiranje posredničkih skupina

53
 5. ISDN slojevi, poruke i korisnička signalizacija

ISDN nije nova mreža odvojena od PSTN, već je ISDN evoluirao iz PSTN-a
i njegov je integralni dio. Osnovne značajke ISDNa i pomak u odnosu na
standardnu telefoniju u javnoj mreži može se opisati kroz svojstva
signalizacije u jednoj i u drugoj mreži.
Korisnička signalizacija u PSTN
1. Off-hook (On-hook) kratko otvaranje/zatvaranje strujnog kruga u
telefonskom aparatu (signalizacija od 1 bit)
2. Brojevna informacija - dekatsko (pulsno) ili DTMF biranje
3. Oglašavanje poziva - komutacija šalje sinusni signal
4. Kanalska informacija - audio signal / DTMF podaci

Osnovne razlike između PSTN i ISDN

PSTN: - 300-3400Hz pojas za analognu transmisiju
- “niska svojstva” korisničke signalizacije

ISDN BRA: - 2x64 kbit/s digitalni kanali (B kanali)

- 16 kbit/s kanal za signalizaciju (D kanal)
ISDN PRA: - 30x64 kbit/s digitalni kanali (B kanali)
- 64 kbit/s kanal za signalizaciju (D kanal)
- grupiranje B kanala (H kanali)

Svojstva korisničke signalizacija u ISDNu:

- paketski komutirana informacija (virtualno neograničen
signalizacijski kapacitet)
- Signalizacija po D kanalu je nezavisna od prijenosa informacije
po D kanalu.
- Signalizacijski protokol dobro standardiziran (Q.931).
- Signalizacijski kanal se može koristiti za prijenos podataka u
paketskom modu.

54
Korisnička signalizacija definirana je standardom pod nazivom DSS1 (engl.
Digital Subscriber System No. 1). DSS1 ima slojevitu strukturu:
Sloj 1: struktura binarnih sekvenci, odsječci i multipleksiranje (ITU - I.430)
Sloj 2: upravljanje data vezom (ITU - Q.921)
Sloj 3: Signalizacijske poruke (ITU - Q.931)

Upravljanje data vezom - LAPD protokol

(engl. Link Access Protokol - D channel)

Slika 5.1 pokazuje odnos ISDN slojeva prema odgovarajućim slojevima OSI
modela:

Slika 5.1 ISDN u odnosu prema OSI modelu

LAPD
LAPD (Link Access Protocol - Channel D) je sloj 2 protokola koji je
definiran u CCITT Q.920/921. LAPD radi u asinkronom balansnom modu.
Taj mode je potpuno balansiran, što znači da nema master/slave odnosa.
Svaka stanica može inicirati, nadzirati i otklanjati pogreške, te slati odsječke
u bilo kojem trenutku.
Format standardnog LAPD odsječka ima oblik:
Flag Address field Control field Information FCS Flag
LAPD struktura odsječka

Flag
Vrijednost zaglavlja odnosno flag, uvijek je jednaka 7E (heksadec.). Da bi se
osigurala jednoznačnost flag informacije u odsječku, takva vrijednost ne

55
može se pojaviti u podatkovnom informacijskom polju. To je osigurano
pomoću poznate pod nazivom Bit Stuffing, a koriste je i prijemnik i
predajnik.

Address field
Prva dva byte-a nakon zaglavlja u odsječku nazivaju se adresno polje.
Format adresnog polja je slijedeći:

8 7 6 5 4 3 2 1
SAPI C/R EA1
TEI EA2
LAPD adresno polje

EA1 Prvi bit čini adresno proširenje, a uvijek je postavljen u 0.

C/R Command/Response bit. Odsječci (command) od korisnika ovaj će
bit postaviti u vrijednost 0, a odsječci od mreže prema korisniku će
imati ovaj bit postavljen u 1. Ostale vrijednosti indiciraju da se
radi o odzivu (response).
EA2 Drugi bit proširenja adrese uvijek postavljen u 1.
TEI Terminal Endpoint Identifier. Identifikator terminala nosi slijedeće
vrijednosti:
0-63 Upotrebljava se za ručnu dodjelu TEI korisničkoj opremi.
64-126 Upotrebljava se za automatsku dodjelu TEI - II -.
127 Upotrebljava se za broadcast veze - svim terminalima.
SAPI Service Access Point Identifier, vrijednosti:
0 - procedura upravljanja pozivom (Q.931)
16 - paketska komunikacija X.25 (sloj 3)
63 - procedura održavanja sloja 2.

Control field
Upotrebljava se za identifikaciju vrste odsječka.

FCS
Postavljeno za kontrolu pogrešaka. Izvodi provjeru mogućeg nastupa
pogrešaka (engl. Frame Check Sequence - FCS). Sekvenca se najprije
izračunava od strane predajnika pomoću algoritma temeljenog na
vrijednostima bita u odsječku. Prijemnik izvodi isti račun nad primljenim
odsječkom i uspoređuje vrijednosti sa CRC.

56
Struktura ISDN odsječka
Opća struktura ISDN odsječka prkazana je slikom 5.2.
8 7 6 5 4 3 2 1
Protocol discriminator
0 0 0 0 Length of reference call value
Flag Call reference value
0 Message type
Other information elements as required

Slika 5.2: ISDN odsječak

Protocol discriminator
Identificira pripadajući protokol.
Length of call reference value
Definira duljinu slijedećeg polja. Može biti duljine od jedan do dva okteta,
ovisno o duljini vrijednosti koju treba kodirati.
Flag
Postavljen u 0 za poruke koje se odnos na izvorišni dio poziva, inače
postavljen u 1.

Call reference value

Proizvoljna vrijednost dodijeljena za trajanja specifične sesije koja
identificira poziv između jedinice za podržavanje poziva i komutacije.

Message type
Definira primarnu namjenu odsječka i može biti duljine jedan ili dva okteta
(za mrežne specifične poruke). Ako je duljina veća od jednog okteta, tada se
prvi oktet kodira sa osam bita u 0. Cjelovita lista tipova poruka je dana u
nastavku pod nazivom ISDN Message Types.

ISDN Information Elements (IE)

Postoji dva tipa informacijskih elemenata (IE), a podjela je utemeljena na
duljini poruke: pojedinačni oktet IE i IE varijabilne duljine.

IE fiksne duljine (Single octet) information elements

The single octet information element appears as follows:

8 7 6 5 4 3 2 1
1 Information element identifier Information element
IE duljine jedan oktet (Single octet)

57
Slijede vrijednosti i opis single octet informacijskih elemenata:
1 000 ---- Reserved
1 001 ---- Shift
1 010 0000 More data
1 010 0001 Sending Complete
1 011 ---- Congestion Level
1 101 ---- Repeat indicator

IE varijabilne duljine
Struktura IE varijabilne duljine dana je na slici:

8 7 6 5 4 3 2 1
0 Information element identifier
Length of information elements
Information elements (multiple bytes)
Slika 5.3: IE varijabilne duljine (Variable length)
Information element identifier pokazuje odabrani IE i jedinstven jedino
unutar odabranog skupa kodnih riječi.
Length of information elements length of the information element daje
informaciju prijemniku o broju okteta koji slijede, a pripadaju svakom
informacijskom elementu. U nastavku su nabrojane mogući IE varijabilne
duljine, njihove kodne vrijednosti i značenja:
0 0000000 Segmented Message
0 0000100 Bearer Capability
0 0001000 Cause
0 0010100 Call identify
0 0010100 Call state
0 0011000 Channel identification
0 0011100 Facility
0 0011110 Progress indicator
0 0100000 Network-specific facilities
0 0100111 Notification indicator
0 0101000 Display
0 0101001 Date/time
0 0101100 Keypad facility
0 0110100 Signal
0 0110110 Switchhook
0 0111000 Feature activation
0 0111001 Feature indication
0 1000000 Information rate
0 1000010 End-to-end transit delay
0 1000011 Transit delay selection and indication
0 1000100 Packet layer binary parameters

58
0 1000101 Packet layer window size
0 1000110 Packet size
0 1101100 Calling party number
0 1101101 Calling party subaddress
0 1110000 Called party number
0 1110001 Called Party subaddress
0 1110100 Redirecting number
0 1111000 Transit network selection
0 1111001 Restart indicator
0 1111100 Low layer compatibility
0 1111101 High layer compatibility
0 1111110 User-user
0 1111111 Escape for ex
Other values Reserved

Vrste ISDN Poruka (ISDN Message Types)

Vrste ISDN poruke ovisne su o njihovoj namjeni, a u nastavku su dane
ISDN poruke vezane uz uspostavu, podržavanje i raskid veze:
Call Establishment
000 00001 Alerting
000 00010 Call Proceeding
000 00011 Progress
000 00101 Setup
000 00111 Connect
000 01101 Setup Acknowledge
000 01111 Connect Acknowledge

Call Information Phase

001 00000 User Information
001 00001 Suspend Reject
001 00010 Resume Reject
001 00100 Hold
001 00101 Suspend
001 00110 Resume
001 01000 Hold Acknowledge
001 01101 Suspend Acknowledge
001 01110 Resume Acknowledge
001 10000 Hold Reject
001 10001 Retrieve
001 10011 Retrieve Acknowledge
001 10111 Retrieve Reject

Call Clearing
010 00101 Disconnect
010 00110 Restart
010 01101 Release
010 01110 Restart Acknowledge
010 11010 Release Complete

Na navedenoj osnovi vezanoj uz slojevitost ISDNa i kompatibilnost sa

drugim protokolima definirani su i općeprihvaćeni standardi za signalizaciju

59
između čvorova u javnoj mreži SS7 i posebno za signalizaciju između
čvorova u privatnoj mreži QSIG.

Noseće usluge ili usluge prijenosa (engl. Bearer services)

• Zadatak noseće usluge je prijenos podataka između korisnika
• Na primjer zvučna ili slikovna informacija kodirana je binarnim
stream-om
• Mrežne usluge definiraju međusobnu interakciju korisnika i mreže
prilikom upravljanja pozivom
• Korisnik inicira mrežne usluge i na taj način šalje zahtjeve za
izvođenje funkcija kao što su pokušaj poziva, brisanje poziva,
prebacivanje poziva i sl.
• Noseće usluge u svakom trenutku podržavaju aktivnosti vezane uz
poziv, koje izvodi korisnik.
• To uključuje govorne, fax, modemske, video, itd … pozive.
• Općenito, postoje dvije vrste noseće usluge.
• Structured Data – (struktirirani podaci) informacija koja
prolazi nosećom (bearer) uslugom je u formatu koji mreža
razumije. Prijenos glasa je primjer strukturiranih podataka, zato
jer mreža “zna” da veza prenosi glas, i stoga automatski
pretvara signal za slučaj kada je jedna od strana u pozivu
klasični analogni telefon.
• Unstructured Data – u ovom slučaju mreža ne razumije format
podataka koji prenosi, ali ga razumiju (moraju znati) krajnji
korisnici koji su povezani uslugom prijenosa.

Signalizacijska informacija o usluzi prijenosa

Premda ISDN ne mora uvijek znati koji je protokol u upotrebi prilikom

prijenosa informacije B kanalom, postoje slučajevi kada je informacije o
tome korisna ili potrebna. Na primjer, ukoliko se radi o govornom pozivu
kroz ISDN dio mreže, korisno je poslati informaciju iz koje mreža
prepoznaje da poziv može spojiti sa odredištem u PSTN mreži (ako je
odredište kategorizirano kao analogni telefon). Ako ISDN mreža “misli” da
B kanal sadrži odredištu nerazumljiv protokol, tada će poziv biti moguće
prospojiti samo na ISDN liniju. Dakle, postoji mogućnost “reći” ISDN-u
nešto o protokolu B kanala, prilikom slanja zahtjeva za pozivom. Ova
informacija se pridodaje signalizacijskoj informaciji poslanoj preko D

60
kanala, u trenutku zahtjeva za pozivom. Ta se informacija o pozivu
uobičajeno naziva “Bearer Capabilities”.
Općenito, nema mogućnosti za dogovaranje oko noseće usluge. Prije
zahtjeva za pozivom mora biti jasno koja su svojstva noseće usluge
potrebna. Bearer Capabilities je fiksan za vrijeme trajanja poziva i ne može
se dinamički mijenjati. Pokušaj poziva bez specificiranog Bearer
Capabilities parametra ISDN komutacija odbacuje!
Za uspješan poziv, odabrani Bearer Capabilities mora biti podržan od
cjelokupne opreme u mreži koju koristi poziv na spojnom putu kroz mrežu.
ako samo jedan element opreme ne podržava zadani Bearer Capabilities
poziv će biti neuspješan.
Bearer Capabilities (BC) se postavlja za odlazni smjer, snop (engl. Route,
trunk) prilikom inicijalizacije. Služi za prepoznavanje tipa poziva koje taj
smjer može posluživati.
BC za linije smjera, odnosno snop, postavlja se za jedan ili više slijdećih
tipova poziva:
-3,1 kHz Audio. - Telefonija ili podaci prko modema.
-Speech. - Samo telefonski pozivi.
-7 kHz. - na primjer za sportske prijenose.
-64 kbit/s Clear channel - (64K-C). Nemodemska podatkovna komunikacija.
-64 kbit/s Restricted channel - (64K-R). Podatkovni pozivi bez modema (Samo US).
-16 kbit/s Unrestricted channel. - Komprimirani govorni pozivi 16 kbit/s i podaci.

