Uvod U Trgovačko Pravo 2016 PDF

UVOD U
TRGOVAČKO PRAVO
HANA HORAK
KOSJENKA DUMANČIĆ
BARBARA PRELOŽNJAK
ZVONIMIR ŠAFRANKO
KRISTIJAN POLJANEC
UVOD U TRGOVAČKO PRAVO
Prof. dr. sc. Hana Horak
Doc. dr. sc. Kosjenka Dumančić
Doc. dr. sc. Barbara Preložnjak
Zvonimir Šafranko, mag. iur.
Kristijan Poljanec, mag. iur.
Zagreb, 2016.
Izdavač:
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6
Za izdavača:
Prof. dr. sc. Lajoš Žager
Urednici:
Prof. dr. sc. Hana Horak
Zvonimir Šafranko, mag. iur.
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Nada Bodiroga-Vukobrat

Prof. dr. sc. Sofija Marušić
ISBN 978-953-346-026-0
Predgovor
Trgovačko pravo zasigurno predstavlja jednu od najdinamičnijih pravnih grana.

Ubrzani razvoj znanja i tehnologija uopće, a osobito u gospodarskim aktivnostima, neizbježno
dovodi do nastanka novih privatnopravnih odnosa u gospodarstvu te prilagođavanja odnosa
suvremenim tekovinama. U tom se smislu i trgovačko pravo, kao regulator navedenih odnosa,
mora neprestano mijenjati, zadovoljavajući zahtjeve suvremenosti.
K tome valja nadodati i neprestano unapređivanje te unificiranje materije trgovačkog
prava na europskoj razini. Republika Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije, dužna
je svoje nacionalno trgovačko pravo kontinuirano usklađivati s europskom regulativom.
Posljedica je toga, noveliranje domaćih propisa koji reguliraju kako trgovačke odnose tako i
ostale pravne odnose..
Knjigom „Uvod u trgovačko pravo“ željeli smo približiti opsežnu i nepreglednu
materiju trgovačkog prava studentima nepravnicima te je ona nastala prvenstveno na poticaj
brojnih generacija studenata koji upisuju kolegij Trgovačko pravo na Ekonomskom fakultetu
i Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Od prvog izdanja ove knjige je proteklo pet godina, u
kojima je hrvatsko trgovačko pravo doživjelo izmjene i dopune, dijelom uvjetovane i
stjecanjem statusa punopravne članice EU u srpnju 2013. Iste je bilo potrebno obraditi te
dodati poglavlje o odnosu nacionalnog i europskog prava – dvaju komplementarnih sustava
normi koji djeluju u interakciji.U radu sa studentima pokazala se potreba za objedinjavanjem
materije trgovačkog ugovornog prava i prava društava na jednom mjestu. Budući da knjiga
nije namijenjena prvenstveno pravničkoj populaciji, bilo je neophodno dirnuti i u materiju
opće teorije prava i države te prava Europske unije kako bi se čitatelji upoznali s temeljnim
pojmovima pravne znanosti. Slijedeći tu logiku knjiga je razdijeljena u četiri tematske cjeline:
I. O državi i pravnom sustavu (gdje se čitatelj upoznaje s temeljnim pojmovima i načelima
pravne nauke), II Trgovačko pravo (gdje se čitatelj uvodi u opću povijest trgovačkog prava te
izvore trgovačkog prava), III. Trgovačko ugovorno pravo (gdje se obrađuju ugovori kao
najčešći temelj trgovačkih odnosa) i IV. Pravo trgovačkih društava (gdje se prikazuju temeljni
oblici subjekata trgovačkog prava).
Cilj nam je prije svega bio na sustavan i obuhvatan način prikazati materiju trgovačkog
prava, ne ulazeći pretjerano u dubinsko razrađivanje ove problematike. Knjiga bi prije svega
trebala poslužiti kao izvor osnovnih informacija o temeljnim institutima trgovačkog prava,
kako ugovornog tako i prava društava, te kao podloga za dublje izučavanje navedene materije.
3
U svakom slučaju, knjiga predstavlja temelj pravne kulture i znanja koje bi trebao usvojiti
svaki poduzetnik, a upravo su studenti ekonomskih i tehničkih znanosti budući poduzetnici na
tržištu. Knjiga „Uvod u trgovačko pravo“ je stoga namijenjena upravo njima – budućim
poduzetnicima kako bi im se približile zakonitosti poslovanja na tržištu, te ih se osposobilo da
na tom tržištu djeluju u skladu sa temeljnim propisima i standardima te promišljaju pravne
odnose u kontekstu unutarnjeg tržišta Europske unije.
Trgovačko ugovorno pravo i pravo trgovačkih društava obuhvaća iznimno opsežnu
materiju koju postaje sve teže obuhvatiti, protumačiti i prenijeti poduzetnicima i studentima.
Radi toga, vodeći se zahtjevima aktivne i fokusirane nastave, autori su odlučili materiju
trgovačkog prava na ovaj način približiti studentima. Želja nam je bila da sastavimo pregledan
slijed najvažnijih pitanja i putokaz za daljnja produbljena istraživanja.
Autori
U Zagrebu,svibanj 2016.
4
Sadržaj
Predgovor .................................................................................................................................... 3
Sadržaj ......................................................................................................................................... 5
Glava I. O DRŽAVI I PRAVNOM SUSTAVU ................................................................. 19

1. SUSTAV DRŽAVNE VLASTI ........................................................................................ 21
1.1. OPĆENITO O SUSTAVU I DIOBI DRŽAVNE VLASTI ...................................... 21
1.2. ZAKONODAVSTVO ............................................................................................... 22
1.3. SUDSTVO ................................................................................................................. 25
1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca ................................... 26
1.3.2. Stalnost sudačke dužnosti .................................................................................. 26
1.3.3. Sudački imunitet ................................................................................................ 27
1.3.4. Preduvjeti za učinkovito funkcioniranje ............................................................ 27
1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u Republici Hrvatskoj ....................................... 28
1.3.6. Postupci pred sudom.......................................................................................... 29
1.3.6.1. Građanski parnični postupak ......................................................................... 30
1.3.6.2. Izvanparnični postupci ................................................................................... 30
1.3.6.3. Ovršni postupak ............................................................................................. 31
1.3.6.4. Stečajni postupak ........................................................................................... 32
1.3.7. Alternativno rješavanje sporova ........................................................................ 33
1.3.7.1. Arbitraža ........................................................................................................ 33
1.3.7.2. Mirenje .......................................................................................................... 35
1.4. IZVRŠNA (UPRAVNA) VLAST ............................................................................. 36
1.4.1. Predsjednik Republike Hrvatske ....................................................................... 36
1.4.2. Vlada Republike Hrvatske ................................................................................. 37
1.4.3. Državna uprava .................................................................................................. 38
2. PRAVNI SUSTAV ............................................................................................................ 41
2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO) ............................................................ 41
2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja ............................................................. 42
2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene ........................... 43
2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadržaj ................................................................... 43
5
2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno važenje .............................................. 44
2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet ............................................................... 44
2.2. PRAVNI INSTITUT ................................................................................................. 45
2.3. GRANE PRAVA ....................................................................................................... 46
2.4. GRUPE PRAVA ....................................................................................................... 46
2.4.1. Materijalno i formalno (procesno) pravo........................................................... 47
2.4.2. Javno i privatno pravo ....................................................................................... 47
2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i međunarodnog prava ............................ 48
2.5. POZITIVNO PRAVO ............................................................................................... 48
2.6. PRAVO U OBJEKTIVNOM I PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU ............... 49
Glava II. TRGOVAČKO PRAVO ...................................................................................... 52

1. POJAM I SUBJEKTI TRGOVAČKOG PRAVA ............................................................. 53
2. PREGLED RAZVOJA TRGOVAČKOG PRAVA .......................................................... 54
3. PRAVNE GRANE POVEZANE S TRGOVAČKIM PRAVOM ..................................... 57
3.1. TRGOVAČKO PRAVO I USTAVNO PRAVO ...................................................... 57
3.2. TRGOVAČKO PRAVO I GRAĐANSKO PRAVO ................................................ 57
3.3. TRGOVAČKO PRAVO I RADNO PRAVO ........................................................... 58
3.4. TRGOVAČKO PRAVO I GOSPODARSKO PRAVO ............................................ 58
3.5. TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO EUROPSKE UNIJE ......................................... 59
4. IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA .................................................................................. 67
4.1. DRŽAVNI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA ....................................................... 68
4.1.1. Ustav Republike Hrvatske ................................................................................. 68
4.1.2. Zakon o obveznim odnosima............................................................................. 68
4.1.3. Zakon o trgovačkim društvima .......................................................................... 69
4.2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO ................................................................ 69
4.2.1. Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili .......................... 70
4.2.2. Uzance ............................................................................................................... 70
4.2.3. Formularno pravo .............................................................................................. 71
4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja ................................................................................... 71
4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori ........................................................................... 72
4.2.3.3. Adhezijski ugovori ........................................................................................ 72
4.2.3.4. Klauzule (termini).......................................................................................... 72
4.3. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA ..................................................................... 73
4.4. PRAVNA ZNANOST ............................................................................................... 74
4.5. OSTALI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA ........................................................... 74
4.5.1. Akti tijela s javnim ovlaštenjima ....................................................................... 74
6
4.5.2. Statuti i društveni ugovori ................................................................................. 75
Glava III. TRGOVAČKO UGOVORNO PRAVO ........................................................... 77

1. OPĆENITO O TRGOVAČKOM UGOVORNOM PRAVU ............................................ 79
1.1. UGOVOR KAO TEMELJ OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA ............................... 80
1.1.1. Činidba kao predmet obveznopravnog odnosa .................................................. 80
1.1.2. Djelovanje obveznopravnih odnosa................................................................... 81
1.1.3. Ugovorne i izvanugovorne obveze .................................................................... 82
1.2. TIPOLOGIJA UGOVORA ....................................................................................... 83
1.2.1. Imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni) ugovori ........................ 83
1.2.2. Konsenzualni i realni ugovori............................................................................ 84
1.2.3. Dvostrano obvezni i jednostrano obvezni ugovori ............................................ 85
1.2.4. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) ugovori ......................................... 85
1.2.5. Formalni i neformalni ugovori .......................................................................... 86
1.2.6. Građanski, trgovački i potrošački ugovori ........................................................ 86
1.3. TEMELJNA NAČELA UGOVORNOG PRAVA .................................................... 87
1.3.1. Načelo ugovorne slobode (autonomije) ............................................................. 87
1.3.2. Načelo ispunjenja ugovorne obveze .................................................................. 88
1.3.3. Načelo savjesnosti i poštenja ............................................................................. 88
1.3.4. Načelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti činidaba ....................................... 89
1.3.5. Načelo dužne pažnje .......................................................................................... 90
1.3.6. Načelo primjene običaja i prakse....................................................................... 90
2. SKLAPANJE UGOVORA ................................................................................................ 92
2.1. PREGOVORI ............................................................................................................ 93
2.2. PONUDA .................................................................................................................. 94
2.2.1. Pojam ponude .................................................................................................... 94
2.2.2. Učinci ponude .................................................................................................... 94
2.2.3. Oblik ponude ..................................................................................................... 95
2.3. PRIHVAT PONUDE ................................................................................................. 96
2.3.1. Pojam prihvata ................................................................................................... 96
2.3.2. Učinci prihvata .................................................................................................. 96
2.3.3. Oblik prihvata .................................................................................................... 97
2.4. TRENUTAK SKLAPANJA (PERFEKCIJA) UGOVORA ...................................... 98
2.4.1. Perfekcija konsenzualnih ugovora ..................................................................... 98
2.4.2. Perfekcija realnih ugovora ................................................................................. 99
2.5. PREDUGOVOR (PRELIMINAR) ............................................................................ 99
3. VALJANOST UGOVORA ............................................................................................. 101
7
3.1. SPOSOBNOST STRANAKA ................................................................................. 101
3.2. VALJANO I SUGLASNO OČITOVANJE VOLJE ............................................... 103
3.2.1. Svjesni nesklad između volje i očitovanja ....................................................... 103
3.2.2. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja ................................................... 105
3.3. KVALIFICIRANA ČINIDBA ................................................................................ 106
3.4. DOPUŠTENA POBUDA ........................................................................................ 108
3.5. PROPISANI OBLIK UGOVORA .......................................................................... 108
3.6. NEVALJANOST UGOVORA ................................................................................ 108
3.6.1. Ništetnost ......................................................................................................... 109
3.6.2. Pobojnost ......................................................................................................... 109
4. SREDSTVA ZA OSIGURANJE ISPUNJENJA UGOVORNE OBVEZE .................... 111
4.1. JAMSTVO ............................................................................................................... 111
4.1.1. Pojam jamstva ................................................................................................. 111
4.1.2. Opseg jamčeve odgovornosti........................................................................... 112
4.1.3. Oblici jamstva .................................................................................................. 112
4.1.4. Zakonska subrogacija i regres ......................................................................... 113
4.2. UGOVORNA KAZNA ........................................................................................... 113
4.2.1. Pojam ugovorne kazne..................................................................................... 113
4.2.2. Visina ugovorne kazne .................................................................................... 114
4.2.3. Vjerovnikova prava ......................................................................................... 114
4.2.4. Odnos ugovorne kazne, prava na naknadu štete i zakonskih penala ............... 115
4.3. ZATEZNE KAMATE ............................................................................................. 115
4.3.1. Pojam zateznih kamata .................................................................................... 115
4.3.2. Stopa zateznih kamata ..................................................................................... 116
4.3.3. Odnos zateznih kamata i prava na naknada štete ............................................ 116
4.3.4. Zabrana anatocizma ......................................................................................... 117
4.4. KAPARA I ODUSTATNINA ................................................................................. 117
4.4.1. Pojam i funkcija kapare ................................................................................... 117
4.4.2. Pravni učinci kapare ........................................................................................ 117
4.4.3. Pojam i pravni učinci odustatnine ................................................................... 118
4.5. PRAVO ZADRŽANJA (RETENCIJE) .................................................................. 119
5. PROMJENE U UGOVORNIM OBVEZNOPRAVNIM ODNOSIMA .......................... 120
5.1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA) ............................................................................... 121
5.1.1. Tražbina kao predmet cesije ............................................................................ 122
5.1.2. Učinci cesije .................................................................................................... 122
5.1.3. Notifikacija ...................................................................................................... 123
5.1.4. Višestruko ustupanje ....................................................................................... 123
8
5.1.5. Odnos ustupitelja i primatelja .......................................................................... 123
5.1.6. Odnos primatelja i dužnika .............................................................................. 124
5.1.7. Posebni oblici cesije ........................................................................................ 124
5.2. PREUZIMANJE DUGA ......................................................................................... 125
5.3. PRISTUPANJE DUGU ........................................................................................... 126
5.4. PREUZIMANJE ISPUNJENJA .............................................................................. 126
5.5. PRIJENOS UGOVORA .......................................................................................... 126
5.6. OBNOVA (NOVACIJA) ........................................................................................ 127
6. PRESTANAK UGOVORNE OBVEZE ......................................................................... 128
6.1. ISPUNJENJE ........................................................................................................... 128
6.1.1. Subjekti ispunjenja .......................................................................................... 129
6.1.2. Predmet ispunjenja .......................................................................................... 130
6.1.3. Vrijeme ispunjenja ........................................................................................... 130
6.1.4. Mjesto ispunjenja............................................................................................. 131
6.1.5. Zakašnjenje ...................................................................................................... 131
6.1.6. Polaganje i prodaja dugovane stvari ................................................................ 132
6.2. RASKID UGOVORA ............................................................................................. 132
6.2.1. Sporazumni i jednostrani raskid ugovora ........................................................ 133
6.2.2. Raskid ugovora zbog neispunjenja .................................................................. 134
6.2.3. Prigovor neispunjenja i neizvjesnog ispunjenja .............................................. 134
6.2.4. Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja .............................................. 135
6.2.5. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ................................. 135
6.2.6. Pravni učinci raskida ugovora ......................................................................... 136
6.3. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA) ............................................................................. 137
6.4. OTPUST DUGA ..................................................................................................... 138
6.5. SJEDINJENJE (KONFUZIJA) ............................................................................... 138
6.6. PROTEK VREMENA I OTKAZ ............................................................................ 138
6.7. SMRT UGOVORNE STRANE .............................................................................. 139
6.8. ZASTARA ............................................................................................................... 139
6.8.1. Zastarni rokovi ................................................................................................. 140
6.8.2. Zastoj i prekid zastare ...................................................................................... 140
6.8.3. Zastara i prekluzija .......................................................................................... 140
7. POJEDINI UGOVORI .................................................................................................... 142
7.1. UGOVOR O KUPOPRODAJI ................................................................................ 142
7.1.1. Pojam i obilježja ugovora o kupoprodaji ......................................................... 142
7.1.2. Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji ............................................................... 143
7.1.3. Obveze prodavatelja ........................................................................................ 144
9
7.1.3.1. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari ............................................. 144
7.1.3.2. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija) ........................................ 146
7.1.3.3. Odgovornost za pravne nedostatke stvari (zaštita od evikcije) ................... 147
7.1.4. Obveze kupca .................................................................................................. 148
7.1.5. Kupoprodaje s posebnim pogodbama ............................................................. 148
7.1.5.1. Kupoprodaja s pravom prvokupa ................................................................ 148
7.1.5.2. Kupnja na pokus .......................................................................................... 149
7.1.5.3. Kupoprodaja po uzorku ili modelu .............................................................. 149
7.1.5.4. Kupoprodaja sa specifikacijom ................................................................... 149
7.1.5.5. Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva................................................. 150
7.1.5.6. Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene ................................................... 150
7.2. UGOVOR O ZAMJENI .......................................................................................... 151
7.2.1. Pojam i obilježja ugovora o zamjeni ............................................................... 151
7.2.2. Novac kao predmet zamjene............................................................................ 151
7.2.3. Obveze ugovornih stranaka ............................................................................. 152
7.3. UGOVOR O ZAJMU .............................................................................................. 152
7.3.1. Pojam i obilježja ugovora o zajmu .................................................................. 152
7.3.2. Obveze zajmodavca ......................................................................................... 153
7.3.3. Obveze zajmoprimca ....................................................................................... 153
7.3.4. Namjenski zajam ............................................................................................. 154
7.4. UGOVOR O ZAKUPU ........................................................................................... 154
7.4.1. Pojam i obilježja ugovora o zakupu ................................................................ 154
7.4.2. Obveze zakupodavca ....................................................................................... 155
7.4.3. Obveze zakupnika............................................................................................ 156
7.4.4. Podzakup ......................................................................................................... 157
7.4.5. Prestanak zakupa ............................................................................................. 157
7.5. UGOVOR O DJELU ............................................................................................... 158
7.5.1. Pojam i obilježja ugovora o djelu .................................................................... 158
7.5.2. Obveze izvođača .............................................................................................. 159
7.5.3. Obveze naručitelja ........................................................................................... 159
7.6. UGOVOR O LICENCIJI ........................................................................................ 160
7.6.1. Pojam i obilježja ugovora o licenciji ............................................................... 160
7.6.2. Predmet licencije ............................................................................................. 160
7.6.2.1. Izum ............................................................................................................. 161
7.6.2.2. Žig................................................................................................................ 162
7.6.2.3. Industrijski dizajn ........................................................................................ 162
7.6.2.4. Znanje i iskustvo.......................................................................................... 163
10
7.6.3. Obveze davatelja licencije ............................................................................... 163
7.6.4. Obveze stjecatelja licencije ............................................................................. 163
7.6.5. Oblici ugovora o licenciji ................................................................................ 164
7.6.5.1. Isključiva i neisključiva licencija ................................................................ 164
7.6.5.2. Prostorno ograničena i prostorno neograničena licencija ............................ 165
7.6.5.3. Podlicencija ................................................................................................. 165
7.6.6. Prestanak licencije ........................................................................................... 165
7.7. UGOVOR O NALOGU .......................................................................................... 166
7.7.1. Pojam i obilježja ugovora o nalogu ................................................................. 166
7.7.2. Obveze nalogoprimca ...................................................................................... 167
7.7.3. Obveze nalogodavca ........................................................................................ 167
7.7.4. Prestanak naloga .............................................................................................. 168
7.8. UGOVOR O KOMISIJI .......................................................................................... 169
7.8.1. Pojam i obilježja ugovora o komisiji ............................................................... 169
7.8.2. Obveze komisionara ........................................................................................ 169
7.8.3. Obveze komitenta ............................................................................................ 170
7.9. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU ................................................... 171
7.9.1. Pojam i obilježja ugovora o trgovinskom zastupanju ...................................... 171
7.9.2. Obveze zastupnika ........................................................................................... 171
7.9.4. Prestanak trgovinskog zastupanja .................................................................... 173
7.9.4.1. Posebna naknada ......................................................................................... 174
7.9.4.2. Ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti ............ 174
7.10. UGOVOR O POSREDOVANJU ............................................................................ 174
7.10.1. Pojam i obilježja .............................................................................................. 174
7.10.2. Obveze posrednika .......................................................................................... 175
7.10.4. Posredovanje za obje strane ............................................................................. 176
Glava IV. PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ......................................................... 177

1. OPĆENITO O STATUSNOM TRGOVAČKOM PRAVU ............................................ 179
1.1. POJAM TRGOVCA ................................................................................................ 179
1.2. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO TRGOVAC ...................................................... 180
1.3. TRGOVAC POJEDINAC ....................................................................................... 181
1.4. SUDSKI REGISTAR .............................................................................................. 181
1.4.1. Javnost registra ................................................................................................ 182
1.4.2. Učinak upisa u registar .................................................................................... 183
11
2. TRGOVAČKA DRUŠTVA ............................................................................................ 184
2.1. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO PRAVNA OSOBA .......................................... 184
2.1.1. Odgovornost za obveze društva i tzv. proboj pravne osobnosti ...................... 184
2.1.2. Preddruštvo ...................................................................................................... 185
2.1.3. Podružnice ....................................................................................................... 186
2.2. TVRTKA TRGOVAČKOG DRUŠTVA ................................................................ 188
2.2.1. Sadržaj tvrtke ................................................................................................... 189
2.2.2. Određivanje tvrtke ........................................................................................... 190
2.2.3. Zaštita tvrtke .................................................................................................... 190
2.3. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA .............. 191
2.3.1. Predmet poslovanja ......................................................................................... 191
2.3.2. Sjedište trgovačkog društva ............................................................................. 192
2.4. ZASTUPANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA ....................................................... 192
2.4.1. Zastupnici po zakonu ....................................................................................... 192
2.4.2. Punomoćnici .................................................................................................... 193
2.4.2.1. Punomoć po zaposlenju ............................................................................... 193
2.4.2.2. Prokura ........................................................................................................ 194
2.4.2.3. Trgovačka punomoć .................................................................................... 195
2.4.2.4. Punomoć trgovačkom putniku ..................................................................... 196
3. JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO .............................................................................. 197
3.1. POJAM I OBILJEŽJA ............................................................................................ 197
3.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 197
3.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA DRUŠTVA ......................................... 198
3.3.1. Društveni ugovor ............................................................................................. 198
3.3.2. Obveze članova................................................................................................ 199
3.3.3. Zabrana konkurencije ...................................................................................... 199
3.3.4. Vođenje poslova .............................................................................................. 200
3.3.4.1. Pojedinačno poslovodstvo ........................................................................... 200
3.3.4.2. Skupno poslovodstvo................................................................................... 201
3.3.4.3. Pridržavanje uputa ....................................................................................... 201
3.3.4.4. Opseg ovlasti za vođenje poslova................................................................ 201
3.3.5. Pravo na obaviještenost ................................................................................... 202
3.3.6. Donošenje odluka ............................................................................................ 202
3.3.7. Sudjelovanje u dobiti ....................................................................................... 202
3.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM OSOBAMA ...... 203
3.4.1. Zabrana raspolaganja udjelima ........................................................................ 203
3.4.2. Zastupanje ........................................................................................................ 203
12
3.4.2.1. Opseg ovlasti za zastupanje ......................................................................... 204
3.4.2.2. Oduzimanje ovlasti za zastupanje................................................................ 204
3.4.3. Odgovornost članova ....................................................................................... 204
3.5. PRESTANAK JAVNOG TRGOVAČKOG DRUŠTVA ........................................ 205
3.5.1. Razlozi za prestanak javnog trgovačkog društva ............................................ 205
3.5.2. Likvidacija ....................................................................................................... 207
4. KOMANDITNO DRUŠTVO .......................................................................................... 208
4.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 209
4.3. PRAVNI ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA ............................................................ 209
4.3.1. Sloboda ugovaranja ......................................................................................... 209
4.3.2. Upravljanje društvom ...................................................................................... 210
4.3.3. Pravo nadzora .................................................................................................. 210
4.3.4. Zabrana konkurencije ...................................................................................... 210
4.3.5. Udio u dobiti i gubitku .................................................................................... 211
4.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA ........................ 211
4.4.1. Odgovornost članova komanditnog društva .................................................... 211
4.4.2. Smanjenje uloga .............................................................................................. 212
4.5. PRESTANAK KOMANDITNOG DRUŠTVA ...................................................... 213
5. TAJNO DRUŠTVO......................................................................................................... 214
6. GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE ............................................................ 216
6.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 217
6.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA ............................................................. 217
6.4. ORGANI UDRUŽENJA ......................................................................................... 219
6.5. PRESTANAK UDRUŽENJA ................................................................................. 219
7. DIONIČKO DRUŠTVO ................................................................................................. 221
7.2. TEMELJNI KAPITAL ............................................................................................ 221
7.3. DIONICE ................................................................................................................. 222
7.3.1. Dionica kao dio temeljnog kapitala ................................................................. 222
7.3.2. Dionica kao skup članskih prava i obveza....................................................... 223
7.3.2.1. Redovne dionice .......................................................................................... 223
7.3.2.2. Povlaštene dionice ....................................................................................... 223
7.3.3. Dionica kao vrijednosni papir.......................................................................... 224
7.3.3.1. Isprava o dionici .......................................................................................... 225
7.3.3.2. Dionice izdane u nematerijalnom obliku ..................................................... 226
13
7.3.4. Odluka o izdavanju dionica ............................................................................. 226
7.3.5. Vlastite dionice ................................................................................................ 227
7.4. STATUT .................................................................................................................. 229
7.5. OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA ................................................................ 229
7.5.1. Simultano osnivanje dioničkog društva ........................................................... 230
7.5.2. Sukcesivno osnivanje dioničkog društva ......................................................... 230
7.6. ODNOSI DIONIČARA I DRUŠTVA .................................................................... 231
7.6.1. Prava dioničara ................................................................................................ 232
7.6.2. Zaštita prava manjinskih dioničara .................................................................. 233
7.6.3. Obveze dioničara ............................................................................................. 234
7.7. ORGANI DIONIČKOG DRUŠTVA ...................................................................... 234
7.7.1. Uprava ............................................................................................................. 236
7.7.1.1. Imenovanje i opoziv članova uprave ........................................................... 236
7.7.1.2. Djelokrug rada uprave ................................................................................. 236
7.7.1.3. Naknade za rad članovima uprave ............................................................... 237
7.7.1.4. Standardi postupanja,odgovornost članova uprave i sukob interesa ........... 238
7.7.2. Nadzorni odbor ................................................................................................ 239
7.7.2.1. Izbor i sastav nadzornog odbora .................................................................. 239
7.7.2.2. Nadležnost nadzornog odbora ..................................................................... 240
7.7.2.3. Prestanak članstva u nadzornom odboru ..................................................... 241
7.7.3. Upravni odbor .................................................................................................. 241
7.7.3.1. Nadležnost upravnog odbora ....................................................................... 242
7.7.3.2. Način rada upravnog odbora ....................................................................... 243
7.7.3.3. Izvršni direktori ........................................................................................... 243
7.7.4. Glavna skupština ............................................................................................. 244
7.7.4.1. Nadležnost glavne skupštine ....................................................................... 244
7.7.4.2. Sazivanje glavne skupštine .......................................................................... 245
7.7.4.3. Pravo dioničara na obaviještenost ............................................................... 246
7.7.4.4. Donošenje odluka na glavnoj skupštini ....................................................... 247
7.7.4.5. Pravo glasa ................................................................................................... 249
7.7.4.6. Isključenje prava glasa................................................................................. 249
7.8. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA ................................... 250
7.8.1. Povećanje temeljnog kapitala .......................................................................... 250
7.8.1.1. Povećanje temeljnog kapitala ulozima ........................................................ 250
7.8.1.2. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala ........................................................ 251
7.8.1.3. Odobreni temeljni kapital ............................................................................ 252
7.8.1.4. Povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva...................................... 252
14
7.8.2. Smanjenje temeljnog kapitala .......................................................................... 253
7.8.2.1. Redovno smanjenje temeljnog kapitala ....................................................... 253
7.8.2.2. Pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala .......................................... 254
7.8.2.3. Povlačenje dionica ....................................................................................... 254
7.9. PRESTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA .............................................................. 255
7.9.1. Razlozi za prestanak dioničkog društva .......................................................... 255
7.9.2. Likvidacija dioničkog društva ......................................................................... 256
8. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ................................................. 257
8.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 258
8.2.1. Sadržaj društvenog ugovora (izjave o osnivanju)............................................ 258
8.2.2. Temeljni kapital i ulozi za preuzete poslovne udjele ...................................... 259
8.2.3. Dodatne činidbe i posebne pogodnosti ............................................................ 260
8.2.4. Troškovi osnivanja .......................................................................................... 261
8.2.5. Prijava i upis u sudski registar ......................................................................... 261
8.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA I DRUŠTVA ....................................... 262
8.3.1. Ulozi u društvo ................................................................................................ 262
8.3.1.1. Sjedinjenje poslovnih udjela kod jednog člana ........................................... 263
8.3.1.2. Zakašnjenje s unosom uloga u društvo ........................................................ 263
8.3.1.3. Odgovornost za unos uloga u društvo ......................................................... 264
8.3.2. Poslovni udjeli ................................................................................................. 264
8.3.2.1. Raspolaganje poslovnim udjelom................................................................ 265
8.3.2.2. Više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu ........................................... 266
8.3.2.3. Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela ............................... 266
8.3.2.4. Povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela ................................................ 266
8.3.2.5. Istupanje i isključenje člana iz društva ........................................................ 267
8.4. ORGANI DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ......................... 268
8.4.1. Uprava ............................................................................................................. 268
8.4.1.1. Imenovanje članova uprave ......................................................................... 268
8.4.1.2. Vođenje poslova .......................................................................................... 270
8.4.1.3. Zastupanje .................................................................................................... 270
8.4.1.4. Poslovne knjige i financijska izvješća ......................................................... 271
8.4.1.5. Dužna pozornost i odgovornost članova uprave.......................................... 272
8.4.1.6. Opoziv članova uprave i ostavka člana uprave ........................................... 272
8.4.2. Nadzorni odbor ................................................................................................ 273
8.4.2.1. Obveznost nadzornog odbora ...................................................................... 273
15
8.4.2.2. Sastav nadzornog odbora te izbor i
imenovanje članova nadzornog odbora ....................................................... 274
8.4.2.3. Ovlasti i način rada nadzornog odbora ........................................................ 275
8.4.2.4. Odgovornost članova nadzornog odbora ..................................................... 275
8.4.3. Skupština ......................................................................................................... 275
8.4.3.1. Nadležnost skupštine ................................................................................... 275
8.4.3.2. Sazivanje skupštine ..................................................................................... 276
8.4.3.3. Podobnost skupštine da odlučuje................................................................. 277
8.4.3.4. Odlučivanje na skupštini ............................................................................. 278
8.5. ZAŠTITA PRAVA MANJINE ............................................................................... 278
8.6. IZMJENE DRUŠTVENOG UGOVORA ............................................................... 279
8.7. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA ................................... 280
8.7.1. Povećanje temeljnog kapitala .......................................................................... 280
8.7.1.1. Efektivno povećanje temeljnog kapitala ..................................................... 280
8.7.1.2. Nominalno povećanje temeljnog kapitala ................................................... 281
8.7.2. Smanjenje temeljnog kapitala .......................................................................... 282
8.7.2.1. Prijava za upis nakane da se smanji temeljni kapital................................... 283
8.7.2.2. Prijava za upis izmjene društvenog ugovora ............................................... 283
8.7.2.3. Isplate članovima društva i oslobođenje od obveza .................................... 283
8.8. PRESTANAK DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ................. 284
8.9. JEDNOSTAVNO DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ............ 285
8.9.1. Pojam i pravna priroda .................................................................................... 285
8.9.2. Osobitosti jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ..................... 286
8.9.2.1. Pojednostavljeno osnivanje ......................................................................... 286
8.9.2.2. Tvrtka jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ....................... 287
8.9.2.3. Temeljni kapital, poslovni udjeli i ulozi u društvo ...................................... 288
8.9.2.4. Članstvo ....................................................................................................... 289
Organi društva ............................................................................................. 289
8.9.2.5.
8.9.2.6.
Zakonske rezerve ......................................................................................... 290
Prelazak u pravni režim klasičnog
8.9.2.7.
društva s ograničenom odgovornošću ......................................................... 291
9. STATUSNE PROMJENE KOD TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ................................... 292
9.1. PRIPAJANJE .......................................................................................................... 293
9.1.1. Pripajanje dioničkog društva drugome dioničkom društvu ............................. 293
9.1.2. Pripajanje društva s ograničenom odgovornošću
drugome društvu s ograničenom odgovornošću .............................................. 295
16
9.1.3. Pripajanje dioničkog društva
društvu s ograničenom odgovornošću i obrnuto ............................................. 295
9.1.4. Pravni učinci pripajanja ................................................................................... 296
9.1.5. Zaštita vjerovnika ............................................................................................ 296
9.2. SPAJANJE .............................................................................................................. 297
9.2.1. Spajanje dioničkih društava ............................................................................. 297
9.2.2. Spajanje društava s ograničenom odgovornošću ............................................. 298
9.2.3. Pravni učinci spajanja ...................................................................................... 298
9.3. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA .................................................................... 299
9.3.1. Podjela s osnivanjem ....................................................................................... 300
9.3.2. Podjela s preuzimanjem ................................................................................... 301
9.3.3. Pravni učinci podjele ....................................................................................... 302
9.4. PREOBLIKOVANJE .............................................................................................. 302
9.4.1. Preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću ... 303
9.4.2. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo ..... 304
9.4.3. Preoblikovanje društava kapitala u društva osoba ........................................... 304
9.4.4. Preoblikovanje društava osoba u društva kapitala ........................................... 305
Literatura ................................................................................................................................. 306
Popis citiranih propisa ............................................................................................................. 313
Kazalo pojmova ....................................................................................................................... 315
17
Glava I.
O državi i pravnom sustavu
19
1. SUSTAV DRŽAVNE VLASTI
1.1. OPĆENITO O SUSTAVU I DIOBI DRŽAVNE VLASTI
Država je društvena organizacija1 te politička zajednica2. Poput svih društvenih organizacija ona
čini zajednicu povezanih i organiziranih ljudi koji pomoću zajedničkih djelatnosti i sredstava žele
postići određene ciljeve.3
Djelatnosti putem kojih država želi postići ciljeve nazivamo državnim funkcijama. Državne
funkcije mogu biti vanjske i unutrašnje ovisno o tome jesu li državne djelatnosti usmjerene prema
drugim državama i subjektima međunarodnog života (npr. međunarodnim organizacijama) ili se radi o
djelatnostima usmjerenim na stvaranje i razvijanje odnosa između same države njezinih udruženja i
pojedinaca koji čine njezino stanovništvo.4
Iako su naizgled državne funkcije odijeljene, jer su usmjerene na različita područja državne
djelatnosti, vanjsku i unutrašnju, one su itekako povezane i međusobno uvjetovane. Tako promjene na
području na kojem država obavlja vanjsku funkcija nužno će uvjetovati i promjene na području njezine
unutrašnje funkcije te obrnuto promjene na području njezine unutrašnje funkcije imati će za posljedicu
promjene na području njezine vanjske funkcije. Pojednostavljeno rečeno, problemi koji mogu zadesiti
državu u obavljanju njezine vanjske funkcije poput rata ili zategnutih političkih odnosa s drugim
1
Državu kao društvenu organizaciju valja strogo razlikovati od ostalih društvenih organizacija poput npr. različitih pravnih
osoba, udruženja građana, religijskih organizacija i slično. Naime, iako država kao i ostale društvene organizacije ima svoje
ljude (kod države je to njezino stanovništvo, kod ostalih društvenih organizacija bili bi to članovi ili pripadnici
organizacije), cilj, djelatnosti (funkcije), sredstva, oblik, jezik, ime (naziv), te pravne norme (pravna pravila) kojima je ona
podvrgnuta, ona se razlikuje od ostalih društvenih organizacija po posebnoj vlasti kojom raspolaže te koja čini njezinu bit.
Više o biti države te odlikama njezine vlasti u Perić, B., Država i pravni sustav, Zagreb, 1994., str.75.-83. te Visković, N.,
Teorija države i prava, Zagreb, 2006., str.9.-10., 24-27.
2
„Država je politička zajednica onih koji vladaju i onih kojima se vlada, uređena na osnovi pravila koja svojevoljno ili
prinudno prihvaćaju svi članovi“. V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.9.-10.
3
V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.36. i Vrban, D., Država i pravo, Zagreb, 2003., str.75.-76.
4
Stanovništvo države možemo definirati u širem i užem smislu. U širem smislu pod pojmom stanovništva obuhvaćamo sve
one pojedince koji obitavaju na određenom državnom, a pri tome su njezini državljani kao i one pojedince koji nisu njezini
državljani no obitavaju na njezinom državnom području. Stanovništvo u užem smislu riječi za razliku od stanovništva u
širem smislu riječi obuhvaća samo one pojedince koji obitavaju na pojedinom državnom području te su državljani dotične
države. V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.120.
21
državama odražavaju se neposredno na njezine djelatnosti unutar državnih granica imajući za
posljedicu primjerice pad proizvodnih aktivnosti države te gospodarsko osiromašenje zemlje. Također
negativne promjene u okviru njezine unutrašnje funkcije poput slabljenja proizvodne moći ili
građanskih ratova imati će za posljedicu narušavanje gospodarskih i političkih odnosa s ostalim
državama te subjektima međunarodnoga prava što će se odraziti negativno na njezinu vanjsku funkciju.
Stoga možemo zaključiti da su vanjska i unutrašnja funkcija države itekako međusobno
povezane te da se promjene na području jedne od funkcija neposredno odražavaju i na područje druge
državne funkcije čineći obje državne funkcije zatvorenom cjelinom međusobno uvjetovanih državnih
djelatnosti.
Državne funkcije (djelatnosti) odvijaju se putem tri osnovna pravna oblika - zakonodavstvo,
sudstvo i upravu. Ta tri pravna oblika čine temelj državne vlasti putem koje država ostvaruje svoje
ciljeve dijeleći državnu vlast na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.
Na tome načelu diobe vlasti počiva i državna vlast Republike Hrvatske, koja je također
sukladno načelu ustrojena je na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast.5
Zakonodavna se vlast provodi kroz instituciju Hrvatskog sabora, sudbena vlast kroz sudove, a
izvršna se vlast provodi putem predsjednika i Vlade. Državna vlast Republike Hrvatske također je
ograničena Ustavom Republike Hrvatske zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu koja se ostvaruje u općinama kao jedinicama lokalne samouprave te županijama.6
1.2. ZAKONODAVSTVO
Zakonodavna djelatnost unutar pojedine države jest ona djelatnost koja se sastoji u donošenju
najznačajnijih političkih i pravnih odluka dotične države uobličenih u ustavne i zakonske pravne norme
(pravna pravila).7 Zakonodavnu djelatnost upravo zbog njezinog značajnog utjecaja na reguliranje
političkog, kulturnog, ekonomskog i općenito društvenog života pojedine države, obavljaju najviši
državni organi koji imaju najvišu politički i pravnu snagu8.
Zakonodavnu vlast u Republici Hrvatskoj obavlja Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo
građana9. Hrvatski sabor ima širok opseg poslova te tako odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
donosi zakone, donosi državni proračun, odlučuje o ratu i miru, donosi akte kojima izražava politiku
5
Čl. 4. Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14; dalje: Ustav).
6
Čl. 4. st. 1. Ustav.
7
Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.45.
8
Perić, Berislav, op.cit. (ref.1.), str. 42.
9
Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju
neposredno tajnim glasovanjem. V. čl. 71. Ustava. Zastupnici Hrvatskog sabora se biraju na vrijeme od četiri godine,
primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava zajamčena posebnim zakonom. V. čl. 72. st. 1. Ustava.
22
Hrvatskog sabora (deklaracije, rezolucije i sl.), donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju
obrane RH, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti RH, odlučuje o
promjeni granice, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s ustavnim i
zakonom, nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Saboru u skladu s
ustavnim i zakonom, daje amnestiju za kaznena djela, te obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.10
Zakonodavni postupak nesumnjivo je jedna od značajnijih djelatnosti Hrvatskoga sabora, a
pokreće se dostavom zakonskog prijedloga predsjedniku Hrvatskog sabora. Zakonski prijedlog
ovlašten je uputiti svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora te Vlada
Republike Hrvatske.11 On mora sadržavati: ustavnu osnovu donošenja zakona, ocjenu stanja i osnovna
pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, ocjenu i
izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona, tekst prijedloga zakona koji sadrži rješenja u obliku
pravnih odredbi, obrazloženje prijedloga kojim se daje objašnjenje pojedinih odredbi koje sadrži
prijedlog zakona, tekst odredbi važećeg zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, ako se predlaže
izmjena ili dopuna zakona.12 Također uz prijedlog zakona mogu se priložiti i stručna mišljenja,
prihvaćeni međunarodni ugovori te drugi akti kojima se detaljnije obrazlaže zakonski prijedlog.13
Zaprimljeni prijedlog Predsjednik Hrvatskog sabora upućuje predsjednicima svih radnih tijela,
zastupnicima i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, u slučaju kada Vlada Republike Hrvatske nije
predlagatelj zakona.14
Prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Hrvatskog sabora, predsjednik radnog tijela u čiji
bi djelokrug poslova spadao dotični prijedlog zakona te Odbora za zakonodavstvo, dužni su predloženi
zakon uvrstiti na dnevni red sjednice radnog tijela te provesti raspravu o svim elementima prijedloga
zakona.15 Rasprava o prijedlogu zakona na sjednici Hrvatskoga sabora uobičajeno se provodi u dva
čitanja. Prvo čitanje zakona obuhvaća uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu
zakona, raspravu o tekstu prijedloga zakona te stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog,
kao i donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona.16 U drugom čitanju zakona raspravlja se o tekstu
10
Čl. 80. Ustav.
11
Čl. 172. st. 1. Poslovnik Hrvatskog sabora (NN br. 81/13; dalje: Poslovnik HS).
12
Čl. 174. st.1. Poslovnik HS.
13
Čl. 174. st.3. Poslovnik HS.
14
V. čl. 178.Poslovnik HS.
15
Čl. 179. Poslovnik HS.
16
Čl. 183.st.2.. Poslovnik HS.
23
konačnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, podnesenim amandmanima17 o kojima se i
odlučuje18 te se donosi odluka o usvajanju konačnog zakonskog prijedloga.19
Nakon rasprava u Hrvatskom saboru, pristupa se glasovanju o konačnom zakonskom
prijedlogu. Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina
zastupnika.20 Iznimno, zakone kojima se uređuju prava nacionalnih manjina (tzv. organski zakoni)
Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika, dok zakone kojima se
razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i
način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave (tzv.
organski zakoni) donosi većinom glasova svih zastupnika.21
Iznimno, Hrvatski sabor može donijeti zakone i po hitnom postupku, kada to zahtijevaju interesi
obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprečavanja ili
otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu.22 U hitnom postupku objedinjeno je prvo i drugo čitanje
prijedloga zakona pa se na usvajanje podnosi konačni prijedlog zakona. 23 Ukoliko je konačni prijedlog
zakona usvojen na sjednici Hrvatskog sabora slijedi čin promulgacije odnosno proglašenja zakona.
Zakone u Republici Hrvatskoj proglašava predsjednik u roku od osam dana od kad su izglasani u
Hrvatskom saboru.24
Nakon proglašenja od strane predsjednika, a prije nego što stupi na snagu zakon se mora
objaviti u Narodnim novinama (NN), službenom listu Republike Hrvatske.25 Svrha objavljivanja
zakona u Narodnim novinama vezana je uz upoznavanje zainteresiranih pravnih subjekata (adresata) sa
sadržajem zakona prije nego li on stupi na snagu i postane pravno obvezatan.26 To razdoblje od časa
publikacije pa do stupanja na snagu zakona naziva se vacatio legis te u pravilu iznosi 8 dana.27
Iznimno, to razdoblje može biti i dulje od 8 dana i to u slučajevima usvajanja zakona koji su od
17
Amandmani su prijedlozi za izmjenu ili dopunu konačnog prijedloga zakona koji se sastavljaju u pisanom obliku te sadrže
obrazloženje. Pravo podnošenja amandmana ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora te Vlada. V. čl.
196. st.1. i st. 2. Poslovnik HS.
18
Pored dva čitanja zakonskog prijedloga često se zna provesti i treće čitanje koje se provodi u slučajevima kada je vezano
na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju
sadržaj konačnog prijedloga zakona. V. čl. 158. Poslovnik HS.
19
V. čl. 203. Poslovnik HS.
20
21
Čl. 82. Ustav.
22
23
Čl. 204. Poslovnik HS.
24
25
Čl. 89. st.1. Ustav.
26
Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.44.
27
Ibid.
24
iznimne važnosti za pravni sustav države.28 Takvi zakoni su često puta i sadržajno opsežni pa se time
nastoji adresatima ostaviti dulji rok za upoznavanje sa sadržajem zakona, a kako bi na vrijeme mogli
uskladiti svoje ponašanje sa odredbama novog zakona. Tako je primjerice novi Zakon o obveznim
odnosima objavljen u Narodnim novinama br. 35 od 17. ožujka 2005. godine, a stupio je na snagu 1.
siječnja 2006. godine. Dakle, vacatio legis je iznosio devet mjeseci. Razlog tome bila je potreba
upoznavanja adresata sa značajnim i opsežnim izmjenama u području obveznih odnosa.29
1.3. SUDSTVO
Sudstvo čini jedan od tri pravna oblika kroz koje država obavlja svoje funkcije odnosno
djelatnosti. Sudstvo je također i jedan od oblika državne vlasti, a u skladu sa načelom diobe vlasti.
U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast samostalno i neovisno od ostalih oblika državne vlasti30
obavljaju sudovi.31 Njihova je osnovna zadaća zaštita Ustavom i zakonima utvrđenog pravnog poretka
Republike Hrvatske te osiguranje jedinstvene primjene zakona, ravnopravnost i jednakost svih građana
pred zakonom.32 U ispunjavanju te zadaće sudovi odlučuju u sporovima o osnovnim pravima i
obvezama čovjeka, o pravima i obvezama Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave, izriču kazne i druge mjere počiniteljima kaznenih djela i prekršaja utvrđenih zakonom i
drugim propisima, odlučuju o zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i osoba koje imaju javne
ovlasti, rješavaju sporove o osobnim odnosima građana, radne, trgovačke, imovinske i druge
građanskopravne sporove, te odlučuju u drugim pravnim stvarima kad je to zakonom određeno33
poštujući pri tome Ustav i zakone34, kao i međunarodne ugovore koji čine dio pravnog poretka
Republike Hrvatske.35
U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud
36
RH. Redovni sudovi su općinski sudovi i županijski sudovi, , dok su specijalizirani sudovi prekršajni
sudovi, trgovački sudovi, upravni sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački
28
Ibid., str.45.
29
Usvajanjem novog Zakona o obveznim odnosima modernizirani su pravni instituti iz prijašnjeg Zakona o obveznim
odnosima iz 1978. preuzetog iz bivše SFRJ te su uvedeni i pojedini novi pravni instituti s ciljem implementacije niza
odredaba direktiva Europske unije, a u svrhu usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije.
30
31
Čl. 2. Zakon o sudovima (NN br. 28/13, 33/15, 82/15; dalje: ZS).
32
Čl. 3. st. 1. ZS.
33
Čl. 3. st. 2. ZS.
34
35
Čl. 5. ZS.
36
Čl. 14. st. 1. ZS.
25
sud Republike Hrvatske i Visoki uppravni sud Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske
ujedno je i najviši sud u Republici Hrvatskoj.37
1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca
Suce Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje, te o njihovoj

stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće (DSV)38, koje je sastavljeno od 11 članova –
sedmero iz redova sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika od
kojih je jedan iz redova oporbe. Time je ujedno zajamčeno da o sudačkoj djelatnosti odnosno o
imenovanju, razrješenju te o stegovnoj odgovornosti sudaca odlučuje tijelo čiji su članovi pravnici te su
izravno ili neizravno vezani uz sudačku profesiju.
1.3.2. Stalnost sudačke dužnosti
Važan element kroz koji se očituje neovisnosti sudaca39 je činjenica da je sudačka dužnost
stalna.40 Naime, sudac po imenovanju obnaša sudačku dužnost sve do dana kada navršava 70 godina
života bez obzira na vrstu ili stupanj suda u kojem obavljaju dužnost41 pod uvjetom da ne bude
razriješen dužnosti bilo na vlastiti zahtjev bili zbog ispunjenja zakonom predviđenih pretpostavki na
osnovi kojim mu prestaje sudačka dužnost. Sudac može biti razriješen sudačke dužnosti ukoliko:
1. to sam zahtijeva,
2. trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje dužnosti,
3. bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti,
4. ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenog teškog stegovnog djela, tako odluči DSV te,
5. kad navrši 70 godina života.
Odluku o razrješenju zbog ovih Ustavom, taksativno određenih razloga ovlašteno je donijeti
42
DSV.
37
Čl. čl. 14. st. 2.-st.4. ZS.
38
Čl. 123. Ustav.
39
O razvitku neovisnosti sudstva vidi detaljnije u Dika, M., O razvitku instituta sudske (sudačke) nezavisnosti u
zapadnoevropskom civilizacijskom krugu: pokušaj rekonstrukcije povijesne geneze, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992, str.511.-533.
40
Čl. 122. Ustav.
41
Čl. 77. st. 2. Zakon o državnom sudbenom vijeću (NN br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15; dalje: ZDSV).
42
Čl. 122. st.2. i 3. Ustav.
26
1.3.3. Sudački imunitet
Svoju neovisnost suci crpe iz ustavom zajamčenog prava na imunitet. Tako suci i suci porotnici
koji sudjeluju u suđenju ne smiju biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri
donošenju sudbene odluke, osim u slučajevima kršenja zakona pri čemu su počinili djelo koje je
kažnjivo sukladno odredbama Kaznenoga zakona.43
Također, sadržaj sudačkoga imuniteta iscrpljuje se u činjenici da sudac ne smije biti pritvoren
niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja DSV-a.44 Sudac smije biti niti
pritvoren bez odobrenja DSV-a, osim u slučaju kada je zatečen u počinjenju kaznenog djela za koje je
propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, a o čemu je potrebno izvijestiti predsjednika
DSV-a.45
Iznimno predsjednik DSV-a može u slučajevima kada DSV nije na okupu dati odobrenje za
lišenje slobode suca ili za vođenje kaznenog postupka protiv njega, no njegovu odluku u roku osam
dana mora potvrditi samo DSV.46
1.3.4. Preduvjeti za učinkovito funkcioniranje
Iako je sudbena vlast samostalna i nezavisna od ostalih državnih vlasti, ona je u isto vrijeme i
vezana za te vlasti vezana. Naime, vezanost sudbene vlasti uz zakonodavnu i izvršnu vlast očituje se
kroz mnoge aspekte koji se prvenstveno očituju kao preduvjeti koje one moraju osigurati sudbenoj
vlasti da bi mogla uspješno funkcionirati.
Tako se od zakonodavne vlasti očekuje da donese zakone čiji će sadržaj osigurati odgovarajuće
mehanizme za učinkovito provođenje sudskih postupaka i to naročito zakone koji uređuju procesna
pitanja poput parničnog, kaznenog, prekršajnog, ovršnog i drugih. Svrha tih zakona usmjerena je na
osiguranje procesne discipline stranaka u postupku i njihovih zastupnika, ali i na odgovornosti sudaca
da u razumnim rokovima provode postupke i donose odluke.47
Nadalje, od izvršne se vlasti, ponajprije Vlade Republike Hrvatske, očekuje da u državnom
proračunu predvidi sredstava za rad sudova, a kojima bi se omogućilo redovito obavljanje svih poslova
u sudu.48
43
Čl. 8. st. 2. ZS.
44
Čl. 8. st. 3. ZS.
45
Čl. 8. st. 4. i st. 5. ZS.
46
Čl. 8. st. 5. ZS.
47
Crnić, I., Referat za 3. Stalnu konferenciju predsjednika vrhovnih sudova, Varšava 2003.
48
Ibid.
27
Nadalje se utjecaj, kako zakonodavne tako i izvršne vlasti na djelovanje sudbene vlasti očituje i
kroz imenovanje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Njega uz prethodno mišljenje Opće
sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na temelju
prijedloga Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor.49
1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u Republici Hrvatskoj
Uz sudačku djelatnost kao pravosudnu djelatnost valja spomenuti i državno odvjetništvo, koje je
samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i
drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi
pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona.50 Poput sudova ono obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava,
zakona, međunarodnih ugovora, koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske i drugih propisa koji
su doneseni sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru i zakonu Republike Hrvatske.51
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustanovljuje se za cijelo područje Republike
Hrvatske.52 Za područje jednog ili više općinskih sudova ustanovljuje se općinsko državno
odvjetništvo, dok se za područje županijskog, odnosno trgovačkog suda ustanovljuje županijsko
državno odvjetništvo.53
Poseban oblik pravosudne djelatnosti čini ustavno sudstvo predstavljeno Ustavnim sudom
Republike Hrvatske, pravosudnim tijelom neovisnim o ostalim tijelima državne vlasti. 54 Ustavni sud
Republike Hrvatske ne pripada pravosudnim organima u redovitom smislu.55 Razlog je tome što se pri
Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne pokreću postupci u cilju uobičajene zaštite subjektivnih prava i
interesa pravnih subjekata, koji se pokreću pred ostalim sudovima u okviru pravosudnog sustava.
Tako je Ustavni sud Republike Hrvatske ovlašten i dužan:
1. odlučivati o suglasnosti zakona s Ustavom te o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i
zakonom,
2. ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako
od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više
od godine dana,
49
50
51
Čl. 2. st. 2. Zakon o državnom odvjetništvu (NN br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15,
82/15; dalje: ZDO).
52
Čl. 8. st.1. ZDO.
53
Čl. 8. st.2. ZDO.
54
V. čl. 2. st. 2. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02; dalje: UZUSRH).
55
Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.81.
28
3. odlučivati povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim
odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske,
4. pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti
izvijestiti Hrvatski sabor,
5. rješavati sukobe nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,
6. odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
7. nadzirati ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka te u skladu s Ustavom zabraniti
njihov rad,
8. nadzirati ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma,
9. rješavati izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova kao i obavljati druge poslove određene
Ustavom.56
Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od
osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih
profesora pravnih znanosti.57 Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor
Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.58 Konačnu odluku o
imenovanju pojedinih kandidata za suce Ustavnoga suda Republike Hrvatske donose zastupnici
Hrvatskog sabora, koji o svakom od kandidata posebno glasuju.59 Predloženi kandidat smatra se
izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje većina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga
sabora.60 Izabrani suci tajnim glasovanjem biraju predsjednika Ustavnog suda na vrijeme od četiri
godine.61
1.3.6. Postupci pred sudom
U okviru sudbene vlasti sudovi provode postupke radi pružanja pravne zaštite subjektivnih
prava određenim pravnim subjektima kada su im ta prava ugrožena. Kako je samopomoć u
ostvarivanju pravne zaštite u modernim pravnim porecima zabranjena, jedina mogućnost zaštite
subjektivnih prava jest ona putem odgovarajućih postupaka poput građanskog sudskog postupka te
kaznenog sudskog postupka. Također, sudska se zaštita subjektivnih prava može pružiti i u okviru
56
Čl. 128. Ustav.
57
58
59
Čl. 6. st.6. UZUSRH.
60
Čl. 6. st. 7. UZUSRH.
61
Čl. 15. UZUSRH.
29
sudskog rješavanja upravnih sporova o čemu će više biti riječi u okviru poglavlja o državnoj upravi te
upravnom postupku.
Ovisno o pravnoj stvari koja se iznosi pred sud, pravna će se zaštita pružati u parničnom,
izvanparničnom, ovršnom ili stečajnom postupku. Rješavanje spornih stvari u pravilu je podvrgnuto
pravilima parničnog postupka, dok se nesporne stvari rješavaju prema pravilima izvanparničnog
postupka.
1.3.6.1. Građanski parnični postupak

Građanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih i povrijeđenih
subjektivnih građanskih prava.62
Građanski parnični postupak pokreče se tužbom – zahtjevom stranke (tužitelja) koja tvrdi da su
ugrožena i/ili povrijeđena njezina subjektivna građanska prava odnosno osobe koja tvrdi da je
ovlaštena tražiti zaštitu iako nije sudionik pravnog odnosa s obzirom na koji se pravna zaštita traži, a
protiv stranke (tuženika) za koju se tvrdi da je ugrozila ili povrijedila prava čija se zaštita u postupku
traži.63
U građanskom parničnom postupku sud ima važnu ulogu da raspravi sva važna pitanja, pravna i
činjenična, kako bi mogao donijeti odluku o osnovanosti tvrdnje tužitelja o pravu na određenu pravnu
zaštitu te o pružanju iste. Da bi sud mogao donijeti pravovaljanu odluku on provodi postupak
poduzimajući aktivnosti vezane uz ispitivanje osnovanosti podnesenog tužbenog zahtjeva kojim se traži
zaštita ugroženog odnosno povrijeđenog subjektivnog građanskog prava, pripremanje glavne rasprave
na kojoj se ispituju svi materijali radi donošenja konačne odluke o tužbenom zahtjevu.
Parnični postupak pokrenut tužbom kasnije se u pravilu odvija po službenoj dužnosti sve dok
sud ne donese odluku. Sud u parničnom postupku odluke donosi u obliku rješenja i presuda. Stranke
koje nisu zadovoljne konačnom odlukom mogu protiv iste uložiti pravne lijekove (žalba, prijedlog za
ponavljanje postupka, revizija i sl.) putem kojih mogu tražiti da se ispita njena zakonitost i pravilnost.
1.3.6.2. Izvanparnični postupci

U pravnoj znanosti postoje višestruki pokušaji definiranja izvanparničnoga postupka s više ili
manje uspjeha. Stoga se često puta u cilju određenja izvanparničnoga postupka nastoji koristiti
negativna definicija kojom se izvanparnični postupak određuje kao postupak koji nije parnični.
Nadalje, u cilju razgraničenja parničnog i izvanparničnog postupka kao kriterij nastojao se uzeti stav
zakonodavca. Stoga je njihovo razlikovanje bilo u zavisnosti od zakonodavčeve volje hoće li se pitanje
zaštite određenih subjektivnih prava pripisati parničnom ili izvanparničnom postupku. Pri tome se
zakonodavac naročito rukovodio tzv. pravno-političkim kriterijima imajući na umu da je izvanparnični
62
Triva, S., Dika, M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 3.
63
Ibid., str.5.
30
postupak elastičniji nasuprot parničnome postupku kojeg karakterizira strože, koncentriranije te
sistematičnije raspravljanje.64
Pravila izvanparničnoga postupka u Republici Hrvatskoj nisu objedinjena u jednom pravnom
aktu, već se na izvanparnični postupak primjenjuju pravna pravila bivšeg Zakona o vanparničnom
postupku od 24. srpnja 1934. godine, kao i pravna pravila pojedinih zakona usvojenih prije 1941.
godine te pojedini zakoni doneseni za vrijeme bivše SFRJ ili nakon osamostaljenja Republike
Hrvatske, a koji reguliraju određena građansko pravna područja (npr. Zakon o nasljeđivanju, Zakon o
proglašenju nestalih osoba umrlim, Stečajni zakon, Obiteljski zakon itd.).65
U osnovi izvanparnični postupak možemo podijeliti na postupak kojim se rješavaju statusno
pravna pitanja poput proglašenja nestale osobe umrlom, lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti,
oduzimanja roditeljske skrbi, davanja dopuštenja za sklapanje braka, postupci za upis u sudski registar i
sl., te postupak kojim se rješava o imovinskopravnim i drugim odnosima kao npr. ostavinski postupak,
razvrgnuće suvlasničke zajednice, uređenje međa, zemljišnoknjižni postupak itd.66
1.3.6.3. Ovršni postupak

Često se puta protupravno stanje odnosno povreda subjektivnih građanskih prava utvrđena u
parničnom postupku ne uspijeva otkloniti pravomoćnošću presude pa se pravna zaštita prava pružena u
parničnom postupku mora prisilno ostvariti u ovršnom postupku.67 Stoga je ovršni postupak posebni
sudski postupak čiji je cilj prisilno izvršenje odluka donesenih u okviru parničnog postupka u
slučajevima kada pravni subjekti na čiji su teret donesene odluke ne žele dobrovoljno s istima uskladiti
svoje ponašanje.
Ovršni postupak ovisan je o parničnome postupku u kojemu se utvrđuje sadržaj pravnih odnosa
čije se prisilno ispunjenje nastoji ostvariti ovršnim postupkom, no istodobno on je i samostalan
procesni postupak neovisan o parničnom postupku. U prilog tome ide činjenica da se na svaki parnični
postupak ne mora nadovezati ovršni postupak, jer se prisilno mogu ostvariti samo one odluke kojima se
osobi na čiju štetu su donesene nalaže da nešto učini, propusti ili trpi (tzv. kondemnatorne odluke) 68 te
se prisilno ispunjenje istih provodi samo u slučaju njihova dobrovoljnog neispunjenja.69
Također ovršnom postupku ne mora prethoditi parnični postupak. Naime, ovršni se postupak
može provoditi i s ciljem prisilnoga ostvarenja odluka donesenih u drugim postupcima kao npr. u
upravnom postupku ili pred arbitražom. Pored toga, ovršni je postupak moguće provesti na osnovi
64
Ibid., str.53.
65
Ibid., str.55.
66
Ibid.
67
Ibid., str.56.
68
Ibid., str.583.
69
Dika, M., Građansko ovršno pravo, Zagreb, 2007., str.43.
31
pojedinih isprava koje nemaju obilježja odluke donesene u sudskom ili upravnom postupku kao npr. na
temelju javnobilježničkih ovršnih isprava.70
Ovršni se postupak pokreće na prijedlog ovrhovoditelja (vjerovnika), a iznimno ga pokreće i
sud po službenoj dužnosti (ex offo)71, a na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava72. Predmetom
ovrhe mogu biti stvari i prava na kojima se u skladu sa Ovršnim zakonom može provesti ovrha.73 Sud
rješavajući u ovršnom postupku donosi odluke u obliku rješenja kojima prijedlog za provođenje
ovršnog postupka prihvaća u cijelosti ili djelomično, odbacuje zbog nepravovremenosti te odbija ako
utvrdi da nije osnovan.74
1.3.6.4. Stečajni postupak

Pored ovršnog postupka kao redovne metode prisilnog ostvarenja sudskih i upravnih odluka
postoji i izvanredna metoda prisilnog ostvarenja putem stečajnog postupka kao posebnog
izvanparničnog sudskog postupka.75
Stečajni postupak provodi se nad pravnom osobom te imovinom dužnika pojedinca (trgovca
pojedinca i obrtnika)76, u slučaju njihove nesposobnosti za plaćanje (nelikvidnost) i prezaduženosti
(insolventnost), a u cilju istodobnog i ujednačenog namirenja svi stečajnih vjerovnika, unovčenjem
dužnikove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima.77
70
Ibid.
71
Čl. 3. Ovršni zakon (NN br. 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ).
72
Čl. 22. OZ.
73
Čl. 4.st.2. OZ.
74
Čl. 41. OZ.
75
Stečajnim postupkom se poput ovršnog postupka prisilno namiruju tražbine pojedinih pravnih subjekata (vjerovnika). No,
za razliku od ovršnog postupka kojim se namiruju samo pojedini vjerovnici te čiji su predmet pojedini dijelovi imovine
pravnog subjekta nad kojim se provodi ovrha (dužnik), njime se provodi prisilno namirenje tražbina svih vjerovnika nad
cjelokupnom dužnikovom imovinom. Stoga se stečaj često naziva i generalnom ovrhom. Nadalje, razlikovanje stečajnog
postupka od ovršnog postupka očituje se i u činjenici da stečaj u pravilu ima za posljedicu prestanak dužnika po
provedenom postupku prisilnog namirenja, osim u slučaju kada je stečajnim planom predviđeno održavanje njegove
djelatnosti. V. Marković, N., Razlika između ovršnog i stečajnog postupka, (izvor: web, v. literaturu).
76
Stečaj se ne može provesti nad Republikom Hrvatskom, fondovima koji se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske,
mirovinskim i invalidskim fondovima djelatnika, samostalnih gospodarstvenika i individualnih poljoprivrednika, Hrvatskim
zavodom za zdravstveno osiguranje te jedinicama lokalne samouprave i uprave. Nad pravnom osobom čija je osnovna
djelatnost proizvodnja predmeta naoružanja i vojne opreme, odnosno pružanje usluga Hrvatskoj vojsci stečaj se ne može
otvoriti bez prethodne suglasnosti Ministarstva obrane. V. Čl. 3. st. 2. i st. 3. Stečajni zakon (NN br.71/15; dalje: SZ).
77
Vjerovnici koji zbog različite gospodarske snage ili socijalnog položaja nemaju uvijek jednak utjecaj na otvaranje
stečajnog postupka pa različiti socijalno-politički razlozi dovode do privilegiranja pojedinih vjerovnika na račun drugih pri
njihovom namirenju u okviru stečajnog postupka. Stoga se vjerovnici razvrstavaju u isplatne redove po kojima se onda
namiruju u okviru stečajnoga postupka po pravilu da se vjerovnici kasnijeg isplatnog reda namiruju se tek pošto u cijelosti
budu namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda, dok se vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno. V.
Triva, S.; Dika, M., op.cit. (ref.62.), str.57.
32
Stečajni postupak pokreće se i vodi pred nadležnim trgovačkim sudom na čijem se području
nalazi sjedište pravnog subjekta nad kojim se provodi stečaj.78 Sud u stečajnom postupku donosi
odluke u obliku rješenja kojima otvara i pokreče postupak te otvara i zatvara postupak kada utvrdi da
ne postoje uvjeti za njegovo provođenje.79
1.3.7. Alternativno rješavanje sporova
Sporovi između pravnih subjekata u pravilu će se rješavati pred sudom po pravilima građanskog
parničnog postupka. Međutim, suvremeno pravo, osim sudske zaštite prava koja djeluje pod okriljem
države, poznaje i niz metoda kojima se rješavaju sporovi od strane nedržavnih tijela. Riječ je o tzv.
alternativnom rješavanju sporova (alternative dispute resolution, ADR), od kojih su najznačajnije
metode arbitraža i mirenje.
Ipak, alternativnom rješavanju sporova se ne mogu podvrgnuti svi sporovi, već samo sporovi o
pravima kojima stranke slobodno raspolažu, odnosno sporovi glede kojih stranke mogu zaključiti
nagodbu.
1.3.7.1. Arbitraža
Arbitražni postupak je alternativni način rješavanja sporova kojeg provode jedna ili više osoba
(arbitri) o čijem su se izboru stranke sporazumjele i dobrovoljno im povjerile donošenje odluke u
sporu, derogirajući time nadležnost državnih sudova na arbitražni sud kao nedržavno tijelo.
Arbitražne sudove u pravilu organiziraju određene ustanove kao što u Hrvatskoj primjerice
Stalno izbrano sudište Hrvatske gospodarske komore (SIS-HGK)80, pa u tom smislu govorimo o
institucionalnoj arbitraži. Međutim, arbitražni sud mogu ustrojiti i same stranke za rješavanje nekog
konkretnog spora, pa se u tom smislu govori o ad hoc arbitraži.81
Stranke svoj sporazum kojim povjeravaju rješavanje spora arbitrima82 uobličuju u ugovor o
arbitraži.83 Ugovor o arbitraži je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove
78
Čuveljak, J., Pokretanje stečajnog postupka (I.), Pravo i porezi, 12/2004., str.35.
79
Ibid., str.68.
80
SIS-HGK pruža domaćim i stranim poduzetnicima usluge organizacije arbitražnog rješavanja sporova. Prva
institucionalna arbitraža pri Komori u Zagrebu osnovana je 1853. godine, no nakon 1945. godine prekida s radom, te biva
ponovno ustanovljena 1965. godine.
81
Za institucionalnu i ad hoc arbitražu v. u Babić, D. (pr.), Tepeš, N. (pr.), Sikirić, H., Triva, S., Arbitraža i
alternativno rješavanje sporova – Kako rješavati međunarodne poslovne sporove, Zagreb, 2003., str.54.-str.64.
82
Arbitri su osobe od povjerenja stranaka pa su to u pravilu osobe koje imaju specifične kvalifikacije od značenja za
raspravljanje i odlučivanje u sporu. Pojedina arbitražna sudišta ograničavaju strankama pravo na izbor arbitara putem liste s
koje stranke moraju izabrati arbitra. Vidi detaljnije Triva, S.; Dika, M., op. cit. (ref.62.), str. 57.
33
koji su među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili
izvanugovornog. Taj se ugovor može sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru (tzv.
kompromisorna klauzula) ili u obliku posebnog ugovora (tzv. kompromis).84 Ugovor o arbitraži mora
biti sklopljen u pisanom obliku. Osim postojanja ugovora o arbitraži, pretpostavka arbitraže jest i
arbitrabilnost.85 Naime, stranke mogu ugovoriti arbitražu samo za rješavanje sporova o pravima kojima
slobodno raspolažu.
Arbitražni se postupak vodi nalik na sudski postupak nastojeći ostvariti ravnopravnost stranaka
u postupku86 kroz omogućavanje stranaka da se izjasne o navodima i zahtjevima protivne stranke87.
Pored toga arbitri će nastojati iznijeti strankama svoje viđenje spora uz prikladna objašnjenja, a kako bi
zajedno sa strankama razmotrili sva važna činjenična i pravna pitanja spora.88
Cjelokupni arbitražni postupak odvija se po pravilima što su ih stranke odredile, pa stranke tako
mogu izbjeći primjenu procesnih instituta zbog kojih su se odlučile ne iznositi spor pred državni sud.89
No, njihova ovlaštenja na kreiranje pravila postupka nisu neograničena pa su oni tako dužni poštovati
minimum prisilnih procesnih pravila mjerodavnog procesnog sustava kojemu su podvrgli svoju
arbitražu, a čije bi nepoštivanje dovelo u pitanje integritet pravnog poretka.90
Arbitražni sud rješava spor donošenjem pravorijeka.91 Pravorijek arbitražnog suda prema
strankama ima snagu pravomoćne sudske presude, osim kada su se stranke izričito sporazumjele da se
pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja.92 Osim donošenjem pravorijeka
arbitražni postupak može se okončati i zaključkom arbitražnog suda i to kada:
1. tužitelj povuče tužbu, osim ako se tuženik tome usprotivi a arbitražni sud smatra da tuženik ima
opravdani pravni interes da se donese konačni pravorijek o sporu,
2. stranke sporazumno odluče o okončanju postupka,
3. arbitražni sud nađe da je nastavak postupka iz nekog drugog razloga postao nepotreban ili
nemoguć.93
Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, protiv arbitražnog pravorijeka se ne može podnijeti
žalba arbitražnom sudu više instance. Jedini je pravni lijek protiv pravorijeka, tužba za poništaj
83
Borić, Ž., O arbitraži - arbitrabilnost, ugovor o arbitraži, stranke, arbitražni sud i postupak, Pravo i porezi,
1/2009., str.92.
84
Čl. 6. st. 1. Zakon o arbitraži (NN br. 88/01, dalje: ZA).
85
Za arbitrabilnost v. u Triva, S., Uzelac, A., Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007., str.21.-39.
86
Čl. 17. st. 1. ZA.
87
Čl. 17. st. 2. ZA.
88
Borić, Ž., op.cit. (ref.83.), str.92.
89
Triva, S., Dika, M., op.cit. (ref.62.), str.879.
90
Ibid., str.880.
91
Čl. 30. st. 1. ZA.
92
Čl. 31. ZA.
93
Čl. 32. st. 1. ZA.
34
pravorijeka o kojoj odlučuju Trgovački sud u Zagrebu ili Županijski sud u Zagrebu, prema pravilima
parničnog postupka.94
1.3.7.2. Mirenje
Mirenje ili medijacija je postupak alternativnog rješavanja sporova među strankama uz pomoć
treće, neutralne strane (izmiritelj), koji pomaže strankama u pregovorima kroz niz zajedničkih ili
povjerljivih pojedinačnih sastanka sa svakom od stranaka bez ovlasti da o biti spora donese obvezujuću
odluku.95 Mirenje je postupak kojemu je cilj pronaći rješenje spora od zajedničkog interesa za obje
stranke u sporu pa se stoga u postupku mirenja iznose svi detalji spora, a ne samo njihova pravna
interpretacija.96
Postupak provedbe mirenja nije strogo određen te ga stranke mogu suglasno prilagođavati
vlastitim željama, ali u okviru granica određenih Zakonom o mirenju 97 Stoga nije moguće uspostaviti
jedinstven model postupka mirenja koji će biti primjenjiv u svakom pojedinačnom postupku. No,
postupak uvijek uključuje elemente poput: vođenja postupka, poboljšanja komunikacije između
stranaka te razjašnjavanja stajališta koje su stranke zauzele tijekom spora s ciljem postizanja nagodbe.
Za pokretanje postupka mirenja nije potrebno prethodno sklapanje sporazuma kojim se stranke
obvezuju da će buduće sporove rješavati mirenjem98, pa ukoliko nema posebnog dogovora stranaka on
započinje prihvatom prijedloga za pokretanje postupka mirenja.99 Postupak je u pravilu kratak i ne
iziskuje mnogo vremena pa se mirenjem sporovi u pravilu rješavaju na jednom sastanku, što ga čini
prikladnim naročito kada postoji interes stranaka za brzim i učinkovitim rješenjem spora.100
Postupak mirenja smatra se dovršenim ako:
1. jedna stranka uputi drugoj stranci i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od postupka mirenja,
2. ako je jedna stranka uputila drugim strankama i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od
postupka mirenja, osim ako u postupku nakon odustajanja jedne stranke sudjeluju dvije ili više
stranaka koje su voljne mirenje nastaviti,
3. ako su stranke uputile izmiritelju pisanu izjavu o dovršetku postupka,
4. odlukom izmiritelja da se postupak mirenja obustavlja, donesenom u pravilu nakon što je o
tome strankama bila dana mogućnost da se izjasne, a zbog toga što daljnje nastojanje da se
postigne mirno rješenje spora više nije svrhovito,
94
Čl. 36. i čl. 43. ZA.
95
Uzelac, A., Mirenje kao alternativa suđenju, str.6.; izvor:web.
96
Šimac, S., Mirenje - alternativni način rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006.,
str.612.
97
Zakon o mirenju (NN br. 18/11; dalje: ZM).
98
Čl. 6. st. 1. ZM.
99
Čl. 6. st. 2. ZM.
100
Uzelac, A., op.cit. (ref.95.), str.10.
35
5. ako se nagodba ne sklopi u roku od 60 dana od početka mirenja, odnosno u drugom roku u
skladu sa sporazumom stranaka,
6. sklapanjem nagodbe.101
1.4. IZVRŠNA (UPRAVNA) VLAST
U okviru izvršne vlasti razlikujemo dva segmenta, izvršno-politički koji je predstavljen

predsjednikom države i vladom te upravni dio koji je predstavljen tijelima državne uprave.102
1.4.1. Predsjednik Republike Hrvatske
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i

inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje i za stabilnost državne vlasti te odgovara za
obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.103 Također raspisuje izbore za
Hrvatski sabor i saziva prvo zasjedanje, raspisuje referendum, povjerava mandat za sastavljanje Vlade
osobi koja na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija
uživa povjerenje svih zastupnika, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena
zakonom, obavlja druge dužnosti određene Ustavom.104
Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela, čije
članove imenuje i razrješuje Predsjednik, a nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom
diobe vlasti.105
Dvije temeljne ovlasti Predsjednika Republike jesu vanjska politika koju usuglašava s Vladom
te obrana Republike Hrvatske. Vlada i Predsjednik Republike zajednički surađuju u oblikovanju i
provođenju vanjske politike, što se odnosi na osnivanje diplomatskih misija i konzularnih ureda u
inozemstvu, te na postavljanje i opoziv šefova diplomatskih misija.106 Predsjednik Republike također
prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.107
Nadalje, on je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, a
na temelju odluke Hrvatskog sabora objavljuje rat i zaključuje mir.108 Za vrijeme trajanja ratnog stanja
101
Čl. 12. ZM.
102
Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str. 83.
103
Čl. 93. Ustav.
104
Čl. 97. Ustav.
105
Čl. 106. Ustav.
106
Čl. 98. st. 2. i st. 3. Ustav.
107
108
Čl. 99. Ustav.
36
može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog
sabora, s time da takva uredba mora biti podnesena na potvrdu Hrvatskom saboru čim se on bude
mogao sastati.109 Vlada i Predsjednik Republike surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih
(obavještajnih) službi.110
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon
savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski
sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u
roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun.111
Predsjednik Republike bira se na neposrednim izborima na mandat od pet godina, a može biti biran za
Predsjednika Republike najviše dva puta. Predsjednik se bira većinom glasova svih birača koji su
glasovali, a ako ni jedan kandidat ne dobije takvu većinu izbor se ponavlja nakon 14 dana. Na
ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobila
najviše glasova. Izbor predsjednika obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.
Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda polaže svečanu
prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu (inauguracija).112
1.4.2. Vlada Republike Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.113 Vlada
Republike Hrvatske predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, predlaže državni proračun i
završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje
zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o
gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, obavlja druge poslove
određene Ustavom i zakonom.114
Vlada je za svoj rad odgovorna Hrvatskom saboru, dok su predsjednik i članovi Vlade
zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.115
Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Članove
Vlade predlaže mandatar kojem je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.116 On je
109
Čl. 100. Ustav.
110
111
112
Čl. 94. Ustav.
113
V. čl. 107. Ustav i čl. 1. Zakon o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 150/11, 119/14; dalje: ZVRH).
114
Čl. 112. Ustav.
115
Čl. 114. Ustav.
116
Ukoliko mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može
produžiti mandat za najviše još 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne
37
dužan odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata predstaviti
Hrvatskom saboru program Vlade i Vladu te zatražiti glasovanje o povjerenju. 117 Vlada stupa na
dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Na temelju odluke
Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi
Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju
članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.118
1.4.3. Državna uprava
Državna je uprava dio izvršne vlasti. Djelatnost državne uprave najopsežnija je državna
funkcija, kako po vrsti poslova koje obavlja tako i po broju organa i službenih osoba.119 Upravo stoga
je i iznimno teško postaviti definiciju upravne djelatnosti. Stoga se u pravilu u okviru pravne znanosti
pribjegava negativnoj definiciji putem koje se uprava nastoji definirati kao sva ona djelatnost države
koja nije u nadležnosti ni zakonodavstva niti sudstva.120
Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave121, čiji rad usklađuje i nadzire Vlada
Republike Hrvatske.122 Među značajnije djelatnosti državne uprave ubrajamo: osiguranje ostvarivanja i
zaštite prava građana, provođenje utvrđene politike Vlade, izvršavanje i zakona i drugih propisa,
praćenje stanja te davanje inicijativa za rješavanje pitanja u različitim upravnim oblastima, rješavanje
upravnih stvari te pokretanje i rješavanje upravnih postupaka, provođenje upravnog nadzora nad
zakonitošću akata i nad zakonitošću rada u svezi s pravilima i dužnostima građana, obavljanje
inspekcijskih poslova, pripremanje i izrada propisa i drugih akata, kao i stručnih materijala za izvršnu
vlast itd.123
Nesumnjivo jedna od najznačajnijih upravnih djelatnosti je djelatnost koja se odnosi na
rješavanje upravnih stvari u okviru upravnog postupka. Rješavanje upravne stvari u upravnom
postupku jest rješavanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih
dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi. V. čl. 110.
Ustav. Ukoliko ni drugi mandatar ne bude u mogućnosti sastaviti Vladu, Predsjednik Republike će imenovati privremenu
nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor. V. Čl. 111. Ustav.
117
Čl. 109. st. 1. i st. 2. Ustav.
118
V. čl. 4. ZVRH.
119
120
Ibid.; Perić, B., op.cit. (ref.1.), str. 57.
121
Tijela državne uprave su ministarstva, državni uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi
državne uprave u županijama. V. Čl. 3. st. 1. Zakon o sustavu državne uprave (NN br. 150/11, 12/13; dalje: ZSDU).
122
Čl. 10. ZSDU.
123
Perić, B., op. cit. (ref.1.), str.57.-58.
38
stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće
upravno područje. 124
Upravni postupak može se pokrenuti na zahtjev kako same stranke125 tako i po službenoj
dužnosti od strane tijela državne uprave126 kada je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog
interesa.127
Tijela državne uprave rješavajući o upravnoj stvari donose odluke128 u obliku rješenja129, koje se
donosi u pisanom obliku.130 Iznimno, rješenje se može donijeti i u usmenom obliku i to kada je
potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne
opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.131
Tijela državne uprave dužna su donijeti rješenje i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u
roku od 30 dana od dana kada je stranka podnijela uredan zahtjev 132 odnosno najkasnije u roku od 60
dana.133 Ukoliko se u propisanom roku upravno tijelo koje rješava upravni postupak ne donese rješenje
i ne dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.134 135
Protiv rješenja donesenog u upravnom postupku u prvome stupnju stranka s ciljem da se ispita
zakonitost rješenja136 ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, osim ako zakonom žalba nije
124
Čl. 2. st. 1. Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP).
125
Stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi
postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stranka može biti i tijelo
državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno
tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih
zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava. V. čl. 4. ZUP.
126
Čl. 40. st. 1. ZUP.
127
Čl. 42. st. 1. ZUP.
128
Odluke koje donose upravna tijela nazivamo širim rodnim pojmom upravni akti, koji se u upravnoj znanosti definiraju
kao „autoritativna odlučenja kojima se izazivaju neposredni pravni učinci u pravima i dužnostima fizičkih i pravnih osoba u
konkretnom slučaju na području upravne djelatnosti“. Za upravni akt v. Krbek, I., Upravni akt, Hrestomatija upravnog
prava, Zagreb, 2003., str.15.
129
U skladu sa zakonom akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv. V. čl. 96. st. 2. ZUP.
130
Čl. 97. st. 2. ZUP.
131
Čl. 97. st. 2. ZUP.
132
Čl. 101. st. 2. ZUP.
133
Čl. 101. st. 2. ZUP.
134
Upravni spor pokreće se pred Upravnim sudom RH, a u cilju ostvarivanja osiguranja sudske zaštite prava građana i
pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti akata kojima državni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o
pravima i obvezama u upravnim stvarima. Pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da
joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. V. čl. 1. Zakon o
upravnim sporovima (NN br.20/10, 143/12, 152/14; dalje: ZUS).
135
Čl. 101. st. 3. ZUP.
136
Čl. 107. st. 7. ZUP.
39
isključena.137 Pravom na ulaganje žalbe na rješenje stranci je omogućeno da pod zakonom utvrđenim
uvjetima pobija doneseno rješenje za koje smatra da je nezakonito i nepravilno.138 Rješenje koje je
napadnuto žalbom može po žalbenom postupku biti poništeno, ukinuto, promijenjeno te ponovno
potvrđeno kao istinito i zakonito.139
Pored rješenja tijela državne uprave rješavajući u upravnom postupku mogu donositi i
zaključke. Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima, a donosi ga službena osoba koja obavlja
radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zaključka. 140 Zaključak se stranci
priopćuje usmeno, a u pisanom obliku izdaje se samo kada stranka to zatraži ili je to nužno radi
pravilnog vođenja postupka.141 Protiv zaključka ne može se izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati
žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.142
Pored upravnoga postupka zaštita subjektivnih prava na području upravne djelatnosti zajamčena
je i u okviru upravnog spora kao posebnog sudskog postupka. Stoga pravo pokretanja upravnog spora
ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom donesenim od strane tijela državne
uprave povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.
Upravni spor pokreće se podnošenjem tužbe143. Tužbom se može zahtijevati: poništavanje ili
oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u
propisanom roku, postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan
izvršiti, oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora. Sud u
upravnom sporu donosi odluke u obliku presuda i rješenja. O tužbenom zahtjevu koji se odnosi na
glavnu stvar i sporedna traženja sud odlučuje presudom. Sud presudu donosi prema slobodnom
uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja. Presuda se može temeljiti samo
na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja.144 Sudske presude
donesene u upravnom sporu kao i pravna shvaćanja te primjedbe suda u vezi s postupkom obvezatni su
za državne organe koji su dužni mjesto poništenog upravnog akta bez odgode odnosno najkasnije u
roku od 30 dana od dana dostave presude donijeti drugi akt.145
137
Čl. 105. ZUP.
138
Čl. 115. ZUP.
139
Čl. 115. st. 4. ZUP.
140
Čl. 77. st. 1. i st. 2. ZUP.
141
Čl. 77. st. 4. ZUP.
142
Čl. 77. st. 5. ZUP.
143
V. čl. 22. ZUS, v. i Krbek, I., O upravnom sporu, u: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003., str.241.
144
Čl. 55. ZUS.
145
. Detaljnije o obvezatnosti presuda upravnoga spora v. Krbek, I., op.cit. (ref.143.), str.247.
40
2. PRAVNI SUSTAV
Sva postojeća i važeća pravna pravila146 u svakoj su modernoj državi147 organizirana u određeni
sustav. Razlozi sustavnoga organiziranja pravnih pravila prvenstveno su praktične prirode. Pravna
pravila kojima se uređuju društveni odnosi brojna su te su podložna svakodnevnim izmjenama i
dopunama uslijed društvenih promjena. Republika Hrvatska kao država članica Europske unije ima
obvezu kontinuirano pratiti i prilagođavati svoje zakone i ostale propise sa zakonodavstvom Europske
unije.Budući da pravna pravila koje država usvaja, mijenja i dopunjuje uređuju društvene odnose, ona
nemaju za cilj ostati mrtvo slovo na papiru već se ta pravna pravila primjenjuju u praksi od strane
pravnih subjekata. Stoga je potrebno da se ta brojna pravna pravila kojima se uređuju društveni odnosi
sustavno organiziraju kako bi njihova primjena u praksi bila što učinkovitija i djelotvornija. Tako se
pravna pravila u pravnim sustavima grupiraju u sustavne jedinice unutar kojih su u pravilu po načelu
hijerarhije posložena važeća pravna pravila određene države.148
U Republici Hrvatskoj pravna pravila organizirana su u određeni sustav na način da su najmanje
jedinice toga sustava pravne norme (pravila), iza kojih slijede pravni instituti (ustanove), pravne grane,
te pravne grupe. Sve važeće pravne norme u određenom vremenu i na određenom teritoriju čine
pozitivno pravo.149
2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO)
Pravne norme su najmanji elementi pravnoga sustava.150 Njima pravni poredak nastoji urediti
odnosno regulirati odnose među ljudima koji nastaju u određenoj društvenoj zajednici.151 Pravni
146
Skup pravnih normi koje postoje u nekoj državi nazivamo pozitivnom pravom. Pravne norme toga pozitivnoga prava
čine jedan usklađen, racionalno razvrstan i pregledan sustav. V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.138.
147
Kada govorimo o pravnim pravilima moderne države mislimo na državu koja pripada kontinentalno europskome
pravnome krugu.
148
149
Ibid.
150
Ibid.
151
Perić, B., Struktura prava, Zagreb, 1994., str.3.
41
poredak to čini dajući ovlast pojedinim pravnim subjektima da donesu i provode pravne norme152
putem kojih bi se uređivali pojedini društveni odnosi na način da se od pravnih subjekta kojima je ta
norma upućena zahtijeva određeno ponašanje (činjenje, nečinjenje, propuštanje, trpljenje).153
Pravne norme je moguće podijeliti s obzirom na subjekte koji ih donose, s obzirom na subjekte
kojima su upućene (adresate), s obzirom na sadržaj, s obzirom na teritorijalno i vremensko važenje i s
obzirom na intenzitet.154
2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja
Kao donositelji pravnih normi mogu se javiti državni organi, različite organizacije, ali i
građani.155
Državni organi u svakome su društvu glavni tvorci pravnih normi.156 Pravne norme državnih
organa su općeg karaktera, a u pravilu ih donose zakonodavni te izvršni organi. 157 Donošenjem općih
pravnih normi državni organi nastoje uspostaviti i održati ravnotežu u društvenim odnosima
usmjeravanjem ljudskog djelovanja na određeno društveno prihvatljivo ponašanje te sprečavanjem
konflikata u važnim međuljudskim odnosima.158
Također, različite organizacija poput pravnih osoba u privredi ili u drugim područjima poput
sindikata, političkih stranaka, građanskih udruženja i slično osnivaju se i djeluju putem statuta te drugih
konstitutivnih akata stvarajući na taj način posebne pravne norme.159
Pojedinci i pravne osobe također stvaraju pravne norme i to pojedinačne pravne norme. Naime,
oni ulaze u različite društvene odnose koje pravno nastoje urediti sklapajući pravne poslove, ali i
pokreću različite pravne postupke s ciljem reguliranja svojih međusobnih odnosa u slučajevima kada te
152
Kao donositelji pravnih normi u hrvatskom pravnom sustavu mogu se javiti državna vlast, ali i druge organizacije i
zajednice koje su ovlaštene za donošenje, provedbu te prisilno izvršenje pravnih normi. V. u Perić, B., op.cit. (ref.151.),
str.4.
153
Lat. facere, non facere, dare, pati.
154
U hrvatskoj teoriji prava postoje različite podjele pravnih normi. Tako Perić razlikuje podjelu pravnih normi s obzirom
na adresate, teritorijalnu valjanost, vremensku valjanost, sastav te intenzitet. V. Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.6. Visković
pravi razliku pravnih normi prema subjektima koji ih stvaraju, državnim djelatnostima i organima koji stvaraju državne
norme, određenosti adresata pravne norme, teritorijalnom važenju, vrsti društvenih odnosa koje norme usmjeravaju,
sadržaju, mjeri slobode koju pravne norme daju adresatima. V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.174.-176.
155
156
Ibid.
157
Ibid.
158
Ibid., str.150.
159
42
odnose ne mogu samostalno i/ili dobrovoljno urediti pa je nužno da se pojedinačnim pravnim aktima
unese ravnoteža i red u njihove međusobne odnose.160
2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene
S obzirom na pravne subjekte kojima su upućene razlikujemo opće, posebne te pojedinačne

pravne norme. 161
Opće pravne norme jesu one norme koje su upućene svim građanima na pojedinom državnom
području.162 Primjer opće pravne norme bio bi Zakon o obveznim odnosima163 čije pravne norme
vrijede za sve građane Republike Hrvatske, a kojim se uređuju osnove obveznih odnosa te ugovorni i
izvanugovorni odnosi.
Posebne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo određenoj grupi građana. 164
Primjer posebne pravne norme bio bi statut trgovačkog društva kojim se uređuju pravni odnosi vezani
iz određeno trgovačko društvo: odnosi među članovima, odnosi između članova i društva, odnosi
organa društva i sl.
Pojedinačne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo pojedincu ili većem broju
pojedinaca, a glavna im je značajka da pravno uređuju neki individualan slučaj koji je ujedno i
neponovljiv.165 Primjer pojedinačne pravne norme bila bi sudska presuda kojom se nalaže tuženiku da
tužitelju isplati određeni iznos novaca na ime naknade imovinske štete.
2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadržaj
Pravne norme kao zahtjevi kojima njihovi donositelji motiviraju ponašanja pravnih subjekata u
društvenim odnosima166 mogu imati različiti sadržaj, odnosno njima se mogu uređivati različiti aspekti
društvenih odnosa poput: društvenih odnosa u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidbi i imovine;
obiteljskih odnosa, tj. osobnopravnih i imovinskopravnih odnosa članova obitelji, članova obitelji
prema trećim osobama, bračnih odnosa, te odnosa između roditelja i djece; pravnih odnosa trgovačkih
društava itd. S obzirom na prethodno sadržajno razlikovanje pravnih normi, iste možemo sistematizirati
kao građanskopravne norme, pravne norme obiteljskog prava, norme prava društava itd.
160
Ibid.
161
162
Ibid.
163
V. Čl. 1. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 48/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO).
164
V. Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.7.
165
Ibid.
166
Ibid., str.5.
43
2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno važenje
S obzirom na teritorijalno važenje razlikujemo generalne i partikularne pravne norme.167