Jednako tako kako linije smjera, tako i svaki priključak postavljenu BC

prilikom inicijalizacije. Stoga se kod svakog zhtjeva uspoređuje ovaj
parametar, te ako ne može biti zadovoljen poziv se odbacuje.
U CAS signalizaciji informacija o BC se ne prenosi.

61
6. Integracija računala i telefonije

Telefonija može biti promatrana kao tehnološko “nezavisni” entitet, jer

egzistira na različitim tehnološkim platformama, dok je istovremeno usađena
u različitim medijima. Slika 6.1 pokazuje globalnu poziciju platforme koja
se otvara prema telefoniji, te medija koji zajednički kroz funkcijsku
integraciju u telekomunkacijama kreiraju dva nova pristupa pristupa.

Telefonija

Funkcijska
integracija
Racunarstvo Govor i
slika

Multimedija CTI

Slika 6.1 Medijsko i funkcijsko preklapanje

Kompjutorska telefonija (engl. Computor Telephony - CT) ili Integracija
računala i telefonije (engl. Computor Telephony Integration - CTI) dva su
naziva koji se ravnopravno koriste za ista nastojanja, a to su integracija
svojstava komutacijskih sustava i računalnog softvera sa ciljem jeftinijeg i
brže kreacije usluge. Osim brzine i cijene otvorene su potpuno nove
mogućnosti za automatizaciju telekomunikacijske usluge, i može se govoriti
o potpuno novoj dimenziji usluge uopće.
Budući da CT (CTI) djeluje u složenom sklopovsko programskom okruženju
i ne mora nužno pokrivati sve entitete fizičkog i logičkog okruženja u kojem
egzistira posebno se definira CTI domena. Domena identificira područje u
kojem CTI može djelovati. Domene poziva djeluju isključivo s upravljivim i
vidljivim telekomunikacijskim resursima u CTI problemskom prostoru.
Takve resurse nazivamo komunikacijskim entitetima (engl. communication
entity - CE), a da ujedno izbjegnemo konfuziju s komutacijom specifičnog
tipa resursa.

62
Danas su najvažniji entiteti CTI platforme računalo i komutacija, oboje
specifično po svojim svojstvima i okruženju (mreži) u kojem se nalaze. U
CTI kontekstu i komutacija i računalo mogu imati ulogu klijenta ili servera.
Operacijska
domena

Racunalo Komutacija
CE1
CTI Link
Aplikacija Aplikacija
CE2

CTI CTI CE3

Fizicka
veza
Lokacija objekata transparentna u
odnosu na CTI

Slika 6.2 Pozicija CTI linka u integriranom sustavu računala i telefonije

CTI link definiran prema ECMA standardu osigirava komunikaciju između
računalnih i komutacijskih aplikacija. Klijent i server razmjenjuju poruke u
obliku funkcijskih usluga. Funkcijska usluga je oblik zahtjeva za izvođenjem
odabrane funkcije upućenog od strane klijenta prema serveru, a od strane
servera za javljanje klijentu. Drugim rječima, fukcijska usluga je operacija ili
usluga raspoloživa klijentu koja se može upotrijebiti za izvođenje udaljene
operacije od strane servera.
Ako je zahtjev za Funkcijskom uslugom “odbačen” server će poslati
dijagnostičku informaciju u kojoj su navedeni razlozi odbacivanja.

U CTI terminologiji Osnovni poziv je poziv koji uključuje točno 2 entiteta.

Komunikacijski entitet je entitet koji postaje vidljiv u pozivu.
Server je dakle komponenta neke aplikacije koja izvodi funkcijsku uslugu.
Primjeri fukcijskih usluga su:
Funkcijske usluge podržavanje poziva:
Call completion
Clear call

63
Divert call
Make call
Transfer call
:::

Specijalizirane funkcijske usluge (Call center):

Alternate call
Consultation call
Reconnect call

Osnovna namjena CTI-a je omogućiti razvoj aplikacija koje integriraju

usluge proizvedene i u računarskoj i u telekomunikacijskoj platformi.
Dva su osnovna tipa upravljanja pozivom u integriranom sustavu računala i
telefonije:
1) First party call control
Sposobnost da kompjutorska aplikacija manipulira telekomunikacijskom
jedinicom na komutaciji s kojom je izravno povezana. Aplikacija ima dostup
do iste informacije kao i jedinica, te moľe izvboditi iste funkcije koje moľe i
ta jedinica.

2) Third party call control

Mogućnost da kompjutorska aplikacija indirektno upravlja
telekomunikacijskom jedinicom na komutaciji preko komunikacijskog
protokola (npr. CTI). Aplikacija može indirektno upravljati skupinom
telekomunikacijskih jedinica vezanim za komutaciju, a u korist korisnika.
Aplikacija ima dostup do informacije prizvedene od strane komutacije i
može od komutacije zahtjevati izvođenje operacija.

Trenutno jedna od učinkovitijih primjena CTI tehnologije prepoznata je u

uslugama tipa Call Centar. Usluga je namijenjena posluživanju velikog broja
poziva od strane posebnih korisnika - agenata.
Agent je tip registriranog korisnika koji je različit od ostalih korisnika po
tome što se može prijaviti (logirati) u sustav za distribuciju poziva. Agenti
mogu biti članovi jedne ili više skupina agenata ili agentskih grupa. Jedan
primjer sustava koji koordinira i distribuira pozive je ACD (engl. Automatic
Call Distribution) sustav. Osnovni atributi agenta su:
Identifikator agenta - Svaki agent ima svoj jedinstveni identifikator

64
Password
Agent Groups
State - Stanje agenta razlikuje se od stanja drugih korisnika
......

Stanja agenta su različita od stanja običnog korisnika od trenutka kada se

agent ulogira u sustav prikazana. Prijem odnosno upućivanje poziva
ograničeni su i vezani za stanje svakog agenta. O optimalnom prijemu i
upućivanju poziva za grupu agenata brine automatizirani sustav ACD ili
ANCD (Automatic Network Call Distribution). Stanja agenta opisana su na
slici 6.3.

Agent
null

Agent
Agent working
not after
ready call

Agent Agent
ready busy

Slika 6.3 Model stanja agenta

Konfrontacija interneta (paketskih) i tradicionalnih (kanalskih) telefonskih

sustava pokazuje da je klasična telefonska mreža, manje adaptivna prometu
podataka nego što se čini da je internet prilagodljiv telefonskom prometu.
Veliki broj snažnih aplikacija moguće je na standardiziranim metodama
uvesti u proces obrade poziva i posebno u proces kreiranja usluge. Osim toga
za očekivati je zaživljavanje telefonije u paketskoj mreži, te sve više
miješano, kanalsko-paketsko okruženje u kojem mora funkcionirati CTI.

65
7. FUNKCIJE KOMUTACIJSKOG ATM ČVORA

Komutacijski je čvor u samom početku razmatranja bio predviđen

samo za izvođenje osnovne funkcije komutiranja ćelija te funkcija
kontrole i upravljanja.
U praksi je, međutim, preko niza portova ostvarena komunikacija ATM čvora
s okolinom, pa je stoga omogućeno i obavljanje nekih međumrežnih funkcija kako
bi se podržale usluge kao što su SMDS ili frame relay.

U nastavku će biti razmotrene komutacijske funkcije u kontekstu tri ravnine

ISDN-a.
- KORISNIČKA RAVNINA ,
- KONTROLNA RAVNINA ,
- RAVNINA UPRAVLJANJA te
Funkcije kontrole prometa

LOGIČKA I FIZIČKA STRUKTURA KOMUTACIJSKOG ATM ČVORA

Temeljna, generička komutacijska arhitektura prikazana slikom 1. zajednička je svim

implementacijama komutatora.

CAC SM

ATM/SONET IM OM ATM/SONET
Cell
Switch
Fabric

IM OM

IM = Input Module
OM = Output Module
CAC = Connection Admission Control
SM = Switch Management

Slika 7.1

66
 # ) SUČELJA A T M KOMUTACIJSKOG ČVORA :

A) Ulazni moduli :
Funkcije modula :
- Iz dolaznog signala ekstrahira se niz pristiglih ćelija ; a što uključuje
konverziju signala kao i njegovu restoraciju; zatim opisivanje ćelije te
usklađivanje brzine .
Slijedi izvođenje niza slijedećih funkcija :
• provjera grešaka u zaglavlju koristeći Head Error Control (HEC) polje
• određivanje i translacija VPI/VCI vrijednosti
• određivanje željenog izlaznog porta
• usklađivanje signalizacijskih ćelija s CAC i OAM ćelijama za Switch
Management
• UPC/NPC za svaki VPC/VCC
• unošenje internih oznaka koje sadrže informacije za interno usmjeravanje
i nadgledanje performansi koje se koriste samo unutar komutatora

b) Izlazni moduli :
Funkcije :
• uklanjanje i procesiranje internih oznaka
• moguća pretvorba VPI/VCI vrijednosti
• generiranje HEC polja
• moguće miješanje ćelija generiranih od CAC-a i Switch Managementa s
izlaznim nizom ćelija
• usklađivanje brzine ćelija
• mapiranje ćelija na SONET payload i generiranje SONET overhead-a
• konverzija digitalnog niza bitova u optički signal

67
Komutacijsko polje (Switch Fabric , interkonekcijska mreža )

Zadaća je komutacijskog polja : (mehanizma) usmjeravanje podatkovnih

ćelija, ali i moguće usmjeravanje signalizacijskih i upravljačkih ćelija.

Modul kontrole prihvata konekcije (CAC, Connection Admission

Control)

Funkcija kontrole prihvata konekcije je uspostavljanje,

modificiranje i okončanje konekcije virtualnog puta, odnosno
virtualnog kanala. Odgovorna je za:

• signalne protokole višeg sloja

• signalizacijske funkcije ATM prilagodnog sloja (AAL) u svrhu
interpretiranja i generiranja signalizacijskih ćelija
• upravljanje sučeljem prema signalizacijskoj mreži
• uspostavljanje prometnih ugovora s korisnicima koji zahtijevaju novi
VPC/VCC
• pregovore s korisnicima oko promjene posojećih VPC/VCC
• alokaciju komutacijskih resursa za VPC/VCC –ove, uključujući
selektiranje ruta
• odobravanje/odbijanje zahtijevanih VPC/VCC –ova
• generiranje UPC/NPC parametara

Modul upravljanja komutacijskim čvorom( SM )

Modul upravljanja komutacijskim čvorom vrši funkcije nad fizičkim slojem OAM, ATM slojem
OAM, upravljanjem konfiguracijom komutacijskih komponenti, kontrolom sigurnosti komutacijske baze
podataka, vrši ispitivanja i mjerenja komutacijskih resursa, kontrolu prometa, bavi se administracijom

68
upravljačke informacijske baze, upravljanjem korisnik-mreža, vrši funkciju sučelja s operacijskim
sustavom te funkciju podrške mrežnog upravljanja.

Upravljanje komutacijskim čvorom uključuje :

upravljanje pri pogreškama,

upravljanje performansama,
upravljanje konfiguracijom,
upravljanje tarifiranjem,
sigurnosno upravljanje i
upravljanje prometom.

Svi ti poslovi zahtijevaju visok stupanj komunikacije modula upravljanja s ostalim funkcijskim

blokovima. Centralizirani modul upravljanja komutatorom može pokazivati svojstvo “uskog grla”

ukoliko je preopterećen zahtjevima za procesiranje. Stoga se funkcije modula upravljanja mogu

raspodijeliti uzduž ulaznih modula, no u tom se slučaju zahtijeva visok stupanj koordinacije.

KOMUTACIJSKO POLJE

Primarna funkcija komutacijskog polja (mehanizma) je: prijenos i

usmjeravanje, kako podatkovnih tako i mogućih signalizacijskih te upravljačkih ćelija
između ostalih funkcijskih blokova.