Generalne pravne norme jesu one norme koje važe na cijelom državnom teritoriju. U pravilu su
to opće pravne norme izvršnih i zakonodavnih organa kao npr. Zakon o trgovačkim društvima168 koji
uređuje pravne odnose trgovačkih društava, odnosno privatnopravnih udruženja osoba stvorenih
pravnim poslom radi ostvarivanja zajedničkog cilja. 169
Partikularne pravne norme jesu one norme koje za razliku od generalnih pravnih normi važe na
dijelu državnoga teritorija.170 To su primjerice županijske, gradske ili općinske statutarne pravne norme
kao primjerice Statut Općine Trnava kojim se uređuju obilježja Općine Trnava, javna priznanja,
samoupravni djelokrug, neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju, mjesna samouprava itd.
2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet
S obzirom na intenzitet reguliranja društvenih odnosa razlikuju se prisilne norme i disjunktivne

171
norme.
Prisilne pravne norme (kogentne norme, ius cogens) jesu one norme kojima se u pravnom
poretku pojedini društveni odnosi reguliraju na točno određeni način ne ostavljajući pravnim
subjektima slobodu izbora između više oblika ponašanja u tim društvenim odnosima.172 Dakle, pravni
subjekti su obvezni uskladiti svoje ponašanje s prisilnim pravnim normama te ih na društveni odnos
moraju primijeniti točno onako kako ona glase. Najčešće se radi o pravnim normama kojima se uređuju
najveće vrednote određenog pravnoga poretka (npr. život, zdravlje, sloboda, imovina i sl. ) pa se stoga
subjektima ne dopušta sloboda glede uređenja društvenih odnosa u koje ulaze povodom tih vrednota.
Disjunktivne pravne norme jesu one norme koje pravnom subjektu za razliku od prisilnih
pravnih normi ostavljaju određenu slobodu u izboru ponašanja u određenim društvenim odnosima. S
obzirom na mjeru slobode ponašanja koje ostavljaju pravnim subjektima razlikujemo alternativne,
dispozitivne te diskrecijske pravne norme.173
Alternativne pravne norme su takve disjunktivne pravne norme koje ostavljaju pravnim
subjektima pravo na izbor između dva ili više oblika ponaša s time da je pravni subjekt obvezan
167
Ibid., str.7.
168
Zakon o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11,
111/12, 68/13, 110/15; dalje: ZTD).
169
Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.5.-6.
170
Ibid.
171
Ibid.
172
Ibid., str.18.
173
Ibid.
44
odabrati jedan od ponuđenih oblika ponašanja.174 Primjerice pravo kupca koji je pravodobno
obavijestio prodavatelja o nedostatku na stvari može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da
nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostatka, da snizi cijenu ili može raskinuti ugovor.175
Dispozitivne pravne norme (ius dispositivum) daju pravnim subjektima veću pravnu slobodu od
alternativnih pravnih normi omogućujući im da svoje međusobne odnose urede drugačije nego li je to
propisano pravnom normom. No, ukoliko pravni subjekti to ovlaštenje ne iskoriste na njihove
međusobne odnose primjenjuje se propisana pravna norma s kojom moraju onda uskladiti svoje
ponašanje. Primjerice ako nije ništa drugo ugovoreno ili uobičajeno prodavatelj nije dužan predati stvar
ako mu kupac ne isplati cijenu istodobno ili nije spreman to učiniti istodobno.176 Dispozitivne pravne
norme karakteristične su za pravne odnose nastale u oblasti trgovačkoga i građanskoga prava gdje
pravni subjekti u skladu s načelom autonomije volje slobodno uređuju svoje međusobne odnose.
Diskrecijske pravne norme jesu norme koje su upućene državnim organima ili drugim
subjektima javnih službi putem kojih oni uopćeno uređuju neke odnose ujedno ovlašćujući niže organe
da te odnose sami konkretno pravno urede onako kao smatraju da je to najbolje u pojedinim
konkretnim slučajevima.177 Primjerice u pravu društava kod pitanja prava lojalnosti direktora pogreške
direktora mogu se tumačiti kao sastavni dio prava direktora na diskrecijsku ocjenu samo u ekstremnim
slučajevima.178
2.2. PRAVNI INSTITUT
U modernom društvu odnosi koji nastaju među pravnim subjektima često su puta složeni te ih
nije moguće regulirati samo jednom pravnom normom. Stoga pravni poredak složene društvene odnose
regulira većim brojem pravnih normi.179 Taj veći broj pravnih normi koje reguliraju jedan isti društveni
odnos nazivamo pravnim institutom ili ustanovom.180
Pravni instituti su primjerice: predugovor, pravorijek, ugovor o kupoprodaji, ponuda, prokura,
sjedište, tvrtka itd.
174
Ibid.
175
V. čl. 345. st. 1. ZOO.
176
V. čl. 397. ZOO.
177
178
Detaljnije v. Horak, H., Dumančić, K., Pravilo poslovne prosudbe u hrvatskom i pravu SAD, Zbornik Pravnog
fakulteta u Rijeci, 2/2008., str.984.
179
180
45
2.3. GRANE PRAVA
Više pravnih instituta kojima se reguliraju srodni društveni odnosi čine granu prava.181 Broj
pravnih grana u suvremenim pravnim sustavima nije jednak ni konačan. Njihov broj ovisi o različitim
čimbenicima poput svojstva nacionalnih prava ili tradicije pravnih znanosti.182 No, najčešće na broj
grana prava utječu promjene u društvenim odnosima koji su regulirani pravnim normama određenog
pravnog sustava.183 To konkretno znači da su pravni odnosi kao društveni odnosi regulirani pravnim
normama određenoga pravnoga sustava te su kao takvi organiziranim u odgovarajuće pravne
institute.184
Svakom promjenom društvenih odnosa pravni sustav stvara nove pravne norme ili mijenja i
dopunjuje postojeće pravne norme kojima regulira novonastale promjene u društvenim odnosima.185 To
ima za posljedicu u promjeni broja pravnih grana pa stoga broj pravnih grana ni u jednom od
suvremenih pravnih sustava pa tako niti u hrvatskome nije konačno određen.186 U hrvatskome pravnom
sustavu među značajnije pravne grane možemo ubrojiti: ustavno pravo, obiteljsko pravo, građansko
pravo, trgovačko pravo i pravo društava, kazneno pravo, upravno pravo, radno pravo itd.187
2.4. GRUPE PRAVA
Pravne grupe obuhvaćaju više različitih pravnih grana te su stoga kao sustavne jedinice prava
veće od grane prava, a manje od sustava pozitivnog prava.188 Pravne grupe tradicionalno možemo
podijeliti na: materijalno i formalno (procesno) pravo, javno i privatno pravo, te unutrašnje (interno) i
međunarodno pravo.189
181
Ibid.
182
V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.170.
183
184
Ibid.
185
Visković, N, op.cit. (ref.1.), str.270.
186
Ibid.
187
188
Ibid., str.167.
189
V. Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.167.-182.
46
2.4.1. Materijalno i formalno (procesno) pravo
Grupu materijalnog prava čine pravne norme koje propisuju zapovijedi, zabrane, ovlaštenja
pravnih subjekata glede određenih pravnih odnosa te sankcije ako pravni subjekti ne postupe u skladu
sa predmetnim normama.
Procesno pravo je pravna grupa koju čine pravne norme kojima se propisuje postupak pred
nadležnim tijelima pred kojima pravni subjekti mogu ostvarivati svoja materijalna prava odnosno pred
kojim se materijalno pravo može provoditi.
Primjerice, trgovačko pravo kao pravna grana ulazi u grupu materijalnog prava jer ono uređuje
nastanak postanak, prestanak i promjene u trgovačkim odnosima, dok građansko procesno pravo kao
pravna grana ulazi u grupu formalnog prava jer uređuje procesne mehanizme za ostvarivanje i zaštitu
prava koja proizlaze iz trgovačkih odnosa.
2.4.2. Javno i privatno pravo
Podjela pravnih grupa na javno i privatno pravo nesumnjivo je jedna od najspornijih podjela.
Pravni su teoretičari dugi niz godina nastojali utvrditi jasne kriterije koji bi bili odlučni pri definiranju i
razlučivanju pojmova javno i privatno pravo uzimajući u obzir pri tome razne kriterije.190 No,
pravnofilozofske rasprave191 o javnom i privatnom pravu vode se još i današnjih dana pa je teško u
cijelosti načiniti njihovu jasnu razdiobu.
Najzastupljenije suvremeno gledište razlikovanja javnoga i privatnoga prava počiva na kriteriju
odnosa među pravnim subjektima u njihovim pravnim odnosima.192 Sukladno tome javno pravo čine
one pravne norme na osnovu kojih pravni subjekti stupaju u pravne odnose u kojima se jedan pravni
subjekt nalazi u odnosu podređenosti (subordinacije) naspram drugog pravnog subjekta odnosno u
kojima je jedan od pravnih subjekata bio prisilan ući pravni odnos s drugim pravnim subjektom.
Privatno bi pravo činile norme kojima se uređuju pravni odnosi u koje se pravni subjekti ulaze
svojevoljno te se u tim pravnim odnosima nalaze u odnosu ravnopravnosti (koordiniranosti). Tako
primjerice o javnom pravu govorimo u slučaju kada država kao nositeljica suverene vlasti obvezuje
pravnim normama pravne subjekte (fizičke i pravne osobe) na plaćanje porezne obveze u kojem slučaju
država djeluje iure imperii, a privatno bi pravo tako činili ugovorno pravni odnosi u koje pravni
190
Kriteriji interesa, subjekata pravnog odnosa, objekata pravnog odnosa, pravnih normi te njezinih elemenata i intenziteta
itd. Detaljnije v. Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.384.-385.
191
O pravno filozofskim raspravama v. Radbruch, G., Filozofija prava, Beograd, 1980., str. 159.-164.; Padjen, I., Javno i
privatno pravo (transfer pravnih teorija), Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, 3-4/2007., str. 443.-461.
192
47
subjekti, uključujući i državu kao pravni subjekt (koja tada djeluje iure gestionis), ulaze dobrovoljno
kao ravnopravne ugovorne strane.193
U tom smislu valja razlikovati i trgovačko pravo kao granu privatnog prava od gospodarskog
(privrednog) prava kao granu javnog prava.
2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i međunarodnog prava
Unutrašnje ili interno pravo činile bi sve pravne norme koje imaju pravnu snagu odnosno koje
su pravno važeće na jednom državnom teritoriju.194 Za razliku od unutrašnjeg prava međunarodno
pravo195 čine one pravne norme kojima se uređuju odnosi nastali između država, između država i
međunarodnih organizacija te između država i pojedinaca (stranaca i njihovih državljana).196
2.5. POZITIVNO PRAVO
Pozitivno pravo je najveća jedinica pravnog sustava jedne države, a čine je sve važeće pravne
norme kojima se reguliraju pojedini društveni odnosi. 197 Sustav pozitivnoga prava nije statička cjelina,
već je podložna promjenama. Naime, pravne norme koje uređuju društvene odnose uvelike ovise o
društvenim mijenama, obvezujući tako zakonodavca da postojeće pravne norme neprekidno mijenja,
dopunjuje ili ukida odnosno da donosi nove prave norme i sustavno regulira novo nastale društvene
odnose.198
193
Ibid. str. 170.
194
195
Međunarodno pravo dijeli se na međunarodno javno i međunarodno privatno pravo. Međunarodno privatno pravo nema
karakter međunarodnoga prava već je to grana je prava unutar pravnog sustava jedne države koja sadrži pravna pravila,
načela i metode za rješavanje privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjima. Međunarodno javno pravo sastoji se
od više podgrana poput diplomatskog prava, prava mora, međunarodno ugovornog prava, ratnog i humanitarnog prava te
prava međunarodnih organizacija. V. Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.386.; Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.291.
196
Ibid.
197
V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.143.
198
Ibid.
48
2.6. PRAVO U OBJEKTIVNOM I PRAVO U
SUBJEKTIVNOM SMISLU
U dosadašnjem izlaganju o pravnom sustavu koncentrirali smo se na pravo u objektivnom

smislu kao skup pravnih normi kojima se reguliraju određeni pravni odnosi među pravnim subjektima.
U tom smislu izlagalo se o pravnoj normi kao najmanjem elementu prava u objektivnom smislu, da bi
se preko pravnih instituta, pravnih grana i grupa prava došlo do pojma pozitivnog prava kao
cjelokupnog pravnog sustava određene države.
No, termin „pravo“ ima i drugo značenje. Osim što se pravom označava sustav pravnih normi,
taj termin predstavlja i skup ovlaštenja koja određenom pravnom subjektu u pravnom odnosu priznaju
pravne norme.199 Tada govorimo o pravu u subjektivnom smislu odnosno o subjektivnom pravu.200
Tako primjerice pojam odštetno pravo u objektivnom smislu predstavlja skup pravnih pravila kojima se
regulira odgovornost štetnika za građanski delikt, dok u subjektivnom smislu ono predstavlja ovlaštenje
oštećenika na popravljanje štete. Jednako tako pravo vlasništva u objektivnom smislu predstavlja
sustav pravnih pravila kojima se reguliraju vlasničkopravni odnosi, dok u subjektivnom smislu
predstavlja skup ovlaštenja koja vlasnik određene stvari ima u pogledu te stvari (posjedovanje,
uporaba, korištenje, raspolaganje).
Subjektivno pravo je produkt konkretnog pravnog odnosa. Za subjektivno pravo je bitno da ono
kao skup ovlaštenja uvijek pripada određenom pravnom subjektu (nositelj, ovlaštenik, titular).201 Da bi
nositelj subjektivnog prava mogao to svoje pravo ostvariti, subjektivno pravo prati zahtjev. Zahtjev je
pravnom normom zajamčena mogućnost da se od drugoga zahtijeva određena radnja (činjenje,
nečinjenje, davanje ili trpljenje) koja ujedno predstavlja i ostvarenje subjektivnog prava. Tako
primjerice vlasnik određene stvari može zahtijevati od ostalih subjekata da ne diraju u stvar koja je
predmet njegova vlasništva, dok oštećenik može od štetnika zahtijevati da mu popravi štetu. Putem
zahtjeva se subjektivno pravo u krajnju ruku može ostvariti i prisilno, putem suda.
Subjektivnom pravu s jedne strane, odgovara pravna obveza s druge strane. Subjektivno pravo i
pravna obveza predstavljaju lice i naličje pravnog odnosa.202 Tako primjerice, subjektivnom pravu
oštećenika na popravljanje štete, s druge strane odgovara obveza štetnika da tu štetu uistinu i popravi.
Za svoje pravne obveze subjekti odgovaraju, po načelu imovinske odgovornosti.
199
Klarić, P., Vedriš, M., Građansko pravo, Zagreb, 2006., str.63.
200
U engleskom se jeziku primjerice pravi terminološka razlika između prava u objektivnom smislu (eng. law) i prava u
subjektivnom smislu (eng. right). V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str. 167.-168.
201
Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.66.
202
49
51
Glava II.
Trgovačko pravo
52
1. POJAM I SUBJEKTI TRGOVAČKOG PRAVA
Trgovačko pravo grana je pozitivnog prava čije pravne norme uređuju pravni položaj (status),
pravne poslove i odgovornosti pravnih subjekata koji se bave trgovačkom i širom gospodarskom
djelatnošću.203
Trgovačko se pravo izdvojilo u zasebnu granu prava iz grane građanskoga prava u razdoblju
srednjeg vijeka.204 Za razvoj te njegovo izdvajanje u zasebnu pravnu granu zaslužan je intenzivan
razvoj unutrašnje te prekomorske trgovine.205 Iako je trgovačko pravo svoj puni razvoj doseglo u
moderno doba, zbog dinamike društvenih, gospodarskih odnosa koje trgovačko pravo regulira njegov
razvoj neće nikada biti dovršen.206 Naime, trgovački odnosi jedni su od dinamičnijih društvenih odnosa
te su kao takvi podložni stalnoj mijeni što ima za posljedicu da se trgovačko pravo, kako ugovorno tako
i statusno, neprekidno nadopunjuje novim pravnim pravilima kojima se mijenjaju i/ili nadopunjuju
postojeći pravni instituti ili se stvaraju novi instituti.
Danas trgovačko pravo određuje položaj (status) sudionika u trgovačkom prometu, pravne
poslove (ugovori) koje oni sklapaju u obavljanju svoje djelatnosti, pravne institute koji omogućuju i
unapređuju provedbu trgovačkih poslova te institute poput stečaja i likvidacije, materijalnopravnu
problematiku arbitraže, propise o zaštiti industrijskog vlasništva, nelojalnoj utakmici itd.207 Ta
opsežnost područja reguliranja trgovačkog prava imala za posljedicu razvoj različitih specijalizacija
unutar grane trgovačkoga prava pa se tako danas u okviru trgovačkog prava razvijaju podgrane poput
prava osiguranja, bankarskog prava, prava industrijskog vlasništva, transportnog prava (kopneni,
pomorski, zračni i kombinirani – multimodalni prijevoz), prava dokumentarnog akreditiva itd.208
Subjekte trgovačkog prava pojmovno možemo odrediti kao trgovce, trgovce pojedince te
trgovačka društva. Za svojstvo trgovca subjekt mora kumulativno udovoljavati određenim zakonskim
pretpostavkama.
203
204
Ibid.
205
Ibid.
206
Ibid.
207
Ibid.
208
Ibid., str.276.
53
2. PREGLED RAZVOJA TRGOVAČKOG PRAVA
Razvoj trgovačkog prava kao zasebne pravne grane vežemo tek uz razvoj srednjovjekovne lex
mercartorie.
Iako su određene transakcije danas tipične za trgovačko pravo regulirane još u starom vijeku,
nije bilo posebnih pravila koja bi se odnosila na trgovce – profesionalce. Zapise o postojanju posebnih
pravnih pravila vezanih uz trgovinu, poput pravnih pravila o kupoprodaji, prijevozu, posredovanju,
zajmu i sl., nalazimo već u Zakoniku babilonskog kralja Hamurabija.209 U prvim antičkim
kodifikacijama, a u okviru tzv. općeg prava nailazimo na prva pravila o trgovini vezana uz bankarstvo i
pomorsku trgovinu, no također bez naznaka te potrebe za razvojem grane trgovačkog prava. Rimsko
pravo koje je preuzelo većinu instituta vezanih uz trgovačko pravo iz grčkog prava, također nije razvilo
trgovačko pravo u zasebnu granu prava pa su se za potrebe uređenja trgovinskih pravnih odnosa
primjenjivale odredbe rimskog građanskog prava.
Prvi uvjeti za razvoj trgovačkoga prava javili su se tek u srednjem vijeku s procvatom
prekomorske trgovine između mediteranskih gradova.210 Time su stvoreni prvi uvjeti za razvoj pravnih
pravila kojima bi se regulirala trgovina odnosno uredio položaj sudionika u trgovini kao i uvjeti za
reguliranje poslova koje su trgovci međusobno sklapali.211 Sve to imalo je za posljedicu stvaranje
srednjovjekovnog trgovačkog prava, tzv. lex mercatoria, kao jedinstvenog prava trgovaca, a kojeg su
uglavnom činili trgovački običaji kao pravo mjerodavno za uređenje tadašnje trgovine na cijelom
europskom prostoru.212 Stvaranjem nacionalnih država, a s tim u vezi i donošenjem nacionalnih
kodifikacija koje su postale temelj za uređenje odnosa u trgovini, važnost lex mercatorie je dijelom
umanjena.213
Daljnji razvitak trgovine, a postupno s njom i stvaranje pravnih pravila trgovačkoga prava
potakli su vladare jakih nacionalnih država da cjelokupno državno područje i pravni sustav podvrgnu
svom suverenitetu stvarajući prve kodifikacije trgovačkoga prava.214 Najpoznatije kodifikacije
209
Goldštajn, A., Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967., str.17.
210
Goldštajn, A., Trgovačko ugovorno pravo – međunarodno i komparativno, Zagreb, 1991., str.143.
211
Ibid.
212
Barbić, J., Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred
za društvene znanosti. Knj. 43., 2005., str. 47.
213
Ibid.
214
Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.144.
54
trgovačkoga prava jesu francuski trgovački zakonik (Code de commerce) iz l807. godine te njemački
trgovački zakonik (Handelsgesetzbuch) iz l897. godine.215 Ostale države europskog kontinentalnog
pravnog kruga većinom su slijedile praksu francuskog i njemačkog zakonodavstva glede donošenja
posebnih trgovačkih zakonika.216 Tipično je za to vrijeme zasebno kodificiranje trgovačkog prava u
trgovačkim zakonicima i zasebno kodificiranje građanskog prava u građanskim zakonicima. Takav je
pristup, koji predstavlja dualizam u normiranju trgovačkog i građanskog prava usvojen i u hrvatskoj.
No, u novije se vrijeme u nekim državama napušta sustav dvojnosti u kodifikaciji građanskih i
trgovačkih zakonika i teži se jedinstvenoj regulaciji građanskog i trgovačkog prava.217
U Hrvatskoj se trgovačko pravo, u razdoblju do drugog svjetskog rata razvijalo ovisno o razvoju
pravnih područja na koja je područje Hrvatske bilo podijeljeno, a u skladu sa skladu državnopravnom
podjelom prije postanka Kraljevine Jugoslavije.218 Tako je u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji važio
hrvatski Trgovački zakon iz 1875. godine, dok je u Dalmaciji bio na snazi austrijski Opći trgovinski
zakon iz 1862. godine. 219
Pojava modernih kodifikacija trgovačkog prava u 19. stoljeću odrazila se i na područje koje
danas obuhvaća Republika Hrvatska.220 Naime, za to su područje bili važni francuski Code de
commerce iz 1807. godine, hrvatski Trgovački zakonik iz 1875. godine i austrijski Zakon o ugovoru o
osiguranju iz 1917. godine.221 Nakon francuskog osvajanja Istre, Dalmacije i Dubrovnika, na ta je
područja uvedeno francusko zakonodavstvo pa time i Code de commerce.222 Francusko pravo nije
nikad ukinuto te se nastavilo primjenjivati u Dalmaciji gdje je imalo snagu zakonskog vrela, a u
području Istre i Rijeke primjenjivalo se kao običajno pravo. 223
Stvaranjem druge Jugoslavije (l945.-l99l.) većina proizvodnih sredstava i sva bogatstva
pretvorena su u državno vlasništvo, te je stvorena tzv. socijalistička država. Likvidiran je sustav
tržišnog gospodarstva i uveden unitarni sustav, privatna inicijativa bila je potisnuta te je umjesto nje
stvoren „socijalistički privredni sektor“.224 Također su stvorena državna privredna poduzeća kao
osnovni nositelji gospodarskog života.225
215
Na razvoj i kodifikaciju trgovačkog prava u svijetu naročito je utjecao francuski Trgovački zakonik, koji je poslužio kao
uzor mnogim trgovačkim zakonicima poput Grčke, Rumunjske, Španjolske. V. Pavić, D., Ugovorno pravo osiguranja,
komentar zakonskih odredbi, Zagreb, 2009., str.25.
216
Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.144.
217
Ibid., str.144.-145.
218
Ibid., str.147.
219
Ibid.
220
Barbić, J., Običaji u hrvatskom trgovačkom pravu, Informator, 54, 24/2006., str. 1.
221
Pavić, D., op.cit. (ref.215.), str. 27.
222
Ibid.
223
Ibid., str. 27.-28.
224
Ibid., str 22.-23.
225
Ibid.
55
Promjene koje su se dogodile od l990. godine u društvenom, političkom te gospodarskom
životu Hrvatske nužno nas upućuju na nov pristup materiji koja je u svijetu poznata i koja se proučava
kao trgovačko pravo.226
226
Barbić, J., op.cit. (ref.220.), str.1.
56
3. PRAVNE GRANE POVEZANE S TRGOVAČKIM
PRAVOM
3.1. TRGOVAČKO PRAVO I USTAVNO PRAVO
Ustavno pravo je grana prava u kojoj su sadržane najviše norme državnopravnog poretka.
Ustavnopravne norme predstavljaju osnove političkog i socijalnog uređenja zajednice, jamče temeljna
prava, slobode i obveze čovjeka i građanina. Ona reguliraju u osnovnim načelima ostale ustanove
drugih grana prava.227
Tako se Ustavom jamče temeljna gospodarska prava koja predstavljaju izvor trgovačkog prava.
Naime, jamče se poduzetnička i tržišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike
Hrvatske.228 Nadalje, propisuje se da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na
tržištu, zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom, država je obvezna
poticati gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana te brinuti se za gospodarski razvitak svih
svojih krajeva itd.229
3.2. TRGOVAČKO PRAVO I GRAĐANSKO PRAVO
Građansko pravo jedno je od najstarijih grana prava. Njime se reguliraju odnosi građana vezano
uz imovinu te pravne poslove vezane imovinsku razmjenu dobara i usluga (ugovori). 230 Stoga je i
predmet građanskoga prava oduvijek bio reguliranje prometa dobara.
Razvojem međunarodne trgovine te razvojem industrijalizacije promet dobara i usluga se
pojačava te se u obvezne odnose uključuju novi pravni subjekti.231 To je imalo za posljedicu potrebu da
se iz grane građanskog prava izdvoji nova pravna grana trgovačko pravo.232
227
228
Čl. 49. Ustava.
229
Čl. 49. Ustava.
230
231
Ibid., str.275.
232
Ibid.
57
Građansko i trgovačko pravo u biti uređuju istu vrstu odnosa (imovinskopravne odnose) samo s
gledišta drugih subjekata, pa se stoga može reći da se građansko pravo prema trgovačkom pravu odnosi
kao opće prema posebnom.233 Taj se odnos očituje i kroz monističko reguliranje obveznih odnosa u
ZOO-u – odredbe ZOO-a što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za
trgovačke ugovore nije izrijekom drugačije određeno.234
3.3. TRGOVAČKO PRAVO I RADNO PRAVO
Prije nego li je radno pravo izdvojeno u zasebnu granu prava činilo je dio građanskog prava.235
U to doba predmet radnoga prava bio je pravni institut ugovora o službi.236 Naime, tada je ugovor o
radu bio reguliran u okviru obveznoga prava pravnim normama dispozitivnog karaktera. 237 Kako su
često puta ugovori o radu bivali sklapani na štetu radnika kao slabije ugovorne strane, radnički pokreti
postupno su ishodili donošenje kogentnih pravnih pravila kojima se pružala veća zaštita pravima
radnika što je imalo za posljedicu izdvajanje radnoga prava u zasebnu granu prava.238
Danas radno pravo čini skup pravnih propisa kojima se uređuje zasnivanje i prestanak radnog
odnosa, zaštita osoba u radnom odnosu, prava i obveze iz radnog odnosa itd. Pravni propisi koji tvore
granu radnog prava potječu iz državnih pravnih akata (Ustava, zakona i podzakonskih propisa) te
međunarodnih pravnih akata (međunarodnih konvencija i drugih akata koje donosi Međunarodna
organizacija rada).239 U području radnog prava naročito su nam važni i autonomni pravni akata koje
dogovaraju radnici i poslodavci poput individualnih i kolektivnih ugovora o radu te različitih pravilnika
kojima oni uređuju svoje međusobne odnose.240
3.4. TRGOVAČKO PRAVO I GOSPODARSKO PRAVO
Uz trgovačko pravo u modernim se zakonodavstvima počelo razvijati i gospodarsko (privredno)

pravo pa se stoga i javila potreba pojmovnog razgraničenja trgovačkog prava od gospodarskog
233
234
Čl. 14. st. 1. ZOO.
235
236
Ibid.
237
Visković, N., op.cit. (ref.1.), str. 278.
238
Ibid.
239
Ibid. str.277.
240
Ibid., str. 278.
58
prava.241 Naime, u Republici Hrvatskoj se naziv gospodarsko (privredno) pravo dugi niz godina
upotrebljavao kao sinonim za trgovačko se pravo, no u svijetu se uz trgovačko pravo zaista i razvilo
gospodarsko pravo (Wirtschaftsrecht, Economic Law) kao zasebna pravna grana.242 Razvitak
gospodarskog prava možemo pratiti od vremena nakon Prvog svjetskog rata, a kada su države nakon
ratnih razaranja obnavljajući svoje gospodarstvo donosile brojne propise kojima su poticale
gospodarske odnose poput propisa o uređenju cijena, o vanjskoj trgovini, nedopuštenoj tržišnoj
utakmici itd.. 243
Stoga danas možemo reći da se uz trgovačko pravo razvija gospodarsko pravo, kao zasebna
grana prava, a koja čini dio pravne grupe javnog prava. Da je tome tako nesumnjivo nas upućuje
činjenica da su cilj i svrha gospodarskog prava isključivo javnopravne prirode, jer se u okviru istog
donose pravna pravila koja su usmjerena na poticanje gospodarstva s ciljem ostvarenja općeg dobra.
3.5. TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO EUROPSKE UNIJE
Premda se razni aspekti trgovačkog prava razvijaju pod utjecajem legislativne aktivnosti
međunarodnih organizacija poput Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo
(UNCITRAL),244 Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT), 245 Haške
konferencije o međunarodnom privatnom pravu (HCCH),246 Međunarodne trgovačke komore (ICC)247 i
drugih, danas se istaknuta područja nacionalnog trgovačkog (ugovornog i statusnog) prava razvijaju
pod utjecajem supranacionalnih pravila koje donose institucije Europske unije (dalje kao: EU).248 Pravo
trgovačkog zastupanja,249 pravila o posljedicama zakašnjenja s plaćanjima,250 uređenje novih
241
Gorenc, V., Osnove statusnog i ugovornog trgovačkog prava, Zagreb, 2005., str.7.
242
Ibid., str.8.
243
Ibid.
244
Vidi više na https://www.uncitral.org/ (25.4.2016.).
245
Vidi više na http://www.unidroit.org/ (25.4.2016.).
246
Vidi više na https://www.hcch.net/ (25.4.2016.).
247
Vidi više na http://www.iccwbo.org/ (25.4.2016.).
248
O povijesti EU kao organizacije, institucijama, tijelima, životu i mogućnostima zapošljavanja, poslovanju te pravnom
okviru vidi detaljnije na službenim mrežnim stranicama dostupnim na http://europa.eu/index_hr.htm (25.4.2016.).
249
O pravu trgovačkog zastupanja u EU vidi više u Zubović, A., Praksa Europskog suda iz područja trgovinskog
zastupanja, Hrvatska pravna revija, 8/2008, str. 95-99.
250
Vidi više u Šafranko, Z., Kritički osvrt na provedbu Direktive 2011/7/EU u hrvatsko pravo, Pravo u gospodarstvu,
51/2012, str. 457-479.; Tot, I., Razvoj politike suzbijanja zakašnjenja s plaćanjem u EU, Pravo i porezi, 22/2013, str.
61-69.
59
supranacionalnih oblika trgovačkih društava,251 razvoj prava tržišta kapitala252 i prava tržišnog
natjecanja,253 pravo pripajanja i spajanja,254 zaštita potrošača,255 zaštita dioničara,256 priznanje stručnih
kvalifikacija,257 digitalizacija sudskih registara,258 pravila europskog međunarodnog privatnog prava o
priznanju i ovrsi presuda u građanskim i trgovačkim predmetima259 te mjerodavnom pravu za ugovorne
obveze,260 zaštita prava intelektualnog vlasništva261 samo su neka područja u kojima je prisutna
europeizacija nacionalnih prava. Pravo EU je autonomno, tj. ocjenjuje se prema vlastitim kriterijima i
pred vlastitim sudskim institucijama, te se razlikuje od nacionalnih prava država članica i
međunarodnopravnog poretka.262 Države članice su, već u fazi pregovora oko punopravnog članstva u
251
Pored ostalih, o razvoju, ulozi i pravnom uređenju supranacionalnih oblika trgovačkih društava vidi u Horak, H.;
Dumančić, K.; Pecotić, Kaufman, J., Uvod u europsko pravo društava, Školska knjiga, Zagreb, 2010.
252
Vidi više u Miladin, P. (ur.), Prilagodba hrvatskog prava i ekonomije europskom tržištu kapitala, Pravni fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013.
253
Detaljno o razvoju prava tržišnog natjecanja te oblicima povrede prava tržišnog natjecanja, sankcija protiv poduzetnika
te razvoju hrvatskog prava tržišnog natjecanja u svjetlu europskog prava vidi u Malnar, Butorac V.; Pecotić, Kaufman, J.,
Petrović, S., Pravo tržišnog natjecanja, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013.
254
O razvoju europskog prava spajanja i pripajanja te problemima implementacije u hrvatski pravni poredak vidi u Horak,
H., Dumančić, K., Poljanec, K., Neusklađenost prava pripajanja i spajanja na unutarnjem tržištu EU kao prepreka
slobodi poslovnog nastana u: Horak, H.; Dumančić, K. (ur.) „Zakon o trgovačkim društvima: 20 godina primjene u
interdisciplinarnom okruženju, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29.1.2015, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2015.
255
O individualnoj i kolektivnoj zaštiti potrošača u hrvatskom pravu te modelima potrošačke zaštite vidi Baretić, M.,
Individualna i kolektivna zaštita potrošača u hrvatskom pravu u: Tomljenović, V.; Čulinović-Herc, E.; Butorac Malnar,
V. (ur.), Republika Hrvatska na putu prema Europskom pravosudnom području: Rješavanje trgovačkih i potrošačkih
sporova, Pravni fakultet Rijeka, 2009., str. 241-285; Poljanec, K., Zajednička načela kolektivne pravne zaštite EU i
hrvatsko potrošačko pravo (I. dio), Pravo u gospodarstvu, 54/2015., str. 53-68.
256
Vidi više u Horak, H.; Dumančić, K., Jačanje prava dioničara i pravo dioničara na informacije, Pravni vjesnik,
11/2015, str. 191-217.
257
Vidi više u Horak, H.; Bodiroga-Vukobrat, N., Dumančić, K., Sloboda pružanja usluga na unutarnjem tržištu
Europske unije, Zagreb, Školska knjiga, 2015.
258
Vidi više u Horak, H.; Dumančić, K.; Poljanec, K., The Interconnection of Company Data – a Way Forward in
Development of Freedom of Establishment?, European Journal of Economics and Management, 3/2016., str. 134-148.,
dostupno na http://www.ejemjournal.com/EJEM_2016_Vol3_No1_Special_Issue.pdf (26.4.2016.).
259
Vidi Sikirić, H., Priznanje sudskih odluka prema Uredbi Vijeća (EZ) br.44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj
nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
62/2012,, str. 289-330.
260
Vidi Sikirić, H., Jessel-Holst, K.; Bouček, V.; Babić, D., Međunarodno privatno pravo : zbirka odluka Suda
Europske unije, Zagreb, Narodne novine, 2014.
261
Adamović, J. et al., Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasništva europskom pravu, Zagreb, Narodne
novine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 2007.
262
Rodin, S.; Ćapeta, T., Osnove prava Europske unije, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, Narodne novine,
2011., str. 3.
60
EU, dužne uskladiti i kontinuirano usklađivati nacionalne propise sa pravom EU.263 Duboka
isprepletenost prava EU i nacionalnih pravila govori u prilog postojanja složenog odnosa dvaju prava.
Pravo EU obuhvaća pravne norme u bilo kojem obliku koje su sadržane u Osnivačkim ugovorima ili su
donesene ili izvedene iz Osnivačkih ugovora.264 Pravna stečevina EU (fr. acquis communautaire)
obuhvaća ukupnost tih pravnih normi. Izvori prava EU se mogu podijeliti na primarne izvore i
sekundarne izvore.265
Primarni izvori prava EU su pravni izvori koji su bez posredovanja institucija EU, prihvatile
države članice.266 U ovu skupinu izvora ulaze Osnivački ugovori267 i opća načela europskog prava.268
Sve ostale pravne norme temelje se i podređene su normama primarnoga prava. Osnivački ugovori su
prvobitni ugovori o osnivanju Europske zajednice i EU, izmjene i dopune prvobitnih ugovora,
protokoli pridodani ugovorima, dodatni ugovori, svi ugovori o pristupanju novih država članica i
Povelja temeljnih prava EU.269 Osnivački ugovori propisuju temeljna prava pojedinaca (npr. jamstvo
slobode kretanja roba, usluga, radnika, kapitala, itd.), strukturu institucija EU (Komisija, Vijeće,
Parlament, Europsko vijeće, Sud EU, Europska središnja banka, Europski revizorski sud), nadležnosti
EU, način na koji EU odlučuje o pitanjima unutar svoje nadležnosti (zakonodavni postupak i pravni
akti). Trenutačno su na snazi Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (EURATOM) i
Lisabonski ugovori.
Sekundarni izvori prava EU su pravni akti koje usvajaju institucije EU,270 međunarodni
sporazumi kojima se uređuju međusobni odnosi EU i drugih međunarodnih organizacija ili trećih
država.271 Nekoliko je vrsta sekundarnih izvora prava s obzirom na obvezujući karakter i pravnu snagu.
Uredbe (engl. regulation, njem. Verordnung, franc. règlement) imaju opću primjenu, obvezujuće su u
cijelosti i izravno primjenjive u svim državama članicama.272 Europska komisija, Vijeće EU i Europski
263
O dužnosti iskrene suradnje vidi ibid. O obvezi trajnog usklađivanja vidi ibid., str. 144-145.
264
Ibid., str. 10.
265
Ibid., str. 11.
266
Ibid.
267
Najnovija izmjena i dopuna osnivačkih ugovora su dva Lisabonska ugovora: Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o
funkcioniranju Europske unije (konsolidirana verzija, SL C 326, 26.10.2012, str. 47-390, dalje kao: UFEU). Pored
njih, u osnivačke ugovore ulazi u Povelja temeljnih prava Europske unije (SL C 326, 26.10.2012, str. 391-407). Ona je
samostalan izvor prava, a po pravnoj je snazi izjednačena sa Ugovorima . V. ibid.
268
Opća načela su se razvila kroz praksu Suda EU i sastavni su dio temeljnog pravnog poretka EU. Riječ je o neodređenoj
listi načela, poput načela pravne sigurnosti, efikasne pravne zaštite, zabrane retroaktivnosti, zaštite temeljnih ljudskih prava
i sl. Načela obvezuju kako institucije EU tako i države članice. Ibid., str. 17-18.
269
Ibid., str. 11.
270
Ibid.
271
Ibid., 15.
272
Ibid., str. 11.
61
parlament surađuju pri donošenju izvora prava273 kojma se provodi aproksimacija nacionalnih pravila,
a u cilju urednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.274 Uredbom kao aktom izravne primjene europski
zakonodavac uređuje pojedino područje na način da unificira, tj. u potpunosti ujednačava nacionalna
pravila. Europsko pravilo time stupa na mjesto nacionalnog pravila.275 Uredba se neposredno
primjenjuje i za njenu primjenu nije potrebna prethodna implementacija u nacionalni pravni poredak.
Ona ima izravan učinak. Za razliku od uredbe, kao instrumenta snažnije integracije nacionalnih pravila,
direktivom se nacionalna pravila harmoniziraju, tj. približavaju, postaju sličnija, usklađenija.276
Direktive (engl. directive, njem. Richtlinie, franc. directive) su pravno obvezujuće u cijelosti i izravno
primjenjive u svim državama članicama kojima su upućene u odnosu na rezultat koji je potrebno
ostvariti.277 Jednom usvojenu, direktivu treba implementirati, ugraditi u nacionalni pravni poredak na
način da se ostvari cilj koji je njome zadan. Izbor oblika i načina na koji će svaka država članica to
učiniti prepušta se samoj državi članici. Država članica može provesti implementaciju tako što će
usvojiti ili izmijeniti nacionalni zakon koji uređuje materiju koja se uređuje direktivom, a može to
učiniti i podzakonskim propisom, npr. pravilnikom. Stoga direktive ostavljaju državama članicama
slobodu izbora oblika i metoda za ostvarivanje ciljeva.278
Odluke (engl. decision, njem. Entscheidung, franc. décision) su obvezujuće u cijelosti. Ako
pobliže propisuju kome su upućene, onda su obvezujuće samo za u njima navedene adresate.279 Odluke
mogu biti upućene pravnim i fizičkim osobama, a stupaju na snagu nakon što su priopćene adresatu. I
odluke imaju izravan učinak u državama članicama.
Preporuke i mišljenja su neobvezujući pravni akti280 (tzv. meko pravo, engl. soft law). Odnose
se na određene države članice, pravne ili fizičke osobe. Mogu obvezivati nacionalna tijela ako postoji
neko pitanje koje treba razriješiti ili ako treba razjasniti sadržaj odredbe EU.
U ujednačavanju prava na području EU veliku ulogu igra i praksa Suda EU.281 U slučaju spora
pred nacionalnim sudom država članica ili upravnim tijelima (carinska uprava, porezna uprava, tijelo
273
Detaljnije o redovnim i posebnim zakonodavnim postupcima u EU vidi ibid., str. 41-43.
274
Vidi čl. 114. st. 1. UFEU.
275
Horak et al., op.cit. 8 (ref.251), str. 16. Vidi i Rodin, Ćapeta, op.cit. (ref.262), str. 67.
276
Rodin, Ćapeta, op. cit. u (ref.262), str. 68. O modelima harmonizacije građanskog prava putem direktiva vidi Josipović,
T., Izazovi harmonizacije građanskog prava putem direktiva, Izazovi harmonizacije građanskog prava putem
direktiva u: Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu. Izbor radova i analiza. Prva regionalna konferencija, Cavtat,
2010. Knjiga 1., Beograd, 2010, str. 201-306. V. Horak, H.; Dumančić, K., Harmonisation of the Croatian Company
Law with Aquis Communitaire of the European Union, The Business Review, Cambridge, 2/2011, str. 163-170.
277
Rodin, Ćapeta, op.cit. (ref.262), str. 11-12.
278
Ibid., str. 12.
279
Ibid.
280
Ibid.
281
Sud EU ima tripartitnu strukturu i sastoji se od Europskog suda (Sud), Općeg suda i Službeničkog suda. U Sudu sjedi po
jedan sudac iz svake države članice, kao i u Općem sudu, dok u Službeničkom sudu sjedi sedam sudaca. Suci se biraju
62
javne uprave) može se javiti potreba da se neko sporno nacionalno pravilo protumači u svjetlu prava
EU. Riječ je o tzv. prethodnom pitanju ili prethodnom postupku (engl. preliminary reference).282 U tom
slučaju nacionalno tijelo pred kojim se pitanje pojavilo upućuje sporno pitanje (jedno ili više) Sudu EU.
Sud EU tumači pravo EU, vodeći računa da kroz zaštitu subjektivnih prava štiti objektivni pravni
poredak EU i temeljne vrijednosti unutarnjeg tržišta – četiri temeljne gospodarske slobode.283 Sud EU
tumači pravo EU s osnovnim ciljem ujednačavanja prava,284 a samo tumačenje se sastoji u
razjašnjavanju pojedinih pojmova prava EU, ali i norme u cijelosti, njezinih učinaka, kako u smislu
neposrednih adresata, tako i u smislu njenog odnosa prema nacionalnom pravu.285 Sud EU ne donosi
konačnu i meritornu odluku u predmetu već to ostaje prerogativ nacionalnog tijela koje je uputilo
prethodno pitanje. Presude Suda EU imaju učinak ne samo među strankama (lat. inter partes ) već
prema svima (lat. erga omnes).286 Za razliku od presuda Suda EU, presude npr. hrvatskih sudova se
sastoje se od uvoda (tehnički podaci o strankama, sudu, postupku), izreke ili dispozitiva (odlučuje se o
predmetu spora) i obrazloženja. U hrvatskom pravu izreka presude stvara pravo isključivo između
stranaka u sporu, a ostali dijelovi presude se ne shvaćaju se kao izvor prava. U obrazloženju presude
navode se samo činjenice koje su relevantne za primjenu pravne norme koja je odlučujuća za donošenje
sudske odluke.287 Izreka presude Suda EU jest izvor prava, a obrazloženje odluke je od iznimne
važnosti i šire od predmetnog slučaja jer u istom Sud EU zauzima pravno shvaćanje o značenju
određene pravne norme.288
Međunarodni sporazumi i konvencije obuhvaćaju velik raspon ugovora te imaju učinak na sve
države članice. Mora ih se poštivati u postupku provedbe pravne stečevine. Tu ulaze ugovori koje
zajedničkom odlukom vlada država članica na mandat od šest godina, uz mogućnost reizbora. Detaljnije vidi u ibid., str. 46.
Pored sudaca, postoji i osam nezavisnih odvjetnika čija se uloga sastoji u sastavljanju mišljenja o predmetima u kojima
odlučuje Sud.
282
Vidi ibid., str. 48-50.
283
O četiri temeljne tržišne slobode, njihovom razvoju te mogućim ograničenjma vidi više u ibid., str. 91-114.; Bodiroga,
Vukobrat, N.; Horak, H.; Martinović, A., Temeljne gospodarske slobode u Europskoj uniji, Inženjerski biro d.d.,
Zagreb, 2011.; Horak, H.; Dumančić, K.; Poljanec, K., European Market Law: Textbook, Vol. 1., Faculty of
Economics and Business, University of Zagreb, 2015. (dostupno na mrežnim stranicama
http://web.efzg.hr/dok/KID//European%20Market%20Law%20online.pdf). Pregled relevantne prakse Suda Europske unije
sa komentarima dostupan je u Bodiroga Vukobrat, N.; Đerđa, D.; Pošćić, A. (ur.), Zbirka presuda Europskog suda
(Izbor recentne prakse), Inženjerski biro, Zagreb, 2011.; Horak, H.; Dumančić, K.; Poljanec, K.; Vuletić, D., European
Market Law Handbook, Vol. 1., Voronezh State University, Faculty of Law and University of Zagreb, Faculty of
Economics and Business, Voronezh Zagreb, 2014. (dostupno na mrežnim stranicama
http://web.efzg.hr/dok/kid/EUROPEAN_MARKET_LAW.pdf).
284
Rodin, Ćapeta, op.cit. (ref.262), str. 120.
285
Ibid., str. 124.
286
Ibid., str. 15.
287
Ibid., str. 15-16.
288
Ibid., str. 16.
63
sklopi EU s trećim državama i međunarodnim organizacijama (ovlast se temelji na izričitim odredbama
Ugovora ili implicitno proizlazi iz Ugovora). Na temelju doktrine implicitnih ovlasti EU može sklapati
međunarodne ugovore u svim onim područjima u kojima je Osnivački ugovor ovlašćuje na regulatornu
aktivnost, bez da je potrebna izričita ovlast za uređenje odnosa na međunarodnoj razini.289
Načela europskog prava ulaze u primarne izvore prava EU. Riječ je o nepisanim pravilima koja
su se razvila kroz praksu Suda EU. Njihova praktična funkcija se sastoji u činjenici da omogućuju
rješavanje sporova za koje ne postoji konkretno pisano pravno pravilo. Načela određuju i odnos između
nacionalnog i europskog prava, obvezuju290 institucije EU i država članica.
Načelo ograničenih (dodijeljenih) ovlasti omogućuje da EU djeluje samo u granicama
pojedinačnih ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorom i u okviru ciljeva koji su joj Ugovorom
postavljeni.291 Ovlasti koje nisu prenesene na tijela EU zadržavaju same države članice. U tom smislu
može se govoriti o pozitivnim i negativnim ovlastima EU.292 Pravo EU može ograničiti regulatornu
autonomiju država članica u području koja su i dalje u njihovim ovlastima.293 Tako bi npr. uređenje
nacionalnog sustava visokog obrazovanja, kojim bi se kršilo načelo slobode pružanja usluga ili kretanja
radnika, bilo protupravno.
Načelo supsidijarnosti vrijedi u područjima u kojima nije određena isključiva nadležnost EU, tj.
području podijeljenih ovlasti.294 EU je ovlaštena poduzimati mjere i donositi pravne akte samo
iznimno, ako su za to ispunjene izričito određene pretpostavke koje ju ovlašćuju na poduzimanje mjere
tj. donošenje pravnog akta. Djelovanje EU u području koje ne ulazi u njezinu isključivu nadležnosti je
potrebno samo ako države članice ne mogu samostalno postići ciljeve kojima se teži ili to mogu učiniti
manje učinkovito.295 Nadovezuje se na načelo dodijeljenih ovlasti. Ako postoji opravdani razlog da se
neko pitanje uredi na razini EU, pri odabiru načina i mjere njegovog uređenja institucije EU moraju
voditi računa da mjera prava EU ne smije ograničavati ostale interese više nego što je to potrebno
odnosno treba uvijek tzražiti manje restriktivno rješenje kojim se može postići isti cilj. Riječ je o
komplementarnom načelu proporcionalnosti.296
Načelo prvenstva prava EU određuje da pravo EU ima prednost u primjeni pred nacionalnim
pravom država članica. Pravo EU ima prednost u primjeni u slučaju da odredba prava EU, koja izravno
vrijedi i primjenjuje se na području država članica, proturječi odredbi domaćeg prava država članica jer
određuje za isti slučaj u istom sporu drukčija prava ili obveze u nacionalnom pravu. U tom slučaju će
289
Ibid., str. 15.
290
Ibid., str. 18.
291
Slično ibid., str. 21.
292
Ibid., str. 22.
293
Ibid.
294
Ibid., str. 23.
295
Ibid.
296
Ibid.
64
se primijeniti pravo EU. Davanjem prvenstva pravu Europske unije ostvaruje se jedinstvena primjena
prava EU.
S ovim načelom stoji u vezi načelo nadređenosti (supremacije) prava EU. Pravila EU nadređena
su nacionalnim pravima država članica, bez obzira u kojem se obliku to nacionalno pravo nalazi.297 To
uključuje i pravna pravila nacionalnog ustavnog prava. U slučaju u kojem bi se se nacionalni sud našao
u situaciji da je na određenu pravnu situaciju primjenjive norma prava EU i proturječna norma
nacionalnog prava, nacionalni sud ima obvezu izuzeti iz primjene normu nacionalnog prava i izravno
primijeniti ili normu prava EU ili neku drugu normu nacionalnog prava koja ne proturječi pravu EU.298
Načelo izravnog učinka se odnosi na odredbe primarnih i sekundarnih pravnih izvora299 iz
kojih, uz određene pretpostavke, za države članice ili pojedince neposredno proizlaze određena
subjektivna prava i obveze na koje se njihovi nositelji mogu pozvati pred nacionalnim sudovima ili
javnom upravom država članica.300 Izravni učinak podrazumijeva svojstvo prava EU da stvara
subjektivna prava neposredno, bez ikakve dodatne normativne aktivnosti zakonodavne ili izvršne vlasti
države članice.301 EU propisuje prava i obveze izravno, ne samo institucijama EU i državama
članicama, već i građanima EU.302
Kada govorimo o odnosu prava EU i prava Republike Hrvatske, uključujući i trgovačkog, treba
istaknuti kako je temelj primjene prava EU Ustav Republike Hrvatske.303 Ustavom je uređen položaj
prava EU u hrvatskom pravnom poretku. Ustavnim izmjenama je stvoren okvir za sudjelovanje
Republike Hrvatske u stvaranju europskog zajedništva te su postavljeni ustavnopravni temelji za
povjeru ovlasti institucijama EU potrebne za ostvarivanje prava i ispunjenje obveza proisteklih iz
članstva.304 Ustav uređuje i pitanja ovlasti za zastupanje Republike Hrvatske u institucijama EU.305
Ustav uređuje i odnos hrvatskog prava i prava EU i obvezu hrvatskih tijela i pravnih osoba sa javnim
ovlastima da neposredno primjenjuju pravo EU.306 Njime su prava koja proizlaze iz pravne stečevine
EU izjednačena s ostvarivanjem prava Republike Hrvatske. Člankom 146. Ustava se uređuju prava
građana EU.
297
Tako ibid., str. 29. Navedeno pravno shvaćanje Sud EU izrazio je u poznatom predmetu Costa v. ENEL iz 1964.
298
Tako ibid., str. 30, 62-64.
299
Ibid.
300
Ibid., str. 54.
301
Ibid. Izravni učinak proizlazi neposredno iz prakse Suda EU, koja počinje s presudom u predmetu Van Gend en Loos iz
1963. Sama norma prava EU pritom mora biti jasna, nedvosmislena i bezuvjetna da bi imala izravan učinak. Detaljno ibid.,
str. 58-62.
302
Ibid., str. 54.
303
U lipnju 2010. Hrvatski sabor je usvojio izmjene Ustava te je unesena Glava VIII. Ustava „Europska unija“. Pojedine
promjene iz navedene glave su stupile na snagu danom pristupanja RH u punopravno članstvo Eurospke unije tj., 1.7.2013.
304
Čl. 143. Ustava RH.
305
306
65
Glede pravnih akata koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama EU, isti se
primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom EU.307 Sudovi u Republici
Hrvatskoj štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini EU.308
Načela prava EU su prisutna i u Ustavu RH. Tako iz čl. 145 Ustava RH proizlazi načelo
ekvivalentne i učinkovite pravne zaštite. Prava koja proizlaze iz pravne stečevine EU su izjednačena s
ostvarivanjem prava Republike Hrvatske. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u
institucijama EU se primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom EU, što
odražava načelo nadređenosti prava EU. Načelo izravnog učinka je prisutno u pravilu po kojem
hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini EU, a javna tijela i pravne
osobe s javnim ovlastima izravno primjenuju pravo EU.
307
Čl. 145. st. 2. Ustava RH.
308
Čl. 145. st. 3. Ustava RH.
66
4. IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA
Izvori trgovačkoga prava obuhvaćaju sve one čimbenike koji stvaraju trgovačko pravo kao i
oblike preko kojih dobivamo spoznaju o toj grani prava. U tom smislu o trgovačkom pravu dobivamo
spoznaju putem zakonskih pravnih pravila, autonomnog trgovačkog prava, sudske prakse te pravne
znanosti.
Prije podrobnijeg iznošenja pojedinih izvora trgovačkog prava nužno je osvrnuti se ukratko na
redoslijed primjene izvora prava. Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih izvora prvenstvo imaju prisilni
propisi, a odmah nakon njih ugovor kao osnovni instrument obveznoga odnosa.
Stranke trgovačkih ugovora ovlaštene u skladu s načelom ugovorne autonomije slobodno
uređivati svoje odnose proizašle iz sklopljenog ugovora, pazeći pri tome da sadržaj ugovora nije
protivan odredbama Ustava Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.309 Budući su
odredbe propisa kojima se uređuje ugovorno pravo pretežito dispozitivne prirode, dispozitivna će
pravila predstavljati izvor prava u konkretnom odnosu samo kada se stranke nisu drugačije
sporazumjele.310 Valja napomenuti da u odnosima među trgovcima trgovački običaji i ustaljena praksa
imaju prednost pred dispozitivnim odredbama zakona.311
Imamo li na umu sve navedeno, hijerarhija pravnih izvora trgovačkog prava, odnosno redoslijed
primjene pojedinih pravnih normi izgledati će ovako:
1. prisilni propisi,
2. izričita ugovorna utanačenja (posebna ugovorne pogodbe),
3. tipizirana ugovorna utanačenja (opći uvjeti ugovora, odnosno formularno pravo),
4. praksa ustanovljena među ugovornim stranama i trgovački običaji,
5. dispozitivni propisi,
6. sudska i arbitražna praksa,
7. pravna znanost.
Obzirom na donositelja pravnih normi razlikuju se tzv. državni izvori trgovačkog prava (Ustav,
pravo Europske unije, zakon, podzakonski propisi) i tzv. autonomni izvori prava (formularno pravo,
običaji i sl.). Sudska i arbitražna praksa te pravna znanost predstavljaju neizravne izvore trgovačkog
309
Čl. 2. ZOO.
310
Čl. 11. ZOO.
311
Čl. 12. st. 3. ZOO.
67
prava, do njihove primjene dolazi ponajviše u vidu tumačenja pojedinih normi državnih i autonomnih
izvora.
4.1. DRŽAVNI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA
Pod tzv. državnim izvorima razumijevamo opće pravne akte kojima se uređuje materija koja je
od značaja za državu pa ih stoga i donosi zakonodavno tijelo u propisanom postupku.312 Među opće
pravne propise kojima je regulirana materija trgovačkoga prava možemo ubrojiti Ustav te temeljne
zakone poput ZOO i ZTD. Naravno osim prethodno navedenih zakona materija trgovačkoga prava
regulirana je i brojnim drugim zakonima te podzakonskim aktima, ali i izvorima prava Europske unije
npr. u području trgovinskog zastupanja, zakašnjenja s plaćanjima i sl. Državni izvori prava reguliraju
trgovačke odnose prisilnim propisima (normama) i dispozitivnim propisima (normama) koje obzirom
na privatnopravni karakter trgovačkog prava prevladavaju.
4.1.1. Ustav Republike Hrvatske
Izvor hrvatskog trgovačkoga prava čini Ustav kao jedinstveni opći pravni akt u kojemu su
sakupljene sve temeljne pravne norme kojima se uređuje politički i pravni sustav države. U okviru
ustavnopravnih normi kojima se utvrđuju i određuju temeljne slobode i prava čovjeka i građanina
navodi se poduzetnička i tržišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.313
Sloboda poduzetništva te tržišno reguliranje gospodarskih odnosa temelj su uspješnih
gospodarstava314 pa se u okviru tih sloboda naročito jamči jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu,
zabranjuje se zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom, potiče se gospodarski napredak,
štite se prava stečena ulaganjem kapitala.315
4.1.2. Zakon o obveznim odnosima
ZOO je opći zakon kojima se reguliraju pitanja vezana uz uređenje obveznih odnosa.316
Strukturalno ZOO je podijeljen na opći i posebni dio. U općem dijelu normirana su opća načela
obveznoga prava, sudionici obveznih odnosa, nastanak, vrste i učinci obveznih odnosa kao i promjene
312
Gorenc, V., op.cit (ref.241.), str.10.
313
Sokol, S., Smerdel, B., Ustavno pravo, Zagreb, 1998., str. 88.
314
Ibid.
315
Čl. 49. Ustava.
316
Baretić, M., Prikaz izmjena i dopuna zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija, 6/2008., str.13.-22.
68
u obveznim odnosima. Posebni dio regulira ugovorne odnose uređujući opća pitanja ugovora poput
sklapanja, zastupanja, tumačenja, nevaljanosti te učinaka ugovora kao i pojedine ugovora. Također u
posebnom dijelu ZOO-a regulirani su izvanugovorni odnosi i to prouzročenje štete, stjecanje bez
osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te vrijednosni papiri.
ZOO počiva na tzv. monističkoj koncepciji pravnog reguliranja ugovornih odnosa.317 Naime, on
je jedinstveni pravni izvor za uređenje ugovornih odnosa trgovačkog i građanskog prava. Njegove
odredbe primjenjuju se kako na građanskopravne tako i na trgovačke ugovore pod uvjetom da za
trgovačke ugovore318 nije izrijekom drukčije određeno.319
4.1.3. Zakon o trgovačkim društvima
ZTD je temeljni pravni izvor trgovačkog statusnog prava. Smatran je jednim od temeljnih
propisa za pravno uređenje odnosa u gospodarstvu. Na njega se nadovezuju brojni drugi zakoni važni
za gospodarstvo (npr. Zakon o osiguranju, Zakon o kreditnim institucijama), no njegova primjena
također ovisi o brojnim zakonima (npr. Zakonu o sudskom registru, Zakon o javnom bilježništvu,
Zakon o reviziji, Zakon o računovodstvu itd.).320
Pravnim pravilima ZTD-a regulirana su pitanja zajednička svim trgovačkim društvima kao npr.
predmet poslovanja, naziv, sjedište, djelovanje trgovačkih društava prema trećima odnosno zastupanje,
kao i pitanja kojima se za svaki oblik trgovačkog društva regulira nastanak, odnosi među članovima i
prema trećima, unutrašnji ustroj, upravljanje te prestanak.
4.2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO
Autonomno trgovačko pravo nije formalnopravni, državni, izvor prava već je društveni izvor
321
prava. Njega stvaraju trgovci kojima je to pravo i namijenjeno, u granicama dopuštenim prisilnim
propisima.322 Autonomno trgovačko pravo kao neformalni izvor prava javlja se u obliku poslovnih
(trgovačkih) običaja, uzanci te različitih oblika formularnog prava (općih uvjeta poslovanja, tipskih te
adhezijskih ugovora).323
317
Nikšić, S., Čuveljak, J., Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str. 23.
318
Trgovački ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet
poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. V. čl. 14. st. 2. ZOO.
319
Čl. 14. st. 1. ZOO.
320
Barbić, J., Pravo društava Knjiga prva – opći dio, Zagreb, 2006., str.103.
321
Gorenc, V., op.cit. (ref.241.), str.11.
322
Ibid.
323
Ibid., str.12.
69
4.2.1. Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili
Trgovački običaji jesu ponašanja ugovornih stranaka iz trgovačkih ugovora koja su se tijekom
dugog niza godina ustalila i uobličila.324 Postupanje pravnih subjekata u poslovnoj praksi ima pravno
svojstvo običaja kad je ono prema opće prihvaćenu stajalištu razborito i opće poznato. Do njihove
primjene dolazi budući oni predstavljaju toliko proširenu praksu da subjekti trgovačkog prava redovito
očekuju da će se prema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihova međusobnog ugovora. 325 Naime,
sklapanjem trgovačkih ugovora običaji postaju sastavni dio tog ugovora, a na temelju autonomne volje
ugovornih stranaka ako stranke nisu izrijekom ili prešutno isključile njihovu primjenu.326 Stoga se
običaji primjenjuju glede onih pitanja koja nisu posebno riješena ugovorom te imaju prednost pred
dispozitivnim propisima.
Praksa koju su trgovci međusobno razvili (course of dealing) ima značaj pravnog izvora samo
među konkretnim ugovarateljima, koji su takovu praksu razvili. Riječ je o ponašanju koje
suugovaratelji redovito ponavljaju pri sklapanju određenih ugovora i koje se stoga primjenjuje i na
njihove buduće ugovore. Određeno ponašanje samo u jednom slučaju ne govori o postojanju
međusobno razvijene prakse.327 Praksa koju su trgovci međusobno razvili dolazi do primjene ispred
dispozitivnih propisa, ali i ispred trgovačkih običaja, budući je odnos međusobno razvijene prakse i
trgovačkih običaja, odnos posebnog i općeg.328
4.2.2. Uzance
Uzance su trgovački (poslovni) običaji kodificirani od strane ovlaštenih tijela poput poslovnih
udruženja, komora, burzi, trgovačkih luka i sl.329 Uzance u hijerarhiji pravnih izvora imaju prednost
pred dispozitivnim propisima, no nikako ne smiju biti u suprotnosti sa kogentnim propisima, dakle,
ustavnim načelima, prisilnim propisima i moralom društva.330
Uzance mogu biti opće i posebne.331 Opće uzance primjenjuju se i zajedničke su za sve
sudionike prometa robom u gospodarstvu.332 Najpoznatije opće uzance jesu Opće uzance za promet
324
Ibid.
325
Gorenc, V. (ur.), Ćesić, Z., Kačer, H., Momčinović, H., Pavić, D., Perkušić, A., Pešutić, A., Slakoper, Z., Vidović,
A., Vukmir, B., Komentar zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str.26.
326
Čl. 12. st. 4. ZOO.
327
Goldštajn, A., op.cit (ref.210.), str.90.
328
Ibid., str.94.
329
330
Ibid., str.14.
331
Zubović, A., Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006., str.311.
332
Ibid.
70
robom iz 1954. godine donesene od strane Državne arbitraže.333 One su opće, jedinstvene i potpune
uzance. Opće su uzance jer su zajedničke svim granama prometa robom, jedinstvene uzance jer se
primjenjuju na cijelom državnom području te potpune jer sadrže i pravila obveznog prava te djeluju
kao jedinstveni regulativi.334
Posebne uzance za razliku od općih uzanci predstavljanju trgovačke običaje koji se odnose na
neku užu, specifičnu gospodarsku djelatnost ili određenu robu.335 U Republici Hrvatskoj posebne
uzance ovlaštena je utvrđivati Hrvatska gospodarska komora (HGK), npr. Posebne uzance u
ugostiteljstvu.336 Posebne uzance objavljuju se u službenom glasilu Republike Hrvatske – Narodnim
novinama.337
4.2.3. Formularno pravo
Formularno pravo razvilo se u pravnom prometu kao posljedica pojave velikoga broja
poslovnih uvjeta tiskanih na posebnim obrascima, koji su unaprijed poput ponuda upućivani stankama
u cilju sklapanja ugovora.338 Njihova je osnovna svrha pojednostavljivanje poslovanja te izbjegavanje
dugih pregovora.339 U okviru formularnog prava razvili su se opći uvjeti poslovanja, tipski te adhezijski
ugovori.
4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja

Opći uvjeti poslovanja predstavljaju niz odredaba koje reguliraju odnose iz ugovora određujući
unaprijed, poput zakona, sadržaj samog ugovora.340 Oni čine jednostrani popis ugovornih odredbi
(klauzula) ili ugovorni obrazac koji se upotrebljava u redovitom poslovanju pri sklapanju ugovora.341
Iako su opći uvjeti prvobitno izraz volje jedne ugovorne strane, smatra se da ih prihvatom druga
ugovorna strana konstitutivno i dragovoljno čini sadržajem ugovora pod uvjetom da je na vrijeme bila
upoznata s njihovim sadržajem.342 Kako su opći uvjeti poslovanja sastavni dio ugovora, oni u primjeni
333
Ibid., str.312.
334
Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.160.-161.
335
Gorenc, V., op.cit. (ref.241.), str.13.-14.
336
Ibid., str.14.
337
Ibid.
338
Ibid.
339
Ibid.
340
Ibid., str.15.
341
Ibid., str.16.
342
Ibid.
71
imaju prednost pred dispozitivnim zakonskim odredbama. Od njih je moguće odstupiti u posebnim
pogodbama ugovora, u kojem će slučaju vrijediti posebne ugovorne pogodbe koje sadržava ugovor.343
4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori

Tipski (standardni) ugovori jesu takvi ugovori kod kojih jedna od budućih ugovornih strana
predlaže drugoj sklapanje ugovora na način da joj predočuje unaprijed pripremljeni nacrt ugovora.344
Predočenje nacrta budućeg ugovora nije ništa drugo nego predočenje ponude ugovora. 345 Ponuditelj
takvog nacrta ugovora dopušta pregovaranje o sadržaju predloženog ugovora te odstupanje od
predloženog formulara.346
4.2.3.3. Adhezijski ugovori

Adhezijski ugovori jesu oni ugovori u kojem jedna od budućih ugovornih strana (ponuditelj)
veže sklapanje ugovora uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u formularu koji predlaže i ne pristaje ni
na kakvu izmjenu po principu take it or leave it.347 Takva ponuda zapravo čini nacrt budućeg
ugovora348, kojeg ponuđeni može u cijelosti prihvatiti ili odbiti. Ponuđeni ne sudjeluje u kreiranju
ugovora, ne postoje elementi pregovaranja, pa se autonomija stranaka svodi na prihvaćanje ili odbijanje
ponude u cijelosti.349 Ugovori takve vrste naročito su zastupljeni kod prijevoza robe i putnika, cijene
komunalnih usluga i sl..
4.2.3.4. Klauzule (termini)

Klauzule čine dio formularnog prava te su njihove odredbe tipizirane. 350 One su često sažetak
nekog podrobno formuliranog teksta.351 Izrađuju ih pojedina udruženja trgovaca, međudržavne agencije
i sl.352 Klauzule postaju sastavni dio ugovora samo ukoliko se ugovorne strane u ugovoru na njih
pozivaju.353
343
344
345
Ibid.
346
Klarić, P., Vedriš, M., op. cit. (ref.199.), str.407.
347
348
349
350
351
Ibid.
352
Ibid.
353
Ibid.
72
U trgovačkoj praksi vrlo je raširena primjena INCOTERMS klauzula koje je donijela
Međunarodna trgovačka komora (MTK) 1936. godine u Parizu.354 Njihov je cilj osigurati jedinstveno
tumačenje termina koji se pojavljuju pri prodaji robe, a kojima se regulira prelazak rizika i troškova
između kupca i prodavatelja.355 Stoga se njima reguliraju primjerice obveze vezane za predaju robe (u
skladištu - prvom prijevozniku - na odredištu itd.), obavljanje carinskih formalnosti, osiguranje robe u
prijevozu, pribavljanje prijevoznog sredstva, pribavljanje posebnih isprava koje prate robu (uvjerenje o
podrijetlu proizvoda, certifikati o obavljenoj kontroli robe), pakiranje robe te podjela troškova između
prodavatelja i kupca i sl.
4.3. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
U pravne izvore trgovačkog prava svakako treba ubrojiti sudsku i arbitražnu praksu koja u
Republici Hrvatskoj nije izravan već neizravan izvor prava.356 Sudska i arbitražna praksa neposredno
primjenjuje pravna pravila raznih izvora prava pa stoga tumači, a ne stvara pravo. 357
Pod pojmom sudske prakse podrazumijevamo donošenje više suglasnih presuda od strane istog
suda o istomu pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje opće obvezna pravna norma.358 U
sudskoj praksi kao izvoru prava postoji razlika između zemalja koje pripadaju anglosaksonskomu
pravnom krugu (tzv. common law sustavi) i zemalja koje poput Republike Hrvatske pripadaju
kontinentalnom europskomu pravnom krugu (tzv. civil law sustavi).359 Razlika između predmetnih
pravnih sustava ogleda se prvenstveno u tome što sudovi common law sustava formiraju pravna pravila
(tzv. case law) snagom svojih odluka koje imaju pravno značenje presedana.360 U common law sustavu
sudovi nižeg stupnja vezani su odlukama sudova višeg stupnja ako konkretno činjenično stanje
odgovara onom iz precedentnog slučaja (tzv. The Binding Rule of Precedent).
Sudovi kontinentalnih europskih pravnih sustava gore navedeno ovlaštenje nemaju. Temeljno
načelo kontinentalno europskih pravnih sustava jest da sudovi sude na temelju ustava i zakona te da
nisu pri donošenju odluka vezani pravnim shvaćanjima suda višeg stupnja pa niti svojim prijašnjim
pravnim shvaćanjima.361
354
Ibid.
355
Zubović, A., op.cit. (ref.331.), str.313.
356
357
Ibid.
358
Ibid.
359
360
361
73
Međutim, uloga sudske prakse u kontinentalno europskim pravnim sustavima ipak nije posve
beznačajna. U Republici Hrvatskoj važna je uloga Vrhovnog suda pri donošenju pravnog shvaćanja o
jedinstvenoj primjeni zakona, a pravno shvaćanje Vrhovnog suda obvezatno je za sudove u svim
postupcima na koje se to pravno shvaćanje odnosi.362
4.4. PRAVNA ZNANOST
Pravna znanost ne ubraja se u formalno pravne izvore već djeluje na sud snagom svoje
uvjerljivosti.363 Iako sudovi pri donošenju odluka nisu vezani stajalištima pravne doktrine te se pri
donošenju odluka ne mogu pozivati na stajalište pravne doktrine, pravna znanost može posredno
utjecati na donošenje sudskih odluka.364 Kao iznimno vrijedna smjernica u primjeni pojedinih pravnih
instituta trgovačkog prava mogu biti kritičke studije, prijedlozi zakonodavcu i njihovo obrazloženje,
znanstveno obrazloženi komentari odredaba zakona te poredbenopravne znanstvene studije.365
4.5. OSTALI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA
4.5.1. Akti tijela s javnim ovlaštenjima
Akti tijela s javnim ovlastima čine izvor trgovačkog prava. Njih donose ovlaštene gospodarske
organizacije, njihove udruge ili druga tijela, u pravilu na osnovi smjernica države koja je i ovlaštena
provoditi nadzor nad radom tijela s javnim ovlastima.366, 367 Pravne norme akata tijela s javnim
ovlastima opće su obvezatne za sve pravne subjekte u određenoj grani gospodarstva u okviru čijeg
djelokrugadjeluje tijelo koje ih je donijelo.368
Značenje akata tijela s javnim ovlastima je iznimno s obzirom na činjenicu da se njima u pravilu
popunjavaju pravne praznine u zakonima kojima se reguliraju gospodarski odnosi ili se reguliraju
362
Čl. 59. st. 7. ZS.
363
364
Ibid.
365
366
Akti HGK i njezinih tijela. Naime, HGK ovlaštena je donositi odluke, zaključke i preporuke. Odluke i zaključci imaju
pravnu snagu u statutarnim pitanjima te je njihov sadržaj obvezujući za sve članove HGK.
367
368
Ibid.
74
određena pitanja koja su značajna u području trgovačkog prava no nisu još uvijek sazrjela za zakonsko
reguliranje.369
4.5.2. Statuti i društveni ugovori
Kada govorimo o izvorima trgovačkoga prava valja se osvrnuti na statute i društvene ugovore
kao pravne akte kojim se uređuju pitanja od iznimne važnosti za organizaciju te rad pojedine pravne
osobe odnosno trgovačkog društva. 370
Statuti te društveni ugovori predstavljaju temeljne akte svake pravne osobe. Svi drugi akti te
pravne osobe moraju biti s njima u skladu.371 No, unatoč njihovome značenju kao temeljnog akta
trgovačkog društva oni nemaju pravnu snagu općih izvora trgovačkoga prava, već su autonomni izvor
prava.372 Razlog tome je što se njihova primjena odnosno obvezatnost primjene ograničava isključivo
na uzak krug pravnih subjekata. Naime, opći pravni propisi primjenjuju se na sve pravne subjekte koji
sudjeluju u pravnome prometu, dok se statuti odnosno društveni ugovori primjenjuju samo na pojedine
pravne subjekte regulirajući njihova prava i obveze kako međusobne tako i prema trećima.373
369
Ibid.
370
Ibid., str.19.
371
Ibid.
372
Ibid.
373
Ibid.
75
Glava III.
Trgovačko ugovorno pravo
77
1. OPĆENITO O TRGOVAČKOM
UGOVORNOM PRAVU
U suvremenom društvu pravni subjekti374 svakodnevno ulaze u društvene odnose različitog

sadržaja. Najčešći društveni odnosi u koje pravni subjekti ulaze jesu odnosi koji imaju gospodarsko -
prometno značenje.375 To su oni odnosi u koje pravni subjekti ulaze s ciljem razmjene određenih
dobara i usluga, a kako bi zadovoljili različite životne potrebe.376
Razmjena dobara i usluga kao jedan vid društvenih odnosa javlja se u najranijim oblicima
društvenih uređenja pa sve do onih suvremenih. Stoga se potreba za reguliranjem razmjene dobara i
usluga u društvu javila vrlo rano. Države su tako nastojale pravnim pravilima obuhvatiti gospodarske
društvene odnose nastojeći pri tome u iste unijeti red, olakšati njihovo razumijevanje te omogućiti
pravnim subjektima veću pravnu sigurnost glede prava i obveza koje za njih proizlaze iz tih odnosa. To
je imalo za posljedicu nastanak obveznog prava kao skupa pravnih pravila kojim su se uređivali oni
društveni odnosi u koje su pravni subjekti ulazili povodom činidaba odnosno pozitivnih ili negativnih
ljudskih radnji usmjerenih na stjecanje određenih prava odnosno na preuzimanje određenih dužnosti u
okviru razmjene dobara i usluga.377
Temelj razmjene dobara i usluga predstavljaju pravni poslovi, osobito ugovori. Pravni posao se
u teoriji definira kao očitovanje volje pravnog subjekta koje je usmjereno na postizanje određenih
pravnih učinaka – postanak, promjena i prestanak pravnog odnosa. Pravni poslovi mogu biti
jednostrani (unilateralni), dakle oni koji nastaju očitovanjem volje samo jednog subjekta ili dvostrani
(bilateralni) ili višestrani (multilateralni), odnosno oni koji nastaju očitovanjem volje dvaju ili više
subjekata. Dvostrani i višestrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima.
Ugovor je, prema tome, dvostrani ili višestrani pravni posao, koji nastaje suglasnim
očitovanjem volje dvaju ili više pravnih subjekata i koji kao takav proizvodi određene pravne učinke.
374
Pravni subjekti su sudionici obveznopravnih odnosa. Oni mogu biti fizičke i pravne osobe. V. čl. 16. ZOO.
375
376
Ibid.
377
Ibid.
79
1.1. UGOVOR KAO TEMELJ OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA
Pravni učinci ugovora će u glavnini slučajeva biti usmjereni na nastanak, promjenu i prestanak
obveznopravnih odnosa.378 Tada govorimo o tzv. obveznopravnim (obligacijskim) ugovorima. Kao što
ćemo vidjeti u daljnjem tekstu, upravo su obveznopravni ugovori temelj razmjene dobara i usluga.379
Obveznopravni ugovori su dvostrani pravni poslovi kojim se jedna ugovorna strana, obvezuje
drugoj ugovornoj strani izvršiti određenu činidbu.380 Primjerice, kod kupoprodaje, kupac preuzima
obvezu da će prodavatelju platiti dogovorenu cijenu. U obveznopravnom odnosu, obveza jedne strane
(dug), uvijek odgovara subjektivnom pravu druge strane (tražbina). U okviru gornjeg primjera, obveza
kupca (dug), se sastoji u plaćanju dogovorene cijene, a to s druge strane odgovara subjektivnom pravu
prodavatelja (tražbini) koje se sastoji u tome da od kupca potražuje plaćanje dogovorene cijene.
Sudionici obveznopravnog odnosa nazivaju se dužnik i vjerovnik.
1.1.1. Činidba kao predmet obveznopravnog odnosa
Predmet obveznopravnog odnosa jest činidba. Izvršenjem činidbe dužnik se oslobađa svoje
obveze, a vjerovnik ostvaruje svoje subjektivno pravo. Izvršenjem činidbe u pravilu prestaje
obveznopravni odnos. Činidbu možemo definirati kao svaku pozitivnu ili negativnu ljudsku radnju koju
je jedan pravni subjekt (dužnik) obvezan učiniti drugoj ugovornoj strani (vjerovniku), a na temelju
obveznog odnosa.381
Da bi se pozitivne ili negativne ljudske radnje mogle smatrati činidbom one moraju imati
određena svojstva. Naime, one moraju biti ljudske radnje, imati imovinski karakter te biti moguće,
pravno dopuštene, određene ili barem odredive.382
Da bi činidba bila dopuštena ona mora biti ljudska radnja odnosno mora potjecati od očitovanja
ljudske volje.383 Pošto su obvezni odnosi pravno regulirani gospodarski odnosi čiji je cilj razmjena
dobara i usluga, oni su usmjereni na postizanje određenih pravnih posljedica koje se odražavaju
posredno ili neposredno na imovinskoj masi pravnih subjekata koji sudjeluju u obveznim odnosima.
Primjerice, darovanje knjige odrazitće se na imovinsku masu darovatelja na način da će ona biti manja
za vrijednost darovane knjige, a imovinska masa obdarenika povećat će se za istu vrijednost darovane
knjige.
378
Vizner, B., Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima – knjiga 1., Zagreb, 1978. str.130.
379
Ibid., str.129.
380
381
Ibid., str.89.
382
Ibid, str.90.-92.
383
Ibid., str.90.
80
Činidba također mora biti moguća.384 Pod mogućnošću činidbe podrazumijevamo njezinu
objektivnu mogućnost, odnosno da se činidba koja je predmet obveznog odnosa može ispuniti.385 Ako
bi predmet obveze bila činidba koju niti jedan pravni subjekt ne bi mogao ispuniti, pravna obveza bila
bi pravno nevaljala odnosno smatralo bi se da nije niti nastala.386 Primjerice, jedan pravni subjekt
obveže se izgraditi brod u jedan dan.
Da bi pravna činidba bila dopuštena, njezin se sadržaj ne smije protiviti Ustavu Republike
Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.387, 388
Činidba mora biti i određena, što znači da mora biti točno označena dužnikova obveza te
ovlaštenje vjerovnika. Ako činidba nije određena, ona mora biti barem odrediva odnosno mora
postojati mogućnost da se odredi iz sadržaja samog pravnog posla ili se može ostaviti trećoj osobi da je
odredi. Neodređenost i neodredivost činidbe ima za posljedicu ništetnost obveznopravnog posla.389
Činidba se može sastojati u davanju (dare) i činjenju (facere) kao pozitivnim ljudskim radnjama
te u propuštanju (non facere) i trpljenju (pati) kao negativnim ljudskim radnjama.390 Činidba davanja
(dare) obuhvaća davanje stvari odnosno obvezu dužnika da vjerovniku pribavi pravo vlasništva ili koje
drugo stvarno pravo na nekoj stvari npr. pravo služnosti, založno pravo itd. Činjenje (facere)
razumijevamo činidbu rada koja se može očitovati kao funkcija rada (npr. obavljanje poslova
upravljanja u trgovačkom društvu) te rezultat rada (npr. naslikati sliku). Propuštanje ili nečinjenje (non
facere) je negativna ljudska radnja koja obuhvaća neispunjavanje odnosno suzdržavanje od obavljanja
radnji od strane određenog subjekta u obveznom odnosu, a koje bi taj subjekt inače mogao ispunjavati.
Primjerice, propuštanje da se u određeno doba dana neće izvoditi građevinski radovi na kući. Pod
pojmom trpljenja razumijevamo nesprečavanje negativnih ljudskih radnji koje bi pojedini pravni
subjekt bio ovlašten spriječiti da nije na osnovi obveznog odnosa dužan trpjeti tu radnju. Primjerice, u
slučaju kada susjedu dopustimo postavljanje skela na naše zemljište da bi oličio fasadu svoje kuće.
1.1.2. Djelovanje obveznopravnih odnosa
Obvezno pravo po svome je djelovanju relativno.391 To konkretno znači da obvezni odnosi

proizvode pravne učinke samo prema strankama iz tog odnosa (inter partes). Pravni subjekti ulazeći u
obvezne odnose stječu prava i/ili preuzimaju obveze. Ta prava i obveze ovlašćuju odnosno obvezuju
384
Ibid., str.91.
385
Ibid..
386
Čl. 270. ZOO.
387
Čl. 271. ZOO.
388
389
Čl. 272. st. 2. ZOO.
390
Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.89., 93.-94.
391
Ibid., str.379.
81
samo subjekte tog obveznog odnosa te njihove univerzalne pravne slijednike, osim ako je što drugo
ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi obveznog odnosa.392 Treći niti stječu prava niti im se
nameću obveze. Iznimno, pojedini obvezni odnos imat će pravni učinak i prema trećima u slučaju kada
je to izričito ugovorom određeno (tzv. ugovori u korist trećih).393
1.1.3. Ugovorne i izvanugovorne obveze
Obvezni odnosi kao pravni odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom činidaba javljaju se u
obliku ugovornih te izvanugovornih odnosa.394
Ugovorni odnosi nastaju očitovanjima volje dviju strana, koja su usmjerena na postizanje
pravnih učinaka u skladu sa odredbama Ustava, prisilnih propisa te morala društva. 395 Sklapanjem
ugovora stranke zasnivaju međusobne obveze i prava na području obveznog prava. 396 Ugovori su oni
oblici obveznih odnosa u kojima je maksimalno izraženo načelo dispozitivnosti obveznoga prava.397 To
se načelo naročito očituje u pravu stranaka da suglasnošću volja zasnivaju, mijenjaju te ukidaju
međusobne obveznopravne odnose te u njihovom pravu da ih sadržajno urede u granicama pravno
dopuštenog i mogućeg sadržaja.398 Obveznopravni ugovori su najčešći oblici pravnih poslova putem
kojih stranke nastoje postići dopuštene pravne učinke odnosno putem kojih stječu određena prava te
preuzimaju obveze prihvatom ponude odnosno prijedloga ugovora koji sadrži sve bitne sastojke
ugovora.399
Izvanugovorni odnosi jesu oni obvezni odnosi za čiji postanak nije mjerodavno suglasno
očitovanje volje njihovih sudionika nego ispunjenje određenih činjenica uz koje pravo veže postanak
obveznog odnosa.400 Njihova svrha je prvenstveno usmjerena na zaštitu postojećih pravnih odnosa pa
se njima ne stvaraju novi pravni odnosi.401 Temelji izvanugovornih obveznopravnih odnosa su:
prouzročenje štete, stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te
vrijednosni papiri.402
392
Čl. 336. st. 2. ZOO.
393
Čl. 336. st. 3. ZOO.
394
395
Ibid., str.413.
396
Ibid.
397
Ibid., str.379.
398
Ibid.
399
Čl. 253. st. 1. ZOO.
400
401
Ibid.
402
Ibid.
82
1.2. TIPOLOGIJA UGOVORA
Već je navedeno da su ugovori dvostrani ili višestrani pravni poslovi usmjereni na postizanje
određenih pravnih učinaka, od kojih centralno mjesto predstavlja zasnivanje obveza. Obveznopravne
ugovore moguće je prema različitim kriterijima klasificirati u određene kategorije, tipove ugovora. U
tom smislu govorimo o tipologiji ugovora.403
U pravnoj teoriji ugovori se dijele na: imenovane i neimenovane ugovore, konsenzualne i realne
ugovore, dvostrano obvezne i jednostrano obvezne ugovore, naplatne i besplatne ugovore, formalne i
neformalne ugovore, te na građanske, trgovačke i potrošačke ugovore. ZOO propisuje različite
pretpostavke i različite pravne učinke za različite tipove ugovora.
1.2.1. Imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni) ugovori
Kriterij klasifikacije ugovora na nominantne i inominantne jest postojanje odnosno nepostojanje

njihove regulacije u propisima.
Nominantni ugovori su ugovori čiji su sadržaj, oblik i pravni učinci regulirani propisima
pozitivnog prava. Riječ je o ugovorima koji su toliko ustaljeni u pravnom prometu da ih je
zakonodavac odlučio regulirati. Tako su, primjerice, nominantni ugovori kupoprodaja, zakup, zajam
itd. U hrvatskom pravu za određenje nominantnih ugovora, mjerodavne su prije svega odredbe ZOO-
a.404
Za razliku od nominantnih ugovora, inominantni su ugovori oni koji nisu pravno regulirani
propisima. Naime načelo ugovorne autonomije, omogućuje pravnim subjektima da sklope i takvu
pogodbu koja nije normirana propisima. Stranke su pri tome vezane jedino Ustavom, prisilnim
403
V. Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.12.-16.; Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.110.-112., 411.-414.
404
ZOO u Glavi VIII., Odjeljak 2. uređuje 35 ugovora (ugovor o kupoprodaji, ugovor o zamjeni, ugovor o prodajnom
nalogu, ugovor o darovanju, ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o zakupu,
ugovor o najmu, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor o djelu, ugovor o građenju,
ugovor o ortaštvu, ugovor o prijevozu, ugovor o licenciji, ugovor o ostavi, ugovor o uskladištenju, ugovor o nalogu, ugovor
o komisiji, ugovor o trgovinskom zastupanju, ugovor o posredovanju, ugovor o otpremi (špediciji), ugovor o ispitivanju
robe i usluge, ugovor o organizaciji putovanja, posrednički ugovor o putovanju, ugovor o alotmanu, ugovor o osiguranju,
bankarski novčani polog, polaganje vrijednosnih papira, bankarski tekući račun, ugovor o sefu, ugovor o kreditu, ugovor
kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira, akreditivi, bankarsko jamstvo). Pored navedenoga, ZOO u općim odredbama
uređuje još nekolicinu ugovora (ugovor o ustupu, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, ugovor o
jamstvu, asignaciju, obnovu, nagodbu, otpust duga). Naravno, ZOO ne iscrpljuje sve nominantne ugovore, on je svakako
najbitniji propis ugovornog prava, ali ne i jedini. Tako su primjerice ugovor o radu, trgovačke punomoći, ugovori o
pripajanju i spajanju trgovačkih društava, autorski ugovori i sl. nominantni ugovori, čiji su sadržaj, oblik i pravni učinci
propisani posebnim propisima.
83
propisima i moralom društva.405 Inominantne ugovore moguće je podijeliti na tipične i atipične
ugovore. Tipični inominantni ugovori su oni koji su toliko rašireni u praksi i ustaljeni u sadržaju da su
poslovnim krugovima dobili određeni naziv.406 Primjer takvih ugovora su B.O.T.407, joint-venture i sl.
Atipični inominantni ugovori nisu sadržajno ustaljeni, i prilagođeni su konkretnim potrebama slučaja
pa ih se stoga još naziva ugovorima po mjeri (tailor-made).408
1.2.2. Konsenzualni i realni ugovori
Podjela ugovora na konsenzualne409 i realne410 ravna se prema kriteriju perfekcije ugovora

odnosno trenutka u kojemu je ugovor sklopljen.
Konsenzualni ugovori su oni koji nastaju kada se ugovorne strane usuglase o bitnim sastojcima
ugovora, dakle u trenutku kada dođe do sporazuma.411 Taj će trenutak u pravilu biti kada ponuđeni
prihvati ponudu.412 Sama predaja stvari kod konsenzualnih ugovora ne spada u čin sklapanja ugovora,
već eventualno u čin ispunjenja ugovorne obveze.413 ZOO je prihvatio koncept konsenzualnih ugovora,
dok se realni ugovori svode na iznimke.
Realni su ugovori oni ugovori koji nastaju predajom stvari. Prema ZOO-u jedini realan ugovor
je ugovor o posudbi.414 Pored toga, realan će biti i svaki ugovor koji je sklopljen u režimu kapare.415
Prema tome i ugovori koji su po svojoj prirodi konsenzualni, neće biti sklopljeni u trenutku postizanja
sporazuma već u trenutku kada jedna strana drugoj dade kaparu.
405
Čl. 2. ZOO.
406
Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.13
407
B.O.T. (Build-Operate-Transfer) je u bitnome ugovor kojim privatni investitor od države dobiva koncesiju za izgradnju i
vremenski ograničeno upravljanje određenim postrojenjem (elektrana, luka, cesta i sl.), a nakon tog vremena vlasništvo nad
tim postrojenjem prenosi na državu.
408
Goldštajn, A. op.cit. (ref.210.), str.13-14.
409
Naziv konsenzualni ugovori dolazi od lat. consensus (sporazum).
410
Naziv realni ugovor dolazi od lat. res (stvar).
411
Čl. 247. ZOO.
412
413
Ibid., str.412.
414
Prema čl. 509. ZOO-a, ugovor o posudbi nastaje kada posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu
uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe.
415
Čl. 303. st. 1. ZOO-a.
84
1.2.3. Dvostrano obvezni i jednostrano obvezni ugovori
Podjela ugovora na jednostrano obvezne i dvostrano obvezne ravna se prema tome preuzima li
ugovornu obvezu samo jedna strana ili obje. Ovo ne treba miješati s podjelom pravnih poslova na
jednostrane i dvostrane. Naime, svaki je ugovor dvostrani pravni posao, a kao takav može biti
jednostrano obvezan ili dvostrano obvezan.
Jednostrano obvezni ugovori su oni kojima se samo jedna strana obvezuje izvršiti drugoj
određenu činidbu. Riječ je o jednosmjernom obveznopravnom odnosu u kojemu je jedna ugovorna
strana samo vjerovnik, a druga strana samo dužnik. Primjerice, jednostrano obvezni ugovori su ugovor
o darovanju kod kojeg je samo darivatelj u obvezi i ugovor o posudbi kod kojega je samo posudovnik u
obvezi.
Najčešći i najznačajniji za poslovnu praksu su ipak dvostrano obvezni ugovori. Riječ je o
ugovorima kod kojih obje ugovorne strane preuzimaju ugovorne obveze pa se i jedna i druga strana
istovremeno javljaju i kao vjerovnik i kao dužnik. Tipičan primjer dvostrano obveznog ugovora jest
ugovor o kupoprodaji kod kojega prodavatelj preuzima obvezu predaje stvari, a kupac preuzima obvezu
plaćanja cijene. Dakle, prodavatelj je istovremeno vjerovnik glede plaćanja te dužnik glede predaje
stvari, a kupac obrnuto.
Poseban tip dvostrano obveznih ugovora čine sinalagmatični (recipročni) ugovori u kojima se
suugovaratelji obvezuju recipročno, odnosno uzajamnim obvezivanjem druge strane.416
1.2.4. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) ugovori
Kod naplatnih ugovora se za činidbu daje neka protučinidba, pri čemu nije važno da se ona
sastoji u novcu.417 Takav je primjerice ugovor o kupoprodaji te ugovor o zamjeni.418 S druge strane,
besplatni su ugovori oni kod kojih se za činidbu ne daje protučinidba, kao što je primjerice darovanje.
U pravilu će jednostrano obvezni ugovori biti besplatni, dok će dvostrano obvezni ugovori biti naplatni.
No, ovo pravilo nije apsolutno. Tipična su iznimka od toga pravila ugovor o zajmu i ugovor o nalogu
koji su po svojoj prirodi dvostrano obvezni ugovori, no mogu biti i naplatni i besplatni.419
416
Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.529.
417
418
Ibid.
419
Suprotno u Vizner, B., op.cit (ref.378.), str.130. Autor drži da je beskamatni zajam jednostrano obvezan ugovor.
85
1.2.5. Formalni i neformalni ugovori
Formalni su ugovori one za koje je propisan određeni oblik, bilo propisom, bilo voljom
stranaka.420 Dakle, određen oblik ugovora (uglavnom pisani oblik) propisuje se za pojedine ugovore
zakonom kao uvjet njihove valjanosti tzv. forma ex lege. Takav je slučaj primjerice s ugovorom o
kupoprodaji nekretnine, ugovorom o licenciji, ugovorom o trgovinskom zastupanju i sl. Pored toga,
ugovorne strane mogu učiniti ugovor formalnim, na način da njegov nastanak i valjanost uvjetuju
određenim oblikom, tzv. forma ex contractu.421 Kod ovih potonjih, ako su stranke ugovorile određeni
oblik samo da osiguraju dokaz svoga ugovora ili postizanje nekog drugog cilja, ugovor je sklopljen
kada je postignuta suglasnost o njegovu sadržaju, a za ugovaratelje je u isto vrijeme nastala obveza da
ugovoru dadu ugovoreni oblik.422 Što se tiče samog oblika uglavnom će se tražiti pisani oblik, no u
određenim slučajevima se može tražiti i sklapanje ugovora u obliku javnobilježničke isprave, da ugovor
bude sastavljen u jedinstvenom instrumentu (ispravi) i sl.
Za razliku od formalnih, neformalni su ugovori oni za koje zakon ne predviđa određeni oblik,
niti stranke ne čine ugovor zavisnim od određenog oblika. ZOO počiva na načelu neformalnog
ugovora, dakle posebna je forma potrebna samo kada to zakon izričito navodi.423
1.2.6. Građanski, trgovački i potrošački ugovori
Kategorizacija ugovore na ugovore građanskog prava, trgovačke ugovore i potrošačke ugovore

ovisit će o tome tko su ugovorne strane. Ova podjela postoji prije svega radi zaštite slabije ugovorne
strane. Tako, primjerice, ugovor o kupoprodaji ili pak ugovor o djelu može biti sklopljen ili kao
građanski ili kao trgovački ili kao potrošački ugovor. Svaka od navedene tri kategorije ugovora nosi
svoje specifičnosti i posebna pravila.424
Tzv. građanski ugovori predstavljaju opću kategorija. O građanskom se ugovoru radi uvijek
kada s obzirom na svojstva suugovaratelja zakon ne propisuje da se radi o kojoj drugoj kategoriji
ugovora. Građanski su ugovori prije svega oni koje sklapaju dva subjekta izvan granica gospodarske
djelatnosti. Takav će ugovor primjerice biti kupnja rabljenog vozila od fizičke osobe. Na
građanskopravne ugovore primjenjuju se opća pravila ZOO-a.
420
Ibid., str.112.
421
Čl. 289. st. 1. ZOO.
422
Čl. 289. st. 3. ZOO.
423
Čl. 286. st.1. ZOO.
424
Kao primjer razlikovanja ovih triju kategorija ugovora mogu poslužiti odredbe ZOO-a o obvezi kupca na obavijest o
vidljivim materijalnim nedostacima koja se mora dati prodavatelju: (a) kod građanskopravnog ugovora u roku od 8 dana, (b)
kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, (c) kod potrošačkih ugovora u roku od 2 mjeseca. V. čl. 403. st. 1. i st. 4. ZOO.
86
Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje
čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem te djelatnosti. 425 Na
trgovačke se ugovore primjenjuju opća pravila ZOO-a, osim ako za njih nije izrijekom drugačije
određeno.426 Tipičan primjer trgovačkog ugovora bio bi kupnja motornih vozila, kada ih trgovačko
društvo koje se bavi prijevozom kupuje radi obavljanja svoje djelatnosti od trgovačkog društva čija je
djelatnost distribucija navedenih vozila.
Potrošački ugovor jest ugovor koji fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili
profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje
gospodarske ili profesionalne djelatnosti.427 Ova je zakonska definicija dana za potrebe ugovora
kupoprodaji, no nju na odgovarajući način valja primijeniti na sve ugovore. Inače, ZOO ne uređuje
primarnu zaštitu potrošača. Na potrošačke ugovore primjenjuju se prije svega posebne odredbe Zakona
o zaštiti potrošača, a tek supsidijarno odredbe ZOO-a.428
1.3. TEMELJNA NAČELA UGOVORNOG PRAVA
1.3.1. Načelo ugovorne slobode (autonomije)
Načelom autonomije stranaka predviđeno je slobodno uređivanje obveznih odnosa od strane

njegovih sudionika. Dakle, sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose sukladno
vlastitoj volji, poštujući granice postavljene odredbama Ustava Republike Hrvatske, prisilnih propisa i
morala društva.429
Sadržaj ovoga načela je proizašao iz dispozitivnog karaktera reguliranja obveznopravnih
odnosa. Naime, svi sudionici obveznopravnih odnosa ulaze u obvezne odnose kako bi zadovoljili
vlastite potrebe pa u tu svrhu razmjenjuju činidbe odnosno dobra i usluge. Pri tome zakon im dopušta
da sadržaj međusobnih odnosa urede na način koji najbolje odgovara njihovim potrebama i željama.
No, kako dinamika razmjene dobara i usluga može imati za posljedicu različite zlouporabe u korist
jednih, a na štetu drugih sudionika obveznopravnih odnosa, ovim načelom se nastojala osigurati pravna
sigurnost u pravnom prometu i to kako samih sudionika obveznih odnosa tako i pravnog poretka u
cjelini.
425
Čl. 14. st. 2. ZOO.
426
Čl. 14. st. 1. ZOO.
427
Čl. 402. st.3. ZOO.
428
V. čl. 4. st. 2. Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15; dalje: ZoZP).
429
Vidi čl. 2. ZOO
87
1.3.2. Načelo ispunjenja ugovorne obveze
Jedno od temeljnih načela ugovornog prava, na kojemu i počiva koncept konsenzualnih

ugovora, jest dužnost ispunjenja ugovorne obveze, pacta sunt servanda.430 Sudionik u
obveznopravnom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje.431 Dužnik je
dužan ispuniti svoju obvezu savjesno u svemu kako ona glasi.432
Naime, da li će ugovor uopće biti sklopljen i kakav će biti njegov sadržaj ovisi od volje
stranaka. Međutim, jednom kada je ugovor sklopljen, on obvezuje ugovaratelje jednako kao i sam
zakon (pacta dant leges), te za ispunjenje ugovorne obveze ugovaratelji odgovaraju cijelom svojom
imovinom. Ugovorna obveza može prestati samo na način predviđen zakonom ili sporazumom
stranaka.
1.3.3. Načelo savjesnosti i poštenja
Načelom savjesnosti i poštenja (bona fides) ustanovljena je dužnost pridržavanja načela od

strane svih sudionika obveznih odnosa pri zasnivanju te ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa.433
Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od osnovnih načela obveznog prava, koji korijene svoga nastanka
pronalazi još u rimskom pravu.434 Odredbama ZOO-a načelo se ne određuje niti pojmovno ni
sadržajno, pa je na sudu zadaća da pojam i sadržaj načela konkretizira u svakom pojedinom slučaju.435
Riječ je o pravnom standardu. Načelo savjesnosti i poštenja ima veliki značaj u stvaranju novih pravnih
pravila. To možemo naročito možemo vidjeti na primjeru pojedinih instituta ZOO-a poput npr. zabrane
zlouporabe prava436, instituta predugovorne odgovornosti437 i raskida ugovora zbog promijenjenih
odgovornosti438 itd.439
430
431
Čl. 9. ZOO.
432
Čl. 342.st. 1. ZOO
433
V. čl. 4. ZOO.
434
Za povijesni pregled razvoja načela savjesnosti i poštenja v. Baretić, M., Načelo savjesnosti i poštenja u obveznom
pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/2003., str. 572.-575. Za načelo savjesnosti i poštenja u komparativnom i
međunarodnom pravu v. Slakoper, Z., Načelo savjesnosti i poštenja u trgovačkim ugovorima s međunarodnim
obilježjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/1991., str.511.-548.
435
Baretić, M., op.cit. (ref.434.), str.578.
436
Čl. 6. ZOO.
437
Čl. 268. st. 6. ZOO.
438
Čl. 369., čl. 371. ZOO.
439
Baretić, M., op.cit. (ref.434.), str.578.
88
1.3.4. Načelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti činidaba
Načelo ravnopravnosti ugovornih stranaka propisuje obvezu ravnopravnosti svih pravnih

subjekata koji sudjeluju u obveznim odnosima.440 Ravnopravnost pravnih subjekata u obveznim
odnosima zahtijeva da su njihovi međusobni odnosi koordinirani odnosno da pravni subjekti ne
zasnivaju obvezne odnose na način da je jedan pravni subjekt subordiniran (podređen) drugome
pravnome subjektu.
Koordiniranost pravnih subjekata u obveznim odnosima zasniva se na odluci suglasnosti volja
pravnih subjekata bez postojanja bilo kojeg vida prisile. To konkretno ima za posljedicu da pravni
subjekti pri zasnivanju međusobnih odnosa nastupaju kao ravnopravni sudionici toga odnosa te stječu
ekvivalentna prava i/ili preuzimaju njima ekvivalentne obveze.
Načelom jednakosti davanja ili kako ga ZOO naziva načelo jednake vrijednosti činidaba,
zahtijeva se od sudionika obveznih odnosa da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od
jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.441 Primjena načela u pravnom prometu konkretno znači da
pravni subjekti u suvremenim gospodarskim odnosima imaju potrebu sklapati različite pravne poslove
odnosno ulaziti u obvezne odnose kako bi zadovoljili svoje potrebe (npr. zaposlili se, namjestili kuću,
otišli na putovanje itd.). Oni ulaze u obvezne odnose razmjenjujući činidbe na način da jedni od drugih
zahtijevaju određeno davanje, činjenje, propuštanje i trpljenje s ciljem razmjene dobara i usluga
odnosno zadovoljenja potreba. Razmjenjujući međusobno činidbe, pravni subjekti moraju imati na umu
da iste moraju biti ekvivalentne po vrijednosti. Dakle, ne smije postojati nerazmjer između vrijednosti
činidbe jednog pravnog subjekta i činidbe drugog pravnog subjekta, koju je on obvezan učiniti na ime
nastanka obveznog odnosa.
Pravni poredak propisujući ovo načelo nastojao je zaštititi pravne subjekte u pravnome prometu
od različitih zlouporaba do kojih lako dolazi u dinamičnom gospodarstvu kojeg karakterizira izuzetno
brza razmjena dobara i usluga pa je kao posljedicu nepridržavanja pravila ovoga načela predvidio
nevaljanost pravnog posla. Primjena načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba naročito dolazi do
izražaja primjerice kod instituta prekomjernog oštećenja442 te zelenaških ugovora.443
440
Čl. 2. ZOO.
441
Čl. 7. st. 1. ZOO.
442
Ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja očiti nerazmjer,
oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. V. čl. 375. st.
1. ZOO.
443
Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim
nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom
nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. V. čl. 329. st. 1. ZOO.
89
1.3.5. Načelo dužne pažnje
Ugovorne su strane u ispunjavanju svoje ugovorne obveze dužne postupati pažnjom koja se od
njih zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa. ZOO u tom smislu postavlja standarde pažnje
dobrog domaćina i pažnja dobrog gospodarstvenika.444
Standard dobrog domaćina zahtijeva ponašanje prosječno pozornog čovjeka određene sredine u
obavljanju određenih poslova i ono je mjerilo za utvrđivanje ponašanja ugovorne strane. 445 Standard
dobrog gospodarstvenika odnosio bi se na osobe koje sklapaju ugovore u sklopu svoje gospodarske
djelatnosti, a predstavlja stupanj pažnje koju uredan trgovac posvećuje pri obavljanju svoje
djelatnosti.446
Sudionik u obveznom odnosu dužan je u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti postupati s
povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima – tzv. pažnja dobrog stručnjaka.447 Ovaj
povećani stupanj pažnje zahtjeva se kod stručnjaka s određenog područja, primjerice kod zubara,
arhitekta i sl.
Iako ZOO izričito govori o načelu dužne pažnje pri ispunjavanju obveza, valjalo bi uzeti da se
ono vrijedi i pri zasnivanju ugovornih odnosa, jer se dužna pažnja mora uzeti u obzir u pogledu rizika
što ga nosi određeni posao, a istu valja upotrijebiti i prilikom pregovaranja kako bi se izbjegla
eventualna predugovorna odgovornost za štetu.
1.3.6. Načelo primjene običaja i prakse
Načelo primjene dobrih poslovnih običaja i prakse zahtijeva da trgovci u obveznim odnosima
među sobom primjenjuju trgovačke običaje čiju su primjenu ugovorili te praksu koju su međusobno
razvili, kao i trgovačke običaje koje redovito primjenjuju u obveznim odnosima, a nisu izrijekom ili
prešutno isključili njihovu primjenu.448
Primjena običaja i prakse u obveznim odnosima među trgovcima je prvenstveni izvor prava
putem kojeg se ostvaruje optimalna zaštita prava i interesa stranaka te ekonomičnost u poslovanju.449
Za trgovce kao posebnu kategoriju pravnih subjekata se opravdano smatra da poznaju trgovačke
444
Čl. 10. st. 1. ZOO.
445
446
Ibid., str.22.
447
Čl. 10. st. 2. ZOO.
448
Čl. 12. st. 1. i st. 2. ZOO.
449
Nikšić, S., Čuveljak, J., op.cit. (ref.317.), str.22.
90
običaje te da žele njihovu primjenu, pa njihovo neznanje o postojanju i/ ili sadržaju trgovačkog običaja
ne isključuje njihovu primjenu, što trgovačkim običajima daje obilježje objektivnog prava.450
Uz trgovačke običaje kao izvor prava za trgovce važna je i pravna praksa, koju razvijaju
pojedini pravni subjekti u konkretnom odnosu. Njezin značaj je izniman. Naime, često puta sadržaj
prakse trgovaca različit je od trgovačkih običaja što ima za posljedicu prešutno isključenje primjene
običaja dajući tako pravnoj praksi značenje ugovora.451
450
Ibid.
451
Ibid., str.23.
91
2. SKLAPANJE UGOVORA
Ugovor je dvostrani pravni posao, što znači da nastaje očitovanjem volje najmanje dviju
452
strana. Da bi ugovor nastao, očitovanje volja ugovornih strana mora biti suglasno – one se moraju
usuglasiti o minimalnom sadržaju ugovora, odnosno o bitnim sastojcima ugovora. 453 Pod bitnim
sastojcima ugovora podrazumijeva se onaj minimalan sadržaj ugovora bez kojega taj određeni ugovor
ne bi mogao postojati, a koji su određeni prirodom posla ili voljom stranaka. 454 U praksi će do
suglasnosti volja ugovornih strana doći, kada se ugovorne sporazumiju o takvom sadržaju ugovora koji
će odgovarati interesima obiju strana.
Da bi se postigla suglasnost volja glede bitnih sastojaka ugovora, važno je da se očitovanja
ugovornih strana spoje te da su istovjetna. Konstitutivni elementi ugovora s aspekta očitovanja volje se
nazivaju ponuda i prihvat. Ugovor će prema tome biti sklopljen kada ponuditelj primi izjavu
ponuđenoga da prihvaća ponudu.455
Valja naglasiti da su ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora u pravilu potpuno autonomne
– one odlučuju hoće li uopće sklopiti ugovor, s kime će ga sklopiti, u kojem obliku te kakav će biti
njegov sadržaj, pri čemu su jedino ograničene Ustavom, prisilnim propisima i moralom društva.456 U
navedenom smislu, zakonom se može propisati da je neka osoba dužna sklopiti određeni ugovor, a
može se propisati i obvezan sadržaj određenog ugovora i to u cijelosti ili djelomično.457 U takvim
slučajevima je ugovorna autonomija stranaka u ograničena ili isključena, pa do sklapanja određenog
ugovora može doći i protiv volje jedne ili čak obje ugovorne strane.
452
453
Čl. 247. ZOO. V. i Čuveljak, J., Sklapanje ugovora po novom ZOO-u, Pravo i porezi, 11/2005., str.17.
454
Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980., str.59.
455
Čl. 252. st. 1. ZOO.
456
Čl. 2. ZOO.
457
Čl. 248. ZOO.
92
2.1. PREGOVORI
Sklapanju ugovora, redovito prethode pregovori, iako tome nije uvijek tako.458 Primjerice, kod
tzv. adhezijskih ugovora, pregovori ne dolaze u obzir – sadržaj ugovora koji je ponuditelj sastavio u
ponudi nije podložan izmjenama, pa je ponuđenom ostavljeno na volju samo hoće li prihvatiti takvu
ponudu ili ne.459
Svrha je pregovora da se postigne suglasnost volja, odnosno da se nađe ona točka na liniji
međusobnih prava i obveza u kojoj će interesi obiju ugovornih strana biti zadovoljeni.
Temeljno je pravilo da pregovori ne obvezuju.460 To znači da ugovorna strana koja pristupi
pregovorima nije dužna, po završetku pregovora sklopiti ugovor, te pregovore može prekinuti u svako
doba bez osobitog opravdanja.
Ipak, pregovori nisu u potpunosti lišeni pravnih učinaka. Dužnost je svake strane da pristupi
pregovorima u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.461 Između ostaloga, to znači da određena
ugovorna strana ne bi smjela pristupiti pregovorima s drugom stranom, bez prave namjere da s drugom
stranom sklopi ugovor. Ugovorna strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu
savjesnosti i poštenja, tzv. culpa in contrahendo, odgovarat će drugoj strani za štetu koja je time
prouzročena drugoj strani.462
Osim predugovorne odgovornosti za štetu radi nesavjesnog vođenja pregovora, zakon propisuje
i dužnost čuvanja poslovne tajne. Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive
obavijesti ili joj omogućila da dođe do njih, druga ih strana, ako nije drugačije ugovoreno, ne smije
učiniti dostupnim trećima ili ih koristiti za svoje interese bez obzira je li naknadno sklopljen ugovor ili
nije.463 Povreda ove obveze povlači za sobom odgovornost za štetu, i predaje oštećeniku koristi koju je
štetnik tom povredom ostvario.
Što se tiče troškova pregovora, koji u određenim slučajevima mogu biti znatni, ako se strane
drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove, a zajedničke troškove snose na jednake
dijelove.464
458
Momčinović, H., Pregovori, sklapanje ugovora i predugovor po Zakonu o obveznim odnosima, Pravo i porezi,
1/1997., str.9.
459
Isto Pavlović, M., Značaj pregovora, predugovora i glavnog ugovora, Hrvatska pravna revija, 5/2004., str.5.
460
čl. 251. ZOO.
461
Princip pregovaranja u skladu s načelom savjesnosti i poštenja uveden je u ZOO prema uzoru na Načela europskog
ugovornog prava (Principles of European Contract Law – PECL). V. u Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.346.
462
Pavlović, M., op.cit. (ref.459.), str.7.-8.
463
Čl. 251. st. 4. ZOO.
464
Čl. 251. st. 6. ZOO.
93
2.2. PONUDA
2.2.1. Pojam ponude
Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke
ugovora.465 Budući je riječ o izjavi volje koja za ponuditelja veže određene pravne učinke, ponuda je po
svojoj prirodi jednostrani pravni posao.
Uz ponudu, zakon poznaje i tzv. opću ponudu. Riječ je o izjavi volje koja sadrži sve sastojke
kao i ponuda s tom razlikom da nije upućena određenoj osobi, već neodređenom broju osoba. 466 Ako
drugačije ne proizlazi iz običaja ili okolnosti slučaja, opća ponuda vrijedi kao ponuda.467 Općom
ponudom se smatra izlaganje robe s naznakom cijene.468
Od ponude i opće ponude valja razlikovati tzv. poziv da se učini ponuda. Riječ je o radnjama
koje predstavljaju inicijativu da se učini ponuda pod određenim uvjetima. Kod poziva da se učini
ponuda ne postoji volja za vezanošću, dok kod ponude takva volja mora postojati.469 Međutim,
pošiljatelj takvih poziva odgovara za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog razloga nije
prihvatio njegovu ponudu. Pozivom da se učini ponuda smatra se slanje kataloga, cjenika, tarifa i
drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem i sl.470
2.2.2. Učinci ponude
Ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili to
isključenje proizlazi iz okolnosti posla.471 To načelno znači da jednom kada ponuda počne djelovati
ponuditelj više ne može otkloniti sklapanje ugovora, odnosno da je ponuda neopoziva.472 Ponuda bi se
mogla opozvati, dakle, jedino kada je ponuditelj u samoj ponudi isključio svoju obvezu da održi
ponudu ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.
Valja napomenuti da se ponuda, iako je neopoziva, može povući, ali samo ako je ponuđeni
primio izjavu o povlačenju prije primitka ponude ili istodobno s njom. Razlika između povlačenja
465
Čl. 253. st. 1. ZOO. V. i Babić, S., Ponuda i prihvat ponude za sklapanje ugovora o prodaji, Pravo i porezi,
11/2002., str.67.
466
467
Čl. 254. ZOO.
468
Tako Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str.29.; V. čl. 255. ZOO.
469
Ibid., str.33.
470
Čl. 256. ZOO.
471
Čl. 257. st. 1. ZOO.
472
Tako i Čuveljak, J., op.cit. (ref.453.), str.22.
94
ponude i opoziva ponude je u tome, što je povlačenje moguće samo do trenutka u kojemu ponuda
počinje stvarati pravne učinke, odnosno do trenutka kada je ponuđeni primio ponudu, dok je opoziv
ponude, kada je predviđen, moguć sve do trenutka u kojemu je ponuđeni otposlao prihvat ponude.473
Kada je riječ o učincima ponude, bitno je odrediti vrijeme vezanosti ponuditelja ponudom,
odnosno od kada i do kada ona djeluje.
Ponuda vezuje ponuditelja od trenutka kada ona prispije ponuđenom. Iako ZOO to izričito ne
navodi, usvajanje teorije prijema proizlazi iz odredbe prema kojoj se ponuda može povući jedino prije
ili istovremeno s primitkom ponude.474 U tom smislu, već napisana ponuda, pa i ona koja je otposlana
primatelju, ne obvezuje ponuditelja ako je ponuđeni nije zaprimio.
Kad je riječ o trenutku do kojega obvezuje ponuda razlikuje se više slučajeva. Ponuda u kojoj je
određen rok za njen prihvat obvezuje ponuditelja do isteka tog roka. Rok za prihvat počinje teći od
nadnevka naznačenog u pismu, a ako pismo nije datirano onda od dana kada je pismo predano pošti.475
Ako u ponudi nije određen rok za njen prihvat valja razlikovati situacije u kojima je takva
ponuda učinjena nazočnoj osobi od situacija u kojima je ponuda učinjena odsutnim osobama. Pri tome
se nazočnim osobama smatraju osobe koje imaju mogućnost neposredne i izravne komunikacije (osobe
koje su fizički prisutne, osobe koje komuniciraju putem telefona, radija, video veze) dok se odsutnim
osobama smatraju osobe koje ne komuniciraju na takav način (osobe koje komuniciraju putem
pismena, telefaksa, elektronske pošte itd.).476 Ponuda učinjena nazočnoj osobi obvezuje ponuditelja
vrlo kratko – ona će se smatrati odbijenom ako nije prihvaćena bez odgađanja, osim ako iz okolnosti
proizlazi da ponuđenome pripada stanovit rok za razmišljanje.477 Ponuda učinjena odsutnoj osobi u
kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda
stigne ponuđenome, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju.478
2.2.3. Oblik ponude
Ponuda predstavlja čin izjave volje pa se ona u pravilu može izjaviti riječima, uobičajenim
znacima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju,
sadržaju i identitetu davatelja izjave.479 Ponuda se može izjaviti i pomoću raznih komunikacijskih
473
474
Čl. 257. st. 2. ZOO.
475
Čl. 258. ZOO.
476
V. Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira, Zagreb,
2009., str.113.
477
Ibid.; v. čl. 263. ZOO.
478
Čl. 258. st. 4. ZOO.
479
95
sredstava.480 Međutim, kada je riječ o ponudi ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik,
ona će obvezivati ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku.481
2.3. PRIHVAT PONUDE
2.3.1. Pojam prihvata
Kada ponuđeni zaprimi ponudu on se na nju može očitovati pozitivno na način da je prihvati ili
negativno na način da je odbije. Prihvat je jednostrani pravni posao kojim se ponuđeni pozitivno očituje
na zaprimljenu ponudu. Ako ponuda ne zadovoljava interese ponuđenog, on je može odbiti izjavom
volje ili pak na nju uopće ne reagirati što će u pravilu dovesti do toga da ugovor nije sklopljen.
S druge strane, ako bi ponuda samo djelomično zadovoljavala interese ponuđenog, pa je on
prihvati uz istodoban prijedlog da se ona u nečemu izmjeni ili dopuni, takva se izjava volje neće
tretirati kao prihvat, već kao odbijanje ponude i stavljanje nove ponude svome prijašnjem ponuditelju –
tzv. protuponuda.482
Jednako tako, zakašnjeli prihvat se ne smatra prihvatom već novom ponudom od strane
ponuđenog. Međutim, ako je prihvat pravodobno otposlan ponuditelju, a ovaj ga je zaprimio nakon
isteka roka za prihvat, te je ponuditelj znao ili morao znati da je prihvat pravodobno otposlan, ugovor
će biti sklopljen, osim ako ponuditelj bez odgađanja pošalje obavijest ponuđenome da se zbog
zakašnjenja ne smatra vezanim ponudom.483
2.3.2. Učinci prihvata
Za razliku od ponude koja veže samo ponuditelja, prihvat, u trenutku kada počine pravno
djelovati, stvara ugovorni odnos. Pravni je učinak prihvata da ponuda i prihvat prestaju biti zasebni
jednostrani pravni poslovi te zajedno čine dvostrani pravni posao, odnosno ugovor.484
Prihvat se može povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o prihvatu o
prihvatu ili istodobno s njome.485 Ovo je stajalište opravdano budući da prihvat ne proizvodi učinke sve
dok ga ponuditelj nije zaprimio.
480
Čl. 249. st. 2. ZOO-a
481
Čl. 259. st. 1. ZOO-a
482
Čl. 264. ZOO.
483
Čl. 266. ZOO.
484
Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str. 66.
485
Čl. 262. st. 3. ZOO.
96
2.3.3. Oblik prihvata
Prihvat je kao i ponudu moguće dati bilo riječima, uobičajenim znacima ili konkludentnim
radnjama.486 Prihvatom se smatra i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu te kada izvrši kakvu
drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može
smatrati izjavom o prihvatu.487 Iznimku predstavljaju ugovori za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban
oblik – da bi takav ugovor bio sklopljen prihvat mora biti učinjen u obliku koji zakon propisuje za
ugovor koji se sklapa.488 U suprotnom prihvat će biti nevaljan te neće proizvoditi pravne učinke, pa
ugovor neće biti sklopljen.
Glede oblika prihvata valja posebno razmotriti i značaj šutnje ponuđenoga u odnosu na ponudu,
odnosno izostanak bilo pozitivne (prihvat ponude) bilo negativne (odbijanje ponude) reakcije na
ponudu.
Temeljno je pravilo da izostanak bilo kakve reakcije od strane ponuđenoga ne dovodi do
sklapanja ugovora – qui tacet non consentire videtur.489 Dakle, šutnja ponuđenoga ne znači prihvat
ponude. Čak i kada bi u samoj ponudi bilo naznačeno da će se šutnja ili primjerice izostanak odbijanja
smatrati prihvatom, izostanak reakcije ponuđenog se neće smatrati prihvatom, budući takva odredba u
ponudi nema pravnog učinka.490
Međutim, zakon predviđa dva slučaja u kojima će se šutnja tretirati kao prihvat ponude:
1. kada ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je
prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio;
2. osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i
osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga, dužna je izvršiti dobiveni
nalog ako ga nije odmah odbila.491
486
V. Miladin, P., Šutnja i konkludentne radnje u obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 4/2008.,
str.927.
487
Čl. 262. ZOO.
488
Čl. 259. st. 2. ZOO.
489
490
Čl. 265. ZOO.
491
Za šutnju na dobiven nalog opširno u Miladin, P., op.cit. (ref.486.) str.929.-948.
97
2.4. TRENUTAK SKLAPANJA (PERFEKCIJA) UGOVORA
2.4.1. Perfekcija konsenzualnih ugovora
Određivanje trenutka u kojem je ugovor sklopljen važno je iz nekoliko razloga. S obzirom na taj
trenutak će se ocjenjivati postojanje pretpostavaka za valjanost ugovora – stranačka sposobnost,
postojanje mana volje, dopustivost činidbe i sl. Osim toga, od tog trenutka ugovor proizvodi pravne
učinke, počinju teći rokovi, nastaju prava i obveze koje su ugovorne strane dužne poštivati.
Već je rečeno da je ugovor sklopljen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Ugovor će se smatrati sklopljenim i kada su stranke nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima
ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije. Ako se u takvom slučaju ugovorne strane ne suglase o
sporednim točkama, njih će utvrditi sud vodeći računa o vođenim pregovorima, utvrđenoj praksi
između ugovaratelja i običajima.492
Međutim, iz navedene se formulacije ne može utvrditi točan trenutak sklapanja ugovora. U vezi
s time, postoji više teorija koje pokušavaju odrediti relevantan trenutak u kojemu su se stranke suglasile
o bitnim sastojcima ugovora.
Prema teoriji očitovanja ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je ponuđeni vanjskom
manifestacijom očitovao volju da prihvaća ponudu.493 Prema teoriji odašiljanja, ugovor se smatra
sklopljenim u trenutku kada je ponuđeni poslao ponuditelju prihvat njegove ponude. Prema teoriji
primitka, ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je ponuditelj primio izjavu ponuđenog da
prihvaća ponudu odnosno u trenutku kada mu je omogućeno da sazna za sadržaj izjave ponuđenog.
Prema teoriji saznanja, ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada ponuditelj sazna za prihvat od
strane ponuđenog.
Od navedenih teorija naše je pravo prihvatilo teoriju primitka – ugovor je sklopljen u trenutku
kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.494
Od navedenoga pravila, međutim, postoji iznimka i to za slučajeve u kojima se šutnja
ponuđenoga tretira kao prihvat ponude. Budući da šutnja kao takva traje od trenutka primitka ponude
do trenutka kada je ponuda prestala vrijediti, što u praksi može potrajati i danima, a sama izjava o
prihvatu kao vanjska manifestacije volje i ne postoji, nije moguće primjenom koje od izloženih teorija
utvrditi točan trenutak sklapanja ugovora. Stoga se, u navedenim slučajevima smatra da je ugovor
sklopljen u trenutku kada je ponuda stigla ponuđeniku, ali samo pod uvjetom da je ovaj nije
pravovremeno odbio.495
492
Čl. 253. st. 2. ZOO.
493
V. Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str.66.-71.
494
Čl. 252. st. 1. ZOO.
495
Čl. 265. st. 5. ZOO.
98
2.4.2. Perfekcija realnih ugovora
ZOO je načelno prihvatio koncept konsenzualnog ugovora, dakle ugovora koji nastaje u
trenutku suglasnog očitovanja volja.
Ipak, ZOO-u nije ostao nepoznat niti koncept realnog ugovora iako se on svodi na dvije
iznimke, ugovor o posudbi i bilo koji drugi ugovor sklopljen u režimu kapare. Ugovor o posudbi
nastaje kada posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže
vratiti je nakon uporabe.496 Ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj strani kaparu,
ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.497
Kao što je vidljivo iz navedenih formulacija kod realnih ugovora, trenutak sklapanja ugovora ne
predstavlja trenutak kada je ponuditelj primio prihvat ponude, već trenutak u kojemu je došlo do
predaje određene stvari. Suglasnost volje kod realnih ugovora ima značaj predugovora.
2.5. PREDUGOVOR (PRELIMINAR)
Predugovor (preliminar, pactum de contrahendo) je ugovor kojim se preuzima obveza da se

kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.498 Predugovor može prethoditi bilo kojem ugovoru. Njime stranke
ne preuzimaju obvezu ispuniti činidbu iz glavnog ugovora, već preuzimaju obvezu sklopiti glavni
ugovor.499 Predugovor može biti jednostrano obvezan – ukoliko je samo jedna strana preuzela obvezu
sklapanja glavnog ugovora ili dvostrano obvezan – kada se obje stranke obvezuju sklopiti glavni
ugovor.500
Da bi predugovor obvezivao stranke, on treba udovoljiti određenim sadržajnim i formalnim
pretpostavkama. Prije svega, on treba sadržavati bitne sastojke glavnog ugovora.501 Uz to, predugovor
mora biti sklopljen u obliku koji je propisan za glavni ugovor. 502 Tako će, primjerice, predugovor
ugovora o kupoprodaji nekretnine biti valjan i obvezivati stranke samo ako je sklopljen u pisanom
obliku te ako sadrži odredbe kojima se specificira nekretnina koja je predmet prodaje i cijena.
Ako strana koja je predugovorom preuzela obvezu da će sklopiti glavni ugovor to odbije učiniti
druga se strana može obratiti sudu. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest
496
Čl. 509. ZOO.
497
Čl. 303. st. 1. ZOO.
498
Čl. 268. st.1. ZOO.
499
Momčinović, H., op.cit. (ref.458.), str.13.
500
501
Čl. 268. st. 3. ZOO.
502
Čl. 268. st. 2. ZOO.
99
mjeseci, od isteka roka predviđenog za sklapanje glavnog ugovora, a ako taj rok nije predviđen , onda
od dana kada je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.
Predugovor prestaje:
1. sklapanjem glavnog ugovora, odnosno ispunjenjem ili
2. temeljem zakona, ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni
sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme (clausula rebus sic stantibus).503
503
Momčinović, H., op.cit. (ref.458.), str.14.-15.
100
3. VALJANOST UGOVORA
Ugovor kao stranačko očitovanje volje je usmjeren na postizanje dopuštenih pravnih učinaka,
među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog obveznopravnog odnosa.504 Da bi
obveznopravni ugovor bio pravno valjan te kao takav proizvodio pravne učinke koje se pri njegovom
sklapanju očekuju u pravnom prometu, Zakon predviđa obvezu ispunjena određenih pretpostavki. U
tom smislu, ugovor će biti valjan kada se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke:
1. ugovorne strane moraju biti pravno i poslovno sposobne,
2. volja za sklapanje ugovora mora biti očitovana slobodno i ozbiljno,
3. činidba kao predmet ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva,
4. pobuda za sklapanje ugovora mora biti dopuštena,
5. ugovor mora biti sklopljen u propisanom obliku.
Ako navedene pretpostavke kod konkretnog ugovora nisu kumulativno ispunjene, ugovor će biti
nevaljan.
3.1. SPOSOBNOST STRANAKA
Sudionici obveznih odnosa, a samim time i ugovornih odnosa, su fizičke i pravne osobe.505 Pod
pojmom fizičke osobe pravna znanost razumijeva svakog živog čovjeka506, a pod pojmom pravne
osobe društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost, ima čvrstu i stalnu
organizaciju koja predstavlja organizacijsko jedinstvo te ima vlastitu imovinu različitu od imovine
svojih članova.507 Dakle, fizičke i pravne osobe su pravni subjekti.
Da bi fizičke i pravne sobe mogle sudjelovati u pravnom poreku, odnosno da bi mogli ulaziti u
pravne odnose s ciljem zaključenja obveznopravnih ugovora koji bi po njihovom nastanku proizvodili
dopuštene pravne učinke od njih pravni poredak zahtijeva postojanje određenih kvaliteta. Te kvalitete
su pravna i poslovna sposobnost.
504
Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.131.
505
Čl. 16. ZOO.
506
Povijesno gledajući pravna sposobnost nije bila priznavana svakom živome čovjeku. Tako npr. u robovlasničkim
društvima robovi nisu bili subjekti, već objekti prava.
507
Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str. 49.
101
Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza.508 Riječ je o temeljnom svojstvu
koje ima svaki pravni subjekt. Imati pravnu sposobnost znači biti pravni subjekt. To svojstvo fizička
osoba stječe rođenjem,509a gubi smrću te proglašenjem nestale osobe umrlom.510 Pravna sposobnost
pravne osobe se ne može oduzeti niti se ista može stupnjevati. Oduzimanje pravne sposobnosti pravne
osobe značilo bi ujedno i prestanak postojanja te osobe kao pravnoga subjekta. Značilo bi to da je ona
tada svedena na objekt prava.
Pravna osoba poput fizičke osobe ima pravnu sposobnost, no obujam te sposobnosti odnosno
obujam prava i obveza koje neka pravna osoba može imati ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba
ostvariti.511 Pravnu sposobnost pravna osoba stječe osnivanjem.512 Načini osnivanja pravnih osoba
ovisiti će o tome radi li se o pravnoj osobi javnoga prava ili pravnoj osobi privatnoga prava. 513 Tako će
pravne osobe privatnoga prava osnivati upisom u odgovarajući registar (sudski registar, registar
udruga), dok će se pravne osobe javnoga prava osnivati zakonom (jedinice lokalne samouprave) ili
običajima međunarodnog prava (država).
Poslovna sposobnost jest svojstvo pravnog subjekta da vlastitim očitovanjima volje stječe prava
i preuzima obveze.514 Poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću.515 Iznimno, fizička
osoba može steći punu pravnu sposobnost i prije punoljetnosti ukoliko sklopi brak ili pak postane
roditeljem prije punoljetnosti.516
Za razliku od pravne sposobnosti, poslovna sposobnost fizičkih osoba može se stupnjevati
odnosno ograničiti.517 Tako osim potpune poslovne sposobnosti fizička osoba može biti i ograničeno
poslovno sposobna.518 Može se reći da su ograničeno sposobne osobe one osobe kojima je djelomično
oduzeta poslovna sposobnost nakon punoljetnosti. Te osobe mogu u pravnome prometu valjano
508
Ibid., str.33.
509
Ponekad se pravna sposobnost priznaje začetom, a ne rođenom djetetu s ciljem očuvanja njegovih prava. Tada se uzima
da je začeto dijete rođeno, kadgod se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi živo. V. čl. 17. st. 2. ZOO.
510
Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.34.-35.
511
Pravna osoba ima svoj cilj odnosno svrhu izraženu u statutu ili drugom pravnom aktu osnivanja te pravne osobe, a kojom
se ujedno određuje i obujam pravne sposobnosti. V. ibid., str.50.
512
Ibid.
513
U pravne osobe javnog prava ubrajaju se država, jedinice lokalne (područne) samouprave i uprave, ustanove koje
dobivaju sredstva iz državnog proračuna i dr. Svrha im je ostvarivati javne ciljeve i interese, financiraju se iz sredstava
državnog proračuna, a njihovo osnivanje, kontrolu i upravljanje provodi država te imaju javna ovlaštenja. Pravne osobe
privatnoga prava jesu trgovačka društva, ustanove, udruge, zadruge, sindikati, političke stranke, privatne zaklade i
fundacije, fondovi i dr. O pravnim oblicima pravnih osoba v. u: Petrović, S., Pravni oblici pravnih osoba za obavljanje
djelatnosti – pretpostavke i posljedice, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Poseban broj, 2006., str. 87. i dalje.
514
515
Ibid., str.35.
516
Ibid.
517
Ibid., str.154.
518
Ibid.
102
očitovati svoju volju usmjerenu na sklapanje pravovaljanih pravnih poslova glede kojih im poslovna
sposobnost nije ograničena.519
Fizičke osobe koje nemaju poslovnu sposobnost bilo da ju još nisu stekli (npr. maloljetnici) ili
im je ona u potpunosti oduzeta (tzv. osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti) u pravnom prometu
svoju volju izražavaju putem zakonskog zastupnika ili skrbnika.520
Poslovnu sposobnost pravna osoba stječe u isto vrijeme kada i pravnu sposobnost te se ona ne može
stupnjevati kao kod fizičkih osoba.521 Pravna osoba vlastita očitovanja volje izražava putem svojih
tijela (organa).522
3.2. VALJANO I SUGLASNO OČITOVANJE VOLJE
Da bi pravni posao nastao, odnosno da bi ugovor bio zaključen, potrebno je očitovanje volje od
strane pravnih subjekata odnosno ugovornih strana. Svoju volju ugovorne strane mogu izraziti na
različite načine i to: riječima (usmeni govor ili pisane riječi), uobičajenim znakovima (klimanjem
glave, rukovanjem i sl.), drugim ponašanjem iz kojeg se može zaključiti o postojanju, sadržaju i
identitetu davatelja izjave.523
Izjava volje mora se učiniti slobodno i ozbiljno.524 U suprotnom će doći do nesklada između
volje i očitovanja. Taj nesklad nazivamo manama volje.525 Mane volje javljaju se kao svjesni ili
nesvjesni nesklad između volje i očitovanja.526
3.2.1. Svjesni nesklad između volje i očitovanja
Pod pojmom svjesnog nesklada razumijevamo takav nesklad između očitovanja i volje kod
kojega pravni subjekt svjesno očituje kao svoju volju nešto što uistinu ne želi, odnosno nešto što ne
519
Ibid.
520
Čl. 18. st. 4. ZOO.
521
Čl. 18. st. 2. ZOO.
522
„Tijelo ili organ je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju volju.“ Tako u Klarić,
P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.51.
523
Primjerice „ako putnik uđe u autobus spreman za vožnju znači da je odlučio sklopiti ugovor o prijevozu.“ Tako u Kale,
B., Pretpostavke za sklapanje ugovora, Hrvatska gospodarska revija, 5/2000., str.81.
524
Čl. 249. st. 3. ZOO.
525
526
Ibid., str. 141.
103
odgovara njegovoj pravoj volji.527 To su primjerice očitovanja volje dana kroz školski primjer i šalu,
zatim simulacija, izjave volje uzrokovane prijetnjom i silom, te mentalna rezervacija.528
Školski primjer i šala jest takav oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja kod kojega
pravni subjekt svjesno očituje nešto što uistinu ne želi.529 Primjerice, na nastavi tijekom izlaganja
obilježja ugovora o darovanju nastavnik studentu očituje volju darovanja skupocjenog sata što student
prihvaća. No, pošto je volja nastavnika očitovana u cilju razjašnjenja ugovora nije nastala obveza za
nastavnika koji je dao očitovanje pa student ne bi mogao potraživati od nastavnika ispunjenje njegove
obveze iz takvog očitovanja ugovora. Kod šale i školskog primjera nedostaje element ozbiljnosti.
Simulacija je svjesni nesklad između očitovanja i volje kod kojega obje strane svjesno očituju
nešto što nije u skladu s njihovom pravom voljom, želeći kod trećih osoba izazvati dojam da su sklopile
određeni posao.530 Simulacija se može javiti kao apsolutna i relativna.531
Apsolutna simulacija sastoji se u prividnom sklapanju ugovora radi zaobilaženja propisa,
prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu. Prividan ugovor nema učinka među ugovornim
stranama.532 Primjerice, prividno otuđenje nekretnine radi stjecanja određenoga prava, prividan zajam
radi spašavanja nečije kreditne sposobnosti itd.533
Relativna simulacija sastoji se za razliku od apsolutne u sklapanju prividnog pravnog posla da
bi se njime prikrio neki drugi pravni posao. Prividni pravni posao naziva se simuliranim, a prikriveni
disimuliranim.534 Simulirani ugovor kao prividan pravni posao je ništetan, a disimulirani je valjan pod
uvjetom da je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.535 Stranke simuliranog ugovora
ne mogu isticati prema trećim savjesnim osobama prigovor da je ugovor između njih prividan
(simuliran).536 Primjerice, prividno sklapanje ugovora o kupoprodaji ¸radi prikrivanja ugovora o
darovanju s ciljem zaobilaženja nepovoljnih propisa o porezu na promet nekretnina.537
U pravnoj se teoriji razlikuje prijetnja kao tzv. psihička prisila (vis compulsiva) od fizičke sile
(vis absoluta).538 Ovisno radi li se o fizičkoj sili ili prijetnji, ugovor će biti ništetan ili pobojan.
Prijetnja jest izazivanje opravdanog straha kod druge ugovorne strane s ciljem da se istu navede
na sklapanje ugovora.539 Strah će se pri tome smatrati opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je
527
Ibid.
528
Ibid.
529
Čl. 249. ZOO.
530
531
Ibid.
532
Čl. 285. st. 1. ZOO.
533
Pavlović, M., Razlozi ništavosti i pobojnosti ugovora, Hrvatska pravna revija, 2/2002., str.44.
534
535
Čl. 285. st. 2. ZOO.
536
Čl. 285. st. 3. ZOO.
537
Pavlović, M., op.cit. (ref.533.), str.44.
538
V. u Čuveljak, J., Prijetnja i sila u obveznom odnosu, Informator, 5548/2007., str. 11.
104
ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.540
Ugovorna strana koja je pod prijetnjom sklopila ugovor može zahtijevati da se ugovor poništi.541
Uporaba fizičke sile za razliku od prijetnje ima za pravnu posljedicu ništetnost ugovora.542
Mentalna rezervacija je svjestan nesklad između volje i očitovanja kod kojega jedna strana
izjavljuje kao svoju volju ono što zapravo neće, a druga strana to ne zna. 543 No za razliku od ostalih
oblika svjesnoga nesklada između volje i očitovanja, kod mentalne rezervacije pravni posao je
valjan.544 Razlog tome je pravilo koje vrijedi za mentalnu rezervaciju – tko zna ili mora znati posljedice
svog očitovanja ne može htjeti očitovanje bez posljedica.545 Tako je pravni posao nastao u slučaju kada
je na javnom nadmetanju odnosno dražbi osoba koja je dala najbolju ponudu za kupnju predmeta
dražbe obvezna sklopiti ugovor bez obzira je li zaista htjela kupiti taj predmet ili je ponudu dala s
ciljem da se zabavlja na dražbi.
3.2.2. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja
Pod pojmom nesvjesnoga nesklada između očitovanja i volje razumijevamo slučajeve kada
osoba nesvjesno očituje ono što uistinu ne želi kao svoje očitovanje volje.546 To je primjerice
očitovanje dano u zabludi te u slučaju nesporazuma i prijevare.547
Zabluda se često definira u hrvatskom ugovornom pravu kao pogrešna predodžba o stvarnosti548
i to kao pogrešna predodžba o nekoj činjenici (error facti) ili o nekom objektivnom pravu (error juris),
u motivu pri sklapanju ugovora (error in motivo).549 Zabluda glede prava te zabluda u motivu se u
pravilu ne uvažavaju, dok se zabluda o činjenicama uvažava.550
Da bi zabluda imala učinak na valjanost odnosno nevaljanost pravnoga posla ona mora biti
551
bitna. Bitnom se smatra ona zabluda koja se odnosi na:
539
Čl. 279. st. 1. ZOO.
540
Čl. 279. st. 2 ZOO.
541
Čl. 279. st. 1. ZOO.
542
Čl. 279. st. 3. ZOO.
543
544
Ibid.
545
Ibid.
546
Ibid..
547
Ibid.
548
Za pravnu narav zablude v. Petrak, M., Pravna narav zablude u rimskom i hrvatskom ugovornom pravu, Zbornik
pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/1998., str. 577 i dalje.
549
Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str. 155.
550
Ibid.
551
Prijašnji ZOO koji je u Republici Hrvatskoj bio na snazi od 1978., uz bitnost zablude propisivao je i neskrivljenost kao
bitnu pretpostavku za postajanje zablude kao razloga pobojnosti. Tako je neskrivljena bila ona zabluda ako je stranka koja
105
1. objekt ugovora,
2. bitna svojstva objekta ugovora,
3. osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, te
4. okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja
je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.
Stranka koja je pri sklapanju ugovora bila u zabludi može zahtijevati poništaj tako sklopljenog
ugovora.552 No, ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo, strana koja je u
zabludi ne može se pozivati na zabludu.553 Kod besplatnih pravnih bitnom zabludom se smatra i
zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.554
Nesporazum jest takav nesvjesni nesklad između očitovanja i volje do kojega dolazi kada
ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi
ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, pa u tom slučaju ugovor uopće ne nastaje.555 Pravna
posljedica nesporazuma je ništetnost pravnoga posla.
Prijevara jest svjesno izazivanje zablude u druge ugovorne strane ili njezino održavanje u
zabludi s nakanom da je se navede na sklapanje ugovora.556 Ukoliko je prijevaru učinila treća osoba,
prijevara utječe na ugovor pod uvjetom da je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala
ili morala znati za prijevaru.557 Besplatni se ugovor može poništiti i kad je prijevaru učinila treća osoba,
bez obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za
prijevaru.558
3.3. KVALIFICIRANA ČINIDBA
Pod pojmom činidbe razumijevamo svaku pozitivnu ili negativnu ljudsku radnju koju je dužnik
na temelju obveznog odnosa dužan ispuniti vjerovniku. 559 Činidba se može sastojati u davanju stvari,
činjenju (npr. rad: fizički ili intelektualni), nečinjenju ili propuštanju (neobavljanje nečega što bi mogao
je u zabludi pri sklapanju ugovora s pozornošću koja se zahtijeva u prometu za tu vrstu pravnih poslova (npr. pozornost
dobrog gospodarstvenika/dobrog domaćina, pozornost dobrog stručnjaka).
552
Čl. 280. st. 1. i st. 2. ZOO.
553
Čl. 280. st. 4. ZOO.
554
Čl. 281. ZOO.
555
Čl. 282. ZOO.
556
557
Čl. 284. st. 3. ZOO.
558
Čl. 284. st. 4. ZOO.
559
106
obavljati da nije u obveznom odnosu) te trpljenju (nesprječavanje obavljanja tuđe radnje koju bi bio
ovlašten spriječiti da se ne nalazi u obveznom odnosu).560
Da bi pravni posao bio valjan odnosno da bi proizvodio pravno valjane učinke činidba mora biti
moguća, dopuštena, određena ili barem odrediva. Kada činidba ima navedene kvalitete riječ je o
kvalificiranoj činidbi. Nedostatak navedenih kvaliteta čini ugovor ništetnim.561
Pod mogućom činidbom razumijevamo onu činidbu koja je objektivno moguća.562 To
konkretno znači da tu činidbu može ispuniti svatko.563 Prvobitna nemogućnost ispunjenja određene
činidbe ne utječe na valjanost pravnoga posla.564 Dakle, ako pri zaključenju pravnoga posla činidbu nije
moguće izvršiti zbog pojedinih razloga, a kasnije u razdoblju koje slijedi nakon zaključenja ugovora, a
prije dospijeća obveze ugovorne strane na ispunjenje te činidbe, otpadne razlog nemogućnosti
ispunjenja pravni posao je valjan.565 Isto vrijedi i ako je pravni posao sklopljen uz odgodni uvjet ili rok,
pa ispunjenje činidbe postane moguće prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka.566 U slučaju subjektivne
nemogućnosti ispunjenja činidbe, odnosno ako ugovorna strana koja je obvezna ispuniti činidbu na
koju se obvezala pri sklapanju ugovora istu ne može ispuniti, dužna je drugoj ugovornoj strani
naknaditi štetu.567
Nedopuštena je ona činidba koja je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili
moralu društva.568
Nadalje, da bi ugovor bio valjan činidba treba biti određena ili barem odrediva. Određena je ona
činidba koja je u svim pojedinostima označena, dok odrediva činidba u početku nije točno određena, ali
se može naknadno odrediti po objektivnim kriterijima, a da stranke ne moraju sklapati novi ugovor
(ugovor sadrži podatke pomoću kojih se činidba može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ih
odredi).569
560
Čl. 269. ZOO.
561
Čl. 270. ZOO.
562
563
Ibid.
564
Ibid., str.92.
565
Ibid.
566
Ibid.
567
Ibid.
568
Čl. 271. ZOO.
569
107
3.4. DOPUŠTENA POBUDA
Pobuda za sklapanje pravnog posla je unutarnji subjektivni psihički čimbenik koji utječe na
donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora.570 U načelu pobude suugovaratelja ne utječu na
valjanost ugovora, no ako je suugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala
na odluku drugog ugovaratelja, ugovor je ništetan.571 Kod besplatnih ugovora, ugovor će biti ništetan
bez obzira je li je suugovaratelj znao ili morao znati za nedopuštenu pobudu.572
3.5. PROPISANI OBLIK UGOVORA
ZOO počiva na načelu neformalnosti oblika. To konkretno znači da se ugovor može sklopiti u
bilo kojem obliku osim kada se propisom određeni oblik zahtijeva kao pretpostavka valjanosti (forma
ex lege)573, odnosno kada su se ugovorne strane sporazumjele da određeni oblik ugovora bude uvjet
njegove valjanosti (forma ex contractu).574 Nepoštivanje obvezatnosti propisanoga oblika ima za
pravnu posljedicu da pravni posao nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik
ne proizlazi što drugo.575
3.6. NEVALJANOST UGOVORA
Neispunjenje prethodno navedenih pretpostavki za valjanost pravnih poslova ima za posljedicu

nevaljanost ugovora.576 U hrvatskome obveznome pravu pod pojmom nevaljanosti pravnih poslova
razumijevamo ništetnost i pobojnost ugovora.577 Pravni poredak ustanovljavanjem ništetnosti kao
oblika nevaljanosti pravnih poslova nastoji štititi temeljna načela ustanovljena ustavnim i zakonskim
normama te normama morala društava, dok pobojnošću nastoji primarno zaštiti interese pojedinih
stranaka.578
570
Ibid., str.146.
571
Ibid.
572
Ibid.
573
Čl. 286. st. 1. ZOO.
574
Čl. 289. st. 1. ZOO.
575
Čl. 290. st. 1. ZOO.
576
577
Ibid.
578
Pavlović, M., Nevaljanost ugovora i pravne posljedice nevaljanosti, Hrvatska pravna revija, 11/2001, str. 17.
108
3.6.1. Ništetnost
Ništetnost ugovora teži je oblik nevaljanosti. Na ništetnost se bez vremenskoga ograničenja

mogu pozivati kako pravni subjekti koji su sklopili ugovor, tako i svaka treća osoba koja ima pravni
interes.579 Isticanje ništetnosti nije vezano za rok pa se na nju uvijek može pozivati svatko tko za to ima
pravni interes.
Ništetni ugovori ne proizvode nikakve pravne učinke.580 Kod tih ugovora uzima se kao da nisu
ni sklopljeni.581 Ništetnost nastupa po samom zakonu (ex lege) odnosno uz ispunjenje zakonom
propisanih uvjeta.582 Sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (ex offo) i kada je utvrdi donijet će
deklaratornu odluku.583 Ako bi naknadno otpao razlog ništetnosti, ugovor neće konvalidirati, međutim,
ništetni se ugovori mogu pretvoriti u valjane pod pretpostavkom da udovoljavaju uvjetima za valjanost
nekog drugog pravnog posla.584 Među ugovarateljima važiti će taj drugi pravni posao ako bi to bilo u
suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su posao sklopili kao i ako se može uzeti da
bi oni sklopili taj posao da su znali za ništetnost svog ugovora.585
Pravni posao može biti u cijelosti ništetan, ali i djelomično. Djelomična ništetnost nema za
posljedicu ništetnost cijelog ugovora, pod pretpostavkom da ugovor može opstati bez te ništetne
odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.586
3.6.2. Pobojnost
Pobojnost je za razliku od ništetnosti lakši oblik nevaljanosti ugovora.587 Pobojni ugovori

proizvode pravne učinke kao da su valjani, ali se iz određenih zakonom predviđenih razloga i u
određenom roku mogu poništiti.588 Ako protekne rok za pobijanje, oni ostaju na snazi kao valjani
ugovori.589 Dakle, pobojan ugovor proizvodi pravne učinke iako je nevaljan i to tako dugo dok ne bude
579
Pravni interes ima ona osoba koja kao zainteresirana strana u sudskome postupku proglašenja pravnoga posla ništetnim
može navesti „kakvu bi građanskopravnu korist njemu trebala donijeti zatražena deklaracija ništetnosti“. V. Radolović, A.,
Nevaljanost pravnih poslova, u: Novi Zakon o obveznim odnosima - najznačajnije izmjene, novi instituti, Zagreb, 2005.,
str.93.
580
581
Ibid.
582
Ibid.
583
Ibid.
584
Ibid., str.178.
585
Čl. 325. ZOO.
586
Čl. 324. ZOO.
587
588
Ibid.
589
Ibid.
109
poništen. Razlozi zbog kojih se pred sudom može isticati pobojnost ugovora su ograničena poslovna
sposobnost stranaka, određene mane volje (prijetnja, zabluda, prijevara), prekomjerno oštećenje,590
pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika.591Na razloge pobojnosti sud ne pazi po službenoj dužnosti
već samo na zahtjev ovlaštene osobe.592 Ovlaštena osoba na pobijanje pravnih poslova je ona osoba u
čijem je interesu odnosno u čiju je korist ustanovljena pobojnost.593 Iznimno, pobijanje mogu tražiti
treće osobe (npr. zakonski zastupnik poslovno nesposobne osobe).594 Rok u kojemu ovlaštene osobe
mogu tražiti poništaj ugovora je godinu dana od saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od 3
godine od sklapanja ugovora.595 Povodom tužbe za poništaj pobojnog ugovora sud donosi konstitutivnu
odluku.
Pravne posljedice nevaljanosti pravnih poslova zajedničke su i za ništetne kao i za pobojne
pravne poslove, a to su obveza restitucije (svaka stranka dužna je vratiti ono što je primila temeljem
nevaljanog ugovora) te odgovornost za štetu kad restitucija nije moguća (prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke). I ništetni i pobojni ugovori su prema ZOO-u pravno nevaljani ex tunc
odnosno od samoga njihovoga zaključenja.
590
O prekomjernom oštećenju govorimo kada postoji u vrijeme sklapanja ugovora postoji očiti nerazmjer između
činidbe i protučinidbe. Ugovor može ostati na snazi ako druga strana ponudi nadopunu do pune vrijednosti. V. čl.
375. ZOO.
591
Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastalo može pobijati pravnu radnju svog dužnika
koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina
izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.
592
593
Ibid., str.176.
594
Ibid.
595
Ibid.
110
4. SREDSTVA ZA OSIGURANJE
ISPUNJENJA UGOVORNE OBVEZE
Temeljna svrha, radi koje određeni subjekti sklapaju ugovore, jest ispunjenje. U ispunjenju
ugovorne obveze od suprotne ugovorne strane, svaki suugovaratelj pronalazi svoj ugovorni interes bez
čijeg postojanja ne bi niti sklopio ugovor. Jednom sklopljeni ugovor stvara za ugovorne strane obveze,
koje su one dužne ispuniti baš kao što su dužne ispuniti i obveze koje im nameću zakoni – pacta dant
leges. Ipak, bilo bi pretenciozno i pomisliti da će apsolutno svaka ugovorna obveza prestati na željeni
način – ispunjenjem u svemu kako ona glasi. Valjano ispunjenje ugovorne obveze može izostati iz
različitih razloga – od nemogućnosti ispunjenja zbog više sile do jednostavnog odbijanja ispunjenja od
strane dužnika bez opravdanog razloga.
Upravo iz navedenih razloga zakon je predvidio niz pravnih instituta, čiji je cilj na izravan ili
neizravan način osigurati da dođe do ispunjenja ugovorne obveze, odnosno da dođe do urednog i
pravovremenog ispunjenja ugovorne obveze – tzv. sredstva za pojačanje ugovora. Navedena sredstva u
pravilu ne proizlaze iz samoga zakona, već ih ugovorne strane moraju posebno ugovoriti.
4.1. JAMSTVO
4.1.1. Pojam jamstva
Jamstvo je ugovor između vjerovnika i treće osobe (jamca) kojim se treća osoba obvezuje
vjerovniku da će mu ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.596 Ugovor o
jamstvu je jednostrano obvezan597 i formalan ugovor598 – pretpostavka njegove valjanosti jest da je
sklopljen u pisanom obliku.
596
Čl. 104. ZOO.
597
Jelčić, O., Obveznopravno osiguranje – jamstvo i pravo zadržanja, u: Zaštita vjerovnika – stvarnopravno,
obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005., str. 64.
598
Čl. 105. ZOO.
111
Jamstvom se vjerovniku daje veća sigurnost naplate potraživanja jer će on svoju tražbinu moći
ostvariti ili od dužnika ili od jamca. Budući da obvezu ispunjenja ovdje uz dužnika preuzima još jedna
osoba, jamstvo predstavlja osobno pojačanje ugovora.599
Po svojoj funkciji jamstvo je akcesoran (ovisan) ugovor čije postojanje nije moguće bez
postojanja valjane ugovorne obveze iz glavnog ugovora čijem osiguranju služi.600 Tako primjerice
prestankom glavnog duga prestaje i jamstvo, zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza
jamca, ništetnost glavne obveze povlači za sobom i ništetnost jamstva.601
Jamstvom se u pravilu može osigurati bilo koja tražbina, bitno je da je obveza pravovaljana.
Moguće je jamčiti i za uvjetnu obvezu kao i za određenu buduću obvezu.602 Jednako tako, može se
jamčiti kako za ugovorne, tako i za izvanugovorne obveze.
4.1.2. Opseg jamčeve odgovornosti
Jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika.603 Ukoliko bi drugačije bilo
ugovoreno, jamčeva se obveza po samom zakonu svodi na mjeru dužnikove obveze. Moguće je
međutim ugovoriti da jamac odgovara samo za dio dužnikove obveze. Ako ništa nije ugovoreno uzima
se da je jamac odgovoran za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio. 604 Jamac, međutim, ne
odgovara samo za ispunjenje glavnice, već i za sporedne obveze dužnika kao što su troškovi ispunjenja
ili zatezne kamate koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu.
Valja napomenuti da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za
sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze.605
4.1.3. Oblici jamstva
Jamstvo može biti supsidijarno606 ili solidarno.607O supsidijarnom je jamstvu riječ kada stranke
nisu ništa posebno ugovorile. U tom slučaju će vjerovnik moći zahtijevati ispunjenje od jamca samo
ako obvezu nije ispunio glavni dužnik u roku koji je određen u pisanom pozivu. Izuzetno, vjerovnik će
moći zahtijevati ispunjenje izravno od jamca, odnosno bez pisanog poziva glavnom dužniku, ako je
599
Čuveljak, J., Jamstvo (Poručanstvo), Hrvatska pravna revija, 7/2007., str.27.
600
601
V. Jelčić, O., op.cit. (ref.597.), str.64.
602
Čl. 108. ZOO.
603
Čl.109. st. 1. ZOO.
604
Čl. 109. st. 2. ZOO.
605
Čl. 114. ZOO.
606
Čuveljak, J., op.cit. (ref.599.), str.30.
607
Ibid., str.31.
112
očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti ispunjenje obveze ili ako je glavni dužnik
pao pod stečaj.608
O solidarnom je jamstvu riječ ako se jamac obvezao kao jamac platac.609 Za obveze iz
trgovačkog ugovora jamac odgovara solidarno s glavnim dužnikom, ako drugačije nije ugovoreno. Kod
solidarnog jamstva, jamac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može
zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.
4.1.4. Zakonska subrogacija i regres
Na jamca koji je vjerovniku ispunio obvezu za koju je jamčio prelazi po zakonu ta tražbina sa
svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja.610 U tom slučaju dolazi do promjene
vjerovnika zakonskom personalnom subrogacijom. Dug dužnika prema vjerovniku se gasi, no nastaje
dug dužnika prema jamcu. Jamac može od dužnika zahtijevati da mu naknadi sve što je isplatio za
njegov račun zajedno s kamatama od dana isplate i troškovima.611
Kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu on ima pravo regresa prema
ostalim jamcima – od njih može zahtijevati da mu svaki naknadi dio koji otpada na njega.612
4.2. UGOVORNA KAZNA
4.2.1. Pojam ugovorne kazne
Ugovorna kazna predstavlja specifičnu vrstu osobnog pojačanja ugovora koju je moguće
ugovoriti samo za nenovčane obveze.613 Riječ je o najčešće korištenoj ugovornoj klauzuli u poslovnom
prometu.614 Ugovornom se kaznom pojačava disciplina stranaka, a može biti i osobno sredstvo
osiguranja vjerovnika da će dužnik uredno ispuniti svoju obvezu.615 Osim toga, ugovorna kazna u jednu
ruku predstavlja zamjenu za naknadu štete prouzročenu neispunjenjem ili neurednim ispunjenjem.
608
Čl. 111. st. 2. ZOO.
609
Čl. 111. st. 3. ZOO.
610
Čl. 110. ZOO.
611
Čl. 120. ZOO.
612
Čl. 125. ZOO.
613
Čl. 350. st. 3. ZOO.
614
Tako Miladin, P., Odnos ugovorne kazne i srodnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 6/2006., str. 1762.
615
Čuveljak, J., Ugovorna kazna, Hrvatska pravna revija, 4/2004., str.21.
113
Ugovorna kazna predstavlja obvezu dužnika da će vjerovniku platiti određeni novčani iznos ili
pribaviti neku drugu materijalnu korist ako:
1. ne ispuni svoju ugovornu obvezu ili
2. zakasni s ispunjenjem svoje ugovorne obveze ili
3. neuredno ispuni svoju ugovornu obvezu.616
Ako što drugo nije ugovoreno, smatra se da je ugovorna kazna ugovorena za slučaj da dužnik
kasni s ispunjenjem.
Ugovorna kazna je akcesoran posao koji dijeli pravnu sudbinu glavnog posla.617 U praksi će se
najčešće raditi o jednoj odredbi glavnog ugovora iako nije isključeno da ugovorne strane naknadnim
sporazumom odrede ugovornu kaznu. Ugovorna kazna mora biti propisana u obliku propisanom za
ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi.618
4.2.2. Visina ugovorne kazne
Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji – u ukupnom iznosu, u postotku, za
svaki dan zakašnjenja ili na drugi način.619 No, ako je iznos ugovorne kazne nerazmjerno visok u
odnosu na vrijednost i značenje objekta obveze, dužnik može tražiti od suda da smanji iznos ugovorne
kazne.620
4.2.3. Vjerovnikova prava
Vjerovnikova prava će ovisiti o tome za koji je slučaj ugovorena ugovorna kazna. Kada je
ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, vjerovnik će u slučaju neispunjenja moći zahtijevati
ili isplatu ugovorne kazne ili dalje inzistirati na ispunjenju. Ovu opciju međutim nema dužnik – ako
drugačije nije dogovoreno, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ispunjenja
ugovora.621
616
Čl. 350. ZOO.
617
Uz tzv. akcesornu ugovornu kaznu postoji i tzv. samostalna ugovorna kazna. O tome v. u Miladin, P., op.cit. (ref.614.),
str.1763. i dalje.
618
Čl. 351. st. 2. ZOO.
619
Čl. 351. st. 1. ZOO.
620
Čl. 354. ZOO.
621
O ugovornoj kazni kao odustatnini v. Kačer, H., Petrić, S., Ugovorna kazna, u: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i
pravne prakse: građansko, trgovačko, radno i procesno pravo u praksi, Zagreb, 2001., str.317.
114
S druge strane, kada je ugovorna kazna određena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog
ispunjenja vjerovnik ima pravo zahtijevati i isplatu ugovorne kazne i ispunjenje.622 Međutim, ako nije
bez odgađanja, nakon ispunjenja, izvijestio dužnika da zadržava pravo na ugovornu kaznu, vjerovnik će
izgubiti pravo na ugovornu kaznu.
4.2.4. Odnos ugovorne kazne, prava na naknadu štete

i zakonskih penala
Već je rečeno da ugovorna kazna u jednu ruku predstavlja i zamjenu za naknadu štete. Naime,
neispunjenje odnosno zakašnjelo ili neuredno ispunjenje mogu vjerovniku prouzročiti određenu štetu.
U tom slučaju vjerovnik će imati pravo na naknadu štete i to u iznosu stvarne štete.
Kada je ugovorena ugovorna kazna, tada vjerovnik ima pravo zahtijevati njezinu isplatu u
punom iznosu i kad njezin iznos premašuje visinu stvarne štete, pa i kada štete uopće nije bilo. S druge
strane, ako je stvarna šteta veća od iznosa ugovorne kazne, vjerovnik će, pored isplate ugovorne kazne,
moći zahtijevati i razliku do potpune nadoknade štete.623
Ako je za neispunjenje obveze, neuredno ispunjenje ili za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem
zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade i sl., a ugovorne su
strane pored toga ugovorile ugovornu kaznu, vjerovnik nema pravo zahtijevati ujedno ugovornu kaznu
i naknadu određenu zakonom, osim ako je to zakonom dopušteno.624
4.3. ZATEZNE KAMATE
4.3.1. Pojam zateznih kamata
Suprotno od ugovornih kamata čija je funkcija naknada za korištenje tuđeg novca (ugovor o
zajmu, ugovor o kreditu), funkcija je zateznih kamata625 uvođenje ugovorne discipline te osobno
622
Čl. 353. st. 4. ZOO.
623
Čl. 355. ZOO.
624
Čl. 356. ZOO.
625
Novim uređenjem zateznih kamata u ZOO-u iz 2005. Republika Hrvatska je izvršila svoju obvezu provedbe Direktive
europskog parlamenta i vijeća 2000/35/EZ o sprječavanju zakašnjelih plaćanja u trgovačkim ugovorima. V. Nikšić, S.,
Ugovorne i zatezne kamate – novine iz Zakona o obveznim odnosima, Financije i porezi, 6/2006., str.33. O novom
uređenju zateznih kamata opširno u Giunio, M., Novo pravno uređenje kamata, Pravo u gospodarstvu, 4/2007., str.187. i
dalje.
115
osiguranje da će novčana tražbina biti namirena pravodobno.626 Dužnik koji zakasni s ispunjenjem
novčane obveze, duguje vjerovniku pored glavnice i zatezne kamate.627
Za razliku od ugovorne kazne, zatezne kamate predstavljaju sredstvo osiguranja isključivo
novčanih obveza. Osim toga, pravo na zatezne kamate nastaje po samom zakonu, dovoljno je dakle da
dužnik zakasni s ispunjenjem novčane činidbe. Ugovorne strane, međutim, mogu regulirati visinu stope
zatezne kamate.
4.3.2. Stopa zateznih kamata
Stopu zatezne kamate određuje zakon. Međutim, u odnosima između trgovaca te trgovaca i
osoba javnog prava moguće je ugovoriti i drukčiju stopu zateznih kamata. Prema tome stopa zatezne
kamate može biti zakonska i ugovorena.
Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe
javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima
za tri postotna poena. .628
Kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovac i osobe javnog prava stranke mogu ugovoriti
i drukčiju stopu od zakonske stope no ona ne smije biti veća od zakonske stope zatezne kamate
uvećane za polovinu te stope.629 Međutim, ništetna je odredba ugovora ako na temelju okolnosti
slučaja, trgovačkih običaja i naravi predmetne obveze proizlazi da je ugovorenom stopom zateznih
kamata, suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i
obvezama ugovornih strana.630
4.3.3. Odnos zateznih kamata i prava na naknada štete
Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate, neovisno o tome da li mu je zakašnjenjem ispunjenja

novčane obveze nastala kakva šteta ili nije. No ako je stvarna šteta koju je vjerovnik pretrpio zbog
626
V. Momčinović, H., Ugovorne i zatezne kamate – pravna viđenja nakon 1. siječnja 2008., Pravo u gospodarstvu,
1/2009., str.94.
627
Čl. 29. st. 1. ZOO.
628
Čl. 29. st. 2. ZOO.
629
Čl. 29. st. 2. u vezi s čl. 26. st. 2. ZOO.
630
Čl. 29. st. 4. ZOO.
116
dužnikova zakašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zateznih kamata, on ima pravo zahtijevati
razliku do potpune naknade štete.631
4.3.4. Zabrana anatocizma
Zakonom je u pravilu zabranjen anatocizam. Na dospjele, a ne isplaćene kamate ne teku zatezne

kamate, osim kada je to zakonom određeno.632 Iznimno, zakonom se dozvoljava tzv. procesna kamata –
na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen
zahtjev za njihovu isplatu.633
4.4. KAPARA I ODUSTATNINA
4.4.1. Pojam i funkcija kapare
Kapara je novčana svota ili druga zamjenjiva stvar koju u trenutku sklapanja ugovora jedna
strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovor ispuniti. 634 Iz
navedenog pojma kapare proizlaze njezine dvije temeljne funkcije.
Kapara je znak da je ugovor sklopljen.635 Riječ je o institutu koji bilo koji konsenzualni ugovor
pretvara u realni ugovor na način da će za perfekciju ugovora relevantan moment biti moment predaje
stvari, a ne moment postizanja suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora.
Kapara predstavlja i sigurnost da će se ispuniti obveza.636 Kapara predstavlja realno pojačanje
ugovorne obveze, za razliku od jamstva i ugovorne kazne, jer će se vjerovnik, kada se za to ostvare
pretpostavke, moći namiriti samo iz stvari koje su mu dane kao kapara.
4.4.2. Pravni učinci kapare
Pravni učinci davanja kapare, osim što tim činom dolazi do sklapanja ugovora, razlikuju se
ovisno o tome da li je ugovor sklopljen u režimu kapare ispunjen, neispunjen ili je djelomično ispunjen.
631
V. Momčinović, H., op.cit. (ref.626.), str.109.
632
Čl. 31. ZOO
633
Nikšić, S., op.cit. (ref.625.), str.36.
634
V. Gorenc (ur.), op.cit. (ref.325.), str.439.
635
Raffaelli, B., Kapara, Financije i porezi, 3/2005., str.99.
636
Ibid.
117
Prema tome, kada je ugovor sklopljen u režimu kapare ispunjen, kapara se mora vratiti ili uračunati u
ispunjenje.
Ako ugovor nije ispunjen bit će relevantno koja je ugovorna strana odgovorna za neispunjenje.
Kada je za neispunjenje odgovorna ugovorna strana koja je dala kaparu, suprotna strana može po
svojem izboru:
1. zahtijevati ispunjenje ugovora ili
2. tražiti naknadu štete (kapara se pri tome uračunava u naknadu štete ili se vraća) ili
3. se zadovoljiti primljenom kaparom.637
Kada je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, ugovorna strana koja je dala
kaparu može po svom izboru:
1. zahtijevati ispunjenje ugovora ili
2. tražiti naknadu štete (kapara se pri tome uračunava u naknadu štete ili se vraća) ili
3. tražiti vraćanje dvostruke kapare.638
U slučaju djelomičnog ispunjenja, vjerovnik ne može zadržati kaparu već može zahtijevati
ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja pri čemu će se dana kapara uračunati u
naknadu štete ili zahtijevati naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja pri čemu će se dana kapara
uračunati u naknadu štete.639
Kapara sama po sebi ne daje ugovornoj strani pravo da odustane od ugovora ostavljajući drugoj
strani kaparu.640 To će pravo imati samo kada je izričito ugovorena kapara kao odustatnina. Kada je uz
kaparu dogovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom, i svaka
strana može odustati od ugovora. U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona će ju
izgubiti, a kada je odustala strana koja je primila kaparu, dužna ju je vratiti u dvostrukom iznosu.641
4.4.3. Pojam i pravni učinci odustatnine
Za razliku od kapare, odustatnina ne predstavlja znak da je ugovor sklopljen već samo sredstvo
za pojačanje ugovora.642 Odustatnina će se davati samo u slučaju neispunjenja pa se stoga ne može
uračunati u ispunjenje kao što je slučaj s kaparom. Sporazumom ugovornih strana, može se ovlastiti
jedna ili obje ugovorne strane da odustanu od ugovora davanjem odustatnine.643 Iz navedenoga
proizlazi da se odustatnina ne daje prilikom zaključenja ugovora već prilikom odustanka od ugovora.
637
Čl. 304. st. 1. ZOO.
638
Čl. 304. st. 2. ZOO.
639
Čl. 305. ZOO.
640
Čl. 303. st. 3. ZOO.
641
Čl. 307. ZOO.
642
643
Čl. 306. st. 1. ZOO.
118
Ako strane nisu ugovorile rok za odustanak, ovlaštena strana može odustati od ugovora dok ne
protekne rok određen za ispunjenje njezine obveze.644
4.5. PRAVO ZADRŽANJA (RETENCIJE)
Pravo zadržanja (retencije) je ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar, koja se nalazi u

njegovim rukama zadrži do ispunjenja tražbine te da se, ako ispunjenje izostane, naplati iz njezine
vrijednosti.645 Kod prava zadržanja riječ je o stvarnom pojačanju ugovora.646 Pravo zadržanja nastaje
na temelju zakona kada se ostvare sljedeće pretpostavke:
1. vjerovnik ima prema dužniku dospjelu tražbinu (iznimno može biti riječ i o nedospjeloj tražbini
ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje) i
2. vjerovnik drži u svom posjedu stvar647 koja pripada dužniku.
Pravo zadržanja nije moguće imati na stvari koja je izašla iz dužnikova posjeda protiv njegove
volje kao i na stvari koja se ne može izložiti prodaji.648
Vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima se pravo naplatiti iz njezine
vrijednosti na isti način kao i založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o
svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika.649
644
Čl. 306. st. 4. ZOO.
645
V. Jelčić, O., op.cit. (ref.597.), str.86.
646
647
Predmet retencije mogu biti pokretne stvari i nekretnine u prometu. Tako Jelčić, O., op.cit. (ref.597.), str.90. Vjerovnik
ne može zadržati punomoć dobivenu od dužnika, ni druge dužnikove isprave, iskaznice, dopise i ostale slične stvari, kao ni
druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. V. čl. 73. st. 2. ZOO.
648
Čl. 73. st. 1. ZOO.
649
Čl. 75. ZOO.
119
5. PROMJENE U UGOVORNIM
OBVEZNOPRAVNIM ODNOSIMA
Obveznopravni odnos je po svojoj naravi trajni odnos. To znači da on nastaje kada se ispune
određene zakonom propisane pretpostavke vezane uz nastanak obveze650 te traje sve dok se ne ispune
pretpostavke uz koje zakon veže prestanak obveze.651 Za vrijeme trajanja obveznopravnog odnosa taj je
odnos podložan različitim promjenama. Te promjene mogu biti posljedica volje samih sudionika u
konkretnom obveznopravnom odnosu kao što je primjerice cesija, ali mogu nastati i bez obzira na
njihovu volju kao što je primjerice zapljena i prijenos umjesto ispunjenja tražbine u ovršnom postupku.
Budući je konkretan obveznopravni odnos određen subjektima i sadržajem, promjene u
obveznopravnom odnosu se mogu manifestirati kao promjene subjekata ili kao promjene sadržaja.
Promjene subjekata ne utječu na identitet obveznopravnog odnosa.652 Obveznopravni odnos će i
nadalje biti isti bez obzira što je na mjesto starog vjerovnika stupio novi vjerovnik odnosno što je na
mjesto staroga dužnika stupio novi dužnik.653 To proizlazi iz činjenice što novi subjekt (pravni sljednik,
sukcesor) koji stupa u obveznopravni odnos, stupa u pravni položaj staroga subjekta (pravni prednik),
glede konkretne obveze, pa njegova prava i obveze ne mogu biti niti manja niti veća nego što su bila
prava i obveze staroga subjekta glede konkretnog obveznopravnog odnosa.
Kada je riječ o promjeni na strani subjekata valja napomenuti kako do promjene može doći na
strani vjerovnika u vidu ustupa tražbine tj. cesije i subrogacije, te do promjene na strani dužnika –
preuzimanje duga. Slične učinke preuzimanju duga imaju i pristupanje dugu te preuzimanje ispunjenja,
iako kod navedenih poslova ne dolazi do promjene subjekta obveznopravnog odnosa.
Poseban slučaj predstavlja prijenos ugovora kod kojega dolazi do prijenosa cijele ugovorne
pozicije s jednog subjekta na drugi zajedno sa svim pravima i obvezama pa će u tom u slučaju u pravilu
doći do promjene i vjerovnika i dužnika u osobi nove ugovorne stranke.
Budući je identitet ugovornog odnosa određen glavnom činidbom i pravnom osnovom,
promjene sadržaja obveznopravnog odnosa koje se odnose na ove elemente uzrokuju i promjenu
650
V. čl. 20. ZOO.
651
V. čl. 160. ZOO.
652
653
120
identiteta obveznopravnog odnosa.654 U tom pogledu valja razmotriti obnovu (novaciju). Ostale
promjene sadržaja, koje se primjerice odnose na rokove, uvjete, osiguranja i sl., ne mijenjaju identitet
obveznopravnog odnosa.
5.1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA)
Ustup tražbine (cesija) je ugovor kojim vjerovnik prenosi neku svoju otuđivu tražbinu na drugu
655
osobu. Ustupom tražbine na drugu osobu, ta druga osoba postaje nositeljem tražbine, odnosno
vjerovnik, dok dotadašnji vjerovnik izlazi iz konkretnog obveznopravnog odnosa i prestaje biti
vjerovnikom. Sama tražbina i dužnik kod cesije ostaju nepromijenjeni.656
Kod cesije starog vjerovnika nazivamo ustupitelj (cedent), novog vjerovnika primatelj
(cesionar), a dužnika cesus. Navedeno bi moglo upućivati da je cesija trostrani ugovor, međutim riječ je
o dvostranom ugovoru. Naime, ugovor o cesiji sklapaju ustupitelj i primatelj, a predmet ugovora je
tražbina prema dužniku. Pristanak dužnika za cesiju nije potreban budući se sadržaj njegove obveze ne
mijenja ni u kojem pogledu, pa mu je načelno svejedno da li će svoju obvezu morati ispuniti prijašnjem
vjerovniku ili novome vjerovniku.657
ZOO uređuje tzv. ugovornu cesiju koja je u praktičnom životu i najčešća, međutim, cesija u
širem smislu znači svaki prijenos tražbine s jednog subjekta na drugi subjekt, a ne samo onaj prijenos
koji se temelji na ugovoru. U tom smislu pravna osnova cesije može biti ugovor, propis ili odluka suda,
odnosno tijela državne vlasti.658 U kontekstu obveznih odnosa svakako je najzanimljivija ugovorna
(dobrovoljna) cesija.
Ugovorna cesija je u pravilu akcesoran pravni posao koji slijedi neki glavni posao, pa se tako
prijenos tražbine može temeljiti na kupoprodaji, darovanju, prijenosu tražbine na ime zaloga ili na
svojevrsnom kreditiranju, što je slučaj u navedenom primjeru.659
654
Ibid.
655
656
Pavlović, M., Pravni učinci promjena subjekata u obveznopravnom odnosu, Hrvatska pravna revija, 2/2002., str.10.
657
Grbin, I., Promjena subjekata obveznog odnosa te pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja, u: Zbornik radova –
Novi zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str.65.
658
659
121
5.1.1. Tražbina kao predmet cesije
Tražbina je po svojoj prirodi subjektivno pravo koje svojem nositelju (vjerovniku) daje
ovlaštenje da od određenog dužnika zahtjeva ispunjenje određene obveze. Budući nositelji subjektivnih
prava u pravilu mogu disponirati svojim pravima, nema smetnje da ih i prenose na druge osobe.
Međutim, određena su prava neprenosiva. U tom smislu i tražbine mogu biti prenosive i neprenosive.
Predmetom cesije mogu biti samo one tražbine koje su prenosive, nije bitno da li su one dospjele,
uvjetovane, sporne itd. Čak i buduće tražbine, odnosno one koje u trenutku ustupa još ne postoje mogu
biti predmetom ustupa, ali pod pretpostavkom da su određene ili odredive.660
Zakon propisuje kako predmetom cesije mogu biti sve tražbine osim:
1. tražbina čiji je prijenos zabranjen zakonom (npr. tražbine javnih tijela s naslova poreza),
2. tražbina koje su strogo osobne naravi (npr. tražbine s naslova uzdržavanja),
3. tražbine koje se po svojoj naravi protive prenošenju na drugoga (npr. novčane naknade za
neimovinsku štetu).661
Pored navedenih slučajeva neprenosivosti tražbine, postoji mogućnost da vjerovnik i dužnik
ugovore da vjerovnik svoju tražbinu ne može ustupati drugim osobama, odnosno da je ne može ustupati
bez pristanka dužnika – tzv. pactum de non cedendo.662 Ako bi vjerovnik svoju tražbinu ustupio unatoč
takvome ugovornom ograničenju, cesija ne bi imala učinka prema dužniku.663
5.1.2. Učinci cesije
Ustupom, primatelj u cijelosti stupa u pravni položaj ustupitelja glede određene tražbine spram
određenog dužnika. Na njega prelazi tražbina, ali i sva sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene
naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.664
Ipak, ustupitelj može predati založenu stvar primatelju samo uz privolu zalogodavca (dužnika), inače
ona ostaje kod ustupitelja koji je čuva za račun primatelja. Smatra se da su dospjele, a nenaplaćene
kamate ustupljene zajedno s glavnom tražbinom.665
660
Grbin, I., op.cit. (ref.657), str.67.
661
Čl. 80. st. 1. ZOO.
662
663
Čl. 80. st. 2. ZOO.
664
Čl. 81. st. 1. ZOO.
665
čl. 81. ZOO
122
5.1.3. Notifikacija
Već je navedeno kao je cesija ugovor ustupitelja i primatelja, te kako dužnik ne može utjecati na
sklapanje tog ugovora, osim ako s ustupiteljem nije drugačije ugovorio. Međutim, kako se cesijom
mijenja osoba vjerovnika, s tom činjenicom valja upoznati dužnika, kako bi ovaj znao kome treba
ispuniti obvezu. U tom je smislu, ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenoj cesiji te o osobi
novog vjerovnika, odnosni primatelja. Navedena se obavijest naziva notifikacija.
Notifikacija nije pretpostavka valjanosti cesije, no ukoliko ona izostane ne može se očekivati od
dužnika da obvezu ispuni primatelju.666 Iz navedenoga razloga, ispunjenje obveze starom vjerovniku
(ustupitelju) prije notifikacije, pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za
ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti novom vjerovniku (primatelju).667
5.1.4. Višestruko ustupanje
U praksi se može dogoditi da vjerovnik jednu tražbinu istovremeno ustupi raznim osobama.668
U takvome se slučaju postavlja pitanje kojemu je od više cesionara dužnik dužan ispuniti obvezu.
Prema ZOO-u, ukoliko je vjerovnik istu tražbinu ustupio raznim osobama, tražbina pripada primatelju
o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno primatelju koji se prvi javio dužniku.669 Iz
navedenoga proizlazi kako u slučaju višestruke cesije nije relevantan trenutak sklapanja ugovora o
cesiji već trenutak notifikacije.
5.1.5. Odnos ustupitelja i primatelja
Odnos ustupitelja i primatelja je ugovorni odnos. Ugovor o cesiji je konsenzualni ugovor –

dakle ugovor koji će biti sklopljen u kada se ustupitelj i primatelj usuglase o bitnim sastojcima,
odnosno kada se definira tražbina koja se prenosi, te eventualno naknada ukoliko se radi o naplatnom
ustupu.
Ustupitelj je dužan primatelju predati obveznicu ili drugu ispravu o dugu, te druge dokaze o
ustupljenoj tražbini i sporednim pravima. Ako se prenosi samo dio tražbine, ustupitelj je dužan
primatelju predati ovjerovljeni prijepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje
ustupljene tražbine. Ako primatelj to zahtjeva, ustupitelj mu je dužan izdati i ovjerovljenu potvrdu o
666
667
Čl. 82. ZOO.
668
Markovinović, H., Stjecanje bez osnove i cesija, Pravo u gospodarstvu, 4/2006., str.307.
669
Čl. 83. ZOO.
123
ustupanju.670 Svrha predaje navedenih isprava ima različite funkcije. Prije svega pomoću navedenih
isprava cesionar će se pred dužnikom, odnosno pred sudom moći legitimirati kao zakoniti nositelj
tražbine. Ako je tražbina prenesena samo djelomično, putem isprava će se moći utvrditi u kojem je
dijelu ona prenesena na primatelja, a u kojem dijelu je ostala ustupitelju. Kada se cesijom prenose
tražbine koje su inkorporirane u vrijednosnom papiru, tada se predaje i sama isprava (vrijednosni papir)
budući da se bez nje tražbina ne može ostvariti.
Kada je ugovor o cesiji naplatan, odnosno kada primatelj ustupitelju daje kakvu naknadu za
ustupljeno pravo, cedent će cesionaru odgovarati za postojanje tražbine u vrijeme sklapanja ugovora o
cesiji, tzv. odgovornost za veritet.671 Kod besplatne cesije ovakva odgovornost ustupitelja ne postoji.
Pored odgovornosti za postojanje tražbine, moguće je ugovoriti i odgovornost ustupitelja za
naplativost tražbine, tzv. odgovornost za bonitet.672 Tada će ustupitelj odgovarati primatelju i za slučaj
kada mu dužnik ne bi ispunio obvezu, ali samo do visine onoga što je primio od primatelja, te za
naplativost kamata i troškova.673 Kod odgovornosti za naplativost tražbine bitno je zapamtiti kako ona
ne proizlazi iz zakona i da bi kao takva postojala mora biti izričito ugovorena ugovorom o cesiji.
5.1.6. Odnos primatelja i dužnika
Primatelj prema dužniku ima jednaka prava kao što ih je imao i ustupitelj prije ustupanja.674
Naime, nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih ima. To znači da će prema dužniku
glede ustupljene tražbine, primatelj moći postavljati sve zahtjeve koje je mogao postavljati i ustupitelj.
Što se tiče prigovora, dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu
(primjerice prigovor prijeboja) i prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za
ustupanje (primjerice prigovor zastare ustupljene tražbine).675
5.1.7. Posebni oblici cesije
ZOO predviđa i neke posebne slučajeve ustupanja tražbine koji su se ustalili u praksi:
1. ustupanje umjesto ispunjenja676 – kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze svom
vjerovniku ustupi tražbinu koju ima prema trećoj osobi, pa se time gasi obveza dužnika prema
vjerovniku;
670
Čl. 85. ZOO.
671
Čl. 86. ZOO.
672
Čl. 87. ZOO.
673
674
Čl. 84. st. 1. ZOO.
675
Čl. 84. ZOO.
124
2. ustupanje radi ispunjenja677 – kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze svom vjerovniku
ustupi tražbinu koju ima prema trećoj obvezi, s time da će obveza dužnika prema vjerovniku
prestati tek kada vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu od te treće osobe;
3. ustupanje radi osiguranja678 – kada se radi osiguranja primateljeve tražbine prema ustupitelju
izvrši ustupanje, primatelj je dužan brinuti pažnjom dobrog domaćina/gospodarstvenika o
naplati ustupljene tražbine te nakon naplate, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje
vlastite tražbine prema ustupitelju, ovome predati višak.
5.2. PREUZIMANJE DUGA
Dug se može preuzeti ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. 679
Za razliku od cesije kod koje je dovoljna obavijest (notifikacija) dužniku, kod ugovora o preuzimanju
duga traži se pristanak vjerovnika.680 Ovo stoga, što bi vjerovnik mogao doći u bitno lošiji položaj kod
preuzimanja duga, ako bi, primjerice, preuzimatelj duga bio prezadužen.681 O sklopljenom ugovoru
vjerovnika može obavijestiti bilo dužnik, bilo preuzimatelj duga, a svoj pristanak, odnosno protivljenje,
vjerovnik može priopćiti bilo kome od njih. Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o
preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne dade svoj pristanak o preuzimanju duga, ili i kasnije ako
odbije dati pristanak.682
Po pristanku vjerovnika, dolazi do preuzimanja duga, čime preuzimatelj stupa na mjesto
prijašnjeg dužnika, a prijašnji se dužnik oslobađa obveze.683 Preuzimanjem duga, između preuzimatelja
i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. Ako je
u vrijeme pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj duga bio prezadužen, a vjerovnik to
nije znao niti je morao znati, prijašnji se dužnik ne oslobađa obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima
učinak ugovora o pristupanja dugu.684
Budući preuzimatelj duga ulazi u pravni položaj dužnika, vjerovnik će prema njemu imati sve
zahtjeve koje je imao i prema prijašnjem dužniku. Preuzimatelj će moći, s druge strane, vjerovniku
676
Čl. 88. st. 1. ZOO.
677
Čl. 88. st. 2. ZOO.
678
Čl. 89. ZOO.
679
Čl. 96. st. 1. ZOO.
680
681
Ibid., str.75.
682
Čl. 96. st. 5. ZOO.
683
Čl. 98. st. 1. ZOO.
684
Čl. 98. st. 2. ZOO.
125
isticati sve prigovore iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe
preuzeti dug, ali i svoje vlastite prigovore koje ima prema vjerovniku.
5.3. PRISTUPANJE DUGU
Ugovorom o pristupanju dugu treća se osoba obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu

tražbinu koju ima prema dužniku.685 Time treća osoba stupa u obvezu pored dužnika, dakle, dužnik se
ne oslobađa obveze prema vjerovniku.
Poseban slučaj pristupanja dugu postoji kod prijenosa neke imovinske cjeline, primjerice
poduzeća.686 U tom slučaju, osoba na koju prijeđe neka imovinska cjelina odgovara za dugove koji se
odnose na tu cjelinu solidarno s prijašnjim imateljem, ali samo do vrijednosti njezine aktive. Ugovorna
odredba kojom bi navedena odgovornost bila ograničena ili isključena, ne bi imala pravnog učinka
prema vjerovnicima.
5.4. PREUZIMANJE ISPUNJENJA
Ugovorom o preuzimanju ispunjenja, treća se osoba obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu

obvezu prema dužniku.687 Treća osoba ovime ne ulazi u pravni odnos s vjerovnikom, niti bi vjerovnik
od te osobe mogao zahtijevati ispunjenje. Vjerovnik je i nadalje ovlašten zahtijevati ispunjenje jedino
od dužnika. Međutim, treća osoba ima obvezu prema dužniku, pa će mu odgovarati ako pravodobno ne
ispuni obvezu vjerovniku, a ovaj zatraži ispunjenje od dužnika.
5.5. PRIJENOS UGOVORA
Prijenosom ugovora jedna ugovorna strana (prenositelj) prenosi svoj cjelokupni ugovorni
položaj na neku treću osobu (primatelja), dakle sva prava i sve obveze koje proizlaze iz određenog
ugovora.688 U tom smislu prijenos ugovora predstavlja koheziju cesije i preuzimanja duga. Za prijenos
685
Čl. 101. ZOO
686
Čl. 102. ZOO.
687
čl. 103. ZOO.
688
čl.127. st. 1. ZOO.
126
ugovora na treću osobu svoj pristanak mora dati i druga ugovorna strana jer se prijenosom ugovora
može bitno pogoršati njezin pravni položaj.689
Prijenosom ugovora, ugovorni odnos između prenositelja i druge ugovorne strane prelazi na
primatelja i drugu ugovornu stranu u času kada je druga strana pristala na prijenos, a ako je pristanak
dala unaprijed, u času kada je obaviještena o prijenosu. Pristanak na prijenos ugovora mora se dati u
propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.
Prenositelj odgovara primatelju za valjanost prenesenog ugovora. 690 Prenositelj će odgovarati
primatelju za ispunjenje od druge ugovorne strane i obrnuto samo kada se na to izričito obvezao.691
5.6. OBNOVA (NOVACIJA)
Obnova (novacija) je ugovor između vjerovnika i dužnika kojim prestaje postojeća obveza, a na
njeno mjesto stupa nova obveza koja ima različitu glavnu činidbu ili pravnu osnovu.692 Budući da kod
obnove dolazi do izmjene glavne činidbe ili pravne osnove, riječ je o promjeni koja mijenja identitet
obveznopravnog odnosa – prijašnja obveza prestaje, a na njezino mjesto dolazi nova obveza.
Sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, mjestu ili načinu
ispunjenja, naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj
sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.693
Da bi došlo do obnove potrebno je da se ispune određene pretpostavke. Prije svega valja
napomenuti da se obnova ne predmnijeva. To znači da će ugovorne strane morati jasno izraziti svoju
volju da se nastankom nove obveze gasi prijašnja, jer će u suprotnom nova obveza nastati pored stare
obveze.694 Nadalje, da bi došlo do obnove treba postojati prijašnja obveza. Ako bi prijašnja obveza bila
ništetna, obnova neće biti valjana. Međutim, ako je prijašnja obveza bila samo pobojna, a pobojnost je
bila poznata dužniku, obnova će biti valjana.695
689
I ovdje vrijedi ono što je rečeno za preuzimanje duga. U teoriji bi se moglo postaviti pitanje opravdanosti traženja
pristanka treće osobe za prijenos jednostrano obveznog ugovora kod kojega bi primatelj stjecao samo prava, ali ne i obveze,
budući bi takva transakcija svodila samo na cesiju.
690
Čl. 128. st. 1. ZOO.
691
Čl. 128. st. 2. ZOO.
692
693
Čl. 145. st. 2. ZOO.
694
Čl. 146. ZOO.
695
Čl. 148. ZOO.
127
6. PRESTANAK UGOVORNE OBVEZE
Ugovorni je odnos u pravilu trajan odnos. On nastaje perfekcijom ugovora, a prestaje pošto
ugovorne strane izvrše svoje ugovorne obveze, odnosno kada realiziraju činidbu koja je predmetom
ugovora. Navedeno izvršenje ugovorne obveze u svemu kako ona glasi – ispunjenje (solutio) – redovan
je i očekivani način prestanka ugovorne obveze jer upravo kroz ispunjenje ugovorne strane ostvaruju
svoje interese, radi kojih su, naposljetku, i zasnovale ugovorni odnos.
Ipak, ispunjenje ugovorne obveze u svemu kako ona glasi nije nužan epilog svakog ugovornog
odnosa. Ne treba zaboraviti da ugovorno pravo počiva na načelu stranačke autonomije, pa su stranke
slobodne, ako to nije u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima ili javnim moralom, svoj ugovorni
odnos suglasno raskinuti. Jednako, tako ugovorne strane mogu suglasno ugovorni odnos obnoviti,
mijenjajući pravnu osnovu ili glavnu činidbu pri čemu prijašnja ugovorna obveza prestaje, a na njezino
mjesto stupa neke nova ugovorna obveza.
Prestanak ugovornog odnosa, međutim, neće uvijek biti u domeni suglasnosti volje ugovornih
strana, kao što je slučaj kod sporazumnog raskida ugovora i obnove. Pod određenim pretpostavkama
ugovorni prestaje po samom zakonu bez obzira na volju ugovornih stranaka, kao npr. kod sjedinjenja
(konfuzije) ili raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja. U drugim pak slučajevima zakon
dopušta jednoj ugovornoj strani da jednostrano raskine ugovor, i to bez obzira slaže li se s time druga
ugovorna strana ili se ne slaže. U određenim situacijama na raskid ugovora biti će ovlašten sud. Do
prestanka ugovorne obveze, između ostaloga može doći i prijebojem ili otpustom duga.
Na posljetku, valja reći da se kod određenih ugovornih odnosa činidba sastoji u nekom trajnom
djelanju ili u povremenim davanjima. Takvi će ugovorni odnosi po logici stvari prestati istekom roka
na koji su sklopljeni ili ako su sklopljeni na neodređeno vrijeme – otkazom ugovora.
6.1. ISPUNJENJE
Ispunjenje je prestanak obveznopravnog odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem dužne