Ostale funkcije komutacijskog polja jesu:

• smještaj ćelija u spremnike (cell buffering);
• koncentriranje i multipleksiranje;
• osiguravanje redundancije zbog toleriranje pogrešaka;
• multicasting i broadcasting;
• upravljanje ćelijama temeljeno na prioritetu kašnjenja;
• nadgledanje zagušenja i aktiviranje mehanizma eksplicitne
indikacije zagušenja
(Explicit Forward Congestion Indication, EFCI);

69
 Dolazni promet mora biti koncentriran na ulazu u komutacijski mehanizam radi
boljeg iskorištenja linka priključenog na čvor. Zato se upotrebljava koncentrator čija je
svrha pretvoriti nisku brzinu prometa u visoku standardnu brzinu sučelja čvora. Funkcija
koncentracije je u velikoj korelaciji s karakteristikom prometa, tako da ona zahtjeva
dinamičko konfiguriranje. Koncentrator se također koristi pri dinamičkoj distribuciji
prometa u višestruko usmjeravanim i bufferiranim arhitekturama, kao i pri dupliciranju
prometa zbog tolerancije pogrešaka.

PREGLED ARHITEKTURA KOMUTACIJSKIH POLJA

Idealno komutacijsko polje jest ono koje može usmjeriti sve ćelije s
njihovih ulaznih linija na željeno odredište bez gubitaka i s minimalnim
mogućim kašnjenjem, zadržavajući redoslijed kojim su ćelije došle na
ulaze.
Komutacijsko polje mora također imati dovoljne kapacitete spremnika kako ne bi došlo do
gubitaka ćelija uslijed njihove popunjenosti.
Posljednjih godina razvijeno je nekoliko arhitekturalnih koncepata koje možemo klasificirati
u sljedeće osnovne kategorije:

• KOMUTACIJSKA POLJA S VREMENSKOM PODJELOM:

a)Komutacijska polja sa zajedničkim medijem (na bazi sabirnice i prstena)

b)Komutacijska polja sa zajedničkom memorijom (koncentrirana i distribuirana)

• KOMUTACIJSKA POLJA S PROSTORNOM PODJELOM

Za razliku od arhitektura sa zajedničkom memorijom i zajedničkim medijem, gdje

se promet sa svih ulaznih linija multipleksira u pojedinačan niz širine prijenosnog kanala

70
koja je N puta veća od širine prijenosnog kanala pojedinačne ulazne linije, u
komutacijskom polju s prostornom podjelom moguće je uspostavljanje i više putova od
ulaza do izlaza, koji imaju istu brzinu kao i vanjske linije.
Druga velika razlika je u tome što kontrola komutacijskog polja ne mora biti centralizirana, nego može biti distribuirana unutar
komutacijskog polja. Ovakova arhitektura ima međutim neke druge nedostatke. Jedan od njih svakako je problem unutarnjeg
blokiranja koje uzrokuje degradaciju propusnosti.

KOMUTACIJSKA POLJA S VREMENSKOM PODJELOM

a ) KOMUTACIJSKO POLJE SA ZAJEDNIČKIM MEDIJEM

U ovom modelu komutacijskog polja koristi se zajednički medij

izveden kao prsten, sabirnica ili dvostruka sabirnica preko koje se vrši
usmjeravanje. Slika 2.2. prikazuje ovaj model.

1 S/P T AF P/S 1
D
. M . . .
. . . .
. . . .
b
u
N S/P s AF P/S N

buffers

AF = address filter
S/P = serial to parallel
P/S = parallel to serial

SLIKA 7.2. Model zajedničkog medija

Brzina sabirnice mora biti barem N⋅V ćelija/sekundi da bi se eliminirala pojava repova čekanja na ulazu.

Izlazi su modularni, što olakšava implementaciju adresnih filtera i izlaznih spremnika.

71
b ) KOMUTACIJSKO POLJE SA ZAJEDNIČKOM MEMORIJOM

U modelu komutacijskog polja sa zajedničkom memorijom dolazeće se ćelije konvertiraju iz

serijske u paralelnu formu, te se sekvencijalno upisuju u RAM.
Redoslijed isčitavanja iz memorije određuje memorijski kontroler temeljeći
svoje odluke na sadržaju ćelijske oznake unutarnjeg usmjeravanja.
Izlazne ćelije su demultipleksirane i konvertirane iz paralelne u serijsku
formu.
Ovaj pristup temelji se na izlaznom spremanju, gdje svi izlazni spremnici fizički pripadaju jednom zajedničkom modulu
spremnika.

- Prednost ovakve izvedbe je što ona podržava 100%-tnu propusnost pri

visokim razinama dolaznog prometa.

Dijeljeni spremnici minimiziraju broj spremnika potrebnih da održe zadanu razinu

vjerojatnosti gubitka ćelije. Osnovna struktura ovog modela prikazana je na slici 3..

controller
headers
WA/RA

1 S/P P/S 1
. .
. memory .
. .

N S/P P/S N

RA = read address
WA=write address
S/P=serial to parallel
P/S=parallel to serial

SLIKA 7.3. Model zajedničke memorije

KOMUTACIJSKA POLJA S PROSTORNOM PODJELOM

72
 Veća komutacijska polja konstruirana su od nekoliko komutacijskih
elemenata međusobno povezanih spojnim putevima.
Prvi korak u klasifikaciji mreža ATM komutatora predstavlja podjela mreža s obzirom na broj kaskada:

• JEDNOSKASKADNE (JEDNOSTUPANJSKE) MREŽE

• VIŠEKASKADNE (VIŠESTUPANJSKE ) MREŽE

# ) PRIMJER JEDNOSTUPANJSKE MREŽE

SHUFFLE EXCHANGE MREŽA

Ovoj mreži potreban je povratni mehanizam kako bi se s određenog ulaza dosegao željeni izlaz, ukoliko je ćelija došla na ulaz
komutacijskog elementa koji ne sadrži odgovarajuću izlaznu liniju (taj mehanizam označen je isprekidanom linijom).

Očigledno je da ćelija može proći kroz mrežu i nekoliko puta, prije nego li dosegne
svoje željeno odredište. Stoga se ova mreža naziva još i recirkulirajuća mreža (slika 4.).

ULAZI IZLAZI

SLIKA 7.4.Shuffle Exchange mreža

Na izlazu komutatora odlučuje se da li ćelija može napustiti mrežu ili se mora vratiti na ulaz.
Ovakav tip mreže zahtijeva vrlo mali broj komutacijskih elemenata.
Nema dobre performanse, osobiti u smislu kašnjenja.

73
 Kašnjenje u prijenosu ovisi o broju komutatora kroz koje ćelija mora proći da bi došla na određeni
izlaz.

VIŠESTUPANJSKE MREŽE

Višestupanjske mreže koriste se da bi se donekle izbjegli nedostaci

jednostupanjskih mreža i poboljšale performanse većih
komutacijskih polja.
Sastoje se od nekoliko stupnjeva koji su, prema određenoj shemi spajanja,
međusobno povezani spojnim potevima. Svi izlazi jedne kaskade
završavaju kao ulazi komutatora sljedeće kaskade (i to svaki izlaz
komutatora jedne kaskade na samo jedan ulaz njemu pridruženog
komutatora sljedeće kaskade).

Ovisno o broju puteva kojima se pojedini ulaz može povezati s određenim izlazom, ove se mreže mogu podijeliti u
podklase :

• Mreže s jednostrukim putem

• Mreže s višestrukim putevima

Usmjeravanje ćelija u ovim strukturama izvodi se pomoću dva parametra, a to su

mjesto i vrijeme donošenja usmjeravajuće odluke.

Ukoliko se razmatra parametar mjesta donošenja odluke, izdvajaju se dva

slučaja:

• usmjeravajuće informacija sadržana je unutar same ćelije

(samousmjeravanje)
• usmjeravajuća informacija pohranjena je u tablici usmjeravanja unutar
pojedinog komutacijskog elementa (slika 5.)

74
 VCI/VPI KOMUTACIJSKI KOMUTACIJSKI
ELEMENT ELEMENT

A C B
Tablica Tablica
m n

A C,m C B,n
.. ..
. .

Promjena zaglavlja u svakom stupnju: stari VPI/VCI novi VPI/VCI + izlazni link

SLIKA 7.5. Usmjeravanje pomoću tablica usmjeravanja

Samousmjeravanjem se postiže reduciranje procesiranja u pojedinim elementima mreže. Na ulazu se obavlja translacija VPI / VCI
i dodaje interna usmjeravajuća oznaka, a ćelija dalje sama pronalazi put kroz komutacijsko polje (slika 6.)

Nadogradnja i
translacija
VCI/VPI zaglavlja
A B n m Samo-
B n B
Samo-
Tablica usmjeravaju i usmjeravaju i
komutacijski komutacijski
element m element n

A B,m,n
..
.

Translacija zaglavlja na ulazu: stari VPI/VCI novi VPI/VCI + unutarnje zaglavlje

SLIKA 7.6. Samousmjeravajući komutacijski elementi

Tablice usmjeravanja su manje efikasne jer se promjena zaglavlja

obavlja u svakom elementu.

S obzirom na parametar vremena donošenja odluke, mogu se izdvojiti

sljedeća dva slučaja:

• Konekcijski mod – jednom donesena odluka vrijedi čitavo vrijeme trajanja veze

75
• Nekonekcijski mod – za svaku ćeliju mora se donositi nova odluka o
usmjeravanju.

Za konekcijski mod vrijedi da sve ćelije pojedine veze slijede isti

put kroz mrežu.
Do odbacivanja neke veze može doći ukoliko njezin kapacitet, zajedno s već postojećim vezama premašuje kapacitet
vodova.

U nekonekcijskom modu ćelije iste veze mogu se kroz mrežu

kretati različitim putevima.
Posljedica toga je mogućnost da ćelije neće stizati na
odredište istim redoslijedom kakvim su odaslane s izvora, pa je stoga
potrebno osigurati kompleksniju kontrolu toka za njihovo ponovno
svrstavanje na izlazu.
Ovaj mod pogodan je za komunikaciju unutar lokalnih mreža i međusobnu komunikaciju tih mreža.

Kako bi najbolje predočili koncept višekaskadnih mreža s međuvezama (Multistage

Interconnection Networks – MINs), promotrimo topologiju binarnog stabla s k stupnjeva,
koje sadrži N–1 komutacijskih elemenata (slika 7.).

76
 1 1 1 1
2 2 2 2

3 3 3
4 4 4

5 5
6 6

7 7
8 8

(a) (b)

1 1 1 1
2 2 2 2

3 3 3 3
4 4 4 4

6 5 5 5
7 6 6 6

7 7 7
8 8 8

(c) (d)

SLIKA 7.7. Višestupanjsko binarno stablo koje povezuje a) 2; b) 4; c) 6; d) 8 izlaznih

linija

Neovisno o konfiguraciji sve navedene mreže posjeduju sljedeće

karakteristike:
• postoji jedan put koji povezuje pojedini ulaz s određenim izlazom, a
njegovo uspostavljanje bazira se na distribuiranom usmjeravanju,
tzv. samousmjeravanju;
• sve mreže dozvoljavaju istodobno uspostavljanje nekoliko
(maksimalno N) putova čiji je broj funkcija ulaznih zahtjeva;
• mreže posjeduju pravilnu (simetričnu) strukturu koja je podložna
VLSI implementaciji;
• modularno su strukturirane, što omogućava konstruiranje većih
mreža od manjih elemenata bez potrebe modificiranja fizičkog
rasporeda ili algoritama potrebnih za njihov rad.

77
 Zbog navedenih osobina ove mreže smatramo najpoželjnijim
“građevnim” elementima za komutacijske strukture s prostornom
podjelom.

MREŽE S JEDNOSTRUKIM PUTEM

U mrežama s jednostrukim putem : jedan put između bilo koja dva ulaza i izlaza. Najzastupljenije mreže s
jednim spojnim putem jesu banyan, crossbar i delta komutacijske
mreže.

• BLOKIRAJUĆE MREŽE – banyan mreže, delta mreže

• NEBLOKIRAJUĆE MREŽE – crossbar mreže.

¾ BLOKIRAJUĆE KOMUTACIJSKE ARHITEKTURE

Arhitekture komutatora koje pokazuju svojstvo i unutarnjeg i izlaznog blokiranja ćelija nazivaju se blokirajuće mreže komutatora.
Predstavnici ovih mreža koji se najčešće pimjenjuju za proučavanje i procjenu performansi jesu:

• banyan mreža
• delta mreža

a) BANYAN MREŽA

S obzirom na klasifikaciju blokiranja govori se o unutarnjem blokiranju i blokiranju

izlaznog pola. Slika .9. prikazuje oba primjera blokiranja na modelu banyan mreže s 8
ulaza i 8 izlaza.

78
 110 110 0 0 0
0 0 0 000 000

001 1 1 1 001
1 1 1

0 0 0 010
0 0 0 010
010
1 1 1 011
1 1 1 011

010 0 0 0 100
0 0 0 100
1 1 1 101
1 1 1 101

0 0 0 110
0 0 0 110
1 1 1 111
1 1 1 111

a) unutarnje blokiranje b) izlazno blokiranje

SLIKA 7.2.9. Unutarnje i izlazno blokiranje ćelija

Zbog postojanja samo jednog puta prema određenom izlazu

usmjeravanje je prilično jednostavno. Osnovni nedostatak banyan mreže su
obje mogućnosti blokiranja.
Blokiranje izlaznog pola nastaje na komutatorima posljednjeg stupnja u slučaju kada dvije ćelije s
različitih ulaza traže isti izlaz, te se jedna od njih odbacuje.