činidbe.696 Ono se sastoji u izvršenju onoga što čini predmet obveze, nekakvom činjenju, davanju,
trpljenju odnosno propuštanju. Dužnik svoju obvezu ne može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik
696
128
može zahtijevati nešto drugo što nije predmet obveze.697 Tako, primjerice, kod kupoprodaje govorimo
o ispunjenju kada kupac plati ugovorenu cijenu, a prodavatelj preda kupcu stvar koja predstavlja
predmet kupoprodaje. Bilo koja druga činidba koja ne predstavlja predmet ugovora neće predstavljati
ispunjenje, te neće rezultirati prestankom obveze. Ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar, a
vjerovnik kao takvu primio, to uistinu nije, vjerovnik ima pravo vratiti ono što mu je predano i
zahtijevati dugovanu stvar.698 Pravodobnim ispunjenjem glavne obveze gase se jamstvo zalog i druga
sporedna prava.699
6.1.1. Subjekti ispunjenja
Kada je riječ o subjektima ispunjenja, postavljaju se pitanja tko može ispuniti obvezu i kome se
može ispuniti obveza. Prema logici stvari, obvezu je dužan ispuniti dužnik, a ovlašten je na ispunjenje
vjerovnik, što će u kontekstu ugovornog odnosa značiti da su subjekti ispunjenja ujedno i ugovorne
strane.
Od ovoga pravilapostoje i izuzeci. Vjerovnik je tako dužan primiti ispunjenje od svake osobe
koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena, pa čak i kada se dužnik protivi takvom ispunjenju.700
Takav je slučaj, primjerice, kod jamstva – jamac platac će biti ovlašten ispuniti dužnikovu novčanu
obvezu vjerovniku i kada se dužnik tome izričito protivi. Njegov pravni interes da se obveza ispuni je
nesumnjiv. Naime, jamac platac odgovara solidarno s dužnikom, pa ako novčana obveza ne bude
pravodobno ispunjena, vjerovnik bi se mogao namiriti izravno od jamca platca i to ne samo glede
glavnica već i glede zateznih kamata, pa i troškova. Ipak, ako je dužnik ponudio da sam ispuni odmah
svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti ispunjenje od treće obveze.701
Kada je dužnik s time suglasan, vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od bilo koje treće osobe.
Takav je slučaj kod asignacije ili preuzimanja ispunjenja. No, kada dužnik prema ugovoru ili prirodi
obveze ovu treba ispuniti osobno, vjerovnik nije dužan primiti ispunjenje od treće osobe. Ako smo,
primjerice, angažirali renomiranog slikara da izradi naš portret, portret koji je izradila treća osoba bez
slikarskog umijeća, a koju je slikar ovlastio da umjesto njega izradi naš portret, neće predstavljati
uredno ispunjenje.
S druge strane obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom
odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik. Ispunjenje je
697
Čl. 166. st. 1. ZOO.
698
Čl. 166.st. 2. ZOO.
699
Čl. 160. ZOO.
700
Čl. 161. st.2. ZOO.
701
Čl. 161. st.5. ZOO.
129
pravovaljano i kada je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili se njime
koristio.702
Zakon posebnu pažnju obraća na ispunjenje kod kojega sudjeluju poslovno nesposobne osobe.
U vezi s time i poslovno nesposoban dužnik može pravovaljano ispuniti obvezu, ako je njezino
postojanje nesumnjivo i ako je dospjela.Takvo će se ispunjenje moći pobijati ako je poslovno
nesposobna osoba isplatila zastarjeli dug ili dug koji potječe iz igre ili oklade.703
S druge strane, obveza prema poslovno nesposobnom vjerovniku treba se ispuniti njegovom
zakonskom zastupniku. Iznimno, dužnik će se osloboditi obveze i kada je ispunio obvezu izravno
poslovno nesposobnom vjerovniku ako je to bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još
nalazi kod njega. Kad stekne poslovnu sposobnost, vjerovnik može odobriti ispunjenje koje je primio u
vrijeme poslovne nesposobnosti, pa će se u tom slučaju dužnik osloboditi obveze bez obzira je li
ispunjenje bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja nalazio kod njega.704
6.1.2. Predmet ispunjenja
Već je u uvodnom izlaganju rečeno da se ispunjenje sastoji isključivo u izvršenju onoga što čini
sadržaj obveze. Vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje ako priroda obveze ne nalaže
drukčije. No kod novčanih obveza, vjerovnik je dužan primiti i djelomično ispunjenje obveze, osim ako
ima poseban interes da ga odbije.705
6.1.3. Vrijeme ispunjenja
Uredno ispunjenje pretpostavlja ispunjenje obveze u svemu kako ona glasi. Između ostaloga, to
znači da se dužna činidba ima izvršiti pravodobno, odnosno po dospijeću. Vrijeme ispunjenja, odnosno
dospijeće obveze subjekti su ovlašteni odrediti suglasno, dakle ugovorom. 706 U tom će slučaju dužnik
biti dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako su ugovorne stranke propustile
ugovorom odrediti vrijeme ispunjenja, tada je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen
zakonom.707 Ako rok ispunjenja nije određen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav obveze i
702
Čl. 164. ZOO.
703
Čl. 162. ZOO.
704
Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.),str.226.
705
Čl.169. ZOO.
706
Čl. 173. ZOO.
707
Za dvostranoobvezne ugovore v. čl. 358. ZOO, za novčane obveze kod trgovačkih ugovora v. čl. 174. ZOO, za obvezu
prodavatelja v. čl. 392. ZOO, za obveze kupca v. čl. 438. ZOO, za obvezu zajmodavca v. čl. 501. ZOO, za obvezu
zajmoprimca v. čl. 504. ZOO, za obveze izvođača v. čl. 597. ZOO itd.
130
ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje
obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.
6.1.4. Mjesto ispunjenja
Kao i glede vremena ispunjenja, zakon ugovornim stranama dopušta da same odrede mjesto
gdje se određena obveza ima ispuniti. Ako ugovorne strane to propuste učiniti, mjesto ispunjenja
određuje zakon, razlikujući pritom nenovčane i novčane obveze.
Kada mjesto ispunjenja nije određeno ugovorom, a ne može se odrediti niti po cilju posla,
naravi obveze ili ostalim okolnostima, nenovčana obveza se mora ispuniti u mjestu u kojem je dužnik u
vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta svoje
boravište.
Suprotno tome, novčane se obveze imaju ispuniti u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište
odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta boravište. Kada je riječ o virmanskom plaćanju,
novčana obveza se izvršava u sjedištu pravne osobe (banke) kod koje se vode vjerovnikova novčana
sredstva.
6.1.5. Zakašnjenje
Zakašnjenje je povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili

zakonskih rokova ispunjenja (zakašnjenje dužnika) ili primitka ispunjenja (zakašnjenje vjerovnika).708
Dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu po dospijeću, odnosno u roku određenom za
ispunjenje.709 Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik
pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili iniciranjem postupka čiji je
cilj da se postigne ispunjenje. Pravne posljedice zakašnjenja su mnogobrojne: odgovornost za
štetu,710kod novčanih obveza dužnik će pored glavnice biti dužan platiti i zateznu kamatu,711dok je za
slučaj zakašnjenja glede nenovčanih obveza moguće ugovoriti ugovornu kaznu.712Naposljetku
zakašnjenje dužnika može rezultirati i raskidom ugovora po samom zakonu.713 Zakašnjenje dužnika
708
709
Čl. 183. ZOO.
710
Čl.342. ZOO.
711
Čl. 29. ZOO.
712
Čl. 350. ZOO.
713
Čl. 361. ZOO.
131
prestaje čim on ponudi ispunjenje dužne činidbe714 kao i u trenutku kada vjerovnik padne u
zakašnjenje.715
O zakašnjenju vjerovnika je riječ kada on bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga
svojim ponašanjem prijeći te u slučaju kada je vjerovnik spreman primiti ispunjenje, ali ne nudi
ispunjenje svoje istodobne recipročne obveze.716 Zakašnjenjem vjerovnika prestaje zakašnjenje dužnika
– na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti stvari, prestaju teći zatezne kamate, te za vjerovnika
nastaje eventualna obveza naknade štete i troškova čuvanja stvari.
6.1.6. Polaganje i prodaja dugovane stvari
Kada je vjerovnik u zakašnjenju ili nije poznat, odnosno kada je vjerovnik poslovno
nesposoban, a nema zakonskog zastupnika, dužnik se može osloboditi obveze tako da za vjerovnika
položi dugovanu stvar kod stvarno nadležnog suda prema mjestu ispunjenja, odnosno kod druge
ovlaštene osobe. O takvom polaganju dugovane stvari dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika, naravno,
ukoliko mu je ovaj poznat.717 Ako stvar nije pogodna za čuvanje u sudskom pologu, sud će na zahtjev
dužnika odrediti osobu kojoj će se predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerovnika. Kada je riječ
o obvezi iz trgovačkog ugovora, predaje stvari koja nije pogodna za sudski polog, može se predati na
čuvanje javnom skladištu.718 Polaganjem dugovane stvari, dužnik se oslobađa obveze te prestaje
njegovo zakašnjenje ako je bio u zakašnjenju.
Ako je dugovana stvar neprikladna za čuvanje ili kada njezino čuvanje iziskuje nerazmjerne
troškove, dužnik je ovlašten takvu stvar, umjesto polaganja, prodati na javnoj prodaji, a postignuti
iznos nakon odbitka troškova prodaje, položiti kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe. O
namjeravanoj prodaji dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika kad god je to moguće, a nakon prodaje ga
je dužan obavijestiti o postignutoj cijeni i njezinu polaganju kod suda.719
6.2. RASKID UGOVORA
Jedan od mogućih načina prestanka ugovorne obveze predstavlja i raskid ugovora. Raskid je
način prestanka obveznopravnih odnosa specifičan za ugovorne obveze – dok ugovorni odnosi mogu
714
Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.256.; Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.475.
715
Čl. 185. ZOO.
716
Čl. 184. ZOO.
717
Čl.186. ZOO
718
Čl.188. ZOO
719
Čl.192. ZOO
132
prestati i raskidom i na druge načine, ostali obveznopravni odnosi (izvanugovorni) ne mogu prestati
raskidom već samo na druge načine.720 Pretpostavke za raskid ugovora su postojanje valjanog ugovora
koji nije u cijelosti ispunjen. Kada ugovor nije valjan on ne može prestati raskidom već će prestati
poništajem ili poništenjem. S druge strane ako su sve ugovorne obveze već ispunjene one ne mogu
prestati raskidom jer su već prestale ispunjenjem.721
Do raskida ugovora može doći sporazumom ugovornih strana, jednostranom izjavom volje, po
samom zakonu ili odlukom suda. Uzroci koji dovode do raskida ugovora mogu biti različiti –
neispunjenje, zakašnjenje, nemogućnost ispunjenja ili nastup okolnosti koje bitno otežavaju ispunjenje.
6.2.1. Sporazumni i jednostrani raskid ugovora
Ugovorno pravo počiva na načelu stranačke autonomije. To načelno znači da su ugovorne

strane ovlaštene ulaziti u ugovorne odnose te ih oblikovati shodno svojim potrebama i interesima,
ukoliko takve dispozicije ne prelaze granice što ih postavljaju Ustav, prisilni propisi i javni moral.
Budući ugovorne strane sklapaju određeni ugovor suglasnim očitovanjem volje kada za to imaju
interes, logično je, da im se priznaje pravo na raskid ugovor na jednak način, dakle suglasnim
očitovanjem volje. Sporazumni raskid ugovora predstavlja novi ugovor kojim ugovorne strane odustaju
od ranije sklopljenog ugovora, jer više nemaju interesa za ispunjenje tog ugovora. Važno je napomenuti
da se ugovor može raskinuti samo kada on nije u cijelosti ispunjen. Ukoliko su ugovorne strane već u
cijelosti ispunile svoje ugovorne obveze, neće doći do raskida ugovora, već eventualno do sklapanja
novog ugovora u kojemu će stranke imati obrnute obveze.722
U pojedinim slučajevima ugovor može raskinuti i samo jedna strana izjavom volje, bez obzira
slaže li se druga ugovorna strana s time ili ne. Ovlaštenje na takav jednostrani raskid ugovorna strana
može crpiti iz zakona ili iz samog ugovora. Zakonom je, primjerice, pravo na jednostrani raskid
ugovora predviđen kod odustatnine.723 S druge strane, ugovorne se strane mogu već prilikom sklapanja
ugovora sporazumjeti da jedna ili obje strane imaju pravo na jednostrani raskid ugovora – tzv. clausula
irritatoria.
720
Slakoper, Z., Raskid ugovora zbog zakašnjenja i neispunjenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
3/2003, str.525.
721
Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.477-478.
722
Vizner, B., op.cit. (ref.378.), str.506.
723
Čl. 306. ZOO.
133
6.2.2. Raskid ugovora zbog neispunjenja
Kod dvostrano obveznih ugovora, kada jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu, druga
strana je ovlaštena ili inzistirati na ispunjenju ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na
naknadu štete prouzročene neurednim ispunjenjem.724 Kod raskida ugovora radi neispunjenja potrebno
je razlikovati ugovore s fiksnim rokom od ugovora bez fiksnog roka.
Kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora (tzv. fiksni ugovor, ugovor
s fiksnim rokom),725 pa dužnik ne ispuni svoju obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu
– ex lege, bez potrebe da vjerovnik daje kakve izjave dužniku ili poduzima kakve druge radnje.726
Međutim, vjerovnik može održati ugovor na snazi izjavi li bez odgađanja dužniku da i dalje inzistira na
ispunjenju. Ako vjerovnik u tom slučaju ne bi dobio ispunjenje u razumnom roku, on je ovlašten
raskinuti ugovor jednostranom izjavom volje.
U drugim slučajevima, kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, a
dužnik ne ispuni svoju obvezu u dogovorenom roku, vjerovnik koji želi raskinuti ugovor, mora dužniku
ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu niti u tom naknadnom
roku ugovor se raskida ex lege kao i kod fiksnih ugovora.727 Međutim, vjerovnik može raskinuti ugovor
i bez ostavljanja primjerenog roka ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti
ni u naknadnom roku.
Kada je prije isteka roka za ispunjenje obveze (dospijeća) očito da jedna strana neće ispuniti
svoju obvezu iz ugovora , druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. 728 Za razliku
od prethodna dva slučaja kod kojih vjerovnik ima pravo na raskid ugovora tek pošto dužnik nije
ispunio svoju obvezu po dospijeću, u ovom slučaju vjerovnik može raskinuti ugovor i prije dospijeća.
6.2.3. Prigovor neispunjenja i neizvjesnog ispunjenja
Kod dvostrano obveznih ugovora vrijedi pravilo istodobnog ispunjenja, ako štogod drugo nije
ugovoreno ili određeno zakonom. To znači da je svaka ugovorna strana, zahtjevu suprotne ugovorne
strane, ovlaštena prigovoriti neispunjenju – exceptio non adimpleti contractus, ako ta suprotna strana
ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, te odgoditi svoju obvezu do trenutka
ispunjenja protučinidbe od strane druge ugovorne strane. Po prirodi stvari ovaj prigovor dužnik neće
724
Čl. 360 ZOO.
725
O fiksnom ugovoru je riječ kada su se stranke sporazumjele da će ugovor biti raskinut ne bude li ispunjen u određenom
roku, te kada je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla. V. čl. 361. st. 4. ZOO.
726
Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.543
727
Čl. 362. ZOO.
728
Čl. 364. ZOO.
134
moći isticati u slučajevima kada je ugovorom ili zakonom određeno da on ima prvi ispuniti svoju
obvezu. Međutim, u takvom slučaju, ako su se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge
strane pogoršale u toj mjeri da je neizvjesno hoće li ona moći ispuniti svoju obvezu, ugovorna strana
koja se obvezala prva ispuniti obvezu može odgoditi ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju
obvezu ili ne dade dovoljno osiguranje da će je ispuniti po dospijeću, prigovarajući neizvjesnom
ispunjenju.
6.2.4. Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja
U određenim slučajevima, do neispunjenja jedne od ugovornih strana može doći i uslijed

nemogućnosti ispunjenja. Nemogućnost ispunjenja može biti faktična nemogućnost uzrokovana višom
silom (npr. predmet prodaje prije predaje izgori od posljedica udara groma) ili pravna nemogućnost
(npr. donošenje propisa kojim se predmet prodaje stavlja izvan prometa).729
Kada ispunjenje obveze jedne strane iz navedenih razloga postane nemoguće, ex lege se gasi i
obveza druge strane, a ako je ova već nešto ispunila, može to zahtijevati natrag.730 Da bi došlo do
raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja moraju se ostvariti sljedeće pretpostavke:
1. ispunjenje je postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja,
2. događaji su nastupili nakon sklapanja ugovora, a prije dospijeća obveze,
3. ugovorna strana nije mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti događaje.
Ako bi radi navedenih događaja došlo samo do djelomične nemogućnosti ispunjenja (npr.
prodavatelj može isporučiti samo četiri aviona, a ne šest kako je ugovoreno), suprotna strana može
raskinuti ugovor ukoliko djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama ili održati ugovor na
snazi i zahtijevati razmjerno sniženje svoje obveze.731
Kada je pak ispunjenje jedne strane postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga
strana, njezina se obveza gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani no umanjenu za
onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.732
6.2.5. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti
Do raskida ugovora, u pojedinim slučajevima, može doćine samo kada ispunjenje obveze jedne
od ugovornih strana postane nemoguće, već i kada ispunjenje obveze za jednu od ugovornih strana,
uslijed promijenjenih okolnosti, postane pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki
729
730
Čl. 373. st. 1. ZOO.
731
Čl. 373. st. 2. ZOO.
732
Čl. 374. ZOO.
135
gubitak733 (npr. radi zatvaranja Sueskog kanala prijevoznik bi trebao oploviti afrički kontinent kako bi
prevezao robu od Indije do Hrvatske).
Teorija o promijenjenim okolnostima i njihovom utjecaju na ugovorne obveze, tzv. clausula
rebus sic stantibus, temelji se na pretpostavci da svaki ugovor sadrži klauzulu prema kojoj je ugovorna
strana vezana sadržajem ugovora samo ako se okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora
ne izmjene na taj način da bi inzistiranje na ispunjenju ugovorne obveze zahtijevalo pretjeranu žrtvu
dužnika.734
Da bi došlo do raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, moraju se ispuniti sljedeće
pretpostavke:
1. nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze mora doći do promjene okolnosti,
2. nove okolnosti moraju biti izvanredne, nepredvidive, neizbježne i nesavladive,
3. zbog nastupa novih okolnosti ispunjenje mora biti pretjerano otežano za jednu stranu ili joj
predstavlja pretjerano velik gubitak.
Međutim, i kada su ispunjene poviše navedene pretpostavke ugovor se neće raskinuti po samom
zakonu, već će pogođena strana moći zatražiti od suda da izmjeni ugovor, odnosno da ga raskine.735
Odluka suda o izmjeni ili raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti je konstitutivne prirode.
6.2.6. Pravni učinci raskida ugovora
Bez obzira dođe li do raskida ugovora na temelju zakona, sudske odluke ili izjave volje, sve
ugovorne obveze prestaju, osim eventualno obveze na naknadu štete.736 Ako je jedna strana ispunila
ugovor u cijelosti ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala te na naknadu za koristi koje je u
međuvremenu imala druga strana od onoga što je dužna vratiti. Ugovorna strana koja vraća novac,
dužna je platiti i zatezne kamate od dana kada je primila isplatu.
733
Slakoper, Z., Promijenjene okolnosti danas i u Nacrtu Zakona o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, 1/2005., str. 430.
734
Šafranko, Z., Rebus sic stantibus, Pravo u gospodarstvu, 5/2010., str. 1279.
735
Kada jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se
odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmjene. V. čl. 369. st. 4. ZOO-a.
736
Čl. 368. ZOO.
136
6.3. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)
Prijeboj predstavlja prestanak ugovorne obveze obračunavanjem protutražbine s tražbinom.737

Za razliku od ostalih načina prestanka obveza, prijebojem uvijek prestaju dvije obveze – tražbina
vjerovnika i protutražbina dužnika.738 Prijebojem se otklanja faktično ispunjenje činidbe, a postiže se
isti učinak kao da je došlo do faktičnog ispunjenja.
Uzmimo primjer gdje je A dužan B-u 100 kn, a B je istovremeno dužan A-u 100 kn. Umjesto da
se inzistira na obostranom ispunjenju, A i B mogu izvršiti prijeboj navedenih na način da niti jedna
strana ne ispuni svoju obvezu već da obje otpišu svoju tražbinu u iznosu od 100 kn. S ekonomskog
gledišta, učinak prijeboja će biti jednak kao da je došlo do obostranog ispunjenja, odnosno i A i B će
imati jednaku korist od prijeboja kao što bi je imali i od obostranog ispunjenja.
Da bi došlo do prestanka obveze prijebojem potrebno je da se ispune određene pretpostavke:
1. istovrsnost tražbina – obje moraju glasiti na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste
kakvoće,
2. dospjelost tražbina – obje tražbine moraju biti dospjele,
3. utuživost tražbina – niti jedna tražbina koja se prebija u pravilu ne smije biti zastarjela (iznimno
se može izvršiti prijeboj sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su
se stekli uvjeti za prijeboj),
4. uzajamnost tražbina – stranke koje sudjeluju u prijeboju moraju istovremeno jedna drugoj biti i
vjerovnik i dužnik (iznimno jamac može prebiti dužnikove obveze prema vjerovniku s
dužnikovom tražbinom prema vjerovniku).
Do prijeboja, međutim ne dolazi po samom zakonu kada se ispune poviše navedene
pretpostavke već tek pošto jedna strana dade drugoj izjavu o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra
se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.
Ne može prestati prijebojem tražbina koja se ne može zaplijeniti, tražbina stvari ili vrijednosti
koje su dužniku dane na čuvanje ili posudbu ili koje je dužnik uzeo ili zadržao bespravno, tražbina
nastala namjernim prouzročenjem štete, tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili
prouzročenjem smrti i tražbine koje proistječu iz zakonske obveze uzdržavanja.
737
738
Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.476.), str. 211.
137
6.4. OTPUST DUGA
Ugovorna obveza prestaje i kada vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino
ispunjenje, a dužnik se s time suglasi.739 Kod otpusta duga dolazi izražaja načela stranačke autonomije
– vjerovnik je ovlašten disponirati svojom tražbinom i na način da oprosti dug svom dužniku. Otpust
duga se od sporazumnog raskida ugovora razlikuje utoliko ukoliko kod otpusta duga prestaje obveza
samo jedne ugovorne strane dok kod sporazumnog raskida ugovora prestaju obveze obiju ugovornih
strana.
Da bi ugovorna obveza prestala otpustom duga nijedovoljna samo izjava vjerovnika, već se traži
i suglasnost dužnika. Dužnik bi svoj pristanak mogao primjerice uskratiti zbog ponosa. 740 Budući da je
za otpust duga potrebna suglasnost volja obiju stranaka, ono ima značaj ugovora.741 Za pravovaljanost
tog ugovora nije potreban oblik u kojem je sklopljen ugovor iz kojega proizlazi obveza.742
Ako za obvezu, pored dužnika odgovara i jamac, vjerovnik može otpustiti dug samo jamcu u
kojem se slučaju dužnik ne oslobađa obveze, dok otpust duga dužniku oslobađa obveze i jamca.743
6.5. SJEDINJENJE (KONFUZIJA)
Ugovorna obveza prestaje sjedinjenjem, kada jedna te ista osoba postane i dužnik i vjerovnik.
Sjedinjenjem obveza prestaje po samom zakonu, spajanjem tražbine i duga kod jedne osobe, jer po
prirodi stvari niti jedna osoba ne može biti sam sebi vjerovnik, odnosno dužnik.744 Do sjedinjenja
dolazi kada dužnik naslijedi i tražbinu svog vjerovnika prema samom sebi.
6.6. PROTEK VREMENA I OTKAZ
Osim trenutnih ugovornih obveza koje se sastoje u ispunjenju jednokratnih činidaba postoje i
trajne ugovorne obveze koje se sastoje ili u nekoj trajnoj činidbi ili u ispunjenju više uzastopnih
činidaba u kontinuitetu.745 Trajni ugovorni odnosi u pravilu prestaju istekom vremena ili otkazom.
739
Čl. 204. st. 1. ZOO.
740
Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str. 488.
741
Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.476.), str. 214.
742
Čl. 204. st. 2. ZOO.
743
Čl. 205. ZOO.
744
Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.476.), str.215.
745
138
Kada je određen rok trajanja ugovora, ugovorni odnos prestaje istekom toga roka, osim kada je
ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje na neodređeno
vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan.746
Kada nije određen rok trajanja ugovora, svaka ga ugovorna strana može okončati tako da drugoj
ugovornoj strani dostavi otkaz. Otkaz se može dati u svako doba, osim u nevrijeme. Ako stranke nisu
drugačije ugovorile, otkazani ugovorni odnos prestaje istekom otkaznog roka određenog ugovorom, a
ako ugovorom nije određen taj rok, istekom otkaznog roka određenog zakonom ili običajem, odnosno
istekom primjerenog roka.747
Tipičan primjer prestanka ugovornog odnosa na ovaj način predstavlja ugovor o radu, koji ako
je sklopljen na određeno u pravilu prestaje protekom vremena, a ako je sklopljen na neodređeno u
pravilu prestaje otkazom.
6.7. SMRT UGOVORNE STRANE
Ugovorna obveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana samo iznimno, ako je ta obveza
nastala obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.748
6.8. ZASTARA
Zastara predstavlja protek vremena nakon kojeg dužnik može uskratiti ispunjenje svoje obveze
radi pasivnog držanja vjerovnika. Zastara teče od trenutka dospjelosti obveze, a nastupa protekom
vremena određenog zakonom (zastarni rok).749 Posljedica je zastare da se tražbina više ne može
ostvariti prisilnim putem.750 Zastarom, dakle, ne prestaje obveza, već prestaje samo vjerovnikov zahtjev
za ispunjenje koji prati njegovu tražbinu.751 Ako bi dužnik pak ispunio zastarjelu obvezu, on ne bi
mogao tražiti povrat danoga s naslova stjecanja bez osnove.752
746
Čl. 211. ZOO.
747
Čl.212. ZOO.
748
Čl. 213. ZOO.
749
750
Ibid.
751
Čl.214. ZOO.
752
Čl.221. ZOO.
139
6.8.1. Zastarni rokovi
Zastarni rokovi su zakonski rokovi u kojima je vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze.
Oni počinju teći prvog dana nakon dospjelosti obveze,753 a prestaju protekom posljednjeg dana
zakonom određenog vremena.754 Važno je napomenuti da su odredbe zakona o zastarnim rokovima
prisilne prirode, pa ih ugovorne stranke nisu u mogućnosti suglasno skratiti ili produljiti, a dužnik se ne
može odreći zastare prije proteka zastarnog roka.
Opći zastarni rok, onaj koji se odnosi na sve obveze za koje nije propisan posebni zastarni rok,
jest pet godina.755 Posebni zastarni rokovi primjenjuju se samo u posebnim slučajevima koji su
propisani zakonom. Tako je primjerice, trogodišnji zastarni rok predviđen za međusobne obveze iz
ugovora o prometu robe i usluga, kao i za tražbine zakupnine i najamnine, dok tražbine utvrđene
sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela zastarijevaju za deset godina.
6.8.2. Zastoj i prekid zastare
Pod određenim okolnostima koje predviđa zakon zastarni rokovi ne teku. U tom smislu govori
se o zastoju zastare. Tako, primjerice, zastara zastaje, odnosno ne teče između bračnih drugova za
trajanja braka,756 za osobe na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije,757 te vjerovniku koji zbog
nesavladivih prepreka nije bio u mogućnosti podnijeti tužbu.758 Po prestanku okolnosti koje su
uzrokovale zastoj zastare, zastara nastavlja teći tamo gdje je stala prije zastoja.
Za razliku od zastoja zastare, kod prekida zastare zastarni rok ne nastavlja teći tamo gdje je stao
već se prekida i počinje teći iznova. Do prekida zastare dolazi kada dužnik prizna dug, odnosno kada
vjerovnik podnese tužbu ili koju drugu radnju usmjerenu na utvrđivanje, osiguranje ili ostvarenje
tražbine.
6.8.3. Zastara i prekluzija
Zastaru i zastarne rokove potrebno je razlikovati od prekluzije i prekluzivnih rokova.

Prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih ugovorna stranka mora poduzeti određene
753
Čl. 215. ZOO.
754
Čl. 216. ZOO.
755
Čl.225. ZOO.
756
Čl. 235. ZOO.
757
Čl. 236. ZOO.
758
Čl. 237. ZOO.
140
radnje ako neće da joj se ugasi ne samo zahtjev već i samo subjektivno pravo. 759 Primjer prekluzivnog
roka u ZOO-u je šestomjesečni rok za postavljanje zahtjeva za sklapanje glavnog ugovora temeljem
predugovora. Od zastare se prekluzija razlikuje i po tome što na nju sud po službenoj dužnosti, dok na
zastaru pazi samo po prigovoru.
759
141
7. POJEDINI UGOVORI
7.1. UGOVOR O KUPOPRODAJI
7.1.1. Pojam i obilježja ugovora o kupoprodaji
Ugovor o kupoprodaji je ugovor kojim se prodavatelj obvezuje predati kupcu određenu stvar u
vlasništvo, odnosno pribaviti mu neko pravo, a ovaj se obvezuje za to platiti prodavatelju cijenu.760
Ugovor o kupoprodaji je imenovani ugovor reguliran odredbama ZOO-a. Nadalje, riječ je o
konsenzualnom ugovoru – ugovor o kupoprodaji je sklopljen kada su se stranke sporazumjele o bitnim
sastojcima ugovora (predmet prodaje i cijena). Međutim, ugovor o kupoprodaji je moguće sklopiti i u
režimu kapare u kojem će se slučaju raditi o realnom ugovoru.
Sklapanjem ugovora o kupoprodaji obveze preuzimaju i prodavatelj i kupac iz čega slijedi da je
ugovor o kupoprodaji dvostrano obvezan. Riječ je o recipročnim ugovoru jer su obje ugovorne strane
ujedno i vjerovnik i dužnik. Kupac je glede obveze na predaju stvari vjerovnik, a glede obveze na
isplatu cijene dužnik, dok je glede prodavatelja situacija obrnuta. Radi se nadalje o naplatnom ugovoru,
budući se za činidbu daje protučinidba.
Za pravovaljanost ugovora o kupoprodaji nije propisan određeni oblik. Dakle, ugovor o
kupoprodaji je neformalan ugovor. On može biti sklopljen u usmenom ili pisanom obliku, pa i
konkludentnim radnjama, primjerice ubacivanjem kovanica u automat i izborom artikla. Iznimno, za
valjanost ugovora o kupoprodaji bit će potreban pisani oblik kada je riječ o kupoprodaji nekretnine i
kupoprodaji s obročnom otplatom cijene.761
Naposljetku, kupoprodaja je kauzalan posao – iz ugovora o kupoprodaji jasno je vidljiva svrha
ugovora, a to je stjecanje prava vlasništva na stvari, odnosno stjecanje određenog prava.762
760
Čl. 376. ZOO.
761
Čl. 377. i čl. 465. ZOO.
762
142
7.1.2. Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji
Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji, dakle minimalan sadržaj ugovora predstavljaju predmet
prodaje i cijena. Kao što je vidljivo iz pojma ugovora o kupoprodaji, predmetom kupoprodaje mogu
biti i stvari i prava.
Pod stvarima se podrazumijevaju tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za
uporabu. Stvarima se smatraju i prirodne sile ako su podložne ljudskoj vlasti, primjerice električna
energija. Zakonom mogu neke vrste prava ili štogod drugo biti izjednačeno sa stvarima. 763 Da bi
ugovor o kupoprodaji bio valjan stvar koja je predmet ugovora mora biti u prometu.764 Kupoprodaja
stvari koja se smatra općim dobrom, primjerice, voda u moru ili zrak, bit će stoga ništetan. Valjanost
ugovora o kupoprodaji kojega su predmet stvari čiji je promet ograničen, primjerice lijekovi,
radioaktivne tvari i sl. prosuđivat će se prema posebnim propisima.765 Predmet ugovora o kupoprodaji
može biti i buduća stvar, dakle stvar koja u trenutku sklapanja ugovora još ne postoji.766 Ugovor o
kupoprodaji je valjan i obvezuje stranke i kada je predmet kupoprodaje tuđa stvar, a ne prodavateljeva,
no tada će kupac koji za to nije znao, odnosno nije morao znati moći raskinuti ugovor i zahtijevati
naknadu štete, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora.767 No, ugovor o kupoprodaji nema
učinak ako je u trenutku njegova sklapanja stvar koja je predmet kupoprodaje propala.
Već je navedeno da predmet kupoprodaje, osim stvari mogu biti i određena imovinska prava,
primjerice tražbina. U tom će slučaju ugovor biti valjan kada je riječ o otuđivim pravima primjerice, ne
može se primjerice prodati pravo na život. I sporno pravo može biti predmetom kupoprodaje, no
ništetan je ugovor kojim bi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno.768
Osim predmeta kupoprodaje bitan element ugovora čini i cijena, no samo kod tzv.
građanskopravnih ugovora o kupoprodaji. Ugovor će biti ništetan ako cijena nije određena ili barem
odrediva.769 Cijena je odrediva kada ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla
odrediti.
No kod trgovačkih ugovora o kupoprodaji cijena ne predstavlja bitan sastojak. Stoga će
trgovački ugovor o kupoprodaji biti valjan i kada u njemu nije određena cijena pa i kada se ona ne
može odrediti temeljem podataka sadržanih u ugovoru. U tom slučaju kupac je dužan platiti cijenu koju
je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kada takve cijene nema, dužan je
763
Čl. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV)
764
Čl. 380. st. 1. ZOO.
765
Čl. 380. st. 2. ZOO.
766
Čl. 380. st. 3. ZOO.
767
Čl. 382. ZOO.
768
Čl. 383. ZOO.
769
Čl. 384. st. 1. ZOO.
143
platiti razumu cijenu.770 Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a
ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju je utvrdio sud prema okolnostima slučaja.
Određivanje cijene može biti ostavljeno i nekoj trećoj osobi, primjerice vještaku. Ako ta treća
osoba ne želi ili ne može odrediti cijenu, smatra se da je ugovorena razumna cijena. No odredba
ugovora kojom bi se davalo pravo jednoj od ugovornih strana da odredi cijenu smatra se kao da nije ni
ugovorena i kupac je u tom slučaju dužan platiti cijenu kao u slučaju kad cijena nije određena.771
7.1.3. Obveze prodavatelja
Temeljna je obveza prodavatelja predaja stvari u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom.

Predaja stvari s pravnog gledišta predstavlja značajan moment i proizvodi određene pravne učinke.
Naime činom predaje stvari s prodavatelja na kupca prelazi rizik za slučajnu propast stvari, a kada je
riječ o pokretninama i pravo vlasništva.772
Kada nadnevak predaje stvari nije određen ugovorom, prodavatelj je dužan izvršiti predaju u
razumnom roku nakon sklapanja ugovora, s obzirom na narav stvari i na ostale okolnosti.773 Kada
mjesto predaje nije određeno ugovorom, stvar se predaje u mjestu u kojem je prodavatelj u trenutku
sklapanja ugovora imao prebivalište, odnosno boravište ili sjedište.774 Ali ako je ugovarateljima u
trenutku sklapanja ugovora poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba biti izrađena, predaja se
obavlja u tom mjestu. Glede troškova prouzročenih predajom stvari, ako drugačije nije ugovoreno,
troškove predaje i troškove koji su prethodili predaji snosi prodavatelj dok troškove odvođenja snosi
kupac.775
Predajom stvari, prodavateljeva obveza prestaje ispunjenjem, no on i dalje odgovara kupcu za
materijalne i pravne nedostatke te za ispravnost prodane stvari ako je izdao garanciju.
7.1.3.1. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari

Prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari koji su postojali u trenutku
prijelaza rizika na kupca, ali i onih koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica
770
Čl. 384. st. 2. ZOO.
771
Čl. 387. ZOO.
772
U našem pravu ugovor predstavlja samo osnovu (titulus) stjecanja vlasništva. Sklapanjem ugovora o kupoprodaji kupac
ne postaje vlasnikom stvari već je samo ovlašten zahtijevati da mu se stvar dade u posjed. Način stjecanja vlasništva
(modus) će se razlikovati prije svega od toga radi li se o pokretnim stvarima ili o nekretninama. Tako se vlasništvo na
pokretnoj stvari stječe predajom stvari kupcu u posjed dok se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom prava vlasništva
u zemljišnim knjigama u korist kupca.
773
Čl. 392. ZOO.
774
Čl. 393. ZOO.
775
Čl. 396. ZOO.
144
uzroka koji je postojao prije toga, bez obzira je su li mu oni bili poznati ili ne.776 Prodavatelj neće
odgovarati za neznatan materijalni nedostatak. Isto tako neće odgovarati ni za nedostatak koji je u
trenutku sklapanja ugovora bio poznat kupcu ili mu nije mogao ostati nepoznat, osim ako nije izričito
izjavio da stvar nema nikakve nedostatke.777
O materijalnom nedostatku stvari je riječ:
1. ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,
2. ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila
poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,
3. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,
4. kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili
model pokazani samo radi obavijesti,
5. ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao
opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja,
proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),
6. ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje
ugovora o prodaji,
7. ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.778
Po preuzimanju stvari kupac je dužan stvar pregledati na uobičajen način i o vidljivim
nedostacima (nedostaci koji se mogu zapaziti uobičajenim pregledom) obavijestiti prodavatelja u roku
od osam dana, kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, a kod potrošačkih ugovora u roku od dva
mjeseca.
Kada se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije
mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je
dužan o tome nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca od dana kad je nedostatak
otkrio, a kod trgovačkih ugovora bez odgađanja. Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu
pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.
Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može:
1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,
2. zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,
3. zahtijevati razumno sniženje cijene,
4. izjaviti da raskida ugovor.779
776
Čl. 400. ZOO.
777
Čl. 402. ZOO.
778
Čl. 401. ZOO. O tome v. u: Petrić, S., Odgovornost za materijalne nedostatke stvari prema novom Zakonu o
obveznim odnosima, Zbornik pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006., str.104. i dalje.
779
Čl. 410. ZOO.
145
Pravo na raskid ugovora kupac ima samo ako je prethodno dao prodavatelju dao primjereni rok
za uredno ispunjenje (otklanjanje nedostataka ili predaja druge stvari bez nedostataka), osim ako je
prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima izjavio kupcu da neće ispuniti ugovor ili ako to proizlazi iz
okolnosti slučajeva, u kojem se slučaju može raskinuti ugovor i bez ostavljanja dodatnog roka.
Bez obzira da li je kupac zahtijevao otklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostatka,
razmjerno sniženje cijene ili je raskinuo ugovor, on ima i pravo na naknadu štete.780
Ugovaratelji mogu sporazumom ograničiti ili potpuno isključiti odgovornost prodavatelja za
materijalne nedostatke, no takva će ugovorna odredba biti ništetna:
1. ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca,
2. kada je prodavatelj nametnuo odredbu o isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne
nedostatke koristeći se svojim monopolskim položajem i
3. kada je riječ o potrošačkim ugovorima.781
7.1.3.2. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija)

Pored odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari, prodavatelj i proizvođač će
odgovarati kupcu i za ispravnost prodane stvari u tijeku određenog vremena, ako je prodavatelj kupcu
predao jamstveni (garancijski) list.782
Iako se odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari i odgovornost iz jamstva
donekle preklapaju, njih nikako ne treba poistovjetiti.783 Odgovornost za materijalne nedostatke
proizlazi iz zakona i postoji uvijek dok odgovornost iz jamstva postoji samo kada je kupcu predan
jamstveni list. Za materijalne nedostatke odgovara samo prodavatelj, dok će se za ostvarenje prava iz
jamstva kupac moći obratiti i prodavatelju i proizvođaču stvari. Nadalje, odgovornost za materijalne
nedostatke postoji samo glede nedostatka koji je postojao u trenutku prelaska rizika s prodavatelja na
kupca dok odgovornost iz jamstva postoji bez obzira na to kada se nedostatak pojavio. Naposljetku,
važno je naglasiti kako izdavanje jamstva ni na koji način ne isključuje primjenu pravila o
odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari.784
Jamstveni list treba sadržavati prava iz jamstva koja pripadaju kupcu, naznaku da jamstvo ne
utječe na ostala prava koja pripadaju kupcu, pojedinosti koje su potrebne kupcu za ostvarivanje
njegovih prava, a posebno trajanje jamstva te teritorijalno područje važenja, te ime naziv i adresu osobe
koja je izdala jamstvo. Međutim, nedostatak kojega od navedenih elemenata neće utjecati na valjanost
jamstva.785
780
Čl. 410. st. 2. ZOO.
781
Čl. 408. st. 2. ZOO.
782
Čl. 423. st. 1. ZOO.
783
Za odnos garancije i odgovornosti za materijalne nedostatke stvari v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.662.
784
Čl. 423. st. 2. ZOO.
785
Čl. 423. st. 3. – st. 5. ZOO.
146
Kada je prodavatelj kupcu dao jamstvo, kupac može u slučaju neispravnosti stvari zahtijevati od
prodavatelja odnosno proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka. Uz to, kupac
ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio što je bio lišen uporabe stvari od trenutka traženja popravka
ili zamjene do njihova izvršenja.786 Ako prodavatelj u razumnom roku ne izvrši popravak ili zamjenu
stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene.
Prava iz jamstva mogu se ostvarivati u roku koji je određen jamstvenim listom. Taj se rok
produljuje za onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe stvari kada su u pitaju manji popravci, dok kod
većih popravaka odnosno zamjene stvari počinje teći iznova.
7.1.3.3. Odgovornost za pravne nedostatke stvari (zaštita od evikcije)

O pravnim nedostacima stvari je riječ kada na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje
isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije bio obaviještenniti je
pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.787 Tako, primjerice, ako je prodana tuđa stvar, treće osoba
koja je vlasnik te stvari mogla bi protiv kupca ustati sa zahtjevom za oduzimanjem te stvari (evikcija).
Kada se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan o tome obavijestiti
prodavatelja i pozvati ga u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega (zaštita od
evikcije).788 Ako kupac nije obavijestio prodavatelja o evikciji te se upustio u spor s trećom osobom i
taj spor izgubio, može se ipak pozvati na prodavateljevu odgovornost, osim ako prodavatelj dokaže da
je raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe.
Ako prodavatelj po obavijesti kupca, ne oslobodi stvar od prava trećega pa dođe do oduzimanja
stvari od kupca (potpuna evikcija), ugovor se raskida po samom zakonu. U slučaju kada nije došlo do
oduzimanja stvari, međutim prava treće strane umanjuju ili ograničavaju prava kupca (djelomična
evikcija), kupac je ovlašten ili raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene. 789 Kupac će u
svakom slučaju imati i pravo na naknadu štete, osim ako je u času sklapanja ugovora znao da postoji
mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude ograničeno ili umanjeno.
Ugovaratelji mogu sporazumom ograničiti ili potpuno isključiti odgovornost prodavatelja za
pravne nedostatke, no takva će ugovorna odredba biti ništetna ako je u trenutku sklapanja ugovora
prodavatelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovu pravu.790
786
Čl. 424. ZOO.
787
Čl. 430. st. 1. ZOO.
788
Čl. 431. ZOO.
789
Čl. 432. ZOO.
790
Čl. 435. ZOO.
147
7.1.4. Obveze kupca
Temeljne obveze kupca su isplata cijene i preuzimanje stvari. Kupac je dužan platiti cijenu u
vrijeme i u mjestu određenom u ugovoru. Ako ugovorom ništa nije određeno, kupac je dužan platiti
cijenu u vrijeme i na mjestu koje je određeno običajem, a u nedostatku običaja¸ u trenutku i u mjestu u
kojem se obavlja predaja stvari.791 Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, plaćanje se obavlja
u prebivalištu odnosno sjedištu prodavatelja.
U slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan platiti cijenu za svaku isporuku prilikom
preuzimanja stvari, a ako je kupac prodavatelju dao predujam, iz predujma se naplaćuju prve
isporuke.792
Osim isplate cijene, ugovorna se obveza kupaca sastoji u preuzimanju stvari, odnosno
poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća te u odnošenju stvari. Kupac koji bez
opravdanog razloga odbije preuzeti stvar na dogovoreni način pada u zakašnjenje. Osim toga
prodavatelj će u tom slučaju, ima li razloga posumnjati da će kupac isplatiti cijenu, imati pravo
jednostrano raskinuti ugovor.793
7.1.5. Kupoprodaje s posebnim pogodbama
Ugovor o kupoprodaji, kao najrašireniji ugovor, moguće je sklopiti s različitim pogodbama koje
je razvila praksa. One najkorištenije pogodbe u kupoprodajnom ugovoru uređuje zakon.
7.1.5.1. Kupoprodaja s pravom prvokupa794

Ugovorom o kupoprodaji može se obvezati kupac da će izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj
prodaji stvari određenoj osobi, o uvjetima prodaje i da će mu ponuditi da on kupi stvar za istu cijenu.
Prodavatelj je dužan obavijestiti kupca da će se koristiti pravom prvokupa u roku od mjesec dana od
dana primitka obavijesti o namjeravanoj prodaji te istodobno isplatiti cijenu. Pravo prvokupa pokretnih
stvari ne može se ni otuđiti niti naslijediti niti se prodavatelj ne može pozivati na pravo prvokupa u
slučaju prisilne javne prodaje. Pravo prvokupa prestaje poslije pet godina od sklapanja ugovora ako
nije dogovoren kraći rok.
Ako je kupac prodao stvar i prenio vlasništvo na trećega bez obavijesti i ponude prodavatelju, a
treći je znao ili morao znati za pravo prvokupa, prodavatelj može u roku od šest mjeseci od saznanja za
791
792
Čl. 440. ZOO.
793
Čl. 441. ZOO.
794
Čl. 449. – čl. 455. ZOO.
148
taj prijenos, a najviše u roku od pet godina od prijenosa prava vlasništva stvari na trećega, zahtijevati
da se prijenos poništi i da se stvar proda njemu pod istim uvjetima.
7.1.5.2. Kupnja na pokus795
Kada je ugovoreno da kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba kako bi utvrdio odgovara li
njegovim željama, dužan je o tome ostaje li pri ugovoru obavijestiti prodavatelja u roku utvrđenom
ugovorom ili običajem, a ako takvoga roka nema, onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj,
inače se smatra da je odustao od ugovora. No ako je stvar predana kupcu da je isproba do određenog
roka, a on je ne vrati bez odgađanja nakon isteka roka ili ne izjavi prodavatelju da je odustao od
ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.
Kupnju na pokus kod koje kupac ima pravo da odustane od ugovora iz nekih svojih subjektivnih
razloga tzv. subjektivan pokus, valja razlikovati od tzv. objektivnog pokusa koji je ugovoren da bi se
utvrdilo ima li stvar određena svojstva ili je li prikladna za određenu uporabu i kod kojega održanje
ugovora ne ovisi od kupčeva nahođenja, već od toga ima li stvar zaista određena svojstva, odnosno je li
prikladna za određenu uporabu.796
7.1.5.3. Kupoprodaja po uzorku ili modelu797
U slučaju kupoprodaje po uzorku ili modelu, ako stvar koju je prodavatelj predao kupcu nije
jednaka uzorku ili modelu, prodavatelj odgovara po propisima o odgovornosti prodavatelja za
materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje
obveze. Prodavatelj, međutim, ne odgovara za nedostatak jednakosti ako je uzorak, odnosno model
podnio kupcu samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja jednakosti.
7.1.5.4. Kupoprodaja sa specifikacijom798
Ako je ugovoreno pravo kupca da kasnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a
kupac ne dostavi specifikaciju do ugovorenog nadnevka, ili do proteka razumnog roka računajući od
prodavateljeva traženja da to učini, prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor ili načiniti specifikaciju
prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama. U slučaju da prodavatelj načini specifikaciju,
on je dužan obavijestiti kupca o njezinim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam pripremi
specifikaciju, protekom kojega roka će biti mjerodavna specifikacija koju je načinio prodavatelj.
795
Čl. 456. – čl. 459. ZOO.
796
797
Čl. 460. ZOO.
798
Čl. 461. ZOO.
149
7.1.5.5. Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva799
Kada prodavatelj posebnom odredbom ugovora pridrži pravo vlasništva i poslije predaje stvari
kupcu sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti.800 Pridržaj prava vlasništva pokretne stvari ima
učinak prema kupčevim vjerovnicima samo ako je učinjen u obliku isprave javno ovjerovljene prije
kupčeva stečaja ili prije pljenidbe stvari. Međutim, na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne
javne knjige, kao što su primjerice zrakoplovi i brodovi, može se pridržati pravo vlasništva samo ako je
to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga.
7.1.5.6. Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene801

Ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj
predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje
isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. Taj ugovor treba biti
sklopljen u pisanom obliku.
Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene pored stvari i cijene su i
ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času sklapanja ugovora, iznos
pojedinih otplata, njihov broj. Pored toga, isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti,
sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri
dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne može odreći unaprijed. Pored toga, kupac je
ovlašten uvijek odjednom isplatiti ostatak cijene, te bi suprotna ugovorna odredba bila ništetna.
Prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s početnom otplatom. Nakon
isplate početne otplate prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s najmanje
dvije uzastopne otplate, koje čine najmanje osminu cijene, a iznimno, prodavatelj može raskinuti
ugovor kad kupac dođe u zakašnjenje s isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijelog ostatka
cijene nije predviđeno više od četiri otplate. Umjesto da raskine ugovor, prodavatelj je ovlašten
zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije toga zahtjeva dužan ostaviti kupcu
naknadni rok od petnaest dana.
799
Čl. 462. – čl. 463. ZOO.
800
V. u Čuveljak, J., Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva, Pravo i porezi, 4/2006., str.19.
801
Čl. 464. – čl. 473. ZOO.
150
7.2. UGOVOR O ZAMJENI
7.2.1. Pojam i obilježja ugovora o zamjeni
Ugovorom o zamjeni svaki se ugovaratelj obvezuje svom suugovaratelju predati određenu stvar
u vlasništvo, odnosno pribaviti određeno pravo.802 Kao što je vidljivo, predmet zamjene mogu biti
stvari i prava. Činidba obje strane se mora sastojati u davanju. Moguće su zamjene stvar za stvar, stvar
za pravo i pravo za pravo. Novac, osim iznimno, ne može biti predmet zamjenejer bi se u tom slučaju
radilo o kupoprodaji.
Ugovor o zamjeni je imenovani i konsenzualni ugovor. Nadalje, riječ je o dvostrano obveznom
ugovoru, budući da sklapanjem ugovora o zamjeni obje ugovorne strane preuzimaju obveze. Ugovor o
zamjeni je specifičan ugovor po tome što su ugovorne obveze stranaka jednake, a razlikuju se samo po
predmetu činidbe. Iako ugovor o zamjeni ne podrazumijeva novčane obveze, riječ je o naplatnom
ugovoru jer svaka strana za svoju činidbu daje određenu protučinidbu.803
Za pravovaljanost ugovora o zamjeni nije propisan određeni oblik. No analognom primjenom
odredaba o kupoprodaji treba uzeti da će ugovor o zamjeni biti valjan samo ako je sklopljen u pisanom
obliku, ako je jedan od predmeta zamjene nekretnina. Kauza ugovora o zamjeni je, kao i kod
kupoprodaje, stjecanje prava vlasništva na stvari, odnosno stjecanje određenog prava.
7.2.2. Novac kao predmet zamjene
Predmet zamjene mogu biti stvari i prava. Predmetom zamjene s jedne strane ne bi, međutim,
mogao biti novac, jer se u tom slučaju ne bi radilo o zamjeni već o kupoprodaji. Jednako tako neće se
raditi o zamjeni ako se mijenja primjerice domaća valuta za stranu, primjerice hrvatska kuna za euro,
već će se i tada raditi o kupoprodaji kod koje je predmet kupnje određen iznos eura za koji valja platiti
cijenu izraženu u hrvatskim kunama.804 Međutim, o zamjeni će se raditi ako jedna strana dade drugoj
jednu novčanicu od 200 kuna, a za to dobije dvije novčanice od po 100 kuna.805
802
Čl. 474. ZOO.
803
804
Ibid., str.506.
805
Ibid.
151
7.2.3. Obveze ugovornih stranaka
Iz ugovora o zamjeni nastaju za svakog ugovaratelja prava i obveze koja iz ugovora o

kupoprodaji nastaju za prodavatelja.806 Riječ je o obvezi na predaju stvari. Uz to će svaka ugovorna
strana odgovarati suprotnoj za materijalne i pravne nedostatke stvari. Međutim, valja uzeti da iz
ugovora o zamjeni za ugovaratelje proizlazi i jedna obveza karakteristična za kupca, a to je obveza
preuzimanja stvari.
7.3. UGOVOR O ZAJMU
7.3.1. Pojam i obilježja ugovora o zajmu
Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili
određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu nakon stanovitog
vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu zamjenjivih stvari807 iste vrste i kakvoće.808 Na
primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva, a isto tako i zajmodavac na vraćenim
stvarima.809
Ugovor o zajmu je imenovani, neformalan, konsenzualan i dvostrano obvezan ugovor. Obveza
zajmodavca se sastoji u davanju iznosa novca odnosno zamjenjivih stvari, a obveza zajmoprimca se
sastoji u vraćanju istog iznosa novca, odnosno iste količine zamjenjivih stvari.
Specifično je za ugovor o zajmu što on može biti i besplatan i naplatan ugovor. U pravilu je
zajam besplatan ugovor – zajmodavac nema nikakve koristi od zajma jer ono što je dao, primit će
nakon stanovitog vremena natrag. No zajmoprimac se može obvezati da pored glavnice duguje i
kamate.810 U tom slučaju kamate predstavljaju naknadu za davanje zajma pa će ugovor o zajmu biti
naplatan ugovor. Kod trgovačkih ugovora o zajmu, zajmoprimac duguje kamate uz glavnicu iako nisu
posebno ugovorene, pa će se raditi o naplatnom poslu. Ipak i kod trgovačkih zajmova moguće je
isključiti kamate i učiniti zajam besplatnim poslom. Valja napomenuti, da je kod ugovora o zajmu riječ
o ugovornim kamatama, a ne o zateznim kamatama. Ugovorne kamate predstavljaju naknadu za
806
Čl. 475. ZOO.
807
Zamjenjive (generičke) stvari su one koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd (primjerice žito, vino,
šećer). Kod navedenih stvari je u prometu bespredmetno razlikovanje pojedinih stvari unutar vrste (primjerice zrno žita).
Tako u Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.78.
808
Čl. 499. st. 1. ZOO.
809
Čl. 499. st. 2. ZOO.
810
Čl. 500. ZOO.
152
uporabu tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari dok zatezne kamate predstavljaju sankciju za
zakašnjenje u ispunjenju novčanih činidaba.811
Zajam je kauzalan posao, a cilj mu je ostvarenje kredita.812 Iako se zajmom stječe pravo
vlasništva, to nije cilj zajma već samo nužna posljedica ostvarenja cilja kreditiranja. 813 Naime, da bi se
ostvario cilj kreditiranja, nužno je da zajmoprimac može raspolagati predmetom zajma, a to je
ovlaštenje vlasnika. Ako primjerice pozajmimo kilogram šećera od susjeda jer želimo napraviti tortu,
jasno je da ćemo pozajmljeni šećer potrošiti, a susjedu vratiti kilogram šećera koji smo sutradan kupili
u dućanu. Ako bi se susjedu obvezali vratiti onaj isti šećer koji smo od njega dobili, ne bi bilo riječi o
zajmu već o posudbi, no takav posao ne bi imao gospodarskog rezona.
7.3.2. Obveze zajmodavca
Temeljna je obveza zajmodavca predati zajmoprimcu predmet zajma u roku koji je određen
ugovorom, a ako ugovorom nije određen rok, onda kada to zajmoprimac zatraži.814 Pravo zajmoprimca
da zahtijeva predaju predmeta zajma zastarijeva u roku od tri mjeseca od dolaska zajmodavca u
zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora.
Ako su se nakon sklapanja ugovora, a prije predaje predmeta zajma, materijalne prilike
zajmoprimca toliko pogoršale da je neizvjesno da će moći vratiti zajam, zajmodavac može odbiti
predati predmet zajma, osim ako zajmoprimac ili treća osoba dade dovoljno osiguranje.815
7.3.3. Obveze zajmoprimca
Temeljna je obveza zajmoprimca da po isteku zajma izvrši povrat zajma zajedno s kamatama
ako je riječ o naplatnom zajmu. Kada rok za vraćanje zajma nije određen ugovorom, niti se on može
odrediti prema okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji
ne može biti kraći od dva mjeseca od zajmodavčeva zahtjeva.816 Zajmoprimac je ovlašten izvršiti
povrat zajma i prije isteka roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca o svojoj
namjeri te mu nadoknaditi štetu koja bi mu mogla nastati radi prijevremenog ispunjenja.817 Ovo se
pravo zajmoprimca, međutim, može isključiti ugovorom.
811
Giunio, M., op.cit. (ref.155.), str.191. i 196.
812
813
Ibid.
814
Čl. 501. ZOO.
815
Čl. 502. ZOO.
816
Čl. 504. ZOO.
817
Čl. 507. ZOO.
153
Kada zajam nije dan u novcu, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, on je
ovlašten vratiti pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u
mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje.818 Isto će vrijediti i u slučaju kada nije moguće vratiti
istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće.
7.3.4. Namjenski zajam
Ugovorom o zajmu se može odrediti da se zajam daje u neku osobitu svrhu. Ugovaranje svrhe
moglo bi ugovornim stranama biti bitno, kada se primjerice radi o financiranju neke gospodarske
aktivnosti kojom će zajmoprimac ostvariti dobit, a samim time zajmodavac će donekle dobiti sigurnost
da će mu zajam biti vraćen. Namjena zajma se ne podrazumijeva i mora biti ugovorena. Kod
namjenskog zajma, zajmodavac će moći raskinuti ugovor ako zajmoprimac predmet zajma koristi u
svrhu koja nije određena ugovorom.819
7.4. UGOVOR O ZAKUPU
7.4.1. Pojam i obilježja ugovora o zakupu
Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a

ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.820
Ugovor o zakupu je imenovani ugovor uređen odredbama ZOO-a. Valja napomenuti da ZOO
sadrži opća pravila o zakupu koja se neće primjenjivati na zakupe uređene posebnim zakonom, osim
podredno.821 Tako je primjerice zakup poslovnog prostora uređen Zakonom o zakupu poslovnog
prostora, zakup broda Pomorskim zakonikom itd.822
Riječ je nadalje o konsenzualnom, dvostrano obveznom i naplatnom ugovoru. Zakup je
kauzalni posao čija je svrha korištenje tuđe stvari. Upravo se prema navedenoj svrsi ugovor o zakupu
razlikuje od ugovora o najmu čija svrha nije korištenje tuđe stvari već uporaba tuđe stvari. 823 Korištenje
818
Čl. 505. ZOO.
819
Čl. 508. ZOO.
820
Čl. 519. ZOO.
821
Čl. 520. ZOO.
822
823
154
stvari, naime daje šira ovlaštenja od uporabe stvari jer ono pored prava na uporabu stvari daje i pravo
na crpljenje plodova od stvari.824
Prema općim pravilima ZOO-a, zakup je neformalan ugovor, no posebni propisi mogu
zahtijevati i poseban oblik ugovora o zakupu. Tako će primjerice ugovor o zakupu broda i ugovor o
zakupu poslovnog prostora, morati biti sklopljeni u pisanom obliku da bi bili valjani.825
7.4.2. Obveze zakupodavca
Zakupodavac je prije svega dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju,
zajedno s njenim pripadcima,826 pri čemu se uzima da je stvar u ispravnom stanju ako je u stanju
određenom ugovorom, a u nedostatku ugovornih odredbi, ako je u stanju da može poslužiti svrsi radi
koje je ugovor sklopljen.827
Isto tako, on je dužan zakupljenu stvar održavati u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa,
te obavljati potrebne popravke na stvari.828 Ukoliko je zakupnik imao kakve troškove vezane uz
uzdržavanje stvari, zakupodavac mu ih je dužan nadoknaditi. No troškovi sitnijih popravaka izazvani
redovitim korištenjem stvari, kao i troškovi samog korištenja stvari padaju na teret zakupnika.829 Ako
bi popravci na zakupljenoj stvari znatno ometali njezino korištenje zakupnik je ovlašten raskinuti
ugovor, odnosno pravo na sniženje zakupnine razmjerno ograničenju korištenja stvari.830 Jednako, tako
zakupodavac ne može bez pristanka zakupnika činiti izmjene na stvari za vrijeme trajanja zakupa,
ukoliko bi to ometalo korištenje.831 U slučaju da zakupnik odobri izmjene na stvari, pa ga to ometa u
korištenju stvari, on ima pravo na razmjerno sniženje zakupnine.
Zakupodavac odgovara zakupniku za materijalne nedostatke stvari, i to bez obzira da li je za
njih znao ako ti nedostaci smetaju korištenju stvari, osim ako su ti nedostaci u trenutku sklapanja
ugovora bili poznati zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati.832 Ako predmet zakupa ima
nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupnik je ovlašten, po svom izboru raskinuti ugovor ili
zahtijevati sniženje zakupnine. Kada se nedostatak može otkloniti, a predaja u roku nije bitan sastojak
824
Ibid.
825
V. čl. 659. st. 1. Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15; dalje: PZ) i čl. 4. st. 3. Zakon o
zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN br. 125/11, 64/15dalje: ZZKPP).
826
Pripadak ili pertinencija je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi svrsi neke
glavne stvari. Tako je primjerice daljinski upravljač pripadak televizije, a tanjurić je pripadak šalice za čaj.
827
Čl. 521. ZOO.
828
Čl. 522. ZOO.
829
Čl. 522. st. 3. ZOO.
830
Čl. 523. ZOO.
831
Čl. 524. ZOO.
832
Čl. 525. ZOO.
155
ugovora zakupnik može zahtijevati sniženje zakupnine ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku,
bezuspješnim protekom kojega zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. U
svakom slučaju zakupnik ima pravo na naknadu štete.
Zakupodavac snosi i odgovornost za pravne nedostatke stvari.833 Kada se pojavi treća osoba čije
pravo u potpunosti isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se raskida ex lege.
Ukoliko bi pravo trećega samo ograničavalo zakupnikovo pravo, on može raskinuti ugovor ili
zahtijevati sniženje zakupnine. U svakom slučaju, zakupnik ima pravo na naknadu štete.
7.4.3. Obveze zakupnika
Zakupnik je dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin na način
kako je to određeno ugovorom ili namjenom stvari.834 Ako zakupnik koristi stvar suprotno ugovoru ili
njezinoj namjeni on odgovara za štetu koja bi tako nastala. U tom slučaju zakupodavac ga može
opomenuti, a ogluši li se zakupnik na opomenu, zakupodavac može otkazati ugovor bez ostavljanja
otkaznog roka.
Druga je zakupnikova obveza plaćanje zakupnine u rokovima koji su određeni ugovorom,
zakonom ili običajem.835 Ako što drugo nije ugovoreno zakupnina se plaća polugodišnje kada je stvar
dana u zakup za jednu ili više godina, a ako je dana za kraće vrijeme, onda po isteku zakupa. Ako
zakupnik ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana od poziva zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor.
Nakon prestanka zakupa, zakupnik je dužan vratiti neoštećenu stvar zakupniku u stanju u kojem
je stvar bila kada mu je predana u zakup.836 Zakupnik ne odgovara zakupodavcu za istrošenost stvari
koja je nastala njezinim redovnim korištenjem, a ni za oštećenja koja potječu od njezine dotrajalosti.
Zakupnik po isteku zakupa može odnijeti dodatke na stvari koje je on napravio, ako se oni mogu
odvojiti bez njezina oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako nadoknadi njihovu vrijednost u
vrijeme vraćanja.
833
Čl. 531. ZOO.
834
Čl. 532. ZOO.
835
Čl. 534. ZOO.
836
Čl. 536. ZOO.
156
7.4.4. Podzakup
Ugovorom o podzakupu, zakupnik prenosi svoje ovlaštenje na korištenje stvari temeljem

ugovora o zakupu na podzakupnika.837 Zakupnik može zakupljenu stvar dati u podzakup ako drugačije
nije određeno ugovorom o zakupu i ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu.838 Sklapanjem ugovora o
podzakupu ne nastaje odnos između zakupodavca i podzakupnika, već između zakupnika i
podzakupnika. Iz navedenoga razloga zakupnik jamči zakupodavcu da će podzakupnik koristiti stvar
prema ugovoru o zakupu. To proizlazi iz činjenice da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava
nego što mu i samom pripada, pa shodno tome, podzakupnik ne može imati veća ovlaštenja od
zakupnika.
Ako je stvar dana u podzakup bez ovlaštenja zakupodavca, a takvo se ovlaštenje traži po zakonu
ili ugovoru, zakupodavac je ovlašten otkazati ugovor o zakupu.839 Pored toga, zakupodavcu pripada
pravo da radi naplate svojih tražbina od zakupnika nastalih iz zakupa, zahtijeva izravno od
podzakupnika isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupniku po osnovi podzakupa.840 Podzakup prestaje na
iste načine kao i zakup, a u svakom slučaju prestaje kada prestane zakup.
7.4.5. Prestanak zakupa
Zakup je trajni obvezni odnos, pa prema tome on prestaje protekom vremena ili otkazom. Ako
je ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme, on prestaje protekom toga vremena. 841 Isto vrijedi
kada je u nedostatku volje ugovaratelja trajanje zakupa određeno zakonom. No ako nakon proteka
vremena na koje je ugovor sklopljen, zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome ne
usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu, na neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima
kao i prethodni – qui tacet consentire videtur.842
Zakup na neodređeno vrijeme prestaje otkazom.843 Ugovor o zakupu sklopljen je na neodređeno
vrijeme ili kada je to izričito ugovoreno ili ako ugovorom nije određeno trajanje zakupa niti se ono
može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja. Otkaz, uz poštivanje otkaznog roka, može dati svaka
837
Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str. 518. Vice versa, poslovni se prostor može dati u podzakup samo kada je to
izričito ugovoreno. V. u Brežanski J., Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora – primjena u praksi, Zbornik
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2005., str.569.-570.
838
Čl. 537. ZOO.
839
Čl. 538. ZOO.
840
Čl. 539. ZOO.
841
Čl. 545. ZOO.
842
Čl. 546. ZOO.
843
Čl. 547. ZOO.
157
ugovorna strana bez navođenja razloga. Otkaz se međutim ne može dati u nevrijeme. Ako otkazni rok
nije uređen ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajem on iznosi osam dana.
Bilo da se radi o zakupu na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme on će prestati ex lege
bude li zakupljena stvar uništena zbog događaja više sile.844 No bude li zakupljena stvar samo
djelomično uništena, zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje zakupnine.
Smrt zakupnika ili zakupodavca ne povlači za sobom prestanak ugovora o zakupu, ako suprotno nije
ugovoreno.845 Zakup se u tom slučaju nastavlja s nasljednicima.
7.5. UGOVOR O DJELU
7.5.1. Pojam i obilježja ugovora o djelu
Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak
neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to
naknadu.846 Ugovor o djelu je imenovani, konsenzualan, dvostrano obvezan, naplatni i neformalan
ugovor.
Kauza ugovora o djelu je rezultat kakvoga posla. ZOO primjerice navodi poslove kao što su
izrada neke stvari (npr. izrada namještaja), popravak kakve stvari (npr. popravak stroja za rublje),
izvršenje kakvoga fizičkog rada (npr. čišćenje prostorije) ili umnoga rada (npr. analiza tržišta). Kod
ugovora o djelu predmet nije obavljanje pravnog posla već materijalnog posla, po čemu se ugovor o
djelu razlikuje od ugovora o nalogu.847 Jednako tako valja naglasiti da je predmet ugovora o djelu
rezultat nekoga rada, a ne sam rad, po čemu se ugovor o djelu razlikuje od ugovora o radu, odnosno od
ugovora o službi.848
ZOO čini posebnu razliku između ugovora o kupoprodaji i ugovora o djelu. Naručimo li
primjerice ormar po mjeri, te on bude izrađen i isporučen, postavlja se pitanje treba li takav ugovor
klasificirati kao ugovor o djelu ili pak kao ugovor o kupoprodaji. ZOO ovu dvojbu rješava uzimajući u
obzir koja strana daje materijal za izradu stvari. Prema tome, smatrat će se da je sklopljen ugovor o
kupoprodaji obveže li se koja strana od svog materijala izraditi pokretnu stvar, no ako je druga strana
dala bitan dio materijala smatra se da je sklopljen ugovor o djelu.849 No, bez obzira koja strana daje
844
Čl. 548. ZOO.
845
Čl. 549. ZOO.
846
Čl. 590. ZOO.
847
848
Ibid., str.885.
849
Čl. 591. st. 1. i st. 2. ZOO.
158
materijal za izradu stvari, smatrat će se da je sklopljen ugovor o djelu ako su stranke imale na umu
osobitu vrijednost izvođačeva rada.850
7.5.2. Obveze izvođača
Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, u roku koji je ugovoren,
a ako rok nije ugovoren onda u razumnom roku za takve poslove. 851 Kada to odgovara naravi posla,
izvođač je dužan naručitelju omogućiti nadzor nad obavljanjem poslova. Kada se ustanovi da se ne drži
uvjeta ugovora i ne radi kako bi trebao, naručitelj mu je ovlašten odrediti primjeren rok da svoj rad
uskladi sa svojim obvezama, a po bezuspješnom proteku istoga može raskinuti ugovor.852
Izvođač nije dužan obaviti posao osobno, ako to ne proizlazi iz ugovora ili naravi posla, no on i
nadalje odgovara za izvršenje posla naručitelju i kad ga nije osobno izvršio.
Izvođač je nadalje dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koje mu je ovaj predao, a
koje je primijetio ili morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu.853 Ako naručitelj inzistira da se
stvar izradi od materijala koje je predao izvođaču, a na čije mu je nedostatke izvođač ukazao, izvođač
je dužan postupiti po zahtjevu naručitelja, osim u slučaju da materijal očito nije podoban za naručeno
djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla naštetiti njegovu ugledu, u kojem je slučaju
ovlašten raskinuti ugovor. Isto tako izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu
nalogu, jer u suprotnom odgovara za štetu.
Izrađenu ili popravljenu stvar, izvođač je dužan predati naručitelju, te mu odgovara za
materijalne nedostatke stvari.854
7.5.3. Obveze naručitelja
Naručitelj je dužan primiti djelo izrađeno prema odredbama ugovora i pravilima struke te
izvođaču platiti naknadu.855 Naknada se određuje ugovorom ako nije određena tarifom ili drugim
obveznim aktom.856 Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema
normalno potrebnom vremenu za taj posao te prema uobičajenoj naknadi za takav posao.
850
Čl. 591. st. 3. ZOO.
851
Čl. 597. ZOO.
852
Čl. 598. ZOO.
853
Čl. 596. ZOO.
854
Čl. 603. – Čl. 611. ZOO.
855
Čl. 612. ZOO.
856
Čl. 613. ZOO.
159
Radi osiguranja naplate naknade za rad i utrošeni materijal, izvođač ima pravo zadržanja na
stvarima što ih je napravio ili popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj u vezi s
njegovim radom.857
7.6. UGOVOR O LICENCIJI
7.6.1. Pojam i obilježja ugovora o licenciji
Ugovorom o licenciji, obvezuje se davatelj licencije, ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili
djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije
obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu.858
Ugovor o licenciji je nominantan ugovor te dvostrano obvezan (sinalagamatičan) i naplatni
pravni posao.859 Za sklapanje ugovora o licenciji dovoljno je da su se ugovorne strane suglasile o
bitnim sastojcima – predmetu licencije i naknadi, dakle riječ je o konsenzualnom ugovoru. Ugovor o
licenciji je formalan ugovor, koji, da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku.860
Kauza ovoga ugovora je gospodarsko iskorištavanje izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili
modela. Riječ je naime o nematerijalnim dobrima koja ulaze u kategoriju prava industrijskog vlasništva
čijim imateljima, pod određenim pretpostavkama, zakon pruža zaštitu i pravo na isključivo
iskorištavanje.
7.6.2. Predmet licencije
Već je pri definiranju ugovora o licenciji rečeno da predmetom licencije mogu biti izum, žig,
znanje i iskustvo te uzorak ili model. Radi boljeg shvaćanja ugovora o licenciji, potrebno je razmotriti
pojedine predmete tog ugovora, njihovu pravnu zaštitu te pravne učinke te zaštite.
Prema članku 1. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva iz 1883. godine
predmetom zaštite industrijskog vlasništva jesu inventivni patenti, korisni modeli, industrijski uzorci i
modeli, tvornički ili trgovački žigovi, uslužni žigovi, trgovačko ime, oznaka ili ime podrijetla i
suzbijanje nelojalne utakmice.861 U tom smislu, može se reći da predmetom ugovora o licenciji mogu
857
Čl. 618. ZOO.
858
Čl. 699. ZOO.
859
Verona, A., Obvezno pravo (treća knjiga) – Licencni ugovor u jugoslavenskom, inozemnom i međunarodnom
pravu, Zagreb, 1981., str. 21.
860
Čl. 700. ZOO.
861
Verona, A., Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978., str.1.
160
biti nematerijalna dobra koja su predmet zaštite industrijskog vlasništva. U nastavku teksta dajemo
pregled pojedinih predmeta ugovora o licenciji.
7.6.2.1. Izum
Zakonom o patentu,862 kojim se uređuje pravna zaštita izuma, nije određen pojam izuma. Takav
je pristup našeg zakonodavca sasvim opravdan pošto je definicija izuma u pravnoj teoriji sporna. U tom
smislu kreće se i izjava Plinija Bolle da je opće poznato što je izum, ali da još nitko nije uspio dati
njegovu jasnu definiciju.863 Nesporno je da je izum umna tvorevina. Naš je zakonodavac pokušao
definirati izum nabrajajući što se ne smatra izumom: otkrića,864znanstvene teorije, i matematičke
metode, estetske tvorevine, zatim pravila upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za
obavljanje poslova, prikazivanje informacija i računalni programi.865
Izum sam po sebi ne daje izumitelju nikakva prava na iskorištavanje koja isključuju treće osobe.
Da bi izumitelj mogao gospodarski iskorištavati svoj izum, te iz toga isključiti treće osobe, on će morati
zaštititi svoj izum, što će u pravilu učiniti patentom. Patent je prema tome isključivo pravo nositelja
patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma.866
Da bi se izum mogao zaštititi patentom on mora biti patentabilan, odnosno nov,867 mora imati
inventivnu razinu868 i industrijsku primjenjivost.869 Prijava za priznanje patenta se podnosi Državnom
zavodu za intelektualno vlasništvo (DZIV), koje provodi postupak za priznanje patenta. Jednom kada
se za izum prizna patentna zaštita, nositelj patenta ima isključivo pravo iskorištavanja zaštićenog izuma
te je bez njegova odobrenja, u bitnome, svim drugim osobama zabranjeno:
1. izrađivati, prodavati i upotrebljavati proizvod koji je izrađen prema izumu,
2. primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu te
3. proizvoditi, prodavati i upotrebljavati predmet koji je direktno dobiven postupkom koji je
predmet izuma.
U tom smislu ugovor o licenciji ima velik značaj jer upravo tim ugovorom nositelj patenta daje
pravo trećim osobama da iskorištavaju patentirani izum, što bi im bez licencije bilo zabranjeno.
862
Zakon o patentu (NN br. 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13; dalje: ZoP).
863
Verona, A., op.cit. (ref.861.), str.76.
864
Otkriće je spoznaja o nečemu što postoji u prirodi, ali nam još nije poznato.
865
Čl. 5. st. 6. ZoP.
866
Čl. 2. ZoP.
867
Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike, odnosno ako nije učinjen dostupan javnosti u svijetu na bilo koji način. V.
čl. 7. ZoP.
868
Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja
tehnike. V. čl. 10. ZoP.
869
Izum je industrijski primjenjiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije,
uključujući i poljoprivredu. V. Čl. 11. ZoP.
161
Naposljetku valja istaknuti da patentna zaštita traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave
patenta.
7.6.2.2. Žig
Žig je zaštićeni znak koji se može grafički prikazati, osobito riječi, uključujući osobna imena,
crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje, kao i
kombinacije svih naprijed navedenih znakova, a koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga
jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga poduzetnika.870 U Republici Hrvatskoj, žig se
stječe upisom žiga u registar žigova koji vodi DZIV.
Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz žiga, te ima pravo spriječiti
treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:
1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su
istovjetne s onima za koje je žig registriran,
2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili
sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i znakom, postoji vjerojatnost
dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga,
3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode i
usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici
Hrvatskoj i kada uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni
karakter ili ugled žiga ili im šteti.
Pored toga, nositelj žiga može zabraniti:
1. isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima,
2. nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili
nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom,
3. uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom,
4. uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.
Razdoblje zaštite zaštićenog žiga traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave za
registraciju žiga, a može se produljivati neograničen broj puta.871
7.6.2.3. Industrijski dizajn

Prema ZOO-u i uzorak i model mogu biti predmetom ugovora o licenciji. Uzorak i model
predstavljaju prototipove industrijskog dizajna. Uzorak je slika ili crtež koja služi za uzor pri
prenošenju na industrijski ili obrtnički predmet.872 Model je trodimenzionalno tijelo prema čijem se
870
Čl. 2. Zakon o žigu (NN br. 173/03, 54/05, 76/06,30/09, 49/11; ZoŽ).
871
Čl. 43. i čl. 44. ZoŽ.
872
Verona, A., op.cit. (ref.861.)., str.144.
162
uzoru mogu oblikovati takvi predmeti.873 Bitno je istaknuti da i uzorak i model predstavljaju isključivo
estetske tvorevine koje nemaju ni tehnička ni funkcionalna svojstva.
Uzorak i model (dizajn) se mogu zaštititi industrijskim dizajnom ako su novi i imaju
individualan karakter. Industrijski dizajn se stječe donošenjem rješenja o registraciji industrijskog
dizajna i njegovim upisom u registar koji vodi DZIV.874
Nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranog dizajna i sprečavanja
drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja.875 Zaštita industrijskog dizajna traje 5
godina računajući od datuma primitka prijave, te se može produljivati za razdoblja od po 5 godina do
najduže 25 godina.
7.6.2.4. Znanje i iskustvo

Predmetom licencije može biti i znanje i iskustvo (know-how). U užem smislu, riječ je o
primijenjenom tehničkom znanju i podacima potrebnim za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja
služi u industrijske svrhe.876 U širem smislu znanje i iskustvo se rabi za cjelokupno znanje i iskustvo
potrebno za suvremeno poslovanje npr. organizacija trgovačkog društva. Treba istaknuti da se znanje i
iskustvo ne može patentirati, pa će se uglavnom zaštititi poslovnom tajnom.
7.6.3. Obveze davatelja licencije
Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije u određenom roku predati predmet licencije uz
svu dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licencije, te sve upute i obavijesti koje su
potrebne za uspješno iskorištavanje predmeta licencije.877
On stjecatelju licencije jamči za izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije te da pravo
iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u
korist nekoga trećega.878
7.6.4. Obveze stjecatelja licencije
Stjecatelj licencije dužan je iskorištavati predmet licencije na ugovoren način, u ugovorenom

opsegu i ugovorenim granicama.879 Ako nije drugačije ugovoreno on nije ovlašten iskorištavati
873
Ibid.
874
čl. 14. Zakon o industrijskom dizajnu (NN br. 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11; dalje: ZoID).
875
čl.17. ZoID.
876
877
Čl. 704. ZOO.
878
Čl. 706. i čl. 707. ZOO.
163
naknadna usavršavanja predmeta licencije. Kada je predmet licencije nepatentirani izum ili tajno znanje
i iskustvo, stjecatelj je dužan držati ga u tajnosti.880
Kada se licencija odnosi na proizvodnju robe, a uz nju je ustupljena i licencija za uporabu žiga,
stjecatelj licencije može stavljati u promet robu s tim žigom samo ako je njezina kakvoća ista kao što je
kakvoća robe koju proizvodi davatelj licencije. Takvu robu je stjecatelj licencije dužan obilježiti
oznakom o proizvodnji po licenciji, obzirom da bi se u suprotnom kupac mogao dovesti u zabludu
glede podrijetla robe.881
Osim navedenoga, stjecatelj licencije je dužan davatelju licencije isplatiti naknadu u vrijeme i
na način kako je to određeno ugovorom.882 Ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega
iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj licencije dužan je podnijeti davatelju licencije izvješće o
opsegu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine, ili u kraćem roku ako je tako ugovoreno. Ako
je ugovorena naknada postala očito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj licencije ima od
iskorištavanja predmeta licencije, zainteresirana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene naknade.883
7.6.5. Oblici ugovora o licenciji
7.6.5.1. Isključiva i neisključiva licencija884
Ugovorom o licenciji stjecatelj licencije stječe isključivo pravo iskorištavanja predmeta

licencije samo kada je to izričito ugovoreno. U tom je slučaju riječ o isključivoj licenciji. Kod
isključive licencije, nitko osim stjecatelja licencije ne može iskorištavati predmet licencije. Davatelj
licencije u tom slučaju neće moći niti sam iskorištavati predmet licencije niti će to moći povjeriti
nekome trećemu, primjerice davanjem licencije. Pored jamstava koje davatelj isključive licencije daje
stjecatelju licencije prema općim pravilima, kod isključive licencije davatelj licencije još jamči da
pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomično.
Ako ugovorom o licenciji nije naznačeno o kakvoj se licenciji radi, smatra se da je dana
neisključiva licencija. Kod neisključive licencije, pored stjecatelja licencije predmet ugovora će moći
iskorištavati i davatelj licencije, a i druge osobe koje je on na to ovlastio.
879
Čl. 709. ZOO.
880
Čl. 711. ZOO.
881
882
Čl. 714. ZOO.
883
Čl. 716. ZOO.
884
Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit (ref.476.), str.237.
164
7.6.5.2. Prostorno ograničena i prostorno neograničena licencija885
Pravo iskorištavanja predmeta licencije može biti prostorno ograničeno samo ako to nije
protivno hrvatskom Ustavu i zakonima. U slučaju prostorno ograničene licencije, stjecatelj licencije će
predmet ugovora o licenciji moći iskorištavati samo na određenom geografskom prostoru. Ako
ugovorom o licenciji nije prostorno ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licencije, smatra se da je
licencija prostorno neograničena.
7.6.5.3. Podlicencija886
Stjecatelj licencije može pravo iskorištavanja predmeta licencije ustupiti drugome (podlicencija)
samo uz dopuštenje davatelja licencije. Kada je riječ o isključivoj licenciji, stjecatelj isključive licencije
može dati podlicenciju i bez prethodnog dopuštenja davatelja licencije, ako drugačije nije ugovoreno.
Kada je dopuštenje za podlicenciju potrebno kod isključive licencije, davatelj licencije može odbiti
dopuštenje samo iz ozbiljnih razloga. Ugovor o podlicenciji ne stvara se poseban odnos između
stjecatelja podlicencije i davatelja licencije, no davatelj licencije može radi naplate svojih tražbina od
stjecatelja licencije nastalih iz licencije zahtijevati neposredno od stjecatelja podlicencije isplatu iznosa
koje ovaj duguje davatelju podlicencije po osnovi podlicencije.
7.6.6. Prestanak licencije
Ugovor o licenciji sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena za koje je

sklopljen te nije potrebno da bude otkazan.887 Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili
modela ne može biti sklopljena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava. 888 Međutim, kad
nakon proteka vremena za koje je ugovor o licenciji bio sklopljen stjecatelj licencije nastavi
iskorištavati predmet licencije, a davatelj licencije se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen nov
ugovor o licenciji neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prijašnji.889
Ugovor o licenciji čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati
drugoj, poštujući ugovorom određeni otkazni rok.890 Ako ugovorom nije određen, otkazni rok iznosi
šest mjeseci.
885
Ibid.
886
Ibid., str.274.
887
Čl. 721. ZOO.
888
Čl. 701. ZOO.
889
Čl. 722. ZOO.
890
Čl. 723. ZOO.
165
7.7. UGOVOR O NALOGU
7.7.1. Pojam i obilježja ugovora o nalogu
Ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca

određene poslove.891 Nalog sam po sebi nije ugovor već jednostrani pravni posao nalogodavca – tek
prihvatom naloga od strane nalogoprimca nastaje ugovor o nalogu.892
Ugovor o nalogu je nominantan ugovor. Iako iz zakonske definicije ugovora o nalogu ne
proizlazi da nalogodavac preuzima kakvu ugovornu obvezu, iz daljnjih odredaba zakona proizlaze i
obveze nalogodavca, što ugovor o nalogu čini dvostrano obveznim ugovorom. Između ostaloga,
nalogoprimac ima pravo na nagradu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi
međusobnog odnosa nalogodavca i nalogoprimca.893 U tom smislu ugovor o nalogu je naplatni pravni
posao. No ako je ugovoreno da nalogoprimac neće primiti naknadu za izvršenje naloga, ili takvo što
proizlazi iz odnosa nalogodavca i nalogoprimca, ugovor o nalogu će biti besplatan pravni posao. Bez
obzira na naplatni odnosno besplatni karakter ugovora o nalogu, on će i nadalje biti dvostrano obvezni
ugovor budući nalogodavac preuzima i druge obveze osim eventualnog nagrađivanja nalogoprimca za
njegov trud.
Kauza ugovora o nalogu je poduzimanje određenih poslova za račun nalogodavca. Iz dikcije „za
račun nalogodavca“ proizlazi da je nalogodavac gospodar tih poslova, a nalogoprimac samo izvršitelj.
Uglavnom će biti riječ o pravnim poslovima, kao što su sklapanje ugovora, davanje jednostrane izjave
volje iako nije isključeno da se radi i o faktičnim poslovima kao što su primitak ispunjenja i sl. Upravo
se po naravi poslova razlikuju ugovor o nalogu i ugovor o djelu – dok je predmet ugovora o djelu
isključivo izvršenje posla faktične prirode, predmet ugovora o nalogu će uglavnom biti obavljanje
pravnog posla.894
Kako je obveza nalogoprimca poduzimati uglavnom pravne poslove, kod naloga u pravilu
dolazi do dva pravna odnosa. Prvi je unutarnji odnos, između nalogodavca i nalogoprimca koji se
temelji na ugovoru o nalogu. Međutim, da bi nalogoprimac ispunio svoju obvezu iz ugovora o nalogu
on će za račun nalogodavca morati stupiti u odnos s nekim trećim osobama – vanjski odnos. Kada smo
primjerice poslali prijatelja u dućan po namirnice i on je to prihvatio, sklopili smo s njime ugovor o
nalogu, no kako bi on izvršio svoju obvezu iz naloga, on će morati otići u dućan i sklopiti ugovor o
kupoprodaji. Nalogoprimac u pravilu prema trećim osobama nastupa u svoje ime, a za račun
nalogodavca, pa nalogodavac ne stupa u izravan odnos s trećim osobama, niti treće osobe znaju tko je
891
Čl. 763. ZOO.
892
893
Čl. 763. st. 2. ZOO.
894
166
gospodar posla. No ako je uz nalog dana i punomoć, nalogoprimac će biti ovlašten zastupati
nalogodavca, odnosno s trećima osobama stupati u odnose za ime i za račun nalogodavca.
Ugovor o nalogu je konsenzualan i neformalan pravni posao. Tko se bavi obavljanjem tuđih
poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za obavljanje tih poslova, dužan je, ako ne želi prihvatiti
ponuđeni nalog, koji se odnosi na te poslove, o tome bez odgađanja obavijestiti drugu stranu, inače
odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga.895
7.7.2. Obveze nalogoprimca
Temeljna je obveza nalogoprimca da izvrši nalog kako on glasi, dakle, prema primljenim
uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina.896 Kada nalogoprimac smatra
da bi izvršenje naloga po primljenim uputama moglo biti od štete za nalogodavca o tome je dužan
obavijestiti nalogodavca i tražiti nove upute. Ako nije primio upute od nalogodavca, on je dužan
izvršiti nalog rukovodeći se interesima nalogodavca, a ako je nalog bez naknade, dužan je postupiti
kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.
Nalogoprimac je ovlašten odstupiti od uputa samo kada ima suglasnost nalogodavca, a kada
zbog kratkoće vremena ili iz drugih razloga nije mogao tražiti suglasnost nalogodavca, može odstupiti
od uputa samo ako je po procjeni okolnosti zaključio da to nalažu interesi nalogodavca.897
Ako nije drugačije ugovoreno, nalogoprimac je dužan izvršiti nalog osobno, osim kada to
zahtijevaju okolnosti slučaja.898 Kada je uz dopuštenje nalogodavca izvršenje naloga prepustio
drugome, nalogoprimac će odgovarati nalogodavcu samo za izbor zamjenika i upute koje mu je dao
(culpa in eligendo). U ostalim slučajevima odgovarat će nalogodavcu i za rad zamjenika te za slučajnu
propast ili oštećenje stvari koja je bila kod zamjenika.
Po izvršenom nalogu, nalogoprimac je dužan nalogodavcu položiti račun i predati mu sve što je
primio na temelju povjerenog mu posla. Na zahtjev nalogodavca, nalogoprimac je dužan položiti
račune i izvijestiti ga o stanju poslova i prije izvršenja naloga.
7.7.3. Obveze nalogodavca
Nalogodavac je dužan nadoknaditi nalogoprimcu sve troškove koji su bili potrebni za izvršenje
naloga zajedno s kamatama od dana kada su oni učinjeni, pa čak i u slučaju da je trud nalogoprimca bez
895
Čl. 764. ZOO.
896
Čl. 765. ZOO.
897
Čl. 766. ZOO.
898
Čl. 767. ZOO.
167
njegove krivnje ostao bez uspjeha.899 Kada to nalogoprimac zahtijeva, nalogodavac mu je dužan
predujmiti stanoviti iznos novaca za predviđene troškove. Po izvršenju naloga, nalogodavac je dužan
preuzeti na sebe sve obveze što ih je nalogoprimac uzeo obavljajući povjerene poslove, ili ga na drugi
način osloboditi od njih.
Kod naplatnog ugovora o nalogu, ako nije što drugo ugovoreno, nalogodavac je dužan
nalogoprimcu platiti naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu
naknadu.900 Ako je nalogoprimac bez svoje krivnje samo djelomično obavio nalog, ima pravo na
razmjerni dio naknade. Naknada se plaća po izvršenom poslu ako suprotno nije ugovoreno.
Valja istaknuti da nalogoprimac, radi osiguranja naknade i troškova ima založno pravo na
pokretnim stvarima nalogodavca što ih je dobio po osnovi naloga, a i na novčanim iznosima koje je
naplatio za račun nalogodavca.901
7.7.4. Prestanak naloga
Nalog prestaje:
1. odustankom nalogodavca od ugovora ( u tom slučaju, ako je riječ o naplatnom nalogu,
nalogodavac je dužan nalogoprimcu isplatiti odgovarajući dio njegove naknade te mu
nadoknaditi štetu ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga);
2. otkazom nalogoprimca;902
3. smrću nalogoprimca;
4. smrću nalogodavca samo ako je to ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga obzirom na
svoje osobne odnose s nalogodavcem;
5. ako je nalogodavac ili nalogoprimac pravna osoba, nalog prestaje kada ta osoba prestane
postojati;
6. otvaranjem stečajnog postupka nad nalogodavcem ili nalogoprimcem;
7. potpunim ili djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti nalogodavca ili nalogoprimca.
Kada je nalog prestao iz razloga na strani nalogodavca (odustanak od ugovora, smrt, stečaj,
gubitak poslovne sposobnosti) nalog prestaje u trenutku kada je nalogoprimac saznao za razlog zbog
kojega nalog prestaje.
899
Čl. 773. ZOO.
900
Čl. 775. ZOO.
901
Čl. 777. ZOO.
902
Nalogoprimac može otkazati u svako doba osim u nevrijeme. I nakon otkaza, nalogoprimac je dužan nastaviti poslove
koji ne trpe odgađanja sve dok ih nalogodavac ne preuzme.
168
7.8. UGOVOR O KOMISIJI
7.8.1. Pojam i obilježja ugovora o komisiji
Ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje
ime i za račun komitenta.903 Komisionar ima pravo na proviziju i kad ona nije ugovorena.904 Budući se
ugovor o komisiji temelji se na nalogu kojeg komitent daje komisionaru, na taj se ugovor podredno
primjenjuju pravila ZOO-a o nalogu.905
Ugovor o komisiji je nominantan, konsenzualan, dvostrano obvezni i neformalan ugovor. Za
razliku od ugovora o nalogu, ugovor o komisiji je uvijek naplatan ugovor.
U praksi će ugovor o komisiji najčešće imati karakter komisione prodaje. U tom slučaju
komitent daje komisionaru svoju robu, a ovaj je prodaje trećim osobama u svoje ime, a za račun
komitenta. Roba pri tome ostaje u vlasništvu komitenta sve do njene prodaje trećoj osobi. Cijena koju
treća osoba za kupljenu robu plati komisionaru, pripada komitentu, a ovaj je dužan komisionaru
isplatiti proviziju koja će u praksi predstavljati određeni postotak od prodajne cijene.
7.8.2. Obveze komisionara
Odnos komisionara i komitenta se temelji na nalogu, pa je temeljna obveza komisionara sklopiti

jedan ili više poslova pod uvjetima određenim nalogom. Ako je komisionar sklopio neki posao pod
nepovoljnijim uvjetima od onih koji su određeni nalogom, dužan je nadoknaditi komitentu razliku te
mu odgovara za štetu, no ako je sklopio posao pod povoljnijim uvjetima od onih određenim nalogom,
sva tako postignuta korist pripada komitentu.906
Kada je riječ o komisionoj prodaji, komisionar je dužan čuvati povjerenu mu robu s pažnjom
dobrog gospodarstvenika. Za slučajnu propast ili oštećenje robe on će odgovarati samo ako je nije
osigurao, a to je bio dužan učiniti.907
Prilikom preuzimanja robe, komisionar je dužan utvrditi njezino stanje i bez odgađanja
obavijestiti komitenta o danu primitka robe te o vidljivim oštećenjima ili manjku.908 Komisionar je isto
tako dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti na
vrijednosti, a ako nema vremena za čekanje uputa, u slučaju znatnijeg oštećenja robe, dužan ju je
903
Čl. 785. st. 1. ZOO.
904
Čl. 785. st. 2. ZOO.
905
Čl. 786. ZOO.
906
Čl. 787. ZOO.
907
Čl. 790. ZOO.
908
Čl. 791. ZOO.
169
prodati na najpovoljniji način.909 Komisionar je dužan priopćiti komitentu imena osoba s kojima je
obavio povjereni mu posao, osim kada je slučaj o prodaji pokretnih stvari putem komisionih
prodavaonica.
Po obavljenom poslu, komisionar je dužan bez odgađanja komitentu položiti račun, te mu
predati sve što je primio za njegov račun po osnovi izvršenog posla.910
Ugovorom o komisiji, komisionar može preuzeti tzv. delkredere jamstvo. U tom slučaju on
jamči komitentu da će treća osoba s kojom je sklopio posao uredno ispuniti svoje obveze, te mu
odgovara za ispunjenje solidarno s tom trećom osobom. U tom slučaju komisionar ima pravo i na
povećanu proviziju – delkredere provizija.911
7.8.3. Obveze komitenta
Temeljna obveza komitenta iz ugovora o komisiji jest isplata provizije. Ako bi ugovorne strane
isključile ovu obvezu komitenta više ne bi bilo riječi o ugovoru o komisiji. Komitent je dužan isplatiti
proviziju po obavljenom poslu ili ako ispunjenje posla bude spriječeno nekim uzrokom za koji
odgovara komitent. U slučaju postupnog ispunjavanja posla komisionar može zahtijevati dio provizije
poslije svakog djelomičnog ispunjenja. Ako ne dođe do ispunjenja sklopljenog posla iz uzroka za koji
ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za trud.912
Iznos provizije se određuje ugovorom ili tarifom, a ako nije određen na taj način, komisionar ima pravo
na proviziju prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu.913
Osim obveze na plaćanje provizije, komitent je komisionaru dužan nadoknaditi sve troškove
koji su bili potrebni za izvršenje naloga, zajedno s kamatama od dana kada su oni nastali. Dužan je
platiti i posebnu naknadu za korištenje komisionarovih skladišta i prijevoznih sredstava, ako to nije
obuhvaćeno provizijom. Komitent, međutim nije dužan komisionaru dati predujam za obavljanje
poslova, ako drugačije nije dogovoreno.
Radi osiguranja naplate provizije i naknade troškova, komisionar ima založno pravo na stvarima
koje su predmet ugovora o komisiji dok se one nalaze kod njega.914
909
Čl. 792. ZOO.
910
Čl. 794. ZOO.
911
Čl. 795. ZOO.
912
Čl. 796. ZOO.
913
Čl. 797. ZOO.
914
Čl. 800. ZOO.
170
7.9. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
7.9.1. Pojam i obilježja ugovora o trgovinskom zastupanju
Ugovorom o trgovinskom zastupanju,915 obvezuje se zastupnik916 da će za vrijeme trajanja

ugovora, pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca, te da će ako
je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se
obvezuje zastupniku da će za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim
djelovanjem platiti određenu proviziju.917 Nalogodavac pri tome, na određenom području, može imati i
više zastupnika za određenu vrstu poslova. S druge strane, zastupnik bez pristanka nalogodavca ne
može preuzeti obvezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca.
Ugovor o trgovinskom zastupanju je nominantni, konsenzualan, dvostrano obvezni i naplatni
ugovor. Da bi bio valjan, ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, dakle, riječ je o formalnom
pravnom poslu.918
Svrha ovog ugovora je da zastupnik na određenom području, kroz određeno vrijeme i glede
određenih poslova djeluje kao produljena ruka nalogodavca, odnosno da skrbi o njegovim interesima i
nastoji dovesti do sklapanja što više poslova za nalogodavca na određenom teritoriju.919
7.9.2. Obveze zastupnika
Temeljna je obveza zastupnika da učini sve što je potrebno kako bi posredovao odnosno vodio
pregovore radi sklapanja ugovora, te ako je za to ovlašten sklapao ugovore u ime i za račun
nalogodavca, držeći se pritom njegovih uputa. On je pri tome dužan postupati u skladu s načelom
savjesnosti i poštenja i pažnjom dobrog gospodarstvenika, vodeći brigu o interesima nalogodavca. 920
915
Odredbama ZOO-a iz 2005. o trgovinskom zastupanju, provedena je u hrvatsko pravo Direktiva Vijeća 86/653/EEZ od
18.12.1986. o koordinaciji prava država članica koje se odnosi na samostalne trgovačke zastupnike. U tom smislu,
pozitivnopravna regulacija trgovinskog zastupanje se bitno razlikuje od regulacije trgovinskog zastupanja ZOO-om iz 1978.
Osobiti značaj imaju dva potpuno nova instituta – pravo na posebnu naknadu i ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju
obavljanja djelatnosti.
916
Zastupnikom u smislu ugovora o trgovinskom zastupanju se ne smatra osoba koja je po zakonu ovlaštena na zastupanje
druge osobe, primjerice direktor u dioničkom društvu. V. čl. 804. st. 2. ZOO.
917
Čl. 804. ZOO.
918
Čl. 806. ZOO.
919
Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit (ref.476.), str.327.
920
Čl. 811. i čl. 813. ZOO.
171
Bez posebnog ovlaštenja, zastupnik ne može ni primiti ni zahtijevati ispunjenje tražbine iz poslova u
kojima je posredovao i koje je sklopio u ime i za račun nalogodavca.921
Kao i kod ugovora o komisiji, kod ugovora o trgovinskom zastupanju može se ugovoriti
delkredere jamstvo, pa će u tom slučaju zastupnik odgovarati nalogodavcu za ispunjenje poslova u
čijem je sklapanju posredovao ili koje je po ovlaštenju sklopio u ime i za račun nalogodavca, ali će
imati i pravo na posebnu proviziju (delkredere provizija).
Zastupnik je, nadalje, dužan obavještavati nalogodavca o stanju na tržištu, te okolnostima
značajnim za svaki pojedini posao, a osobito o ispunjenju svojih obveza, o osobama koje su spremne
pregovarati s nalogodavcem ili s njime sklopiti ugovor te o ugovorima koje je sklopio u ime i za račun
nalogodavca.922
On je dužan čuvati poslovnu, profesionalnu i službenu tajnu svog nalogodavca koju je doznao u
vezi s povjerenim poslom, te odgovara ako je iskoristi za sebe ili otkrije trećim osobama i poslije
prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju.923
Po prestanku ugovora, zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj dao na
uporabu radi obavljanja poslova za vrijeme trajanja ugovora.924
Nalogodavac je dužan u svom odnosu sa zastupnikom postupati u skladu s načelom savjesnosti

i poštenja i pažnjom dobrog gospodarstvenika, te mu o svom trošku staviti na raspolaganje uzorke,
nacrte, cjenike, opće uvjete poslovanja i drugu dokumentaciju, kada je to potrebno za obavljanje
zastupnikovih poslova.925 Također, nalogodavac je dužan dati zastupniku sve potrebne obavijesti za
ispunjenje njegovih ugovornih obveza, a osobito obavijesti o prihvatu ili odbijanju ponude te
neispunjenju ugovora u čijem je sklapanju zastupnik sudjelovao.
Nalogodavac je nadalje zastupniku dužan isplatiti proviziju:
1. za ugovore koji su u vrijeme trajanja trgovinskog zastupanja sklopljeni posredovanjem
zastupnika,
2. za ugovore koje je zastupnik sklopio u ime i za račun nalogodavca,
3. za ugovore koje je nalogodavac sklopio izravno s klijentima koje je pronašao zastupnik,
921
Čl. 808. ZOO-a
922
Čl. 812. ZOO.
923
Čl. 814. ZOO.
924
Čl. 815. ZOO.
925
Čl. 817. ZOO.
172
4. ako je zastupniku povjereno isključivo pravo posredovanja na određenom području ili s
određenim klijentima, ima pravo i na proviziju za ugovore koje je nalogodavac izravno sklopio
s tim klijentima ili na tom području, bez posredovanja zastupnika,
5. za ugovore koje je zastupnik sklopio po prestanku trgovinskog zastupanja, ako je sklopljeni
ugovor pretežito posljedica djelovanja zastupnika prije prestanka trgovinskog zastupanja.926
Provizija se određuje ugovorom ili tarifom, a kada nije na taj način određena, zastupnik ima
pravo na proviziju u iznosu koji je uobičajen za tu vrstu posla u mjestu u kojem je zastupnik obavljao
poslove za nalogodavca.927 Zastupnik koji je po ovlaštenju nalogodavca naplatio neku njegovu tražbinu
ima pravo i na posebnu proviziju od naplaćenog iznosa.
Pravo na proviziju zastupnik stječe u trenutku kada je nalogodavac ispunio ili trebao ispuniti
svoju činidbu iz ugovora između njega i treće osobe ili, ako je treća osoba na temelju ugovora s
nalogodavcem dužna prva ispuniti svoju činidbu, u trenutku kada je treća osoba ispunila odnosno
trebala ispuniti svoju činidbu.928 Zastupnik gubi pravo na proviziju ako ugovor između nalogodavca i
treće osobe ostane neispunjen iz uzroka koji nisu na strani nalogodavca.929
Ako drugačije nije ugovoreno, zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz
redovitog obavljanja poslova, no ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist
nalogodavca ili po njegovu nalogu.930
7.9.4. Prestanak trgovinskog zastupanja
Ugovor o trgovinskom zastupanju je trajni ugovor. Ako nije drugačije određeno, smatra se da je
ugovor o trgovinskom zastupanju sklopljen na neodređeno vrijeme, pa će on u pravilu prestati otkazom.
Dužina otkaznog roka ovisi o trajanju ugovora i iznosi po mjesec dana za svaku započetu godinu
trajanja ugovora, a ako je ugovor trajao dulje od pet godina, otkazni rok iznosi šest mjeseci.931
Kada je ugovor sklopljen na određeno vrijeme on prestaje protekom vremena na koje je
sklopljen, međutim, ako strane nastave ispunjavati ugovor sklopljen na određeno vrijeme i nakon
proteka vremena na koje je ugovor sklopljen, smatrat će se da su sklopile novi ugovor istog sadržaja na
neodređeno vrijeme.932
Iz važnih razloga koje mora navesti, a poglavito zbog neispunjenja ugovorne obveze druge
strane ili zbog promijenjenih okolnosti, svaka strana može raskinuti ugovor sklopljen na neodređeno
926
Čl. 819. ZOO.
927
Čl. 820. ZOO.
928
Čl. 822. ZOO.
929
Čl. 824. ZOO.
930
Čl. 825. ZOO.
931
Čl. 828. ZOO.
932
Čl. 827. ZOO.
173
vrijeme bez otkaznog roka, odnosno raskinuti ugovor sklopljen na određeno vrijeme prije isteka
vremena na koje je sklopljen.933
7.9.4.1. Posebna naknada

Po prestanku ugovora zastupnik stječe pravo na posebnu naknadu ako je nalogodavcu našao
nove stranke ili mu je značajno povećao opseg poslovanja s postojećim strankama, a nalogodavac je i
po prestanku ugovora imao znatne koristi od tih stranaka, te ako plaćanje te naknade opravdavaju
okolnosti slučaja, poglavito gubitak provizije u poslovanju s tim strankama.934 Prilikom određivanja
posebne naknade treba voditi računa i o proviziji koju je zastupnik dobio za ugovore sklopljene po
prestanku ugovornog odnosa s nalogodavcem kao i možebitnu zabranu ili ograničenje obavljanja
djelatnosti po prestanku odnosa s nalogodavcem. Iznos posebne naknade ne može premašiti iznos
prosječne godišnje provizije u zadnjih pet godina, a ako je ugovorni odnos trajao kraće od pet godina
iznos prosječne godišnje provizije u razdoblju trajanja ugovora.
7.9.4.2. Ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti

Ugovorom o trgovinskom zastupanju, može se ugovoriti da zastupnik nakon prestanka ugovora,
najviše dvije naredne godine, neće smjeti obavljati u potpunosti ili djelomično djelatnost trgovinskog
zastupanja.935 Takva ugovorna odredba mora biti sklopljena u pisanom obliku i odnositi se na isto
područje, iste osobe i istu robu na koje se odnosi i ugovor o trgovinskom zastupanju.
U tom slučaju ako ugovor prestane zbog razloga na strani nalogodavca, zastupnik će biti vezan
navedenom ugovornom odredbom samo ako mu nalogodavac po prestanku ugovora plati posebnu
naknadu i ako mu u razdoblju trajanja zabrane ili ograničenja plaća dodatnu mjesečnu naknadu u
iznosu koji je jednak prosječnom mjesečnom iznosu provizije u posljednjih pet godina ugovora, a ako
je ugovor trajao kraće od pet godina, tada u iznosu koji je jednak prosječnom mjesečnom iznosu
provizije za trajanja ugovora.
7.10. UGOVOR O POSREDOVANJU
7.10.1. Pojam i obilježja
Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi

s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako
933
Čl. 829. ZOO.
934
Čl. 830. ZOO.
935
Čl. 834. ZOO.
174
ugovor bude sklopljen.936 Ako je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako
njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za
ugovor o djelu.937
Ugovor o posredovanju je nominantan ugovor. Pored toga, radi se o dvostrano obveznom,
konsenzualnom, naplatnom i neformalnom ugovoru.
7.10.2. Obveze posrednika
Posrednik je dužan tražiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika priliku za sklapanje određenog

ugovora i upoznati s njome nalogodavca.938 U tu svrhu on je ovlašten oglašavati se te reklamirati
nalogodavca. On je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani
posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate. Posrednik, međutim, nema dužnost da
posreduje u pregovorima, ako se na to nije posebno obvezao.
Posrednik je nadalje dužan voditi posrednički dnevnik u koji se bilježe bitni podaci o ugovoru
koji je sklopljen njegovim posredovanjem te izdati izvadak iz te knjige potpisan od njegove strane.939
Nalogodavac, međutim nije dužan stupiti u pregovore odnosno sklopiti ugovor osobom koju je
pronašao posrednik.
Temeljna je obveza nalogodavca da posredniku isplati proviziju.940 On je to dužan i kada

provizija nije ugovorena. Ako visina provizije nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom,
ni ugovorom, a ni običajem, odredit će je sud prema posrednikovu trudu i učinjenoj usluzi.
Posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što
drugo nije ugovoreno.941 Ali ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, posrednik stječe pravo na
proviziju tek kad se uvjet ostvari, a ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, ostvarenje uvjeta
nema utjecaja na posrednikovo pravo na proviziju. U slučaju nevaljanosti ugovora posrednik ima pravo
na proviziju ako mu uzrok nevaljanosti nije bio poznat.
936
Čl. 835. ZOO.
937
Čl. 836. ZOO.
938
Čl. 840. ZOO.
939
Čl. 843. ZOO.
940
Čl. 844. ZOO.
941
Čl. 845. ZOO.
175
Posrednik ima pravo na naknadu troškova učinjenih u obavljanju naloga samo kada je to
posebno ugovoreno. U tom slučaju posrednik će imati pravo na naknadu troškova i u slučaju kada
ugovor nije sklopljen.
7.10.4. Posredovanje za obje strane
Ako drukčije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana
može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova ako je naknada
troškova ugovorena. Posrednik je dužan da se s pažnjom dobrog gospodarstvenika skrbi o interesima
obiju strana između kojih posreduje.942
942
Čl. 847. ZOO.
176
Glava IV.
Pravo trgovačkih društava
177
1. OPĆENITO O STATUSNOM TRGOVAČKOM
PRAVU
1.1. POJAM TRGOVCA
Pojam trgovca943 određen je u čl. 1. st. 1. ZTD-a. Prema navedenoj odredbi trgovac je svaki
subjekt kod kojega su ispunjene sljedeće pretpostavke:
1. trgovac mora biti pravna ili fizička osoba,
2. trgovac mora samostalno obavljati gospodarsku djelatnost,
3. trgovac mora trajno obavljati gospodarsku djelatnost,
4. trgovac mora obavljati gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti,
5. gospodarsku djelatnost trgovac mora obavljati se proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem
usluga na tržištu.
Dakle, da bi se određeni subjekt u smislu odredaba ZTD-a smatrao trgovcem on mora
kumulativno ispunjavati sve poviše navedene pretpostavke. Primjerice, navedene pretpostavke, u
skladu s određenjem posebnih propisima, zadovoljavaju obrtnici, zadruge i društvo za uzajamno
osiguranje, pa navedene subjekte valja smatrati trgovcima u smislu čl. 1. st. 1. ZTD-a. Suprotno tome,
posebnim je propisima određeno da se udruge i ustanove ne osnivaju radi stjecanja dobiti, slijedom
čega navedene subjekte ne možemo smatrati trgovcima u smislu čl. 1. st. 1. ZTD-a. Tajno društvo
također nije trgovac jer nema svojstvo pravne osobe.
Za određene osobe, da bi se smatrale trgovcem, zakon uz ispunjenje svih uvjeta iz čl. 1. st. 1.
ZTD-a zahtjeva i dodatne pretpostavke. Tako, će se osobe koje se bave slobodnim zanimanjima
(odvjetnici, javni bilježnici, revizori, liječnici, psiholozi, porezni savjetnici i sl.) uređenim posebnim
propisima smatrati trgovcima samo ako je to u tim propisima određeno.944 Primjerice, odvjetnici, iako u
pravilu zadovoljavaju sve uvjete propisane u čl. 1. st. 1. ZTD-a nisu trgovci, budući da Zakon o
odvjetništvu945 to nigdje ne određuje.
943
Za pojam trgovca opširno u: Parać, Z., Trgovac – tko je i tko bi mogao (trebao) biti, Pravo u gospodarstvu, 6/2001.
944
Čl. 1 st. 2. ZTD.
945
Zakon o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11; dalje: ZO).
179
Iako u pravilu ispunjavaju sve uvjete propisane u čl. 1. st. 1. ZTD-a, individualni poljodjelci
nisu trgovci, budući im to svojstvo zakon izričito odriče.946
1.2. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO TRGOVAC
Trgovačko društvo je pravna osoba čije su osnivanje i ustroj određeni pravilima ZTD-a.947
Zakonom su izričito navedena trgovačka društva i to javno trgovačko društvo, komanditno društvo i
gospodarsko interesno udruženje kao društva osoba, te društvo s ograničenom odgovornošću i dioničko
društvo kao društva kapitala.948 U ZTD-u se glede trgovačkih društava odstupa od načelnog
objektivnog mjerila za određenje pojma trgovca te se usvaja subjektivno mjerilo.949 Trgovačko se
društvo, naime, može osnovati za obavljanje gospodarske, ali i bilo koje druge djelatnosti, i bez obzira
na to uvijek će se smatrati trgovcem.950
Prema tome, dok se za ostale pravne i fizičke osobe, da bi se smatrale trgovcem, traži da
obavljaju gospodarsku djelatnost, trgovačko se društvo uvijek smatrati trgovcem, pa i onda kada ne
obavlja gospodarsku djelatnost već se, primjerice, isključivo bavi dobrotvornim radom.
Međutim, s organizacijskog gledišta, trgovačka su društva najpogodnija za obavljanje upravo
gospodarskih djelatnosti. Svrha udruživanja u trgovačko društvo jest prije svega ostvarivanje određenih
gospodarskih ciljeva, koje pojedinac ne bi mogao ostvariti sam, radi nedostatka financijskih sredstava,
stručnosti i sl. Upravo stoga, u praksi je najveći broj krupnih gospodarskih subjekata ustrojeno kao
trgovačko društvo, osobito kao društvo kapitala, dok se manji poslovni pothvati mogu ostvarivati i u
vidu obrta.
Trgovačka društva ulaze u skup privatnopravnih udruženja koja se nazivaju društvima. Društva
se općenito, mogu podijeliti na:
1. društva pravne osobe i društva bez pravne osobnosti, ovisno o tome je li društvo samostalan
pravni subjekt odvojen od svojih članova (trgovačka društva) ili je samo riječ o ugovornom
udruživanju radi ispunjenja zajedničkog cilja (tajno društvo, ortaštvo);
2. unutarnja i vanjska društva, ovisno o tome ulaze li društva u odnose s trećim osobama
(trgovačka društva) ili ostaju li isključivo stvar članova (tajno društvo);
3. trgovačka društva i ostala društva, ovisno o tome propisuje li zakon za određeno društvo da je
trgovačko društvo ili ne.
946
Čl. 1. st. 3. ZTD.
947
Čl. 2. st. 1. ZTD.
948
Čl. 2. st. 2. i st. 3. ZTD.
949
Petrović, S., Osnove prava društava, Zagreb, 2005., str.18.
950
Čl. 2. st. 4. i st. 5. ZTD.
180
1.3. TRGOVAC POJEDINAC
Iako i sam naziv ZTD-a navodi na zaključak da on uređuje materiju trgovačkih društava, njime
je uređen i institut trgovca pojedinca. Trgovačka društava su pravne osobe. Kao što je već navedeno,
trgovac može biti i fizička osoba, primjerice obrtnik ili trgovac pojedinac.
Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s
propisima o obrtu951 i upisana je u sudski registar kao trgovac pojedinac.952 Da bi fizička osoba koja
posluje u skladu s propisima o obrtu stekla status trgovca pojedinca, njezin godišnji prihod mora
prelaziti iznos od 2.000.000,00 kuna. Tada obrtnik može zatražiti upis u sudski registar kao trgovac
pojedinac. S druge strane, on je dužan zatražiti upis u sudski registar ako mu je godišnji prihod veći od
15.000.000,00 kuna. Taj upis u registar dužan je zatražiti u roku 60 dana od dana podnošenja godišnjih
financijskih izvješća Financijskoj agenciji (FINA) u kojima je takav prihod iskazan.
Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u sudski registar,953 a gubi se brisanjem iz njega.
Ako po ZTD-u više ne postoji obveza osobe da u sudskom registru bude upisana kao trgovac pojedinac
(prihod mu ne doseže 15.000.000, kuna), ona može prijavom koju podnese registarskom sudu tražiti da
ga se briše iz tog registra, odnosno registarski sud će po službenoj dužnosti brisati iz sudskog registra
trgovca pojedinca za kojega dobije godišnje financijsko izvješće iz kojeg proizlazi da više ne ispunjava
pretpostavke za upis u sudski registar kao trgovac pojedinac (prihod mu ne doseže 2.000.000,00 kuna).
Bitne razlike između trgovca pojedinca i obrtnika u pravilu i nema. Jedina se prednost trgovca
pojedinca u odnosu na obrtnika očituje u činjenici da se trgovac pojedinac upisuje u sudski registar, pa
će za razliku od obrtnika moći davati prokuru954 te osnivati podružnice.955
1.4. SUDSKI REGISTAR
Trgovački sudovi u izvanparničnom postupku postupaju u registarskim stvarima i vode sudske

registre.956 Registar je javna knjiga koja sadrži podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis u
registar propisan zakonom.957 U sudski registar upisuju se sve osobe koje se prema ZTD-u smatraju
trgovcima, ali i određene pravne osobe koje nisu trgovci. Matični broj subjekta upisa u registru (MBS)
951
Zakon o obrtu (NN br. 143/13., dalje: ZOb).
952
Čl. 3. ZTD.
953
Čl. 3. St. 2. ZTD.
954
Čl. 53. i čl. 54. ZTD.
955
Čl. 7. ZTD.
956
Čl. 21.. ZS.
957
Čl. 2. Zakon o sudskom registru (NN NN 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14,
110/15; dalje: ZSR).
181
je identifikacijski broj koji se svakom subjektu upisa određuje kod upisa u registar, a jedinstven je,
nepromjenjiv i neponovljiv.
Subjekti upisa u sudski registar su:
1. javno trgovačko društvo,
2. komanditno društvo,
3. gospodarsko interesno udruženje,
4. dioničko društvo,
5. društvo s ograničenom odgovornošću,
6. trgovac pojedinac,
7. europsko društvo (Societas Europea – SE),
8. europsko gospodarsko interesno udruženje (EGIU), 958
9. europska zadruga (Societas Cooperativa Europaea – SCE),959
10. ustanova,960
11. zajednica ustanova,
12. zadruga,961
13. savez zadruga,
14. kreditna unija,962
15. druge osobe za koje je upis propisan zakonom.963
1.4.1. Javnost registra
Sudski registar je javna knjiga. To znači da svaka osoba može u radno vrijeme suda i u
prisutnosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, te u isprave na temelju
kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava glede kojih je zakonom
958
Sukladno čl. 47. Zakona o uvođenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga
interesnog udruženja (EGIU) (NN br. 107/07), taj je zakon stupio na snagu danom prijama Republike Hrvatske u
punopravno članstvo Europske unije. Za SE opširno u Horak, H., Dumančić, K., Europsko društvo Societas Europea
kao novost u hrvatskom pravu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2007., str.127.-152.
959
Zakon o uvođenju Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE) (NN br. 63/08), koji je sukladno čl.
12. stupio na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
960
Zakon o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08).
961
V. Zakon o zadrugama (NN br. 34/11, 125/13, 76/14).
962
Zakon o kreditnim unijama (NN br. 141/06, 25/09, 90/11).
963
Na ovaj način je zakonodavac listu subjekata upisa u sudski registar ostavio otvorenom za nove oblike pravnih subjekata
za koje će se tražiti upis u sudski registar, što bi mogao biti slučaj s primjerice Europskim privatnim društvom (European
Private Company). V. Horak, H., Dumančić, K., Europsko privatno društvo – novi oblik trgovačkog na jedinstvenom
europskom tržištu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1/2009., str.69.
182
isključena primjena načela javnosti registra.964 Osim toga, svaka osoba može dobiti ovjereni prijepis ili
fotokopiju podataka iz registra i isprava na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa
za određenog trgovca.
Sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni prijepis ili presliku
podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu zbog koje to traži.
1.4.2. Učinak upisa u registar
Nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom registru koji su
objavljeni na način propisan ZTD-om ili aktima trgovačkog društva.965
Svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i
činjenica koji se sukladno ZTD-u i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj se
dokaže da joj je bilo poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u
registru.966 Osoba koja je u dobroj vjeri, ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih
podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u sudskom registru.
964
Čl. 65. st. 1. ZTD.
965
Čl. 66. st. 1. ZTD.
966
Čl. 66. st. 3. ZTD.
183
2. TRGOVAČKA DRUŠTVA
2.1. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO PRAVNA OSOBA
Trgovačka društva su pravne osobe. Svojstvo pravne osobe trgovačko društvo stječe upisom u
sudski registar, a gubi ga brisanjem iz njega.967 Dan upisa u sudski registar je objektivno utvrđen rok od
kada postoji trgovačko društvo. Upis u sudski registar trgovački sud objavljuje bez odgađanja na
internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar. Smatra se da je upis objavljen istekom dana
objave na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar.968 Upis ima konstitutivan značaj.969
Upisom u sudski registar trgovačko društvo postaje zaseban subjekt, različit od svojih članova
te stječe pravu sposobnost kao svojstvo da bude nositeljem prava i obveza,970 te poslovnu sposobnost
kao svojstvo da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke.971 Putem navedenih svojstava
trgovačko društvo u svoje ime i za svoj račun sudjeluje u pravnom prometu, sklapa ugovore, preuzima
obveze, stječe imovinu.
2.1.1. Odgovornost za obveze društva i tzv. proboj pravne osobnosti
Za obavljanje određene gospodarske djelatnosti nužno je da trgovačko društvo ulazi u pravne

odnose s drugim pravnim subjektima. Iz tih odnosa ono će izaći kao nositelj određenih subjektivnih
prava, ali i obveza. U smislu navedenoga bitno je razmotriti pitanje odgovornosti trgovačkih društava
za vlastite obveze.
Temeljno je pravilo da je svaki subjekt dužan ispuniti svoju obvezu te da odgovara za njezino
ispunjenje. I ZTD prihvaća to načelo – trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom
imovinom.972 Ipak, u određenim slučajevima pored društva, za obveze društva odgovaraju i njegovi
članovi. Takav je slučaj prije svega kod društava osoba obzirom na činjenicu da kod njih ne postoji
967
Čl. 4. ZTD.
968
Čl. 64. ZTD.
969
Gorenc, V. (ur.), Filipović, V., Slakoper, Z., Brkanić, V., Komentar Zakona o trgovačkim društvima, Zagreb,
2004., str.12.
970
Čl. 17. st. 1. i st. 5. ZOO.
971
Čl. 18. st. 1. i st. 2. ZOO.
972
Čl. 9. ZTD.
184
obveza unosa i održavanja temeljnog kapitala. Članovi javnog trgovačkog društva i komplementari u
komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom
imovinom. S druge strane članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkog društva i
komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva.
Međutim, činjenica da članovi društva kapitala i komanditori načelno ne odgovaraju za obveze
društva, ne znači da je njihova odgovornost isključena u svakom slučaju. Naime, onaj tko
zloupotrebljava okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to
da po zakonu ne odgovara za obveze toga društva.973 Navedeni se slučaj u pravnoj teoriji naziva
probojem pravne osobnosti. Do proboja pravne osobnosti, odnosno odgovornosti člana društva koji
inače ne odgovara za obveze društva dolazi naročito:
1. ako član koristi društvo za cilj koji mu je inače zabranjen,
2. ako član koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,
3. ako član protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je njegova imovina,
4. ako član u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili
morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
2.1.2. Preddruštvo
Prije upisa trgovačkog društva u sudski registar i nastanka društva pravne osobe postoji
preddruštvo. Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i
preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva.974 Svrha je preddruštva obavljanje
svih radnji koje su prijeko potrebne za osnivanje društva pravne osobe prije upisa u sudski registar
(npr. ishođenje dozvola, unošenje uloga u stvarima i pravima, uplate uloga i sl.) kao i radnji koje su
potrebne za početak rada trgovačkog društva kada ono nastane (npr. zakup poslovnog prostora, nabava
opreme, raspisivanje natječaja za zaposlenje i sl.).975
Preddruštvo nema pravne osobnosti, ono ne može biti nositelj prava i obveze, zato preddruštvo
u ime i za račun trgovačkog društva stječe prava i preuzima obveze koje na trgovačko društvo prelaze u
trenutku njegova upisa u sudski registar.976 Prava stečena u ime trgovačkog društva prije njegova upisa
u sudski registar zajednička su nepodijeljena imovina osnivača.977
973
Čl. 10. st. 3. ZTD.
974
Čl. 6. st. 1. ZTD.
975
Barbić, J., op.cit (ref.320.), str.172.-174.
976
Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.22.
977
Čl. 6. st. 2. ZTD.
185
Za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegovog upisa u sudski registar,
odgovaraju oni koji su ih preuzeli u ime društva i osnivači. Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju
solidarno i neograničeno čitavom svojom imovinom.
Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovačko društvo obveze tako da ono
nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto dužnika, za takvo preuzimanje obveze nije potrebna
suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzima u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako
društvo ili dužnik u tome roku to priopće vjerovniku.978
Ako se u ime trgovačkog društva poduzmu poslovi prije nego se ono upiše u sudski registar, pa
u vrijeme upisa društva u taj registar njegova imovina bude manja od onoga kako je to određeno u
društvenom ugovoru, odnosno statutu ili izjavi o osnivanju društva, osnivači su dužni u korist društva
uplatiti iznos koji nedostaje.
Poslove preddruštva vode i zastupaju ga, te odgovaraju za preuzete obveze one osobe koje su
za odgovarajući oblik trgovačkog društva na to ovlaštene zakonom. Za obveze preddruštava društava
osoba odgovaraju oni članovi preddruštva koji po zakonu odgovaraju za obveze društva ovisno o vrsti
društva koje će iz preddruštva nastati (svi članovi javnog trgovačkog društva, komplementari kod
komanditnog društva, svi članovi gospodarskog interesnog udruženja).Članovi preddruštva društava
kapitala ne odgovaraju vjerovnicima za obveze preuzete u ime takvog društva.979
Upisom trgovačkog društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Stečena prava i obveze
preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkog društva prava su i obveze trgovačkog društva. 980
2.1.3. Podružnice
Trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan sjedišta imati podružnice u kojima obavljaju
svoju djelatnost.981 Da bi neki dio trgovačkog društva bio podružnica on mora biti izvan sjedišta
trgovačkog društva i u njemu se mora obavljati djelatnost koja ulazi u predmet poslovanja trgovačkog
društva.982
978
Čl. 6. st. 4. ZTD.
979
980
Čl. 6. st. 6. ZTD.
981
Čl. 7. ZTD.
929
Pojam „podružnice“ valja razlikovati od pojma „poduzeća“. Pojam poduzeća određen je kao gospodarska djelatnost koju
obavlja trgovačko društvo ili trgovac pojedinac kao nositelj takve djelatnosti u organizacijskom smislu. Tako trgovačko
društvo može imati više poduzeća (npr. pojedini pogoni unutar tvornice) od kojih niti jedno nije upisano u sudski registar
već je u sudski registar upisana pravna osoba kojoj pripadaju. Poduzeće nije identičan pojam s trgovačkim društvom.
Poduzeće je sredstvo za djelovanje trgovačkog društva i trgovca pojedinca i njima pripada, oni su njegovi nositelji.
Poduzeće je organizirana gospodarska i pravna cjelina kojom njegov nositelj djeluje na tržištu u ostvarenju svojih
186
Podružnice nisu pravne osobe.983 Poslovanjem podružnice prava i obveze stječe trgovačko
društvo koje ju je osnovalo. Podružnica je poslovna jedinica trgovca odvojena od njegova sjedišta s
određenom samostalnošću u obavljanju poslova iz predmeta poslovanja.984
Podružnica se osniva odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili ovlašteni organ trgovačkog
društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom odnosno statutom društva.
Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik. Podružnica prestaje ako osnivač donese
odluku o prestanku podružnice, ako osnivač prestane postojati ili ako trgovac pojedinac bude izbrisan
iz sudskog registra.
Podružnica se upisuje u sudski registar suda nadležnog prema mjestu sjedišta društva
osnivača.985 Nakon upisa u sudski registar suda nadležnog po mjestu osnivača, taj sud po službenoj
dužnosti dostavlja registarskom sudu sjedišta podružnice, primjerak prijave za upis s prilozima,
izvornik ili ovjereni primjerak rješenja o upisu na papiru ili elektroničkim putem u skladu s posebnim
propisom.
Podružnica može poslovati pod svojom tvrtkom.986 Tvrtka podružnice mora sadržavati tvrtku ili
skraćenu tvrtku trgovačkog društva odnosno trgovca pojedinca, naznaku djelatnosti podružnice te riječi
iz kojih se vidi da se radi o podružnici. Kada posluje pod svojom tvrtkom, podružnica mora navesti
svoje sjedište i sjedište osnivača. Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača
podružnice. Kako se sjedište određuje mjestom i adresom društva, podružnica se može osnovati za
obavljanje djelatnosti i u istome mjestu, ali na drugoj adresi u istome mjestu (primjerice na drugoj
adresi u istome gradu, jer je to dovoljno za fizičku odvojenost obavljanja djelatnosti od one koja se
obavlja u sjedištu društva).987
Izmjene i dopune ZTD-a, inozemnim trgovačkim društvima i inozemnim trgovcima
pojedincima omogućuju povremeno ili jednokratno obavljanje djelatnosti odnosno obavljanje
pojedinog posla bez obveze osnivanja podružnice u Republici Hrvatskoj988 I dalje postoji obveza
osnivanja podružnice, ukoliko prethodno spomenuta inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci
pojedinci trajno obavljaju djelatnosti na području Republike Hrvatske. Osnivač, sjedište kojeg nije u
državi članici Europske unije niti u državi koja je stranka Ugovora o europskom ekonomskom prostoru,
gospodarskih ciljeva. O tome v. više u Barbić, J., op.cit. (ref.320.). U pravu konkurencije EU pojam poduzeća obuhvaća
svaku pravnu ili fizičku osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost u različitim fazama industrije. O tome v. u Horak, H.,
Pojam poduzeća u pravu konkurencije EZ, Računovodstvo i financije, 2/2003, str.90.; Šoljan, V., Vladajući položaj na
tržištu i njegova zlouporaba u pravu tržišnog natjecanja EZ, Zagreb, 2004. i sl.
983
Čl. 7. st. 3. ZTD.
984
Gorenc, V., Pravni značaj i zadaća podružnice, Pravo i porezi, 10/1998., str.1051.
985
Čl. 8. ZTD.
986
Čl. 26. ZTD.
987
Barbić, J., Podružnica društva inozemnih osoba, Računovodstvo, revizija i financije, 12/1998., str.2203.
988
Čl. 612. st. 2. i st. 3. ZTD.
187
može osnovati podružnicu ako je najmanje dvije godine bio upisan u registar u državi u kojoj ima
sjedište. Ako se radi o više podružnica istog osnivača, tada se predaja godišnjih financijskih izvješća i
drugih financijskih isprava osnivača, objava kojih je predviđena zakonom, upisuje u registar suda kod
kojeg je upisana glavna podružnica.
2.2. TVRTKA TRGOVAČKOG DRUŠTVA
Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu.989 Uz tvrtku
su vezana sljedeća načela:
1. načelo zakonitosti, prema kojemu će sud odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s
odredbama ZTD-a,
2. načelo prvenstva, ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se
međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena,
3. načelo jedinstvenosti, prema kojemu svaki dio trgovačkog društva mora poslovati pod istom
tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka da se radi o dijelu društva,
4. načelo istinitosti, prema kojemu podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti
5. načelo javnosti, prema kojemu se tvrtka i sve njene promjene upisuju se u sudski registar,
6. načelo isključivosti, po kojemu sud po službenoj dužnosti pazi da na određenom području u
sudski registar ne mogu biti upisane dvije tvrtke ili više njih pod istim nazivom, i
7. načelo stalnosti koje znači da trgovačko društvo može i nakon određenih promjena nastaviti
poslovati pod istom tvrtkom.
Trgovačko društvo ili trgovac pojedinac može imati samo jednu tvrtku. Trgovačko društvo
može upotrebljavati i skraćenu tvrtku, te se ista upisuje u sudski registar. Tvrtki trgovačkog društva
koje je u stečaju ili likvidaciji, dodaje se oznaka „u stečaju“ ili „u likvidaciji“, što se upisuje u sudski
registar. Naznaka imena tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili
na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski
brojevi. Ostali sastojci tvrtke moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. U sudski se registar
može upisati i tvrtka u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Iznimno, tvrtka može sadržavati i
pojedine strane riječi drugih jezika.990
989
Čl. 11. st. 1. ZTD.
990
Čl. 20. st. 2. ZTD. Tvrtka može sadržavati strane riječi ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva, ako one čine
robni ili uslužni žig člana zaštićen u Republici Hrvatskoj, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj ako
su te riječi uobičajene u hrvatskom jeziku, ako za te riječi u hrvatskom jeziku nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku
ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.
188
2.2.1. Sadržaj tvrtke
Tvrtka trgovačkog društva mora sadržavati:

1. naznaku kojom se pobliže obilježava ime trgovačkog društva i
2. naznaku predmeta poslovanja društva, te
3. naznaku oblika društva (tvrtka javnog trgovačkog društva mora sadržavati riječi „javno
trgovačko društvo“ ili naznaku „j.t.d.“, tvrtka komanditnog društva mora imati riječi
„komanditno društvo“ ili naznaku „k.d.“, tvrtka dioničkog društva mora sadržavati riječi
„dioničko društvo“ ili naznaku „d.d.“, tvrtka društva s ograničenom odgovornošću sadrži riječi
„društvo s ograničenom odgovornošću“ ili naznaku „d.o.o.“, tvrtka jednostavnog društva s
ograničenom odgovornošću riječi „jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“ ili
naznaku j.d.o.o., tvrtka gospodarskog interesnog udruženja mora sadržavati riječi „gospodarsko
interesno udruženje“ ili oznaku „GIU“, tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i
prezime, te naznaku „t.p.“).
Tvrtka podružnice mora sadržavati tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkog društva odnosno
trgovca pojedinca koji je njezin osnivač, naznaku djelatnosti podružnice i riječi iz kojih je vidljivo da
se radi o podružnici.
Riječ „Hrvatska“ i njezine izvedenice, zastava i grb Republike Hrvatske, uključivši i njihovo
oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili državnog tijela
koje Vladu za to ovlasti.991 Tvrtka ne može sadržavati ni imena, grbove, zastave ni druge državne
ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih) organizacija, niti službene znakove za
kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih oponašati u heraldičkom smislu, osim uz dozvolu
nadležnog organa odgovarajuće države ili međunarodne (međudržavne) organizacije, te u slučaju da su
ti sastojci sadržani u tvrtki ili u imenu osnivača koji se unose u tvrtku trgovačkog društva.Ime ili dio
imena neke osobe mogu se unijeti u tvrtku samo uz njezin pristanak odnosno uz pristanak njezinih
nasljednika ako je ta osoba umrla. Za prijenos na drugoga tvrtke koja sadrži ime neke osobe, potrebna
je izričita suglasnost te osobe odnosno njezinih nasljednika.
U pravnom prometu trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku. Ona mora
sadržavati karakteristični dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkog društva. I skraćena se tvrtka upisuje u
sudski registar.
991
Čl. 15. ZTD.
189
2.2.2. Određivanje tvrtke
Tvrtka trgovačkog društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom,
odnosno statutom društva, a mijenja se na način određen tim istim aktima društva. 992 Tvrtka i sve
njezine promjene upisuju se u sudski registar, a prijavu za upis promjene podnosi uprava društva,
odnosno članovi koji vode poslove društva.
2.2.3. Zaštita tvrtke
Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s odredbama ZTD-a i tvrtku koja je
jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtku koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke.993 Na ovo sud
pazi po službenoj dužnosti. Ako se sudu radi upisa prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno
ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena. Iznimno, sud će upisati kasnije
prijavljenu tvrtku ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je vrijeme podnošenja ranije prijave tu
tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni
ili uslužni znak za označivanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije
prijave.
Ako ipak dođe do upisa istih ili sličnih tvrtki kod istoga ili drugoga suda, trgovac kome druga
osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana, vrijeđa njegova prava ili ugrožava
njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici
budu povrijeđeni, odnosno ugroženi, ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim
poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu
tvrtku, da se tvrtka te druge osobe briše iz registra, te da je sud obveže na naknadu štete počinjene
upotrebom tvrtke.994
992
Čl. 11. ZTD.
993
Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006., registarski sud je temeljem čl. 49.
ZSR dužan prije donošenja rješenja o upisu, po službenoj dužnosti provjeriti je li pod istom tvrtkom ili nazivom upisan ili
uredno prijavljen za upis u registar neki drugi subjekt upisa, te je li se tvrtka ili naziv subjekta upisa jasno razlikuje od već
upisanih ili uredno prijavljenih tvrtki na području istoga suda. Ako je društvo brisano iz sudskoga registra, njegova se tvrtka
može upisati kod drugih subjekata upisa
994
Čl. 31. st. 1. ZTD.
190
2.3. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG
DRUŠTVA
2.3.1. Predmet poslovanja
Predmet poslovanja su sve one djelatnosti kojima se trgovac bavi. Predmet poslovanja je zbroj
svih poslovnih aktivnosti obuhvaćenih u jednoj ili više djelatnosti.995 Predmet poslovanja trgovačkog
društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti, dakle one koja nije zakonom zabranjena ili
nije suprotna moralu društva.996
Predmet poslovanja trgovačkog društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim
ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva te se upisuje u sudski registar naznakom djelatnosti
koje ga čine.
Posebnim zakonima se može propisati, da se neke se djelatnosti mogu obavljati samo u
određenim oblicima trgovačkih društava. Tako je Zakonom o kreditnim institucijama997 predviđeno da
bankovne poslove mogu obavljati samo dionička društva. Uz to određene se djelatnosti mogu obavljati
samo kao jedina djelatnost. U ovim slučajevima primjenjuju se posebni zakoni, te će registarski sud
odbiti upis onih trgovačkih društava koja ne udovoljavaju posebno propisanim pretpostavkama za
upis.998
Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo na temelju
suglasnosti, dozvole ili drugog akta ovlaštenog tijela, upis te djelatnosti u sudski registar provest će se
samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole tog nadležnog tijela. Isto tako ako je zakonom
propisano da trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet
njegovog poslovanja upisan u sudskom registru nakon što registarskom sudu podnesu odluku
nadležnog tijela kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim
uvjetima propisanim za obavljanje te djelatnosti, ono ne smije početi obavljati takvu djelatnost prije
nego što registarskom sudu podnese takvu odluku.
Trgovačko društvo može obavljati djelatnosti upisane u sudskom registru (glavne djelatnosti).
Osim glavnih djelatnosti trgovačko društvo može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju
djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz
upisanu djelatnost (sporedne djelatnosti). Prema trećima valjani su i pravni poslovi koje sklopi
trgovačko društvo izvan djelatnosti upisane u sudski registar. Ako dođe do ovakvog sklapanja ugovora,
995
996
Čl. 32. ZTD.
997
Čl. 29 Zakona o kreditnim institucijama (NN br. 159/13, 19/15, 102/15)
998
Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, djelatnosti uređene posebnim
propisima upisuje se onako kako ih ti propisi definiraju (ugostiteljstvo, turizam, bankarska i sl.)
191
predmetni pravni posao bit će valjan, ali pritom se ne isključuje eventualna imovinska i kaznena
odgovornost društva zbog prekoračenja ovlasti, sklapanja pravnih poslova izvan djelatnosti trgovačkog
društva i sl.999
2.3.2. Sjedište trgovačkog društva
Sjedište trgovačkog društva je mjesto u Republici Hrvatskoj u kojem se nalazi uprava društva i
odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojem društvo trajno obavlja svoju djelatnost.
Sjedište društva određuju osnivači izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno
statutom društva. Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište. Ono se upisuje u sudski
registar.1000
Ako je uprava trgovačkog društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva
upisano u sudski registar ili ako društvo trajno obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta
koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem trgovačkog društva smatra se mjesto
upisano u sudskom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu
pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u
kojemu društvo obavlja svoju djelatnost.
2.4. ZASTUPANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA
2.4.1. Zastupnici po zakonu
Ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog
društva određene odredbama ZTD-a, tzv. zastupnici po zakonu.1001 Kod dioničkih društava to su
članovi uprave,1002 odnosno izvršni direktori,1003 kod društva s ograničenom odgovornošću i
999
V. Gorenc, V., Trgovački pravo društva, Zagreb, 2003., str.40. Autor tumači kako je čl. 35. ZTD-a napuštena doktrina
ultra vires engleskog prava. Prema toj doktrini bez učinka su akti društva koji prelaze predmet njegova poslovanja ili su ih
donijeli neovlašteni društveni organi, ili su ovlašteni organi prekoračili svoje ovlasti, ili ti akti imaju neki nedostatak u
obliku. U takvom slučaju, ako bi trgovačko društvo s trećim sklopilo pravni posao koji izlazi iz okvira njegova poslovanja,
prema doktrini ultra vires, ugovor ne bi obvezivao društvo. Napuštanje doktrine ultra vires znači da je prema trećima valjan
i pravni posao sklopljen izvan djelatnosti upisanih u sudski registar. Zbog prekoračenja svojih ovlasti, sklapanja pravnih
poslova izvan djelatnosti trgovačkog društva i sl. ne isključuje se eventualna imovinska i kaznena odgovornost društva
odnosno njegovih zastupnika, ali bez obzira na to pravni je posao valjan.
1000
Čl. 37. ZTD.
1001
Čl. 41. st. 1. ZTD.
1002
Čl. 241. ZTD.
192
gospodarskog interesnog udruženja uprava,1004 kod javnog trgovačkog društva to su svi njegovi
članovi,1005 a u komanditnom društvu komplementari.1006 Imena zakonskih zastupnika i ograničenja
njihovih ovlasti ako djeluju prema trećima, upisuju se u sudski registar.
Zastupnici po zakonu ovlašteni su u ime i za račun društva poduzimati sve pravne poslove –
sklapati ugovore, davati jednostrane izjave volje, preuzimati obveze, otuđivati i opterećivati imovinu
društva, te zastupati društvo pred sudovima i upravnim tijelima. No oni ne mogu bez posebne ovlasti
trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za
svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.
2.4.2. Punomoćnici
Zastupnik po zakonu može dati punomoć drugoj osobi. Međutim, ne može dati punomoćniku
veće ovlasti nego što ih ima sam. Glede opsega ovlasti mjerodavne su ovlasti zastupnika upisane u
sudski registar.
Ograničenje da bez posebne ovlasti društva ne mogu u odnosu prema društvu nastupati kao
druga ugovorna strana i tako sklapati ugovore s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za
račun druge osobe ili u ime i za račun druge osobe, odnosi se i na punomoćnike.
ZTD uređuje četiri vrste punomoći, koje u pravilu, izuzev punomoći po zaposlenju može dati
samo osoba koja se u smislu odredaba ZTD-a smatra trgovcem. Te su punomoći:
1. punomoć po zaposlenju,
2. prokura,
3. trgovačka punomoć,
4. punomoć trgovačkom putniku.
2.4.2.1. Punomoć po zaposlenju

Osoba čija je dužnost da kao radnik trgovačkog društva obavlja poslove koji po redovitom
tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji,
ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa ugovore i poduzima pravne radnje u granicama poslova
koje obavlja.1007 Ograničenje glede sklapanja ugovora sa samim sobom, koje se odnosi na zastupnike
po zakonu i druge kako je ranije navedeno, odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju.1008
1003
Čl. 272.m ZTD.
1004
Čl. 426. i čl. 605. ZTD.
1005
Čl. 91. ZTD.
1006
Čl. 142. ZTD.
1007
Čl.43. st. 1. ZTD.
1008
Punomoćnici po zaposlenju bili bi na primjer zaposlenici u banci, pošti, turističkoj agenciji i sl., dakle svi oni koji u
okviru svog redovnog posla sklapaju ugovore i poduzimaju pravne radnje u granicama posla koji obavljaju.
193
2.4.2.2. Prokura
Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ZTD-om. Kod prokure su
ovlasti i ograničenja prokurista određeni zakonom. Prokura je najšira trgovačka punomoć. Prokuru
može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ZTD-a.1009 Prokura se mora dati u
pisanom obliku. Njezino davanje i način davanja te ostali potrebni sastojci moraju se predvidjeti
izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom odnosno statutom društva.
Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi bez obzira na dužnost koju
obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili
društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva.1010 Prokura se ne može dati pravnoj
osobi.
Prokura se može dati jednoj osobi ili većem broju osoba. Prokura dana većem broju osoba može
biti pojedinačna ili skupna. Pojedinačna pak prokura može biti dana bilo jednoj osobi bilo većem broju
osoba. Pojedinačnu prokuru društvo daje jednom prokuristu ili većem broju prokurista koji su ovlašteni
samostalno svaki za sebe zastupati trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih ZTD-om. Kod
skupne prokure dvoje ili više prokurista mogu zastupati društvo samo zajedno. Smatra se da je riječ o
skupnoj prokuri samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri. Izjave volje ili pravne radnje koje učine
skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno. Valjane su i
izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili
izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista.1011 Izjave volje ili pravna radnja učinjena
prema jednome prokuristi ima, međutim, pravni učinak kao da je učinjena prema svima.
Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog
društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s
javnopravnim ovlastima, te državnim i izabranim sudovima.1012
Bez posebne ovlasti prokurist ne može:
1. otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva,
2. davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi
postupak koji dovodi do prestanka društva,
3. nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u
svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba,
4. davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama i prenijeti prokuru na druge osobe.
1009
Budući se davanje prokure i njezin opoziv upisuju u sudski registar (čl. 54. ZTD), prokuru će moći dati smo oni trgovci
u smislu odredaba ZTD koji su ujedno i subjekti upisa u sudski registar. Primjerice, obrtnici koji su nesumnjivo trgovci u
smislu čl. 1. st. 1. ZTD, ne mogu dati prokuru jer za razliku od trgovca pojedinca nisu subjekti upisa u sudski registar.
1010
Izjavom o osnivanju, društvenim ugovorom ili statutom mogle bi se odrediti i druge pretpostavke za davanje prokure
kao npr. određena stručna sprema, određene godine staža i iskustva i sl.
1011
Horak, H., Dumančić, K., Prokura i zakonsko zastupanje, Pravo i porezi, 7/2006, str.19.-26.
1012
Čl. 47. ZTD.
194
Ograničenje prokure koje nije predviđeno ZTD-om nema učinka prema trećim osobama, bez
obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati. Prokura se može jedino ograničiti na
poslovanje jedne ili više podružnica, a takvo ograničenje ima učinak prema trećim osobama samo ako
je upisano u sudskom registru.1013
Prokura najčešće prestaje opozivom davatelja prokure prokuristu. Osim opozivom prokura
može prestati i na druge načine, primjerice, prestankom društva, otkazom prokurista, smrću prokurista,
gubitkom poslovne sposobnosti prokurista, otvaranjem stečaja nad imovinom prokurista ili društva,
otuđenjem poduzeća u cijelosti, ako je prokura vezana za prokuristov radni odnos pa mu on prestaje i
sl.1014
Dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar
prilaže se odluka o davanju prokure odnosno odluka kojom se ona opoziva. U sudski registar upisuje se
prokuristovo ime i prezime te njegov osobni identifikacijski broj (OIB), a njegov se ovjereni potpis
pohranjuje. Ukoliko je prokura ograničena na poslovanje jedne ili više podružnica, takvo se
ograničenje upisuje u sudske registre za društvo i podružnicu. Prema trećim osobama u dobroj vjeri
opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.
2.4.2.3. Trgovačka punomoć

Trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da
vodi cijelo njegovo poduzeće ili dio njegova poduzeća.1015 Trgovačka punomoć je uža od prokure, jer
trgovački punomoćnik ne može obavljati pojedine poslove bez posebne ovlasti.1016 Trgovački
punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve radnje koje su u prometu uobičajene pri
vođenju poduzeća, no bez posebne ovlasti on ne može otuđiti ni opteretiti nekretnine vlastodavca,
mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, nagoditi se ili
voditi spor.
Trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku. Za razliku od prokure, koju mogu dati samo
trgovačka društva i trgovci pojedinci, trgovačku punomoć mogu, osim njih, dati i osobe koje ne mogu
dati prokuru, npr. stečajni upravitelj.1017
1013
Čl. 48. ZTD.
1014
Horak, H., Dumančić, K., op.cit. (ref.1011.), str.56.
1015
Čl. 55. st. 1. ZTD.
1016
O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str. 61. Trgovački punomoćnik može biti radnik u trgovačkom društvu, ,
ali i svaka treća osoba koju trgovac ovlasti na obavljanje poslova iz trgovačke punomoći.
1017
Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str. 57.
195
2.4.2.4. Punomoć trgovačkom putniku
Trgovac može svom radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkom putniku.1018 Ta se
punomoć mora dati u pisanom obliku.
Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji
vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca
glede robe koja je predmet tih ugovora. On je ovlašten u ime i za račun vlastodavca davati izjave i
poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u
njegovo ime i za njegov račun.
1018
Čl. 57. ZTD.
196
3. JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO
3.1. POJAM I OBILJEŽJA
Javno trgovačko društvo (JTD) je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog
trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima
društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom. Član društva može biti svaka fizička ili
pravna osoba.1019 Ako zakonom nije drukčije propisano, na JTD primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima
je uređen ugovor ortaštvu.1020
Karakteristike javnog trgovačkog društva su:
1. javno trgovačko društvo je društvo osoba,
2. mora imati najmanje dva člana,
3. članovi društva mogu biti fizičke i pravne osobe,
4. djelatnost društva se mora obavljati trajno,
5. djelatnost se mora obavljati pod zajedničkom tvrtkom,
6. temelj udruživanja je ugovor (tzv. društveni ugovor),
7. svi članovi društva odgovaraju za obveze društva neograničeno, solidarno cijelom svojom
imovinom.
Po svojoj pravnoj prirodi javno trgovačko društvo je zapravo ZTD-om uređena varijanta
ortaštva s pravnom osobnošću upisanom u sudski registar.1021
3.2. OSNIVANJE
Javno trgovačko društvo stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, a gubi ga
brisanjem iz tog registra. Prijava za upis u sudski registar javnog trgovačkog društva mora sadržavati:
1019
Čl. 68. ZTD.
1020
Ortaštvo je obvezno pravna zajednica dvije ili više osoba. Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više
osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne
osobnosti. V. čl. 637. ZOO. Iz ugovora o ortaštvu razvio se i ugovor o zajedničkom pothvatu (joint venture). Ove vrste
ugovora pogodne su za postizanje različitih vrsta ciljeva, odnosno za zadovoljenje zajedničkih interesa ortaka.
1021
197
1. tvrtku,
2. sjedište i predmet poslovanja,
3. ime i prezime odnosno tvrtku, prebivalište odnosno sjedište i OIB svih članova,
4. imena i prezimena osoba ovlaštenih za zastupanje, te njihova ovlaštenja.
Kao društvo osoba, javno trgovačko društvo temelji se na osobama koje su njegovi članovi. Za
taj oblik društva važnije su osobine članova nego li kapital koji je u njega uložen. 1022 Javno trgovačko
društvo, kao i druga društva osoba, nema temeljnog kapitala. Prijavi za upis u sudski registar prilaže se
ugovor o osnivanju društva - društveni ugovor.
3.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA DRUŠTVA
3.3.1. Društveni ugovor
Pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom, a odredbe ZTD-a koje
se odnose na pravne odnose između članova javnog trgovačkog društva primjenjuju se ako članovi
svoje odnose u društvu drugačije ne urede društvenim ugovorom.1023 Društvenim ugovorom određuju
se unutarnji odnosi između članova društva.
Društveni ugovor, kao temeljni akt javnog trgovačkog društva, nema zakonom taksativno
propisani sadržaj, ali se društvo ne može registrirati bez društvenog ugovora. 1024 Kako bi se odredili
njegovi bitni sastojci potrebno je stoga razmotriti druge odredbe ZTD-a koje određuju koji se podaci
upisuju u društveni ugovor. To su:
1. ime, prezime i prebivalište odnosno tvrtka i sjedište, te OIB svakog člana društva koji je u
vrijeme osnivanja društva i njegov osnivač,
2. tvrtka društva,
3. sjedište društva,
4. predmet poslovanja,
5. doprinos na koji se članovi društva obvezuju za ispunjenje cilja društva.1025
1022
Pobliže o tome vidi Ledić, D., Javno trgovačko društvo, Suvremeno poduzetništvo, 10/2003, str.144.-150.
1023
Čl. 71. ZTD.
1024
Terek, D., Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije, 2/2007., str.134.
1025
V. primjer društvenog ugovora u Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Pecotić, J., Štajfer, J., Praktikum trgovačkog
prava, Zagreb 2005., str.344.
198
3.3.2. Obveze članova
Temeljna obveza članova društva je unos uloga u društvo. Veličina uloga pojedinih članova
utvrđuje se ugovorom. Članovi društva mogu se dogovoriti o tome koliki će udjel svaki od njih unijeti
u društvo.1026 Ako nije drugačije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti jednake uloge. Član društva
može u društvo uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Vrijednost nenovčanog uloga
članovi sporazumno određuju u novcu.
Član društva nije obvezan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on smanji
zbog gubitka društva.
Član koji pravodobno ne uplati novčani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na
vrijeme društvu, ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva, ili zakasni s unosom drugih uloga,
dužan je društvu platiti zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate od dana
kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac.
Društvo može postaviti zahtjev za naknadu veće štete, ako ju je ono takvim postupanjem člana
pretrpjelo. U ispunjenju svojih obveza član društva dužan je postupati pozornošću urednog i savjesnog
gospodarstvenika.1027
3.3.3. Zabrana konkurencije
Član društva ne smije bez izričitog pristanka ostalih članova voditi poslove koji ulaze u predmet
poslovanje društva niti u kojem drugom trgovačkom društvu sudjelovati kao član koji osobno odgovara
– zabrana konkurencije.1028 Zabranom su obuhvaćeni poslovi iz predmeta poslovanja društva iz svih
djelatnosti koje su upisane u sudskom registru. Zabrana konkurencije zahvaća svakog člana bez obzira
na to koje poslove on obavlja u društvu, pa čak i kad ne obavlja nikakve poslove.1029
Povrijedi li član društva obvezu glede zabrane konkurencije, društvo može od njega zahtijevati
naknadu štete ili da poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za račun društva,
odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuđi račun ili da mu ustupi
pravo na ono što bi trebao primiti iz takvog posla.
1026
1027
Pozornost dobrog domaćina odnosno dobrog gospodarstvenika znači da je sudionik u obveznim odnosima dužan u
ispunjenju svoje obveze postupati s pozornošću koju zahtijeva poslovni promet u određenoj vrsti obveznih odnosa, a to je
pozornost dobrog domaćina ili pozornost dobrog gospodarstvenika, ovisno o tome je li u pitanju građansko-pravni ili
trgovačko-pravni obvezni odnos.. V. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.21.
1028
Čl. 76. st. 1. ZTD.
1029
199
O ostvarivanju prava društva u slučaju povrede obveze glede zabrane konkurencije odlučuju
ostali članovi društva, a zahtjevi društva zastarijevaju za tri mjeseca od dana kad su ostali članovi
saznali za povredu obveze, odnosno u roku od pet godina od dana učinjene povrede.
3.3.4. Vođenje poslova
Pravne radnje i sve ostale aktivnosti u interesu društva koje proizlaze iz zajedničkog cilja,
uključujući i vođenje svih poslova koji spadaju pod pojam menadžmenta (vođenje trgovačkih knjiga,
dopisivanje i sl.) spadaju u vođenje poslova (poslovodstvo).1030
Svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.1031 Ako je društvenim ugovorom
vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više određenih članova društva, ostali članovi društva su
od toga isključeni. Svaki se član društva može, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva
obavijestiti o poslovima društva, pregledavati poslovne knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za
sebe sastaviti godišnja financijska izvješća društva. Ta prava svakog člana društva ne mogu se
isključiti ni ograničiti, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni
uredno.1032
Vođenje poslova društva može biti pojedinačno i skupno. Pojedinačno poslovodstvo pod-
razumijeva da, ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki od njih je
ovlašten da ih sam vodi. Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni
voditi poslove društva to mogu učiniti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je
suglasnost svih ovlaštenih članova.
3.3.4.1. Pojedinačno poslovodstvo

Ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih
ovlašten voditi ih samostalno uvijek:
1. kada su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva,
2. kada je društvenim ugovorom vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više članova društva,
ostali članovi društva su od toga isključeni.
Ako se neki od članova društva koji su ovlašteni voditi poslove, usprotivi poduzimanju neke
radnje drugog ovlaštenog člana, ta se radnja ne može poduzeti (pravo protivljenja ili pravo veta).
Protivljenje se iskazuje prema slobodnom uvjerenju člana koji ulaže veto pri čemu:
1. protivljenje ne smije biti općenito, već se mora odnositi na određeno djelo ili vrstu djela,
2. protivljenje se ne smije provoditi šikanom,
1030
1031
Čl. 78. ZTD.
1032
Čl. 84 ZTD.
200
3. protivljenje se ne smije odnositi na ostvarivanje osobnog prava člana koji ga je postavio,
4. protivljenje se mora odnositi na mjere koje su nužne za opstanak javnog trgovačkog društva ili
njegove imovine.1033
3.3.4.2. Skupno poslovodstvo

Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove
društva to mogu činiti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je suglasnost svih
ovlaštenih članova, osim ako postoji opasnost od odgode.1034 Ta se suglasnost ne traži ako postoji
opasnost da bi odgodom poduzimanja posla društvo moglo pretrpjeti štetu. Skupno poslovodstvo mora
se utvrditi društvenim ugovorom.1035
3.3.4.3. Pridržavanje uputa

Društvenim se ugovorom može predvidjeti da se članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove
društva moraju pridržavati uputa koje daju ostali članovi društva. Postoji li obveza pridržavanja uputa
utvrđena društvenim ugovorom, ovlašteni član ne mora ih se pridržavati ako, s obzirom na okolnosti,
smatra da one nisu opravdane, o čemu mora odmah izvijestiti članove društva (bez obzira jesu li
ovlašteni ili ne) i pričekati njihovu odluku.
3.3.4.4. Opseg ovlasti za vođenje poslova

S obzirom na opseg ovlasti za vođenje poslova društva razlikujemo redovno i izvanredno
poslovodstvo.1036 Redovno poslovodstvo obuhvaća sve radnje koje se redovito poduzimaju u
poslovanju društva. Redovno poslovodstvo može biti pojedinačno i skupno poslovodstvo. Izvanredno
poslovodstvo obuhvaća poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovitog poslovanja, primjerice
osnivanje podružnica i tome slično. Za poduzimanje takvih radnji potrebna je suglasnost svih članova
društva, dakle i onih koji nisu ovlašteni za vođenje poslova društva.
Za davanje prokure u javnom trgovačkom društvu potrebna je suglasnost svih članova
ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja. Prokuru može
opozvati svaki član društva koji ju je ovlašten podijeliti sam ili zajedno s drugim članovima društva.
1033
1034
Čl. 79. st. 2. ZTD.
1035
V. primjer društvenog ugovora u Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.344.-345.
1036
Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str. 95.
201
3.3.5. Pravo na obaviještenost
Svaki član društva, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva, može se osobno
obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju te za sebe sastaviti
godišnja financijska izvješća.1037
Pravo člana na obaviještenost, moglo bi se isključiti ili ograničiti društvenim ugovorom, ali ako
ima razloga za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno, tada ovakvo ograničenje
prava ne vrijedi.
3.3.6. Donošenje odluka
Zakonom nisu predviđeni organi javnog trgovačkog društva. Sva pitanja vezana za odnose
unutar društva uređuju se društvenim ugovorom. Za donošenje odluka potrebna je suglasnost svih
članova koji su ovlašteni sudjelovati u odlučivanju. Društvenim ugovorom može se odrediti da se
odluke ne donose jednoglasno nego većinom glasova.1038 U tom se slučaju većina računa prema broju
članova.
3.3.7. Sudjelovanje u dobiti
Račun dobiti i gubitka utvrđuje se krajem svake poslovne godine. Na temelju tog računa
svakome se članu izračunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, razmjerno njegovom udjelu u
društvu.1039 Društvo u kojem nijedan član nije fizička osoba dužno je godišnja financijska izvješća
zajedno s izvješćem o stanju društva, bez odgađanja nakon što ih prihvate članovi društva, te izvješćem
revizora, kada je revidiranje godišnjih financijskih izvješća propisano zakonom ili određeno društvenim
ugovorom, predati u sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa.1040
Dobit se dijeli među članovima prema ključu određenom u društvenom ugovoru, a ako
društveni ugovor nema odredaba o podjeli dobiti, ona će se dijeliti kombinacijom kapitalnog i
personalnog načela. Jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli na članove društva tako da svakome od
njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva, što je odraz kapitalnog načela
podjele dobiti. Preostali dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izračunate prema
1037
Čl. 84. ZTD.
1038
1039
Čl. 86. st. 1. ZTD.
1040
Ukoliko je društvo prema računovodstvenim propisima mali poduzetnik, ono nije dužno izraditi izvješće o stanju
društva. V. čl. 86. st. 3. ZTD.
202
kapitalnom načelu, dakle dvije trećine dobiti u tijeku poslovne godine, dijele se na članove društva na
jednake dijelove neovisno o njihovu udjelu u društvu, što je odraz personalnog načela podjele dobiti.
3.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM

OSOBAMA
3.4.1. Zabrana raspolaganja udjelima
Javno trgovačko društvo je u tolikoj mjeri osobno da je svima u društvu bitno tko je član
društva. Članska prava i obveze čine cjelinu i ima ih onaj kome pripada i udjel u društvu. Prijenosom
udjela prenose se i članska prava i obveze.1041 Zbog toga i postoji zabrana da član društva raspolaže
svojim udjelom u društvu bez suglasnosti ostalih članova.1042
3.4.2. Zastupanje
Pod zastupanjem razumijeva se rad za društvo u odnosu prema trećima. Zastupanje se ne mora
poklapati s poslovodstvom, tj. član ovlašten za vođenje poslova društva ne mora biti ovlašten i za
zastupanje društva.1043Svaki član je ovlašten zastupati društvo ako društvenim ugovorom nije isključen
od zastupanja.1044 Zastupanje je pojedinačno ako članovi nisu ništa posebno ugovorili.
Društvenim ugovorom može se odrediti da svi članovi ili više njih mogu zastupati društvo samo
skupno. Članovi društva ovlašteni za skupno zastupanje mogu ovlastiti pojedine između sebe da u ime
društva poduzimaju određene poslove ili određene vrste poslova. Za izjavu volje trećih prema društvu
dovoljno je da je ona izjavljena jednom od članova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo.
Društvenim ugovorom može se odrediti da su članovi društva, kada više njih ne djeluje skupno,
ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom. U tom se slučaju na odgovarajući način
primjenjuju odredbe o skupnom zastupanju u poduzimanju određenih poslova ili vrste poslova te
primanju izjave volje trećih prema društvu.
1041
O tome v. Barbić, J., Pravo društava, Knjiga treća – društva osoba, Zagreb, 2002., str.338.
1042
Čl. 90. ZTD.
1043
1044
Čl. 91. ZTD.
203
3.4.2.1. Opseg ovlasti za zastupanje
Član društva može sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega
tako da može otuđiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru.1045 Opseg ovlasti za zastupanje
člana društva najšira je zakonska ovlast za zastupanje predviđena ZTD-om. Kod zastupanja, za razliku
od vođenja poslova društva nema razlike između redovitih i izvanrednih poslova niti se na zastupnike
odnose ograničenja koja se odnose na prokuriste. Zakonske ovlasti zastupnika javnog trgovačkog
društva mogu se ograničiti, ali samo u unutarnjem odnosu između članova, dok prema trećima takva
ograničenja nemaju pravni učinak.1046 Ograničenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima. To
napose vrijedi ako se ovlast ograničava samo na određene poslove ili vrste poslova, a ako se treba
ostvariti samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili na određenom mjestu.
3.4.2.2. Oduzimanje ovlasti za zastupanje

Po tužbi ostalih članova društva sud može članu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to
postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost člana
da uredno zastupa društvo.1047 Iz ovoga slijedi da je za oduzimanje ovlasti za zastupanje potrebna
sudska odluka, odnosno potrebno je pokrenuti postupak kod nadležnog suda. Važan razlog određuje se
prema okolnostima slučaja, a važnim razlogom se naročito smatra teška povreda obveza ili
nesposobnost člana da uredno zastupa društvo. Ako sud donese odluku o oduzimanju ovlasti za
zastupanje ne mora istovremeno oduzeti ovlast za poslovodstvo.
3.4.3. Odgovornost članova
Osim društva, za obveze društva vjerovnicima odgovara svaki član društva cijelom svojom
imovinom osobno, neograničeno i solidarno s ostalim članovima društva.1048 To znači da će vjerovnik
društva svoju tražbinu koju ima prema društvu moći ostvariti ili od društva, ili od bilo kojeg člana
društva ili od nekih ili svih članova i društva zajedno. Pri tom članovi društva odgovaraju vjerovniku
društva i svojom osobnom imovinom i to do visine pokrića cjelokupne tražbine bez obzira na visinu
udjela u društvu. Član društva u tom slučaju vjerovniku može staviti sve prigovore koje može istaći i
društvo (npr. zastara tražbine), a isto tako i svoje osobne prigovore (npr. prijeboj s tražbinom koju član
ima prema vjerovniku društva). Jednako tako, član može odbiti da vjerovniku ispuni tražbinu, ako
društvo ima pravo pobijati valjanost pravnog posla iz kojega ona proizlazi.1049 Član svoju odgovornost
1045
Čl. 92. ZTD.
1046
1047
Čl. 93. ZTD.
1048
Čl. 94. ZTD.
1049
Čl. 95. ZTD.
204
za obveze društva ne može prenijeti na drugoga niti je isključiti, ali je može pojačati npr. jamstvom.1050
Suprotan sporazum članova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva nema učinka prema
trećima.1051
3.5. PRESTANAK JAVNOG TRGOVAČKOG DRUŠTVA
3.5.1. Razlozi za prestanak javnog trgovačkog društva
Već je napomenuto da javno trgovačko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra.
Da bi došlo do brisanja društva iz sudskog registra, prethodno se moraju ostvariti razlozi za prestanak
društva, te u pravilu provesti likvidacija u kojoj će društvo podmiriti svoje dugove i naplatiti svoja
potraživanja.
Trgovačkom sudu mora se podnijeti prijava za upis u sudski registar nastanka razloga za
prestanak društva, osim ako je razlog za prestanak otvaranje stečaja nad društvom.
Prema ZTD-u, razlozi za prestanak javnog trgovačkog društva su sljedeći:
Istek vremena. Trgovačka se društva se uglavnom osnivaju na neodređeno vrijeme. Ako bi se
javno trgovačko društvo osnovalo na određeno vrijeme, ono prestaje istekom toga vremena. Takva se
klauzula unosi u društveni ugovor.
Odluka članova društva. Članovi javnog trgovačkog društva u svakom trenutku mogu donijeti
odluku o prestanku društva. To je ujedno jedan od najčešćih razloga za prestanak društva. Za donošenje
odluke o prestanku društva potrebna većina predviđena zakonom odnosno društvenim ugovorom.
Otkaz člana. Ovlast člana na otkaz društvenog ugovora ovisi o tome je li društvo osnovano na
određeno ili na neodređeno vrijeme. Ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme, svaki član
društva može otkazati društveni ugovor. Društveni ugovor može otkazati samo s posljednjim danom
poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do tog dana. Društveni
ugovor društva osnovanoga na neodređeno vrijeme može se otkazati u svako doba, a otkaz se mora
izjaviti svakom članu. Otkaz mora biti jasan i bezuvjetan. Ništetan je svaki sporazum kojim se
isključuje pravo člana društva da otkaže društveni ugovor ili kojime mu se otežava to pravo.
Sudska odluka. Svaki član društva ima pravo tužbom upravljenom protiv svih ostalih članova
društva tražiti od suda da donese odluku o prestanku javnog trgovačkog društva zbog važnog razloga.
Kad je društvo osnovano na određeno vrijeme, takvu odluku sud može donijeti i prije isteka tog
vremena, a ako je osnovano na neodređeno vrijeme, i bez otkaznog roka. Važan razlog naročito postoji
ako koji od drugih članova društva nakanom ili grubom nepažnjom povrijedi neku svoju bitnu obvezu
1050
Za pojačanje osobne odgovornosti člana društva jamstvom v. Gorenc, V., op.cit. (ref.969.), str.112.
1051
Čl. 94. ZTD.
205
ili ako ispunjenje takve obveze odnosno svrhe društva postane nemoguće, ili je ta svrha već
postignuta.1052
Otkaz vjerovnika člana. Vjerovnik člana društva koji u posljednjih šest mjeseci bezuspješno
pokuša provesti ovrhu nad pokretnom imovinom člana društva i na temelju ovršne isprave zaplijeni
njegov udio u društvu i prenese zahtjev za isplatom onoga što bi članu pripalo iz društva nakon što ono
prestane, može otkazati društveni ugovor šest mjeseci prije kraja poslovne godine, bez obzira da li je to
društvo osnovano na određeno ili na neodređeno vrijeme. Vjerovnik može od društva zahtijevati samo
ono što bi članu pripalo nakon prestanka društva.1053
Smrt ili prestanak člana te stečaj člana. Jedan od razloga prestanka javnog trgovačkog društva
je smrt fizičke osobe odnosno prestanak nekog od članova društva kad se radi o pravnoj osobi. Kad
društvo prestane zbog smrti nekoga od članova, njegov nasljednik mora ostale članove društva o tome
obavijestiti bez odgode i ako postoji opasnost od odgađanja mora nastaviti s poslovima ostavitelja sve
dok članovi zajedno s njim ne odrede nešto drugo. Društvo će se ovisno o odluci nastaviti ili prestati.
Kada je društvenim ugovorom predviđeno da će u društvu poslije smrti člana nastaviti djelatnost
njegovi nasljednici, društvo ne prestaje smrću člana.
1052
Društvo može prestati na temelju presude suda ako postane nemoguće ostvarivanje svrhe društva ili ako u društvu
postoje drugi važni razlozi za njegov prestanak. Poremećeni odnosi između dvaju članova društva ne mogu imati za
posljedice prestanak rada društva, ali mogu biti razlog za istupanje iz društva. „Članovi društva koji imaju poslovne udjele
čiji temeljni ulozi čine najmanje deseti dio temeljnog kapitala, mogu kod trgovačkog suda ustati tužbom i tražiti donošenje
presude o prestanku društva. Članovi društva to mogu tražiti ako postane nemoguće da se ostvaruje cilj društva, ako u
prilikama društva postoji drugi važan razlog za njegov prestanak. Riječ je o važnom razlogu i o zaštiti prava manjinskih
članova koji time brane svoj interes u društvu od stava većine koji, iako ne postoje uvjeti za daljnji rad društva, ne žele
odlučiti da društvo prestane. To pravo se manjini ne može društvenim ugovorom isključiti niti ograničiti, no da bi sud
usvojio tužbu kojom se traži prestanak društva, mora postojati važan razlog, za takav prestanak. Taj važan razlog mora biti
u prilikama samog društva. Tako bi to, primjerice, mogla biti dugotrajna nerentabilnost poslovanja za koju se ne očekuje da
je samo prolazna, teška svađa među članovima društva koju nije prouzročio tužitelj o značajnim pitanjima društva, trajna
pravna ili gospodarska nemogućnost postizanja cilja društva, a to će doći do izražaja napose kada se u društvu nalaze samo
dva člana, pa se ne mogu složiti oko važnih pitanja djelovanja društva. Pri tom valja uzeti da je tužba za prestanak društva
krajnje sredstvo kada se na drugi način ne može doći do rješenja odnosno kad se ne može razumno očekivati da će član
istupiti iz društva, biti iz njega isključen i da će komu prenijeti svoj poslovni udio. Kako u konkretnom slučaju sama
tužiteljica izražava svoju namjeru da istupi iz društva, to ima pravo u slučaju da drugi član ne želi pristupiti postupku radi
istupanja člana iz društva, zahtijevati od suda pravnu zaštitu na način da joj se omogući istup iz društva. Na taj način
ostvarit će ista prava koja bi imala da društvo prestane. Pored prava na istupanje tužiteljica se može koristiti i pravom da od
suda zahtijeva da sud u posebnom postupku imenuje člana uprave umjesto onog člana kojeg je društvo imenovalo. Tek ako
član društva ne može na opisani način ostvariti svoja članska prava, pa i pravo na istupanje iz društva, krajnje sredstvo je
prestanak samog društva.“
VTS RH, Pž-4231/00 od 14. svibnja 2002.
1053
Čl. 101. ZTD.
206
3.5.2. Likvidacija
Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija, ako članovi ne dogovore
drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj. 1054 Likvidacija javnog
trgovačkog društva nije obvezan postupak pri prestanku društva. Zakonodavac je glede toga dao
članovima slobodu izbora, u prvom redu zato što nema opasnosti za vjerovnike društva jer članovi
javnog trgovačkog društva i nakon prestanka društva dalje odgovaraju za obveze društva neposredno i
solidarno svom svojom imovinom,1055 a odgovornost članova društva prestaje nakon pet godina od
prestanka društva.1056
Likvidaciju provode svi članovi društva kao likvidatori, ako odlukom članova ili društvenim
ugovorom nije određeno drugačije, odnosno ako ne odrede da će ju provesti samo pojedini članovi
društva ili druge osobe. Trgovački sud na čijem je području sjedište društva može za likvidatore
imenovati i osobe koje nisu članovi društva. Likvidatori se mogu opozvati jednoglasnom odlukom
članova društva ili odlukom suda, ako za njihov opoziv postoji važan razlog. Likvidatori se upisuju u
sudski registar.
Nakon okončanju likvidacije svi likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja
društva iz sudskog registra. Društvo konačno prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra.1057
1054
Čl. 113. ZTD.
1055
1056
Čl. 129. ZTD.
1057
Čl. 127. ZTD.
207
4. KOMANDITNO DRUŠTVO
Komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog
obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva
solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za
obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).1058
U komanditnom društvu, u usporedbi s ostalim trgovačkim društvima, postoje dvije vrste
članova čiji se položaj razlikuje obzirom na njihovu odgovornost. Komanditno društvo je po svojim
obilježjima jednako javnom trgovačkom društvu, osim kad je riječ o odgovornosti članova za obveze
društva.
Iz određenja komanditnog društva, kao varijante javnog trgovačkog društva proizlaze ova
njegova obilježja: udružuju se najmanje dvije osobe, cilj društva je trajno obavljanje djelatnosti pod
zajedničkom tvrtkom, temelj udruživanja je ugovor, trgovačko je društvo osoba, pravna osoba i
trgovac, članovi različito odgovaraju za obveze društva.1059
Odredbama ZTD-a o komanditnom društvu uređen je prvenstveno položaj komanditora.
Komanditno društvo je društvo osoba, te se na njega primjenjuju odredbe koje se odnose na javno
trgovačko društvo, ako nema posebnih odredaba o komanditnom društvu.1060 Glede osobno odgovornih
članova komanditnog društva, primjenjuju se odredbe ZTD-a o javnom trgovačkom društvu u onoj
mjeri u kojoj nije ZTD za komanditno društvo drukčije propisao. Na komanditore se, u pomanjkanju
odredaba o komanditnom društvu, također primjenjuju one odredbe ZTD-a o javnome trgovačkom
društvu koje se ne protive svrsi komanditnog društva.1061
1058
Čl. 131. ZTD.
1059
O tome v. Barbić, J., op.cit. (ref.1041.), str.467.
1060
Čl. 132. ZTD.
1061
O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.143.
208
4.2. OSNIVANJE
Komanditno društvo se osniva ugovorom (društveni ugovor). Društvenim ugovorom moraju se

odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara kao i član ili članovi društva koji
imaju položaj komanditora.1062
Osim podataka koji se u sudski registar upisuju za javno trgovačko društvo, u sudski registar
upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih. Prilikom objave upisa društva
objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvo.
Prijavu za upis u sudski registar moraju podnijeti svi komplementari. U prijavi, pa čak i u
objavi, mora biti naznačen broj komanditora. Svatko se s podacima koji se odnose na članove, pa i o
imenima komanditora, njihovim ulozima i drugim podacima može upoznati uvidom u sudski
registar.1063
4.3. PRAVNI ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA
Komanditno društvo mora imati najmanje dva člana. U tome društvu mora biti najmanje jedan
komplementar i najmanje jedan komanditor. Članstvo u komanditnom društvu razlikuje se od članstva
u javnom trgovačkom društvu samo po drukčijem položaju komanditora. Članstvo u komanditnom
društvu se stječe osnivanjem komanditnog društva, pristupom društvu, prijenosom udjela na novog
člana i sveopćim sljedništvom.1064
4.3.1. Sloboda ugovaranja
Svi odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom. Odredbe ZTD-a u cijelosti su
dispozitivne naravi i primjenjuju se samo ako društvenim ugovorom nije što drugo određeno, osim ako
iz pojedine odredbe ne proizlazi drugačije.1065
1062
Čl. 133. ZTD.
1063
1064
1065
Čl. 135. ZTD.
209
4.3.2. Upravljanje društvom
Društvom upravljaju komplementari, a komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva.