Spriječavanje blokiranja i gubitka ćelija:

• povečanjem brzine unutarnjih linkova u odnosu na brzinu vanjskih;
• uvođenjem paralelnih mreža osiguravajući više puteva od jednog ulaza do
određenog izlaza;
• uvođenjem back-pressure mehanizma (upravljačkih blokova) između stupnjeva,
zadržavajući prijenos blokiranih paketa;
• postavljanjem spremnika u komutatore osiguravajući privremeno čekanje dok
se ne stvore uvjeti za nastavak usmjeravanje kroz komutacijsko polje;
• korištenjem distribucijske mreže ispred banyan mreže u cilju ravnomjerne
raspodjele opterećenja po ulazima;
• preusmjeravanje paketa preko dodatnih stupnjeva osnovne mreže.

79
- Mreža se sastoji od n = log2 N stupnjeva,
- svaki stupanj sadrži N/2 komutatora,
-a broj bitova u usmjeravajućoj oznaci za svaku ćeliju jednak je broju stupnjeva.

N
Kako je broj komutatora u mreži log2N i svaki može biti u cross ili bar
2
N
log2N
2
stanju, ukupan broj različitih stanja u mreži jednak je: 2 .
Uzimajući u obzir da svako stanje odgovara uspostavljanju N unutarnje
nezavisnih puteva i da postoji jedinstveni put između bilo kojeg para
ulaz/izlaz,
- ukupan broj istovremenih mogućih realizacija permutacija tih
konekcija iznosi

N
log2N
2 2
= NN .

Analiza propusne karakteristike banyan mreže s N=8 uz pretpostavke :

• razmatra se simetrična konfiguracija mreže s N ulaza i N izlaza (N×N mreža);

• dolasci ćelija na ulaze slučajni su i nezavisni procesi, uz vjerojatnost p ulaznog
opterećenja koja je jednaka za sve ulaze;
• razdioba izlaznih adresa jednolika je razdioba;
• ćelija koja se u slučaju sukoba ne poslužuje, tj. ne prelazi u sljedeći stupanj,
mora se odbaciti.

Propusnost ovakove mreže izračunava se po stupnjevima, pri čemu p

označava vjerojatnost dolaska ćelija na ulaze komutatora k–tog stupnja i

80
jednaka je za sve ulaze tog stupnja. Puk ( j ) slijedi binomnu razdiobu i
označava vjerojatnost da će na ulaze komutatora u određenom trenutku
pristići j ćelija ( 0 ≤ j ≤ 2 ):

Puk ( j ) = 
2 j
 p k (1 − p k )2− j , 1≤ k ≤ n (2.1.)
 j

Vjerojatnost da će j ćelija koje su se pojavile na ulazima komutatora biti usmjerene na

traženi izlaz Pik ( j ) iznosi:

Pik( j )
j
 1
1−  
=
 2
(2.2.)

Uzevši u obzir (2.1.) i (2.2.) može se izvesti vjerojatnost dolaska ćelija na ulaze
(k+1)–vog stupnja:

pk+1 = ∑ P ( j )P ( j )
j=0
uk ik

(2.3.)

2
2 j  1j  pk 
2

∑   p k (1 − p k ) 1 −    = 1 −  1 −
2− j
pk+1 = 
j=0  
j   2    2 
(2.4.)

- Vjerojatnost dostizanja željenog izlaza banyan mreže od strane

ćelije pn , predstavlja srednji broj ćelija koje prolaze kroz mrežu
normaliziranu na veličinu mreže, tzv. normaliziranu propusnost S :

81
 2
 pn − 1 
1 − 1 − 
pn = S =
 2 

b) DELTA MREŽA

Delta mreža spada u klasu višestupanjskih samousmjeravajućih mreža (MIN-ova) s jednostrukim putem

kao posebna implementacija banyan mreže.

Ukoliko je b broj ulaza komutacijskog elementa, a N ukupan broj ulaza

i izlaza mreže, tada je broj stupnjeva mreže n = logb N, dok je ukupan broj
N
komutatora log b N .
b
Vrijedi 0 ≤ j ≤ b .

Vjerojatnost dolaska j ćelija na ulaze komutatora b×b na k-tom

stupnju mreže ima također binomnu razdiobu:

b  j
  pk (1 − pk )b− j 1≤k≤n
Puk ( j ) = j
 
uz

(2.6.)

82
 1 2

1 1
2 2
3 3
4 4

5 5
6 6
7 7
8 8

9 9
10 10
11 11
12 12

13 13
14 14
15 15
16 16

Vjerojatnost da će j ćelija biti usmjereno s ulaza na željene izlaze promatranog komutatora;

iznosi:

 b −1
j

Pik ( j ) = 1− 1− 
 b 
(2.7.)

Vjerojatnost dolaska ćelija na ulaze komutatora (k+1)-vog stupnja

mreže jednaka:

b
pk + 1 = ∑ P ( j )P ( j )
j=0
uk ik

(2.8.)

83
 b
b  j   b − 1 j   pk 
b

pk + 1 = ∑   p k (1 − pk ) 1 − 1 −
b− j
  = 1 − 1 − 
j =0  
j   b    b 

(2.9.)

Vjerojatnost dolaska ćelija na željeni izlaz mreže pn predstavlja

također i normaliziranu propusnost mreže S :

b
 pn − 1 
pn = S = 1 −  1 − 
 b  2.10

¾ NEBLOKIRAJUĆE KOMUTACIJSKE ARHITEKTURE

#) CROSSBAR MREŽA

84
ULAZI
1

1 2 3 4
IZLAZI

Vjerojatnost da ćelija stigne na željeni izlaz mreže komutatora je:

N
S = p = ∑ Pu( j )Pi( j )
j =0
(2.13.)

Za slučajeve velikih mreža može dobro aproksimirati izrazom:

−p
S ≈1−e

85
MREŽE S VIŠESTRUKIM PUTEVIMA

U mrežama s višestrukim putevima postoji nekoliko alternativnih

putova kojima se mogu povezati određeni parovi ulaznih i
izlaznih polova.

Klasifikacija mreža s višestrukim putevima

• folded mreže
• unfolded mreže.

CLOS MREŽA

Trostupanjska mreža sastavljena od dva simetrična vanjska stupnja (s r

identičnih modula) i unutarnjeg stupnja (od m kvadratičnih modula).
Veze između stupnjeva izvedene su spajanjem j-tog izlaza i-tog modula
promatranog stupnja i i-tog ulaza j-tog modula sljedećeg stupnja.
Cijela se mreža može opisati s tri parametra r, n, m, pa ju možemo označiti s
ν(m, n, r). Uz navedene paramtre može se definirati i broj stupnjeva s ≤ 2 (najčešće
2 ili 4).
Ukupan broj ulaza jednak je broju izlaza i iznosi N = n ⋅ r , te ovakva
struktura omogučava uspostavljanje m nezavisnih puteva između bilo kojeg para
ulaz/izlaz.

86
 nxm rxr mxn
1 1
1 1 1
n n

. . .

. . .

. . .

n n
r m r
N N

SLIKA 7.13. Trostupanjska Clos mreža

SPREMNICI U ATM KOMUTACIJSKOM ČVORU

Problem blokiranja ćelija unutar komutacijskih mehanizama otklanja se, ili barem ublažuje,
upotrebom spremnika unutar komutacijskih ATM čvorova.

S obzirom na lokaciju smještaja, razlikujemo:

• unutarnje spremnike – smješteni su unutar samog komutatora

• vanjske spremnike – smještreni su izvan komutatora.

Vanjske spremnike, nadalje, klasificiramo na:

• ulazne spremnike – smješteni su na ulazima komutatora

• izlazne spremnike – smješteni su na izlazima komutatora
• ulazno-izlazne spremnike – smješteni su i na ulazima i na izlazima komutatora
• kružne(centralne) spremnike – smješteni su u povratnoj vezi s izlaza na ulaz
komutatora.

Osnovni parametri koji utječu na kompleksnost ponuđenih tehnika

spremanja ćelija jesu:

87
• Veličina repa – koja ovisi o zahtjevima kao što su kašnjanje,
opterećenje i postotak izgubljenih ćelija, te o odabranom načinu
spremanja;

• Brzina memorije – vrijeme pristupa memoriji koje ovisi o načinu

spremanja, broju ulaza i izlaza N, te o brzini dolaznih i odlaznih
vodova;

• Kontrola memorije – da bi se mogla obavljati kontrola

popunjenosti repova komutacijskih elemenata, potrebno je uvesti
dodatnu kontrolnu logiku čija kompleksnost ovisi o načinu
spremanja.
• Npr. FIFO disciplina posluživanja korištena u slučaju ulaznog i
izlaznog spremanja zahtijeva jednostavnu kontrolnu logiku, za
razliku od centralnog spremanja koje zahtijeva funkcije dinamičkog
upravljanja memorijom.

UNUTARNJI SPREMNICI

Spremnici se smještaju između komutacijskih elementa unutar

samog komutacijskog polja s prostornom podjelom.

VANJSKI SPREMNICI

Moguće su dvije implementacije vanjskih spremnika:

• pojedinačni FIFO spremnici

88
• spremanje u zajedničku memoriju.

a) Ulazni spremnici

ULAZNI KOMUTACIJSKI
SPREMNICI ELEMENT

1 1

. .
. logika .
. odabira .

N N

SLIKA 7.2.14. Komutacijski element s ulaznim spremnicima

Kod komutacijskih elemenata s ulaznim čekanjem najveći

problem predstavlja tzv. HOL (Head Of the Line) blokiranje, koje kod
određenog ulaznog opeterćenja može dovesti do gomilanja u
spremnicima..

b) Izlazni spremnici

Korištenjem izlaznih spremnika onemogućeno je blokiranje

izlaznog pola (izlazno blokiranje).

89
 KOMUTACIJSKI IZLAZNI
ELEMENT SPREMNICI

1 1

. .
. .
. .

N N

SLIKA 7.15. Komutacijski element s izlaznim spremnicima

c) Ulazno-izlazni spremnici

Kombinacijom ulaznih i izlaznih spremnika postiže se dvostruko

poboljšanje. Naime, uporabom ulaznih spremnika reducira se brzina
kojom moraju raditi izlazni spremnici sa reda veličine N na N/2 ili N.

ULAZNI KOMUTACIJSKI IZLAZNI

SPREMNICI ELEMENT SPREMNICI

1 1

. .
. .
. .

N N

SLIKA 7.16. Komutacijski element s ulazno-izlaznim spremnicima

90
Kružni spremnici

KOMUTACIJSKI
ELEMENT

1 1

N N

kru ni
spremnici

Slika 7.17. Komutacijski element s kružnim spremnicima

91
MULTIMEDIJSKI PROMET U ATM MREŽI

MODELI GENERIRANJA PROMETA U ATM-U

ATM mreža predstavlja infrastrukturu za transmisiju govora, videa i

podataka, budući da pruža širok raspon prijenosnih brzina i zadovoljava
zahtjeve različitih usluga. Drugim riječima, ATM mreža mora isporučivati
višeuslužni promet uz zadovoljenje različitih zahtjeva posluživanja, ali i
različitih parametara kvalitete usluge za svaki pojedini tip prometa.
Jedan od glavnih izazova s kojima se još suočava uvođenje ATM-a jest
iznalaženje načina kako bi se osigurale zahtijevane performanse za promet u
stvarnom vremenu, koje se ne mogu osigurati jednostavnom FIFO metodom
posluživanja. U svrhu proučavanja i procjene performansi ATM
komutacijskih polja, ovisno o karakteristikama ulaznog prometa, razvijeni su
određeni modeli za opisivanje određenih procesa dolazaka ćelija na njihove
ulaze. U tom smislu mora se voditi računa o vjerojatnosnim zakonitostima
koji opisuju procese generiranja ćelija na ulazima, te prometna opterećenja
na izlazima (vjerojatnost usmjeravanja ulaznih ćelija prema određenom
izlazu).
Najčešće korišteni modeli za opisivanje prometa na ulazima
komutacijskog polja jesu model slučajnog prometa, te dva modela
usnopljenog prometa.
Za opis prometa najčešće se koriste diskretni slučajni procesi zbog činjenice da se ćelije
pojavljuju na ulazima komutacijskog polja u diskretnim vremenskim trenucima, iako se
teoretski mogu promatrati pojave ćelija na ulazima i u kontinuiranom vremenu, tj. u bilo
kojem trenutku t.
Osnovni parametar koji opisuje generiranje ćelija jest vjerojatnost p generiranja ćelija u
vremenskom intervalu (koji je jednak vremenu potrebnom za prijenos jedne ćelije po
liniji).

92
Model slučajnog prometa

U modelu slučajnog prometa promatra se dolazak pojedine ćelije na bilo koji ulazni pol
komutacijskog polja kao događaj koji se pojavljuje u posve slučajnom trenutku vremena. Za opis tog
događaja prikladan je model nezavisne Bernoullijeve binomne razdiobe s vjerojatnošću opterećenja
ulaza p , 0 ≤ p ≤ 1 . Vjerojatnost dolaska ćelije na ulaz u promatranom vremenskom intervalu je p,
dok je vjerojatnost da ćelije neće biti jednaka 1–p. Razdioba međudolaznih vremena između dviju
susjednih ćelija može se opisati geometrijskom raspodjelom.
Ukoliko pretpostavimo da je vrijednost p jednaka za sve ulaze (tj. jednoliko ulazno
opterećenje), možemo odrediti da je na ulaze komutacijskog polja N×N u određenom
trenutku pristiglo k ćelija. Ta vjerojatnost se naziva ukupno prometno opterećenje P{k } i
dana je izrazom :
N
P{k} =   ⋅ p k ⋅ (1 − p )
N −k
, 0≤ k ≤ N
 
k
(3.1.)

Model usnopljenog prometa

Model slučajnog prometa dovoljan je za opis prilično malog broja izvora jer je
većina realnih prometnih tokova kojima se prenose podaci i video signali manje ili više
usnopljena. Najjednostavniji model usnopljenog prometa je tzv. On-Off model kod
kojega se ćelije na ulazima pojavljuju u nakupinama (snopovima) uz izmjenjivanje
aktivnog i mirnog perioda.
Ovakav princip usnopljenog prometa može se prikazati prikladnim modelom
Markovljevog lanca s dva stanja (slika 3.1.).

93
 SLIKA 7.3.1. Model Markovljevog lanca s dva stanja

Trajanja mirnog i aktivnog perioda slijede slučajnu geometrijsku razdiobu, dok je

njihova minimalna duljina jednaka duljini perioda jedne ćelije (jednog vremenskog
intervala, slota). Za vrijeme mirnog perioda nema generiranja ćelija na ulazu
komutacijskog polja, dok sve ćelije generirane unutar jednog aktivnog perioda imaju isto
odredište.

Ukoliko aktivno stanje označimo s On, a mirno s Off, prijelaz iz aktivnog u mirno
stanje odvija se s vjerojatnošću p, dok se prijelaz iz mirnog u aktivno stanje odvija s
vjerojatnošću q. Kako prikazuje slika 3.1., sustav ostaje u On stanju s vjerojatnošću 1- p,
dok se nepromijenjenost Off stanja opisuje vjerojatnošću 1- q.
Prema tome, vjerojatnost da aktivni period traje i vremenskih jedinica dana je relacijom:

P{}
i = p ⋅ (1 − p )
i −1
, i ≥1
(3.2.)

dok je, analogno tome, vjerojatnost da mirni period traje i vremenskih jedinica dana
relacijom:

Q{}
i = q ⋅ (1 − q )
i −1
, i ≥1
(3.3.)

Prosječno trajanje aktivnog i mirnog perioda od i slotova, uz predočene vjerojatnosti

trajanja On i Off perioda, prikazano je relacijama:

94
 ∞
TON = ∑ i ⋅ P{i} =
1
i =1 p
(3.4.)

∞
TOFF = ∑ i ⋅ Q{}
1
i =
i =1 q
(3.5.)

Ovisno o procesu generiranja ćelija za vrijeme trajanja aktivnog perioda, razlikujemo

dva tipa usnopljenog prometa:
• usnopljeni promet sa slučajnim generiranjem ćelija
• usnopljeni promet s periodičkim generiranjem ćelija.

Usnopljeni promet sa slučajnim generiranjem ćelija

Unutar aktivnog perioda ćelije se generiraju prema Bernoullijevoj raspodjeli s

vjerojatnošću α, uz nejednolike razmake između susjednih ćelija, kao što je prikazano
slikom 3.2..

t
TOFF TONN

SLIKA 7.3.2. Usnopljeni promet sa slučajnim generiranjem ćelija

Da bi se odredila srednja vrijednost opterećenja na ulazu u komutacijsko polje ρ,

korisnici mogu izabrati parametre kao što su trajanje aktivnog i mirnog perioda (TON i
TOFF), te vjerojatnost generiranja ćelija unutar snopa α. Na taj način dolazimo do izraza:

95
 TON
ρ= ⋅α , 0 ≤α ≤1
TON + TOFF
(3.6.)

Ovakav model prometa naziva se još i prekinuti Bernoullijev proces (Interrupted

Bernoulli Process, IBP) zbog sličnosti s “klasičnim” Bernoullijevim procesom, koji je
jednostavno prekinut za vrijeme trajanja Off perioda.

Usnopljeni promet s periodičkim generiranjem ćelija

Za vrijeme trajanja aktivnog perioda ćelije se generiraju periodički. Stoga je

razmak između susjednih ćelija konstantan i karakteriziran periodom k, kako je
prikazano na slici 3.3.

t
TOFF TONN

SLIKA 7.3.3. Usnopljeni promet s periodičkim generiranjem ćelija

Ovakvim prometnim modelom nastoji se zadržati periodičnost koja je svojstvena

velikom broju stvarnih izvora prometa. Ta periodičnost proizlazi iz činjenice da je za
formiranje ćelije od svih njezinih bita potreban konstantan iznos vremena.
U slučaju usnopljenog prometa s periodičkim generiranjem ćelija karakteristični su
parametri TONN , TOFF i k, te je srednje opterećenje na ulazu u komutacijsko polje

definirano izrazom:
TON 1
ρ= ⋅ , k≥1
TON + TOFF k
(3.7.)

96
 Razmak između uzastopnih ćelija određen je omjerom brzine posluživanja i brzine
kojom izvor generira ćelije na ulazu. Ukoliko je taj omjer jednak M, tada će izvor
generirati ćeliju svakih M slotova, tj. jedna ćelija slijedi nakon M-1 praznih slotova.
Distribucija On-Off perioda najčešće je eksponencijalna (ili geometrijska u diskretnom
slučaju) zbog pretpostavljene jednostavne analitičke obrade. Deterministička razdioba
On-Off perioda opisuje model prometa za najgori slučaj, te se također može uzeti u
razmatranje.
Jedno od glavnih područja istraživanja je način prijenosa prometa u stvarnom
vremenu (kao što su govor i video) preko ATM mreža. Takve aplikacije, pored određenih
vjerojatnosti gubitaka ćelija, zahtijevaju i striktno ograničenje maksimalnog kašnjenja
ćelija s kraja na kraj, koje se u protivnom smatraju izgubljenim.
Govorni izvor najčešće se opisuje eksponencijalno distribuiranim On-Off modelom s
jasno definiranim periodima.
Karakterizacija video izvora nešto je kompliciranija, budući da ovisi o tipu aplikacije i
uporabljenom algoritmu video kodiranja (govor zahtijeva vršnu brzinu 64 kbit/s,
videotelefonija 2 Mbit/s, a videokonferencija 10 Mbit/s).

Model usnopljenog prometa iz više izvora

Ukoliko promatramo promet koji dolazi na neki ulaz komutacijskog polja, a

sastavljen je iz više različitih izvora, dobivamo promet koji se uspješno može opisati tzv.
Markovljevim moduliranim Bernoullijevim procesom – MMBP (slika 3.4.). Model se
sastoji od m+1 stanja, gdje je m broj superponiranih IBM prometa. Svako stanje MMBP
modela opisano je s m+1 vjerojatnosti prijelaza i s vjerojatnošću generiranja ćelije.

97
 SLIKA 7.3.4. Model usnopljenog prometa iz više izvora

MODELI IZLAZNIH RAZDIOBA

Kada se govori o razdiobi izlaznih adresa iz komutacijskog polja treba naglasiti da se za slučajni
promet na ulazu, izlazne adrese određuju za svaku ćeliju, dok je za usnopljeni promet najbolje
definirati izlaznu adresu po snopu (budući da sve ćelije unutar jednog aktivnog perioda imaju isto
izlazno odredište). Postoji nekoliko osnovnih razdioba izlaznih adresa implementiranih u
simulacijskom modelu:
• Jednolika razdioba – svaka ćelija ili snop ima istu vjerojatnost (1/N) da bude
usmjerena na bilo koji izlazni pol, tj. ulazno opterećenje jednoliko je distribuirano na
sve izlaze;
• “Hot-Spot” razdioba – jedan od N izlaznih polova ima veću vjerojatnost od ostalih
da bude izlazno odredište za bilo koju ćeliju ili snop s bilo kojeg ulaznog pola;
• Miješana jednolika razdioba – ukupan promet s jednog ulaza uvijek je usmjeren
prema istom izlazu, za razliku od prometa na ostalim ulazima koji je jednoliko
distribuiran (raspodijeljen) između ostalih izlaza.

98
8. Komutacijski čvor u inteligentnoj mreži
(u suradnji sa: Prof. dr. sc. Ignac Lovrek, Doc. Dr. sc. Maja Matijašević)

UVOD

Tehnološki napredak u zadnjih nekoliko desetljeća povećao je prijenosne mogućnosti

mreže i potakao razvoj odgovarajućih komunikacijskih protokola
, što je rezultiralo boljim performansama mreže i nižom cijenom mrežne opreme i
uređaja. Težište istraživanja pomiče se prema korištenju mogućnosti koje tehnologija
pruža, kako bi se odgovorilo na povećane i sve zahtjevnije potrebe tržišta. Zamisao o
novoj mrežnoj arhitekturi, koja će omogućiti uvoðenje velikog broja usluga na brz i
novčarski povoljan način, poboljšanja i proširenja postojećih usluga i prilagodljivost
korisniku, zacrtana je modelom arhitekture inteligentne mreže. Inteligentna mreža kao
zamisao je potencijalno primjenjiva na sve komunikacijske mreže. Primjena koncepta
inteligentne mreže pokazana je na primjeru mobilne mreže [8], komutacijskog sustava
AXE 10 [6], te u nekim eksperimentalnim projektima [7, 9].
Preduvjet neovisnosti uvoðenja usluga o implementaciji usluge i mreže, kao i o
proizvoðaču mrežne opreme, jest standardizacija funkcija i standardizacija sučelja. S
obzirom da je nemoguće odjednom postići sve ciljeve krajnje arhitekture inteligentne
mreže, predmet standardizacije je funkcijski skup mogućnosti inteligentne mreže, ćija je
standardizacija postupna. Tako je, uzevši u obzir postojeće usluge i tehnološku osnovu,
skup mogućnosti jedne faze dostatan za podršku odabranog skupa usluga.

NAČELA ARHITEKTURE INTELIGENTNE MREŽE

Pojam i definicija inteligentne mreže

Pojam inteligentne mreže prvi put se javlja 1984. godine, u radovima Bell
Communications Research grupe [1 ], pod nazivom Inteligentna mreža - 1 (Intelligent
Network - 1 ). Slijedeća faza istraživanja, započeta I 990. godine, nazvana je napredna
inteliyentna mreža (Advanced Intelligent Network). Osnovna zamisao inteligentne mreže
(IN) je novi pristup telekomunikacijskim uslugama, gdje mreža korisniku nudi više
usluga, bez njegove izravne intervencije i/ili znanja gdje i kako je usluga izvedena.
Mnoge usluge nude se na tržištu već u današnjoj mreži, ali zamisao inteligentne mreže
prvi puta nastoji objediniti njihovu osnovu, kako bi se uz istovremeno postojanje i
zajedničko djelovanje različitih usluga omogućilo jednostavno dodavanje novih usluga,
kao i prijelaz od starih usluga ka novima.
Medunarodna standardizacija inteligentne mreže započinje 1989. godine (CCITT SG-XI,
SG-XVIII, ETSI NA 6) definiranjem dugoročne arhitekture inteligentne mreže, koja
predviða razvoj inteligentne mreže i pripadajućih dokumenata u fazama, kako bi se uzele
u obzir postojeće usluge i tehnološka osnova. S obzirom da je nemoguće odjednom
postići sve ciljeve krajnje arhitekture inteligentne mreže, predmet standardizacije je skup
mogućnosti inteligentne mreže (Capability Set - CS). Faza i u razvoju inteligentne mreže
definirana je i-tim skupom mogućnosti (CS-i ) koji je dostatan za podršku ciljnog skupa
usluga. Karakteristika skupa mogućnosti CS-i je kompatibilnost prema unatrag svake

99
 razvojne faze i otvorenost prema dugoročnim ciljevima. Prikaz razvoja skupova
mogućnosti CS-i u vremenu prikazana je slikom 15.1.

Slika 8.1 - Slijed skupova mogućnosti CS-i

Definicija inteligentne mreže [3]

Inteligentna mreža je arhitekturalni koncept za stvaranje i ponudu novih usluga, sa

slijedećim značajkama:

• iscrpna primjena tehnika obrade informacija

• učinkovito korištenje mrežnih resursa;
• modularnost i mogućnost ponovnog korištenja mrežnih funkcija
• integrirano stvaranje usluge i njena implementacija korištenjem modularnih
ponovno iskoristivih mrežnih funkcija;
• prilagodljivo dodijeljivanje mrežnih funkcija fizičkim entitetima
• prenosivost mrežnih funkcija meðu fizičkim entitetima;
• standardizirana komunikacija mrežnih funkcija kroz sučelja neovisna o usluzi
• pretplatnik usluge nadzire atribute usluge koji su specifični za pretplatnika~
• korisnik usluge nadzire atribute usluge koji su specifični za korisnika;
• standardizirano upravljanje logikom usluge.

100
Opis usluga u inteligentnoj mreži

Formalan opis protokola u podatkovnoj komunikaciji predstavlja osnovu svake razrade,

ispitivanja, te primjene komunikacijskih protokola, što je doprinijelo razvoju
specifikacijskih metoda i pomagala u tim područjima. Važnost formalnih metoda opisa
usluga, meðutim, dolazi do izražaja tek nedavno, kroz potrebu opisa usluge neovisno o
specifikaciji protokola koji uslugu podržava [4]. Specifikacija usluge na takav način
omogućuje standardizaciju - čime se omogućuje primjena različitih protokola pri
pružanju odreðene usluge - i prilagodbu - tj. raznovrsne inačice usluge u pojedinoj
primjeni.

Specifikaciju usluge čini apstraktni opis njene funkcionalnosti, uz opis što korisnik može
očekivati, bez opisa implementacijskih pojedinosti. To je odgovor je na pitanje što je
ponuðeno, a ne kako. Osnovni opis usluge uvijek kreće od prirodnog jezika, uz primjere
koji pojašnjavaju razlike meðu inačicama i stvaraju intuitivnu sliku. Nejasnoće
neizbježne u takvom opisu najčešće se rješavaju podjelom problema na manje cjeline, te
primjenom matematičkih modela i pravila, na kojima se temelje današnje metode
specifikacije. Pri predstavljanju komunikacijskih protokola i usluga važno je moći
dokazati da sustav doista pruža odreðenu uslugu, pri čemu se i sustav i usluga moraju
moći predstaviti modelom nad kojim se provode provjere ispravnosti na više razina.

Specifikacija usluge u cjelini obuhvaća meðudjelovanje skupa "dijelova usluge". Oni

mogu biti razmješteni u mreži, te komunicirati razmjenjivanjem poruka
, koristeći odreðeni komunikacijski protokol. Korisniku usluge to je, meðutim, nevažno.
Bitno je da okolina na jednom mjestu može predati poruku usluzi na tom mjestu i da
usluga kasnije ispravno protumači, te prenese poruku okolini na drugom mjestu. Sa strane
mreže, odn. pružatelja usluge, težište je pak na stvaranju, primjeni, djelovanju i
održavanju mrežnih mogućnosti radi pružanja usluge.

S obzirom na te, kao i ostale zahtjeve spomenute u definiciji inteligentne mreže , jasno je
da će standardizaciji prethoditi precizan, sveobuhvatni formalni model u skladu s
osnovnom zamisli, koji će poslužiti kao pomagalo, odnosno okvir unutar kojeg će se
prema potrebi primjenjivati različite metode i modeli. Kao pomagalo pri modeliranju IN-
strukturiranih mreža, razvijen je koncepcijski model inteligentne mreže (IN Conceptual
Model - INCM). Standardna metoda opisa (I.3IO 3-stage method) djelomično je
primjenjiva po stupnjevima na ravnine koncepcijskog modela inteligentne mreže, ali
općenito zahtijeva proširenja kako bi obuhvatila inteligentnu mrežu [3].

101
Koncepcijski model inteligentne mreže
Koncepcijski model inteligentne mreže čine četiri funkcijske ravnine koje se odnose
redom na četiri gledišta na mogućnosti koje pruža IN - strukturirana mreža: gledište
usluge, globalnu i distribuiranu funkcionalnost i fizički vid usluge (Slika 15.2).
Ravnina usluge (Service Plane - SP) prikazuje gledište usluge, gdje su implementacija i
mreža potpuno skriveni korisniku. Svaku uslugu čini jedna ili više odlika usluga (Service
Feature - SF), koja predstavlja najmanji dio usluge vidljiv korisniku.

Globalna funkcijska ravnina (Global Functional Plane - GFP) modelira inteligentnu

mrežu kao jedinstvenu cjelinu, čime prikriva distribuiranost funkcija u mreži. U ovom
prikazu uslugu (ili odliku usluge) čine jedan ili više uslužno-neovisnih gradivnih blokova
(Service Independent Buildingblock - SIB), specijalizirani uslužno-neovisni gradivni
blok proces osnovnog poziva (Basic Call Proces - BCP), točkale početka (Point of
Initiation - POI) i točkale povratka (Point of Return - POR) izmeðu procesa osnovnog
poziva i lanca uslužno-neovisnih gradivnih blokova.

Slika 8.2 - Koncepcijski model inteligentne mreže

Distribuirana funkcijska ravnina (Distributed Functional Plane - DFP) modelira

inteligentnu mrežu kao skup raspodijeljenih . funkcijskih entiteta (Functional Entity -
FE). Uslužno-neovisni gradivni blokovi se ostvaruju nizom djelovanja funkcijskih

102
entiteta (Functional Entity Action - FEA). Funkcijski entiteta međusobno komuniciraju
tokovima informacija. Akcija funkcijskih entiteta je skup više elementarnih
funkcija (Elementary Function- EF).
d) Fizička ravnina (Physical Plane - PP) predstavlja raspored funkcijskih entiteta unutar
fizičkih entiteta (Physical Entity - PE) i protokole meðu fizičkim entitetima.

1.4 Logika usluge

Logika usluge ima različit prikaz po ravninama koncepcijskog modela inteligentne mreže
(Slika 15.3).

Slika 8.3 - Koncepcijski model inteligentne mreže s logikom usluge

U globalnoj funkcijskoj ravnini, za svaku odliku usluge dan je primjerak globalne logike
usluge (Global Service Logic - GSL), koja koristi uslužnoneovisne gradivne blokove. U
distribuiranoj funkcijskoj ravnini, globalna logika usluge prikazana je skupom programa
distribuirane logike usluge unutar funkcijskih entiteta kontrole usluge. U fizičkoj ravnini
programi logike usluge mogu se izvesti unutar bilo kojeg fizičkog entiteta koji sadrži
funkcijski entitet
kontrole usluge (SCF).Odnosi meðu ravninama su slijedeći:

103
a) Odnos ravnine usluge i globalne funkcijske ravnine

Odlika usluge unutar ravnine usluge ostvaruje se u globalnoj funkcijskoj ravnini

kombinacijom globalne logike usluge i uslužno-neovisnih gradivnih blokova, te procesa
osnovnog poziva. To preslikavanje odnosi se na stvaranje usluge.

b) Odnos globalne funkcijske ravnine i distribuirane funkcijske ravnine

Svaki uslužno-neovisni gradivni blok u globalnoj funkcijskoj ravnini mora biti zastupljen
u barem jednom funkcijskom entitetu unutar distribuirane funkcijske ravnine. Uslužno-
neovisni gradivni blok može biti ostvaren meðudjelovanjem više funkcijskih entiteta.
Logika usluge u globalnoj funkcijskoj ravnini preslikava se na jedan ili više distribuiranih
programa logike usluge u distribuiranoj funkcijskoj ravnini. Preslikavanje globalne
funkcijske ravnine na distribuiranu funkcijsku ravninu se takoðer odnosi se na stvaranje
usluge.

c) Odnos distribuirane funkcijske ravnine i fizičke ravnine

Funkcijski entiteti u distribuiranoj funkcijskoj ravnini odreðuju ponašanje fizičkih

entiteta u kojima su smješteni. Svaki funkcijski entitet mora biti smješten unutar jednog i
samo jednog fizičkog entiteta, meðutim, fizički entitet smije sadržavati više funkcijskih
entiteta. Odnosi meðu funkcijskim entitetima, definiranim u distribuiranoj funkcijskoj
ravnini, specificirani su kao protokoli u fizičkoj ravnini. Distribuirani programi logike
usluge mogu se dinamički uvoditi u fizičke enitete: Preslikavanje distribuirane funkcijske
ravnine na fizičku ravninu vezano je uz upravljanje uslugom.

2. SKUP MOGUĆNOSTI INTELIGENTNE MREŽE CS-1

Prvi standardizirani skup mogućnosti inteligentne mreže CS-a [3] definira ciljni skup
podržanih usluga, a kao predvidive mreže u kojima će se primijeniti navode se: javna
telekomunikacijska mreža (PSTN), digitalna mreža integriranih usluga (ISDN) i javna
zemaljska mobilna mreža (PLMN).
Standardizirana sućelja koja se preporučuju pri ostvarivanju kontrolnih odnosa su Sustav
signalizacije digitalnog korisnika br. 1 (Digital Subscriber Signalling System 1 - DSS 1) i
Signalizacijski sustav br. 7 (Signalling System No. 7). Signalizacijski sustav br. 7 je
posebno pogodan za pristup raspodijeljenim bazama podataka u realnom vremenu, te kao
transportno sredstvo za prijenos signalizacije u inteligentnoj mreži [5]. Funkcijski
zahtjevi u inteligentnoj mreži proizlaze iz potrebe pružanja mrežnih mogućnosti za:
· korisnika (gledište usluge); i
· mrežnog operatera (gledište mreže).
Zahtjevi na usluge pomažu pri identificiranju usluga koje se korisniku nude. Zahtjevi na
mrežu obuhvaćaju mogućnosti stvaranja, primjene, djelovanja i održavanja mrežnih
mogućnosti pri pružanju usluga.

104
2.1 Gledište usluge

Iako je arhitektura inteligentne mreže neovisna o uslugama, ona je važna za opis općih
CS-1 mogućnosti usluga. Usluge i odlike usluga koje su podržane skupom mogućnosti
CS-1 predstavljaju osnovu uslužno-neovisnih blokova, modela obrade poziva i načela
kontrole usluge.

Namjera CS-1 skupa mogućnosti je podrška onih usluga koje potpadaju pod kategoriju
usluga s "jednim krajem" i "jednom točkom kontrole", čime se u početnoj fazi razvoja
inteligentne mreže izbjegava povećanje kompleksnosti implementacije na svim razinama:

a) jedan kraj je svojstvo neovisnosti pružanja usluge jednoj stranci u pozivu (na razini
usluge i razini topologije) u odnosu na druge stranke u koje sudjeluju u pozivu;

b) jedna točka kontrole znači da se usluga izvodi u kontekstu jednog poziva, tj. usluga se
poziva iz procesa osnovnog poziva, nakon čega se logika usluge izvodi unutar
centralizirane kontrolne funkcije, a zatim se kontrola se vraća osnovnom pozivu.

Na osnovi gomjih uvjeta, vrši se kategorizacija usluga na dvije skupine

: · tip A, za koje su ispunjeni gornji uvjeti~

, · tip B, sve ostale usluge.

2.2 Gledište mreže

Funkcijski entiteti i relacije meðu njima prikazani su slikom 15.4. Skup funkcijskih
entiteta za CS-1 je podskup generičkog modela. Taj podskup odreðen je zahtjevima koje
postavlja ciljni skup CS-1 usluga i ograničen je tehnološkom osnovom mreže.

Opis mrežnih funkcija i podjela po djelamostima je kako slijedi:

Funkcije vezane uz kontrolu poziva:

Funkcija komutacije usluge je sučelje izmeðu funkcije kontrole poziva i funkcije

kontrole usluge.
Funkcija specijaliziranog resursa pruža mrežnim entitetima pristup posebnim
resursima (npr. DTMF, prepoznavanje govora)
Funkcija posrednika kontrole poziva je korisničko sučelje prema mreži.
Funkcija kontrole poziva je funkcija obrade osnovnog poziva.

Funkcije vezane uz kontrolu usluge

: Funkcija kontrole usluge je funkcija koja sadrži logiku usluge i vrši dio obrade
poziva koji se odnosi na uslugu.

105
 Funkcija rukovanja podacima omogućuje pristup podacima vezanim uz usluge
i mrežu.

Funkcije vezane uz upravljanje uslugama

Funkcija upravljanja uslugama omogućuje kontrolu nad upravljanjem, uvoðenjem

i pružanjem usluga.
Funkcija pristupa upravljanju uslugama je operaterovo sučelje prema funkciji
upravljanja uslugama
Funkcija okoline stvaranja usluga omogućuje definiciju, razvoj i provjeru usluga
inteligentne mreže, i stvaranje logičkih i podatkovnih predložaka usluga koji se predaju
funkciji upravljanja uslugama radi njihovog uvoðenja u mrežu.
Zbog čvrste povezanosti funkcija kontrole poziva i komutacije usluge, njihovo sučelje se
ne standardizira u početnoj fazi inteligentne mreže i nije predmet standardizacije CS-1, te
se djelovanje pripadajućih funkcijskih entiteta opisuje zajedno.

Slika.8.4 - Funkcije i.funkcijski odnosi u inteligentnoj mreži

CCAF Funkcija posrednika kontrole poziva
CCF Funkcija kontrole poziva
SSF Funkcija komutacije usluge
SCF Funkcija kontrole usluge
SDF Funkcija rukovanja podacima
SRF Funkcija specijaliziranog resursa
SMF Funkcija upravljanja uslugama
SMAF Funkcija pristupa upravljanju uslugama
SCEF Funkcija okoline stvaranja usluga

106
3 MODELI PROCESIRANJA LOGIKE POZIVA / USLUGE
Procesiranje logike poziva/usluge u IN obuhvaća obradu poziva i veze u funkcijskim
entitetima komutacije usluge i kontrole poziva, izvoðenje logike
usluge u funkcijskom entitetu kontrole usluge, uporabu specijaliziranih resursa u
funkcijskom entitetu specijaliziranog resursa i podataka u funkcijskom entitetu rukovanja
podacima. Posebna pažnja posvećuje se modeliranju poziva i modeliranju procesiranja
logike usluge kao apstrakcije aktivnosti funkcijskih entiteta i rasursa uključenih u
podršku usluge .
Radi bržeg uvoðenja usluga u mrežu, model procesiranja poziva i usluge se mijenja u
odnosu na tzv. klasični pristup. U klasičnom pristupu [Q.71 ] svaki čvor mora imati
mogućnost pružanja odreðene usluge. U inteligentno strukturiranoj mreži se procesiranje
usluge, da bi ona bila široko dostupna, temelji na tri elementa: procesu osnovnog poziva,
"kukama" koje omogućuju međudjelovanje procesa osnovnog poziva i logike usluge i
same logike usluge inteligentne mreže, s mogućnošću programiranja radi uvođenja novih
usluga (Slika 8.5).

Slika 8.5 - Model proc.esiranja usluge u inteligentnoj mreži

Modeliranje poziva u arhitekturi inteligentne mreže stoga mora omogućiti prikaz kontrole
poziva u stvarnom vremenu koji uključuje osnovne i dodatne usluge. Model poziva treba
uključivati model procesa osnovnog poziva, opis mehanizama koji aktiviraju logiku
usluge, l.ogički prikaz odvijanja procesiranja poziva i korištenja mrežnih resursa, te
uključiti razvoj na postojećoj tehnološkoj osnovi.

U funkcijskom modelu inteligentne mreže, model poziva prikazuje apstrakciju

procesiranja poziva u funkcijskim entitetima kontrole poziva i komutacije usluge, te
njihov odnos prema funkcijskom entitetu kontrole usluge, a model logike usluge
prikazuje akcije funkcijskog entiteta kontrole usluge i resursa (specijaliziranog resursa i
podataka) koji omogućuju izvoðenje logike usluge.

107
Primjenjeni funkcijski modeli, kojima će u distribuiranoj funkcijskoj ravnini
konceptualnog modela inteligentne mreže, gdje je prikazana distribuiranost mrežnih
funkcija i njihovo meðudjelovanje, su model stanja osnovnog poziva
(Basic Call State Model - BCSM), te automati stanja za pojedine funkcijske entitete.

4. APLIKACIJSKI PROTOKOL INTELIGENTNE MREŽE

Aplikacijski protokol inteligentne mreže podržava meðudjelovanje funkcijskih entiteta.

Arhitektura protokola inteligentne mreže prema [3] za CS-1 prikazana je slikom 8.6.

Slika 8.6 - Arhitektura aplikac.ijskog protokola inteligentne mreže

MACF - Multiple Association Control Function

SACF - Single Association Control Function
SAO - Single Association Object
ASE - Application Service Element
TCAP - Transaction Capabilities Application Part
SCCP - Signalling Connection Control Part
MTP - Message Transfer Part

MTP, SCCP i TCAP slojevi su Signalizacijskog sustava br. 7. U slučaju a) funkcija

kontrole jedne veze (SACF) upravlja i usklaðuje izvoðenje operacija aplikacijskih
elemenata usluge (ASE). U slučaju b) funkcija kontrole kontrole višestruke veze
usklaðuje djelovanja više objekata jedne veze koji komuniciraju s objekom jedne veze u
udaljenom fizičkom entitetu. Objekt jedne veze (SAO)

prikazuje funkcija kontrole jedne veze sa skupom aplikacijskih elemenata usluge koji se
koriste u jednom međudjelovanju dvaju fizičkih entiteta.

108
5. KOMUTACIJSKO ČVORIŠTE U INTELIGENTNOJ MREŽI

Ponuđena tehnološka i strukturna rješenja kako u prostoru transmisije tako i u prostoru

komutacije enormno proširuju potencijal telekomunikacijske mreže u smislu svekolikog
(ne samo transportnog) tretiranja informacije.
Optimalno oslobaðanje i korištenje tog potencijala nije moguće postići pretežno
"statičkim" modelima (mreže), u kojima je u svakom čvorištu, a u sklopu rezidentnih
funkcija, čvrsto pridjeljen skup rezidentnih funkcija radi podržavanja odreðenog skupa
pristupa (i službi).
Razlozi tome leže, prije svega u njihovom razvoju, što posljedično tome vodi
višestrukom povećanju kompleksnosti čvora, koja se pak na razini mreže multiplicira
proporcionalno broju čvorova u njoj.
S druge strane, sve više se javlja potreba za uvoðenjem službi/usluga, čiju funkcionalnost
i pripadajuće baze podataka kontroliraju direktno davaoci, koji više ne moraju biti PTT
administracije ili proizvoðači. Kod toga je mogućnost brzog i ekonomičnog uvoðenja
novih, odnosno ažuriranja postojećih službi/usluga od izuzetnog značenja.
Suočavanje s navedenim činjenicama rezultiralo je novim konceptom koji uz minimalna
dodatna ulaganja nudi mogućnost prijelaza na jedan fleksibilniji model mreže,
osiguravajući pritom rješavanje spomenutih problema na optimalan način i u
organizacijskom i u ekonomskom pogledu, koji je obuhvaćen pojmom "inteligentna
mreža". Uzimajući u obzir razne mogućnosti definiranja inteligentne mreže, ovisno o
različitim aspektima i polazištima, ipak valja naglasiti da je treba tretirati prije svega u
logičkom smislu, budući da se bazira na instaliranim resursima i kapacitetima postojeće
mreže za koju samo nudi fleksibilniju organizaciju, proširene mogućnosti pristupa od
strane korisnika i davaoci službi/usluga, optimalnu lokaciju logike upravljanja pojedinim
službama/uslugama i kraće vijeme odziva.

5.1. Neka svojstva inteligentne mreže

Proces razvoja telekomunikacijske mreže vrlo je dinamičan, što je posljedica intenzivnog

razvoja tehnologije i ne manje intenzivnog razvoja novih funkcija čije uvoðenje
omogućuje primjena nove tehnologije. Model i arhitektura postojeće telekomunikacijske
mreže sve teže zadovoljavaju navedenu dinamiku. Rješavanje problema, kao što je u
uvodu i spomenuto, sagledava se u primjeni novoga, fleksibilnijeg modela, kojeg nudi
inteligentna mreža, čiju arhitekturu i svojstva valja sagledavati kroz zadovoljavanje
nekoliko osnovnih zahtjeva:

• · mogućnost brzog uvoðenja novih službi/usluga s maksimalnom dostupnošću ,

• · uniformirani pristup održavanju službi/usluga,
• · mogućnost direktnog kreiranja službi/usluga i pripadajućih baza podataka od
strane davaoca,
• portabilnost službi/usluga meðu čvorištima mreže,
• mogućnost upravljanja podacima u sklopu pojedine službe/usluge od strane
korisnika,

109
Službe/usluge moraju se kvalitetno i efikasno osiguravati., bez obzira na fizičku strukturu
mreže , odnosno njenih pojedinih dijelova . Iz navedenog je vidljivo da je kvalitetan
tretman različitih službi/usluga od primarnog značaja za kvalitetu mreže u cjelini, što je i
razumljivo ako se uzme u obzir trend njihovog razvoja i uvoðenja u mrežu u skladu s
potrebama korisnika (sl. 8.6).

Slika 8.6 - Trend razvoja i uvodenja novih služhilusluga

Zbog toga i struktura inteligentne mreže mora biti takva da osigura sve preduvjete
kalitetnog podržavanja svih službi/usluga u okvirima očekivane ekspanzije, bez
negativnog utjecaja na kvalitetu postojećih prometnih tokova ; ali i da osigura i dalja
poboljšanja pristupnih i transportnih svojstava mreže. Sve to mora biti nezavisno o
razvoju, organizaciji i operativnom održavanju, koji se budu u njoj pojavljivali. Za
realizaciju takve mreže neophodno je da njena arhitektura i ugraðene komponente imaju
izvanredne performance.
Transmisijski kapacitet mora biti dovoljno velik da omogući nesmetanu
distribuciju funkcija , osobito novorazvijenih , u različite elemente mreže .
Postupna primjena optičkog kabela o najviše razine pa sve do razine pretplatničke
mreže jamči ispunjenje ovog kriterija.
Primjenom tradicionalne strukture mreže, u kojoj je ukupnu funkcionalnost
pojedinog čvora definirao skup rezidentnih funkcija, ovo ne bi bilo moguće postići, jer bi
bilo nužno povećati procesni kapacitet svakog čvora, što bi impliciralo neopravdane
troškove, nesrazmjerne dohotku ostvarenom po pojedinoj službi ili pak njihovu
dostupnost ne bi bilo moguće osigurati svim korisnicima. Meðutim, aplikacija sustava
signalizacije CCITT br.7 u kombinaciji sa SPC komutacijskim sustavima osigurava
radikalno veći protok informacije
izmeðu čvorova i omogućuje distribuciju logike upravljanja službama/uslugama mreže ne
više linearno po svim elementima, nego na najpovoljniji način. Ova je činjenica
izvanredno značajna jer daje mogućnost kreiranja nove arhitekture u kojoj uvoðenje
novih mogućnosti i funkcija na razini čitave mreže više ne znači nužno i intervenciju u
svim, nego samo nekim specifičnim čvorovima. Ovi onda surađuju s preostalim
čvorovima preko standardiziranih sučelja.

110
5.2. Uvođenje novih usluga u mrežu s utjecajem na arhitekturu komutacije

Takva mreža pruža davaocima službi/usluga maksimalnu neovisnost u odnosu na njena

čvorišta, što je i osnovni preduvjet za brzo uvoðenje novih i kvalitetno podržavanje
instaliranih službi/usluga. Budućo da je komutacijski sustav osnovni element mreže,
evidentno je da se fleksibilna arhitektura inteligentne mreže postiže isključivo
fleksibilnom (modularnom) arhitekturom komutacijskog sustava koji se u njoj
primjenjuje i čijim je procesnim kapacitetom indirektno definiran i totalni kapacitet
mreže.

Optimalni pristup uvoðenju novih službi/usluga u inteligentnoj mreži prikazan je na

s1.8.7.

Slika 8.7 - Pristup uvođenju novih službi/usluga

Logika upravljanja pojedinom službom/uslugom s pripadajućim bazama podataka, nakon

uvoðenja i tokom sazrijevanja, locirana je u SCP-čvoru i centralizirana na razini mreže.
Ovisno o intenzitetu korištenja i ekonomskim
aspektima, moguća je njena postupna migracija radi postizanja optimalnog rješenja.
Blok-shematski prikaz strukture SCP-a i SSCP-a dat je na s1.8.8.

SSCP mora sadržati komutiranja službi/usluga, te migriranu logiku koja sadržava

funkcije sustava signalizacije CCITT br.7. SCP u odnosu na SSCP ne sadrži funkcije
komutiranja službi/usluga. SSP sadrži funkcije sustava signalizacije CCITT br.7 i
funkcije komutiranja poziva.

111
 Slika 8.8 - Struktura SCP i SSCP
NSL Logika službe/usluge
MNSL Migrirana logika službe/usluge
SSP Čvor s funkcijom komutiranja službe/usluge

Važno je uočiti da baze podataka, uz migriranu logiku službi/usluga u SSCP-u,

predstavljaju samo podskup baza podataka lociranih u SCP-u. Navedenim se elementima
uz SMS dade najjednostavnije opisati model inteligentne mreže.

S topološkog aspekta postoje dva osnovna scenarija kreiranja inteligentne mreže:

SSCP/SCP i SCP/SSP.

a) SSCP/SCP scenarij
U krajnjoj fazi razvoja inteligentne mreže u ovom slučaju postoji centralni SCP-
čvor za čitavu mrežu i više SSCP čvorova od kojih svaki pokriva određeno područje
posluživanja, kako je prikazano na sl. 8.9.
SCP sadrži logiku upravljanja svim službama/uslugama koje se javljaju u mreži,
kao i pripadajuće baze podatatka, dok SSCP-čvorovi sadrže logiku upravljanja i
pripadajuće baze podataka samo za one službe/usluge koje su relevantne za odreðeno
područje posluživanja. SSCP je centralna pristupna točka za službe/usluge odreðenog
područja posluživanja te istovremeno čvor u kojem se sučeljavaju "standardna" i
inteligentna mreža. Zbog toga i sadrži kompletan asortiman funkcija mreže za
službe/usluge koje podržava, tj. i funkcije logike upravljanja tim službama/uslugama i
funkcije logike upravljanja procesom komutiranja.

112
 Slika 8.9 – SSCP/SCP scenarij

OSN - Mreža za nadzor i održavanje funkcija službe/usluge

Dinamika formiranja inteligentne mreže u skladu s ovim scenarijem ovisi o stanju

postojeće mreže, karakteru službi/usluga koje se uvode, raspoloživosti sustava
signalizacije CCITT br. 7, ali u svakom slučaju pretpostavlja etapnu realizaciju, pri čemu
se prepoznaju sljedeće faze:

1. Formiranje jednog SSCP-čvora za čitavu mrežu. U skladu s porastom intenziteta

korištenja službi/usluga, formiraju se naknadno ostali SSCP- čvorovi, od kojih
svaki sadrži logiku upravljanja i pripadajuće baze podataka za sve službe/usluge
mreže.
2. Kada količina programa i podataka rezidentnih u SSCP-čvoru potrebnih za
podržavanje svih službi/usluga mreže postane kritična za njegovo normalno
funkcioniranje ili postane neadekvatna kapacitetu za koji je SSCP dimenzioniran,
formira se SCP-čvor u kojem se lociraju funkcije potrebne za kompletnu podršku
na razini mreže. U SSCP-čvorovima ostaje tada samo regionalno orjentirana
logika upravljanja s pripadajućim bazama podataka.
3. Nakon što se osiguraju potrebni signalizacijski kapaciteti, SSCP-čvorovi
preuzimaju funkciju SCP prema nižim razinama mreže unutar regije, pri čemu
podreðeni čvorovi moraju sadržavati SSP-funkcionalnost.

b) SCP/SSp scenarij
U krajnjoj fazi razvoja IN prema ovom scenariju postoji više SCP-čvorova koji
podržavaju funkcije službi/usluga mreže i komuniciranja sa SSCP-čvorovima, koji sadrže
funkcije komutiranja poziva.

113
Komutacija na relaciji SSP-SCP ostvaruje se sustavom signalizacije CCITT br. 7, uz
korisnički i dio za razmjenu poruka logike i podataka pojedine službe TCAP
("Transaction Capabilities Application Part").

I u ovom se slučaju pretpostavlja etapna realizacija formiranja inteligentne mreže, sa

sljedećim fazama:

1. Formiranje jednog SCP-čvora i definiranje surađujućih SSP-čvorova koji

pokrivaju različita po ru ja posluživanja. U SSP-čvoru sučeljavaju se
“standardna “ i inteligentna mreža. Ekspanzijom službi/usluga mogu se po
potrebi formirati novi SCP-čvorovi, a isto tako definirati i novi SSP- čvorovi,
kako bi se ukupno područje posluživanja što više povećalo (sl. 8.10).
2. U kasnijoj fazi mogu se formirati novi, regionalno orijentirani SCP-čvorovi koji
mogu biti integrirani s ostalim elementima mreže, ako oni zadovoljavaju
odgovarajućim performancama. . Pri tom poprimaju SSCP strukturu. SCP-čvorovi
će i u kasnim fazama ostati izdvojeni gdje ne postoje uvjeti za integraciju s
elementima mreže .

Slika 8.10 - SCPlSSP scenarij

OSN - Mreža za nadzor i održavanje funkcija službe/usluge

Koji će se od navedenih scenarija u praksi primjenjivati, ovisi o nizu faktora, a pritom su

moguće i kombinacije, naročito kad se uzme u obzir i ekonomičnost pojedinog rješenja.
Dvije su osnovne značajke inteligentne mreže, tj. centralizacija i migracija logike
upravljanja službi/usluga s pripadajućim bazama podataka, na prvi pogled
kontradiktorne. Meðutim, one se u principu ne pojavljuju istovremeno. Optimalan pristup
je, svakako, centralno locirati logiku nove službe/usluge u mreži, a zatim je, po potrebi,
kad za to sazriju uvjeti, a ekonomski pokazatelji ukažu na opravdanost, migrirati

114
postupno prema nižim nivoima organizacijske strukture koju nudi arhitektura inteligetne
mreže.

5.3. Primjena SPC modela sustava u strukturiranju IN

Osnovna kvaliteta inteligentne mreže je njena fleksibilnost koja se osigurava

fleksibilnošću elemenata od kojih je sagraðena, pritom prije svega komutacijskih sustava
koji se u njoj pojavljuju u funkciji čvorišta na različitim razinama.

Koliko i u kojoj mjeri komutacijski model SPC može figurirati kao element inteligentne
mreže, ovisi prije svega o njegovoj sposobnosti asimilacije novih tehnologija i funkcija
koje se javljaju ili očekuju u domeni telekomunikacijske mreže. Od samog početka
koncipiran i dalje razvijan u skladu s principom opće modularnosti (funkcijske,
kapacitivne, tehnološke, hardverske, softverske), komutacijski SPC model je već u više
navrata dokazao i dokazuje svoju otvorenost u pogledu daljnjeg razvoja i izuzetnu
fleksibilnost.

Slika 8.11 - Aplikacije SPC modela u inteligentnoj mreži

IVP - Inteligentna oprema za govorne poruke
TUP - Telefonski korisnički dio
TCAP - Aplikacijski dio za transakcije

Sustavske komponente i funkcije razvijene za potrebe širokog spektra aplikacija u

analognoj mreži IDN i ISDN potpuno zadovoljavaju i kriterije inteligentne mreže. Na
slici 8.11 prikazane su razne aplikacije komutacijskog SPC modela. Vidljivo je da se
jedino SMSN-aplikacija ne podržava.

U grupi funkcija koje podržavaju proces komutiranja poziva valja istaknuti izuzetno
bogat asortiman različitih sustava signalizacije koje podržava komutacijski SPC model.

115
STP-aplikacija može biti realizirana SPC čvorom u kojem su integrirane "standardne"
funkcije posluživanja prometa sa STP-funkcijama ili posebnim SPC-čvorom koji sadrži
samo STP-funkcije. Koja će se od ove dvije varijante u konkretnom slučaju primjeniti,
ovisi prije svega o broju signalizacijskih linkova priključenih na STP i njihovom
opterećenju.

SSCP-aplikacija se takoðer realizira standardnim funkcijama posluživanja prometa uz

obavezno prisutne funkcije sustava signalizacije CCITT br.7 s korisničkim dijelovima
TCAP, TUP. Izvedba za SCP-aplikaciju je shematski prikazana na sl. 8.12, a za SSCP-
aplikaciju na sl. 8.13.

Slika ~5..12 - SPC model za SCP aplikaciju

Slika 8.12 SPC model za SCP aplikaciju

SCP-aplikacija je definirana funkcijama: signalizacije po zajedničkom kanalu CCITT br.

7 (m-CCS, m-MS), upravljanja prometom (m-P), upravljanja mrežom (m-UM),
održavanja i nadzora (m-NO), statistike(m-ST), tretmana algoritama specifičnih za
pojedine službe usluge (FB l , ..., FBn ). Osim navedenih, SCP-aplikaciju još dodatno
definiraju i funkcije komunikacije unutar mreže za nadzor i održavanje funkcija
službi/usluga u kojoj SPC-model figurira kao čvor.

116
 Slika 8.13 - SPC model za SSCP aplikaciju

SSCP-aplikacija se u odnosu na SCP razlikuje samo po tome što dodatno sadrži funkcije
komutiranja korisničkih linija i vodova (m-KS, m-GS). Ovo je i logična posljedica
činjenice da SSCP nastaje integracijom SSP i SCP-funkcija.

LITERATURA
1. AMBROSCH, W.D., A. MAHER, B.SASSCER (Eds.). The Intelligent Network - A Joint Study
by Bell Atlantic. IBM and Siemens. Springer Verlag, 1989.
2. HASS, RONALD J., R. W. HUMES. Intelligent Network l2: A Network Architecture Concept for
the 1990s. Proceedings of the ISS Phoenix, 1987.
3. CCITT Committee XI, Q.1200 Series of Recommendations ([Q.1201] - [Q.1218])
4. F~KETE, A. Formal Models of Communication Services: A Case Study. IEEE Computer, August
1993.
5. JABBARI, B. Common Channel Signalling System Number 7 for ISDN and Intelligent Networks.
Proceedings of the IEEE - 79, No. 2, 1991
6. BUSER, E. Intelligent Network Services with AXE 10. Proc. of International Zurich Seminar on
Digital Communications, Intelligent Networks and their Applications, 1992, ETH Zurich,
Switzerland
7. BRUNNER, B., et. al. Campus: A Distributed System Conceived to Support ISDN Services. Proc.
of International Zurich Seminar on Digital Communications, Intelligent Networks and their
Applications, 1992, ETH Zurich, Switzerland
8. ZIMMER, W. FINE. A Flexible Transport Sysrem for HighlSpeed Communications. Proc.
of International Zurich Seminar on Digital Communications, Intelligent Networks and
their Applications, 1992, ETH Zurich, Switzerland
9. MARUYAMA, Y., A. NAKAlIMa,, H. SawADA. lntelligent Digilal Mobile Cvmmunications
Network Architecture for Guaranteeing Personal and Terminal Mobility. Proc. of International
Zurich Seminar on Digital Communications, Intelligent Networks and their Applications, 1992,
ETH Zurich, Switzerland

117
Prilog A

DTMF – Dual Tone MultiFrequency

Tablica parova frekvencija od kojih se tvore znamenke tonskog biranja (0,1, …, 9, *,
#, A, …, D).

1209 Hz 1336 Hz 1477 Hz 1633 Hz

ABC DEF
697 Hz 1 2 3 A

GHI JKL MNO

770 Hz 4 5 6 B

PRS TUV WXY

852 Hz 7 8 9 C

oper
941 Hz * 0 # D

R – Registar tipka. Dodatna tipka na analognim telefonskim aparatima, koja ima

funkciju da generira pojedinačni impuls (dekatsko biranje “1”). Svrha je aktiviranje
usluge koja se zbog specifičnosti upravljanja u analognim uvjetima ne može aktivirati
tonskom znamenkom.

118
PRILOG B
Izvadak iz ETSI – ETR 055-1

119
Prilog C (Kodovi za prijenos informacije – analogni korisnik)
C3 Parameter and data coding
C3.1 Data transmission signals
The transmission makes use of the 16 DTMF signals defined in [3] in the following way:
<A> DTMF code "A" is used as a start code for the Calling party number
<B> DTMF code "B" is used as a start code for the special information concerning the "not
availability / restriction information" of the Calling party number
<C> DTMF code "C" is used as an end code for the information transfer
<D> DTMF code "D" is used as a start code for the Diverting party number in case of call
diversion
<0....9> DTMF codes "0...9" are used as number digits representing the calling/diverting party
number or special information code value

C3.2 Special information code values

The following special information codes are defined

<00> Desimal value "00" is used to indicate, that the calling party number is not available
<10> Desimal value "10" is used to indicate, that the presentation of the calling party
number is restricted
Note: this information is always related to original Calling Party number, not to the Diverting number.

C4 Detailled coding examples

In the examples the following convention is used:
<A-no.> represents the Original Calling party number
<D-no.> represents the Diverting party number (last diverting party in case of multiple
diversions)
<Infocode> represents the information code to be applied (ref C3.2)

C4.1 Calling number is available, no presentation restrictions, no diversions have occured

Information to be transferred: <A><A-no.><C>

C4.2 Calling number is not available or presentation is restricted, no diversions have occured
Information to be transferred: <B><Infocode><C>

C4.3 Calling number and (last) diverting number are available, no presentation restrictions
Information to be transferred: <A><A-no.><D><D-no.><C>
Note: When tranfermode "during ringing" is used, only A-no. is transferred and the form shown
in C4.1 is followed.

C4.4 Calling number is not available or presentation is restricted, (last) diverting number is
available and presentation allowed
Information to be transferred: <B><Infocode><C>
Note: In such case some implementations may send the diverting number as follows:

<D><D-no.><C>

120