Komanditor se ne može usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i
postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovitog poslovanja društva.1066
Opseg ovlasti komplementara u vođenju poslova društva isti je kao i opseg ovlasti članova
javnog trgovačkog društva u vođenju poslova društva. Postoji mogućnosti da se vođenje poslova
društva povjeri samo nekim komplementarima ili da se za to ovlaste druge osobe (uključujući i
komanditore), te se u tom slučaju primjenjuju zakonske odredbe koje su propisane za javno trgovačko
društvo.1067
Komanditno društvo zastupaju isključivo komplementari. Komanditori po zakonu nisu ovlašteni
zastupati društvo. Komanditori bi društvo mogli zastupati samo temeljem punomoći (prokure ili
trgovačke punomoći) koju bi im svojom jednoglasnom odlukom dali komplementari.1068
4.3.3. Pravo nadzora
Komanditor nije ovlašten upravljati društvom, ali ima pravo nadzora poslovanja društva.
Komanditor ima pravo zahtijevati da mu se predaju prijepis ili fotokopija godišnjih financijskih
izvješća društva radi provjere njihove ispravnosti te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige
društva.1069
4.3.4. Zabrana konkurencije
Odredbe koje se odnose na zabranu konkurencije, kako je to određeno u zakonu za javno

trgovačko društvo, ne odnose se na komanditore.1070 Komanditori u komanditnom društvu sudjeluju
samo ulogom u kapitalu. Komanditorima je stoga dopušteno da i izvan društva vode poslove iz
djelatnosti društva. Budući da je i ova odredba dispozitivna, društvenim se ugovorom može odrediti i
drukčije, npr. da se komanditoru povjeri vođenje poslova društva.1071 Ako mu se povjeri vođenje
poslova društva, onda se zabrana utakmice odnosi i na njega.
1066
Čl. 136. ZTD.
1067
1068
Čl. 142. ZTD.
1069
Čl. 137. ZTD.
1070
Čl. 138. ZTD.
1071
Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str. 147-148.
210
4.3.5. Udio u dobiti i gubitku
Odredbe koje se odnose na sudjelovanje u dobiti i snošenju gubitka članova javnog trgovačkog
društva, primjenjuju se i na komanditore. Dobit se komanditoru isplaćuje ako je u cijelosti uplatio ulog
na koji se obvezao. Ako to nije učinio, dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovu ulogu u kapital
društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog. 1072
Komanditor sudjeluje i u snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva, ali samo do visine svoga
udjela u kapitalu društva. Ako nije uplatio ugovoreni ulog u cijelosti, sudjeluje u gubitku i neuplaćenim
dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.
Obračun udjela u dobiti i gubitku provodi se na isti način kao i kod javnog trgovačkog društva.
1/3 dobiti svake tekuće godine dijeli se na članove društva razmjerno udjelu člana u kapitalu društva
bez obzira je li član društva komplementar ili komanditor (kapitalno načelo). Preostali iznos od 2/3
koji prelazi opseg utvrđen temeljem kapitalnog načela i udjel u snošenju gubitka, utvrđuje se prema
omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima (personalno načelo).1073 Odredbe o predaji
izvješća društva u sudski registar koje obvezuju pravne osobe, kada su one jedini članovi JTD-a, na
odgovarajući se način primjenjuju i na komanditno društvo u kojem nijedan komplementar nije fizička
osoba.
4.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA
Pravni odnosi prema trećima, zbog zaštite njihovih interesa, pretežno su uređeni prisilnim
propisima. Komanditno društvo zastupaju komplementari, a komanditor nije ovlašten zastupati društvo.
Iznimno, komanditoru se može odlukom svih komplementara dati prokura i trgovačka punomoć.
4.4.1. Odgovornost članova komanditnog društva
Glede odgovornosti komplementara, već je ranije napomenuto da on za obveze komanditnog

društva odgovara jednako kao i član javnog trgovačkog društva, dakle solidarno i neograničeno cijelom
svojom imovinom.
S druge strane, komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji
se obvezao društvenim ugovorom.1074 Ako komanditor ne uplati u cjelini ulog na koji se obvezao
1072
Čl. 139. st. 2. ZTD.
1073
Čl. 140 ZTD.
1074
Čl. 143. st. 1. ZTD.
211
društvenim ugovorom, odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim članovima
društva do visine ugovorenog uloga umanjenog za uplaćeni dio.1075 Odredba ugovora između članova
društva kojom se komanditor oslobađa obveze uplate svog uloga ili mu se ta obveza odgađa nema
učinka prema vjerovnicima društva.
Ako se komanditoru isplati (tj. vrati) njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da
ulog nije uplaćen. Isto vrijedi i onda kad komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov
uplaćeni udjel u kapitalu društva smanjen zbog gubitka.
Komanditor nije dužan vratiti iznose koje je na temelju usvojenih godišnjih financijskih
izvješća primio u dobroj vjeri kao udjel u dobiti društva. Posebna zaštita vjerovnika društva uz
povećanu odgovornost komanditora predviđena je onda kada nijedan komplementar nije fizička osoba
te vjerovnici društva imaju na raspolaganju ograničenu imovinsku masu iz koje se mogu namiriti. Tada
se u odnosu prema vjerovnicima smatra se da komanditor nije uplatio ulog na koji se obvezao
društvenim ugovorom, ako društvo u komplementarima drži udjele.1076 Ovo ne vrijedi u slučaju ako je
komplementar javno trgovačko društvo ili komanditno društvo u kojima je član fizička osoba koja
osobno odgovara za obveze društva.
Član društva koji u već postojeće komanditno društvo pristupa kao komanditor, odgovara kao
komanditor za obveze društva nastale prije njegova pristupa. Odredbe društvenog ugovora ili
naknadnog sporazuma stranaka suprotne spomenutoj odredbi o kasnijem pristupu bez pravnog su
učinka prema trećima.
4.4.2. Smanjenje uloga
Prema vjerovnicima društva bez učinka je smanjenje uloga komanditora sve dok se to ne upiše
u sudski registar. Smanjenje ne djeluje prema vjerovnicima društva čije su tražbine već bile nastale u
vrijeme upisa u sudski registar.1077 Svi članovi društva moraju sudu podnijeti prijavu za upis povećanja
i smanjenja uloga u sudski registar. Odluke o smanjenju uloga komanditora djeluju samo prema
vjerovnicima, a među članovima društva vrijedi ono što se u pogledu smanjenja uloga dogovore.1078
1075
Čl. 143. st. 2. ZTD.
1076
Čl. 143. st. 7. ZTD.
1077
Čl. 145. ZTD.
1078
212
4.5. PRESTANAK KOMANDITNOG DRUŠTVA
Smrt fizičke osobe ili prestanak pravne osobe komanditora nema za pravnu posljedicu prestanak
komanditnog društva.1079 Na njihovo mjesto stupaju nasljednici odnosno pravni slijednici. Ako svi
komanditori odnosno njihovi nasljednici i pravni slijednici ispadnu iz društva, društvo nastavlja kao
javno trgovačko društvo.
O drugim razlozima za prestanak, osim smrti komanditora, te o likvidaciji komanditnog društva,
nema posebnih propisa pa se primjenjuju odgovarajuće odredbe ZTD-a o javnom trgovačkom društvu
odnosno posebnosti konkretnog društvenog ugovora. Ako nije drukčije utvrđeno društvenim ugovorom
ili odlukom članova društva, svi komanditori su i likvidatori.1080
1079
Čl. 147. ZTD.
1080
O pitanju smrti ili prestanka komanditora v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.206.
213
5. TAJNO DRUŠTVO
Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost
u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju tog uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u
gubitku poduzetnika.1081 Poduzetnik je osoba koja se smatra trgovcem, a tajni član može biti bilo koja
fizička ili pravna osoba.
Tajno društvo razlikuje se od drugih društava po ovim obilježjima:
1. tajno društvo nije pravna osoba,
2. tajno društvo nije trgovačko društvo,
3. tajno društvo je isključivo unutarnje društvo,
4. kod tajnog društva nema zajedničke imovine članova.1082
Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni
tvrtka tajnog člana.1083
Odnosi između poduzetnika i tajnog člana uređuju se ugovorom.1084 Na odnose između tajnog
člana i poduzetnika primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortaštvu samo ako ti
odnosi nisu uređeni ugovorom i drugim odredbama o tajnom društvu iz ZTD-a. Iz ovog proizlazi da su
odredbe ZTD-a dispozitivne prirode. Pa, tek ako se neka pitanja između poduzetnika i tajnog člana ne
urede ugovorom, a nisu riješena ni odredbama zakona, na njihov odnos primijenit će se propisi kojima
se uređuje ortaštvo.
Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza.1085 Tajni član
bi eventualno mogao djelovati samo kao zastupnik tajnoga društva temeljem punomoći (prokure ili
trgovačke punomoći) koju bi mu trebao dati poduzetnik, ali pritom bi djelovao na temelju svojstva
tajnoga člana. Za obveze tajnoga društva odgovara samo i isključivo poduzetnik. 1086
Na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnom
članu isplaćuje njegov udio u dobiti.1087 Tajni član sudjeluje u gubitku poduzetnikovog poduzeća samo
1081
Čl. 148. st.1. ZTD.
1082
V. Barbić, J., op.cit. (ref.1041.), str.527.
1083
Čl. 148. st. 3. ZTD.
1084
Čl. 149. ZTD.
1085
Čl. 148. st.4. ZTD-a.
1086
O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.74.
1087
Čl. 152. ZTD.
214
do iznosa uplaćenog uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao platiti na temelju ugovora o
tajnom društvu. Za iznos gubitka iskazanog poslovanjem poduzetnikovog poduzeća smanjuje se ulog
tajnog društva. U slučaju gubitka iskazanog u poslovanju poduzetnikovog poduzeća, tajni član nije
dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovom
ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni član obvezao
uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu. Poduzetnik i tajni član mogu ugovoriti i drukčiji način
obračuna, međutim ako ne ugovore drukčije, iznos obračunate dobiti koje tajni član nije naplatio ne
povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu.
Razlozi za prestanak tajnog društva su:
1. protek vremena na koje je sklopljen ugovor o tajnom društvu,
2. ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnom društvu ili ako ostvarivanje tog cilja
postane nemoguće,
3. smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,
4. ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost,
5. otvaranje stečajnog postupka nad tajnim članom, otvaranje stečajnog postupka nad
poduzetnikom ili nad tajnim članom,
6. otkazom ugovora.
215
6. GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE
Gospodarsko interesno udruženje (udruženje) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više
fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine
predmete njihovog poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak, ali tako da ta pravna osoba
za sebe ne stječe dobit.1088
Za gospodarsko interesno udruženje značajna su ova obilježja:
1. udružuju se najmanje dvije osobe,
2. cilj mu je strogo propisan Zakonom i razlikuje se od cilja svih ostalih društava,
3. temelj udruživanja je ugovor,
4. pravna je osoba i trgovačko društvo
5. članovi odgovaraju za obveze udruženja.1089
Gospodarsko interesno udruženje uređeno je odredbama ZTD-a o tom društvu. Ako tim dijelom
ZTD-a nije nešto drugo određeno, na gospodarsko interesno udruženje primjenjuju se odredbe ZTD-a
o javnom trgovačkom društvu, a supsidijarno odredbe ZOO-a o ortaštvu.
Za određenje udruženja bitno je naglasiti da ono ne smije stjecati dobit za sebe, već eventualno
za svoje članove.1090 Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruženja jest dobit članova i dijeli se
među njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju udruženja, a ako o tome nema odredaba, na
jednake dijelove.1091 Iznosi za koje izdaci prelaze prihode udruženja trebaju snositi njegovi članovi u
omjeru koji je predviđen ugovorom o osnivanju, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake
dijelove.1092
Predmet poslovanja udruženja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju
članovi udruženja s time da uz to može obavljati samo pomoćnu djelatnost.1093
1088
Čl. 583. st. 1. ZTD.
1089
1090
O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.68.
1091
Čl. 593. st. 1. ZTD.
1092
Čl. 593. st. 2. ZTD.
1093
Čl. 584. ZTD.
216
6.2. OSNIVANJE
Gospodarsko interesno udruženje osniva se bez temeljnog kapitala. Djelatnost udruženja mora
biti u vezi s gospodarskim djelatnostima njegovih članova kao pomoćna djelatnost njihovim
djelatnostima. Prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima. Drukčija odredba ugovora o
osnivanju ili oduka članova udruženja je ništetna.1094
ZTD-om je izričito propisano što udruženje ne smije:
1. ostvarivati izravne ni neizravne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelovanjem njegovih članova u
cjelini ili njegovih dijelova, drugih društava i fizičkih osoba
2. izravno ni neizravno držati dionice ili udjele u društvima članova; ono to ne može činiti ni u
drugim društvima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruženja, ali samo za račun
članova
3. biti članom drugoga udruženja
4. pribavljati sredstva na tržištu kapitala.
Gospodarsko interesno udruženje nastaje sklapanjem ugovora o njegovu osnivanju koji mora
biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave i mora sadržavati:
1. tvrtku udruženja,
2. sjedište udruženja,
3. predmet poslovanja udruženja,
4. tvrtku odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište odnosno prebivalište članova udruženja, te
registar i broj pod kojim su u tome registru upisani,
5. vrijeme trajanja udruženja, ako se ono osniva na određeno vrijeme.
Udruženje se upisuje u sudski registar suda na čijem se području nalazi sjedište udruženja
navedeno u ugovoru o osnivanju.1095
6.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA
Na udruženje se primjenjuju odredbe ZTD-a o javnom trgovačkom društvu. Za obveze

udruženja prema trećima u prvom redu odgovara udruženje, a članovi odgovaraju supsidijarno.1096
Članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost. U udruženje se mogu
učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima (odvjetnici, liječnici, i sl.) čiji je status uređen
posebnim propisima, dakle ne isključivo trgovci u smislu ZTD-a.
1094
Čl. 583. st. 2. ZTD.
1095
Čl. 588. st. 1. ZTD.
1096
Čl. 592. st. 1. i st. 2. ZTD.
217
ZTD u dijelu gdje se uređuje gospodarsko interesno udruženje sadrži samo odredbe o pristupu
novog člana u udruženje i o prijenosu udjela člana udruženja, odnosno o derivativnom stjecanju
članstva. Ne spominje stjecanje članstva nastankom udruženja, ali uređuje njegov nastanak, čime
posredno propisuje i način kako članom udruženja postaje njegov osnivač pa će za originarno stjecanje
članstva vrijediti isto što i za stjecanje takva članstva u javnom trgovačkom društvu.1097
Članovi gospodarskog interesnog udruženja odgovaraju za obveze udruženja neograničeno
cijelom svojom imovinom. Do okončanja likvidacije udruženja vjerovnik može po svom izboru
zahtijevati ispunjenje obveze od svakog člana udruženja, ako prethodno u pisanom obliku pozove
udruženje da podmiri svoju obvezu, a ono to ne učini ni u primjerenom roku po primitku poziva.1098
Članovi udruženja odgovaraju međusobno solidarno i solidarno s udruženjem.
Pri odlučivanju, svaki član udruženja ima jedan glas, ali je ugovorom o osnivanju moguće
predvidjeti da određeni članovi imaju i više glasova, ali pod uvjetom da jedan član ne može sam imati
većinu glasova.1099
Članovi udruženja odluke o izmjeni predmeta poslovanja udruženja, izmjeni uvjeta za
donošenje odluka udruženja, nastavljanju udruženja nakon isteka vremena za koje je inicijalno bilo
određeno njegovo trajanje, izmjeni doprinosa članova udruženja za financiranje udruženja, izmjeni
obveza članova udruženja te izmjeni ugovora o osnivanju udruženja mogu donositi samo jednoglasno.
U svim ostalim slučajevima za koje ZTD nije odredio da se odluke donose jednoglasno, ugovorom o
osnivanju se mogu predvidjeti uvjeti koji se moraju ispuniti za odlučivanje i većina koja je potrebna za
donošenje svih ili određenih odluka. Ako o tome u ugovoru nema odredbe i ostale odluke se donose
jednoglasno.1100
Udruženje se ne osniva radi stjecanja dobiti. Međutim, dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti
udruženja jest dobit članova i dijeli se među njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju
udruženja, a ako o tome u njemu nema odredaba, dijeli se na jednake dijelove.
Iznos za koji izdaci prelaze prihode udruženja snose njegovi članovi u omjeru koji je predviđen
ugovorom o osnivanju, a ako o tome nema odgovarajućih odredaba, na jednake dijelove.
Svaki član udruženja može djelomično ili u cjelini ustupiti svoje sudjelovanje u udruženju
drugom članu ili trećoj osobi. Ustupanje je moguće samo ako se time suglase svi članovi udruženja.
Treća osoba kojoj se ustupaju ta prava mora zadovoljavati sve uvjete koje ZTD propisuje za člana
udruženja.1101
1097
1098
Čl. 592. ZTD.
1099
Čl. 602. st. 2. ZTD.
1100
Čl. 602. st. 3. ZTD.
1101
O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.179.-181.
218
6.4. ORGANI UDRUŽENJA
Za razliku od ostalih društava osoba, gospodarsko interesno udruženje ima svoje organe i to:
članovi koji djeluju zajedno i uprava udruženja, a ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti i drugi
organi, primjerice nadzorni organ.1102
Uprava je obvezni organ udruženja koji se sastoji od jednog ili više članova. Članovi uprave ne
moraju biti članovi udruženja. Član ili članovi uprave udruženja mogu biti samo fizičke osobe koje se
imenuju ugovorom o osnivanju udruženja ili odlukom članova.1103 Član uprave ne može biti osoba koja
prema odredbama ZTD-a ne može biti član uprave ili nadzornog odbora u društvima kapitala.
Uprava obavlja poslove poslovodstva i zastupanja. Prema trećima udruženje zastupa samo
osoba koja čini upravu udruženja, a ako ih je više, svaka od njih. Prema trećima se ne može isticati
ograničenje ovlasti člana uprave sadržano u ugovoru o osnivanju ili u odluci članova društva, čak i ako
je objavljeno, ugovorom o osnivanju može se predvidjeti da članovi uprave zastupaju samo skupno dva
ili više članova uprave. Ta se odredba može isticati prema trećima samo ako je objavljena.
6.5. PRESTANAK UDRUŽENJA
Gospodarsko interesno udruženje može prestati odlukom članova udruženja, odlukom suda i
stečajem.
U svim slučajevima prestanka udruženja, osim stečajem, valja provesti njegovu likvidaciju.
Svaki član uprave i svaki likvidator udruženja dužan je zatražiti otvaranje stečajnog postupka nad
udruženjem kad su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, a svaki je član udruženja ovlašten zatražiti
otvaranje stečajnog postupka nad udruženjem kad su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti.
Članovi udruženja mogu donijeti odluku o prestanku udruženja. Odluka se donosi jednoglasno,
osim ako ugovorom o osnivanju nije drukčije određeno.1104 Članovi udruženja moraju donijeti odluku o
prestanku udruženja ako je isteklo vrijeme trajanja određeno ugovorom o osnivanju ili je nastupio neki
drugi razlog koji je u njemu predviđen za prestanak udruženja ili je ostvaren predmet poslovanja
udruženja ili ga se više ne može ostvariti.
Po tužbi svakog člana udruženja ili treće osobe koja za to ima pravni interes ili nadležne vlasti
sud će donijeti odluku o prestanku udruženja, osim ako se učinjeni nedostatak ne otkloni prije nego što
se ta odluka donese.1105
1102
Čl. 601. st. 1. ZTD.
1103
Čl. 604. ZTD.
1104
Čl. 607. ZTD.
1105
Čl. 608. ZTD.
219
220
7. DIONIČKO DRUŠTVO
Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u

temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice.1106 Dioničko društvo je društvo kapitala. To znači da za
dioničko društvo nije bitno tko je član (dioničar) društva jer se članstvo manifestira kroz dionice kao
udjele u temeljnom kapitalu, a ne kroz osobna svojstva članova kao što je slučaj kod javnog trgovačkog
društva. Dioničko društvo može imati i samo jednog člana (dioničara), a članovi ne odgovaraju za
obveze društva, osim u slučajevima proboja pravne osobnosti.
Dioničko društvo karakterizira:
1. dioničko društvo je pravna osoba,
2. dioničko društvo je trgovačko društvo i društvo kapitala,
3. dioničko društvo mora imati temeljni kapital, a taj je temeljni kapital podijeljen na dionice,
4. temeljni akt dioničkog društva je statut,
5. dioničko društvo može imati i samo jednog člana,
6. članovi dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva.
7.2. TEMELJNI KAPITAL
Temeljni kapital je u statutu označena najmanja početna svota kapitala društva čije se namicanje
i očuvanje osigurava zakonom. Temeljni kapital je zapravo zbroj nominalnih svota dionica koje služe
kao mjerilo za uređenje unutarnjih odnosa između dioničara.1107
Temeljni kapital dioničkog društva je podijeljen na dionice. Temeljni kapital i dionice, osim
onih bez nominalnog iznosa, moraju glasiti na nominalne iznose izražene u kunama. 1108 Najniži iznos
temeljnog kapitala dioničkog društva je 200.000,00 kn.1109 Kako je ZTD lex generalis, u odnosu na
pojedina dionička društva može se posebnim propisom (lex specialis) odrediti da minimalni temeljni
1106
Čl. 159. ZTD.
1107
1108
Čl. 161. ZTD.
1109
Čl. 162. ZTD.
221
kapital dioničkih društava koja obavljaju pojedine zakonom određene djelatnosti bude viši od tog
iznosa. Takve odredbe o povišenim iznosima potrebnim za registraciju pojedinih dioničkih društava
nalazimo primjerice u Zakonu o osiguranju, Zakonu o kreditnim institucijama i sl.
Registarski sud, kome se podnosi prijava za upis dioničkog društva u sudski registar, odbit će
upis dioničkog društva čiji je temeljni kapital manji od najnižeg propisanog. Prijava registarskom sudu
mora, između ostalog, sadržavati i dokaz o uplaćenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da društvo
može s njima slobodno raspolagati koju potvrdu izdaje ovlaštena kreditna institucija.
7.3. DIONICE
Pojam dionica ima trojako značenje:

1. dionica je dio temeljnog kapitala,
2. dionica predstavlja skup članskih prava i obveza koja pripadaju njezinu imatelju,
3. dionica je korporativni vrijednosni papir.1110
7.3.1. Dionica kao dio temeljnog kapitala
Temeljni kapital dioničkog društva podijeljen je na dionice. Svaka dionica predstavlja

razmjeran dio temeljnog kapitala društva.1111 Društvo može izdati dionice s nominalnim iznosom ili
bez nominalnog iznosa.
Nominalni iznos dionice ne može biti manji od 10,00 kn. Ako je nominalni iznos dionice manji
od ovog iznosa, dionica je ništetna. Nominalni iznosi dionica koji su veći od 10,00 kn moraju glasiti na
iznos koji su višekratnici od iznosa od 10,00 kn. Ako se izdaju dionice u nominalnom iznosu, zbroj
njihovih nominalnih iznosa mora odgovarati temeljnom kapitalu dioničkog društva.
Dionice bez nominalnog iznosa sudjeluju u temeljnom kapitalu društva u jednakome dijelu.
Dioničko društvo može slobodno izabrati hoće li izdati dionice s nominalnim iznosom ili bez
nominalnog iznosa, ali ne može imati obje vrste dionica.
Nominalni iznos dionice i njezina vrijednost na tržištu kapitala nije ista stvar. Vrijednost
dionice na tržištu (tržišna cijena) može biti veća, jednaka ili manja od nominalnog iznosa na koji
dionica glasi, što će ovisiti, prije svega o ponudi i potražnji na tržištu kapitala, odnosno burzi.
Jednako tako, od nominalnog iznosa dionice valja razlikovati i iznos za koji se izdaju
dionice.1112 Ukupan iznos za koji se dionice izdaju ne smije biti niži od najnižeg iznosa temeljnog
1110
O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.184.
1111
1112
Čl. 164. ZTD.
222
kapitala, a pojedina se dionica ne može izdati za iznos koji je niži od njezina nominalnog iznosa,
odnosno iznosa temeljnog kapitala koji otpada na pojedinu dionicu bez nominalnog iznosa. Zabranjeno
je dakle izdavanje dionica sub pari.
S druge strane, dozvoljeno je izdavanje dionica za viši iznos od dijela temeljnog kapitala koji na
njih otpada (izdavanje dionica super pari). Ukoliko je dionica izdana super pari razlika između
nominalnog iznosa dionice i iznosa za koji je ona izdana naziva se premijom (agio) i unosi se u rezerve
kapitala.1113
7.3.2. Dionica kao skup članskih prava i obveza
Dionica označuje i skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu koja se stječu
ulaganjem čije imovine u društvo pa ta imovina postaje dijelom imovine društva, a ulagač u zamjenu
dobiva članstvo u društvu.1114
Dionice koje daju ista prava čine rod dionica.1115 Iz navedenoga proizlazi da društvo može
izdavati nekoliko rodova dionica koje će svojim imateljima davati različita prava. U tom smislu ZTD
razlikuje redovne i povlaštene dionice.1116
7.3.2.1. Redovne dionice

Redovne dionice su dionice koje svojem imatelju daju pravo glasa na glavnoj skupštini, pravo
na isplatu dijela dobiti društva (dividendu) i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno
stečajne mase društva.1117
7.3.2.2. Povlaštene dionice

Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu
u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva
pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa
zakonom i statutom društva.1118
Povlaštena dionica može biti kumulativna i participativna. Kumulativna povlaštena dionica daje
imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih
1113
Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak I.: dioničko društvo), Zagreb, 2010., str.55.
1114
1115
Čl. 168. ZTD.
1116
Čl. 167. st. 1. ZTD.
1117
čl. 167. st. 2. ZTD.
1118
čl. 167. st. 3. ZTD.
223
dividendi prije isplate dividende imateljima redovnih dionica.1119 Participativna povlaštena dionica daje
imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo da pored određene dividende naplati i
dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica.1120
Uz određena povlaštena imovinska prava, povlaštene dionice svojim imateljima daju i pravo
glasa. No za razliku od redovnih dionica koje uvijek moraju davati pravo glasa, povlaštene dionice je
moguće izdati i bez prava glasa. Ukupan iznos temeljnog kapitala koji se odnosi na takve povlaštene
dionice bez prava glasa ne smije prijeći polovinu iznosa temeljnog kapitala društva.1121 Svrha izdavanja
povlaštenih dionica bez prava glasa je u tome što znatan broj dioničara ne zanima vođenje poslova
društva zbog osobne nesklonosti za obavljanje takvih poslova ili zbog spoznaje da kao mali dioničar i
ne može mnogo utjecati na poslovanje društva.1122
7.3.3. Dionica kao vrijednosni papir
Jedna je od specifičnosti dioničkog društva upravo mogućnost da se dionica izrazi kao

vrijednosni papir. Vrijednosni papir je isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu
upisanu u toj ispravi njezinu zakonitu imatelju.1123
Dionica je korporacijski vrijednosni papir. To znači da putem nje njezin imatelj ostvaruje svoja
članska prava spram dioničkog društva izdavatelja (pravo glasa na skupštini, pravo na dividendu itd.).
Kao vrijednosni papir, dionica može glasiti samo na ime.1124
Dionica može imati oblik pisane isprave o dionici ili oblik elektroničkog zapisa
(nematerijalizirani vrijednosni papir) koje vodi Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. (SKDD) u
središnjem depozitoriju, središnjem registru nematerijaliziranih vrijednosnih papira.
Dionice su prenosivi (negocijabilni) vrijednosni papiri. Dionica za koju je izdana isprava
prenosi se indosamentom, a ako kada nije izdana isprava o dionici, dionica se prenosi cesijom. Dionice
izdane u nematerijaliziranom obliku prenose putem sustava poravnanja i namire.1125
1119
čl. 167. st. 5. ZTD.
1120
Čl. 167. st. 6. ZTD.
1121
Čl. 169. ZTD.
1122
1123
Čl. 1135. ZOO-a.
1124
Dionice na donositelja, koje su prije bile dopuštene, ukinute su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
trgovačkim društvima od 19.10.2007. (NN br.107/07). Posljedica uvođenja tog zakonskog rješenja je preuzeta obveza
Hrvatske za donošenjem mjera za sprječavanje pranja novca. Naime, spomenuto je bilo moguće upravo dionicama koje
glase na donositelja, kao i prometom istih, jer se prijenos odvijao predajom isprave od strane donositelja, što je
omogućavalo netransparentnost u novčanim tokovima i neplaćanje poreznih obveza prema državi.
1125
Čl. 227. st. 1. ZTD, čl. 496. Zakon o tržištu kapitala (NN br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15;
dalje: ZTK).
224
Statutom društva se može predvidjeti da je za prijenos dionica koje nisu izdane u
nematerijaliziranom obliku potrebna i suglasnost društva - tzv. vinkulacija. U tom slučaju govorimo o
vinkuliranim dionicama.1126
7.3.3.1. Isprava o dionici

Dionica koja nije izdana u nematerijalnom obliku mora imati sljedeće sastojke:
1. oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos ako društvo izdaje dionice s nominalnim
iznosom,
2. oznaku roda dionice,
3. tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,
4. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,
5. datum izdavanja i broj dionice,
6. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionica.1127
Isprava o dionici sastoji se od tri dijela. Prvi dio isprave je plašt dionice, drugi dio je kuponski
arak za naplatu dividendi i treći dio je talon s kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske
arke.
Za postojanje isprave o dionici bitan je plašt dionice. Isprava je valjana ako ostali dijelovi nisu
izdani. Plašt dionice (temeljna isprava) službena je potvrda članstva u dioničkom društvu, osobito s
pravom sudjelovanja u temeljnom kapitalu, dividendi i pravu glasa.1128 Plašt dionice mora sadržavati
sve poviše navedene sastojke dionice.
Drugi dio isprave o dionici je kuponski arak za naplatu dividendi. Kuponski arak može biti
povezan ili odvojen od temeljne isprave. Ako je povezan s temeljnom ispravom, kupon čini njezin
sastavni dio i dijeli njezinu pravnu sudbinu. Ako je odvojen ili je posebno izdan, kupon je samostalna
vrijednosnica, tj. može se prenositi tradicijom ili indosamentom.1129 Glase li kuponi za isplatu
dividende na donositelja, proglašavanjem isprave o dionici ili privremenici nevažećima, utrnjuju i
zahtjevi iz kupona koji još nisu dospjeli na naplatu.1130 Svaki kupon mora sadržavati: redni broj kupona
za naplatu dividende, broj dionice na koju se odnosi na temelju koje se isplaćuje dividenda, tvrtku
izdavatelja dionice, faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.1131
Talonom imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi za
isplatu dividende. Talon se može prenijeti samo uz prijenos temeljne isprave (plašta dionice) na temelju
1126
Čl. 227. st. 2. ZTD.
1127
Čl. 171. ZTD.
1128
1129
1130
Čl. 230. st. 2. ZTD.
1131
Čl. 171. st. 3. ZTD.
225
koje je izdan. Talon nema funkciju vrijednosnice, već je to legitimacijski papir sui generis.1132 Talon
mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi.
7.3.3.2. Dionice izdane u nematerijalnom obliku

Pod uvjetima propisanima posebnim zakonom, statutom društva može se odrediti da društvo
izdaje isprave o dionicama ili dionice u nematerijaliziranom obliku.1133 Pravnu regulaciju vrijednosnih
papira u nematerijaliziranom obliku uređuje ZTK. Nematerijalizirani vrijednosni papir je elektronički
zapis na računu vrijednosnih papira u kompjutorskom sustavu središnjeg depozitorija kojim se njegov
izdavatelj obvezuje vlasniku ispuniti obvezu sadržanu u nematerijaliziranom vrijednosnom papiru.1134
Na računima nematerijaliziranih vrijednosnih papira vode se podaci o vrstama, rodovima,
količinama, stvarnim pravima i nositeljima tih prava, ograničenjima stvarnih prava, te povijesti upisa
nematerijaliziranih vrijednosnih papira. Račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira može glasiti na
jednu osobu, na više osoba koje mogu biti vlasnici, odnosno suovlaštenici nematerijaliziranih
vrijednosnih papira (zajednički račun).
Obvezni sadržaj dionica koje su izdane u obliku nematerijaliziranog vrijednosnog papira jest:
1. oznaka da je dionica i oznaku roda dionice,
2. tvrtku i sjedište izdavatelja dionica te ukupan broj izdanih vrijednosnih papira izdavatelja
upisanih u središnji depozitorij,
3. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,
4. nominalni iznos na koji glasi ili naznaku da se radi o dionici bez nominalnog iznosa,
5. ako dionica glasi na nominalni iznos, ukupan nominalni iznos izdanih dionica upisanih u
središnji depozitorij,
6. podatak daje li dionica svom imatelju pravo glasa,
7. ako dionica daje posebna prava sadržaj tih posebnih prava,
8. datum upisa u središnji depozitorij.1135
7.3.4. Odluka o izdavanju dionica
Odluku o izdavanju dionica donose glavna skupština ili osnivači društva u skladu sa statutom.
Odlukom o izdavanju dionica utvrđuju se: tvrtka izdavatelja dionica, ukupni iznos na koji se izdaju
dionice i broj dionica, nominalni iznosi dionica (ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom), oznaka
da dionice glase na ime, izdaju li se uz izdavanje isprava o dionici ili kao nematerijalizirani vrijednosni
1132
1133
Čl. 172. st.3. ZTD.
1134
Čl. 490. ZTK.
1135
Čl. 170. st. 2. ZTD i čl. 493. ZTK.
226
papiri, vrijeme upisa dionica, način upisa dionica, kod koga se, u kojem roku i na koji način uplaćuju
dionice, u kojem se roku vraćaju uplaćena sredstva ako se odustane od izdavanja dionica, rod dionica,
redoslijed ostvarenja prvenstva iz povlaštenih dionica ako se one izdaju u više serija.
7.3.5. Vlastite dionice
Vlastite dionice su dionice koje drži samo društvo i čija prava miruju.1136 One ne čine poseban
rod dionica. Riječ je o dionicama koje je izdalo društvo koje je njihov imatelj. 1137 Društvo ne smije
upisati vlastite dionice.1138 Stjecanje vlastitih dionica načelno nije zabranjeno, međutim, ono je svedeno
na posebne slučajeve. Razlozi su sljedeći: temeljna obveza dioničara je uplata njihovih uloga i takve
obveze ih društvo ne može osloboditi.1139
Društvo može stjecati vlastite dionice na temelju ovlasti glavne skupštine za njihovo stjecanje
koja vrijedi najviše 5 godina i određuje uvjete pod kojima se one mogu stjecati. 1140 Ti uvjeti se odnose
naročito na najveći broj dionica koje ono treba steći, vrijeme za koje je dana ovlast za stjecanje dionica
i, ako se dionice stječu naplatnim putem, najveću i najmanju vrijednost onoga što društvo za to daje.
Društvo ne smije stjecati vlastite dionice da bi njima trgovalo. Pri svakom takvom stjecanju dionica
uprava društva mora utvrditi da su za to ispunjeni uvjeti propisani ZTD-om.
Pri stjecanju vlastitih dionica i njihovu raspolaganju mora se primijeniti načelo jednakog
položaja dioničara. Smatra se da je ono primijenjeno ako se dionice stječu, odnosno ako se s njima
raspolaže na organiziranom tržištu vrijednosnih papira. Za drukčije raspolaganje dionicama potrebna je
odluka glavne skupštine. Pri stjecanju i raspolaganju vlastitim dionicama na odgovarajući se način
primjenjuje pravo prvenstva pri upisu novih dionica. Glavna skupština može ovlastiti upravu odnosno
upravni odbor da povuče vlastite dionice uz smanjenje temeljnog kapitala društva, a da za to nije
potrebna njezina posebna odluka.
U određenim slučajevima društvo može stjecati vlastite dionice i bez posebne ovlasti glavne
skupštine:
1. ako je to potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,
2. ako dionice treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava koje je s
njime povezano s time da ih u roku od godinu dana od dana stjecanja mora prenijeti tim
osobama,
1136
Čl. 235. ZTD.
1137
Gorenc, V., Stjecanje vlastitih dionica u svjetlu Novele od 19. Listopada 2007., Pravo i porezi, 03/2008., str.3.
1138
Čl. 29. ZTD.
1139
Gorenc, V., op.cit (ref.1137.), str.3.
1140
Čl. 233. ZTD.
227
3. ako se dionice stječu zato da bi se po odredbama ZTD-a obeštetilo dioničare društva ili
manjinske dioničare o njemu ovisnih društava,
4. ako je stjecanje nenaplatno ili ako stjecanjem kreditna, odnosno financijska institucija kupuje
dionice komisiono,
5. ako ih stječe od dioničara zbog toga što nije u potpunosti uplatio iznos za koji su izdane,
6. na temelju univerzalnoga pravnog sljedništva,
7. na temelju odluke glavne skupštine o povlačenju dionica po propisima o smanjenju temeljnog
kapitala društva,
8. nadmetanjem provedenim od strane suda da bi društvo namirilo neku svoju tražbinu prema
dioničaru.
Na vlastite dionice te u svrhe prethodno navedene u točkama 1. do 3., 5. i 8., zajedno s vlastitim
dionicama koje društvo već ima ne smije otpasti više od 10% temeljnog kapitala društva. Takvo je
stjecanje nadalje dopušteno samo onda ako društvo stvori propisane rezerve za te dionice tako da neto
aktiva društva iskazana u financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu zbog stjecanja dionica
ne postane manja od iznosa temeljnog kapitala i rezervi koje po zakonu ili po statutu ono mora imati, a
koje se ne smiju koristiti za isplate dioničarima. U tu svrhu treba iznos temeljnog kapitala računski
umanjiti za iznos za koji taj kapital još nije uplaćen ako taj iznos nije iskazan na aktivnoj strani
izvještaja o financijskom položaju. U slučajevima stjecanja vlastitih dionica, te slučajevima pod
prethodno navedenim točkama 1., 2., 4. i 8. stjecanje dionica je dopušteno samo onda ako su za njih u
cjelini uplaćeni iznosi za koje se izdaju.
U slučajevima stjecanja vlastitih dionica i slučajevima pod prethodno navedenom točkom 1.,
uprava društva mora izvijestiti prvu sljedeću glavnu skupštinu društva o razlozima i svrsi stjecanja
dionica, njihovu broju i udjelu u temeljnom kapitalu te o protuvrijednosti onoga što je društvo dalo za
te dionice.
Stjecanje dionica protivno odredbama ZTD-a je valjano, a obveznopravni posao o prijenosu
dionica je ništetan.1141
Novo uređenje stjecanja vlastitih dionica, osim što je usklađeno sa sekundarnim izvorima prava
Europske unije, propisuje posebne uvjete koje društvo mora ispuniti pri davanju predujma, zajma ili
osiguranja za stjecanje vlastitih dionica. Zakonske odredbe o stjecanju vlastitih dionica društva vrijede i
ako netko treći djeluje u vlastito ime, ali za račun dioničkog društva.1142
1141
Čl. 233. st. 6. ZTD. Za posljedice nedopuštenog stjecanja vlastitih dionica v. Parać, Z. Nedopušteno stjecanje
vlastitih dionica i njegove pravne posljedice, Pravo u gospodarstvu, 4/1999.
1142
Čl. 237. ZTD.
228
7.4. STATUT
Statut je temeljni akt dioničkog društva. Njime se izražava tzv. statička volja društva. U pogledu
sadržaja statuta vrijede mjerodavne odredbe ZTD-a. Cjelovit sadržaj i struktura statuta dioničkog
društva ovisi o konkretnim okolnostima društva i očitovanju volje onih koji su prema konkretnim
statutima ovlašteni za predlaganje statuta, usvajanje statuta i donošenje organizacijskih i strateških
odluka u konkretnom dioničkom društvu. Statut dioničkog društva mora sadržavati odredbe o:
1. tvrtki i sjedištu društva,
2. predmetu poslovanja,
3. iznosu temeljnog kapitala,
4. podjeli temeljnog kapitala na dionice s nominalnim iznosom ili na one bez tog iznosa,
5. tome da se izdaju dionice koje glase na ime,
6. odredbe o tome ima li društvo upravu i nadzorni odbor ili upravni odbor, te ovisno o tome broju
članova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora i izvršnih direktora,
7. način i oblik objave priopćenja društva i
8. vrijeme trajanja i prestanka društva.1143
Pored navedenog sadržaja koji je obligatoran, statutom se mogu urediti i neka druga pitanja, ako
to nije izričito isključeno ZTD-om. Statut smije sadržavati odredbe koje odstupaju od odredaba ZTD-a
samo kada je to u ZTD-u izričito dopušteno. Odredbe statuta donesene protivno ovim ograničenjima su
ništetne.1144
7.5. OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA
ZTD predviđa simultano i sukcesivno osnivanje dioničkog društva. Kod simultanog osnivanja
osnivači osnivaju društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i potpisivanjem statuta te
izjavom da osnivaju dioničko društvo.1145 Kod sukcesivnog osnivanja društvo se može osnovati tako
da osnivači usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis preostalih dionica
pa se one upisuju na temelju tog poziva.1146
1143
Čl. 173. st. 3. ZTD.
1144
Čl. 173. st. 4. ZTD.
1145
Čl. 177. ZTD.
1146
Čl. 195. ZTD.
229
7.5.1. Simultano osnivanje dioničkog društva
Prva radnja koju treba učiniti prilikom simultanog osnivanja društva jest usvajanje statuta od
strane svih osnivača. Jednako tako osnivači trebaju svojom izjavom preuzeti sve dionice. Ove se radnje
provode na zapisnik kod javnog bilježnika. Usvajanjem statuta i preuzimanjem dionica nastaje
preddruštvo dioničkog društva.
Da bi preddruštvo moglo zaživjeti te nastaviti s aktivnostima u smjeru osnivanja dioničkog
društva, članovi društva imenuju prvi nadzorni odnosno upravni odbor sukladno statutu, te revizora za
prvu ili za preostali dio prve poslovne godine. Imenovanje mora biti u obliku javnobilježničke isprave.
Nadzorni odnosno upravni odbor imenuje članove prve uprave, odnosno izvršne direktore.
Potom je potrebno uplatiti dionice. Dionice se uplaćuju u novcu ili ulaganjem stvari ili prava.
Prije upisa društva u sudski registar, mora se ako se ulozi uplaćuju u novcu, uplatiti barem četvrtina
najnižeg iznosa za koji se izdaje dionica. Glede ulaganja stvari i prava vrijedi pravilo da se takvi ulozi
moraju u cijelosti unijeti u društvo prije upisa u sudski registar. Osim toga kada je riječ o ulogu u
stvarima i pravima bit će potrebno provesti reviziju osnivanja,1147, osim kada se ulažu vrijednosni
papiri ili instrumenti tržišta novca koji imaju tržišnu vrijednost, odnosno ako je vrijednost stvari ili
prava koja su ulažu utvrdio stalni sudski procjenitelj najviše šest mjeseci prije unosa stvari ili prava u
društvo.1148
Osnivači dioničkog društva dužni su sačiniti pisano izvješće o osnivanju. Revizija osnivanja od
strane revizora kojega imenuje sud, provodi se samo u slučajevima propisanim zakonom.
Posljednju fazu osnivanja dioničkog društva predstavlja prijava i upis u sudski registar. Prijavu
za upis društva u sudski registar podnose svi članovi uprave i nadzornog odbora odnosno svi izvršni
direktori i članovi upravnog odbora.1149 Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano i sadržava li
prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene sve potrebne isprave. Ako su ostvarene sve
pretpostavke, sud će upisati društvo u sudski registar i time je ono osnovano.
7.5.2. Sukcesivno osnivanje dioničkog društva
Sukcesivno osnivanje društva specifično je za dionička društva te se na taj način ne može

osnivati niti jedno drugo društvo. Potreba za mogućnošću sukcesivnog osnivanja društva proizlazi iz
činjenice da će osnivači za ostvarenje pojedinih ciljeva društva nerijetko trebati veći kapital nego što su
ga u mogućnosti sami pribaviti, pa će već prilikom osnivanja putem javnog poziva pozvati „vanjske
ulagače“.
1147
Čl. 182. st. 2. t. 4. ZTD.
1148
Čl. 185a. ZTD.
1149
Čl. 186. ZTD.
230
Kao i kod simultanog osnivanja, kod sukcesivnog osnivanja osnivači prije svega usvajaju i
potpisuju statut. Specifičnost sukcesivnog osnivanja je u tome što osnivači ne preuzimaju sve dionice
već samo dio dionica, dok za preostale dionice osnivači upućuju javni poziv (prospekt) za upis tih
dionica.
Glede obveze članova društva da izrade izvješće o osnivanju te o eventualnoj reviziji osnivanja
vrijede ista pravila kao i kod simultanog osnivanja.
Slijedi faza upisa i uplata dionica koje su ponuđene prospektom. Te se dionice upisuju i
uplaćuju kod kreditne institucije sukladno prospektu. Kreditna institucija kod koje se obavlja upis
dionica mora zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće
revizora. Upis se vrši na način da zainteresirana osoba potpisuje tri primjerka izjave o upisu dionica
(upisnice). Rok za upis ne može biti dulji od tri mjeseca računajući od dana koji je prospektom
određen kao dan početka upisa. Ako u navedenom roku nisu upisane i uplaćene sve dionice, osnivači
mogu u roku od narednih petnaest dana sami upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane. Ako
osnivači u navedenom roku ne preuzmu odnosno ne upišu preostale dionice, osnivanje nije uspjelo, te
su osnivači dužni u narednih petnaest dana oglasom pozvati upisnike da podignu uplaćene iznose.
Ako je upis dionica uspio, osnivači imaju dužnost u roku od petnaest dana po proteku roka za
upis rasporediti dionice osobama koje su ih upisale.
Najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica mora se održati osnivačka skupština.
Da bi osnivačka skupština bila podobna za odlučivanje na njoj mora biti zastupljena većina svih
dionica, a ukoliko se dionice izdaju u više rodova tada i većina dionica svakoga roda. Na osnivačkoj
skupštini utvrđuje se jesu li upisane odnosno preuzete sve dionice, te jesu li uneseni svi ulozi koji se po
zakonu moraju unijeti prije upisa društva, nadalje se utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret
društva, te se izabire prvi nadzorni odnosno upravni odbor. Nadzorni odnosno upravni odbor će
imenovati članove uprave odnosno izvršne direktore društva.
Glede prijave i upisa društva u sudski registar kod sukcesivnog osnivanja, na odgovarajući se
način primjenjuju pravila koja vrijede za prijavu i upis u sudski registar kod simultanog osnivanja.
7.6. ODNOSI DIONIČARA I DRUŠTVA
ZTD-om su uređena prava i obveze dioničara. Uređivanje tih odnosa u dioničkim društvima
temelji se na načelu da pod jednakim uvjetima dioničari imaju isti položaj. 1150 U skladu s tim načelom
moraju se tumačiti odredbe o pravima i obvezama članova te način ispunjenja obveza kad one nisu
izričito uređene ZTD-om. Svi imatelji dionica stječu temeljno člansko pravo u društvu. Ostala prava
1150
Čl. 211. ZTD.
231
proizlaze po svom sadržaju iz različitih rodova dionica. Dionice koje daju ista prava, čine rod
dionica.1151
7.6.1. Prava dioničara
Prava dioničara mogu se u svojoj ukupnosti podijeliti na imovinska prava i upravljačka prava te
povlaštena prava. Imovinska prava su pravo sudjelovanja u dobiti, pravo na ostatak koji preostane u
likvidacijskoj masi, pravo na udjel u stečajnoj masi, pravo na dionice nove emisije, pravo prvokupa.
Upravljačka prava su pravo glasa, pravo sudjelovanja u radu skupštine, pravo izbora ili imenovanja
organa društva, pravo pobijanja odluka skupštine. Pravo imenovanja članova upravnog odbora smatra
se posebnim pravom dioničara.1152 Upravljačka i imovinska prava stječu svi imatelji redovitih dionica.
Povlaštena prava mogu biti imovinska i upravljačka, a stječu ih na osnovi zakona ili odredaba statuta
imatelji povlaštenih dionica i njihovih podvrsta: kumulativnih i participativnih povlaštenih dionica.
Povlaštena prava predviđena ZTD-om mogu biti: pravo na fiksnu dividendu ili udjel u postotku
od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva isplate dividende, ostatka likvidacijske ili stečajne
mase, pravo prvenstva naplate kumuliranih dividendi, pravo fiksne dividende i dividende koja pripada
imateljima redovnih dionica.
Povlaštena prava u stanovitom smislu znače odstupanje od načela istog položaja dioničara.
Naime, to se načelo mora tumačiti tako da su uvjeti pod kojima je dioničar stekao članska i druga prava
različiti, ovisno o rodu dionice koju je stekao. Povlaštena prava su iznimka koja se opravdava potrebom
privlačenja osobito važnih dioničara – ulagača, imatelja velikih iznosa sredstava, slobodnih za
investiranje ili naročito napredne i konkurentne tehnologije.
Temeljno imovinsko pravo dioničara je pravo sudjelovanja u diobi dobiti, odnosno pravo na
isplatu dividende.1153 Dobit se dijeli razmjerno nominalnom iznosu dionice, ali se statutom može
odrediti i drugačiji način podjele dobiti. Ne odredi li glavna skupština odlukom o upotrebi dobiti dan
kada dioničari stječu tražbine za isplatu dividende određene tom odlukom, koji ne smije biti kasniji od
30. dana nakon dana donošenja odluke, dioničari stječu prema društvu tražbine na isplatu dividende
istekom dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Stjecanjem od strane
dioničara, tražbine za isplatu dividende odvajaju se od dionica ostvarenjem prava iz kojih su nastale. U
odluci o isplati dividende može se odrediti dan dospijeća tih tražbina koji ne može biti po isteku roka
od 30 dana od dana kada su ih dioničari stekli. Ne odredi li glavna skupština dan dospijeća tražbina,
one dospijevaju istekom 30. dana od dana kada su stečene.
1151
Čl. 168. ZTD.
1152
Barbić, J., Upravni odbor u dioničkom društvu prema noveli Zakona o trgovačkim društvima, Pravo u
gospodarstvu, 03/2008., str.372.
1153
Čl. 223. ZTD.
232
Statutom se posebno uređuje upotreba dobiti i raspoređivanje u zakonske rezerve i rezerve
kapitala u skladu sa ZTD-om.1154 Odluku o upotrebi dobiti donosi glavna skupština.1155
Svoja upravljačka prava dioničari ostvaruju u organima društva. Svaki dioničar ima pravo
sudjelovati u radu glavne skupštine, glasovati, predlagati i birati članove organa koje bira skupština.
Upravljačka prava i njihovo ispunjenje moraju se tumačiti tako da je svrha tih zakonskih
odredaba ravnomjerno zadovoljenje sljedećih interesa: zaštita imovinskih interesa članova (stjecanje
dobiti), osiguranje trajnosti i rasta društva pomoću djelotvorne uprave, sprječavanje i sankcioniranje
mogućih zlouporaba od uprave, uspostavljanje ravnoteže i zaštitnih mehanizama između
neprofesionalnog i nestručnog, samo za dobit zainteresiranog članstva skupštine kao „masovnih
ulagača“ i poduzetnika te provedivost poduzetničkog interesa uprave i većinskih vlasnika, ali ne na
štetu manjinskih dioničara i društva kao cjeline odnosno zaposlenih i rasta zapošljavanja.1156 Ti interesi
ostvaruju se djelovanjem organa društva u djelokrugu njihovih ovlasti te zakonskih zabrana i
odgovornosti.
U pravima društava posebno se uređuje zaštita dioničara pa su se već ustalile i metode kako se
to čini. Hrvatsko pravo slijedi načine zaštite prihvaćene u drugim pravnim sustavima koji su potvrđeni
u praksi. Pritom valja razlikovati: mjere zaštite dioničara od postupanja drugih dioničara, mjere zaštite
dioničara od djelovanja organa društva, mjere zaštite dioničara u povezanim društvima i mjere zaštite
dioničara pri preuzimanju društava.1157
7.6.2. Zaštita prava manjinskih dioničara
Pravna zaštita manjinskih dioničara potrebna je s obzirom na njihov položaj u sustavu

glasovanja jer ne bi mogli ostvariti ostala prava koja su dana dioničarima pod jednakim uvjetima.
Oblici zaštite u našem pravu, kao i u usporednim pravima, ograničavaju se na davanje određenih
povlaštenih prava procesne prirode manjini od 10% udjela u temeljnom kapitalu odnosno dioničarima
čiji je zbroj udjela u temeljnom kapitalu njegov deseti dio.1158 Udjel od 10% određuje se u odnosu na
temeljni kapital zastupljen na glavnoj skupštini. Neka su prava dana pojedinačno svim dioničarima,
neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu (točka 2., 5. i 6.).
Dioničari koji imaju dionice što čine najmanje desetinu temeljnog kapitala zastupljenog na
glavnoj skupštini, imaju sljedeće ovlasti:
1154
Čl. 220. i čl. 222. ZTD.
1155
Čl. 275. ZTD.
1156
Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Trgovačko pravo – društva, Zagreb, 2009., str.97.
1157
Barbić, J., Načini zaštite dioničara, Pravo u gospodarstvu, 04/2006., str.10.
1158
233
1. pravo zahtijevati da se o prijedlogu dioničara za izbor člana nadzornog, odnosno upravnog
odbora ili imenovanja revizora glasuje prije glasovanja o prijedlogu nadzornog, odnosno
upravnog odbora,1159
2. upućivati prijedloge glavnoj skupštini – neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu,1160
3. upućivati zahtjeve sudu da imenuje posebne revizore ako je glavna skupština odbila to učiniti,
4. pravo veta na odricanje društva od zahtjeva za naknadu štete u slučajevima prema čl. 252., st. 4.
ZTD-a,
5. tražiti da im se pošalje priopćenje – neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu,
6. zahtijevati obavijesti o poslovima društva, neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu.1161
7.6.3. Obveze dioničara
Glavna obveza dioničara je uplata iznosa za koji se dionica izdaje. Pravo trgovačkih društava
vrlo je strogo u postavljanju obveze uplate dionica i ispunjenju te obveze. Izričite zabrane vrijede glede
mogućnosti odgode plaćanja pojedinim dioničarima, oslobađanje od plaćanja ili da se umjesto uplate
primi nešto drugo. Jednom uplaćeni iznos ne može se vratiti dioničaru.1162
Sankcije nepravodobnog plaćanja su isključenje iz društva, a to se ostvaruje oduzimanjem
dionica i onoga što su dioničari do tada uplatili. Uvjet je provedbe tako strogih i teških sankcija taj da
se dioničarima dade naknadni rok i takav rok objavi u glasilu društva.1163
7.7. ORGANI DIONIČKOG DRUŠTVA
U okviru unutrašnjeg ustrojstva društva, mogu se definirati dva pravna sustava korporativnog
upravljanja: monistički sustav upravljanja (single board system, one-tier system) i dualistički sustav
upravljanja (dual board system, two-tier system), a ovisno o trgovačkim društvima i njihovoj pravnoj
tradiciji.1164 Tako trgovačka društva anglosaksonskog područja pretežno imaju monistički, dok
1159
Čl. 294. ZTD.
1160
Čl. 282. ZTD.
1161
Čl. 287. ZTD.
1162
Čl. 216. i čl. 217. ZTD.
1163
Čl. 214. ZTD.
1164
V. u: Horak, H., Dumančić, K., Modeli korporativnog upravljanja s posebnim osvrtom na rješenja u Italiji i
Francuskoj, Pravo i porezi, 1/2011., str.7.-8.
234
trgovačka društva kontinentalnog prava karakterizira dualistički pravni sustav.1165 Reguliranjem
trgovačkih društava na supranacionalnom nivou (kao što je uvođenje Europskog dioničkog društva1166
u zakonodavstvo država članica Europske unije) omogućeno je svim državama članicama da u slučaju
osnivanja europskog dioničkog društva na području određene države odluče da li će i koji oblik ustroja
društva primijeniti. Na taj se način uvodi mogućnost primjene oba modela kako bi se svim državama
članicama omogućila ravnopravnost u organiziranju unutrašnjih organa društava koja djeluju na
teritoriju EU.
Do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZTD-a iz 2007., postojao je samo jedan način
ustroja organa, dualistički, u kojem između uobičajenih organa: skupštine i uprave djeluje kao obvezan
zakonski organ nadzorni odbor. Neovisno o broju dioničara, dakle i u slučaju da postoji samo jedan
dioničar, dioničko društvo može biti valjano osnovano i registrirano samo ako konstituira sve organe
predviđene i prisilnim propisima uređene organe društva.
Izmjene i dopune ZTD-a iz 2007. uvode monistički ustroj organa dioničkog društva kao
alternativu postojećem dualističkom sustavu. Time je pružena mogućnost izbora pri uspostavljanju
organa dioničkog društva, koja se čini u statutu. Tom se ponuđenom opcijom izbora između
monističkog i dualističkog ustroja organa društva Republika Hrvatska priklonila nizu europskih
zemalja1167 koje na taj način uređuju pitanje ustroja organa društva, što će uvelike olakšati poslovanje,
kako domaćih, tako i inozemnih osnivača i/ili većinskih dioničara. Jednako tako, time je Republika
Hrvatska ispunila svoje obveze harmonizacije zakonodavstva preuzete SSP-om, te su postavljeni
preduvjeti za osnivanje Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga
interesnog udruženja (EGIU), kao i Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE).
Valja očekivati da će, zbog dosad ustaljene prakse, monistički ustroj organa društva biti manje
zastupljen od dualističkog. Uglavnom će ga koristiti oni inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su
na takav ustroj organa navikli u zemlji iz koje dolaze i obiteljska dionička, odnosno uopće zatvorena,
društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekog zatvorenog kruga dioničara žele voditi poslovanje
društva, ali tako da više ne djeluju u neposrednom vođenju poslova, što ne mogu postići položajem u
nadzornom odboru.1168
1165
Potrebno je navesti i mogućnost postojanja mješovitih sustava upravljanja u državama gdje postoji mogućnosti izbora
između monističkog i dualističkog sustava upravljanja kao što je to npr. u Francuskoj, Italiji, Sloveniji i temeljem najnovijih
izmjena ZTD-a u Hrvatskoj.
1166
O tome v. Horak, H., Dumančić, K., op.cit. (ref.958.).
1167
Izbor između dva ustroja organa dioničkog društva omogućuju primjerice Francuska, Island, Italija, Litva, Makedonija,
Nizozemska, Portugal, Slovenija.
1168
Barbić, J., Pregled odredaba Zakona o trgovačkim društvima u monističkom ustroju organa dioničkog društva,
Hrvatska pravna revija, 12/2007., str.45.
235
7.7.1. Uprava
Uprava je obvezan organ dioničkog društva koje je ustrojeno prema dualističkom sustavu
upravljanja. Uprava se sastoji od jedne osobe ili više osoba (direktori). Broj članova uprave određuje se
statutom, a ako ih ima više od jedne osobe, imenuje se predsjednik. Članom uprave može biti svaka
fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom bi se mogli odrediti posebni uvjeti za
imenovanje članova uprave, primjerice određena stručna sprema, određeno radno iskustvo i sl.1169
Članom uprave ne može biti osoba koja je kažnjena za određena kaznena djela (zlouporaba
stečaja, pogodovanje vjerovnika itd.) i to za vrijeme od 5 godina po pravomoćnosti presude kojom je
osuđena te osoba protiv koje je izrečena mjere sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je
obuhvaćeno predmetom poslovanja društva.1170
7.7.1.1. Imenovanje i opoziv članova uprave

Članove uprave i njezina predsjednika imenuje nadzorni odbor na vrijeme od pet godina s time
da ih može ponovno imenovati.1171 Nije li drugačije određeno, njihov mandat počinje odmah po
donošenju odluke o imenovanju. Podrazumijeva se, da bi netko postao članom uprave on mora
prihvatiti svoje imenovanje.
U hitnim slučajevima, ako neki član nije imenovan, na zahtjev zainteresirane osobe člana
uprave može imenovati sud.
Članstvo u upravi prestaje istekom mandata. Osim toga, imenovanje člana uprave može
opozvati organ koji ga je imenovao, tj. nadzorni odbor. No za opoziv moraju postojati opravdani
razlozi, primjerice, gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr.1172
Protiv odluke o opozivu, opozvani član ima pravo tužbe sudu. Do prestanka članstva u upravi
dioničkog društva, dolazi i kada član uprave podnese ostavku. Ostavka se podnosi nadzornom odboru.
Ako nije drugačije određeno, ona djeluje, ako postoji važan razlog od dana kada je izjavljena društvu, a
u protivnom tek po proteku 14 dana od toga dana.1173
7.7.1.2. Djelokrug rada uprave

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, a to znači neovisno o skupštini i
nadzornom odboru.1174 Vođenje poslova podrazumijeva utvrđivanje pravaca poslovne politike,
1169
Čl. 239. ZTD.
1170
Čl. 239. st. 2. ZTD.
1171
Čl. 244. ZTD.
1172
Čl. 244. ZTD.
1173
Čl. 244.a ZTD.
1174
Čl. 240. ZTD. Vođenje poslova predstavlja temeljnu ovlast i obvezu uprave iz koje proizlaze ostale obveze i ovlasti. Za
razliku od ovlasti zastupanja koje se prokurom može prenijeti na druge osobe, ovlast vođenja poslova je neprenosiva. Tako
236
pokretanje inicijativa i uopće obavljanje ukupnosti poduzetničkih funkcija. U obavljanju tih funkcija
uprava je samostalna u odnosu na ostale organe i nije obvezna prihvaćati njihove upute ili naloge.
Ravnoteža toj neovisnosti uspostavlja se vlastitom odgovornošću uprave, ali je istodobno takav stupanj
samostalnosti uprave u djelokrugu njezinih poslova uvjet uspostavljanja i djelovanja načela vlastite
odgovornosti. Ovlasti nadzornog organa i skupštine u odnosu na upravu pretežno su pomoćne u
poslovima nadgledanja rada i mogućega doprinosa ostvarenju dobiti, poslovnih rezultata i rasta društva.
Pored poslovodstva, uprava je ovlaštena i zastupati društvo. U okviru poslova zastupanja uprava
poduzima sve pravne radnje zastupanja prema trećima u pravnim poslovima, pred sudom i tijelima
vlasti. Svi članovi uprave imaju pravo potpisivanja u ime društva s navodom tvrtke i svojstva člana
uprave. Pravo zastupanja nije ograničeno djelokrugom rada i djelatnosti društva (ultra vires), stoga su
učinci zastupanja prema trećima valjani i kada su ultra vires, ali imaju za posljedicu odgovornost člana
uprave prema društvu.
Pravni učinci zastupanja prema trećima ne mogu se ograničiti. Ograničenja ovlasti za zastupanje
uprave na temelju zakonskih odredaba ne mogu se ograničiti odlukama ili aktima društva.1175
Pored poslovodstva i zastupanja u djelokrug uprave ulazi i pripremanje odluka i općih akata
koje donosi skupština, pripremanje ugovora koji se sklapaju uz suglasnost skupštine te izvršavanje
odluka glavne skupštine donesenih u djelokrugu njezine ovlasti.
Podnošenje izvješća nadzornom odboru zakonska je obveza uprave koja ima odlučno značenje
za zajedničko i harmonično djelovanje organa i poslovanja društva.1176 Zakonom se određuju i pitanja o
kojima se redovito izvješćuje nadzorni odbor, ali nadzorni odbor može od uprave zahtijevati u svako
doba izvješće i o drugim pitanjima koja su značajna za poslovanje društva. Redovito opće izvješće o
poslovnoj politici podnosi se najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu
da se o tome izvijesti bez odgađanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici
nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova
i o stanju društva najmanje tromjesečno, a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za
rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima
zauzeti stav. Uprava društva dužna je jednom godišnje u pisanom obliku podnijeti glavnoj skupštini
izvješće o stanju društva.
7.7.1.3. Naknade za rad članovima uprave

Članovi uprave ostvaruju pravo na naknadu za svoj rad temeljem ugovora koji sklapaju s
društvom. Naknada se može odmjeriti na dva osnovna načina u fiksnom iznosu ili sudjelovanjem u
Parać, Z., Ugovor o obavljanju poslova članova uprave i pravni položaj nadzornog odbora, Pravo u gospodarstvu, 7-
8/96., str.792.
1175
Čl. 242. ZTD.
1176
Čl. 250. ZTD.
237
dobiti u određenom postotku odnosno na drugi način odmjerenom udjelu (bonusu). U poslovnoj praksi
takvih ugovornih odnosa raširena je i kombinacija obaju načina naknade tako da se odredi fiksni
mjesečni ili godišnji iznos naknade i postotak udjela u dobiti.
Pri određivanju ukupnih primitaka članova uprave mora se voditi računa o tome da iznosi tih
primanja budu primjereni poslu koji obavlja član uprave i stanju društva. Ako se stanje u društvu
znatno pogorša, sud na zahtjev nadzornog odbora može primjereno smanjiti primanja članovima
uprave.1177
7.7.1.4. Standardi postupanja,odgovornost članova uprave i sukob interesa

Zakonska je obveza članova uprave da postupaju u skladu s općim standardom dužne
pozornosti urednoga i savjesnoga gospodarstvenika te da čuvaju poslovnu tajnu društva. Član uprave
ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke
smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva – pravilo
poslovne prosudbe (business judgement rule)1178. Za povrede prethodno navedenih obveza postupanja,
članovi uprave odgovaraju društvu kao solidarni dužnici za naknadu štete.1179 Zakonom su predviđeni
posebni slučajevi odgovornosti, kao vraćanje uloga dioničarima, isplate kamata, dioba imovine društva
i dr.1180
Članove uprave mogu se osloboditi odgovornosti za štetu ako se dokaže da su postupali s
pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ili ako je šteta nastala kao posljedica radnje koja se
temelji na odluci skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne oslobađa odgovornosti
članove uprave.
Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora sudjelovati u odlučivanju ili sklapanju
pravnog posla ako: (1) je zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge
ugovorne strane, (2) mu je druga ugovorna strana ili zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik,
prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u
pobočnoj liniji do drugog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do
drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije, ili je posvojitelj ili posvojenik druge
ugovorne strane, njezina zastupnika po zakonu, zakonskog zastupnika, prokurista ili punomoćnika, (3)
vezano uz pravni posao o kojem se odlučuje ili se sklapa postoji sukob interesa između člana uprave i
društva. Bez obzira na to sudjeluje li u odlučivanju ili sklapanju pravnog posla, član uprave mora o
navedenim okolnostima odmah obavijestiti ostale članove uprave i nadzorni odbor, te u obavijesti
1177
Čl. 247. ZTD.
1178
Za pravilo poslovne prosudbe v. Horak, H., Dumančić, K., op.cit. (ref.178.).
1179
Čl. 252. st. 2. ZTD.
1180
Čl. 252. st. 3. ZTD.
238
navesti sve relevantne činjenice o prirodi svojeg odnosa s drugom ugovornom stranom te svoju
procjenu postojanja sukoba interesa.1181
7.7.2. Nadzorni odbor
Pored uprave, u dioničkom društvu ustrojenom prema dualističkom sustavu, obvezan je organ i
nadzorni odbor. Nadzorni odbor dioničkog društva nije uobičajeni organ nadzora financijskog i
materijalnog poslovanja unutar ili izvan društva, iako njegove ovlasti uključuju i takve poslove.
Temeljna je funkcija toga organa da osigura stručan i objektivan nadzor nad ukupnom
djelotvornošću uprave. Ako nadzorni odbor ocijeni da uprava ne ispunjava te zahtjeve, ovlašten je da
pojedine ili sve članove uprave opozove. Svi razvijeni pravni sustavi trgovačkih društava poznaju neke
oblike nadzora uprave i njezine djelotvornosti, ali samo njemačko i austrijsko pravo predviđa obvezatni
organ – nadzorni odbor. S obzirom na takva zakonska rješenja i široke ovlasti nadzornog odbora, ti se
sustavi nazivaju sustavi „dvostruke uprave“.
7.7.2.1. Izbor i sastav nadzornog odbora

Sastav nadzornog odbora mora izražavati dvije njegove temeljne funkcije:
1. kao organa nadzora za koji su prvenstveno zainteresirani većinski dioničari i
2. kao stručnog organa koji je sposoban djelotvorno nadzirati i utjecati na uspješno poslovanje,
rast društva i povećanje dobiti.
Nadzorni odbor bira glavna skupština tako da njegove članove predlaže postojeći nadzorni
odbor, a u prvi nadzorni odbor članove predlažu osnivači. Osim glavne skupštine, članove nadzornog
odbora mogu imenovati i pojedini dioničari ili svaki imatelj određenih (povlaštenih) dionica. U
postupku predlaganja ostvaruje se dakle poseban interes i volja većinskih dioničara odnosno osnivača.
Iznimno, i po posebnom postupku, i dioničari mogu predložiti članove nadzornog odbora.1182
Zakonom o radu propisano je kako jedan članova nadzornog odbora mora biti predstavnik
radnika. Toga člana nadzornog odbora imenuje radničko vijeće, a ima isti pravni položaj kao i drugi
imenovani, odnosno izabrani članovi nadzornog odbora.
Broj članova nadzornog odbora mora biti neparan, i to najmanje tri člana, dok će najviši broj
članova nadzornog odbora ovisiti o veličini temeljnog kapitala. Time se želi ograničiti utjecaj glavne
skupštine i postići izbor takvih nadzornih odbora koji bi, s obzirom na veličinu društva, brojem svojih
članova osigurali razumno djelovanje u obavljanju zadaća koje taj organ ima.1183
1181
Čl. 248. ZTD.
1182
Čl. 282., čl. 283. ZTD.
1183
Barbić, J., Čolaković, E., Parać, B., Šaban, J., Nadzorni odbori, vodič kroz sustav korporativnog upravljanja,
Zagreb, 2006., str.63.
239
Mandat članova traje četiri godine i isti članovi mogu biti ponovno birani odnosno imenovani.
Nije li u odluci o izboru odnosno u izjavi o imenovanju što drugo rečeno, mandat članu nadzornog
odbora počinje s danom donošenja te odluke odnosno davanja izjave bez obzira na upis u sudskom
registru.1184
Članovi nadzornog odbora mogu biti dioničari i zaposleni u društvu, te član uprave u drugom
društvu. Međutim, za člana nadzornog odbora ne može biti imenovan:
1. član uprave društva1185,
2. član nadzornog odbora odnosno upravnog odbora u deset društava,
3. članove uprave, odnosno izvršni direktor društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo,
4. član uprave drugog društva kapitala u čijem se nadzornom, odnosno upravnom odboru nalazi
član uprave, odnosno izvršni direktor društva, te
5. osoba koja ne ispunjava uvjete za članstvo u upravi.
Članstvo u nadzornom odboru nespojivo je i s nekim dužnostima unutar društva. Tako član
nadzornog odbora ne može istodobno biti i član uprave ili njegov trajni zamjenik, prokurist ili
punomoćnik društva.
Članovi nadzornog odbora ne mogu imati zamjenike kao što to mogu imati članovi uprave. Ovo
proizlazi iz odredbe prema kojoj članovi nadzornog odbora moraju svoje poslove obavljati osobno,
stoga nije dopušteno birati njihove zamjenike.1186
7.7.2.2. Nadležnost nadzornog odbora

Poslovi nadzora nadzornog odbora ne protežu se na rad skupštine. U odnosu na skupštinu,
nadzorni odbor mora svojom stručnošću i uvidom u sve podatke poslovanja nadomjestiti
neprofesionalan, a nekada i nemotiviran, sastav skupštine dioničara. U tom smislu nadzorni organ ima
pomoćnu funkciju, jer podnošenjem izvještaja skupštini omogućuje njezino odlučivanje utemeljeno na
poznavanju svih relevantnih činjenica i na stručnim analizama.1187
Nadzorni odbor obavlja poslove nadzora nad vođenjem poslova društva. Zakonom se pobliže,
ali ne i iscrpno, određuju primjeri obavljanja funkcije nadzora, kao provjera poslovnih knjiga,
dokumentacije društva, blagajne i dr. Nadzorni odbor može pregledati stanje zaliha, a posebice tražiti
izvještaje i objašnjenje o vezama i odnosima s drugim poduzećima.
1184
Čl. 258. ZTD.
1185
V. Horak, H., Dumančić, K., Neovisnost i nagrađivanje članova nadzornih odbora i neizvršnih direktora u
upravnim odborima, Pravo i porezi, 10/2011., str.10.
1186
1187
O odgovornosti članova nadzornog odbora v. Ledić, D., Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora u
društvima kapitala, Pravo u gospodarstvu, 4/2004., str. 68.-108.
240
Nadzorni odbor može tražiti izvješća i podatke od uprave, uvijek prema slobodnoj ocjeni.
Obavljanje tih poslova i ovlasti mora biti preventivno, dakle takvo da do propusta i gubitaka ne dođe.
Kada se propusti utvrde, tada taj organ mora upozorenjem izvijestiti upravu, a izvješćem skupštinu.
Nadzorni odbor ne može utjecati izravno na upravu u pogledu vođenja poslova društva,
primjerice, davati obavezne upute, mišljenja ili odobravati strateške planove, pojedine poslovne
pothvate ili sklapati ugovore.
Vođenje poslova društva ne može se prenijeti na nadzorni odbor niti jednim oblikom
odlučivanja u društvu. Moguće je, međutim, da se određene vrste poslova mogu obavljati samo uz
suglasnost nadzornog odbora. O kojima je poslovima riječ, određuje se statutom, ali i odlukom
nadzornog odbora. Takvo odbijanje suglasnosti nije konačno jer uprava može, u slučaju odbijanja,
tražiti da o tome donese odluku skupština.1188
Poseban slučaj izravnog uplitanja nadzornog odbora u poslovanje uprave njegove su zakonske
obveze i ovlasti da odobrava ugovore i kredite koje član uprave i član nadzornog odbora sklapa s
društvom.1189
Pored poslova nadzora, nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave. 1190 To znači
da on nastupa u pravnim poslovima s članovima uprave i u sporovima s članovima uprave. Nadzorni
odbor tako s članovima uprave sklapa ugovore o radu odnosno menadžerske ugovore u ime i za račun
trgovačkog društva.
7.7.2.3. Prestanak članstva u nadzornom odboru

Članstvo u nadzornom odboru prestaje istekom mandata, opozivom i ostavkom. Člana
nadzornog odbora prije isteka njegova mandata može opozvati skupština, i to kvalificiranom većinom
od 3/4 glasova. Imenovane članove, može opozvati osoba koja je člana nadzornog odbora imenovao.
Na zahtjev nadzornog odbora ako postoje važni razlozi, a ako se radi o imenovanom članu, na zahtjev
dioničara koji imaju 1/10 temeljnog kapitala ili najmanje 8.000.000,00 kuna tog kapitala, člana
nadzornog odbora može opozvati i sud.
7.7.3. Upravni odbor
Kod dioničkog društva koje je ustrojeno po monističkom sustavu nema upravu i nadzorni odbor
kao organe društva već upravni odbor.
1188
Čl. 263. st. 5. ZTD.
1189
V. čl. 248., čl. 249., čl.270. i čl. 271. ZTD.
1190
Čl. 268. ZTD.
241
Zakonom se uređuju upravni odbor i imenovanje izvršnih direktora tako da se gdje god je to
moguće upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi ZTD-a kojima se uređuje ustroj organa dioničkog
društva prije izmjene zakona iz 2007.1191
Posebnost monističkog (single board system) načina ustroja je činjenica da se u istom organu -
upravnom odboru, nalaze i osobe koje vode i one koje nadziru poslovanje društva. Kao drugi najvažniji
organ, i u ovom načinu ustroja, ostaje skupština u kojoj su zastupljeni dioničari društva. Monistički
sustav ustroja naizgled je jednostavniji od dualističkog. Nositelji funkcije upravljanja i nadzora zajedno
su u upravnom odboru, kao jedinstvenom organu.1192
Izbor ustroja društva uređen je člankom 272.a ZTD-a, koji navodi da se statutom može odrediti
da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor. Upravni odbor sastoji se od
najmanje tri člana. Statutom se može odrediti da upravni odbor ima više članova. Kad je zakonom
određeno da u nadzornom odboru mora biti predstavnik radnika, to vrijedi i za predstavnika radnika u
upravnom odboru. Za određenje broja članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuje
odredbe o broju članova nadzornog odbora. Jednako tako, na izbor i imenovanje članova upravnog
odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o izboru članova nadzornog odbora.
Članovi upravnog odbora biraju se, odnosno imenuju na vrijeme određeno statutom ali najviše
na šest godina i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani.1193 Također, i na opoziv i ostavku
članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZTD-a o opozivu i ostavci
članova nadzornog odbora.
7.7.3.1. Nadležnost upravnog odbora

Upravni odbor vodi društvo, postavlja osnove za obavljanje predmeta poslovanja, nadzire
vođenje poslova društva i zastupa društvo prema izvršnim direktorima društva. Kada upravni odbor
zastupa društvo prema nekome od izvršnih direktora u tome ne može sudjelovati nitko od izvršnih
direktora društva.1194
Upravni odbor dužan je sazvati glavnu skupštinu kada je to potrebno radi dobrobiti društva. O
tome donosi odluku običnom većinom glasova. Upravni odbor može obavljanje pojedinih radnji u vezi
s pripremom i vođenjem glavne skupštine povjeriti izvršnim direktorima.
Upravni odbor brine se o tome da se uredno vode poslovne knjige društva. Dužan je poduzimati
mjere prikladne za sustavni nadzor nad vođenjem poslova društva kako bi se pravodobno otkrile
okolnosti koje dovode u opasnost društvo i njegovo poslovanje. Na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe članaka 250.a, 250.b i 263. stavka 2. ZTD-a, koje se odnose na nužnost objavljivanja godišnjih
1191
Barbić, J., op.cit. (ref.1152.), str.361.-362.
1192
Maurović, Lj., Uvođenje monističkog ustroja u pravo društava Hrvatske – Izmjene i dopune Zakona o
trgovačkim društvima, Hrvatska pravna revija, 1/2008., str.29.
1193
Čl. 272.c st. 2. ZTD.
1194
Čl. 272.h st. 1. ZTD.
242
izvješća o stanju društva, konsolidiranih izvješća društva, te nadležnost nadzornog odbora na
pregledavanje i ispitivanje poslovnih knjiga, dokumentacije društva, blagajne i sl.
Za obveze upravnog odbora u vezi s gubitkom društva, nesposobnošću društva za plaćanje i
prezaduženošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe koje uređuju dužnosti uprave u slučaju
gubitaka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje.
Na sastavljanje i utvrđivanje godišnjih financijskih izvješća na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe članaka 300.a do 300.e ZTD-a, koje se odnose na utvrđivanje godišnjih
financijskih izvješća, s time da ono što je tamo predviđeno za upravu društva vrijedi za izvršne
direktore, a što je predviđeno za nadzorni odbor vrijedi za upravni odbor. Statutom se može odrediti da
godišnja financijska izvješća utvrđuje glavna skupština.
7.7.3.2. Način rada upravnog odbora

Članovi upravnog odbora, na način određen statutom, biraju između sebe predsjednika i
najmanje jednog zamjenika predsjednika. Za predsjednika i prvog zamjenika predsjednika upravnog
odbora ne može biti izabrana osoba koja je istodobno izvršni direktor u društvu. Upravni odbor može
donijeti poslovnik o radu. Statutom se mogu urediti pojedina pitanja rada upravnog odbora i to ga
obvezuje.
7.7.3.3. Izvršni direktori

Upravni odbor imenuje jednog ili više izvršnih direktora na mandatno razdoblje određeno u
skladu sa statutom, ali ne dulje od šest godina. Ako ih imenuje više, jednog od njih mora imenovati
glavnim izvršnim direktorom. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat izvršnim
direktorima počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru.
Dozvoljeno je imenovanje zamjenika izvršnih direktora za što vrijedi ono što i za zamjenike
članova uprave. Izvršnim direktorima mogu se imenovati i članovi upravnog odbora, ali samo tako da
većina članova upravnog odbora budu neizvršni direktori ili osobe koje nisu članovi upravnog odbora.
Imenovanje izvršnih direktora mora se prijaviti za upis u sudski registar.
Ako se izvršnim direktorima imenuju osobe koje nisu članovi upravnog odbora, moraju
ispunjavati uvjete za imenovanje članova uprave. Statutom se mogu propisati i druga svojstva osoba
koje se imenuje izvršnim direktorima i pobliže urediti način imenovanja od strane upravnog odbora.
Izvršni direktori vode poslove društva. Ako je imenovano više izvršnih direktora, oni su
ovlašteni voditi poslove društva samo zajedno. Statutom ili poslovnikom o radu izvršnih direktora
kojeg donese upravni odbor može se odrediti i drukčiji način vođenja poslova. Ovlasti koje su zakonom
dane upravnom odboru ne mogu se prenositi na izvršne direktore. Izvršni direktori obvezni su
registarskom sudu podnositi prijave za upis u sudski registar i podnositi odgovarajuće isprave kako je
to propisano ZTD-om za članove uprave društva.
243
Ako iz izrađenih godišnjih ili periodičnih financijskih izvješća ili iz slobodne procjene izvršnih
direktora proizlazi da društvo ima gubitak u visini polovine iznosa temeljnog kapitala, o tome moraju
bez odgađanja izvijestiti predsjednika upravnog odbora. Isto vrijedi i za slučaj da društvo postane
nesposobno za plaćanje ili prezaduženo.
Ima li društvo više izvršnih direktora, oni mogu donijeti poslovnik o svom radu, osim ako to
statutom nije stavljeno u nadležnost upravnog odbora ili ako ga taj organ donese. Statutom se mogu za
izvršne direktore urediti neka pitanja koja se inače uređuju poslovnikom, što ih tada obvezuje.
Ako se statutom ne odredi što drugo, upravni odbor može svojom odlukom u svako doba
opozvati imenovanje izvršnih direktora. Time se ne dira u ugovor što su ga izvršni direktori sklopili s
društvom. Propisi o izvršnim direktorima primjenjuju se i na njihove zamjenike.
Izvršni direktori zastupaju društvo na što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o
zastupanju uprave i o ograničenju ovlasti za zastupanje i za vođenje poslova iz članka 241. i 242. ZTD-
a. Upravni odbor zastupa društvo prema izvršnim direktorima.1195
7.7.4. Glavna skupština
Glavna skupština je organ društva u kojem dioničari ostvaruju svoja prava i gdje se oblikuje i
izražava volja svih dioničara. Budući da predstavlja volju svih dioničara, glavna skupština ima
značenje glavnog – vrhovnog organa društva, ali time nije određen njezin položaj nadređenosti upravi i
nadzornom odboru. Atribucijom „glavna“ ona se razlikuje od posebne skupštine na kojoj se donose
posebne odluke određenih dioničara.1196 Glavnu skupštinu čine svi dioničari i obvezan je organ svakog
dioničkog društva bez obzira je li ono ustrojeno po monističkom ili dualističkom načelu.
7.7.4.1. Nadležnost glavne skupštine

Glavna skupština odlučuje o pitanjima koja su izričito određena zakonom i statutom, a osobito
odlučuje o:
1. izboru i razrješenju nadzornog, odnosno upravnog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj
odbor,
2. upotrebi dobiti,
3. davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora,
4. imenovanju revizora društva,
5. izmjenama statuta,
6. povećanju i smanjenju temeljnog kapitala,
1195
Čl. 272.m ZTD.
1196
Čl. 295. ZTD.
244
7. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji vođenja
poslova društva i utvrđivanju naknade za njegov rad,
8. uvrštenju dionica društva na uređeno tržište radi trgovanja i o povlačenju dionica s tog
uvrštenja,
9. o sklapanju i izmjeni poduzetničkih ugovora,
10. priključenju, spajanju i podjeli društva,
11. preoblikovanju društva,
12. prijenosu imovine,
13. prestanku društva.
O vođenju poslova glavna skupština odlučuje samo ako to od nje zatraži uprava odnosno izvršni
direktori.1197
7.7.4.2. Sazivanje glavne skupštine

Glavnu skupštinu saziva uprava odnosno izvršni direktori običnom većinom glasova članova
uprave koji su upisani u sudski registar. Osim uprave, glavnu skupštinu može sazvati nadzorni,
odnosno upravni odbor koji je mora sazvati ako to zahtijevaju interesi društva,1198ostale osobe koje su
zakonom ili statutom ovlaštene sazvati skupštinu1199 i likvidatori društva.1200
Uprava mora sazvati skupštinu na zahtjev dioničara s udjelima u visini 1/20 temeljnog kapitala.
Zahtjev dioničara za sazivanje skupštine mora biti u pisanom obliku i u njemu treba biti naveden razlog
sazivanja. Ne sazove li uprava skupštinu na zahtjev manjinskih dioničara, oni mogu zahtijevati od suda
da ih ovlasti na to da sami sazovu skupštinu.1201
Odluka o sazivanju glavne skupštine mora se donijeti i objaviti u glasilu društava najmanje
mjesec dana prije dana njezina održavanja. U glasilu društva objavljuje se i dnevni red skupštine
zajedno s pozivom na skupštinu. Zakonom su pobliže određeni rokovi i načini sazivanja skupštine kao i
obveza priopćenja da je sazvana skupština uz zahtjeve i prijedloge dioničara te obrazloženja i stavove
uprave.
Priopćenje je svojevrsni poziv na skupštinu koji uprava odnosno izvršni direktori moraju
najmanje 21 dan prije održavanja skupštine uputiti kreditnim odnosno financijskim institucijama i
udrugama dioničara koje su se na posljednjoj glavnoj skupštini koristili pravom glasa u ime dioničara
ili su tražili da im se poziv priopći. Priopćenje mora sadržavati podatke o sazivu skupštine, zahtjeve i
prijedloge dioničara s navedenim imenima i priloženim obrazloženjima te stavovima uprave o
prijedlozima, te se mora navesti mogućnost da dioničari glasuju na glavnoj skupštini putem
1197
Čl. 275. st. 2. ZTD.
1198
Čl. 263. st. 4. ZTD.
1199
Čl. 277. st. 2. ZTD.
1200
Čl. 374., st. 2. u vezi s čl. 382. st. 1. ZTD.
1201
Čl. 278. ZTD.
245
punomoćnika ili udruge Priopćenje mora biti upućeno i ostalim dioničarima koji to zahtijevaju ili koji
su četrnaestog dana prije održavanja skupštine upisani u registru dionica kao dioničari društva. Jednako
tako, priopćenje se mora uputiti svakom članu nadzornog odnosno upravnog odbora koji to
zahtijeva.1202
Dioničari mogu stavljati svoje prijedloge odnosno protuprijedloge za dnevni red glavne
skupštine. Ako se dioničar ne koristi navedenim pravom time ne gubi pravo stavljanja protuprijedloga
na glavnoj skupštini. Predmet prijedloga dioničara može biti protuprijedlog u pitanjima osoba
predloženih za članove nadzornog odbora i revizora.
7.7.4.3. Pravo dioničara na obaviještenost

Dioničari moraju biti obaviješteni o poslovima društva kao uvjet glasovanja i opredjeljivanja i
prije glavne skupštine. Ako to nije ostvareno zbog pomanjkanja inicijative, tj. zahtjeva dioničara,
zakonom je uređeno ostvarivanje prava na obaviještenost na sjednici glavne skupštine kada uprava
odnosno izvršni direktori moraju dati svakom dioničaru na njegov zahtjev obavijesti o poslovima
društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu.1203 Zakonom nisu uređeni
načini izvješćivanja – usmeno, pisano, traženje prijepisa i dr., što je moguće urediti statutom ili
poslovnikom skupštine. Temeljem te odredbe glavna skupština dioničkog društva može većinom
glasova koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini
pri odlučivanju donijeti poslovnik o svome radu i u njemu odrediti pravila za pripremu i provođenje
glavne skupštine.1204
U praksi izvješćivanja poznata su i raširena dioničarska pisma koja se tromjesečno tijekom
godine upućuju dioničarima. U pogledu obaviještenosti svi dioničari moraju biti u jednakom položaju.
To načelo je pojačano izričitom zakonskom odredbom: ako je nekom dioničaru dana obavijest izvan
glavne skupštine, onda se takva obavijest mora dati svakom dioničaru na glavnoj skupštini pa i onda
kada ta obavijest nije u vezi s pitanjem o kojem se odlučuje.1205
Takav oblik zaštite dolazi u obzir osobito u odnosu na članove uprave ili nadzornog odbora, ali i
zaposlenih dioničara koji po svojem položaju imaju neusporedivo lakši pristup informacijama od
ostalih dioničara. Iako ni takvom zakonskom zaštitom nije moguće sasvim izjednačiti sve dioničare s
onima koji su na razne načine u povlaštenom položaju, u pogledu obaviještenosti takvo pravilo i
njegova provedba, dakako, može spriječiti grube nepravde.1206
1202
Čl. 281. ZTD.
1203
Čl. 287. ZTD.
1204
Terek, D., Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije, 2/2007., str. 134.
1205
Čl. 287. st. 3. ZTD.
1206
O članskim pravima dioničara u dioničkom društvu i usporedbi sa zakonskim rješenjima drugih država v. Ledić, D.,
Članska prava u društvima kapitala u hrvatskom i usporednom pravu, Suvremeno poduzetništvo, 3/2003., str.239.-
258.
246
Zakonom su određeni slučajevi u kojima uprava, odnosno izvršni direktori mogu uskratiti
davanje obavijesti, primjerice informacije o poreznim davanja, za društvo štetne podatke, poslovne
tajne, ako je obavijest dostupna na internetskoj stranici društva najmanje sedam dana prije prvog dana
održavanja glavne skupštine i za vrijeme njezina održavanja i dr.1207 Dioničar kojemu je uskraćeno
pravo na obaviještenost može svoje pravo ostvariti putem suda.1208
7.7.4.4. Donošenje odluka na glavnoj skupštini

Zakonom nije propisan najmanji broj glasova odnosno dioničara koji moraju biti prisutni ili
zastupljeni na glavnoj skupštini kao uvjet donošenja valjanih odluka (kvorum). Statutom društva se
može odrediti kvorum odnosno potrebna zastupljenost dioničara.1209 To praktički znači da svi nazočni,
neovisno o broju glasova kojima raspolažu, čine kvorum pa se smatra da skupština može donositi
valjane odluke ako statutom nije drukčije uređeno. Takvom odredbom štite se interesi društva kao
cjeline.
S obzirom na mogućnost i iskustva društava s velikim brojem dioničara, a među njima i onih
koji nemaju interes ili mogućnosti sudjelovanja u upravljanju, imperativni propisi o bilo kojem
obvezatnom minimalnom broju prisutnih glasova ili dioničara mogli bi dovesti u pitanje normalno
funkcioniranje skupštine i društva.
Zaštita interesa društva ostvaruje se i supsidijarnim odredbama. Ako je društvo statutom
propisalo kvorum pa se zbog nedostatka kvoruma skupština nije mogla održati, tada na idućoj skupštini
ne postoji vezanost kvorumom i može se odlučivati neovisno o broju zastupljenih dioničara.
Skupština djeluje donošenjem odluka. Postupak odlučivanja i oblik odlučivanja nije zakonom
utvrđen. Glasovati se može javno i tajno. U osobnim stvarima smatra se da se glasuje tajno. Zakonom
nije predviđena mogućnost da odsutni član glasuje pisano. Pobliže odredbe o tome mogu se unijeti u
statut ili poslovnik. Sve odluke skupštine moraju se unijeti u zapisnik koji sastavlja javni bilježnik.1210
Odluke koje donosi skupština valjane su ako postoji kvorum, kada je utvrđen statutom, i ako je za njih
glasovala potrebna većina.
U pravilu se odluke na glavnoj skupštini donose običnom većinom, odnosno većinom danih
glasova prisutnih dioničara.1211 Obična većina potrebna za donošenje odluka određuje se i utvrđuje u
razmjeru prema predanim glasovima, a ne u odnosu na ukupan broj glasova prema visini temeljnog
kapitala ili u odnosu prema temeljnom kapitalu. Nevaljani glasovi i suzdržani ne uzimaju se u obzir pri
tom utvrđivanju. Obična većina je natpolovična većina glasova dioničara koji su valjano glasali „za“ ili
„protiv“ uvećana za barem jedan glas. Odluka je donesena ako je za nju glasovala polovica i jedan više
1207
Čl. 287. st. 2. ZTD.
1208
Čl. 288. ZTD.
1209
Čl. 289. st. 1. ZTD.
1210
Čl. 286. ZTD.
1211
Čl. 290. ZTD.
247
od dioničara koji su valjano glasovali. Obična većina vrijedi uvijek ako statutom ili zakonom nije
predviđena veća većina.
Za donošenje određenih odluka zakon pretpostavlja tzv. kvalificiranu većinu, odnosno 3/4 danih
glasova prisutnih dioničara. Nema zapreke da se za donošenje određenih odluka statutom utvrdi i veća
većina od one propisane zakonom.1212 Kvalificirana većina ili 3/4 glasova je većina koja se za određene
odluke izričito traži zakonom ili je predviđena u statutu. Zakonom određena kvalificirana većina
ostvarena je kada su za odluku glasovali dioničari koji predstavljaju tri četvrtine glasova od temeljnog
kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini. Takvo odmjeravanje kvalificirane većine potrebno je radi
onemogućivanja dioničara, koji ima najmanje 25% udjela, da bude u položaju spriječiti donošenje
temeljnih odluka. Za neke odluke propisana je kvalificirana većina, ali samo od danih glasova (npr.
opoziv nadzornog odbora).
Na odluke temeljnog značenja upućuju odredbe zakona u kojima se izričito traži kvalificirana
većina:
1. izmjene statuta1213
2. povećanje temeljnog kapitala1214
3. uvjetno povećanje kapitala1215
4. smanjenje temeljnog kapitala1216
5. izdavanje zamjenjivih obveznica i obveznica s promjenjivom kamatom1217
6. sklapanje, izmjena i prestanak poduzetničkih ugovora1218
7. priključenje društva1219
Statutom se mogu propisati i veći udjeli potrebnih glasova pa i jednoglasnost što bi, naravno,
znatno otežalo rad i odlučivanje u skupštini. Od ostalih potrebnih uvjeta za valjano odlučivanje moguće
je u statutu predvidjeti suglasnost pojedinih dioničara ili nadzornog odbora.1220
1212
Statutom se u pravilu ne može odrediti da je za donošenje određene odluke potrebna manja većina od one propisane
zakonom. Iznimka od ovoga pravila je donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala ulozima za koju zakon
pretpostavlja ¾ većinu, međutim dopušta da se statutom predvidi i manja većina ali ne manja od 2/3 većine. V. čl. 304.
ZTD.
1213
Čl. 301. st. 2. ZTD.
1214
Čl. 323. st. 2. ZTD.
1215
Čl. 314. st. 1. ZTD.
1216
Čl. 342. st. 1. ZTD.
1217
Čl. 341. st. 1. ZTD.
1218
Čl. 481. st. 1. ZTD.
1219
Čl. 503. st. 2. ZTD.
1220
Čl. 290. ZTD.
248
7.7.4.5. Pravo glasa
Pravo glasa određuje se prema nominalnom iznosu dionice a kada je riječ o dionicama bez
nominalnog iznosa, prema njihovu broju. Iz te zakonske odredbe proizlazi pravilo načelnog značenja
da svaka dionica nosi jedan glas. Dionice koje pripadaju nekom dioničaru, smatraju se i dionice koje
netko drugi drži za njegov račun ako je tako određeno u statutu. U praksi je prihvaćeno i judikaturom
potvrđeno, da takav imatelj više dionica za tuđi račun može različito glasovati. Razlozi za to su
slučajevi punomoćnika dionica kojima je veći broj dioničara povjerio svoje dionice dajući im različite
upute za glasovanje.
Od navedenog pravila postoje iznimke i ograničenja:
1. ograničenje najvišeg nominalnog iznosa što ga može posjedovati jedan dioničar kojim se
ograničenjem određuje i najveći broj glasova
2. ograničenje broja glasa - stupnjevanjem tako da se ograniči broj glasova koje jedan dioničar
može imati neovisno o broju dionica.
Razlozi takvih zakonskih mogućnosti i odstupanja od načelnih pravila koja priznaje i naše
pravo, nastojanje je da se zadrži javni otvoreni karakter društva i zaštiti od prevladavajućeg utjecaja
velikih dioničara, a istodobno održi potrebna neovisnost uprave od skupštine u kojoj dioničari imaju
odlučujući utjecaj.1221
Pravo glasa stječe se potpunom uplatom uloga, a statutom se može odrediti da se pravo glasa,
ali samo na jedan glas, stekne i prije ako je uplaćen određeni najniži iznos uloga. Zalaganjem dionica
ne gubi se pravo glasa.
7.7.4.6. Isključenje prava glasa

Zakonskom mogućnošću da se pravo glasa isključi nastoji se spriječiti da uprava utječe na
oblikovanje volje i odlučivanje u vlastitoj skupštini. Takvi slučajevi odnose se i na mogućnosti
preuzimanja dionica za račun društva, ovisnog društva ili društva u kojem postoji većinski udjel.
Isključenje prava glasa uređuje se kako bi se izbjeglo odlučivanje o sukobljenim interesima.
Posebni slučajevi nisu imenovani već se zakon ograničava na zabranu da se pravo glasa ostvaruje za
sebe ili nekog drugog kada se odlučuje o njegovim stvarima radi davanja razrješnice (nadzornom,
odnosno upravnom odboru i upravi kada su njihovi članovi istodobno i dioničari) i radi oslobođenja od
odgovornosti (pitanja o kojima skupština rijetko odlučuje osim u slučajevima iz kada postoji
odgovornost osnivača i članova uprave prema društvu) o zahtjevu što ga društvo ima prema njemu.
Poseban slučaj isključenja je glasovanje o imenovanju posebnih revizora društva. U odlučivanju
o tome ne može sudjelovati član uprave ili nadzornog odbora ako se ispitivanje revizora odnosi na
ocjenu rada nekog člana tih tijela.1222
1221
Za pravo glasa v. Barbić, J., op.cit. (ref.1113.), str.542.-581.
1222
čl. 298., st. 1. ZTD.
249
Pravila kojima se nastoji spriječiti odlučivanje i svaki drugi utjecaj na stvari u kojima pojedinac
ima vlastiti interes, ograničenog su domašaja. U praksi se ti zahtjevi statutarne discipline izbjegavaju na
različite načine, a najčešće glasovanjem imatelja dionice koji daje samo ime.
Za sprječavanje takve prakse predviđena je i sankcija ništetnosti za sve ugovore kojima se
dioničar obvezuje da će glasovati po uputama društva, uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora
kao i za svaki prijedlog uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora.1223 I te odredbe su
ograničenog domašaja jer je postojanje i sadržaj takvog ugovora vrlo teško dokazati budući da se
iznimno sklapa u pisanom obliku.
7.8. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA
7.8.1. Povećanje temeljnog kapitala
7.8.1.1. Povećanje temeljnog kapitala ulozima

Do sredstava potrebnih za investicije ili druge namjene društvo može doći uzimanjem kredita uz
kamate i obvezu vraćanja ili sustavnim odredbama propisa o trgovačkim društvima - povećanjem
kapitala. Institutom povećanja kapitala društvo povećava iznos temeljnog kapitala tako da u visini
razlike od ranijeg iznosa temeljnog kapitala do novog iznosa izdaje nove dionice. O tome donosi
odluku skupština pod uvjetom da su uplaćeni svi dotadašnji ulozi.
Odluka o povećanju temeljnog kapitala donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje 3/4
temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini, međutim, u statut dioničkog društva može se inkorporirati
odredba kojom se omogućava donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala drugačijom većinom
od zakonski propisane, no ista ne smije biti manja od većine glasova koji predstavljaju 2/3 temeljnog
kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke.
Ako se povećanje kapitala ostvaruje ulozima u stvarima i pravima, vrijede posebne odredbe o
tome i pravila koja vrijede za ulaganje stvari i prava kod osnivanja društva.1224 Odluke o povećanju
kapitala i prijave za provedbu povećanja kapitala upisuju se u sudski registar.
Donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala uključuje i odluku o iznosu za koji se
povećava temeljni kapital i nominalna vrijednost tj. cijena dionice koje će se izdati. Nove dionice
mogu, naime, biti izdane za iznos nominalne vrijednosti ili veći iznos. Pravilna odluka o tome može se
donijeti uvažavajući sve okolnosti tržišta na kojem će se dionice ponuditi i položaju društva, ponajprije
vrijednosti imovine kojom raspolaže. Posebno se mora procijeniti stanje na tržištu kapitala, stanje
1223
čl. 293., st. 2. ZTD.
1224
Čl. 305. ZTD.
250
ponude i potražnje i kotacija dionica društva na burzi. Poznata je praksa ponuda novih dionica po
povoljnijem manjem nominalnom iznosu - kursu kako bi se potakla potražnja i time povećala kotacija,
tečaj dionica na burzi.
Nove dionice upisuju se pisanom izjavom - upisnicom.1225 Upisnica mora sadržavati:
1. dan kad je donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala,
2. iznos za koji se dionice izdaju, iznos utvrđenih uplata te opseg dodatnih obveza,
3. utvrđenja učinjena glede povećanja temeljnog kapitala unosom stvari i prava, a ako se izdaju
dionice više rodova, ukupan nominalni iznos dionica svakog roda,
4. vrijeme kada upis prestaje obvezivati ako se do tada ne upiše u sudski registar da je provedeno
povećanje temeljnog kapitala.1226
Nove se dionice preuzimaju samo na osnovu upisanih izjava - upisnica. Povećanje nije izvršeno
kad su dionice potpuno uplaćene nego kada su pokrivene upisima (supskripcija) i kad su uplate
izvršene u veličini propisanoj zakonom ili statutom.
Nove su dionice u pravilu dostupne svima kao kod prve emisije. Istodobno vrijedi načelno
pravo zaštićeno zakonom u nas i u većini zakonodavstva o dioničkim društvima da se dosadašnjim
dioničarima daje pravo prvenstva kao jedno od temeljnih članskih prava. To pravo dioničari ostvaruju
razmjerno prema svome udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu i na način predviđen zakonom te
prema odlukama skupštine. Pravo prvenstva se može ograničiti kvalificiranom odlukom skupštine u
svakom slučaju povišenja kapitala (pravo opcije). To se ostvaruje odlukom o djelomičnom ili
potpunom isključenju prava prvenstva za koju odluku je predviđen poseban postupak.
Razlozi ograničenja u svakom slučaju moraju se navesti, a načelno vrijedi da bi se ograničio
karakter javnosti društva kada bi se upis novih dionica beziznimno vezao u korist dotadašnjih
dioničara. Ako dioničar ne želi ostvariti svoje pravo prvenstva za svoj račun, on ga može ostvariti
prodajom dionica s pravom prvenstva na burzi. Prije objave o upisu izvršenog povišenja temeljne
glavnice u trgovački registar, društvo ne smije u svom poslovnom prometu navoditi iznos povišene
glavnice.
7.8.1.2. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala

Glavna skupština može, većinom od 3/4 glasova, donijeti i odluku o uvjetnom povećanju
temeljnog kapitala. Riječ je o povećanju temeljnog kapitala za koje u trenutku donošenja odluke nije
sigurno da li će temeljni kapital biti uistinu povećan i u kojoj mjeri. Budući da je svrha uvjetnog
povećanja temeljnog kapitala ostvarivanje prava određenih osoba na stjecanje dionica, da li će uistinu
doći do povećanja temeljnog kapitala, ovisiti o volji tih osoba.1227
1225
Čl. 307. ZTD.
1226
Upisnica koja ne sadržava propisane sastojke je ništetna. Tako Barbić, J., op.cit. (ref.1113.), str.1221.
1227
Čl. 313. ZTD.
251
Uvjetno povećanje temeljnog kapitala dozvoljeno je u sljedećim situacijama:
1. radi ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava
prvenstva pri upisu novih dionica,
2. radi pripreme za pripajanje više društava,
3. radi ostvarenja prava na dionice zaposlenika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora
društva ili nekog s njim povezanog društva na temelju odluke glavne skupštine,
4. radi davanja dionica vladajućeg društva, dioničarima odnosno članovima ovisnog društva, ako
je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti ili dionica glavnog
društva dioničarima odnosno članovima priključenog društva.
7.8.1.3. Odobreni temeljni kapital

Radi se o posebno uređenom postupku povećanja kapitala koji je jednostavniji od redovitog
povećanja. Statutom ili njegovim izmjenama može se predvidjeti iznos povećanja kapitala o kojem
uprava može odlučivati bez suglasnosti skupštine. Takva sloboda uprave vezana je zakonskim
ograničenjima o roku povećanja najviše pet godina od upisa društva odnosno upisa izmjene statuta.1228
Nominalni iznos odobrenog kapitala ne smije prijeći polovinu nominalnog iznosa temeljnog
kapitala u vrijeme davanja ovlasti. Izdavanje dionica i drugi postupci povećanja odobrenog kapitala
analogni su postupcima predviđenima za povećanje kapitala, ali i posebno uređeni.
7.8.1.4. Povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva

Ako društvo dobro posluje, kapital se može povećati iz vlastitih sredstava: rezervi kapitala,
rezervi iz dobiti i zadržane dobiti u temeljni kapital društva.1229
Na takav pravni i strateški pothvat društvo će se odlučiti kada ima višak kapitala u rezervama i
drugim izvorima te je njegova imovina u prevelikom nerazmjeru s visinom temeljnog kapitala.
Povećanjem iz vlastitih sredstava ta se imovina pretvara u temeljni kapital. Izravna ekonomska
posljedica je povećanje kreditne sposobnosti društva, a posredno i porast vrijednosti njegovih dionica
na burzi.1230
Pravno i ekonomski je logično da se tako izdane dionice daju dioničarima oslobođene poreza jer
je njihovo podrijetlo imovina društva koja im, iako ne pravno, pripada ekonomski. Na taj način ta
imovina dobiva i svoj pravni i prometni oblik u iznosu kapitala i u novim dionicama ili povećanju
nominalne vrijednosti dotadašnjih dionica.
1228
Čl. 323. ZTD.
1229
Čl. 328. – čl. 341. ZTD.
1230
O financijskim pretpostavkama za donošenje odluke v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.477.
252
7.8.2. Smanjenje temeljnog kapitala
Da bi se pravilno protumačile i zatim u praksi i primijenile različite pravne tehnike i oblici

smanjenja kapitala, osnovni je uvjet da se uzme u obzir materijalno pravna podloga odnosno
ekonomska svrha takvih složenih pravno-financijskih strategija u dioničkim društvima. Tim više što
smanjenju kapitala prethode ekonomski razlozi i jedan od pravno predviđenih sastojaka odluke o
smanjenju kapitala. Zakonom je naime izričito propisano da se u odluci mora odrediti svrha smanjenja
kapitala.1231
ZTD predviđa i postupno uređuje sljedeće slučajeve smanjenja temeljnog kapitala:
1. redovno smanjenje temeljnog kapitala kao efektivno smanjenje,
2. pojednostavnjeno smanjenje temeljnog kapitala kao oblik nominalnog smanjenja, i
3. povlačenje (amortizacija) dionica kao jedna od posebnih pravnih tehnika redovitog, efektivnog
smanjenja kapitala.
7.8.2.1. Redovno smanjenje temeljnog kapitala

Postupak redovnog smanjenja započinje odlukom skupštine koja mora biti donesena potrebnom
većinom uz glasovanje dioničara svakog roda dionica koje daju pravo glasa. Odluka mora sadržavati
svrhu smanjenja.1232
Iznos smanjenja ne smije doseći granicu kojom se ne pokriva minimalni iznos potreban za
osnivanje dioničkog društva propisan zakonom (200.000,00 kn). Iznimka od toga pravila dopuštena je
ako se istodobno donosi odluka o povećanju temeljnog kapitala ulozima u stvarima i pravima (kupnja
stvari, investicije i dr.).1233
Smanjenje temeljnog kapitala se provodi smanjenjem nominalnog iznosa dionica te spajanjem
dionica, ali samo ako dionice glase na minimalan zakonom propisan iznos ispod kojeg se ne mogu
smanjiti njihovi nominalni iznosi. Odluka o smanjenju temeljnog kapitala podnosi se radi upisa u
sudski registar.
Zaštita vjerovnika predviđena je odredbama o obveznoj objavi upisa nakon koje u roku od šest
mjeseci vjerovnici mogu tražiti osiguranje naplate potraživanja i društvo tom zahtjevu mora
udovoljiti.1234 Istoj svrsi služi i odgoda plaćanja dioničarima koja je dozvoljena tek protekom šest
mjeseci od objave upisa smanjenja kapitala.
1231
Čl. 342. st. 3. i čl. 349. st. 1. ZTD.
1232
Čl. 342. ZTD.
1233
Čl. 348. ZTD.
1234
Čl. 345. ZTD.
253
7.8.2.2. Pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala
U postupku nominalnog ili deklarativnog smanjenja temeljnog kapitala nema nikakvih isplata ili
vraćanja kapitala dioničarima. Taj se postupak primjenjuje vrlo često radi sanacija društava u gubitcima
i to tako da se veličina iznosa temeljnog kapitala dovede u sklad (izravnavanje niže vrijednosti) sa
stvarnim stanjem, a zatim se donosi odluka (ili istodobno) o povećanju temeljnog kapitala radi nabave
novih sredstava.
Zakonom se traži da u odluci bude izričito navedena svrha takvih smanjenja kapitala, a ona
može biti:
1. izravnavanje niže vrijednosti,
2. pokriće gubitaka ili
3. prijenos sredstava u rezerve kapitala.1235
U slučaju smanjenja kapitala potrebna je posebna zaštita vjerovnika koja se ostvaruje, osim
načina predviđenih za redovito smanjenje, i zabranom isplate dobiti dioničarima dok zakonske rezerve i
rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos 5% temeljnog kapitala.1236 Dobit se ne smije isplaćivati
dioničarima sve dok zakonske rezerve i rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos od pet posto (5%)
temeljnoga kapitala. Zaštita vjerovnika i imovine, odnosno temeljnog kapitala društva pa time i
dioničara ostvaruje se i izričitom zabranom isplate dioničarima iznosa koji su dobiveni smanjenjem
kapitala.1237
7.8.2.3. Povlačenje dionica

Različito od prethodnih slučajeva u kojima su svi dioničari stavljeni u isti položaj kod
povlačenja dionica, tim postupkom mogu biti pogođeni samo neki dioničari. Povučene dionice gube
svoju vrijednost, a time se temeljni kapital smanjuje.
Imatelji dionica koje su povučene, gube članska prava, a vjerovnici također mogu biti pogođeni
jer se povučene dionice isplaćuju iz imovine društva koja se time smanjuje. Da bi se zaštitili ti interesi,
predviđeni su posebni postupci i uvjeti povlačenja dionica.
Društvo može povlačiti dionice prisilno ako su statutom određene pretpostavke i načini
provedbe prisilnog povlačenja. Takvo je povlačenje kad se imovina odnosno ulog u temeljnom kapitalu
sastoji od stvari i prava koje se s vremenom ili trošenjem iscrpljuju. U takvim slučajevima se već
statutom predviđa povlačenje takvih dionica. Dioničarima čije su dionice povučene, pripada
naknada.1238
1235
Čl. 349. ZTD.
1236
Čl. 351. ZTD.
1237
Čl. 350. ZTD.
1238
Čl. 352. st. 2. ZTD.
254
Druga je mogućnost povlačenja dionica kad se radi o vlastitim dionicama1239 ili dionicama koje
su društvu prenesene bezuvjetno na raspolaganje.
Pravila redovitog smanjenja dionica primjenjuju se i na povlačenje dionica.
U slučajevima povlačenja besplatnih dionica i povlačenja na teret dobiti i rezerve primjenjuju se
druga pravila provođenja povlačenja, a ne ona analogna redovitom smanjenju.
Jedna od temeljnih razlika je što nema plaćanja ili povrata dioničarima. Ako se povlačenje
dionica provodi nominalnim smanjenjem kapitala, tada je potrebna odluka glavne skupštine društva u
kojoj se navodi svrha smanjenja temeljnog kapitala. U tom slučaju iznos smanjenja kapitala ostvaren
povlačenjem unosi se u rezerve kapitala. Registarskom sudu podnosi se prijava za upis smanjenja
povlačenjem i upis smanjenja odvojeno ili istodobno s upisom odluke o smanjenju.
7.9. PRESTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA
7.9.1. Razlozi za prestanak dioničkog društva
Razlozi za prestanak dioničkog društva jesu:

1. istek vremena određenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme,
2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju najmanje tri
četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke,
ako se statutom za to ne traži veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki,
3. pravomoćna odluka registarskog suda kojom se određuje brisanje društva po službenoj
dužnosti,
4. pripajanje društva drugome društvu, spajanje s drugim društvom i podjela društva
razdvajanjem,
5. odluka stečajnog vijeća o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka,
6. otvaranje stečajnog postupka,
7. ništetnost društva,
8. ukidanje društva i
9. ostali slučajevi predviđeni statutom.1240
1239
Čl. 352. st. 1. ZTD.
1240
Čl. 367. ZTD.
255
7.9.2. Likvidacija dioničkog društva
Nakon što je donesena odluka o prestanku društva, mora se provesti postupak likvidacije.
Likvidacija dioničkog društva se neće provoditi jedino u slučaju kad se društvo pripaja drugome
društvu ili spaja s drugim društvom. Likvidacija se također neće provoditi ako se nad društvom otvori
stečajni postupak.1241
Postupak likvidacije provode članovi uprave odnosno izvršni direktori kao likvidatori ili druge
osobe, a to mogu biti i pravne osobe određene statutom ili odlukom glavne skupštine. U postupku
likvidacije društvo uz tvrtku mora navesti i naznaku „u likvidaciji“ i pod tom tvrtkom može poduzimati
radnje likvidacije i nastupati u pravnom prometu. Likvidatori se upisuju u trgovački registar prijavom
registarskom sudu.1242 Likvidatori zastupaju društvo. U postupku likvidacije likvidatori su dužni
pozvati vjerovnike da prijave svoja potraživanja i okončati poslove, naplatiti potraživanja društva i
ispuniti obveze društva prema vjerovnicima, državi i dr.
Imovina društva (likvidacijska masa) može se podijeliti dioničarima tek nakon godinu dana od
trećeg poziva vjerovnicima.1243 Imovina se dijeli dioničarima razmjerno nominalnim iznosima
uvažavajući različita prava koja proizlaze iz različitih rodova dionica. Nastavljanje društva je moguće
samo u slučajevima kada društvo prestaje protekom vremena ili odlukom glavne skupštine, ali samo
prije početka podjele imovine.1244
1241
Terek, D., Prestanak i likvidacija trgovačkih društava, Računovodstvo i financije, 6/2007., str.66.
1242
Čl. 372. st. 1. ZTD.
1243
Čl. 379. st. 1. ZTD.
1244
Čl. 384. st. 1. ZTD.
256
8. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u koje jedna pravna ili fizička osoba
ili više njih unose uloge kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenome temeljnom kapitalu tako da
članovi ne odgovaraju za obveze društva. Ulozi ne moraju biti jednaki. Osnivač može kod osnivanja
društva preuzeti više poslovnih udjela. Ukupan iznos svih uloga mora odgovarati iznosu temeljnog
kapitala društva. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnicama.1245
Društvo s ograničenom odgovornošću je društvo pravna osoba, društvo kapitala, trgovačko
društvo, članovi ne odgovaraju za obveze društva i ima temeljni kapital.1246 Sva ta obilježja ima i
dioničko društvo pa glede njih valja na odgovarajući način primijeniti ono što je rečeno glede
dioničkog društva, uz napomenu da se članovi društva ne zovu dioničari nego članovi društva1247 i da je
najniži propisani temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću, za razliku od dioničkog
društva, 20.000,00 kn. Iako bi naziv društva mogao uputiti na pogrešan zaključak kako društvo ne
odgovara cijelom svojom imovinom za svoje obveze nego da je ta odgovornost nečim ograničena,
glede odgovornosti za obveze društva s ograničenom odgovornošću nema razlike u odnosu na
odgovornost dioničkog društva.
Obilježja društva s ograničenom odgovornošću po kojima se ono razlikuje od dioničkog društva
jesu:
1. temeljni kapital podijeljen na poslovne udjele koji se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima i
2. temeljni ustrojbeni akt društva je društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju, a ne statut kao u
dioničkom društvu.1248
1245
Čl. 385. st. 1. i st. 2. ZTD.
1246
O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.565.-571.
1247
O tome v. Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak II.: društvo s ograničenom
odgovornošću, društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija), Zagreb, 2010., str.7.
1248
Ibid.
257
8.2. OSNIVANJE
Društvo s ograničenom odgovornošću može se osnivati samo simultano. ZTD-om je izričito

zabranjeno sukcesivno osnivanje društva. Društvo s ograničenom odgovornošću osniva se na temelju
društvenog ugovora u obliku javnobilježničke isprave. Kad društvo osnivaju dvije osobe ili više osoba,
one to čine sklapanjem društvenog ugovora i tada nastaje preddruštvo. Kad društvo osniva samo jedna
osoba, fizička ili pravna, umjesto društvenog ugovora osnivatelj daje izjavu kod javnog bilježnika o
osnivanju društva s ograničenom odgovornošću.1249
Sklapanje društvenog ugovora dopušteno je i preko opunomoćenika. Oblik punomoći je
propisan zakonom, tj. punomoć se mora ovjeriti kod javnog bilježnika. Jedino ako se radi o zakonskim
zastupnicima osnivatelja, za njihove izjave o osnivanju društva nije potrebna punomoć jer oni svoje
ovlasti zasnivaju na zakonu.
Društvo koje ima najviše tri člana i jednog člana uprave može se osnovati na pojednostavnjeni
način. Za takvo osnivanje društva moraju se koristiti obrasci zapisnika koje sastavlja javni bilježnik.
Tako popunjeni obrazac zapisnika vrijedi kao popis članova društva, popis osoba ovlaštenih da vode
poslove društva, te sadrži izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje te potpis člana uprave koji se
pohranjuje u sudski registar. U svemu ostalome na takav se zapisnik na odgovarajući način primjenjuju
odredbe ZTD-a o društvenom ugovoru.1250 U praksi se pojednostavljeno osnivanje koristi pri osnivanju
tzv. jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću.
8.2.1. Sadržaj društvenog ugovora (izjave o osnivanju)
Glede sadržaja društvenog ugovora1251odnosno izjave o osnivanju društva, ZTD-om je izričito

propisano koje sastojke društveni ugovor mora sadržavati, a i ti sastojci moraju biti u skladu s ostalim
prisilnim odredbama ZTD-a. Obvezni su sastojci društvenog ugovora odnosno izjave o osnivanju
društva s ograničenom odgovornošću sljedeći:
1. ime, prezime, odnosno tvrtka, prebivalište, odnosno sjedište osnivača, ako je osnivač fizička
osoba i osobni identifikacijski broj, a ako je osnivač pravna osoba i matični broj subjekta,
odnosno odgovarajuće podatke ako je riječ o stranoj osobi,
2. tvrtka i sjedište društva,
3. predmet poslovanja društva,
1249
Čl. 387. ZTD.
1250
Ibid.
1251
Za primjer društvenog ugovora i izjave o osnivanju v. Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.344.-345.
258
4. ukupni iznos temeljnog kapitala te iznos svakog pojedinačnog uloga osnivatelja, a ako ulog čine
stvari ili prava, moraju se detaljno opisati i naznačiti njihovu vrijednost, te broj i nominalne
iznose poslovnih udjela koje uz obvezu uplate uloga preuzima svaki osnivač,
5. odredba o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme,
6. prava i obveze koje članovi imaju prema društvu, osim uplate svojih uloga te prava i obveze
koje društvo ima prema osnivateljima.1252
8.2.2. Temeljni kapital i ulozi za preuzete poslovne udjele
Temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću mora iznositi najmanje 20.000,00 kuna,
te mora biti izražen u kunama.1253 On je novčani izraz vrijednosti svih uloga zajedno.1254
Nominalni iznos pojedinog uloga ne može biti manji od 200,00 kn, a ukoliko je veći, mora biti
izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Osnivač može kod osnivanja preuzeti i više
poslovnih udjela. Pristupanjem društvenom ugovoru, osnivač preuzima određeni poslovni udio i
obvezuje se dati društvu onu vrijednost koja odgovara svoti preuzetog poslovnog udjela (ulog u
društvo). Preuzimanjem poslovnog udjela osnivač postaje članom te stječe članska prava u društvu.1255
Zbroj nominalnih iznosa svih poslovnih udjela mora odgovarati iznosu temeljnog kapitala.
Uplata uloga predstavlja glavnu obvezu člana društva. On svoju obvezu ispunjava unosom
novca, stvari i prava u društvo. Ulozi u društvo moraju se unijeti tako da društvo može njima slobodno
raspolagati
Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivatelj mora uplatiti najmanje četvrtinu uloga koji
uplaćuje u novcu, tako da ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od 10.000,00 kuna.
Novčani ulozi uplaćuju se na račun društva kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Stvari i
prava moraju se u cijelosti unijeti prije upisa društva u sudski registar.1256 Ako je vrijednost uloga u
stvarima i u pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od
vrijednosti uloga koji se time ulaže, razlika do visine tako izraženoga uloga mora se uplatiti u
novcu.1257
Ako član društva ne unese ulog u društvo, a ono to ne može nadoknaditi prodajom poslovnog
udjela, drugi članovi društva dužni su uplatiti iznos koji nedostaje razmjerno svojim udjelima u
društvu. Na taj se način štiti društvo te istodobno njegovi članovi i vjerovnici. Zaštita tih osoba
1252
Čl. 388. ZTD.
1253
Čl. 389. ZTD.
1254
1255
Ibid., str.593.
1256
Čl. 390. st. 3. ZTD.
1257
Čl. 390. st. 3. ZTD-a.
259
osigurava se i kogentnim rješenjima predviđenima za slučaj da član društva zakasni odnosno uopće ne
uplati svoj ulog.1258
Član društva koji ulog ne uplati pravodobno mora društvu platiti zatezne kamate ili više kamate
ako su takve prethodno određene od strane društva. Člana u zakašnjenju, društvo može pozvati pisanim
putem da ispuni svoju obvezu u naknadnom roku koji ne može biti kraći od mjesec dana. Društvo ga
mora upozoriti da, ako ne ispuni svoju obvezu u naknadnom roku, bit će isključen iz društva.
Bezuspješnim protekom naknadnog roka član biva isključen iz društva, gubi sva prava u društvu, no i
dalje odgovara za štetu koja je društvu time počinjena.1259
8.2.3. Dodatne činidbe i posebne pogodnosti
Dodatne obveze su društvenim ugovorom utvrđene obveze nekog člana ili nekih članova da će
društvu štogod prodati ili učiniti, ili u njegovu korist štogod propustitiili trpjeti.1260 Njima ne dolazi do
povećanja temeljnog kapitala društva.1261
U slučajevima kad članovi društva utvrde da bi dodatne činidbe vezane za osobna svojstva
nekog člana ili nekih članova koristile društvu, moraju društvenim ugovorom učiniti sljedeće:
1. odrediti dodatnu činidbu koja se može sastojati u davanju, činjenju, trpljenju ili propuštanju,
2. odrediti opseg i pretpostavke za ispunjenje tih činidbi,
3. utvrditi mjerila za određivanje naknade koju za te činidbe društvo treba platiti,
4. utvrditi ugovornu kaznu za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja preuzete obveze.1262
Dodatne se činidbe mogu sastojati u novcu ili ispunjenju drugih činidbi koje imaju imovinsku
vrijednost. ZTD izričito propisuje da ono što je uplaćeno, ne može biti vraćeno članovima društva
ukoliko je potrebno za pokriće gubitaka društva.
Za postojanje posebnih pogodnosti potrebna je odgovarajuća odredba u društvenom ugovoru
kojima se određuju njezin sadržaj i njihov ovlaštenik. Kad se članu daje naknada za stvari ili prava koja
on prenosi društvu i koja se priračunava njegovom ulogu ili kada mu se daju posebne pogodnosti, u
društvenom ugovoru mora se navesti:
1. točno i u cjelini član društva koji prenosi stvar ili pravo,
2. opis onoga što se tako prenosi društvu,
3. vrijednost toga izraženu u novcu, te
4. posebne pogodnosti koje stječe član društva.1263
1258
O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str. 138.
1259
Čl. 400. ZTD.
1260
1261
Čl. 391. ZTD.
1262
260
8.2.4. Troškovi osnivanja
Troškovi osnivanja mogu biti znatni, ali ako nije ništa o njima dogovoreno, snose ih sami
osnivatelji razmjerno svojim ulozima. Na naknadu izdataka za sklopljene poslove prije upisa društva u
sudski registar primjenjuju se odredbe o preddruštvu. 1264
ZTD izričito zabranjuje isplatu naknade troškova za pripremne radnje ili za osnivanje društva iz
temeljnog kapitala, te posebno ističe kako nije dopušteno da se iznos tih troškova priračuna temeljnom
kapitalu kao ulog.1265
8.2.5. Prijava i upis u sudski registar
Prijava za upis u sudski registar1266 podnosi se ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. sklopljen je društveni ugovor, odnosno dana je izjava o osnivanju ako je osnivatelj jedna osoba,
2. uneseni su ulozi u skladu sa ZTD-om i društvenim ugovorom. Ulozi u stvarima i pravima
moraju biti unijeti na način da društvo s njima može slobodno raspolagati nakon upisa u sudski
registar,
3. imenovan je jedan član ili više članova uprave, a ako društvo mora imati nadzorni odbor, ovaj
mora biti izabran,1267
4. ako društvo osniva samo jedan osnivatelj, on mora prije podnošenja prijave dati primjereno
osiguranje za to da će dio uloga u novcu, koji nije uplaćen, biti uredno plaćen.1268
U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:
1. tvrtka, sjedište, adresa društva u Republici Hrvatskoj i predmet poslovanja društva,
2. iznos temeljnog kapitala društva,
3. izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i da nema okolnosti koje bi
bile protivne odredbama ZTD-a o zabrani određenim osobama da budu članovi uprave,
4. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora, te njihovo
prebivalište i osobni identifikacijski broj,
5. imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva, ako su članovi društva fizičke osobe, i
njihovi osobni identifikacijski brojevi, a ako pravne osobe njihovi matični brojevi subjekta,
odnosno odgovarajući podaci ako je riječ o stranoj osobi.
1263
Čl. 392. ZTD.
1264
1265
Čl. 393. st. 1. ZTD.
1266
V. primjer prijave za upis u sudski registar u: Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.238.-241.
1267
Čl. 394. st. 1. ZTD.
1268
Čl. 394. st. 2. ZTD.
261
Ako su društvenim ugovorom utvrđene dodatne činidbe,1269u prijavi se mora pružiti i dokaz da
su one ispunjene i da s njihovim predmetom društvo slobodno raspolaže. 1270
Pošto zaprimi prijavu sud će ispitati je li društvo uredno osnovano sadržava li prijava zakonom
propisani sadržaj i jesu li prijavi priložene propisane isprave.1271 Upis će biti odbijen onda kada je
nedvojbeno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja odnosno ostali podaci i isprave nisu
točni, potpuni ili u skladu s propisima, te kada je sud mišljenja da je vrijednost uložene stvari ili prava
znatno manja od visine uloga koji se koji se time uplaćuje.1272 Sud će otkloniti upis osnivanja društva u
registar također i u onim slučajevima kada ispitivanje primljene prijave i njezinih priloga ukaže na
kakav nedostatak prijave, priloženih dokumenata ili dotadašnjeg postupka.1273
Ako je društvo uredno osnovano, prijava sadržava zakonom propisani sadržaj i prijavi su
priložene propisane isprave, sud će donijeti rješenje o upisu osnivanja društva u sudski registar i
provesti taj upis.
8.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA I DRUŠTVA
S obzirom da društvo s ograničenom odgovornošću ima pravnu osobnost moguće je postojanje

pravnih odnosa između društva i njegovih članova, te između članova društva međusobno. Posebnost je
društava s ograničenom odgovornošću u tome što je društveni ugovor temeljni ustrojbeni akt društva pa
to omogućuje da članovi njime uređuju i druge odnose, a ne samo one koji proizlaze iz njihova članstva
u društvu.1274
ZTD uređuje pravne odnose društva i članova putem uloga u društvo kao temeljne obveze člana
društva i putem poslovnih udjela kao skupa članskih prava u društvu.
8.3.1. Ulozi u društvo
U skladu s društvenim ugovorom i odlukama organa društva svaki je član dužan uplatiti dio
temeljnoga kapitala koji je preuzeo, odnosno unijeti svoj ulog u društvo.1275
1269
Čl. 391. ZTD.
1270
O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.458.-459.
1271
V. primjer rješenja trgovačkog suda o upisu u sudski registar u: Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.242.-
244.
1272
Čl. 395. st. 2. ZTD.
1273
1274
Barbić, J, op.cit. (ref.1247.), str.76.
1275
Čl. 398 ZTD.
262
U međusobnim odnosima članova, a s obzirom na unos uloga, temeljno je načelo da su svi
članovi obvezni uloge u novcu uplatiti u razmjeru sa svojim preuzetim poslovnim udjelima, ako
drugačije nije određeno društvenim ugovorom ili odlukama organa društva. Društvo ne može
pojedinim članovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi obveze uplate uloga, a član ne može svoje
dugovanje s naslova uplate uloga prebiti s potraživanjem od društva. Na stvari i na prava koja se unose
kao ulog ne može se za potraživanje koje se ne odnosi na predmet unosa, ostvarivati pravo zadržanja.
Iznimka od zabrane oslobađanja obveze za uplatu uloga postoji kada se društvo odluči na
smanjenje temeljnog kapitala, ali samo do svote za koju je smanjeni temeljni kapital.1276
8.3.1.1. Sjedinjenje poslovnih udjela kod jednog člana

Sjedine li se u roku od tri godine po upisu društva u sudski registar svi poslovni udjeli kod
jednoga člana ili uz to i kod društva, član društva mora u roku tri mjeseca od takvog sjedinjenja u
cjelini uplatiti sve uloge u novcu ili dati društvu osiguranje za ono što još nije uplaćeno, ili dio udjela
prenijeti na nekog trećeg.1277 Odmah po proteku danog roka, član društva je dužan izvijestiti registarski
sud o tome koju je od propisanih mjera poduzeo te o tome pružiti dokaz. Ako član društva ne ispuni
ovu svoju obvezu, registarski sud će mu za to ostaviti naknadni rok, a ako član ni u tom roku ne uloži
žalbu protiv rješenja ili ne pristupi ispunjenju obveza, registarski sud donosi odluku o prestanku
društva.
8.3.1.2. Zakašnjenje s unosom uloga u društvo

Član društva koji pravodobno ne uplati ulog dužan je društvu platiti zatezne kamate ako
društvenim ugovorom ili odlukom organa društva donesenom prije preuzimanja obveze uplate nije
određena viša kamata.1278
Člana društva koji kasni s uplatom uloga društvo može pisanim putem pozvati na ispunjenje
njegove obveze u naknadnome roku koji ne može biti kraći od mjesec dana, uz upozorenje da će, ako
ne uplati ulog, biti isključen iz društva. Nakon neuspješnog proteka naknadnog roka uprava društva
oglašava da je član u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomičnu uplatu uloga.1279
Pravne posljedice isključenja su gubitak svih prava u društvu, a član i dalje odgovara društvu za
uplatu neuplaćenog dijela uloga. Osim prava na isključenje, društvo ima protiv člana pravo na tužbu
zbog unosa uloga, što ne isključuje pravo na isključenje člana te pravo na naknadu štete.1280
1276
1277
Čl. 398. st. 7. ZTD.
1278
Čl. 399. ZTD.
1279
Čl. 400. ZTD.
1280
O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.468.
263
8.3.1.3. Odgovornost za unos uloga u društvo
Za uplatu iznosa koji duguje isključeni član društva, uključujući i kamate, društvu odgovaraju
njegov neposredni prednik i svi raniji prednici u društvu koji su se prema društvu smatrali imateljima
poslovnih udjela u tijeku posljednjih pet godina prije nego što je isključenom članu društva bio poslan
poziv za uplatu uloga.1281 Isplatu se može tražiti od ranijeg prednika samo ako obvezu ne podmiri
njegov slijednik, što znači da prednici isključenog člana odgovaraju supsidijarno.
Ako se ne može postići da pravni prednici člana koji nije uplatio cijeli ulog uplate zaostali dio
uplate ili član nema pravnih prednika, društvo može njegov poslovni udio prodati javnim nadmetanjem,
osim ako ga uz cjelinu koja odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti uz suglasnost isključenog člana ne
preuzme neki od članova društva.1282
Ako društvo ne može naplatiti odgovarajuće iznose ni od prednika isključenog člana ni
prodajom poslovnog udjela člana, ostali članovi društva dužni su uplatiti iznos koji nedostaje,
razmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu. Ako poslovni udjel nije prodan, članovi koji su
podmirili obvezu stječu pravo sudjelovanja u dobiti društva i u ostatku likvidacijske, odnosno stečajne
mase društva koji bi pripali tomu poslovnomu udjelu i to razmjerno iznosima koje su uplatili na ime
zaostale uplate duga koji se odnosi na taj poslovni udjel.1283
Članovi društva koje je u stečaju solidarno odgovaraju za uplatu dijela temeljnoga kapitala koji
nije uplaćen, ako su uplate potrebne da bi se podmirila potraživanja vjerovnika.1284 Ovoj solidarnoj
odgovornosti svih članova društva u stečaju pridružuju se i pravni prednici sadašnjih članova, pod
uvjetima propisanim za odgovornost prednika, što znači da prednici u odnosu na slijednike odgovaraju
supsidijarno.1285
8.3.2. Poslovni udjeli
Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, poslovni udjel člana društva određuje se
prema njegovom nominalnom iznosu. Član društva može imati više poslovnih udjela. Pošto se poslovni
se udjeli ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima, zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi
postojanje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane.1286
Uprava svakog društva dužna je voditi knjigu poslovnih udjela koja mora sadržavati: tvrtku,
odnosno ime i prezime, sjedište i adresa, odnosno prebivalište svakoga člana društva, ako je član
1281
Čl. 401. ZTD.
1282
Čl. 402. ZTD.
1283
Čl. 403. ZTD.
1284
Čl. 404. ZTD.
1285
1286
O poslovnim udjelima više u: Slakoper, Z., Poslovni udjel, Pravo i porezi, 5/2003, str. 26-32.
264
društva pravna osoba podatke o njegovu upisu u odgovarajućem registru, a ako je član društva fizička
osoba i njegov osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koje je preuzeo i što je na
temelju toga uplatio, eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio,
te obveze koje terete poslovni udjel i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova društva. U
knjigu se upisuju tereti i podjele poslovnih udjela te sve druge promjene.1287 U odnosu na društvo, član
društva je samo osoba koja je upisana u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu
obaviješten registarski sud. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela upis izvršen onoga dana kad
društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na
vrijeme kada je upis stvarno obavljen.
8.3.2.1. Raspolaganje poslovnim udjelom

Poslovni se udjeli mogu prenositi i nasljeđivati.1288 Nema razlike obavlja li se prijenos udjela
između članova društva ili između člana i treće osobe, ali prijenos se mora provesti ugovorom kao
dvostranim pravnim poslom sklopljenim u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju
potvrdi javni bilježnik. Oblik javnobilježničke isprave mora imati i ugovor o preuzimanju obveze o
prijenosu poslovnog udjela.1289 Prijenos može biti naplatan ili besplatan.
Iznimka od načela slobodnog prijenosa poslovnih udjela jest slučaj prijenosa udjela uz kojeg je
vezana obveza dodatne činidbe, a koji se može prenositi samo uz suglasnost društva (vinkulacija).
Društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i daljnji uvjeti za prijenos poslovnog udjela i drugi
slučajevi potrebe suglasnosti društva za prijenos poslovnog udjela. Ako je društvenim ugovorom pred-
viđeno da se poslovni udio može prenijeti na drugu osobu samo uz suglasnost društva, a društvo ovu
suglasnost uskrati, član društva može od trgovačkog suda tražiti da mu dopusti prijenos toga udjela.
Sud će dozvoliti prijenos ako nema valjanih razloga za to da uskrati davanje dozvole za prijenos, a
prijenos se može obaviti bez štete za društvo, njegove članove i vjerovnike. Prije donošenja odluke sud
mora saslušati upravu i člana društva koji traži dozvolu za prijenos poslovnog udjela.1290
Osim što se poslovni udjeli mogu prenositi ugovorom, oni se mogu i nasljeđivati. Društvenim
ugovorom može se za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik dužan prenijeti
nekome drugome članu društva ili osobi koju odredi društvo, ako se nasljednik i takva osoba drugačije
ne dogovore, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim
izvješćima.1291
Stjecatelj poslovnog udjela, bilo ugovorom, bilo nasljeđivanjem, stupa u pravni položaj
prenositelja. Za ispunjenje činidbi koje se na temelju poslovnog udjela moraju ispuniti društvu po
1287
Čl. 410. ZTD.
1288
Čl. 412. ZTD.
1289
O tome v. u: Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.475.
1290
Čl. 413. ZTD.
1291
Čl. 414. ZTD.
265
obvezi koja postoji u vrijeme kada je društvu podnesena prijava za upis prijenosa tog udjela u knjigu
poslovnih udjela, solidarno odgovaraju stjecatelj poslovnog udjela i njegov pravni prednik. Zahtjevi
prema pravnome predniku stjecatelja zastarijevaju u roku od pet godina od podnošenja prijave za upis
prijenosa poslovnog udjela.1292
8.3.2.2. Više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu

Postoji li na poslovnom udjelu više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo
zajedno. Ovlaštenici solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udjel. Pravne radnje koje
društvo treba poduzeti prema imateljima poslovnoga udjela, valjano su poduzete, poduzme li ih se
samo prema jednome od njih, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika.
8.3.2.3. Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela

Društvo ne smije stjecati i uzimati u zalog vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen
ulog. Društvo može stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini uplaćen ulog ako se
kumulativno ispune sljedeći uvjeti:
1. da je temeljni ulog u cijelosti uplaćen,
2. da cijenu poslovnog udjela društvo plati imovinom (kapitalom) koja prelazi temeljni kapital
društva,
3. ako društvo može prema zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela, a da
time ne smanjuje temeljni kapital društva ili rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog
ugovora, koje ne smije upotrijebiti za isplate članovima društva.
Prava i obveze iz vlastitog poslovnog udjela miruju, a aktiviraju se prodajom vlastitih udjela.1293
Moguće je da član društva s ograničenom odgovornošću ima s društvom neki pravni odnos koji
je odvojen od svojstva njegova člana. Kako član može svoj poslovni udjel u ostvarenju nekog
poslovnog odnosa dati u zalog, on ga može dati u zalog i društvu čiji je član. 1294 To je moguće samo
ako je ukupni iznos tražbine osigurane zalogom poslovnih udjela niža od vrijednosti udjela ili ako je
vrijednost poslovnih udjela koji se uzimaju u zalog niža od toga, da iznos tražbine nije veći od one
imovine društva čija vrijednost prelazi iznos njegovog temeljnog kapitala.
8.3.2.4. Povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela

Povlačenje poslovnih udjela mora se predvidjeti društvenim ugovorom.1295 S ovom se načelnom
odredbom u društvenom ugovoru mora suglasiti i član kojemu taj udjel pripada, te je stoga ovo temelj
1292
Čl. 415. ZTD.
1293
Čl. 418. ZTD.
1294
O tome v. u: Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.479.
1295
Čl. 419. ZTD.
266
za razlikovanje dobrovoljnog od prisilnog povlačenja. Dobrovoljno povlačenje poslovnog udjela
moguće je u svako doba, ako se time suglasi njegov imatelj.1296 Povlačenje poslovnog udjela bez
suglasnosti imatelja tog udjela, odnosno prisilno povlačenje, moguće je samo onda ako su pretpostavke
za to utvrđene društvenim ugovorom, prije stjecanja predmetnog udjela od strane člana. I kod
dobrovoljnog i kod prisilnog povlačenja poslovnog udjela član ima pravo na povrat uplaćenih uloga, ali
uz uvjet da vraćanje uplaćenog ne dovodi do smanjenja temeljnog kapitala.
8.3.2.5. Istupanje i isključenje člana iz društva

Društvenim ugovorom može se odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može
isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz
društva.1297 Uvjeti istupanja člana iz društva su sljedeći: vrijeme kada član može istupiti, utvrđivanje
otkaznih rokova i od kada oni teku, komu se izjavljuje istupanje i sl., a kod isključenja prije svega
razlozi isključenja i pravne posljedice.1298
Istupanje člana iz društva tužbom kod suda, moguće je uvijek onda kada za to postoje opravdani
razlozi. Ova opća zakonska klauzula „opravdani razlozi“ odnosi se naročito na one slučajeve kada
članu koji istupa iz društva, ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je član
spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu, ili mu neki organ društva nameće nerazmjerne obveze.
Potrebno je istaknuti kako se član društva ne može unaprijed odreći prava na tužbu za istupanje iz
društva.
Jednako tako, društvo može tužbom zahtijevati od suda da isključi određenog člana društva
kada za to postoji važan razlog kao, primjerice, ponašanje člana kojim se onemogućuje ili otežava
postizanje cilja društva ili ako bi njegov ostanak u društvu za društvo bio nepodnošljiv.
Istupanjem ili isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga
proizlaze. Član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen, imaju pravo da im se nadoknadi
tržišna vrijednost njihova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja odnosno isključenja. Ako
je ulog člana u društvo bio u stvarima ili u pravima, on ima pravo da mu se uloženo vrati, ali ne prije
nego što prođu tri mjeseca od istupanja odnosno od isključenja društva. Kod toga ne može tražiti
naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti onoga što je uložio, kao i u
prigodama kad je do toga došlo redovitom upotrebom. Ako društvo od člana traži naknadu nastale štete
ili član treba ispuniti neke druge obveze prema društvu, vrijednost temeljnog uloga neće mu se
nadoknaditi dok ne podmiri štetu i ne ispuni te obveze. Članstvo u društvu člana koji je istupio iz
društva i člana koji je iz njega isključen prestaje kada im se isplati navedena naknada.1299
1296
1297
Čl. 420. ZTD.
1298
1299
Čl. 421. ZTD.
267
8.4. ORGANI DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
Društvo s ograničenom odgovornošću je, kao i dioničko društvo, pravna osoba i djeluje preko
svojih organa. Obvezni organi tog društva su uprava i skupština. Nadzorni odbor je fakultativan organ
društva s ograničenom odgovornošću.1300
Za razliku od dioničkog društva, u društvu s ograničenom odgovornošću između organa postoji
hijerarhijski odnos, pri čemu je skupština najviši organ, jer je najvažnija volja članova društva.1301
Skupština društva je hijerarhijski najviši organ što je razvidno iz položaja uprave prema skupštini jer se
za opoziv imenovanja uprave u društvu s ograničenom odgovornošću ne traži postojanje važnog
razloga, čime se upravi oduzima samostalnost kakva postoji primjerice kod uprave dioničkog društva,
te je ona stoga u podređenom položaju spram skupštine. Skupština imenuje članove uprave i bez
ikakvih pravnih ograničenja opoziva njihovo imenovanje.1302
8.4.1. Uprava
Svako društvo s ograničenom odgovornošću mora imati najmanje jednog člana uprave
(direktora), zato što je uprava obvezni organ društva. Dok u društvima osoba svi članovi društva,
odnosno u komanditnom društvu komplementari, upravljaju društvom, vode poslove društva i
zastupaju društvo, u društvima kapitala postoji organska struktura, tj. podjela zadaća između pojedinih
organa društva.1303 Uprava društva s ograničenom odgovornošću je ovlaštena i dužna voditi poslove
društva, zastupati društvo, voditi poslovne knjige, izrađivati financijska izvješća društva te voditi
knjigu poslovnih udjela.1304
8.4.1.1. Imenovanje članova uprave

Za člana uprave može biti imenovana samo potpuno poslovno sposobna fizička osoba. Na
imenovanje članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o upravi dioničkog
društva.1305
Članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva, ako društvenim ugovorom nije
predviđeno da je imenuje netko drugi u društvu, primjerice nadzorni odbor. Ako se za člana uprave
imenuje nekoga od članova društva, to se može učiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je
1300
1301
1302
1303
Slakoper, Z., Društvo s ograničenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, Zagreb, 2001., str.325.
1304
1305
Čl. 423. ZTD.
268
član uprave član u društvu. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat predsjedniku i članu
uprave počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru.
Ako se društvenim ugovorom odredi da se svi članovi društva imenuju članovima uprave, to se
odnosi samo na one članove društva koji su to bili u vrijeme kada se odredba o tome unosila u ugovor.
U društvenom se ugovoru može predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo,
primjerice, da će upravu društva čiji je jedini član Grad Zagreb, imenovati Skupština grada.1306
Ako broj članova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovorom određen kao najmanji
broj članova uprave da bi ona mogla voditi poslove društva i zastupati ga, a nisu određeni njihovi
zamjenici, članovi društva moraju svojom odlukom bez odgode imenovati članove koji nedostaju. Do
obavljenog imenovanja preostali članovi uprave obavljaju samo neodložne poslove. Društvenim se
ugovorom može odrediti da za vrijeme dok članovi društva ne imenuju nove članove, nadzorni odbor
može imenovati članove koji nedostaju. Ako otpadnu svi članovi uprave ili oni nisu u mogućnosti
obavljati svoje dužnosti, nadzorni odbor je dužan članove uprave imenovati bez odgode.
U slučaju kada ni otpali svi članovi uprave postojala bi potpuna nemogućnost rada uprave, dok
u slučaju otpadanja samo nekih članova nemogućnost rada uprave bila bi djelomična.
Djelomična nemogućnost je stanje kada broj članova uprave padne ispod broja koji je određen
društvenim ugovorom kao najmanji broj potreban za vođenje poslova i zastupanje društva, a ne postoje
zamjenici članova uprave. Članovi društva bez odgode moraju imenovati nedostajuće članove uprave, a
preostali članovi uprave, ako ih ima, dužni su i ovlašteni obavljati samo neodgodive poslove. To su
poslovi koji se poduzimaju u svrhu otklanjanja štete i opasnosti od nastanka štete za društvo, njegovu
imovinu i poslove.
Potpuna nemogućnost je stanje kada otpadnu svi članovi uprave ili preostali članovi uprave nisu
u mogućnosti obavljati svoje dužnosti. Tada ne postoji mogućnost poduzimanja ne samo redovnih i
odgodivih poslova već i onih koji ne trpe odgodu, uz izglednu opasnost da društvo pretrpi znatniju
štetu. Nadzorni odbor dužan je bez odgode imenovati članove uprave čiji će mandat trajati dok članovi
društva ne imenuju nove članove uprave.
Ako društvo nema nadzorni odbor ili nadzorni odbor ne imenuje članove uprave koji obavljaju
neodgodive poslove, sud će imenovati privremenog upravitelja društva.1307 Dužnost privremenog
upravitelja je da se brine oko imenovanja nove uprave, a do tada je ovlašten obavljati samo neodgodive
poslove.
1306
Čl. 423. st. 3. ZTD.
1307
Slakoper, Z., op.cit. (ref.1303.), str.332.
269
8.4.1.2. Vođenje poslova
Uprava vodi poslove društva samostalno, odnosno u okviru svojih zadaća sama donosi odluke.
U pojam poslovodstva se ex lege uvršćuje:1308 vođenje poslovnih knjiga, sastavljanje godišnjih
financijskih izvješća društva, vođenje knjige poslovnih udjela,1309 dostavljanje sudu popisa članova
društva svake godine, sazivanje skupštine društva, obavještavanje suda o broju zaposlenih,
obavještavanje suda o promjenama u knjizi poslovnih udjela, podnošenje svih prijava za upis u sudski
registar, vođenje evidencije odluka skupštine i članova društva, dostavljanje članovima društva
izvadaka iz te evidencije i davanje uvida u nju itd.
Iako zakon to izričito ne propisuje, zaključujemo kako u vođenje poslova društva spadaju i sve
radnje poduzete unutar društva, potrebne za redovno odvijanje poslova, poput priprema, odvijanja i
nadziranja tekućih poslova, izrade organigrama poduzeća, kratkoročnih planova poslovanja i drugo.
Ovi poslovi moraju biti u skladu s djelatnostima društva naznačenima u društvenom ugovoru.
Način rada uprave propisuje se društvenim ugovorom. Ako neka pitanja glede načina rada
uprave nisu uređena društvenim ugovorom ili ZTD-om, može ih urediti uprava posebnim aktom koji u
tu svrhu donosi.
Ako uprava ima više članova, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, članovi zajedno
poduzimaju radnje potrebne za vođenje poslova društva (skupno vođenje poslova društva), osim ako
postoji opasnost od toga da se radnje pravodobno ne poduzmu.
Ako je po društvenom ugovoru svaki član uprave ovlašten da sam poduzima radnje vođenja
poslova društva (pojedinačno vođenje poslova društva), on ne smije poduzeti nakanjenu radnju
usprotivi li se tome neki od članova uprave, osim ako spomenutim ugovorom nije drugačije
određeno.1310
8.4.1.3. Zastupanje
Društvo zastupa uprava.1311 Ovlasti uprave za zastupanje društva nemoguće je povjeriti nekom
drugom uz istodobno isključenje uprave od te ovlasti. Svi članovi uprave skupno zastupaju društvo, ako
nije drukčije uređeno društvenim ugovorom. Zastupanje društva je valjano kada svi članovi uprave
društva poduzmu odgovarajuću pravnu radnju odnosno pravni posao i potpisuju se tako da uz
navođenje tvrtke društva stavljaju svoj potpis.1312
1308
Ibid., str. 335.
1309
Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, članstvo u društvu se ne stječe na
temelju sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Prema članku 411 ZTD član društva je samo onaj koji je upisan u
knjizi poslovnih udjela, ali se smatra da je upis u knjigu poslovnih udjela obavljen s danom kada je društvu prispjela prijava
za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis i to bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen.
1310
Čl. 422. ZTD.
1311
Čl. 426. ZTD.
1312
270
Ako uprava ima više članova, društvenim ugovorom može se odrediti da društvo zastupa jedan
član uprave samostalno, više njih skupno ili jedan član zajedno s prokuristom. Nije dopuštena odredba
u društvenom ugovoru kojom se određuje da pojedini ili svi članovi uprave zastupaju društvo samo
zajedno s jednim ili s više prokurista.
Da bi se očitovanje volje trećih prema društvu smatralo valjanim, dovoljno je da je ono učinjeno
samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje.
Način na koji više osoba zastupa društvo, mora se javno objaviti istodobno s upisom takve
ovlasti u sudskom registru. Ako društvo nema nijednog člana uprave ni privremenog upravitelja, za
primanje očitovanja volje i pismena zastupaju ga članovi nadzornog odbora, ako društvo ima taj organ,
a ako ga nema članovi društva. Njima se izjavljuju očitovanja volje i dostavljaju pismena na adrese
vidljive iz sudskog registra. Volja je valjano izjavljena odnosno pismeno je valjano dostavljeno ako je
to učinjeno prema jednoj od tih osoba. Ako društvo ima samo jednoga člana koji je ujedno i jedini član
uprave, on ne može, ako mu se ne dozvoli drugačije, sklapati pravne poslove u ime društva sa samim
sobom ili kao zastupnik nekoga drugoga, osim ako se posao sklapa isključivo radi ispunjenja neke
obveze.
Članovi uprave moraju poštovati ograničenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim
ugovorom, odlukom članova društva i obveznim uputama nadzornog odbora. Ovakva ograničenja bez
pravnoga su učinka prema trećima. To posebice vrijedi ako se ovlast za zastupanje ograničava na
sklapanje određenih poslova, ili poslova određene vrste, ili se ono daje samo pod određenim
okolnostima, za određeno vrijeme ili mjesto, ili je za sklapanje pojedinih poslova potrebna suglasnost
članova društva, nadzornog odbora ili nekog drugog organa društva.1313
Potrebno je istaknuti razliku između unutarnjeg i vanjskog pravnog odnosa kod ovlasti u vezi sa
zastupanjem. Unutarnji pravni odnos je odnos između društva i njegove uprave, a vanjski pravni odnos
onaj pravni odnos koji postoji između društva (što ga zastupa uprava) i trećih osoba. Postoji osnovno
pravilo prema kojem su ovlasti članova uprave da prema trećima zastupaju društvo neograničene, tj.
prema trećima eventualna ograničenja ne proizvode pravne učinke. Ako ograničenje ipak postoji,
članovi uprave dužni su ga poštovati.1314
8.4.1.4. Poslovne knjige i financijska izvješća

Uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga i vođenje poslova unutarnjeg
nadzora. Uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je dužna izrađena financijska
izvješća i izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno sastaviti, bez odgode dostaviti nadzornom
odboru i skupštini društva, ako je potrebno da se obavi revizija financijskih izvješća društva. Uz
1313
Čl. 427. ZTD-a.
1314
271
izrađena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva uprava je dužna dostaviti i izvješće
revizora.1315
8.4.1.5. Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog
gospodarstvenika te čuvati poslovnu tajnu društva.1316 Ovdje se, kao i kod odredaba o zabrani
konkurencije, odgovarajuće primjenjuju odredbe koje se odnose na dioničko društvo.
Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost. Odgovornost članova uprave društva
može biti osobna i imovinska. Osobna odgovornost postoji u onim slučajevima u kojima za određeni
postupak članova postoji mogućnost njihova opoziva, a imovinska u slučaju u kojem za određeni
postupak društvu odgovaraju svojom imovinom.1317
Na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću primjenjuju se pravila o sukobu
interesa na identičan način kao i kod članova uprave dioničkog društva.
8.4.1.6. Opoziv članova uprave i ostavka člana uprave

Opoziv članova uprave određen je odredbom čl. 424. ZTD-a i odnosi se na sve članove uprave,
osim onih koje bi imenovalo javnopravno tijelo.1318 Članovi društva mogu svojom odlukom u svako
doba opozvati članove uprave, što nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koje su oni
sklopili s društvom.
Člana uprave koji je i član društva može se, ako za to postoji važan razlog, opozvati i odlukom
suda. Ako se članovi uprave imenuju društvenim ugovorom, tim se ugovorom može odrediti da ih se
može opozvati samo ako za to postoji važan razlog, a opoziv je valjan sve dok se o njegovoj
eventualnoj nevaljanosti ne odluči pravomoćnom odlukom suda, posebice ako je za opoziv postojao
važan razlog. Kada će postojati važan razlog za opoziv unaprijed nije moguće pretpostaviti, no smatra
se kako su teška povreda obveza i nesposobnost za uredno vođenje poslova i zastupanje društva, važni
razlozi zbog kojih je moguć opoziv.1319
Osim opozivom, članstvo u upravi društva s ograničenom odgovornošću može prestati i
ostavkom člana uprave.1320
1315
Čl. 428. ZTD.
1316
Čl. 430. ZTD.
1317
Slakoper, Z., op.cit. (ref.1303.), str. 352.
1318
Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, registarski sud nije ovlašten odbaciti
prijavu za upis u kojoj je predlagatelj umjesto opoziva označio da se radi o razrješenju ili obratno.
1319
1320
Čl. 424.a ZTD.
272
8.4.2. Nadzorni odbor
Budući da je društvo s ograničenom odgovornošću najčešće puno manje društvo nego dioničko
društvo, kako po broju članova tako i po obuhvatnosti poslovanja radi kojeg se osniva, temeljno je
pravilo da u društvu s ograničenom odgovornošću ne mora postojati nadzorni odbor.1321
8.4.2.1. Obveznost nadzornog odbora

Društvenim ugovorom, odnosno izjavom o osnivanju određuje se ima li društvo nadzorni odbor.
Prema tome, nadzorni odbor je u društvu s ograničenom odgovornošću fakultativan organ, da li će ga
društvo imati ili neće, ovisi ponajprije o volji osnivača.
Međutim u određenim slučajevima društvo s ograničenom odgovornošću mora imati nadzorni
odbor, i to:
1. ako je prosječan broj zaposlenih u godini veći od 200, ili
2. ako je to za društvo koje obavlja određenu djelatnost propisano posebnim zakonom, ili
3. ako je temeljni kapital društva veći od 600.000,00 kuna i ono ima više od 50 članova, ili
4. ako društvo jedinstveno vodi dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću koja
moraju imati nadzorni odbor ili s više od 50% sudjeluje u njima neposrednim udjelom u
temeljnom kapitalu, a u oba slučaja je broj zaposlenih u nekome od društava ili u svim
društvima zajedno u prosjeku veći od 200 ili
5. ako je društvo komplementar u komanditnom društvu, a prosječan broj zaposlenih u društvu i
komanditnom društvu je zajedno veći od 200.1322
Prosječan broj zaposlenih određuje se prema brojevima zaposlenih u društvu svakog
posljednjeg dana u mjesecu u prethodnoj kalendarskoj godini. Kada obvezu osnivanja nadzornog
odbora nameće broj zaposlenih, uprava je dužna s danom prvoga siječnja utvrditi prosječan broj
zaposlenih u prethodnoj godini. Ako taj broj prelazi 200 zaposlenih, dužna je to bez odgode priopćiti
registarskom sudu zajedno s popisom članova društva, odnosno s izjavom da u članstvu društva nije
bilo promjene. Prijeđe li u vremenu između dva takva priopćenja prosječan broj zaposlenih u društvu
200, to se mora registarskom sudu priopćiti bez odgode.1323
Kada nastane obveza postojanja nadzornog odbora, uprava je o tome dužna obavijestiti i
članove društva, a ne samo registarski sud.
1321
1322
Čl. 434. st. 2. ZTD.
1323
Čl. 434. st. 4. ZTD.
273
8.4.2.2. Sastav nadzornog odbora te izbor i imenovanje članova nadzornog odbora
Nadzorni odbor sastoji se od najmanje tri člana. Društvenim ugovorom može se odrediti da
nadzorni odbor ima više članova, ali njihov broj mora biti neparan.1324 Član nadzornog odbora može
biti svaka potpuno poslovna sposobna fizička osoba, hrvatski ili strani državljanin. Član nadzornog
odbora ne može biti:
1. osoba koja je već član u deset nadzornih odnosno upravnih odbora dioničkih društava ili
društava s ograničenom odgovornošću (ako je neka osoba izabrana ili imenovana u više
nadzornih odbora, smatra se da je izabrana, odnosno imenovana samo u jednom odboru ako to
čini kao predstavnik nekog javnopravnog tijela, društva unutar koncerna ili kreditne odnosno
financijske institucije koja s društvom trajnije posluje da bi štitila njihove interese, ali samo
onda ako nije član više od dvadeset nadzornih odbora),
2. osoba koja je član uprave ili zamjenik člana uprave toga društva,
3. punomoćnik društva,
4. prokurist društva,
5. osoba koja je kažnjena za kaznena djela (prouzročenje stečaja, povreda obveze vođenja
poslovnih knjiga, oštećenje vjerovnika i dr.) za vrijeme pet godina po pravomoćnosti presude
kojom je osuđena, pri čemu se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju
kazne.1325
Članovi društva svojom odlukom izabiru članove nadzornog odbora1326 osim ako je posebnim
zakonom propisano da neke od njih imenuju zaposleni. Ako se na istoj skupštini izabiru najmanje tri
člana nadzornog odbora, na zahtjev članova društva čiji poslovni udjeli čine najmanje trećinu
temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini, o izboru svakoga člana odbora odlučuje se odvojeno.
Društvenim ugovorom može se odrediti da određeni članovi društva ili članovi koji imaju
određene poslovne udjele mogu imenovati određeni broj članova nadzornog odbora. Takvo pravo može
se dati onim članovima koji mogu raspolagati sa svojim poslovnim udjelom samo uz suglasnost
društva. Na taj način u nadzorni odbor može se tako imenovati najviše trećina njegovih članova.1327
Mandat članova nadzornog odbora traje najviše četiri godine, a članovi nadzornog odbora mogu biti
iznova birani odnosno imenovani.1328 Članove nadzornog odbora može opozvati skupština društva
odnosno članovi društva svojom odlukom za čije je donošenje potrebna većina od najmanje tri četvrtine
danih glasova.1329 Zamjenici članova nadzornog odbora se ne mogu izabirati niti imenovati.1330
1324
Čl. 435. ZTD.
1325
1326
Čl. 437. ZTD.
1327
Čl. 437. st. 2. ZTD.
1328
Čl. 437. u vezi s čl. 258. ZTD.
1329
1330
Čl. 437. st. 3. ZTD.
274
8.4.2.3. Ovlasti i način rada nadzornog odbora
Nadzorni odbor nadzire vođenja poslova društva. On ne može voditi poslove društva, ali se
društvenim ugovorom ili odlukom članova društva može predvidjeti da se određeni poslovi mogu
obavljati samo uz njegovu suglasnost.1331 Nadzorni odbor iz reda članova bira predsjednika i najmanje
jednog zamjenika predsjednika. Nadzorni odbor radi u sjednicama o kojima se vodi zapisnik, kojega
obvezno potpisuju predsjednik ili njegov zamjenik ovisno o tome tko je sjednicu vodio. Nadzorni
odbor može imenovati komisije radi pripreme odluka koje on donosi i nadzora njihovog provođenja.
Ako društveni ugovor ne odredi nešto drugo, nadzorni odbor može donositi odluke uz kvorum
koji čini polovina propisanog broja članova nadzornog odbora, ali ne manje od tri, dok je za donošenje
odluke potrebna većina danih glasova.1332
8.4.2.4. Odgovornost članova nadzornog odbora

Članovi nadzornog odbora moraju postupati s dužnom pozornošću u svojoj djelatnosti, a na
njihovu se odgovornost, ukoliko povrijede svoje obveze, odgovarajuće primjenjuju pravila o dužnoj
pozornosti i odgovornosti članova nadzornog odbora dioničkog društva.1333
8.4.3. Skupština
Skupština je obvezni organ društva s ograničenom odgovornošću. Članovi društva u skupštini

donose odluke na koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi članovi u
pojedinom slučaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju treba donijeti ili izjave da su suglasni s
time da se o njoj glasuje pisanim putem.1334
Ako društvo ima samo jednog člana, skupštinu društva čini samo ta osoba. Prema zakonu
odnosno izjavi o osnivanju društva, ta osoba može donositi odluke koje se tiču društva u svojstvu
skupštine, o čemu je dužan sastaviti zapisnik i potpisati ga.
Ako se odluka donesena u skupštini donosi pisano, većina koja je potrebna za to da bi se ona
donijela, ne određuje se na temelju danih glasova nego na temelju ukupnog broja glasova kojima
raspolažu članovi društva. Ako sve poslovne udjele u društvu drži samo jedan član ili uz njega i
društvo, on mora bez odgode po donošenju odluke o tome sastaviti zapisnik i potpisati ga.
8.4.3.1. Nadležnost skupštine

Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:
1331
Čl. 439. u vezi s čl. 263. st. 5. ZTD.
1332
1333
Čl. 439. u vezi s čl. 272. ZTD.
1334
Čl. 440. ZTD.
275
1. financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva ako ga je društvo dužno
izraditi, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanja razrješnice članovima uprave i
nadzornog odbora
2. zahtjevu za uplatama uloga
3. povratu dodatnih uplata novca članovima društva
4. imenovanju i opozivu članova uprave
5. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima
6. podjeli, spajanju i povlačenju poslovnih udjela
7. davanju prokure ili trgovačke punomoći za sve pogone koju treba dati uprava
8. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova
9. izmjeni društvenog ugovora
10. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i
nadzornog odbora te zamjenika članova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom
postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor
11. sklapanju ugovora kojim društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon, za koje se
plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o
izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu valjanost, osim kada je riječ o
stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o tome mora donijeti najmanje većinom od
3/4 danih glasova.
Društvenim ugovorom može se proširiti ili smanjiti nadležnost skupštine, ali joj se ne može
oduzeti ovlast za donošenje odluka iz prethodno navedenih točaka 1, 3, 5 i 9 te točke 10. ako se
navedeni ugovori sklapaju u roku od dvije godine nakon što je društvo upisano u sudski registar.1335
Nakon što skupština društva utvrdi godišnja financijska izvješća i konsolidirana financijska
izvješća kada su obvezna, te prihvati godišnje izvješće o stanju društva kada je obvezno i konsolidirano
godišnje izvješće društva, uprava društva dužna ih je, zajedno s izvješćem revizora, kada je revidiranje
financijskih izvješća propisano zakonom ili određeno društvenim ugovorom, bez odgađanja predati u
sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa. Ovime je ispunjena obveza usklađenja hrvatskog
zakonodavstva preuzeta SSP-om, a s ciljem javne dostupnosti izvješća društava s ograničenom
odgovornošću.
8.4.3.2. Sazivanje skupštine

Skupštinu društva saziva uprava ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano
drugom tijelu. Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, skupština se održava u sjedištu
društva.1336 Skupština se svakako mora sazvati:
1335
Čl. 441. ZTD.
1336
Čl. 442. ZTD.
276
1. najmanje jednom godišnje te u skladu sa zakonskim odredbama i društvenom ugovoru,
2. uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva, bez odgode, a napose onda ako se uoči da je
društvo izgubilo polovinu temeljnog kapitala,
3. onda kada to u pisanom obliku uz navođenje svrhe zatraže članovi društva koji su preuzeli
poslovne udjele što zajedno čine najmanje desetinu temeljnog kapitala društva, a društvenim se
ugovorom može odrediti da to pravo imaju članovi koji su zajedno preuzeli i manje uloge; tada
se skupština mora sazvati bez odgode.
Ako organ koji je ovlašten sazvati skupštinu, ne udovolji zahtjevu članova društva koji su
preuzeli poslovne udjele u visini najmanje desetine temeljnog kapitala društva, u roku 14 dana od dana
kada je zahtjev primljen ili takvoga organa nema, osobe koje su podnijele zahtjev mogu uz navođenje
dnevnog reda same sazvati skupštinu, a skupština u tom slučaju odlučuje o snošenju troškova za
održavanje tako sazvane skupštine.
Skupštinu se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o
tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je
posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja
skupštine mora proći najmanje sedam dana. U pozivu se mora što preciznije navesti dnevni red
skupštine. Izmjene i dopune dnevnog reda, mogu pisanim putem zahtijevati članovi društva koji su
preuzeli poslovne udjele što zajedno čine najmanje desetinu, a ako je tako određeno društvenim
ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva. Taj zahtjev mogu postaviti najkasnije unutar tri
dana od dana primitka poziva ili objave.1337
8.4.3.3. Podobnost skupštine da odlučuje

Ako društvenim ugovorom nije određeno drugačije, skupština može valjano odlučivati ako su
na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnog
kapitala društva.1338
Na skupštini koja nije uredno sazvana niti su članovi društva na propisani način stavili zahtjev
za odlučivanje o određenim pitanjima najkasnije tri dana prije njezina održavanja, mogu se donositi
odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva, ali se taj uvjet ne mora
ispuniti za donošenje odluke o sazivu nove skupštine.
U slučaju da skupština nije podobna za odlučivanje, a društvenim ugovorom nije drugačije
određeno, nova se skupština mora sazvati pozivom na tu okolnost tako da se njezin dnevni red
ograničava na dnevni red skupštine na kojoj se nije moglo odlučivati. Na toj skupštini mogu se donositi
valjane odluke bez obzira na to koliko je temeljnog kapitala na njoj zastupljeno.
1337
Čl. 443. ZTD.
1338
Čl. 444. ZTD.
277
8.4.3.4. Odlučivanje na skupštini
Ako zakonom i društvenim ugovorom nije drugačije određeno, skupština donosi odluke
većinom danih glasova. Svakih 200,00 kuna nominalnog iznosa poslovnog udjela daje pravo na jedan
glas, a dijelovi toga iznosa ne uzimaju se u obzir za određivanje prava glasa.1339 Uprava društva dužna
je u knjizi poslovnih udjela pri upisu svake promjene veličine udjela unijeti i broj glasova na koji on
daje pravo u skupštini društva te o tome članu društva izdati potvrdu ako on to zatraži. U društvenom
ugovoru može se odrediti da članovi društva imaju drugačije pravo glasa ali tako da svaki član mora
imati najmanje jedan glas.
Član može glasovati i preko punomoćnika koji se mora na skupštini društva iskazati pisanom
punomoći u kojoj je navedeno da se daje u svrhu glasovanja na skupštini. Zakonski zastupnici fizičkih
osoba i osobe koje zastupaju pravne osobe na temelju statuta mogu za zastupane članove glasovati na
skupštini bez punomoći.
Na skupštini ne može o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se
oslobađa neke obveze. Takva osoba ne može glasovati ni kao zastupnik člana društva. Isto vrijedi i
kada se odlučuje o pravnome poslu između člana i društva te o pokretanju ili rješenju spora među
njima. Nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovu izboru odnosno
imenovanju ili o opozivu kao člana uprave, nadzornog odbora ili likvidatora društva.1340
8.5. ZAŠTITA PRAVA MANJINE
Članovi koji predstavljaju većinu temeljnog kapitala donose najvažnije odluke društva. Kako ne
bi došlo do zlouporabe većine, ZTD pruža manjini određenu zaštitu koja se najsnažnije očituje pravom
manjine (1/10 temeljnog kapitala) u zahtjevu da financijsko poslovanje društva pregledaju posebni
revizori.1341
Ako je odlukom članova društva odbijen prijedlog da se imenuju revizori radi pregleda
posljednjih godišnjih financijskih izvješća, sud može na prijedlog članova društva koji zajedno imaju
poslovne udjele na koje otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala, imenovati jednog ili više
revizora. Sud će tom zahtjevu udovoljiti samo onda ako se učini vjerojatnim da su načinjene grube
povrede zakona ili društvenog ugovora.1342 Članovi društva koji su stavili ovakav prijedlog ne mogu za
trajanja revizije prenositi svoje poslovne udjele bez suglasnosti društva. Revizija se smatra
1339
Čl. 445. ZTD.
1340
Čl. 445. st. 5. i st. 6. ZTD.
1341
1342
Čl. 450. ZTD.
278
neopravdanom ako u cjelini potvrdi ispravnost financijskih izvješća odnosno ako utvrdi da su poslovne
knjige uredno vođene.
Revizori imaju pravo pregledati poslovne knjige i dokumentaciju društva te tražiti obavijesti i
izjave od članova uprave i nadzornog odbora te od osoba zaposlenih u društvu kako bi utvrdili stanje
poslovanja u društvu. Osobe od kojih revizori zatraže obavijesti i izjave, moraju ih dati bez odgode
točno i istinito. U rad revizora mora se uključiti nadzorni odbor, ako ga društvo ima. Revizori imaju
pravo na nagradu za svoj rad koju određuje sud. Revizori ne mogu ni od koga drugog primiti nikakvu
nagradu za svoj rad.1343
Članovi društva na čije poslovne udjele otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva,
mogu postaviti zahtjev za naknadu štete koju društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora,
ako su članovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to učini dostavljen
upravi, ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče.1344
Tužba se podnosi u roku tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o
podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.
8.6. IZMJENE DRUŠTVENOG UGOVORA
Pod izmjenama društvenog ugovora razumijeva se promjena ili dopuna bilo koje odredbe
društvenog ugovora bez obzira na to jesu li odredbe unesene u društveni ugovor jer to nalaže zakon ili
su ih članovi društva unijeli prema svojoj volji.1345 Društveni se ugovor može izmijeniti samo odlukom
članova društva. Odluka mora biti u obliku javnobilježničkog akta, privatne isprave koju potvrdi javni
bilježnik ili javnobilježničkog zapisnika. Odluka nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.1346
Propisi ZTD-a o obliku izmjene društvenog ugovora odnose se samo na izmjene i dopune onih
odredaba toga ugovora koje se smatraju materijalnima. Za izmjene drugih odredaba i za dogovaranje o
drugim takvim odredbama mjerodavna su pravila koja vrijede za svaku od njih.1347
Odluka o izmjeni društvenog ugovora donosi se većinom od najmanje tri četvrtine danih
glasova. Društvenim ugovorom može se odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati
ispunjenje i dodatnih pretpostavki.1348
Odluka o odredbama da treba izabrati nadzorni odbor i o smanjenju nagrade koja po
društvenom ugovoru pripada članovima uprave i nadzornog odbora donosi se običnom većinom
1343
Čl. 451. ZTD.
1344
Čl. 453. ZTD.
1345
1346
Čl. 454. ZTD.
1347
1348
Čl. 455. st. 1. ZTD.
279
glasova. Odluka o povećanju obveza članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili o
smanjenju prava pojedinim članovima koja imaju na temelju tog ugovora, donosi se samo uz suglasnost
svih članova društva na koje se to smanjenje prava, odnosno povećanje obveza odnosi.
Svaka izmjena društvenog ugovora mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski
registar.1349 Odluke o izmjeni društvenog ugovora moraju se objaviti. Ne objavljuju se odluke kojima
se ne mijenjaju odredbe društvenog ugovora koje su ranije objavljene.
8.7. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA
8.7.1. Povećanje temeljnog kapitala
Aktivnošću društva dolazi do stvaranja razlike između temeljnog kapitala upisanog u sudski
registar prilikom osnivanja društva te stvarnog stanja imovine društva. Kad ta razlika postane smetnja
daljnjem poslovanju društva, potrebno je povećati ili smanjiti kapital.
Temeljni kapital može se povećati uplatama uloga za nove poslovne udjele ili uplatama
povećanih uloga za postojeće poslovne udjele tzv. efektivno povećanje temeljnog kapitala ili
unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital tzv. nominalno povećanje temeljnog kapitala.1350
Za povećanje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću ne mogu koristiti svi
načini povećanja dopušteni za povećanje temeljnog kapitala u dioničkom društvu. S obzirom da se pri
povećanju temeljnog kapitala mijenja društveni ugovor, povećanje temeljnog kapitala svrstava se među
izmjene toga ugovora.1351
8.7.1.1. Efektivno povećanje temeljnog kapitala

Za povećanje temeljnog kapitala potrebna je odluka članova društva o izmjeni društvenog
ugovora. Temeljni kapital može se povećati uplatama uloga za nove poslovne udjele ili povećanjem
uloga za postojeće poslovne udjele. Na temelju povećanja temeljnog kapitala poslovne udjele u društvu
mogu preuzeti postojeći članovi društva ili druge osobe.
Ako u društvenom ugovoru odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugačije
određeno, postojeći članovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja
odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu poslovne udjele razmjerno nominalnim iznosima
svojih poslovnih udjela u društvu.
1349
Čl. 456. ZTD.
1350
Čl. 457. st. 2. ZTD.
1351
280
Izjava o preuzimanju poslovnog udjela daje se u obliku javnobilježničkog akta ili privatne
isprave koju potvrdi javni bilježnik. Osobe koje uplatom uloga pristupaju društvu, moraju u izjavi o
tome navesti da to čine na način kako je to određeno društvenim ugovorom. U izjavi se moraju navesti
iznosi uloga koji se uplaćuju preuzete poslovne udjele i druge obveze koje novi član društva preuzima
na temelju društvenog ugovora.1352
Odredbe ZTD-a o temeljnim ulozima odgovarajuće se primjenjuju na povećanje temeljnog
kapitala društva. Povećanje temeljnog kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u
odluci o povećanju kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari
i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskom sudu podnese prijava
za upis povećanog temeljnog kapitala u sudski registar. Čim se preuzmu poslovni udjeli i uplate ulozi u
povećani temeljni kapital mora se registarskom sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnog
kapitala u sudski registar.1353
8.7.1.2. Nominalno povećanje temeljnog kapitala

Nominalno povećanje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću povećanje je
temeljnog kapitala iz sredstava društva pretvaranjem rezervi iz dobiti i rezervi kapitala u temeljni
kapital. Nema dodatnih uplata društvu niti je povećanje temeljnog kapitala i poslovnih udjela besplatno
nego se to povećanje ostvaruje iz postojeće imovine društva i usko je povezano s prihvaćanjem
godišnjih financijskih izvješća.1354
O pretvaranju rezervi iz dobiti i rezerve kapitala društva u temeljni kapital može se odlučiti
pošto se donese odluka o prihvaćanju godišnjih financijskih izvješća za posljednju poslovnu godinu
ako ta izvješća ne pokazuju gubitak i ako nema nepokrivenog gubitka iz prethodnih godina, za što se
mogu koristiti rezerve ako je to u skladu sa svrhom kojoj su one namijenjene.1355
Odluka o povećanju temeljnog kapitala ne može se donijeti prije nego što jedan ili više revizora
koje su odlukom imenovali članovi društva, ispitaju posljednja godišnja financijska izvješća i potvrde
ih bez rezerve. Ako je dan na koji se ta izvješća odnose više od osam mjeseci prije podnošenja prijave
za upis odluke o povećanju temeljnog kapitala društva u sudski registar, moraju se izraditi nova
financijska izvješća koja moraju ispitati revizori, na temelju čega se može donijeti odluka o povećanju
temeljnog kapitala društva, ali samo ako je revizori potvrde bez rezerve.
Povećanje temeljnog kapitala društva provodi se povećanjem nominalnih iznosa postojećih
poslovnih udjela u društvu ili stvaranjem novih poslovnih udjela.1356 Povećanje temeljnog kapitala
mora se tako provesti da ukupan nominalni iznos povećanih poslovnih udjela odgovara povećanom
1352
Čl. 457. ZTD.
1353
Čl. 458. ZTD.
1354
1355
Čl. 459. ZTD.
1356
Čl. 459. st. 3. ZTD.
281
temeljnom kapitalu društva, a ako se to radi izdavanjem novih poslovnih udjela, da ulozi koji na njih
otpadaju zajedno s ostalim ulozima odgovaraju temeljnom kapitalu nakon njegova povećanja.
Novi poslovni udjeli članova društva moraju biti u istom razmjeru kao oni prije povećanja
temeljnog kapitala društva, a drugačija odluka članova društva je ništetna. Vlastiti poslovni udjeli
društva sudjeluju u povećanju temeljnog kapitala. Poslovni udjeli za koje su temeljni ulozi samo
djelomično uplaćeni sudjeluju u povećanju temeljnog kapitala prema njihovim nominalnim iznosima.
Povećanje temeljnog kapitala društva ne utječe na odnose prava koja proizlaze iz poslovnih udjela.
Temeljni kapital je povećan od upisa odluke o povećanju u sudski registar.1357
8.7.2. Smanjenje temeljnog kapitala
Smanjenje temeljnog kapitala provodi se u prilikama kad društvo ima previše kapitala pa ga želi
smanjiti, kada je društvo pretrpjelo gubitak koji u nekome razumnom roku ne bi moglo nadoknaditi, pa
umjesto da posluje s nominalnim temeljnim kapitalom koji je objektivno smanjen, društvo odlučuje
smanjiti temeljni kapital na stvarnu vrijednost imovine društva.1358
Smanjenje temeljnog kapitala može se provesti:
1. vraćanjem članovima društva njihovih uloga
2. sniženjem nominalnih iznosa poslovnih udjela članova
3. potpunim ili djelomičnim oslobađanjem članova društva ili njihovih prednika od obveze da u
cjelini uplate uloge.1359
Temeljni kapital društva može se smanjiti samo na temelju odluke članova društva o izmjeni
društvenoga ugovora te pošto se provede postupak koji je propisan ZTD-om. U odluci se moraju
navesti opseg i svrha smanjenja temeljnog kapitala i kako će se to provesti.1360
Smanjenjem temeljnog kapitala smatra se svako smanjenje visine toga kapitala određene u
društvenom ugovoru bez obzira na to provede li se smanjenje vraćanjem članovima društva njihovih
uloga, sniženjem nominalnog iznosa poslovnih udjela ili potpunim, odnosno djelomičnim oslobađa-
njem članova društva ili njihovih pravnih prednika od obveze da u cjelini uplate uloge.1361
Nije dopušteno smanjenje temeljnog kapitala ispod najnižeg iznosa temeljnog kapitala. Ako se
smanjenje temeljnog kapitala provodi vraćanjem uplaćenih uloga ili oslobođenjem članova od obveze
1357
Čl. 461. ZTD.
1358
Gorenc, V., op.cit. (ref.999.),, str. 498.
1359
1360
Prema pravnom shvaćanju prihvaćena na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, nekretnine društva ne čine njegov
temeljni kapital već su imovina društva, a u preddruštvu su zajednička imovina njegovih osnivača. Stoga sama činjenica da
je određena nekretnina prodana ne znači da dolazi do promjene temeljnog kapitala.To ne može biti niti opseg i svrha
smanjenja temeljnog kapitala koja se u odluci mora navesti u smislu članka 462 stavak 1 ZTD-a.
1361
Čl. 462. st. 2 ZTD.
282
da ih u cjelini uplate, nominalni iznos svakog poslovnog udjela koji ostaje u društvu ne može biti niži
od najnižeg dopuštenog nominalnog iznosa poslovnog udjela.
8.7.2.1. Prijava za upis nakane da se smanji temeljni kapital

Registarskome sudu mora se podnijeti prijava da se u sudski registar upiše nakana društva da
smanji temeljni kapital. Uprava mora odmah nakon što je obaviještena o upisu nakanjenoga smanjenja
temeljnoga kapitala u sudski registar nakanu o sniženju kapitala dostaviti sudskom registru radi objave
na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar i objaviti u glasilu društva, ako ga ono ima. U
tom je oglasu društvo dužno objaviti da je spremno svim vjerovnicima na njihov zahtjev podmiriti
potraživanja koja postoje prema društvu na dan posljednje objave nakane da se smanji temeljni kapital,
odnosno dati osiguranje da će ona biti podmirena te da se smatra kako su vjerovnici društva koji mu se
ne prijave u roku tri mjeseca od navedenog dana suglasni time da se smanji temeljni kapital društva.
Spomenuta objava mora se dostaviti poznatim vjerovnicima.1362
8.7.2.2. Prijava za upis izmjene društvenog ugovora

Prijava da se izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar podnosi se registarskom sudu
pošto protekne rok koji je dan vjerovnicima za to da se jave društvu. Prijavi treba priložiti:
1. dokaz da je nakana smanjenja temeljnog kapitala objavljena na način kako je to opisano u dijelu
koji se odnosi na „Prijavu za upis u sudski registar nakane da se smanji temeljni kapital“,
2. dokaz da su vjerovnici koji su se javili društvu, podmireni ili da im je dano osiguranje,
3. izjavu svih članova uprave da je svim poznatim vjerovnicima poslana obavijest, a da se društvu
nisu javili drugi vjerovnici, osim onih kojima je ono podmirilo potraživanja ili im je dalo
osiguranje,
4. popis članova društva na temelju odluke o smanjenju temeljnog kapitala.
Ako dokaz koji je podnesen o tome da su vjerovnici podmireni odnosno da im je dano
osiguranje ne odgovara istini, svi članovi uprave solidarno odgovaraju onim vjerovnicima glede kojih
su dani krivi podatci za štetu koja im je time učinjena, ali samo za iznos za koji se oni nisu mogli
podmiriti iz imovine društva. Ne odgovara za štetu član uprave koji dokaže da nije znao za netočnost
dokaza i izjava koje je dao.1363
8.7.2.3. Isplate članovima društva i oslobođenje od obveza

Isplate članovima društva na temelju smanjenja temeljnog kapitala moguće su pošto se
odgovarajuća izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar. Od upisa u sudski registar djeluje i
1362
Čl. 463. ZTD.
1363
Čl. 464. ZTD.
283
oslobođenje od obveze da se uplate preostali neuplaćeni temeljni ulozi u koju je svrhu smanjen temeljni
kapital društva.1364
8.8. PRESTANAK DRUŠTVA S OGRANIČENOM

ODGOVORNOŠĆU
Razlozi za prestanak društva s ograničenom odgovornošću su:

1. istek vremena određenog u društvenom ugovoru,
2. odluka članova,
3. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom i podjela društva
razdvajanjem,
4. pravomoćna odluka suda o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se
iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,
5. pravomoćna odluka suda kojom određuje brisanje društva po službenoj dužnosti,
6. otvaranje stečajnog postupka,
7. odluka registarskog suda o brisanju iz sudskog registra društva koje nema imovine u smislu čl.
367. st. 1. i st. 2. ZTD-a, te u slučaju da član društva kod kojega su se sjedinili svi udjeli, ne
izvijesti o tome u zakonskom roku registarski sud u smislu čl. 398. st. 8. ZTD-a,
8. ništetnost društva,
9. ukidanje društva,
10. pravomoćna presuda suda.1365
Osim prethodno nabrojenih razloga, društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i drugi razlozi
za prestanak društva.1366 U svim slučajevima osim ako su razlozi prestanka društva otvaranje stečajnog
postupka i pripajanje odnosno spajanje društva, provodi se njegova likvidacija.1367 Likvidaciju provode
članovi uprave ako se društvenim ugovorom ili odlukom članova društva likvidatorima ne imenuju
jedna ili više osoba. Sud može na prijedlog nadzornog odbora ili članova društva čiji poslovni udjeli
čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala ili manji dio određen društvenim ugovorom iz važnih
razloga pored tih likvidatora ili umjesto njih imenovati druge.1368
1364
Čl. 465. ZTD.
1365
Čl. 466. st. 1. ZTD.
1366
Čl. 466. st. 2. ZTD.
1367
1368
Čl. 471. ZTD.
284
8.9. JEDNOSTAVNO DRUŠTVO S OGRANIČENOM
ODGOVORNOŠĆU
8.9.1. Pojam i pravna priroda
Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću uvedeno je u hrvatsko pravo izmjenama i

dopunama ZTD-a iz 2012. godine kako bi se pojednostavilo i pojeftinilo osnivanje društva te potaknulo
i motiviralo obavljanje gospodarskih djelatnosti. Tendencija spuštanja pravnih kriterija za početak
obavljanja gospodarskih djelatnosti, osobito za male poduzetnike, prisutna je u gotovo svim
zakonodavstvima EU u posljednjih petnaestak godina. U tom smislu prednjače Francuska i Ujedinjeno
Kraljevstvo koji su spustili mnoge kriterije glede društava s ograničenom odgovornošću, osobito u
pogledu temeljnog kapitala. Njemačka se, s druge strane, nije vodila takvim pristupom već je regulirala
poseban i pojednostavljen oblik društva s ograničenom odgovornošću tzv. poduzetničko društvo“
(Unternehmergesellschsaft). Njemački pristup usvojio je hrvatski zakonodavac uvođenjem
jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću.1369
Svrhu uvođenja j.d.o.o.-a naš je zakonodavac obrazložio slijedećim riječima: „Danom
pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji trgovačka društva osnovana u drugim državama
članicama, zbog slobode poslovnog nastana, djelovat će slobodno na području Republike Hrvatske bez
potrebe ustrojavanja zasebnih organizacijskih oblika. Kako bi se izbjeglo osnivanje trgovačkih društava
u drugim državama članicama u kojima postoje niži zahtjevi za uplatom temeljnog kapitala, koja bi
potom djelovala na području Republike Hrvatske, potrebno je pružiti alternativu i omogućiti osnivanje
društva s ograničenom odgovornošću na pojednostavljeni način i s manjim temeljnim kapitalom.
Navedena inačica društva s ograničenom odgovornošću nazvana jednostavno društvo s ograničenom
odgovornošću, osim što će smanjiti migraciju hrvatskih poduzetnika, olakšat će ulazak u poduzetnički
pothvat i spriječiti obavljanje neregistrirane djelatnosti.“1370
Valja napomenuti kako se j.d.o.o. u teoriji ne bi smio tretirati kao novi tip društva, koliko god
na takav zaključak navodila propisana obveza navođenja oznake „jednostavno društvo s ograničenom
odgovornošću“, odnosno kratice „j.d.o.o.“ u tvrtki društva.1371 J.d.o.o. bi se možda najbolje moglo
1369
Horak, H.; Dumančić, K.; Šafranko, Z., Komparativni osvrt na jednostavno društvo s ograničenom
odgovornošću, Pravo i porezi, 4/2013, str. 37-43.
1370
V. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, dostupno na:
http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=21556, (26.09.12.).
1371
V. čl. 13. st. 2. ZTD. Iako u propisima ZTD-a o tvrtci trgovačkog društva j.d.o.o. kao jedini podoblik trgovačkih
društava čini iznimku, neki su posebni propisi vođeni sličnom logikom. Tako primjerice iz odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o
športu (NN br. 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12) proizlazi da dionička društva registrirana za obavljanje sportskih
djelatnosti u tvrtci trebaju sadržavati oznaku “š.d.d.”.
285
okarakterizirati kao pred-evolucijski oblik klasičnog društva s ograničenom odgovornošću. Naime,
posebnosti j.d.o.o.-a, u odnosu na klasičan d.o.o. odražavaju se samo u odredbama čl. 13., čl. 387., čl.
390.a i čl. 445. ZTD-a, dok se u svemu ostalom na j.d.o.o. mutatis mutandis primjenjuju pravila koja
vrijede za d.o.o.
J.d.o.o. se, neovisno o svojim osobitostima, jasno uklapa u okvire definicije d.o.o.-a iz čl. 385.
ZTD-a, te ima sve karakteristike po kojima se u pravnoj teoriji d.o.o. razlikuje od ostalih tipova
društva. J.d.o.o. je dakle trgovačko društvo i pravna osoba, čiji članovi ne odgovaraju za obveze
društva. Ono nadalje ima temeljni kapital koji nije podijeljen na dionice i čiji se dijelovi ne mogu
izraziti vrijednosnim papirima. Naposljetku, temeljni ustrojbeni akt j.d.o.o.-a jest društveni ugovor
odnosno izjava o osnivanju.
8.9.2. Osobitosti jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću
8.9.2.1. Pojednostavljeno osnivanje

Uvođenje j.d.o.o.-a u hrvatsko pravo društava inspirirano je prije svega potrebom za što
jednostavnijim i jeftinijim pokretanjem poduzetničkog pothvata u okviru društva s ograničenom
odgovornošću. Cijela pravna konstrukcija instituta navodi na zaključak kako j.d.o.o. nije samo sebi
svrhom odnosno kako nije riječ o organizacijskom obliku predviđenom za trajno obavljanje djelatnosti.
Ono je prije tranzicijski oblik čija je svrha umanjiti početna kapitalna ulaganja i troškove pri
započinjanju s poslovnom djelatnošću s krajnjim ciljem (ali ne i dužnošću) „evolucije“ u klasični d.o.o.
J.d.o.o. je moguće osnovati isključivo na pojednostavljeni način, koristeći se obrascima
zapisnika koje popunjava javni bilježnik, a koji obrasci čine prilog ZTD-a.1372 Jednako tako,
novouvedeni postupak pojednostavljenog osnivanja moguće je primijeniti samo glede j.d.o.o.-a.1373 Na
taj je način neizravno, broj članova j.d.o.o-a ograničen na maksimalno troje, a broj članova uprave na
jednog direktora.
Pojednostavljeno osnivanje sastoji se u korištenju obrasca zapisnika koji sastavlja javni
bilježnik. Popunjeni obrazac zapisnika sadrži: (1) odredbe društvenog ugovora odnosno izjave o
osnivanju, (2) izjavu o imenovanju člana uprave, (3) popis članova društva, (3) popis osoba ovlaštenih
da vode poslove društva, (4) izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje te kojom izjavljuje kako
nema okolnosti iz čl. 239. st. 2. ZTD-a, te (5) potpis člana uprave koji se pohranjuje u sudski registar.
Iako to nije eksplicite navedeno, zapisnik mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili
solemnizirane isprave te potpisan od svih članova društva.1374
1372
Čl. 387. st. 2 ZTD-a.
1373
Čl. 387. st. 2. u vezi s čl. 390.a st. 1. ZTD-a.
1374
Čl. 387. st. 1. i st. 2. ZTD
286
Uvođenjem obrasca zapisnika postiglo se smanjenje broja isprava koje se prilažu uz prijavu za
upis u sudski registar budući obrazac popunjenog zapisnika u sebi zapravo sadrži većinu isprava koje
se sukladno čl. 394. st. 5. ZTD-a imaju priložiti prijavi. Ipak, uz prijavu i obrazac zapisnika morati će
se priložiti još i (1) potvrda kreditne institucije o u cijelosti uplaćenim ulozima, (2) dozvola državnog
organa kada je to potrebno za osnivanje i upis društva u registar, te (3) izjave članova osnivača u smislu
čl. 40.a Zakona o sudskom registru.1375
Pojednostavljeno osnivanje ne može biti kvalificirano osnivanje budući se ulozi mogu uplatiti
isključivo u novcu pa osnivačke radnje u vidu revizije osnivanja i sastavljanje izvješća o osnivanju kod
osnivanja j.d.o.o.-a ne dolaze u obzir. Osim što su kod pojednostavljenog osnivanja formalnosti
svedene na minimum blagodat pojednostavljenoga osnivanja trebala bi se očitovati i u znatno
smanjenim troškovima osnivanja. Najveća stavka, koja se sastoji o uplati uloga prije upisa društva u
sudski registar, umanjena je za tisuću puta. Što se tiče samih troškova osnivanja, za sada su regulirane
sudske i javnobilježničke pristojbe u cilju pojeftinjenja osnivanja j.d.o.o.-a. Tako sudske pristojbe za
prijavu i za upis osnivanja j.d.o.o.-a iznose ukupno 60,00 kn, dok za ostala društva iznose 400,00
kn.1376 Za javnobilježničke je pristojbe propisano potpuno oslobođenje.1377
8.9.2.2. Tvrtka jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću

Još jednu od specifičnosti j.d.o.o.-a predstavlja tvrtka navedenog društva. Prema noveliranom
čl. 13. ZTD-a tvrtka j.d.o.o.-a mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati
naznaku predmeta poslovanja društva te oznaku „jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“ ili
oznaku „j.d.o.o“. Specifičnost tvrtke j.d.o.o.-a jest u tome što se u njoj u stvari publicira da je riječ o
podobliku društva s ograničenom odgovornošću. Unošenjem specifične oznake j.d.o.o.-a u samu tvrtku
društva, očito se htjelo na efikasan i transparentan način publicirati da je riječ o društvu koje s jedne
strane može imati imovinu (kojom odgovara za obveze) u vrijednosti od samo 10,00 kn, dok s druge
strane članovi društva u redovnim okolnostima ne odgovaraju za obveze društva, te eventualne
poslovne partnere na prvi pogled upozoriti na eventualni rizik.
Glede promjene tvrtke, za j.d.o.o. vrijede opća pravila ZTD-a, no za promjenu dijela tvrtke koji
se odnosi na oblik društva, odnosno na brisanje naznake „jednostavno“ iz tvrtke, osim odluke o
promjeni tvrtke biti će nužno donijeti i odluku o povećanju temeljnog kapitala na minimalan iznos od
20.000,00 kn.1378
1375
Zakon o sudskom registru (NN br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11; dalje u tekstu: ZSR).
1376
Zakon o sudskim pristojbama (NN br., 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 112/12), Tar. br. 25. i Tar. br. 26.
1377
Čl. 10. st. 1. Zakon o javnobilježničkim pristojbama (NN br. 72/94, 74/95, 87/96 i 112/12).
1378
Arg. ex. čl. 390.a st. 7. ZTD.
287
8.9.2.3. Temeljni kapital, poslovni udjeli i ulozi u društvo
Najveću novost glede j.d.o.o.-a, predstavlja njegov temeljni kapital koji ne mora iznositi više od
10,00 kn, osobito imamo li na umu da se ovaj „ustupak“ osnivačima ni na koji način ne odražava na
režim njihove odgovornosti. Za članove j.d.o.o.-a glede odgovornosti vrijede jednaka pravila kao i za
članove klasičnog d.o.o.-a – oni ne odgovaraju za obveze društva izuzev kod proboja pravne
osobnosti.1379 Najniži iznos temeljnog kapitala j.d.o.o.-a jest 10,00 kn.1380 Riječ je o iznimci od
najnižeg propisanog iznosa temeljnog kapitala za društvo s ograničenom odgovornošću koji iznosi
20.000,00 kn.1381 Propisivanje najnižeg iznosa temeljnog kapitala u visini od 10,00 kn de facto je stvar
čiste kurtoazije sa svrhom opravdanja ograničene odgovornosti i pripadnosti obitelji društava kapitala,
obzirom da iznos od 10,00 kn nije dostatan iznos za pokretanje poslovnih aktivnosti niti za
podmirivanje ikakvih obveza, što je u načelu i osnovna ideja temeljnog kapitala.
Najviši iznos temeljnog kapitala j.d.o.o.-a nije eksplicite propisan pa bi se prima facie moglo
zaključiti da je neograničen. Ipak, pomnija analiza odredaba ZTD-a navodi nas na zaključak kako se
j.d.o.o. ne bi moglo osnovati s temeljnim kapitalom koji bi prelazio iznos od 19.999,00 kn. Naime,
imamo li u vidu da će se na j.d.o.o., poveća li ono temeljni kapital na iznos od 20.000,00 kn ili veći
iznos, po zakonskom automatizmu početi primjenjivati opća pravila o društvu s ograničenom
odgovornošću, valja zaključiti da bi društvo koje ab initio ima temeljni kapital u iznosu od 20.000,00
kn ili u višem iznosu bilo klasično društvo s ograničenom odgovornošću, a ne jednostavno društvo s
ograničenom odgovornošću. Uz to, uzmemo li da je temeljna svrha j.d.o.o.-a financijski rasterećen
ulazak u poduzetnički pothvat, postavlja se i pitanje pravnog interesa za osnivanje j.d.o.o.-a, ako se već
udovoljava svim financijskim pretpostavkama za osnivanje klasičnog d.o.o.-a. Ipak, odluče li se
osnivači na početni temeljni kapital u iznosu od 20.000,00 kn ili viši iznos, biti će im onemogućeno
pojednostavljeno osnivanje.
Glede poslovnih udjela, suprotno općem pravilu prema kojemu nominalni iznos poslovnog
udjela u d.o.o.-u ne može biti manji od 200,00 kuna, najniži nominalni iznos poslovnog udjela u
j.d.o.o.-u ne smije biti manji od 1,00 kn1382. No, valja napomenuti da nominalni iznosi poslovnih udjela
u konkretnom j.d.o.o.-u neće biti determinirani isključivo odredbama noveliranog ZTD-a i voljom
osnivača, već i mogućnostima obrasca zapisnika. Tako, primjerice, obrazac zapisnika j.d.o.o.-a s
jednim članom uopće ne spominje poslovne udjele, pa proizlazi da se temeljni kapital sastoji od jednog
poslovnog udjela što znači da će nominalni iznos tog poslovnog udjela biti nužno 10,00 kn. Jedini
osnivač j.d.o.o.-a stoga nema mogućnost prilikom osnivanja preuzeti 10 poslovnih udjela koji glase na
nominalne iznose od po 1,00 kn, dok kod osnivanja d.o.o.-a nema zapreke za preuzimanje više
1379
V. čl. 10. ZTD.
1380
Čl. 390.a st. 3 ZTD.
1381
Čl. 389. st. 2. ZTD.
1382
V. čl. 390. i Čl. 390.a st. 3 ZTD.
288
poslovnih udjela. Obrazac zapisnika j.d.o.o.-a s najviše tri člana omogućava autonomiju prilikom
određivanja nominalnih iznosa poslovnih udjela, no ograničava njihov broj na maksimalno tri.
Zanimljivo, odluči li se troje osnivača u takvoj konstelaciji na minimalan temeljni kapital u iznosu od
10,00 kn, neće moći postići razmjerna prava i utjecaj u društvu, obzirom da sva tri poslovna udjela neće
moći glasiti na jednak nominalan iznos.
I glede temeljne članske obveze koja se sastoji u unosu uloga u društvo, za j.d.o.o. vrijede
posebna pravila, koja u dva segmenta odstupaju od općih pravila iz čl. 390. ZTD-a. Prije svega valja
napomenuti da ulozi u stvarima i pravima nisu dozvoljeni, već su moguće isključivo novčane uplate.
Druga se osobitost sastoji u tome što se prije upisa društva u sudski registar novčani ulozi moraju
uplatiti u cijelosti.1383 Kod klasičnog društva s ograničenom odgovornošću prije upisa u sudski registar
svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu uloga za preuzeti poslovni udio kojega uplaćuje u
novcu, s tim da ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od 10.000,00 kuna, dok se ulog u
stvarima i pravima mora u cjelini unijeti prije upisa društva u trgovački registar.
8.9.2.4. Članstvo
Nužnost pojednostavljenog osnivanja j.d.o.o.-a determinira i maksimalan broj njegovih članova.
Budući na pojednostavljeni način društvo mogu osnivati najviše tri osobe, te da se pojednostavljenim
načinom osniva isključivo j.d.o.o., jasno je da ono ne smije imati više od tri člana - osnivača. Dvojbeno
je pitanje vrijedi li ovo ograničenje samo prilikom osnivanja j.d.o.o.-a ili i kasnije, sve dok ono postoji,
odnosno dok ne evoluira u klasičan d.o.o. Naime, pomalo nespretna, kombinacija odredaba čl. 387. st.
2. i čl. 390.a st. 1. ZTD-a, navode na zaključak kako je j.d.o.o. jedini oblik društva za koji je propisan
gornji limit glede članstva. Ako je tako, u praksi bi se mogli javiti neugodni problemi glede
nasljeđivanja poslovnih udjela te disponiranja poslovnim udjelima.
8.9.2.5. Organi društva

Organi j.d.o.o.-a jesu uprava i skupština. J.d.o.o. ne može ustrojiti nadzorni odbor prilikom
osnivanja, budući navedeni organ nije predviđen obrascem zapisnika. Međutim ne vidimo zapreke da
bi se nadzorni odbor j.d.o.o.-a ustrojio kasnijim izmjenama društvenog ugovora. Broj članova uprave
limitiran je na jednu osobu. Glede ograničenja broja članova uprave vrijedi sve već rečeno glede
ograničenja broja članova j.d.o.o.-a. Po logici stvari jedini direktor će zastupati društvo samostalno i
neograničeno, što je i eksplicite navedeno u obrascu zapisnika. Za člana uprave može biti imenovana
svaka potpuno poslovno sposobna fizička osoba glede koje ne postoje okolnosti iz čl. 239. st. 2. ZTD-a.
Člana uprave imenuje se društvenim ugovorom, pri čemu nije nužno da se za člana uprave imenuje
jedan od članova društva.1384
1383
Čl. 390.a st. 4. ZTD.
1384
Tako Barbić, J., op.cit. (ref. 1247.), str. 331.
289
Za skupštinu j.d.o.o.-a vrijede opća pravila ZTD-a o skupštini d.o.o.-a. No pored obveze na
sazivanje skupštine sukladno čl. 442. ZTD-a, skupština j.d.o.o.-a se mora bez odgađanja sazvati, prijeti
li društvu nesposobnost za plaćanje.1385 Pored toga, zakonodavac je glede odlučivanja na skupštini
j.d.o.o.-a pravo na jedan glas vezao uz svaki iznos od 1,00 kn nominalnog iznosa poslovnog udjela,
obzirom da režim prema kojem svaki iznos poslovnog udjela od 200,00 kn daje pravo na jedan glas u
skupštini nije provediv u j.d.o.o.-u s manjim temeljnim kapitalom.1386
8.9.2.6. Zakonske rezerve

Minimalan iznos temeljnog kapitala kod j.d.o.o.-a, nadomješten je uvođenjem zakonskih
rezervi za ovaj oblik društva s ograničenom odgovornošću.1387 Za razliku od j.d.o.o.-a, klasični d.o.o.
ne mora imati zakonske rezerve – ono pod određenim pretpostavkama mora imati rezerve kapitala i
rezerve za vlastite poslovne udjele, dok može imati i rezerve predviđene društvenim ugovorom i ostale
rezerve. U zakonske rezerve j.d.o.o. mora unositi četvrtinu iznosa dobiti društva iskazane u godišnjim
financijskim izvješćima umanjene za iznos gubitka iz prethodne godine. Budući se navedene rezerve
mogu koristiti isključivo u strogo propisane svrhe, na ovaj se način akumulira imovina društva koja bi
trebala pružati određenu sigurnost vjerovnicima društva i nadomjestiti temeljni kapital. Zakon ne
propisuje do kada se dio dobiti treba unositi u zakonske rezerve kao što je slučaj kod dioničkog društva
koje je dužno u zakonske rezerve unositi dvadeseti dio dobiti tekuće godine umanjene za iznos gubitka
iz prethodne godine sve dok te rezerve zajedno s rezervama kapitala (vezane rezerve) ne dosegnu
visinu od 5 % temeljnoga kapitala društva ili statutom određen veći dio toga kapitala.1388 Valjalo bi
stoga zaključiti da je obveza unosa dijela dobiti u zakonske rezerve j.d.o.o.-a trajna i postoji svaki puta
kada dobit bude iskazana u godišnjem računu dobiti i gubitka za svo vrijeme postojanja j.d.o.o.-a. Na
taj se način, posluje li j.d.o.o. pozitivno, de facto akumulira imovina „pod ključem“, koja bi okolnost
trebala poticati članove j.d.o.o.-a na povećanje temeljnog kapitala i prelazak na režim klasičnog d.o.o.-
a, u svrhu oslobađanja imovine društva zatočene u zakonskim rezervama.
Zakonske rezerve j.d.o.o.-a mogu se koristiti isključivo u svrhu: (1) povećanja temeljnog
kapitala pretvaranjem rezervi u temeljni kapital društva, (2) pokrića gubitaka iskazanog za godinu za
koju se podnose financijska izvješća ako nije pokriven iz dobiti prethodne godine i (3) za pokriće
gubitka iskazanog za prethodnu godinu ako nije pokriven iz dobiti iskazane u godišnjim financijskim
izvješćima za godinu za koju se podnose.
Budući klasičan d.o.o. nema zakonskih rezervi, povećanjem temeljnog kapitala j.d.o.o.-a na
iznos od 20.000,00 kn ili viši iznos, prestaje obveza unosa dobiti zakonske rezerve. Zakonske rezerve
1385
Čl. 390.a st. 6. ZTD.
1386
Čl. 445. st. 2. ZTD.
1387
Čl. 390.a st. 5. ZTD.
1388
Čl. 222. st. 1. ZTD.
290
koje bi u tom trenutku postojale trebale bi se, smatramo, koristiti za pokriće gubitaka, a ako društvo
nema gubitaka, trebalo bi ih tretirati kao neraspoređenu dobit.
8.9.2.7. Prelazak u pravni režim klasičnog društva s ograničenom odgovornošću

Za sam prelazak nije propisan poseban postupak, niti se traži posebna odluka skupštine društva.
Do toga dolazi ex lege kada društvo poveća temeljni kapital tako da on doseže ili postaje veći od
20.000,00 kn.1389 Iz dikcije ZTD-a proizlazi kako povećanje temeljnog kapitala nije nužno. Nema
naime smetnje da j.d.o.o. bude trajni organizacijski oblik poslovanja, no treba imati u vidu da u
organizacijskom smislu to nije njegova svrha. Povećanje temeljnog kapitala će kada se za to ostvare
pretpostavke, biti oportuno i rentabilno, ali ne i obvezno.
Iako je osnovna zamisao da se temeljni kapital poveća pretvaranjem zakonskih rezervi u
temeljni kapital, nema smetnje da se isti poveća i pretvaranjem neraspoređene dobiti u temeljni kapital
ili pak uplatama uloga za nove poslovne udjele odnosno uplatama povećanih uloga za postojeće
poslovne udjele. Pri tome bi trebalo uzeti da se povećanje temeljnog kapitala uplatama uloga može
sastojati isključivo u novčanim uplatama. Trenutak u kojemu bi j.d.o.o. postao klasičan d.o.o. trebalo bi
vezati uz trenutak upisa odluke o povećanju temeljnog kapitala u sudski registar.1390 Od toga trenutka
nastupaju pravne posljedice koje se očituju u slijedećem: (1) na društvo se više ne primjenjuju odredbe
ZTD-a o j.d.o.o.-u već se u potpunosti primjenjuju opća pravila o d.o.o.-u, (2) najniži temeljni kapital
društva biti će 20.000,00 kn, a najniži nominalni iznos na koji glasi poslovni udio – 200,00 kn (3) glede
daljnjih povećanja temeljnog kapitala unosom uloga biti će omogućeni ulozi u stvarima i pravima (4)
prestaje dužnost unosa dijela dobiti u zakonske rezerve, a na preostalim iznosima zakonskih rezervi
prestaju ograničenja glede svrhe u koju se smiju koristiti, (5) društvo će nedvojbeno moći imati više od
tri člana kao i više od jednog člana uprave.
Društvo je, kada poveća temeljni kapital, ovlašteno i promijeniti tvrtku na način da u dijelu koji
se odnosi na oblik društva stoji naznaka „društvo s ograničenom odgovornošću“ umjesto naznake
„jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“ odnosno kratica „d.o.o.“ umjesto kratice „j.d.o.o.“
No, valja napomenuti da društvo može zadržati tvrtku koju je imalo i prije. Takav će potez biti
racionalan ukoliko je društvo steklo ugled u poslovnom okruženju koji bi mogao biti narušen
promjenom tvrtke. Reverzibilan postupak kojim bi se klasičan d.o.o. smanjenjem temeljnog preobrazio
u j.d.o.o. nije moguć obzirom da nije dopušteno smanjenje temeljnoga kapitala ispod iznosa od
20.000,00 kn.1391
1389
Čl. 390.a st. 7. ZTD.
1390
Čl. 461. ZTD.
1391
Čl. 462. ZTD.
291
9. STATUSNE PROMJENE KOD TRGOVAČKIH
DRUŠTAVA
U trgovačkom društvu tijekom njegova postojanja može doći do različitih promjena. Nema
zapreke da članovi društva donesu odluku o promjeni tvrtke, predmeta poslovanja ili sjedišta, da
društvo osnuje podružnice te osniva ili stječe članska prava u drugim društvima radi obavljanja dijela
svojih djelatnosti putem podružnice ili društva kćeri, da se u dioničkom društvu prijeđe s dualističkog
koncepta upravljanja na monistički i obrnuto, i sl.
Navedene promjene i mnoge druge nemaju za posljedicu promjenu identiteta društva, ono će i
nadalje postojati kakvo je bilo i prije promjena s time što će se u pravnom prometu javljati pod drugom
tvrtkom, obavljati neku drugu djelatnost itd.
Međutim, pored navedenih promjena zakon poznaje i određene promjene koje u tolikoj mjeri
mijenjaju bit društva, odnosno njegov identitet da se društvo nakon promjene više ne može poistovjetiti
s društvom koje je postojalo prije promjene.1392 Riječ je o tzv. statusnim promjenama društva i to:
pripajanju društva, spajanju društava, podjeli društva i preoblikovanju društva.
Posljedice statusnih promjena su dalekosežne. U određenim slučajevima dolazi do prestanka
društva pravne osobe te nastavljanja njegova gospodarskog života u sklopu jednog ili više trgovačkih
društava, a da se pri tome ne provodi likvidacija, u drugim slučajevima dolazi do osnivanja novog
društva pravne osobe koje nastavlja gospodarski život društva prednika, nadalje ima slučajevima kod
kojih dolazi do promjene ustrojbenog oblika društva, a samim time i koncepta odgovornosti za obveze.
Budući da takve promjene bitno utječu na pravni položaj članova u društvu, te pravni položaj
vjerovnika društva, zakon detaljno razrađuje sve statusne promjene imajući u vidu, prije svega, zaštitu
prava.
Razlozi iz kojih pojedina trgovačka društva ulaze u statusne promjene su raznovrsni, a u pravilu
su gospodarske prirode, primjerice: prestrukturiranje imovine društva podjelom na više društava radi
lakšeg djelovanja na tržištu, stvaranje jačeg gospodarskog subjekta spajanjem ili pripajanjem,
izbjegavanje pritisaka da se dionice dioničkog društva uvrste na burzu preoblikovanjem u društvo s
ograničenom odgovornošću.1393
1392
1393
Ibid., str.1406.
292
9.1. PRIPAJANJE
Pripajanje1394 je statusna promjena kod koje se jedno društvo pripaja drugom društvu bez da se
provede postupak likvidacije, i to na način da pripojeno društvo prenese cijelu svoju imovinu društvu
preuzimatelju u zamjenu za dionice odnosno poslovne udjele društva preuzimatelja. Moguće je i
pripajanje više društava jednome društvu.
Zakonom je predviđeno pripajanje dioničkog društva drugom dioničkom društvu,1395 pripajanje
dioničkog društva društvu s ograničenom odgovornošću,1396 pripajanje društva s ograničenom
odgovornošću drugom društvu s ograničenom odgovornošću1397 te pripajanje društva s ograničenom
odgovornošću dioničkom društvu.1398
9.1.1. Pripajanje dioničkog društva drugome dioničkom društvu
Jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkom društvu bez da se
provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava)
drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.1399
Budući da pripajanje predstavlja vrlo složen proces, da bi se isto provelo potrebno je poduzeti
niz radnji u pripojenim društvima i društvu preuzimatelju.
Pripajanje se provodi temeljem ugovora (ugovor o pripajanju) kojega sklapaju uprave odnosno
izvršni direktori društava koja sudjeluju u pripajanju. Ugovor o pripajanju sklapa se u obliku
javnobilježničke isprave. Da bi navedeni ugovor bio pravovaljan, on mora sadržavati sljedeće podatke:
tvrtke i sjedišta društava koja sudjeluju u pripajanju, sporazum o prijenosu imovine društva koje se
pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno i
visinu doplate u novcu, pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja, vrijeme od kada te
dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti i sve pojedinosti glede tog prava, vrijeme od kada radnje
pripojenog društva vrijede kao da su poduzete za račun društva preuzimatelja, prava koje društvo
preuzimatelj daje svakome pojedinom dioničaru, kao i imateljima vrijednosnih papira pripojenog
društva, svaku posebnu pogodnost koja se daje nekome članu uprave, odnosno izvršnom direktoru ili
1394
Odredbe ZTD-a o pripajanju i spajanju (čl. 512. – čl. 549.) u potpunosti su usklađene s odredbama Treće direktive
vijeća 78/855/EEZ od 9.10.1978., koja se temelji na članku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na pripajanja i spajanja
društava kapitala. Za tekst direktive i komentare v. Horak, H., Dumančić, K., Pecotić Kaufman, J., Uvod u europsko
pravo društava, Zagreb, 2010., str.306. i dalje.
1395
Čl. 512. st. 1. ZTD.
1396
Čl. 534. st. 1. ZTD.
1397
Čl. 535. st. 1. ZTD.
1398
Čl. 549. st. 1. ZTD.
1399
Čl. 512. ZTD.
293
članu nadzornog, odnosno upravnog odbora društva koja sudjeluju u pripajanju ili revizoru
pripajanja.1400
Uprave, odnosno izvršni direktori društava koja sudjeluju u pripajanju dužna su sastaviti
opširno pisano izvješće u kojemu se pravno i gospodarski obrazlaže ugovor o pripajanju, a naročito
omjer zamjene dionica i visine doplata u novcu.1401
Potom se provodi revizija pripajanja. Jedan ili više revizora koje imenuje nadležni trgovački sud
moraju pregledati ugovor o pripajanju te izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji.
Nadzorni odbor odnosno upravni odbor svakog društva koje sudjeluje u pripajanju dužan je
provjeriti namjeravano pripajanje na temelju izvješća uprave odnosno izvršnih direktora i izvješća
revizora te o tome izraditi pisano izvješće.1402
Da bi ugovor o pripajanju bio valjan njega trebaju odobriti glavne skupštine svih društava koja
sudjeluju u pripajanju. Odluka kojom se daje navedeno odobrenje donosi se glasovima koji
predstavljaju tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini.1403
U pravilu će radi provedbe pripajanja, društvo preuzimatelj morati povećati svoj temeljni
kapital kako bi mogao članovima pripojenog društva mogao dati dionice u zamjenu za prijenos imovine
pripojenog društva.1404 Za takvo povećanje temeljnog kapitala koje je vezano uz pripajanja zakon s
jedne strane predviđa jednostavniji postupak dok s druge strane predviđa slučajeve u kojima se ne
smije povećati temeljni kapital da bi se provelo pripajanje.
Pošto su provedene sve navedene radnje oko pripajanja svako društvo koje sudjeluje u
pripajanju mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar. 1405 Društvo
preuzimatelj ovlašteno je podnijeti prijavu za upis i u sudski registar u koji je upisano pripojeno
društvo. Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek
nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provođenja
pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne može upisati u sudski
registar prije nego što se u taj sudski registar upiše povećanje temeljnog kapitala. Uz upis u sudski
registar svakoga pripojenog društva, treba upisati zabilježbu, da će pripajanje biti pravovaljano tek
nakon što se upiše u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.1406 Pripajanje je provedeno upisom
pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.
1400
Čl. 513. ZTD.
1401
Čl. 514. ZTD.
1402
Čl. 515a. ZTD.
1403
Čl. 516. ZTD.
1404
1405
Čl. 521. ZTD.
1406
Čl. 522. ZTD.
294
9.1.2. Pripajanje društva s ograničenom odgovornošću drugome
društvu s ograničenom odgovornošću
Jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se pripojiti drugome društvu s
ograničenom odgovornošću prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava)
drugome društvu (društvo preuzimatelj) u zamjenu za udjele tome društvu.1407
I u slučaju pripajanja društva s ograničenom odgovornošću drugome društvu s ograničenom
odgovornošću valja poduzeti niz pripremnih i provedbenih radnji. I ovdje je pravna osnova pripajanja
ugovor o pripajanju sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Ugovor će biti pravovaljan ako se s
njime svojom odlukom suglase članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju. Odluka o suglasnosti
donosi se u obliku javnobilježničkog akta a za njeno donošenje potrebna je većina od tri četvrtine danih
glasova.1408
Kod pripajanja društva s ograničenom odgovornošću drugome takvom društvu zakon ne
zahtjeva podnošenje izvješća od strane uprava društava niti reviziju. Jednako tako ugovor o pripajanju
ne podliježe preispitivanju od strane nadzornog odbora budući da taj organ u mnogim društvima s
ograničenom odgovornošću i ne postoji.
U određenim slučajevima društvo preuzimatelj će morati povećati svoj temeljni kapital radi
provedbe pripajanja. Za takve slučajeve zakon predviđa pojednostavljeni postupak povećanja
temeljnog kapitala ali i prilike u kojima društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital radi
provedbe pripajanja.1409
Glede prijave za upis pripajanja te upisa pripajanja u sudski registar vrijedi u pravilu isto kao i
kod pripajanja dioničkog društva drugome dioničkom društvu.
9.1.3. Pripajanje dioničkog društva društvu s ograničenom

odgovornošću i obrnuto
Jedno ili više dioničkih društava (pripojena društva) mogu se pripojiti društvu s ograničenom
odgovornošću (društvo preuzimatelj) prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje
poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću.1410
Jednako tako, jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću (pripojena društva) mogu se
bez provođenja likvidacije pripojiti dioničkom društvu (društvo preuzimatelj) prijenosom cijele
imovine na to društvo u zamjenu za dionice toga društva.1411
1407
Čl. 531. st. 1. ZTD.
1408
Čl. 536. ZTD.
1409
Čl. 538. i čl. 539. ZTD.
1410
Čl. 534. st. 1. ZTD.
295
Na pripajanje dioničkog društva društvu s ograničenom odgovornošću te na pripajanje društva s
ograničenom odgovornošću dioničkom društvu, primjenjuje se na odgovarajući način sinteza pravila
propisanih za pripajanja dioničkog društva drugom dioničkom društvu te društva s ograničenom
odgovornošću drugome društvu s ograničenom odgovornošću.
9.1.4. Pravni učinci pripajanja
Pripajanje je provedeno upisom pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja. Taj
upis proizvodi mnogobrojne pravne učinke. Prije svega pripojeno društvo odnosno pripojena društva
prestaju postojati u smislu pravne osobe.1412 Ona upisom pripajanja gube pravnu osobnost, a svoj
gospodarski život nastavljaju u sklopu društva preuzimatelja.
Nadalje, članovi odnosno dioničari pripojenog društva postaju članovima odnosno dioničarima
društva preuzimatelja, osim u slučaju kada dionice pripojenog društva drži društvo preuzimatelj
odnosno ako pripojeno društvo drži vlastite dionice.
Upisom pripajanja u sudski registar sva imovina te sve obveze pripojenog društva prelaze na
društvo preuzimatelja te društvo preuzimatelj stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. U
konkretnom slučaju riječ je o sveopćem pravnom sljedništvu (univerzalna sukcesija) kod koje društvo
preuzimatelj (slijednik, sukcesor) u potpunosti stupa u pravni položaj pripojenog društva (prednik).1413
9.1.5. Zaštita vjerovnika
Pripajanje kao statusna promjena se ne reflektira samo na društva koja sudjeluju u pripajanju i
njihove članove već i na treće osobe koje se nalaze u određenim pravnim odnosima s društvima koja
sudjeluju u pripajanju. Kako pripajanjem dolazi do sveopćeg sljedništva, vjerovnici i dužnici
pripojenog društva postaju vjerovnicima i dužnicima društva preuzimatelja. Budući da vjerovnici
pripojenih društava nemaju utjecaja na pripajanje, a ono se nužno reflektira i na njihov obveznopravni
odnos, zakon posvećuje dodatnu pažnju zaštiti vjerovnika.
Vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu
jave u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja u sudski registar u koji je ono društvo čiji
1411
Čl. 549. st. 1. ZTD.
1412
Kod pripajanja pripojena društva prestaju upisom pripajanja u sudskom registru društva preuzimatelja te nije potrebno
da se posebno brišu iz sudskog registra (čl. 522. st. 4. ZTD). Navedeno rješenje predstavlja iznimku od općeg pravila prema
kojemu trgovačko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra (čl. 4. ZTD).
1413
Kod pripajanja je sveopće sljedništvo nužno budući da dolazi do prestanka društva bez likvidacije. Naime činjenica da
pripojeno društvo prestaje postojati provedbom pripajanja ne znači da prestaju postojati i njegova prava i obveze. Upravo ta
prava i obveze prelaze sveopćim sljedništvom na društvo preuzimatelja.
296
su vjerovnici upisano, a ne mogu tražiti da im se podmire tražbine. To pravo imaju vjerovnici društva
preuzimatelja, samo onda kada mogu dokazati da je pripajanjem društva ugroženo ispunjenje njihovih
tražbina. Vjerovnike se mora u objavi upozoriti na ovo njihovo pravo. Pravo da zahtijevaju osiguranje
nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.1414
Društvo preuzimatelj mora imateljima zamjenjivih obveznica, obveznica sa promjenjivom
kamatom i potvrda o posebnim pravima na dividendu koje su izdala pripojena društva dati ona prava
koja su im ta društva osiguravala.
9.2. SPAJANJE
Spajanje je statusna promjena kod koje se dva ili više društava spajaju bez da se provede
postupak likvidacije osnivanjem novoga društva na kojega prelazi cijela imovina svakoga od društva
koja se spajaju u zamjenu za dionice, odnosno poslovne udjele novoga društva.
Zakonom je predviđeno spajanje dvaju ili više dioničkih društava, te spajanje dvaju ili više
društava s ograničenom odgovornošću.
Budući se na spajanje na odgovarajući način primjenjuju pravila o pripajanju, sva društva koja
se spajaju smatraju se pripojenim društvima dok se novoosnovano društvo smatra društvom
preuzimateljem.
9.2.1. Spajanje dioničkih društava
Dva ili više dioničkih društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije
osnivanjem novoga dioničkog društva, na kojega prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se
spajaju u zamjenu za dionice novoga društva.1415 O spajanju se može odlučivati tek nakon što je svako
od društava koja se spajaju bilo barem dvije godine upisano u sudskom registru.1416 Glede priprema i
provođenja spajanja vrijedi u pravilu ono što je već rečeno za pripajanje dioničkog društva drugome
dioničkom društvu. U tom smislu uprave odnosno izvršni direktori društava koja se spajaju moraju
sklopiti ugovor o spajanju te sačiniti izvješća o spajanju, treba se provesti revizija spajanja, nadzor od
strane nadzornog odnosno upravnog odbora, te donijeti odluke glavnih skupština.
Za razliku od pripajanja, kod spajanja se ne može povećati temeljni kapital radi provedbe
statusne promjene, budući se društvo preuzimatelj tek osniva pa će osnivači biti u mogućnosti odrediti
visinu temeljnog kapitala koja najbolje odgovara svakoj pojedinoj situaciji.
1414
Čl. 523. i čl. 542. ZTD.
1415
Čl. 512. st. 2. ZTD.
1416
Čl. 533. st. 2. ZTD.
297
Kod spajanja će također, za razliku od pripajanja, biti nužno osnivanje novog dioničkog društva
odnosno društva koje će preuzeti ulogu društva preuzimatelja. Društvo preuzimatelj osniva se na način
predviđen zakonom s time da će se za donošenje statuta novoga društva te za izbor članova nadzornog
odnosno upravnog odbora tražiti odobrenje glavnih skupština koja se spajaju. Odluka o odobrenju
donosi se glasovima koji predstavljaju tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini.
Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva i to
sudu na čijem području to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar
nastupaju pravne posljedice spajanja. Novo društvo, pošto je osnovano, mora podnijeti prijave za upis
spajanja u sudske registre svih društava koja se spajaju.1417
9.2.2. Spajanje društava s ograničenom odgovornošću
Dva ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se spojiti bez da se provede postupak
likvidacije osnivanjem novoga društva s ograničenom odgovornošću na koje prelazi cijela imovina
svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za poslovne udjele u novome društvu.1418
Da bi se provelo spajanje društava s ograničenom odgovornošću potrebno je sklopiti ugovor o
spajanju s kojim će se usuglasiti glavne skupštine svih društava koja se spajaju i to odlukom koja se
donosi većinom od tri četvrtine danih glasova.
Naravno, treba poduzeti i sve radnje vezane uz osnivanje novog društva s ograničenom
odgovornošću koje će imati ulogu društva preuzimatelja.
Za društveni ugovor novoga društva, odluku o imenovanju članova uprave, te eventualno
odluku o imenovanju članova nadzornog odbora, suglasnost moraju dati skupštine svih društava koja
se spajaju i to odlukom koja se donosi većinom od tri četvrtine danih glasova.
Prijavu za upis novoga društva podnose društva koja se spajaju i to sudu na čijem području
treba biti novonastalo društvo.
9.2.3. Pravni učinci spajanja
Spajanje kao statusna promjena je provedeno upisom novoga društva u sudskom registru. Taj
upis proizvodi višestruke pravne učinke. Prije svega nastaje novo trgovačko društvo, dakle nova pravna
osoba čiji je pravni identitet različit od identiteta društava koja su sudjelovala u spajanju.
Nadalje upisom dolazi do sveopćeg sljedništva. Sva prava i obveze društava koja su sudjelovala
u spajanju prelaze na novoosnovano društvo. To će značiti da novo društvo ne započinje svoj
1417
Čl. 533. st. 8. ZTD.
1418
Čl. 533. st. 2. ZTD.
298
gospodarski život od početka, već da preuzima gospodarski život spojenih društava i nastavlja ga tamo
gdje su ona stala. Upisom novoga društva prestaju postojati društva koja se spajaju, te nije potrebno
njihovo posebno brisanje iz sudskog registra.
Na posljetku, dioničari spojenih dioničkih društava postaju dioničarima novoosnovanog
dioničkog društva, dok članovi spojenih društava s ograničenom odgovornošću postaju članovima
novoosnovanog društva s ograničenom odgovornošću.
Glede zaštite vjerovnika kod spajanja primjenjuju se pravila propisana za zaštitu vjerovnika kod
pripajanja.1419
9.3. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA
Podjela1420 je statusna promjena kod koje se cjelokupna ili dio imovine jednog društva prenosi
na dva ili više novonastalih ili već postojećih društava, u zamjenu za dionice odnosno poslovne udjele
u tim društvima. Riječ je o statusnoj promjeni koja predstavlja obrnut postupak od postupka pripajanja i
spajanja. Zakonom je predviđena i razrađena samo podjela društava kapitala.
Društvo se može podijeliti razdvajanjem u kojem će slučaju ono prestati postojati ili odvajanjem
u kojem slučaju ne prestaje.1421
Razdvajanje se provodi istodobnim prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz
njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na dva ili više novih društava koja se osnivaju radi
provođenja razdvajanja (razdvajanje s osnivanjem) ili na dva ili više društava koja već postoje
(razdvajanje s preuzimanjem).
Odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to
društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja
(odvajanje s osnivanjem) ili jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s preuzimanjem).
1419
Čl. 533. st. 1. i čl. 548. st. 1. ZTD.
1420
Podjela društava kapitala kao statusna promjena uvedena je u ZTD tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
trgovačkim društvima iz 2003. (NN br. 118/03). Bez obzira što je podjela normirana tek desetak godina nakon pripajanja i
spajanja, određeni su se autori zalagali kako je podjela u praksi bila moguća i prije. Tako u: Parać, Z., Podjela kao jedna
od statusnih promjena dioničkog društva, Pravo u gospodarstvu, 4/1997., str.505.
Odredbe ZTD-a. o podjeli (čl. 550.a – čl. 550.r) u potpunosti su usklađene s odredbama Šeste direktive vijeća 82/891/EEZ
od 17.12.1982., koja se temelji na članku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na podjelu dioničkih društava. Za tekst direktive i
komentare v. Horak, H. i dr., op.cit. (ref.1394.), str.355. i dalje.
1421
Čl. 550.a ZTD.
299
Moguće je podjelu društva provesti i na način da se dijelovi imovine istodobno prenose na nova
društva i na društva koja već postoje pa se u tom smislu može govoriti o razdvajanju s preuzimanjem i
osnivanjem, te o odvajanju s preuzimanjem i osnivanjem. Obzirom na specifičnosti podjele u
određenim slučajevima, zakon zasebno razrađuje podjelu s osnivanjem, a zasebno podjelu s
preuzimanjem.
9.3.1. Podjela s osnivanjem
Kao i kod drugih statusnih promjena, da bi se provela podjela društva na ovaj ili onaj način
valja poduzeti niz radnji. Budući da u podjeli s osnivanjem sudjeluje samo društvo koje se dijeli, ne
primarna radnja neće biti sklapanje ugovora već izrada plana podjele.
Plan podjele, prema tome predstavlja prvu radnju kod podjele društva osnivanjem i pravni je
temelj te podjele. Njega donosi uprava odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli. Plan podjele
mora sadržavati: tvrtku i sjedište društva koje se dijeli, prijedloge statuta odnosno društvenih ugovora
novih društava, izričitu izjavu o podjeli i prijenosu dijelova imovine na nova društva s pravnim
posljedicama sveopćeg sljedništva i uz prijenos članovima društva koje se dijeli poslovnih udjela
odnosno dionica u novim društvima, omjer zamjene udjela odnosno dionica u društvu koje se dijeli za
udjele odnosno dionice u novom društvu, iznos eventualnih doplata u novcu, pojedinosti o
eventualnom smanjenju temeljnog kapitala društva koje se dijeli, pojedinosti o stjecanju udjela
odnosno dionica u novom društvu, vrijeme od kada radnje društva koje se dijeli vrijede kao da su
poduzete za račun novih društava, ako u društvu koje se dijeli postoje dionice odnosno poslovni udjeli s
posebnim pravima plan podjele mora sadržavati navode o tim pravima u novim društvima ili
primjerenoj novčanoj naknadi za ta prava, posebne pogodnosti dane članovima uprave odnosno
izvršnim direktorima, te članovima nadzornog odnosno upravnog odbora, precizan opis i raspored
dijelova imovine i obveza, odnosno pravnih odnosa koji se prenose svakom pojedinom novom društvu,
pojedinosti o rasporedu dijelova imovine koje na temelju plana podjele ne bi bilo moguće dodijeliti niti
jednom novom društvu, zaključni izvještaj o financijskom položaju društva koje se dijeli, početni
izvještaj o financijskom položaju novih društava, a kod podjele odvajanjem diobeni izvještaj o
financijskom položaju iz kojeg je vidljivo koji dio imovine i obveza će ostati društvu koje se dijeli
nakon provedenog odvajanja.1422
Potom, uprava odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli moraju izraditi izvješće o podjeli.
U izvješću se moraju detaljno obrazložiti razlozi za podjelu te sadržaj plana podjele. Nakon toga
obavlja se revizija podjele – plan podjele mora provjeriti revizor imenovan od strane nadležnog
trgovačkog suda. Revizor podjele je dužan sastaviti pisano izvješće o provedenoj reviziji plana podjele.
1422
Čl. 550.b ZTD.
300
Ako društvo koje se dijeli ima nadzorni odbor, taj je organ dužan provjeriti plan podjele i reviziju
podjele te o namjeravanoj podjeli izraditi pisano izvješće.1423
Glavna skupština društva koje se dijeli mora odobriti plan podjele društva. Svojim odobrenjem
plana podjele glavna skupština donosi odluku o podjeli društva. Odluka o podjeli donosi se na način
kako je zakonom ili statutom odnosno društvenim ugovorom predviđeno donošenje odluke o izmjeni
statuta odnosno društvenog ugovora.
Prijavu za upis podjele u sudski registar podnose članovi uprava, odnosno izvršni direktori i
predsjednici nadzornih odnosno upravnih odbora, svih društava koja sudjeluju u podjeli. Prijava se
podnosi registarskome sudu nadležnom po mjestu sjedišta društva koje se dijeli. Prijava i svi prilozi
podnose se u onoliko primjeraka koliko se novih društava osniva i po jedan primjerak za društvo koje
se dijeli.1424 U sudski registar suda nadležnoga po mjestu sjedišta društva koje se dijeli istodobno se
upisuju podjela i osnivanje novih društava. Pri upisu novih društava upisuje se naznaka da se ona
osnivaju u postupku provođenja podjele. O upisu osnivanja novih društava taj sud upućuje obavijest
registarskom sudu nadležnom po mjestu sjedišta pojedinog novog društva.
9.3.2. Podjela s preuzimanjem
Na podjelu s preuzimanjem na odgovarajući se način primjenjuju pravila kojima je uređena

podjela s osnivanjem i pravila o preuzimanju. Za razliku od podjele s osnivanjem kod podjele s
preuzimanjem ne nastaju nova društva već dio ili cjelokupna imovina društva koje se dijeli, prelazi na
jedno ili više društava koja već postoje. Obzirom da su u ovu statusnu promjenu involvirana i druga
društva osim društva koje se dijeli, pravna osnova podjele ne može biti plan podjele kao jednostrani akt
već društvo koje se dijeli mora sa društvima preuzimateljima sklopiti ugovor o podjeli.
Ugovor o podjeli sklapaju uprave odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli i društva
preuzimatelja. Ugovor o podjeli se sklapa u obliku javnobilježničke isprave, a sadržajno odgovara
planu podjele, s time da se u njemu mora odrediti od kada poslovni udjeli odnosno dionice u društvima
preuzimateljima njihovim novim imateljima daju pravo na sudjelovanje u dobiti.
Glede ostalih radnji, valja napomenuti da su uprave odnosno izvršni direktori društva koje se
dijeli dužni izraditi izvješće, da se provodi revizija podjele te kontrola od strane nadzornih odnosno
upravnih odbora kada takvi organi postoje. Kako bi ugovor o podjeli bio pravovaljan mora biti odobren
od strane glavnih skupština društva koje se dijeli i društava preuzimatelja. Prijavu za upis u sudski
registar može podnijeti svako od društava sudionika podjele.
1423
Čl. 550.f ZTD.
1424
Čl. 550.l ZTD.
301
9.3.3. Pravni učinci podjele
Upisom podjele u sudski registar nastupaju sljedeće pravne posljedice:

1. dijelovi imovine društva koje se dijeli, obveze i pravni odnosi, suglasno planu podjele odnosno
ugovoru o podjeli, sveopćim sljedništvom prelaze na nova odnosno već postojeća društva;
2. kod podjele razdvajanjem dolazi do prestanka društva koje se dijeli;
3. kod podjele odvajanjem stupaju na snagu predviđene izmjene statuta odnosno društvenog
ugovora društva koje se dijeli, a njegov se temeljni kapital smatra smanjenim ako je došlo do
smanjenja temeljnog kapitala radi provedbe podjele;
4. kod podjele osnivanjem nastaju nova trgovačka društva;
5. članovi odnosno dioničari društva koje se dijeli postaju članovima odnosno dioničarima
novoosnovanih ili već postojećih društava.1425
Za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar,
odgovaraju zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele odnosno
ugovoru o podjeli, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici,
ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakoga od njih umanjene za obveze
koje su pojedinom društvu dodijeljene.1426
Vjerovnicima društava koje se dijeli, koji ne mogu zahtijevati ispunjenje obveze, nova društva
odnosno društva koja sudjeluju u podjeli moraju dati osiguranje, ako se u tu svrhu vjerovnici jave u
roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa podjele u sudski registar. Pravo da zahtijevaju osiguranje
nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase te
vjerovnici čije su tražbine u cijelosti osigurane razlučnim pravom.
9.4. PREOBLIKOVANJE
Za razliku od statusnih promjena kao što su pripajanje, spajanje i podjele trgovačkih društava
kod kojih dolazi do prijenosa imovine, prestanka društava, osnivanja društava, sveopćeg sljedništva,
promjena odnosa u članstvu itd., kod preoblikovanja ne dolazi niti do jedne od navedenih promjena.
Naime, kod preoblikovanja društvo ostaje ono isto društvo koje je bilo i prije promjene,
imovina, prava i obveze koje je to društvo imalo prije preoblikovanja ostaju mu i poslije
1425
Čl. 550.n ZTD.
1426
Čl. 550.o ZTD.
302
preoblikovanja, ne dolazi do sveopćeg sljedništva, a isto tako se ne mijenjaju odnosi između članova
društva. Ipak promjena ustrojbenog oblika društva predstavlja velike promjene kako za društvo samo
tako i za njegove članove i vjerovnike.
Svako društvo nakon proteka dvije godine od njegova upisa u sudski registar, može na temelju
odluke organa društva i u skladu sa zakonom promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga
oblika.1427 Prilikom promjene oblika ne provodi se likvidacija društva. Oblik, međutim, ne može
promijeniti društvo nad kojim je otvoren stečajni postupak osim kada je to dio provedbe stečajnog
plana.1428 Nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba, ali drugoga pravnog
oblika. Preoblikovanje društva se upisuje u sudski registar.
9.4.1. Preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom

odgovornošću
Dioničko društvo može se preoblikovati u društvo s ograničenom odgovornošću odlukom o

preoblikovanju koju donosi glavna skupština društva glasovima koji predstavljaju najmanje devet
desetina temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini.1429 Statutom je moguće odrediti da je za
to potrebna veća većina te se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Odluka o preoblikovanju mora sadržavati: tvrtku dioničkog društva i društva s ograničenom
odgovornošću, imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovornošću s
naznakom nominalnih iznosa njihovih poslovnih udjela, upućivanje na društveni ugovor koji je prilog
odluci i čini njezin sastavni dio.
Preoblikovanjem dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću, članovi u zamjenu
za dionice stječu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu svojih dionica odnosno temeljnom
kapitalu koji otpada na njihove dionice bez nominalnog iznosa.
Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju sljedeći pravni učinci: dioničko društvo
nastavlja djelovati kao društvo s ograničenom odgovornošću, dionice postaju poslovni udjeli, a
dioničari postaju članovima društva s ograničenom odgovornošću, prava koja su stekle treće osobe na
dionicama vrijede i dalje na poslovnim udjelima, članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi
nadzornog i upravnog odbora dioničkog društva postaju članovima uprave i nadzornog odbora društva
s ograničenom odgovornošću, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.
1427
Čl. 553. i čl. 554. ZTD.
1428
Čl. 555. ZTD.
1429
Čl.557. ZTD.
303
9.4.2. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko
društvo
Društvo s ograničenom odgovornošću može se preoblikovati u dioničko društvo odlukom

glavne skupštine društva s ograničenom odgovornošću koja se donosi većinom koja je potrebna za
izmjenu društvenog ugovora.1430
Odluka o preoblikovanju mora sadržavati tvrtku društva s ograničenom odgovornošću i tvrtku
dioničkog društva, iznos temeljnog kapitala te broj i nominalne iznose dionica, statut dioničkog
društva, imena i prezimena članova uprave odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog odnosno
upravnog odbora dioničkog društva, imena i prezimena članova društva koji su glasovali za
preoblikovanje.
Prije podnošenja prijave za upis preoblikovanja u sudski registar potrebno je izvršiti još neke
radnje specifične za osnivanje dioničkog društva, poput izvješća i revizije.1431
Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni učinci: društvo s
ograničenom odgovornošću nastavlja djelovati kao dioničko društvo, poslovni udjeli zamjenjuju se
dionicama, prava koja su treće osobe stekle na poslovnim udjelima vrijede i glede dionica, članovi
uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovima uprave odnosno izvršnim direktorima
dioničkog društva, a članovi nadzornog odbora društva s ograničenom odgovornošću postaju
članovima nadzornog odnosno upravnog odbora dioničkog društva, ako odlukom o preoblikovanju nije
što drugo određeno.
9.4.3. Preoblikovanje društava kapitala u društva osoba
Dioničko društvo se odlukom glavne skupštine može preoblikovati u javno trgovačko

društvo.1432 Za odluku o preoblikovanju moraju glasovati svi prisutni dioničari na skupštini, a dioničari
koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini moraju se suglasiti s preoblikovanjem davanjem izjave u
obliku javnobilježničke isprave. Odluka o preoblikovanju mora sadržavati tvrtku dioničkog društva i
tvrtku javnog trgovačkog društva, imena i prezimena svih članova s naznakom njihovih udjela,
upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci čini njen sastavni dio. Društveni ugovor moraju
izričito prihvatiti svi članovi dioničkog društva i to u obliku javnobilježničke isprave.
Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni učinci: dioničko društvo
nastavlja djelovati kao javno trgovačko društvo, članovi javnog trgovačkog društva odgovaraju osobno,
neograničeno i solidarno vjerovnicima društva i za one obveze koje su nastale prije preoblikovanja,
1430
Čl. 564. ZTD.
1431
Čl. 566. ZTD.
1432
Čl. 571. ZTD.
304
prestaju sve ovlasti uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornih odnosno upravnih odbora
dioničkog društva.
Glede preoblikovanja dioničkog društva u komanditno društvo na odgovarajući se način
primjenjuju pravila o preoblikovanju dioničkog društva u javno trgovačko društvo s time što se u
odluci o preoblikovanju moraju navesti komanditori i njihovi ulozi.
Glede preoblikovanja društva s ograničenom odgovornošću u javno trgovačko društvo odnosno
komanditno društvo, na odgovarajući se način primjenjuju pravila propisana za preoblikovanje
dioničkog društva u javno trgovačko društvo odnosno u komanditno društvo.
9.4.4. Preoblikovanje društava osoba u društva kapitala
Javno trgovačko društvo i komanditno društvo mogu se odlukom svih članova društva
preoblikovati u dioničko društvo.1433 Odluka o preoblikovanju mora sadržavati tvrtku javnog
trgovačkog društva, odnosno komanditnog društva i tvrtku dioničkog društva, iznos temeljnog
kapitala,broj i rod dionica, te druge izmjene statuta potrebne za preoblikovanje u dioničko društvo te
imena i prezimena članova uprave odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog odnosno upravnog
odbora društva. S odlukom o preoblikovanju moraju se usuglasiti svi članovi javnog trgovačkog
društva odnosno svi komplementari komanditnog društva i to izjavom danom u obliku
javnobilježničkog akta.
Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni učinci: javno trgovačko
društvo, odnosno komanditno društvo nastavljaju djelovati kao dioničko društvo, članovi javnog
trgovačkog društva odnosno komplementari i komanditori u komanditnom društvu postaju dioničari
razmjerno svojim dotadašnjim udjelima u društvu, preoblikovanje ne utječe na odgovornost članova
javnog trgovačkog društva, odnosno komplementara komanditnoga društva za obveze koje je to
društvo preuzelo.
Na preoblikovanje javnog trgovačkog društva ili komanditnog društva u društvo s ograničenom
odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju pravila kojima je uređeno preoblikovanje javnog
trgovačkog društva odnosno komanditnog društva u dioničko društvo.1434
1433
Čl. 571. ZTD.
1434
Čl. 576. ZTD.
305
Literatura
 Adamović, Jasminka et al.: Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasništva europskom

pravu, Zagreb, Narodne novine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 2007.
 Babić Davor (pr.), Tepeš Nina (pr.), Sikirić Hrvoje, Triva Siniša: Arbitraža i alternativno
rješavanje sporova – Kako rješavati međunarodne poslovne sporove, Zagreb, 2003.
 Babić Slavko: Ponuda i prihvat ponude za sklapanje ugovora o prodaji, Pravo i porezi, 11/2002.
 Barbić Jakša, Čolaković Esad, Parać Branko, Šaban Josip: Nadzorni odbori, vodič kroz sustav
korporativnog upravljanja, Zagreb, 2006.
 Barbić Jakša: Načini zaštite dioničara, Pravo u gospodarstvu, 04/2006.
 Barbić Jakša: Običaji u hrvatskom trgovačkom pravu, Informator, 5424/2006.
 Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak I.: dioničko društvo),
Zagreb, 2010.
 Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak II.: društvo s
ograničenom odgovornošću, društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija), Zagreb, 2010.
 Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga prva – opći dio, Zagreb, 2006.
 Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga treća – društva osoba, Zagreb, 2002.
 Barbić Jakša: Pregled odredaba Zakona o trgovačkim društvima u monističkom ustroju organa
dioničkog društva, Hrvatska pravna revija, 12/2007.
 Barbić Jakša: Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Rad Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, Razred za društvene znanosti, Knj. 43., 2005.
 Barbić Jakša: Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb,
1980.
 Barbić Jakša: Upravni odbor u dioničkom društvu prema noveli Zakona o trgovačkim
društvima, Pravo u gospodarstvu, 03/2008.
 Baretić Marko: Individualna i kolektivna zaštita potrošača u hrvatskom pravu; u: Tomljenović
V, Čulinović-Herc E., Butorac Malnar V. (ur.): Republika Hrvatska na putu prema Europskom
pravosudnom području: Rješavanje trgovačkih i potrošačkih sporova, Pravni fakultet Rijeka,
2009.
 Baretić Marko: Načelo savjesnosti i poštenja u obveznom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u
Rijeci, 1/2003.
306
 Baretić Marko: Prikaz izmjena i dopuna zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija,
6/2008.
 Bodiroga Vukobrat Nada, Đerđa Dario, Pošćić Ana (ur.), Zbirka presuda Europskog suda (Izbor
recentne prakse), Inženjerski biro, Zagreb, 2011.
 Bodiroga Vukobrat Nada, Horak Hana, Martinović Adrijana: Temeljne gospodarske slobode u
Europskoj uniji, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2011.
 Borić Željko: O arbitraži - arbitrabilnost, ugovor o arbitraži, stranke, arbitražni sud i postupak,
Pravo i porezi, 1/2009.
 Brežanski Jasna: Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora – primjena u praksi, Zbornik
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2005.
 Crnić Ivica: Referat za 3. Stalnu konferenciju predsjednika vrhovnih sudova, Varšava, 2003.
(izvor: http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=427, 21.02.10.)
 Čuveljak Jelena: Jamstvo (Poručanstvo), Hrvatska pravna revija, 7/2007.
 Čuveljak Jelena: Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva, Pravo i porezi, 4/2006.
 Čuveljak Jelena: Pokretanje stečajnog postupka (I.), Pravo i porezi, 12/2004.
 Čuveljak Jelena: Prijetnja i sila u obveznom odnosu, Informator, 5548/2007.
 Čuveljak Jelena: Sklapanje ugovora po novom ZOO-u, Pravo i porezi, 11/2005.
 Čuveljak Jelena: Ugovorna kazna, Hrvatska pravna revija, 4/2004.
 Dika Mihajlo: Građansko ovršno pravo, Zagreb, 2007.
 Dika Mihajlo: O razvitku instituta sudske (sudačke) nezavisnosti u zapadnoevropskom
civilizacijskom krugu: pokušaj rekonstrukcije povijesne geneze, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992.
 Giunio Miljenko: Novo pravno uređenje kamata, Pravo u gospodarstvu, 4/2007.
 Goldštajn Aleksandar: Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967.
 Goldštajn Aleksandar: Trgovačko ugovorno pravo – međunarodno i komparativno, Zagreb,
1991.
 Gorenc Vilim (ur.), Ćesić Zlatko, Kačer Hrvoje, Momčinović Hrvoje, Pavić Drago, Perkušić
Ante, Pešutić Andrea, Slakoper Zvonimir, Vidović Ante, Vukmir Branko: Komentar zakona o
obveznim odnosima, Zagreb, 2005.
 Gorenc Vilim (ur.), Filipović Vladimir, Slakoper Zvonimir, Brkanić Vlado: Komentar Zakona o
trgovačkim društvima, Zagreb, 2004.
 Gorenc Vilim: Osnove statusnog i ugovornog trgovačkog prava, Zagreb, 2005.
 Gorenc Vilim: Pravni značaj i zadaća podružnice, Pravo i porezi, 10/1998.
 Gorenc Vilim: Stjecanje vlastitih dionica u svjetlu Novele od 19. Listopada 2007., Pravo i
porezi, 03/2008.
 Gorenc Vilim: Trgovačko pravo društva, Zagreb, 2003.
307
 Grbin Ivo: Promjena subjekata obveznog odnosa te pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja,
u: Zbornik radova – Novi zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.
 Horak Hana, Bodiroga-Vukobrat Nada, Dumančić Kosjenka: Sloboda pružanja usluga na
unutarnjem tržištu Europske unije, Zagreb, Školska knjiga, 2015.
 Horak Hana, Bodiroga-Vukobrat Nada: More liberal and economic and less social approach
(Impact of the recent ECJ rulings), Croatian Yearbook of European Law and Policy, 4/2008.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Pecotić Kaufman Jasminka: Uvod u Europsko pravo
društava, Zagreb, 2010.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan, Vuletić Dominik: European Market Law
Handbook, Vol. 1., Voronezh State University, Faculty of Law and University of Zagreb,
Faculty of Economics and Business, Voronezh Zagreb, 2014.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan: European Market Law: Textbook, Vol.
1., Faculty of Economics and Business, University of Zagreb, 2015.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan: Neusklađenost prava pripajanja i spajanja
na unutarnjem tržištu EU kao prepreka slobodi poslovnog nastana; u: Horak H., Dumančić K.
(ur.): „Zakon o trgovačkim društvima: 20 godina primjene u interdisciplinarnom okruženju,
Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29.1.2015, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2015.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan: The Interconnection of Company Data –
a Way Forward in Development of Freedom of Establishment?, European Journal of Economics
and Management, 3/2016.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Europsko društvo Societas Europea kao novost u hrvatskom
pravu, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2007.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Europsko privatno društvo – novi oblik trgovačkog na
jedinstvenom europskom tržištu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1/2009.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Harmonisation of the Croatian Company Law with Aquis
Communitaire of the European Union, The Business Review, Cambridge, 2/2011.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Jačanje prava dioničara i pravo dioničara na informacije,
Pravni vjesnik, 11/2015.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Modeli korporativnog upravljanja s posebnim osvrtom na
rješenja u Italiji i Francuskoj, Pravo i porezi, 1/2011.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Neovisnost i nagrađivanje članova nadzornih odbora i
neizvršnih direktora u upravnim odborima, Pravo i porezi, 10/2011.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Pravilo poslovne prosudbe u hrvatskom i pravu SAD,
Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 2/2008.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Prokura i zakonsko zastupanje, Pravo i porezi, 7/2006.
308
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Usklađivanje u području prava društava Republike Hrvatske
s pravnom stečevinom EU, Pravo i porezi, 5/2011.
 Horak Hana, Dumančić Kosjenka; Pecotić Kaufman Jasminka: Uvod u europsko pravo
društava, Školska knjiga, Zagreb, 2010.
 Horak Hana: Pojam poduzeća u pravu konkurencije EZ, Računovodstvo i financije, 2/2003.
 Jelčić Olga: Obveznopravno osiguranje – jamstvo i pravo zadržanja, u: Zaštita vjerovnika –
stvarnopravno, obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005.
 Josipović Tatjana: Izazovi harmonizacije građanskog prava putem direktiva, Izazovi
harmonizacije građanskog prava putem direktiva; u: Forum za građansko pravo za jugoistočnu
Evropu. Izbor radova i analiza. Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010. Knjiga 1., Beograd,
2010.
 Kačer Hrvoje, Petrić Silvija: Ugovorna kazna, u: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne
prakse : građansko, trgovačko, radno i procesno pravo u praksi : godišnjak, 2001.
 Kale Boris: Pretpostavke za sklapanje ugovora, Hrvatska gospodarska revija, 5/2000.
 Karlovčan-Đurović Ljiljana: Upravni spor u praksi Upravnog suda Republike Hrvatske,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 1/2008.
 Klarić Petar, Vedriš Martin: Građansko pravo, Zagreb, 2006.
 Krbek Ivo: O upravnom sporu, U: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003.
 Krbek Ivo: Upravni akt, u: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003.
 Ledić Dragutin: Članska prava u društvima kapitala u hrvatskom i usporednom pravu,
Suvremeno poduzetništvo, 3/2003.
 Ledić Dragutin: Javno trgovačko društvo, Suvremeno poduzetništvo, 10/2003.
 Ledić Dragutin: Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora u društvima kapitala, Pravo u
gospodarstvu, 4/2004.
 Marković Nevenka: Razlika između ovršnog i stečajnog postupka, (izvor:
http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Stecaj/Strucni-clanci/Stecajna-masa-i-ovrha-na-
stecajnoj-masi/Ovrha-na-stecajnoj-masi, 20.09.11.)
 Markovinović Hrvoje: Stjecanje bez osnove i cesija, Pravo u gospodarstvu, 4/2006.
 Maurović Ljiljana: Uvođenje monističkog ustroja u pravo društava Hrvatske – Izmjene i dopune
Zakona o trgovačkim društvima, Hrvatska pravna revija, 1/2008.
 Miladin Petar: Odnos ugovorne kazne i srodnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
6/2006.
 Miladin Petar: Šutnja i konkludentne radnje u obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu, 4/2008.
 Mlikotin Tomić Deša, Horak Hana, Pecotić Jasminka, Štajfer Josip: Praktikum trgovačkog
prava, Zagreb, 2005.
309
 Mlikotin Tomić Deša, Horak Hana: Trgovačko pravo – društva, Zagreb, 2009.
 Momčinović Hrvoje: Pregovori, sklapanje ugovora i predugovor po Zakonu o obveznim
odnosima, Pravo i porezi, 1/1997.
 Momčinović Hrvoje: Ugovorne i zatezne kamate – pravna viđenja nakon 1. siječnja 2008.,
Pravo u gospodarstvu, 1/2009.
 Nikšić Saša, Čuveljak Jelena: Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.
 Nikšić Saša: Ugovorne i zatezne kamate – novine iz Zakona o obveznim odnosima, Financije i
porezi, 6/2006.
 Padjen Ivan: Javno i privatno pravo (transfer pravnih teorija), Zbornik Pravnog fakulteta u
Splitu, 3-4/2007.
 Parać Zoran: Nedopušteno stjecanje vlastitih dionica i njegove pravne posljedice, Pravo u
gospodarstvu, 4/1999.
 Parać Zoran: Podjela kao jedna od statusnih promjena dioničkog društva, Pravo u gospodarstvu,
4/1997.
 Parać Zoran: Trgovac – tko je i tko bi mogao (trebao) biti, Pravo u gospodarstvu, 6/2001.
 Parać Zoran: Ugovor o obavljanju poslova članova uprave i pravni položaj nadzornog odbora,
Pravo u gospodarstvu, 7-8/96.
 Pavić Drago: Ugovorno pravo osiguranja, komentar zakonskih odredbi, Zagreb, 2009.
 Pavlović Mladen: Nevaljanost ugovora i pravne posljedice nevaljanosti, Hrvatska pravna revija,
11/2001.
 Pavlović Mladen: Pravni učinci promjena subjekata u obveznopravnom odnosu, Hrvatska
pravna revija, 2/2002.
 Pavlović Mladen: Razlozi ništavosti i pobojnosti ugovora, Hrvatska pravna revija, 2/2002.
 Pavlović Mladen: Značaj pregovora, predugovora i glavnog ugovora, Hrvatska pravna revija,
5/2004.
 Perić Berislav: Država i pravni sustav, Zagreb, 1994.
 Perić Berislav: Struktura prava, Zagreb, 1994.
 Petrak Marko: Pravna narav zablude u rimskom i hrvatskom ugovornom pravu, Zbornik
pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/1998.
 Petrić Silvija: Odgovornost za materijalne nedostatke stvari prema novom Zakonu o obveznim
odnosima, Zbornik pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006.
 Petrović Siniša: Osnove prava društava, Zagreb, 2005.
 Petrović Siniša: Pravni oblici pravnih osoba za obavljanje djelatnosti – pretpostavke i
posljedice, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Poseban broj, 2006.
 Poljanec Kristijan: Zajednička načela kolektivne pravne zaštite EU i hrvatsko potrošačko pravo
(I. dio), Pravo u gospodarstvu, 54/2015.
310
 Radbruch Gustav: Filozofija prava, Beograd, 1980.
 Radolović Aldo: Nevaljanost pravnih poslova, u: Novi Zakon o obveznim odnosima -
najznačajnije izmjene, novi instituti, Zagreb, 2005.
 Raffaelli Bogoljub: Kapara, Financije i porezi, 3/2005.
 Rodin Siniša, Ćapeta Tamara: Osnove prava Europske unije, II. izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, Zagreb, Narodne novine, 2011., str. 3.
 Sikirić Hrvoje et al.: Međunarodno privatno pravo : zbirka odluka Suda Europske unije: zbirka
odluka Suda Europske unije, Zagreb, Narodne novine, 2014.
 Sikirić Hrvoje: Priznanje sudskih odluka prema Uredbi Vijeća (EZ) br.44/2001 od 22. prosinca
2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62/2012.
 Slakoper Zvonimir, Kačer Hrvoje, Luttenberger Axel: Osnove prava trgovačkih ugovora i
vrijednosnih papira, Zagreb, 2009.
 Slakoper Zvonimir: Društvo s ograničenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji,
Zagreb, 2001.
 Slakoper Zvonimir: Načelo savjesnosti i poštenja u trgovačkim ugovorima s međunarodnim
obilježjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/1991.
 Slakoper Zvonimir: Poslovni udjel, Pravo i porezi, 5/2003.
 Slakoper Zvonimir: Promijenjene okolnosti danas i u Nacrtu Zakona o obveznim odnosima,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2005.
 Slakoper Zvonimir: Raskid ugovora zbog zakašnjenja i neispunjenja, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, 3/2003.
 Sokol Smiljko, Smerdel Branko: Ustavno pravo, Zagreb, 1998.
 Šafranko Zvonimir: Kritički osvrt na provedbu Direktive 2011/7/EU u hrvatsko pravo, Pravo u
gospodarstvu, 51/2012
 Šafranko Zvonimir: Rebus sic stantibus, Pravo u gospodarstvu, 5/2010.
 Šimac Srđan: Mirenje - alternativni način rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, 1/2006.
 Šoljan Vedran: Vladajući položaj na tržištu i njegova zlouporaba u pravu tržišnog natjecanja
EZ, Zagreb, 2004.
 Terek Darko: Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije,
2/2007.
 Terek Darko: Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije,
2/2007.
 Terek Darko: Prestanak i likvidacija trgovačkih društava, Računovodstvo i financije, 6/2007.
 Tot Ivan: Razvoj politike suzbijanja zakašnjenja s plaćanjem u EU, Pravo i porezi, 22/2013
311
 Triva Siniša, Dika Mihajlo: Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004.
 Triva Siniša, Uzelac Alan: Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007.
 Uzelac Alan: Mirenje kao alternativa suđenju,
(izvor: http://public.carnet.hr/alanuzelac/pubs/D03 Mirenje_kao_alternativa.pdf, 23.02.10.).
 Verona Albert: Obvezno pravo (treća knjiga) – Licencni ugovor u jugoslavenskom, inozemnom
i međunarodnom pravu, Zagreb, 1981.
 Verona Albert: Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978.
 Visković Nikola: Teorija države i prava, Zagreb, 2006.
 Vizner Boris: Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima – knjiga 1.
 Vrban Duško: Država i pravo, Zagreb, 2003.
 Zubović Antonija: Praksa Europskog suda iz područja trgovinskog zastupanja, Hrvatska pravna
revija, 8/2008
 Zubović Antonija: Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
1/2006.
312
Popis citiranih propisa
 Ovršni zakon (NN br. 112/12, 25/13, 93/14)

 Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15)
 Poslovnik Hrvatskog sabora (NN br. 81/13)
 Stečajni zakon (NN br.71/15)
 Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10,
5/14)
 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02)
 Zakon o arbitraži (NN br. 88/01)
 Zakon o državnom odvjetništvu (NN br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 130/11, 72/13, 148/13,
33/15, 82/15)
 Zakon o državnom sudbenom vijeću (NN br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15)
 Zakon o kreditnim unijama (NN br. 141/06, 25/09, 90/11)
 Zakon o mirenju (NN br. 18/11)
 Zakon o obrtu (NN br. 143/13)
 Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 48/08, 125/11, 78/15)
 Zakon o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11)
 Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09)
 Zakon o patentu (NN br. 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13)
 Zakon o sudovima (NN br. 28/13, 33/15, 82/15)
 Zakon o sudskom registru (NN br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11,
148/13, 93/14, 110/15)
 Zakon o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08,
137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15)
 Zakon o tržištu kapitala (NN br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15)
 Zakon o upravnim sporovima (NN br.20/10, 143/12, 152/14)
 Zakon o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08)
 Zakon o uvođenju Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE) (NN br. 63/08)
 Zakon o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 150/11, 119/14)
313
 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)
 Zakon o zadrugama (NN br. 34/11, 125/13, 76/14)
 Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN br. 125/11, 64/15)
 Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15)
 Zakon o žigu (NN br. 173/03, 54/05, 76/06,30/09, 49/11)
 Zakon o uvođenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga
interesnog udruženja (EGIU) (NN br. 107/07)
314
Kazalo pojmova
direktiva, 62
A direktori, 238
disjunktivna pravna norma, 45
ad hoc arbitraža, 34 diskrecijska pravna norma, 46
adhezijski ugovori, 72 dispozitivna pravna norma, 46
ADR, 33 dodatne obveze, 262
akcesoran (ovisan) ugovor, 112 donošenje odluka, 249
alternativna pravna norma, 46 društva kapitala, 182
anatocizam, 117 društva osoba, 182
apsolutna simulacija, 104 društveni ugovor, 211, 260
arbitražni postupak, 33 društveni ugovor, 200
autonomni izvori, 67 društvenog ugovora, 281
autonomno trgovačko pravo, 69 društvo s ograničenom odgovornošću, 259
država, 21
B državna uprava, 38
državne funkcije, 21
besplatni ugovori, 85
državni izvori, 67
bona fides, 88
državno odvjetništvo, 28
business judgement rule, 240
Državno sudbeno vijeće, 26
dualistički sustav upravljanja, 236
C dualizam u normiranju, 55
dužna pažnja, 90
cesija, 121
dvostrano obvezni ugovori, 85
cijena, 144
DZIV, 162
činidba, 80, 107
civil law, 73
clausula irritatoria, 134 E
clausula rebus sic stantibus, 137
efektivno povećanje temeljnog kapitala, 283
Code de commerce, 55
common law, 73
course of dealing, 70
F
culpa in contrahendo, 93 fiksni ugovor, 135
culpa in eligendo, 168 fizička osoba, 101
fizička sila, 105
D forma ex contractu, 86, 108
forma ex lege, 86, 108
delkredere jamstvo, 171
formularno pravo, 71
delkredere provizija, 171
dionica, 224
dionice izdane u nematerijalnom obliku, 228
G
dioničko društvo, 223 glavna skupština, 246
315
gospodarsko (privredno) pravo, 58 K
gospodarsko interesno udruženje, 218
građanski parnični postupak, 30 kapara, 117
građanski ugovori, 87 kapitalno načelo, 204, 213
građansko pravo, 57 klauzule, 73
grana prava, 47 know-how, 164
komanditno društvo, 210
H komanditor, 211
komisiona prodaja, 170
Handelsgesetzbuch, 55 komplementar, 211
hijerarhija izvora, 67 kompromis, 34
Hrvatski sabor, 22 kompromisorna klauzula, 34
konfuzija, 139
I konsenzualni ugovori, 84
konstitutivni elementi ugovora, 92
identitet obveznopravnog odnosa, 120 korištenje, 155
imovinska prava, 234 korporativno upravljanje, 236
imunitet, 27 kumulativna povlaštena dionica, 225
INCOTERMS, 73 kupnja na pokus, 150
individualni poljodjelci, 182 kuponski arak, 227
industrijski dizajn, 164 kupoprodaja po uzorku ili modelu, 150
inominantni ugovori, 84 kupoprodaja s obročnom otplatom cijene, 151
insolventnost, 32 kupoprodaja s pravom prvokupa, 149
institucionalna arbitraža, 33 kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva, 151
inter partes, 82 kvorum, 249
interno pravo, 49
isključenje prava glasa, 251
L
isključiva licenciji, 165
isprava o dionici, 227 lex mercartoria, 54
ispunjenje, 129 likvidacija, 209, 300
istek vremena, 139 likvidacija dioničkog društva, 258
izjava o osnivanju, 260
iznos za koji se izdaju dionice, 224 M
izravan učinak, 62
izum, 162 mane volje, 103
izvanparnični postupak, 30 manjinski dioničari, 235
izvanugovorni odnosi, 82 materijalni nedostatci stvari, 146
izvori trgovačkoga prava, 67 materijalno pravo, 48
izvršna vlast, 36 matični broj subjekta, 184
izvršni direktori, 245 međunarodno pravo, 49
mentalna rezervacija, 105
J mirenje, 35
mjesto ispunjenja, 132
jamac platac, 113 model, 163
jamstvo, 111 monistički sustav, 244
jamstvo za ispravnost prodane stvari, 147 monistički sustav upravljanja, 236
javno pravo, 48
javno trgovačko društvo, 199 N
jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, 287
jednostrano obvezni ugovori, 85 načelo autonomije, 87
316
načelo izravnog učinka, 65 pactum de non cedendo, 122
načelo jednake vrijednosti činidaba, 89 participativna povlaštena dionica, 226
načelo nadređenosti (supremacije) prava EU, 65 patent, 162
načelo ograničenih (dodijeljenih) ovlasti, 64 pažnja dobrog domaćina, 90
načelo proporcionalnosti, 65 pažnja dobrog gospodarstvenika, 90
načelo prvenstva prava EU, 65 pažnja dobrog stručnjaka, 90
načelo ravnopravnosti, 89 penal, 115
načelo savjesnosti i poštenja, 88 perfekcija ugovora, 98
načelo supsidijarnosti, 64 personalno načelo, 205, 213
nadzorni odbor, 241, 275 plašt dionice, 227
namjenski zajam, 155 Pobojnost, 110
naplatni ugovori, 85 pobuda, 108
neformalni ugovori, 86 podjela odvajanjem, 303
nelikvidnost, 32 podjela razdvajanjem, 303
neopozivost ponude, 94 Podjela s osnivanjem, 303
nesporazum, 106 podjela s preuzimanjem, 304
nevaljanost ugovora, 108 podlicencija, 166
ništetnost, 109 podružnica, 188
nominalni iznos dionice, 224 poduzetnik, 216
nominalno povećanje temeljnog kapitala, 283 podzakup, 158
nominantni ugovori, 83 pojedinačno poslovodstvo, 202
notifikacija, 123 ponuda, 94
posebna naknada, 175
O posebne pogodnosti, 262
posebne uzance, 71
obnova (novacija), 127 poslovna sposobnost, 102
obrtnik, 183 poslovni udjeli, 266
obvezno pravo, 79 posredovanje za obje strane, 177
obveznopravni (obligacijski) ugovor, 80 potrošački ugovor, 87
očitovanje volje, 103 povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela, 269
odgovornost komanditora, 213 povlačenje dionica, 256
odgovornost za bonitet, 124 povlaštene dionice, 225
odgovornost za veritet, 124 pozitivno pravo, 49
odluka, 62 poziv da se učini ponuda, 94
odluku o izdavanju dionica, 228 pravilo istodobnog ispunjenja, 135
odobreni temeljni kapital, 254 pravna grupa, 47
odustatnina, 119 pravna norma, 42
opća ponuda, 94 pravna osoba, 101
opće uzance, 71 pravna sposobnost, 102
opći uvjeti poslovanja, 71 pravna znanost, 74
organski zakoni, 24 pravni institut, 47
osnivačka skupština, 233 pravni posao, 79
otkaz, 139 pravni subjekti, 101
otpust duga, 139 pravo Europske unije, 59
ovršni postupak, 31 pravo glasa, 251
pravo na obaviještenost, 204
P pravo nadzora, 212
pravo zadržanja, 119
pacta sunt servanda, 88
preddruštvo, 187
pactum de contrahendo, 99
317
predmet poslovanja, 193 skriveni nedostatak, 146
predmet prodaje, 144 skupno poslovodstvo, 203
predsjednik RH, 36 skupština, 277
predugovor, 99 slobodna zanimanja, 181
pregovori, 93 spajanje, 300
prekluzija, 141 statička volja društva, 231
preoblikovanje, 306 statut, 231
preporuke i mišljenja, 62 stečajni postupka, 32
prethodno pitanje, 63 stvar, 144
preuzimanje duga, 125 stvar u prometu, 144
preuzimanje ispunjenja, 126 stvari čiji je promet ograničen, 144
prihvat, 96 sub pari, 225
prijeboj, 138 subjekti ispunjenja, 130
prijenos ugovora, 127 sudovi, 25
prijetnja, 105 sudski registar, 183
prijevara, 106 sudstvo, 22, 25
primarni izvori prava EU, 61 sukcesivno osnivanje, 232
pripajanje, 296 super pari, 225
prisilna pravna norma, 45 šutnja na ponudu, 97
pristupanje dugu, 126
privatno pravo, 48 T
proboj pravne osobnosti, 187
procesno pravo, 48 tajni član, 217
prokura, 196 tajno društvo, 216
promjene sadržaja, 121 talon, 227
promjene subjekata, 120 temeljni kapital, 259
prospekt, 233 temeljni kapital, 223
protuponuda, 96 tijela državne uprave, 39
punomoć po zaposlenju, 195 tipologija ugovora, 83
punomoć trgovačkom putniku, 198 tipski (standardni) ugovori, 72
punomoćnici, 195 trgovac, 181
trgovac pojedinac, 183
trgovačka društva, 186
R
trgovačka punomoć, 197
radno pravo, 58 trgovački običaji, 70
raskid ugovora, 133 trgovački ugovori, 87
razumna cijena, 145 trgovačko društvo, 182
realni ugovori, 84 trgovačko pravo, 53
redovne dionice, 225 tvrtka, 190
regres, 113 tvrtka podružnice, 189
relativna simulacija, 104
U
S
ugovor, 79
sazivanje glavne skupštine, 247 ugovor o djelu, 159
sazivanje skupštine, 279 ugovor o komisiji, 170
sekundarni izvori prava EU, 61 ugovor o kupoprodaji, 143
simultano osnivanje, 232 ugovor o licenciji, 161
sjedište, 194 ugovor o nalogu, 167
SKDD, 226 ugovor o posredovanju, 176
318
ugovor o pripajanju, 296 valjanost ugovora, 101
ugovor o spajanju, 300 vidljivi nedostacima, 146
ugovor o trgovinskom zastupanju, 172 vinkulacija, 267
ugovor o zajmu, 153 viša sila, 136
ugovor o zamjeni, 152 višestruka cesija, 123
ugovori u korist trećih, 82 Vlada RH, 38
ugovorna kazna, 113 vlastite dionice, 229
ugovorne kamate, 115 vođenje poslova, 202, 272
ugovorne kamate, 153 vođenju poslova, 212
ugovorni odnosi, 82 vodi poslove, 239
ulog, 201, 261, 264 vrijeme ispunjenja, 131
ultra vires, 239
unutarnja i vanjska društva, 182 Z
upis dionica, 233
uprava, 22 zabluda, 105
uprava, 221, 238, 270 zabrana konkurencije, 201, 212
upravljačka prava, 234 zakašnje vjerovnika, 133
upravni odbor, 244 zakašnjenje, 132
upravni postupak, 39 zakašnjenje dužnika, 132
upravni spor, 41 Zakon o obveznim odnosima, 68
uredba, 62 Zakon o trgovačkim društvima, 69
Ustav RH, 68 zakonodavni postupak, 23
Ustavni sud RH, 28 zakonodavstvo, 22
ustavno pravo, 57 zakonska personalna subrogacija, 113
ustupanje radi ispunjenja, 125 zamjenjive stvari, 153
ustupanje radi osiguranja, 125 zastara, 140
ustupanje umjesto ispunjenja, 125 zaštita od evikcije, 148
uzance, 70 zastupanje, 205, 273
zastupnici po zakonu, 194
zastupnje, 239
V
zatezne kamate, 115
vacatio legis, 24 Žig, 163
319

Uvod U Trgovačko Pravo 2016 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod U Trgovačko Pravo 2016 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UVOD U

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Lajoš Žager

Prof. dr. sc. Hana Horak

Zvonimir Šafranko, mag. iur.

Prof. dr. sc. Nada Bodiroga-Vukobrat

Trgovačko pravo zasigurno predstavlja jednu od najdinamičnijih pravnih grana.

Glava I. O DRŽAVI I PRAVNOM SUSTAVU ................................................................. 19

Glava II. TRGOVAČKO PRAVO ...................................................................................... 52

Glava III. TRGOVAČKO UGOVORNO PRAVO ........................................................... 77

Glava IV. PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ......................................................... 177

O državi i pravnom sustavu

1.1. OPĆENITO O SUSTAVU I DIOBI DRŽAVNE VLASTI

1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca

Suce Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje, te o njihovoj

1.3.2. Stalnost sudačke dužnosti

1.3.4. Preduvjeti za učinkovito funkcioniranje

1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u Republici Hrvatskoj

1.3.6. Postupci pred sudom

1.3.6.1. Građanski parnični postupak

1.3.6.2. Izvanparnični postupci

1.3.6.3. Ovršni postupak

1.3.6.4. Stečajni postupak

1.3.7. Alternativno rješavanje sporova

1.4. IZVRŠNA (UPRAVNA) VLAST

U okviru izvršne vlasti razlikujemo dva segmenta, izvršno-politički koji je predstavljen

1.4.1. Predsjednik Republike Hrvatske

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i

1.4.2. Vlada Republike Hrvatske

1.4.3. Državna uprava

2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO)

2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja

2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene

S obzirom na pravne subjekte kojima su upućene razlikujemo opće, posebne te pojedinačne

2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadržaj

S obzirom na teritorijalno važenje razlikujemo generalne i partikularne pravne norme.167

2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet

S obzirom na intenzitet reguliranja društvenih odnosa razlikuju se prisilne norme i disjunktivne

2.2. PRAVNI INSTITUT

2.4. GRUPE PRAVA

2.4.2. Javno i privatno pravo

2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i međunarodnog prava

2.5. POZITIVNO PRAVO

U dosadašnjem izlaganju o pravnom sustavu koncentrirali smo se na pravo u objektivnom

3.1. TRGOVAČKO PRAVO I USTAVNO PRAVO

3.2. TRGOVAČKO PRAVO I GRAĐANSKO PRAVO

3.3. TRGOVAČKO PRAVO I RADNO PRAVO

3.4. TRGOVAČKO PRAVO I GOSPODARSKO PRAVO

Uz trgovačko pravo u modernim se zakonodavstvima počelo razvijati i gospodarsko (privredno)

3.5. TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO EUROPSKE UNIJE

4.1. DRŽAVNI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA

4.1.1. Ustav Republike Hrvatske

4.1.2. Zakon o obveznim odnosima

4.1.3. Zakon o trgovačkim društvima

4.2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO

4.2.3. Formularno pravo

4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja

4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori

4.2.3.3. Adhezijski ugovori

4.2.3.4. Klauzule (termini)

4.3. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA

4.4. PRAVNA ZNANOST

4.5. OSTALI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA