>

F
.,:~,"

.,
";\.,
F:r~edem'ann .Schuiz von Th.uti

Friedemann
KAKO MEĐUSOBNO
Schulz von Thun
RAZGOVARAMO KAKO ······
MEĐUSOBNO···
.: ·G·····O····,.; , .
............···~;Vi\RAMO
Smetnje i razjašnjenja
. .' '.~ .-. .~. .." .:" .. ..

RAZ
'-.,

Opća psihologija Iwmunikacije

. . ~',.! .
Izuornik: "V'",

MITEINANDER REDEN 1
Sti:irungen und Kliirungen
Allgemeine Psychologie der Konimunikaticn. 1
ISBN 3-499-17489-8

COPl'l'ight © 1981 by Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH

Smetnje i razjašnjenja
Heinbck bei Hamburg

~, '.'
('(l/lyrlghi © za hrvatski jezik ERUDITA d.o.o Zagreb, 2001. Opća psihologija komunikacije .
-.!.
Nijedan dio (JIJe !/TUige ne siluje se umnožiti, fotohopirati Iliti
n-produciroti 11(.' IHi" koji način. bez pisonog dopuštenja nakladni/la.

Nakladnik. Prijeuod Vladimir Adamček

ERUDITA d.o.o., Zagreb
e-mail: eruditaššpost.hinct.hr

Za nalsladnilea.
prof tir. sc. Marko Palekčić

Urednik: prof'. dr. sc. Marko Palckčić

Prijevod s njemačleog: Vladimir Adamček
Lelstura: Ljerka Keren ,.;.

Prijelom GENESIS, Zagreb

Omot opremio: Saša Stubičar
'jImi,'. HI !(OTlSA1" Zagreb Erudita
Nahiada. JO()O primjeraka Zagreb, 2001.
 Danksagung den Prof dr. Scliulz von Thun,

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica,
UDK 159.922.2:316
31G.77:159.9
Alles was ich im letzten zehn Jahreri erlebt, getan und gelesen hobe,
hat nicht nur auf meine derzeitige Lebensweise, sondern auch aut meine
Entscheidung, den Verlag "Erudita" zu griinden, wesentlich eingewirkt.
Mein personlicher Kontakt mit Ihnen, VOl' allem aher ihre Buchern
hatten starhen Einfluss aut die Profilierung des redaktionellen Kouzepts
von "Erudita",
Ich bin sicher; dass des Buch "Miteinander Reden 1", dessen Veroffent-
lichung auch Sie einen Beitrag geleistet haben, dem Leser helfen uiird,
sich selbst und seine Art, mit anderen zu. hommunizieren, hlarer zu
Zagreb sehen und so aucli auf diese Weise sein Leben merischlicher; sinnvoller
und -produhtioer zu. gestalten.
Marko Palehćić

SCHULZ von Thun, Friedemann .

Kako međusobno razgovaramo / Fnedemann
Schulz von Thun ; <prijevod Vladimir Adamček>. -
Zagreb: Erudita, 2001-
Zahvala prof dr, Friedemannu Schulz von Thunu
Prijevod djela: Miteinander Reden.
Sve što sam doživio, radio i čitao u zadnjem desetljeću bitno je odredilo
ISBN 953-98389-0-8 (cjelina) ne samo moj sadašnji način života, nego i odluku da osnujem na-
kladničku tvrtku "Erudita".
1: Smetnje i razjašnjenja : opća psihologija Moj osobni kontakt s Vama, a posebice Vaše knjige, značajno su utjecali
komunikacije. - 2001 na profiliranje uređivačkog koncepta "Erudite".
Prijevod djela Stoerungen und Klaerungen Vjerujem da će hnjiga "Kako međusobno razgovaramo 1", čije ste
ISBN 953-98389-0-8 objavljivanje i Vi omogućili, pomoći čitateljima da jasnije vide sebe i
svoje načine komuniciranja s drugima i da i na taj način učine svoj
1. Interpersonalna komunikacija -- Osnovni pojmovi život u većoj mjeri ljudskijim, smislenijim i produktivnijim.

I 401130136 Mm'110 Palekčić

lSG1\i l);"i3-98389-0R

---_._------------_ _""""'_ _-_ .•..._

•...•. _--------._---'.
 Sadržaj

Nešto može poći krivim putom kad međusobno razgovaramo.

Uvod i osobna pozadina 11
- iešna komunikacija ne ovisi samo o dobroj volji, već i o sposobnosti
habe,
neine
'~~anja uvida u Lo koja su duševna zbivanja i međuljudski odnosi u
-i kad se Ja i Ti međusobno sučelimo.
Dio A Osnove
I. ~atomija obavijesti
: p
I .
..
'

uirkt. Psihologija međuljudske komunikacije može nam ponuditi pomoć

o se želimo bolje razumjeti u osobnom i predmetnom pogledu. "Kako
(Ih: Kada netko nešto kaže ...) L 23
-hern
cdusobno razgovaramo 1" pruža oruđe za to: analize tipičnih smetnji 1. Predm~~ni sa~rž~j. (i!i: ~ ~em.u .izvješćujem) j.. 24
.zepts
[pute za samorazjašnjenje, za razjašnjenje predmeta i uzajamnih
2. SamooClto~anJe (111: Sto IZjavljujem o sebi samom) i.. 24
3. Odnos (ili: Sto držim o tebi i kako se međusobno !
nosa. Kada netko nešto kaže, njegov iskaz sadrži četiri psihički
ffent-
ioird, ačajne strane: samoočitovanje, predmetni sadržaj, napome~u o odno-
odnosimo) : ..i .. 25
i apel. Od tipičnih problema koji su povezani sa svakim od tih
4. Apel (iIi: Na što te želim potaknuti) f .. 26
er zu 5. Obavijest kao predmet komunikacijske dijagnoze ~.. 28
ioller tiriju aspekata, ova se knjiga bavi onima koji sve nas više ili manje
okupljaju. 5.1. Obavijesti i poruke ; 29
Glavna misao uvijek istodobno govorimo s četiri jezika i slušamo . 5.2. Kongruentne i nekongruentne obavijesti j 32 ,
!---- ,
ietiri uha, prikazana je u modelu "četiriju strana obavijesti". To čini
eđu ljudsku komunikaciju uzbudljivorn, edi i napetom i izloženorn
II. Primati s četiri uha 1... 39
ietnjama. 1. Primateljev "slobodni izbor" J.. .. 39
Komunikacijsko-psihološke spoznaje služe, doduše, terapcutima
2. Navika jednostranog primanja obavijesti L..'4,1
10 instrumenti, ali ne pripadaju u tajne prctince psihologije, već 2.1. "Uho za predmet" 41
im ljudima. Kao most između znanosti i životne stvarnosti, knjiga 2.2. "Uho za odnos" 45
pisana razumljivo, s mnogim primjerima, slikama i vježbama. 2.3. "Uho za samoočitovanje" · 47 i

2.4. "Uho za apel" 51 ,)

3. Prihvaćena obavijest: -/
-edilo
L na-
primateljevo "vlastito djelo" , -53
3.1. Neki uzroci pogrešaka U primanju 56

iecali III. Susret s rezultatom primanja

ifeed back) 60
'e ste
1. "Psiho-kemijske reakcije" 60
iebe i
2. Razlučiti tri zbivanja pri primanju poruke 62
~svoj
3. Provjera realnosti maštarija 65
4'. Primatelj eva odgovornost za vlastitu reakciju '" 68

IV. Interakcija
(ili: Zajednička igra pošiljatelja i primatelja) 71
1. Individualne osebujnosti kao rezultat interakcije 71
2. Interpunkcija (ili: Tko je započeo?) 73

5 7
 III. Odnosna strana obavijesti 138
3. 1 + 1 = 3 (ili: Osnovne crte komunikacije prema teoriji
1. Pregled ("Kako' on to zapravo sa mnom govori?") : 1:3:8
sustava _ sažetak) 75
2. Instrumenti za spoznaju odnosa 141
2.1. Koordinate ponašanja 141
V. Metakomunikacija - navika sljedećeg naraštaja? 78
2.2. Transakcijska analiza 149
3. Slika drugoga 154
Dio B: 4. Borba za definiranje odnosa : 151
Odabrani problemi međuljudske komunikacije 83
4.1. Četiri reakcije primatelja na prijedlog odnosa 157
4.2. Tri osnovne vrste odnosa
1. Samoočitujuća strana obavijesti 85
(simetrični, komplementarni, metakomplementarni) 159
1. Strah od samoočitovanja 86
4.3. Postupci odnošenja 161
1.1. O nastanku straha od samoočitovanja · 87
4.4. Studentica i mladić - primjer 161
1.2. Svijet suparnika i sudaca .:....-plod mašte? 91
5. Dugoročni učinci poruka o odnosima: koncept .
2. Samoprikazivanje i samoskrivanje 91
vlastitoga Ja 164
2.1. Tehnike za ulijevanje poštovanja 92
5.1. Oblikovanje pojma vlastite osobe pomoću Ti -
2.2. Tehnike fasade 93
poruka i etiketiranja 165
2.3. Demonstrativno samoumanjivanje 98
5,2. Etiketiranje propalice 167
3. Učinci tehnika samoprikazivanja 99
5.3. Koncept vlastite osobe kao "tvorca" iskustava 169
4, Psi.hološki nanutci , ·..·..·..·..·· ·..·..· ·..·· 100
4.1. Kongruent;ost odnosno autentičnost 101 - izbjegavanje "" ".".""........... . 169
4.2. Selektivna autentičnost 104 '- izobličavanje ireinterpretacija " " 171
4.3. Usklađenost 104 5.4, IZbjegavanje i izobličavanje unutarnjih iskustava " 172
5. Autentičnost - cilj učenja? 107 6. O postupku za otklanjanje smetnji u odnosima " 174 . ··1

5.1. Grupe za samospoznaju 108 6.1. Razjašnjenje odnosa ." " 176
5.2. Pomoćna pravila 109 7. Funkoionalizh-anje odnosne razine
5.3. "U nedostatku je vrlina" 110 (ili: "Pokušaj mo ipak s čovječnošćul") "................... 179

II. Predmetna strana obavijesti 113 IV. Apelativna strana obavijesti " " 183
1. Objektivnost , 113 1. Izraz i djelovanje -
1.1. Prva strategija ("To ne pripada ovamo!") 115 dvije funkcije komunikacije " , 183
1.2. Druga strategija ("Smetnje imaju prednost!") 115 2. O bezuspješnosti nekih apela 187
2.1. Alergičnost na apele uvjetovano odnosima .. 187
1.3. Razdvojenost predmetne i odnosne razine u
svakodnevnom životu 118 2.2. Apeli kao neprikladne sredstvo za "dalekosežne"
promjene .., 188
1.4. Službena i zbiljska tema -
ili: "Tipični razgovori o gljivama") J~ 2.3, Apeli kao lišavanje mogućnosti samoinicijativnog
2. Razumljivost , )122 \ djelovanja "............................................ . . 189
2.1. Pregled poglavlja "Razumljivost" .lI23 \ 2.4. Apeli onemogućuju spontano ponašanje. . ... 190
2.2. Što je razumljivost? .................................) 124 I 2.5. Apeli koji remete "duševni mir" 191
2.3. M.ier:~je razumljivosti .. : , , ,.., (. 1~1 ! 3. Prikriveni ("nečujni") apeli " " 193
:2.-1. Pol'f'!!<!!'!t' nl'/.\lI\lljlVostl t.el<st.ov3 . .. .., 1.':3 3.1. Zbog čega su skriven: apcli tako probitačui? . 196
1 '~(; :'3,2. Prir ..: ...lL---:'U(;v()
;)~.itIJ ~·'v'-l\:.L.ii:l.llJ\; dptlu
\1\ .. . l'~1S
1 ". .
.v, '.). l ..• .1 -., .'

<;
8

----- ..
 j.

I
I

3.3 Tajni apeJativni karakter ~amopn 'k"aZlVanJa 199

201 Uvod i osobna podloga
31±. N~k(! promidžbene strateglje · 201
- izvođenje 202
- nagovijestiti posljedice ·..·· ·203 Psiholozima se prigovara da ono što svatko zna govore jezikom.
- uspostavljati asocijacije ..·: ..·· ··· ··· ·..·..· .. ·204 koji nitko ne razumije. Ta opasnost postoji ponajprije kad pišu o .neče-
3.5. Pojmov~i svi.i~t ispunjen ap~ll~~ ::..· ·.)2~7

I
mu što svatko poznaje iz vlastitog iskustva. Unatoč tome, u ovoj knjizi
4. Paradol{st11 apel i ,_, 0.0•• • •••• 0.0
0

'0.' •••• 0· " 207 bih želio poći obrnu tim putem.
4.1. "O su protnim naredbama"........ :.210 Ona, doduše, go~ u kojima svatko svakodnevno
4.2. Rješenja prvog i drugog reda 212 i sudjeluje: o međuljudskoj komunikaci~, o načinu na koji se sporazu-
4.3. Propisivanje simptoma :' " ~. I
mijevamo i "'ffi'eđusobno ophodimo. Čitajući ovu knjigu, nećete stoga

5.
4.4. Paradoksni

Otvoreni apeli
apeli l~ao taktlckl manevar za
osiguranje nadmocl
··
"
· ·
5.1. Razlozi za izbjegavanje otvoremh apela
· · ·
(213)
~214

215
I
r
saznati ništa doista "novo". Naprotiv, otkrit ćete nove strane u "starom",
dobro poznatom i svakodnevno doživljavanom, jasno spoznati stvari
koje su ležale skrivene u polutami. Ali, može li psihologija ponuditi
l nešto što ~u neće samo znanstveno razjasniti,
međuliudskon1 ophođenju . : : " .
li

5.2. Otvoreni apel kao lijek za bolesnu komumkaclJu " 217 I

I
već i "poboljšati"? Mislim da može. Doduše, dosad gotovo nitko nije
poboljšao svoje komunikacijske sposobnosti proučavajući psihologijska
5.3. Temeljni stavovi koji se nužno povezuju 218 I
učenja i eksperimentalne nalaze. Pa ipak, određena znanja i naputci
1
s otvorenilu apelima . .
i spremno se nude onome tko želi učiti (i učenjem promijeniti svoje
ponašanje). .
Pogovor za psihologe ." 222 Ovu knjigu ne bih napisao da njezin sadržaj nema značenja za
. k .. d 1 e u dodir s pSlhologljom .
moj osobni život. Kad sam po svršetku svojega školovanja primio
1 z; s~:gn~ćno~~ti° ia~pasnosti "psihološke" komunikacije 2 ;;
. . 1 d' e psihologu'" - satira . 2 "svjedodžbu zrelosti", moja se komunikacijska sposobnost sastojala
2. "Ostanite čovje.:, gospa m .' 226 . ponajprije u tome da rafiniranim, učenim jezikom govorim o stvarima
3. "Deformation professionelle"? : 227
za koje mi je nedostajala bilo kakva iskustvena podloga, Umjesto da
4. Psihološki žargon : '.' · ~~~~d~t~~
..~~~i~~i~~ij~
. ~ijemo i izrazimo doživlj~, učili smo, poput odraslih, učeno
5. Terapeutska ponasarue kao ' 228 razglabati o nedoživljenom. Neću se.na to samo žaliti, možda je upra-
vo ta sposobnost povoljno utjecala na moju sveučilišnu karijeru, ali to
6. 'l~~l:~l~t~;'
~~~:~:ul~i ·~~ii;~i~Ških·
'~b~~~'~'~~~'
~~~~'~Š'~~~j~
;~~ još nije razlog da se ovjekovječe rituali samootuđenja koji vladaju na
7. "Gluml.iena" izvornost · ·..·.......... .. .
sveučilištu. Sa svjedodžbom zrelosti u ruci osjećao sam se "neobrazo-
vanim" glede međuljudskog ophođenja. Za temu "Kako se odnositi
....................................... , , . 233
Literatura o"
~ samom sebi i dr~a?'" u školi nije bio predviđen niti jedan
-sat. AIrrt-6CIIlifu"cla--s(udiram psihologiju sigurno je znatno utjecao
unutarnji nemir zbog toga što sam bio nesiguran i tapkao u mraku
pitajući se što se odigrava između mene i drugih ljudi. Doduše, cilj koji
sam si potajno postavio pri izboru studija - biti uvijek gospodar situ-
acije i nadmoćno zadržati pregled nad njom - pokazao se pogrešnim.
Naučio sam da sam upravo slijedeći taj cilj dospio u poteškoće. Pa
ipak (i upravo zbog toga) temeljna psihološka znanja koja su sadržana
n ovoj knjizi pomogla su mi ela se i sam bolje snađem u međuljudskoj

11
 ~.o~u~ikacija ima više strana. Paul Watzlawick je tada formulirao tu
komunikaciji Razumni uvid ne otvara, doduše, sam po sebi vrata u cinjerncu kao aksiom: "Svaka komunikacija ima sacl.ržajn.i i odnosni
carstvo nebesko. Naprotiv, često bolno doživljavam kako "šepam" u aspekt ... " (Watzlawick i dr, 1969.).
,. osjećajnom pogledu: dok se napredak misaonih uvida odvija u čizma- Mojim kolegama Berndu Fittkau, Inghard Langer i meni samom
ma od sedam milja, osjećaji i ponašanje još uvijek slijede stari kas i ta~a. se. postavlj.~lo pitanje: kako je različite psihologijske pristupe,
napreduju samo milimetar po milimetar, puževom brzinom. Stoga je pnmJer~ce polazišta Carla Rogersa, Alfreda Adlera, Ruth COhIl, Fritza
mnoge ciljeve učenja koji se opisuju u ovoj knjizi zapravo moguće Perlsa I Paula Watzlawicka, moguće "svesti na zajednički nazivnik"
dostići samo vlastitim iskustvom i uvježbavanjem ponašanja. Ipak sam . t~ko ~.a ': zajedničkom pregledu posluže rješavanju praktičnih komu-
uvjeren da racionalni uvid može potaknuti i poduprijeti oblikovanje nikacijskih probl~ma? Vremenom su se izdvojile četiri grupe problema
ličnosti. Iz vlastitog iskustva znam da se ljudi koji su, poput mene, koje proces rnođuljudske komunikacije rasvjetljuju gotovo s četiri strane:
udomaćeni na intelektualnom području, uz pomoć kognitivnih napu-
1. Predmetni aspekt. Kako mogu jasno i razumljivo priopćiti
taka mogu lakše navesti na emocionalno tlo, Ova se knjiga smatra
od~eđene sadr~aje? Za taj aspekt komunikacije mogli smo ponuditi
takvim naputkom. nas Hamburški koncept razumljivosti.
A sad o prigovoru zbog nerazumljivog jezika, Dva su me iskustva
potaknula da u velikoj mjeri "odbacim" učeni, znanstveni jezik. Moj 2. Odnosni aspekt. Kako se načinom svoje komunikacije odnosim
učitelj, profesor Reinhard Tausch, u Hamburgu je 1969. pokrenuo prema sugovorniku? Ovisno o tome kako ga oslovljavam izražavam
istraživački projekt s pitanjem: kako je moguće razumljivo prenositi ~to o njemu ~isl~~. Sukladno tome, sugovornik se osjeća ~rihvaćenim :1
informacije? N akon nekoliko godina utvrdili smo da razumljivost po- ~ :avno~ravl11m ili pak smatra da ga ponižavam, ne uzimam ozbiljno
'Il ..• stavlja 1 t-, 'Vi
čiva NJ. četiri stupa: jednostavnosti (u jezičnom izrazu); raščlanjenosti U~ ~V . 'Ju,:, !:'VU o v'OJĐ:S.l:run1Svvo. v SVOJOJ:-pologiji
I"'\orl
C"'". TT .. "D .
odgoja" (1077.)
_ redu (u oblikovanju teksta); jasnoći - pregnantnosti (umjesto raspli- Reinahrd 1.Anne-Mane Tausch istraživali su zbivanja u školi pod tim
nute opširnosti) i dodatnoj stimulaciji (poticajna stilska sredstva). Od aspektom, 1 to stoga što su smatrali da na razvitak učenikove ličnosti
tog je "otkrića" važnija bila činjenica da smo uspjeli pronaći način za ponajprije utječe taj odnosni aspekt. 1
mjerenje i uvježbavanje tih četiriju "čimbenika razumljivosti", Osnov-
3. Asp~kt samoočitovanja. Kad netko nešto kazuje, kazuje i
ne crte Hamburškog koncepta razumljivosti s nekoliko primjera sa-
žeto su iznesene u poglavlju B II., 2, str. 123 i dalje. Za opširan prikaz
~ešto o =: .Ta o.kolno~t od svake obavijesti tvori mali ogled ličnosti,
~to kod pošiljatelja ne izaziva određenu zabrinutost samo na ispitima
(s programom uvježbavanja) upućujemo na Langer, Schulz von Thun
1 ~ razg?voru. s psihclcgorn. S povećanim utjecajem humanističke
i Tausch (1981.). Taj je istraživački projekt trajno utjecao na moj vlas-
psihologije u Njemačkoj shvatili smo da "život iza fasada" može dodu-
titi stil kojim držim predavanja i pišem znanstvene rasprave.
š:' suzbiti strah od samoočitovanja, ali je povezan s velikim opasnos-
Tome se pridružila činjenica da sam na mnogobrojnim psihološkim
tima za duševno. zdravlje i meduljudsko sporazumijevanje. Na taj se
tečajevima za roditelje, nastavnike i stručnjake s raznih područja ubr-
aspekt nadovezuje tema nepatvorenosti (autentičnosti) komunikacije.
zo zapazio da znanstveno-učena izlaganja nisu dobro prihvaćena. Op-
ćenito su polaznici tih tečajeva znatno utjecali na ovu knjigu. Model v • 4. ~pelati:ni aspekt. Kad netko nešto kazuje, u pravilu time
meduljudske komunikacije koji ću predstaviti postupno je izrastao iz želi nešto posvb~l.. Problem utjecaja i manipulacije ne postavlja se sa-
mo u promidžbi 1 propagandi, u odgoju i nastavi, već i pri različitim
susreta znanosti i prakse.
Godine 1970. neko se hamburško poduzeće obratilo grupi oko lJ'lldsklm osebujnostima, sve do neurotičnih simptoma za koje najkas-
Reinharda Tauscha s upitom bismo li svojim psihološkim znanjima l11Je ~d Alfr.eda Adlera znamo da trajno djeluju na pacijentovo ljudsko
mogli pridonijeti poboljšanju komunikacijske sposobnosti njegovih o~ruzerlje 1 da se na Loj tajnoj usmjerenosti k cilju možda temelji
djelatnika 15p]'\'a smo bili u nedoumici: odnosi li se upit na Hambur- njihova bit.
ški konc0.pt raznmljivosti koji je tada bio još u povojima'? lli se pitanje ... , Sa SV,~~l. tim problemima li glavi, nejasno se sjećajući da je Karl
od!!""!!'1 I!" "','"I!I(\j0. Reinh;1rda i Anne-Marie Tausch o partnerskom B uhl er i 1~3,±.) n1l:11t\.u\dO "tri (.lei pek ta jeziku" (si mbol, ",j m ptom, illWl ;.
.ot:~... 1 ..... : .. " r ,:,!,,,t·:,,:il,, ,." rlC1 "11 ",i"lili nil nhir' ',,;'\;:(' T~ li'llrlska

\3

12
konačno smo došao na pomisao da polaznicima svojih psiholoških a nekoliko odraslih nije imalo mjesta za sjedenje. Neki se gospodin
tečajeva pri kažem "obavijest" kao kvadratnu tvorevinu, pri čemu sam bijesno okomi o na djeda: "Nečuveno je da mala djeca oduzimaju sta-
kombinirao Watzlawickovo i l3i.ihlcrovo gledište: rijim osobama mjesta za sjedenje." Moj je djed isto tako povišenim
glasom prešao u protunapad: "Sto se toliko derete?" Tako je to išlo još
predmetni neko vrijeme, a onda je djed, na moje najveće zaprepaštenje, iznenada
sadržaj rekao: "~ vi ste u pra::..u!" Naredio mi da ustanem i dodao: "Ali zbog
~,'M"""'''''M'' toga ne trebate toliko galamiti!" Tada sam prvi put doživio da očito
možemo istodobno imati pravo i biti u krivu. Te obavijesti su četvero-
samo- st~ane~ a ~oj se djed~o na predmetnoj i apelativ-
robavijest apel
očitovanje nOJ, ah noe 1 noa odn~~~oj strani, ~o pri~ateltpropusf a~-
mom sebi svoje različite unutarnje reakcija, neće moći jas o reagirati
prema vani, a tada pošiljatelj i primatelj dospijevaju u bezizlaznu
v'J-_. ~
r zbrku, Stoga kod teških sukoba o kojima mnogo toga ovisi nije nikakva

Sl. 1: Četiri strane obavijesti -

odnos

model meduljudshe komunikacije

I
I
sramo~a obratiti se za pomoć psihologu radi razjašnjavanja

obitelji i suradnike s posla,

nespora-
zuma 1 oblikovanja jasnih poruka, To se ponajprije odnosi na parove
'

Moram priznati da sam bio vrlo zadovoljan "rođenjem" toga kva- I

i
, Treče, možemo vidjeti da su strane kvadrata jednako dugačke, S
time Je povezana teza da četiri aspekta u načelu trebamo smatrati
drata (Schulz von Thun, 1977J Podjednako je prikladan za analizu II jednako važnima (premda u svakoj pojedinoj situaciji ovaj ili onaj
konkretnih priopćenja i razotkrivanje mnoštva pogrešaka u komuni- If aspekt može dospjeti u prvi plan). Tome se shvaćanju suprotstavlja
kaciji, ali i za raščlambu cjelokupnog problemskog polja, Jezgru ove !
,pre~a~lašavanje pr:dmetnog aspekta u školi i na radnom mjestu.
knjige tvori kao oruđe psihološkog istraživanja, Opcemto se zna da Je današnja škola previše "intelektualizirana" da
Pri pogledu na kvadrat nameću se tri zaključka. p:ev~liku važnost pridaje prenošenju znanja te zanemaruje socijalno
Prvo, da "jasnoća" komunikacije ima četverodimenzionalnu narav. ~ I na radnom mjestu službeno se uvažava samo -sama stvai.'
Kad netko nekome kaže: "Pet sam te puta nazivao", predmetni sadržaj Doduše,problemi samoprikazivanja i oblikovanja odnosa nisu time
je jasan i razumljiv. Primatelju je možda manje jasno što pošiljatelj traj~o uld~njeni, Naprotiv, duševna je energija velikim dijelom zao-
želi priopćiti o sebi (razočarenje? isticanje vlastite revnosti"). Nejasno kuplJena tim problemima, Budući da su ti ljudski odnosi isključeni
mu je i što pošiljate!j misli o primatelju (možda prigovor: "Kamo se to k~o ,"~~spredm,et~i"",potiskuju s,e u,podsvijest i tamo vode podzemni,
samo skitaš?" Ili: "Stalo mi je do tebe!") i što želi postići (možda: "Daj tajm ZIVOt,skrivajući se u utrobi trojanskoga konja stručnosti, Zadaća
već jednom i ti nazovi I"), Tako kod primatelja može nastati osjećaj: komunikacijsks psihologije jest ukloniti tu zabranu i od jednodimen-
"Razumijem, doduše, svaku riječ, ali što mi on zapravo time želi reći?" zionalns predmetne komunikacije stvoriti živu i punokrvnu četverostra-
A možda su primatelji skloni u nejasne strane obavijesti učitati nešto nu komuni~~ciju, Dodušs, mnogi od nas su zbog dugogodišnjeg jedno-
što potječe iz bogatih zaliha njihovih maštanja, očekivanja i strahova- stranog ~vJezb.aval1Ja u, predmetnoj komunikaciji nedostatno vješti u
nja i tak o, u određenom smislu, primaju sami sebe i pune svoju dušu opho~~ll,Ju s trima ostalima stranama obavijesti, To se nadoknađuje u .
vlast.itim ma l.erijal oui. terap1JskIm grupama, na komunikacijskim treninzima i tečajevima
Drugo, jcrlna te is1.a obnvijcst. istodobno ~;(1cl6,i m nogc poruke koje samospoznaje, gdje možemo naknadno razviti zaostala područja ličnosti,
sr rasporcduju oko kvadral a ')';) činjenica im a dalekosežne posljedice
.Je!l' pdnl pri ma tr-lj nIO);1 na ~'V(' njih l'c;lgir;!I I (II ;';1'lljn!nutrini) te se , Poboljšanje meduljudske komunikacije uz pomoć psihologi-
pritom če;.;to 7,Jnlll.lujr,l\ao IIln]og dječaka sn;1ZI1(J mc SI' dojmio i ujed- Je? PSlho]og1.JakoD111nikacije ne teži samo znanstvenom rasvjetljavanju
J)~) I
11'1(' ,/'Il.lJlJ() I '
(1\','1 Il ( r;," tJ c" J'
~:1JC(!1(,) '::l;l~ , 'I
Pi)';~-!.: '''I
'~\(l.jl\,~" ,111,(1"1
"" '0) ZhlV'1'
", d li pos:šiliatol:
c nja 1?IT1C, Ja .ctja 1 primatelja, već ujedno pruža orudo , i

15
 li kojoj mjeri ono ovisi o meni, a u kojoj o tebi? Kako ti se mogu
tl poboljšanje međuljudske komunikacije. ~eđutin;' ~ad je povjeriti, a da ti istodobno ne natovarim krivnju? Verzija "PRAVILNO'"
~~~~uu:~:~ja bolja ili lošija? ~ad smo prijl~ deset!o:i~~;~i~~~ ~~~ pa sl. 2 u određenoj mjeri poriče tu ernotivnu realnost. To može biti
šim komunikacijskim trernnzima, zastupaki smo .. "doj rnlj ivom -prikladno za neometano odvijanje nekog kratkotrajnog susreta, ali je
.' .-1' . da dobra komum aCiJa OViSi o posve neprimjereno kao model za duševno primjereno ophođenje sa
svjesni - rms jenje .' b' tk d gom
'. ." Tako smo smatrali neprim]eremm ka~ 1 ne .. 0 ru . samim sobom i drugima. Naprotiv, moram strahovati da će neiska-
~:~~:a~~e' govorite takve gluposti!" Držali smo p.nm]er:m~im ako bi zano neraspoloženje dalje bujati u duševnoj podsvijesti i potajno opte-
umjesto toga rekao: "Nisam posve siguran mogu 11 se složiti s vama u retiti uzajamnu vezu. Tu "dubinsku dimenziju" međuljudske komuni-
svim točkama." (v. sl. 2) kacije nismo tada osobito imali-na umu. Stoga smo polaznicima manje
pomagali u osjećajnom sučeljavanju sa samima sobom, već više u uvjež-
bavanju formulacija koje se podudaraju s navedenim konceptom. Kao
lJ{isamposve treneri smo i sami bili uzor takvog stila komunikacije: uvelike smo
izbjegavali opažanje i sučeljavanje s vlastitim osjećajima, osobito pak
sigurna mogu f·

a se složiti s
J

'li:
očitovanje svoje nutrine. Umjesto toga bili smo zaokupljeni nastojanjem
da trening "dostojanstveno privedemo kraju", a to je za nas značilo da
vama u svim ., se u svim situacijama pokažemo suverenim, suosjećajnim i prijateljski
točl(ama!
:,
nastrojenim (nadam se da malo pretjerujem!).
Put preko "privlačnog pakiranja" pokazao se pogrešnim. Umjesto
toga su "jasnoća" i "usklađenost" postale nova mjerila prema kojima

I treba prosuđivati uspješnost komunikacije.

misli samo na podudarnost
vlascitim ciljevima i vrijednostima,
komunikacije
Pod "usklađenošću"
s vlastitim raspoloženjem,
već i sa sugovornikovim
se ne

raspolože-

.Ii ~tuacije"(v.
protiv smetnji u kom~ciji
nikacija o komunikaciji,
str. 104). Najdjelotvornijim
pokazala se metakomunikacija, tj. komu-
o načinu kako se međusobno ophodimo. Kn-
sredstvom

! ' _._ munikacijski terapeuti Mandel i Mandel napisali su 1971. godine:

~ .O"EkSPliCitna metakomunikacija je posve neuobičajena, čovjek je se sti-

PRAVILNO
l di. Bila bi to prava evolucija ukoliko bi nam pošlo za rukom da od nje
POGREŠNO I u sljedećoj generaciji stvorimo naviku" (str. 62).
i - Knjiga koju držite u rukama pruža oruđe za poticanje unutarnje
Sl. 2: Tajne smjernice za poboljšanje komunikacije (naše shvaćanje prije deset \ j izvanjske jasnoće i uvod je u umijeće metakornunikacije. Doduše,
godina - danas zastwjelo) ponajprije je namijenjena psiholozima i budućim psiholozima koji će u
okviru svojega posla voditi terapijske grupe, provoditi komunikacijski
Mislili smo: ako polaznike tečaja potaknemo na ~pa.ž~nje. osjeć~~- trening, poticati komunikaciju unutar parova, obitelji i radni.h grupa.
nih razlika između tih dviju verzija i uvježbam~_pozel)m stil u p~.l- Za njom mogu posegnuti i laici različitih profila i uvidjeti kroz koje
kladnirn vježbama, znatno ćemo pridonijeli pobolJsan]u komul1lkaciJe
"naočale" mi, komunikacijski psiholozi, promatramo međuljudske
i duševne higijene. ..' - " . . _ procese, kako utvrđujemo smetnje i zastoje i na osnovi kojih činjenica
S današnjeg se gledišta stvar doima nešto tezom. OS.lecaJna ne
.. , d - cl' sLvurnosL Kako sc predlažemo promjene. Mnoga od tih stručnih znanja namijenjena su
Jagoda iskazana u prvoj verziji pre ocava usevnu .".. . svakome te su ih neki nastavnici počeli prenositi svojimučcnicuua
mog-u "dnositi prema toj stva rnnsti? KRk() mog\1 7.(lITl1]eL!tl s~O!~~~- Vrlomijo ~'l;lionrilJli7.ili pSlh()l(wiill "'ir()\CiJll kl'I,~~"virn" ,':;1,,;,,'>,,,<' J
l':ls'"nl'Yi<'ni(' Irl:-1k10 7~,nrl7.iti ŠUI Sl' sa m no m /1"1\',11. kako mozu I az uci I

lG
,"" JI
~.; .
:,(

, _.
._----_. __.. '-,~
 . na.me~~, ili. barem. potiču, određene oblike ophođenja. Tako hijerarhij-
sto da je, kako Lo naziva Ruth Cobn, "držim zatvorenom li tajnim
rasdanJer:
kl SVIJet r.~da, koji omo~ućuje vuspon tek nekolicini, a isto-
pretincima" Svjestan SRJll opasnosti da psihologija ponekad može
"dospjeli u pogrešne ruke", staviti se u službu manipulacije i nehuma-
nih nastojanja - i da to doista i čini. Uviđam i opasnost da znanstveno
bavljenje međuljudskim procesima može dovesti do poznanstvljenja
{j~obno Je upucen n~, njihovu suradnju, moze potaknuti komunikaciju
~~": navodno kooperativnu,
su arništvo (usp. Schulz von Thun, 1978.).
a potajno usmjerenu na

Iza školu kao instituciju moguće je dokazati da predviđa "skrive-

s

naših odnosa prema bližnjima i do novih borbi za prestiž među posve-

ne nastavne planove" koji unaprijed opterećuju odnos učenika i na-
ćenima. Predviđanje takvih mogućnosti pogrešnog razvitka daje satira
stavnw:a, a.l.i.,~učenik~ međusobno, i pretprogramiraju "poremećaje u
na str. 222. Međutim, isto sam tako uvjeren da prevladavaju pozitivne
kom~nikacIJ: (usp. Till~ann, 1976.; Brenner i dr., 1978.). S toga se
mogućnosti, da učenje jasnoći i boljem sporazumijevanju služi razvija-
gle~Ista moze argumentirano obrazlagati da su spomenuta sredstva
nju osobnosti i međuljudskih odnosa. (psl~ološka po~oć učenicima, komunikacijski trening nastavnika, inter-
Još nekoliko riječi o dosegu sljedećih poglavlja. Tko želi poboljšati
akcijska terapija za odnose nastavnika i učenika) nedostatna i da ne
međuljudsku komunikaciju, može poći od triju različitih pristupa:
zahvaćaju stvarne korijene zla. Umjesto toga nužne bi bile institucio-
1. Individualni pristup. To znači: polazim od sebe samog odnos- na!ne ~e~orm~ke mjere ili, ako se pokaže da institucija odgovara prisil-
no savjetujem i treniram pojedine ljude. Ovdje se, s jedne strane, no~ lOgICId~ustvenog sustava, temeljna društvenopolitička preobrazba
pruža mogućnost upotpuniti nedostatno razvijena područja ličnosti i kOJU treba Izboriti na političkoj razini.
osposobiti pojedinca da u sve većoj mjeri postane vlastitim gospoda- " .Za n:ke od ,~ojih stu.de~ata ov~. je knjiga već na ovom mjestu
rem (zadaća humanističke psihologije). S druge se strane pak javlja otpIsa~a budući da ponajprije sadrži oruđe za 1. i 2. pristup. Oni u
opasnost da uzroke poremećene komunikacije gotovo uvijek tražimo tome ~Id~ .(z~ ~ađansku psihologiju tipično) "psihologiziranje" proble-
na osobnoj razini. Tako se ponekad učenici kao "poremećeni" upućuju ma koje liječi SImptome, zaklanja pogled na stvarne uzroke zla i time
psihologu i time, osim pomoći, stječu i žig patologije (usp. pogl. B III., održ~v.a n~ živ?tu bo~esni s~st~v. Ja vidim tu opasnost i kad se psi-
5, str. 167) Pritom ostaje nezapaženim da je ometanje nastave od hološki pn~tupI povezu sa sljepilom prema čimbenicima i uzajamnim . ··i
strane učenika možda samo najočitiji simptom poremećenih odnosa vezama kOJ~ naglašava 3. pristup. Ali smatram isto tako opasnim i
izmedu nastavnika i učenika ili učenika međusobno. To proširenje kad se 3..pnstup poveže sa sljepilom prema čimbenicima i uzajamnim
vidokruga dovodi do v~zama iz prvih dvaju pristupa (Schulz von Thun, 1980.). Može li se
vJerodost~jno i budeći povjerenje zalagati za društvene promjene, a da
2. vrste uzajamnih odnosa kao polazišta. "Pacijent" ovdje nije
se ne poene od sebe samog i u malom krugu svojega neposrednog
pojedinačna "crna ovca", već stil ophođenja unutar čitave grupe (usp.
dosega?
"Patient Fnmi lie", Rich ter, 1970). Za taj je pristup karakteristično
. T~\.Oželi ostvariti "cijeli posao", morat će međusobno povezati sva
"mišljenje 11 sustavima", koje ima temeljno značenje za obiLeljsku i
tn pn~tup~. Smatram opravdanim da se u psihološkom doprinosu
terapiju parova (Bandler i dr., 1978.) te za moderno školsko savjetova-
razradi L I 2. polazište, sa sviješću da time još nije obavljen čitav
nje (Brunncr i dr., 1978.; Redlich i Schley, 1979)
posao.
[ kod ove komunikacijske terapije treba imati na umu da određeni
oblici ophođenja možda uopće u tolikoj mjeri ne podliježu (načelnoj)
slobodi kOllluIlikacijskih partnera u oblikovanju uzajamnog odnosa,
već su goiovo pretprogramirani "odozgo". To ponovno proširenje vido-
kmg!1 rlovndi rio
3. iJlsLiLuClOllalnih/drušLvcnih uvjeta kao polazišt::l, S I.oga
f(I('di~t;'l IH' (n'\.1;) mijenjali pojedinca niti interakciju između više njih,
,','t.' Pl'Ihk,' nod j,oJiJl1;1I.JlIdi lI,;!'",.;J"" IP.lll 1ll~(h;,,(jiJJll! uciIlU:',· , koje irn

19
IS
 Dio A:
Osnove
r

I
II
t
1!
f
1
;
I
I
I
j
I
t
~
 I. Anatomija obavijesti
(ili: Kad netko nešto .kaže ...)

Osnovni proces međuliudske komunikacije može se opisati s

nekoliko riječi. Tu je pošiljatelj koji želi nešto priopćiti. Svoju namjeru
kodira u prepoznatljive znakove - ono što kazuje nazivamo njegovom
obavijesti. Primatelj ima zadaću dekodirati tu osjetilno zamjetljivu
tvorevinu. U pravilu se odaslana i primljena obavijest uglavnom podu-
daraju, tako da dolazi do sporazumijevanja. Često se pošiljatelj i pri-
matelj koriste mogućnošću da provjere valjanost sporazumijevanja:
time što ga povratno izvješćuje kako je dekodirao obavijest, kako ju je
primio i što je ona kod njega izazvala, primatelj može donekle provje-
riti podudara li se njegova namjera pri odašiljanju poruke s rezulta-
tom primanja. Takva povratna obavijest naziva se i feed back.
- -~-
Ti, tamo
naprijed 'Voziš {f.
je zeleno! ti i{f.ja?

I
SI. 3.: Primjer obavijesti iz svalwdnevnog života: Supruga sjedi za uprauljačem,
suprug (suvozač) je pošiljatelj obavijesti.

Razmotrimo sad malo podrobnije samu "obavijast", Za mene j-e

bilo fascinantno "otkriće", čiji sam pravi domet u potpunosti shvatio
tek mnogo poslije, da jedna te ista obCf!!-iJ.? i 'eh istodobno sadrži
mnoge po]'ulu;. To je osnovna životna činjenica koju (aa pos jate j i
primatelj ne možemo zaobići. Svaka obavijest je čitav paket s mne-
štvom poruka, i to čini proces međuljudske komunikacije tako slo.že.-
nim i podložnim smetnjama, ali istodobno i tako uzbudljivim i nap€llnL
 Kako bih sredio mnošt~o poruka koje se kriju u pojedinoj obavijesti,
najprije ću iz nje izdvojiti četiri psihički značajne strane. Primjer iz
- svakodnevnog života (sl. 3).
1. Predmetni sadržaj
(ili: O čemu izvješćujem)
Obavijest ponajprije sadrži informaciju o nekom predn~etu. ~
navedenom primjeru saznajemo nešto o stanju semafora: na n]en:.u ]~
upaljeno zeleno svijetlo. Kadje riječ o "predmetu", ova strana obavijesti
uvijek je u prvom planu, ili bi bar tako trehalobitL. v' - ."
Čitateljima ovog poglavlja i sad prenosim mnogobrojne cmjerncne
informacije. Oni ovdje doznaju osnove komunikacijske psihologije. To
je, međutim, samo dio onoga što se trenutačno događa između mene
(pošiljatelja) i vas (primatelja). Okrenimo se stoga drugom aspektu
obavijesti:
2. Samoočitovanje
(ili: Što izjavljujem o sebi samom)
U svakoj se obavijesti ne kriju samo informacije o priopćenim
činjeničnim podacima, već i informacije o pošiljateljevoj osobi. Iz pri-
mjera saznajemo da pošiljatelj očito govori hrvatski [u izvorniku: nje-
mački) i da vjerojatno razaznaje boje, da je budan i živo sudjeluje u
zbivanju. Nadalje, da mu se možda žuri itd. Općenito kazano: u svakoj
se obavijesti krije određeno pošiljateljeve samoočitovanje. Izabrao sam
pojam samoočitovanja kako bih time podjednako obuhvatio hotimično
samoprihaziuanje i nehotično samorazotkrivanje. Ta je strana obavije-
sti psihološki vrlo značajna, što ćemo vidjeti u nastavku izlaganja.
I sad, dok ovo čitate, ne saznajete samo činjenične podatke, već i
mnogo toga o meni, Schulzu von Thunu, autoru: o mojem načinu raz-
vijanja misli, pridavanja važnosti određenim stvarima. Kad bih vam
to usmeno iznosio, možda biste iz načina na koji predajem mogli ra-
zabrati informacije o mojim sposobnostima i mojem unutarnjem stanju.
Kao pošiljatelj svjestan satri okolnosti da, htio to ili ne, neprestano
odašiljern poruke samoočitovanja, a to u meni izaziva nemir i uzbuđe-
S tom se stranom obavijesti povezuju mnogi problemi meduljud-
ske komunikacije. U kasnijem ću poglavlju (str. 92 i dalje) prikazati
kako.pošiljatelj pokušava izići 'na kraj s tom problematikom, kako n
nastojanju da se pokaže s najbolje strane primjenjuje različite tehnike
satnouzvisivanja i samoskrivanja, i to ne uvijek na vlastitu korist.
3. Odnos
(ili: Što mislim o tebi i kako se međusobno odnosimo)
.~-
. Iz obavijesti nadalje proizlazi kako se pošiljatelj odnosi- prema
primatelju i što o njemu misli. To se često pokazuje u izboru formula-
cije, boji glasa i drugim nejezičnim popratnim signalima. Za tu stranu
obavijesti primatelj ima naročito osjetljivo uho, jer tu se, kao osoba, na
posve određen način osjeća prihvaćenim (ili odbačenim). U našem
primjeru suprug svojom napomenom daje do znanja kako nema stvar-
nog povjerenja u svoju suprugu da će bez njegove pomoći optimalno
voziti auto.
Možda se ona buni protiv tog "skrbništva" i osorno odgovara: "Voziš
li ti ili ja?" Dobro zapamtimo: njezino se odbijanje u ovom slučaju ne
odnosi na predmetni sadržaj (s njim će se složitil), već se usmjerava
protiv primljene poruke o odnosu.
Općenito govoreći, odaslati određenu obavijest uvijek znači i izreći
određenu vrstu odnosa prema iskazanom. Strogo uzevši, to je, naravno,
posebni dio sarnoočitovanja. Pa ipak, taj odnosni aspekt želimo raz-
i motriti odvojeno od njega jer je primateljeva psihološka situacija raz-
II ličita. Pri pr:,ijamu samo očitovanja on je osobno nezainteresirani dija-
gnostičar ("Sto mi tvoj iskaz kazuje o tebi?"), pri prijamu poruke o
1 odnosu on je sam "odnosna" strana, često u dvostrukom smislu te
riječi.
Na odnosnoj strani obavijesti okupljaju se dvije vrste poruka: s
jedne strane one iz kojih se razabire što pošiljatelj misli o primatelju, .
kako na njega gleda. U navedenom primjeru suprug daje do znanja da
smatra kako njegovoj supruzi treba pomoć. S druge strane odnosna
strana sadrži i poruku o tome kako pošiljatelj gleda na odnos izmedu
sebe i primatelja ("tako se odnosimo jedno prema drugom"). Kad netko

~.
nje. Kakvim ću se pokazati kao autor'? Naravno, želim prenijeti činje- upita nekog: "Onda, kako ti je u braku?", to činjenično pitanje sadrži
nićne informacije, ali htio bih ostaviti i dobar dojam, predstaviti se lt:.,!:.
1 lmpilcltnu P'~Q~: "Mi smo 11 takvom međusobnom odnosu
y.
kao osoba koj" može nešto ponuditi, koja zna o čemu piše i koja je I.
da su takva (intimna) pitanja posve Jllogu,:"," Moguće je da sc primatelj
nu saorin 1 jp7ih,o "11:'1 \'i,',ini", n(1 c.:.ln7i s h:'!l.('nf)~·r\
o
0rf?'n:"::"'IIl'"'l
•• " v"
-:r}l:.~' ...."
"~~'~V"""
,:1
'~, •..•
,
.;~" ,:.
e .•."'(.l','J"
,""',,!
,)ul,.lvi
•..,.., '" .~.:, ....
Cl lH..:1J.l.l1l1JC:Le-

2_4 1. ~."
•• W!t" _
zs
-
nim i nametljivim. Stoga je čest slučaj da dva sugovornika pokrenu poboljš~anje. djelovanja. apelativne strane, one se
funkci.(JnalizQ1~~rii;:\~'.,V\:;:';
iscrpljujuću raspravu oko definicije njihova odnosa (v. pogl. BIlI., 4; ne odrzava!~ ~~o što Jest, već postaju sredstvima za :Postizanje.~ . '.'
str. 157 i dalje). . O tome opsirrnje u pogl. B IV,- 1, str. 183 i dalje. . - .'
Dakle, dok strana samoočitovanja, promatrana iz pošiJjateljevog ... ' Apelativni aspekt treba razlikovati od odnosnog oblika obavijesti
gledišta, sadrži ja-poruke, odnosna strana s jedne strane sadrži ti- J{!J: Se istim apelom mogu povezati posve različite poruke o odnosu, U
poruke, a s druge mi-poruke. našem primjeru supruga može smatrati apel sam po sebi razumnim
Što se sad, dok čitate ovaj tekst, događa na odnosnoj strani -. ali osjetljivo reagirati na pokušaj stavljanja pod skrbništvo. lli ohr-
obavijesti? Time što sam uopće napisao i objavio ovaj rad, dajem do nuto, mogla bi apel držati ner az umnim ("ne bih smjela voziti· Više od
znanja da smatram kako su vam glede naše teme potrebne dodatne 60. na s~t"), ali smatrati da je posve u redu što joj muž na taj način
informacije. Dodjeljujem vam ulogu učenika. Time što čitate (i nastav- daje savjete kako voziti.
ljate čitati), dajete do znanja da trenutačno prihvaćate takav odnos. Na~avno, i ova knjiga sadrži različite apele. Oni će u sljedećim
Moglo bi se, međutim, dogoditi da moj način razvijanja misli pogla~vl~lma ~~~t~ti još jasniji. Jedan od važnijih, primjerice, glasi:.,
doživljavate kao "mudrovanje", da u sebi mislite: "Možda je posve pokušaj li kritičkim (komunikacijskim) situacijama razabrati odnosno
točno to što on piše (predmetna strana obavijesti), ali njegovo docira- ispitati "tihe" poruke samoočitovanja, odnosa i apela kako bi na taj
nje mi ide na živce!" I sam sam doživio da neki primatelji alergično način postigao "jasnoću unutar kvadrata"! .
reagiraju kad stručne informacije prikazujem pretjerano razumljivim Dosad dostatno opisane četiri strane obavijesti sažeto su prikaza-
jezikom, Vjerojatno misle: "On me zacijelo smatra vrlo glupim kad mi ne u sljedećoj shemi: .
informacije prikazuje tako jednostavnim jezikom, gotovo da bi ih mo- predmetni
gao razumjeti i idiot." Vidite kako čak i u predmetno usmjerenirn sadržaj
prikazima odnosna strana obavijesti može znatno utjecati na komuni-
kacijski proces!
samo-
- očito- , obavijest apel ~
4. Apel vanje
(ili: Na što te želim potaknuti)
Gotovo ništa se ne govori "samo tako", gotovo sve obavijesti imaju odnos
funkciju utjecati na primatelja. U našem primjeru apel možda glasi:
"Daj malo gasa, pa ćemo još proći kroz zeleno!". s~.4: ~eti"i strane (aspekta) obavijesti - psihološki model meduljudske komu-
nihacije. '

;r.
Obavijest služi, dakle, i tome da primatelja potaknemo neka nešto
učini ili propusti učiniti, da u njemu pobudimo određene misli ili osje-
ćaje. Taj pokušaj utjecanja može biti više ili manje otvoren ili prikri- Taj se ~od~l ~~l~nja na Biihlera (1934.) i Watzlawicka i dr. (1969.).
ven - u posljednjem slučaju govorimo o manipulaciji. Manipulirajući _ tJ' ~~hler razhku}.e tri ,as~ekta jezika": l!!.!;!!:!!:.z (= predmetni sadržaj),
poši ljatelj ne preza ni od toga da i ostale tri strane obavijesti stavi u S'~z (= samoočitovanjs) iapel. Watzlawlck razlikuje sadržajni i adna-
službu apelativnog djelovanja. Izvješćivanje na predmetnoj strani ta- ,, snz aspekt obavijesti. "S"adržajni aspekt" je po svojem značenju po-
da je jednostrano i tendenciozno, samoprikazivanje je usmjereno kako duda.ran s "pre.dmetnim sadržajem" ovog modela. Nasuprot tome, "od-
bi se kod primatelja postiglo određeno djelovanje (primjerice, osjećaj nOSl11 aspekt" je kod njega šire definiran i u osnovi obuhvaća sve tri
divljenja lli spremnosti za pomoć), a i poruke na odnosnoj strani mogu p~,eost~,le strane obavijesti: "samoočitovanje", "odnos" (u užem smislu)
se voditi tajnim ciljem kako bismo drugoga "zadržali li dobrom ras- 1 ~pcJ.' a time 1 "meta~<OIl111nikacijski" aspekt obavijesti koji pruža
pn]nz('nju" (primjerice, poniznim držanjem ili kornplimentima). Ako se smjermco o tome kako Je treba shvatiti. Prednost ovdje prikazanog
1)1'('dl1I1'in:l ',i\11l1\C\C"i1nv:'lil1c':l i ncinosn;·I. .';1)':111:1 oi);lvijrsLi usrn iere nil modela vidim LI L()me što omog'ućuje bolje razvrstavn nj» m no šrv»

26
27
'----- .._-_.
 Vježbe
'.h l<.omunikaciJ·skihsmetnji i problema i otvara pogled na r.azli-
moguCl ik .. k bnosti Razmotrite sljedeće obavijesti pod povećalom komunikacijske psš-
_čite ciljeve treninga radi -poboljšanja komum aCIJS e sposo .
hologije:.
a) Bračni par uvečer sjedi pred televizorom. Suprug kaže: "Erna,
nema više piva!"
5. Obavijest kao predmet dijagnoze
b) Učitelj ide hodnikom da bi u svojem razredu držao nastavu. U
komunikacijskog procesa susret mu dolazi desetogodišnja djevojčica i uzbudeno kaže: "Gospo-
Ponovimo: jedna te ista obavijest sadrži mnoge poru~e ..~tio to ili dine Milić, Rezika je svoj atlas jednostavno bacila u kut!"
ne, pošiljatelj uvijek istodobno odašilje poruk~ na ~:e četiri strane. c) Koji vam razgovor, što ste ga nedavno s nekim vodili, pada na
Mnoštvo poruka moguće je razvrstati uz pomoc.obavlJesno~ kv~drata: pamet? Prisjetite se jednog sugovornikovog iskaza ili neke svoje tvrdnje
Taj "splet" poruka određuje psihološku kvahtet~. ob.avlJ.est1. R~dl i analizirajte ih s gledišta komunikacijske psihologije!
pojašnjenja toga postupka komunikacijske psihologije, JOŠJedn.o~ ce- d) Sljedeći odlomak potječe iz telefonskog savjetovališta.' Za savjet
mo suvozačevu obavijest: "Ti, tamo naprijed je zeleno!" staviti pod se obratila 26-godišnja manekenka, neudana, u 3. mjesecu trudnoće, i
povećalo komunikacijske psihologije. iznijela svoju nedoumicu: treba li i smije li pobaciti? Razmotrite savjetni-
kovu reakciju s gledišta komunikacijske psihologije:
Savjetnik: "Moram vam sasvim iskreno reći: u načelu nemam ništa
protiv pobačaja. Postoje situacije u kojima ga samo možemo zagovarati,
zar ne? ,AJ! u sliku clelovitcq čovjeka pripada i dijete, a prethodno ste mi
Na semaforu je zeleno rekli, ako sam vas dobro razumio, da doduše volite djetetovog oca, ali
se ne želite udati za njega ..."
Stranka: "Ne, ja se zapravo uopće ne želim udati. Osjećam se posve
dobro ovako kako živim."
TI, TAMO Daj Savjetnik: "Sad, doduše, uživate određenu slobodu, ali ona nas vrlo
NAPRIJED gas! brzo navodi na to da, ne bih baš rekao - postanemo potpuno neod-
JE ZELENO! govorni, to nije točno. Da se, ovaj, čovjek osjeća doista ugodno u ovom
životu - ne znam, možda to još niste u potpunosti shvatili - kad preuz-
me odgovornost za posve određenu stvar, kad čovjek živi za nešto -
mislim, sada imate svoj posao, zar ne? Ali kao što sam rekao, vaš posao
-- ne znam pravo u kojoj dobi čovjek više nije toliko tražen, ali mogu
zamisliti da će se to dogoditi za četiri, pet godina, da se tada nećete više
tako slatko smlješiti kao što to vjerojatno sada činite ..."

Sl. 5: Splet poruka unutar obavijesti, kako se pokazuje pod povećalom komu-
nikacijske psihologije. 5.1. Obavijesti i poruke
Dosad sam radi pojednostavljenja postupao kao da je ~plet poruka Oba pojma koristim u sljedećem značenju: "obavijest" je čitav vise-
u svakoj obavijesti jednozuačan. U stvarnosti je, međutim, olnnuto.
Kao što ćemo vidjeti, odaslani i primljeni splet poruka mogu sc znatno f
lt
strani paket sa svojim jezičnim i nejezičnim dijelovima. Svaka obavi-

razlikovati (v. pogl. AlI., 3, str. 53 i dalje). ~ 1 Transkript r:1?Z()\'()l'Cl LI ok. ~n~ isLr~1ži\;~I~kug projekta jr. Frauke Tegeu I ur,
ii Drq·,...H..,,,;,... 'V~("I~·"1
•...rl T."' ...•• .-

f
29
. 2_8 --~-------J-~ ~ _
 jest istodobno sadrži mnoge poruke. Ona je predmet dijagnoze komu- da netko plače. Sve tri preostale strane te obavijesti mogu ,...
nikacijskog procesa tako što splet poruka stavljamo pod povećalo. Koja važne poruke. Samoočitovanje: možda tuga, duševni jad, možda:
je, međutim, jedinica analize? Tvori li obavijest jedna jedina rečenica - u svakom slučaju emocionalno uzbuđenje. Odnos: možda ~
ili to mogu biti dvije ili više rečenica? Odgovor: to nije utvrđeno, ovisi pri~ate.lju ("Sad vidi~ dokle ~i me ~oveo, ti ništarijo!"). Apel: možda;~;:';;;.
o praktičnim ciljevima. Može to biti jedna jedina riječ (primjerice "Van") plac (svjesna) strategija da bi se privukla pozornost ili postigla pošte- ..
ilijedanjedin "rječiti" pogled, ali se može temeljiti i na čitavom govoru da (v. sl. 6).
ili pismu.

Eksplicitne i implicitne poruke. Poruke u obavijesti mogu biti

sadržane ehspli..c.~tno ili implicitno. Eksplicitno znači: izričito formuli-
rano. Implićitno: bez~logizricanja poruka se skriva u obavijesti Žalostan Molim te, poštedi
ili se barem u nju može "unijeti". sam me, utješi me!
Poddioba eksplicitno/implicitno neovisna je o raspodjeli unutar
obavijesnog kvadrata. Na svim četirima stranama obavijesti moguće plač
su i eksplicitne i implicitne poruke. Tako mogu (eksplicitno) reći: "Ja
sam iz Hamburga", ili pak (implicitno) svojim narječjem odati Ham- Dotle si me
buržanina. Isto tako mogu (eksplicitno) nekome reći što o njemu mi- doveo, ti ništarijo!
slim, ili mu pak (implicitno), bojom glasa i formulacijama "svisoka",
ništa manje dojmljivo dati do znanja kako se prema njemu odnosim. Sl. 6: 'Ih strane neverbalne obavijesti.
Isto tako apel mogu odaslati eksplicitno ("Erna, donesi pive") ili im-
plicitno ("Erna, nema više piva"). .. "Ne može se ne komunicirati". Taj "osnovni zakon" komunika-
Mogli bismo se osjećati ponukanim pretpostaviti da su eksplicitne ~lJe (Watzlawick: 1~69:) doziva nam u pamćenje da svako ponašanje
poruke stvarne glavne poruke, dok se implicitne poruke s manje važ- l~a karakter. priopcenja. Ne moram uopće ništa reći da bih komuni-
nosti odašilju na njihovu rubu. Nipošto nije tako. Naprotiv, "stvarne" cirao. Svaka Ješu~nja "rječita" i predočava obavijest s najmanje triju
se glavne poruke često odašilju implicitno. N eki su pošiljatelji razvili ~~rana. Pretpos~avImo, ~~azi~ u odjeljak u vlaku. Netko u njemu sjedi
pravo umijeće u odašiljanju implicitnih poruka kako bi ih u slučaju ~~a ga p.ozdravlJa~ s prijateljskom primjedbom. On ne reagira i dalje
nužde mogli zanijekati ("To nisam rekao"). :Ita novine, ~bav:~est kOj.u "čujem" prikazana je na slici 7. pod pove-
ćalom. komunikacijska psihologija.
Neverbalrri elementi obavijesti. Za implicitne poruke često se
koristi nejezični kanal: bojom glasa, naglaskom i izgovorom, poprat-
nom rnimikom i gestama prenose se dijelom samostalne, a dijelom vt-
"kvalificirajuće" poruke. Pod "kvalificirajućim" porukama podrazumi-
Želim imati Samo sa mnom
jevaju se poruke koje sadrže naputke kako treba shvatiti jezične dije-
svoj mir
šutnja ne započinjite
love obavijesti. Značenje rečenice poput "'1'0 ćeš mi platiti!" presudno nikakav razgovor!
ovisi o tome kako izgledaju odnosno zvuče nejezični popratni signaJi
(v. i str. 33) "Noverbalna komunikacija" se u posljednje vrijeme raz-

I
vih 11 značajnn istraživačko područje i važno polje promatranja (oso- Niste mi atraktivan
bito ;::1 tcrapeutsku komunikaciju) sugovornik
lVfo7.eli se taj model primijeniti i na potpuno nejezićne obavijesti?
1"):1 T!! .11'. r!n(111~(,. prl'riml'i 11·! <I I":! 11;1li'ihV111)11l I)I·W/I};] Pretpost.avimo ~~':~81Ja"i oblih ponašanja ima karakter priopćenja, ovdje: .<;utnja u odjeljlw

31

~------------~-------------------
 ·i

Svaki oblik ponašanja iskazan u meduljudskom kontekstu ima nama: na razini priopćenja i metarazini. Poruke obiju razina meda-
sobno se "kvalificiraju", tj. naizmjenično pružaju pomoćne sign.aJe.a
kvadratni karakter i tako se prima.
tome kako treba shvatiti poruku na drugoj razini. Ljudi ne izriču
5.2. Kongruentne i nekongruentne obavijesti samo neku poruku, već i kvalificiraju izrečeno.
Poruke se međusobno mogu kvalificirati na kongruentan i nekon-
Činjenica da obavijest istodobno sadrži jezične i nejezične dijelove gruentan način. Na koji se način kvalificiraju priopćenja? Haley raz-
s jedne strane otvara mogućnost da se ti dijelovi. međusobn,o dopu- likuje četiri mogućnosti:
njuju i podupiru, ali s druge strane sadrži i zbunjujuću mogucnost da
se ti dijelovi nalaze u međusobnom proturječju. ., . " Kvalifikacija kontekstom. Ako ozagorjeloj roladi s povrćem
Obavijest se naziva ~o~ntnol~1 kad se SVI signali uPUCUJU u . suprug kaže: "Divim se tvojem umijeću kuhanja", kontekst kvalificira
istom smjeru kad se mei:fusobno~udaraju. Tako bijesan pogled 1 rečeno na nekongruentan način. Dakle, ovdje nije riječ o dijelu same
glasan glas odgovaraju rečenici "Gade, ne želim te vi~e nikad~. vidjeti!" obavijesti, već o očitim činjenicama u konkretnoj situaciji.
Osobitu su pozornost, nasuprot tome, u literat~n s po~.ruc~a k~mu-
nikacijske psihologije u posljednje vrijeme pobudile obavijesti koje su Kvalifikacija načinom formuliranja. Način kako netko formu-
"-!:.~!!:9!~!J!&]J1IJ-':1.Y kojima s.e, dakle, jezični i nejezič~iy~ignali međus.ob- lira sadržaj kvalificira izrečeno. Primjerice, nekoga tko je pokvario
'no ne podudaraju već stoje u međusobnom proturječju, Tako na pita- ž~lud~c pitamo kako je. Odgovor glasi: "Nasmrt sam bolestan!" Pretje-
nje "Nešto nije u redu?" netko može odgovoriti "Sve je u redu", ali bojom :~vanJ~ u formulaciji kvalificira sadržaj iskaza na nekongruentan na-
glasa i mimikom jasno izraziti da nešto ipak nije u r.edu y(v: sl. 8a). C~il: Ih, 11 r~.~pravi o pitanju bi li uvjeti za izdržavanje kazne trebali
Moguće je zamisliti, cl. u praksi često i naići i na obrnuti slučaj (sl. 8b). biti humaniji, netko kaže: "Ja sam za Lo da se zatvori pretvore u
sanatorij~ jer su kriminalna djela samo dokaz da je jadni počinitelj
bolestan I ne može ništa protiv toga. Dakle, treba ga liječiti i njegova-
ti." Ako čujemo tu izjavu kao primatelji, postajemo nesigurni: je li to
njegovo mišljenje ili on svjesno karikira i ironizira upravo ono gledište
k?je ~am n~ želi prihvatiti? Pretjerivanje kojim se koristi ("sanatorij")
vjerojatno Je nekongruentna kvalifikacija .

. . Kvalifikacijatjeiesnim pokretima (mimikom i gestama). Po-

ZltI':':la ~?ruka o odnosu ("volim te") može, primjerice, biti popraćena
odbijajućim pokretom tijela. (Daljnje primjere v. na sl. 8).

. Kvalifikacija bojom glasa. "Bit će nam drago vidjeti vas", suho

Je rekla kneginja. Hladni ton kojim je njezina majka govorila bolno se
dojmio Kitty te nije mogla izbjeći da iznova popravi ono što je on
a . ~;
.. možda pokvario. Okrenula je glavu i rekla smiješeći se: "Doviđenja!"
Sl. 8: Primjeri nekongruentnih obavijesti. Tako je prošao mladi Levin u Tolstojevoj "Ani Karenjinoj" (b. g., str.
~,6): ~n Je, naravno, svjestan činjenice da jezični sadržaj obavijesti
S osloncem na Haleyja (1978.) tu ćemo činjenicu još jednom raz- ( BIt ce nam drago ...") zadovoljava pravila uljudnog ophođenja među
motriti s teorijskog i sustavnog gledišta. Dosad smo meduljudsku. ko- plemstvom, dok se "stvarna" poruka, nasuprot tome. može razabrati
rnunikaciju doživljavali tako složenom jer svaka odaslana obav~Jest samo iz boje glasa. Komunikacijski terapeuti su uvježbani obratiti
prorločava rit:w splet poruka Sad stvar postaje za stnpRnj složcl1JJom: pozornost na takvo nepodudarnosti i upozoriti p()šiliclh.~l.ia na njih ("Ti,
Hrvoje kazeš ela ~~i
hI7.:11l ~1nril(\!n (~n ":l)~;';{\<:'»)J\ (::1·"'·~\·""1 ..•;1:. ~'. -; :
t)il""i1:·I.li'il uviiok kom u ui cua, htio to ili ne. isLori()illl() ml dvwma razr- • • ;:."Ji..) ~ j:; \.. ::,i.....: ••••.••••
•• -.' \.. ,-'
 osjeća uhvaćenim na djelu i ukorenirn te obećava da "to VIse nikad
Uiiutarnja zbrka kod pošiljatelja. Što pak pošiljatelja potiče
neće činiti". Pa ipak, nckongruentnosti poruka ne treba pristupati kao
prozvodi takve Zbunjujuće pakete? Prvo pitanje uvijek glasi: ka-
"glupoj navici". Važnije je utvrditi što se iza toga krije. Prije ~ego što
. bi prednost takvo ponašanje moglo donijeti? Prednost nekongru-
bacimo pogled na pošiljateljevu duševnu dinamiku, stavit cemo se
ih. obavijesti sastoji se u tome da se pošiljatelj u pot~
najprije u primateljevu situaciju.
.~j~. U slučaju nužde može poreći svoj iskaz i reći da nije tako
'1io,
Primatelj u škripcu. Naravno, nekongruentne su obavijesti za
c .. Daljnju je prednost moguće razabrati na primjeru iz "Ane
primateJja zbunjujuće - treba li vjerovati razini priopćenja ili meta-
. '. enjins" (usp. str. 33): kneginja može iskazati svoju istinsku poruku
razini? U potpunosti dospijeva u škripac ako uzmemo u obzir i apela-
.. 'te mi se s vrata!"), a da ne prekrši staleška pravila uljudnosti.
tivnu stranu obavijesti. U primjeru sa slike 8a čini se da jezični dio
viza: učiniti, a poslije poreći ("Kako? Pa izričito sam rekla da bi
obavijesti govori: "Ne vodi više brigu o meni!" Nasuprot tome, nejezični
, ..mbilo drago vidjeti vas!"). Pošiljatelj djelomično nije svjestan takve
dio djeluje kao poziv u pomoć i odašilje apel: "Pobrini se za mene!"
::..or~:mn0acije s "~" - često su to nesvjesne, nepriznane
Prema tako proturječnim pozivima na djelovanje (v. sl. 9) primatelj je
.ze~Je koja dolaze do Izražaja preko nejezičnog kanala."
u vrlo osjetljivoj situaciji. Ma kako reagirao, drugi to može krivo
;: t ..To je sl:učaj i u sljedećoj situaciji: pošiljatelj ima "dvije duše u
protumačiti Bude li se brinuo, doživjet će odbijanje ("Za Boga miloga,
.svojim grudima", sa samim sobom nije posve načistu. S jedne strane
jasno sam ti rekao da je sve u redu!"). Ne bude li se brinuo, drugi će
:bi~elio ovo, s druge pak ono, u njemu se bore različite težnje i osjećaji.
izigravati uvrijeđenog i na taj ga način "kazniti".
Vlada unutrašnja zbrka. Ako pošiIjatelj još nije razriješio tu unutarnju
: zbrku, može se dogoditi da nerazriješena prodre prema van. Nekon-
gruent.na obavijest pokazuje se kao produkt stapanja dviju poruka.
Tako bi u primjeru sa sl. 9 oba pošiljateljeva unutarnja stanja
Ostavi me na miru!
mogla biti: 1. nešto me muči i 2. o tome ne želim sad govoriti. Oba
unutarnja stanja dovode do nekongruentne obavijesti kao rezultata
stapanja (v sl. 10).

Pobrini se za mene! . Nekongruentne obavijesti nastaju, dakle, ponajprije kad pošiljate-

ljevo.~ još nije dovršeno, ali se on, unatoč tome, osjeća
ponu.:{anim nešto izjaviti.
Drugi primjer: dvije tipične duše u grudima roditelja (Halpern,
1978.):
Sl. 9: Nehongruentne obavijesti sadrže proturječne pozive na djelovanje i time
stuaraji .. izludujuće dvostruko oezanje

Nešto me muči
Ta« ve igre zbunjivanja posljednjih su godina podrobno proučene
pod stručnim nazivom "dvostruko vezanje" (double-bind, usp. Watzla-
wick, 1969) i dovode se u vezu S nastankom shizofrenog ponašanja
kod primatelja. Nekongruentne obavijesti vjerojatno potiču nastan~k O tome ne želim
bolesti osobito kad je primatelj ovisan o pošiljatelju, kad ne moze sad govoriti
i7.hjcći rioličnu "ii't!:!ci,j' 1 i nij» sposoban 7(\ mctakornunikaciju To SP
~\'(' pnll;'.iI'lij(l ()(iIl0,;i 11;1djecu li roditr-ljsknm domu Prema toru gle(li-
št.\l shivofrr-nijn je oblik rješenja iz nužde kako bi sc izišlo na kraj s "'---------
"Illlli! "., 1":1 , .. , '" "'I SI; ~O: Nelwngl'uentna ahavljest kao produht Iwmprnl11i::a izmedu dcuju medu-
'<'>;)."ustopljeniti l/.n.l1.tl'(l,~IIJdr Slunju.

34
35
 -
o "Želim da odrasteš i budeš samostalan, da stojiš na vlastitim nogama
r na drugi stolac i pušta da obje instance koje osjeća u sebi naizmieroč-
~, no ~ov~re.i .vode me?usobni dijalog (v. sl. 12). Tako na jednom ~
i ne ovisiš o meni". ',. moze ~Jedltl zrela hcnost odrasle osobe koja gaji želju da pusti dijete
O "Želim da ti uvijek budem potreban, da me ne napuštaš i ostaneš
• '.' odrasti. Na drug?m sjedi. "~je.čje ja" ..koje teži upravo suprotnom cilju,
isto tako ovisan o meni kao što sam i ja o tebi". t. U takvom dijalogu, kOJI Je nerijetko vođen s velikom emocional-
Odgovarajuća dvostruka poruka na apelativnoj strani, kojoj su ,t; n?m žestir:orr:, po~~ljatelj postaje svjestan da doista u njegovim gru-
često izložena djeca u pubertetu, glasi (v. sl. 11): . j:. ?lma preblvaJ~ dVIJe.duše, da mu obje pripadaju - te ih zapaža odvo-
Jeno, a ne u difuznoj stopljenosti kao prije.
Na.k?n ~akvog samo~azjašnjenja pošiljatelj može kongruentnije
Osamostali sei ~omumclratl tak~ da umjesto samo jedne odsad odašilje dvije razdvo-
Jene por~ke: "!'
jedne stran.e .bih želio da se osamostališ. S druge
OBAVIJEST stra~e :nI se ~da srce kad vidim kako se odvajaš, a ja ostajem sam."
ImajUĆI ta~o.Jasno p~ed očima svoje dvije poruke, pošiljatelj sad može
Ostani ovisnim! la~še odlučiti kakve ce zaključke izvući iz toga konflikta. Sad i rima-
telj zna na čemu je. p

Sl. 11: Tipični dvostruki apel roditelja na djecu u pubertetu.

~,...,'_""" r....l •....• +-1"\.,.,

1 ,..."....c.u..VVy
•....•.•...•. ""f"'\rI;tol~ rnr'l'70 r rio
~._H ...•. ~e ....
_. CCr7
LJe~lO _1__ cl a UClnlS on o sšto
l-i h'h

(;) I~ ••
V··V
.1.i::11\..U (.1.UUJ.eo:" .1.V\...A.~V"""""J .•..•..•.

je za tebe najbolje - ja ću već nekako izići na kraj sa samoćom."

Halpern piše: "Dijete koje prima ovu dvostruku obavijest - 'Učini ono
što je za tebe najbolje' i 'Ako to učiniš, izložit ćeš me neizdrživoj
osamljenosti', nalazi se u dvostrukom vezanju" (1978., str. 14).
Kod roditelja se gotovo istodobno javljaju za riječ dvije instance
( \ \\~
I ',- - - -
1"_' d"'a 1 I I d"'a 2 I
~\\:-
v
/ "
--- - - -;/ ,/ / II
.j":.
ličnosti. Jedna je zrela ličnost odrasle osobe koja u neovisnosti i samo- ~
-. I 1--- --/, I
pronalaženju djece vidi poželjan cilj. Druga instanca je malo dijete u .!.
\I ---- 'v-, »-::':

lG
osobi roditelja koji se boji napuštenosti i odvojenosti te posebnim tak- \ ~\ II
tikarna koje trebaju izazvati osjećaje krivnje pokušava u korijenu ugu-
šiti djetetovu težnju za neovisnošću.
Što je moguće učiniti da bi se rasplela takva unutrašnja zbrka?
/ I \> \
' I
/
I \
i> \ '. , ' / \
/ <, I /'
Time što primatelj povratne izvješćuje pošiljatelja o svojoj zbunjenosti, L_~.:::,"_-..::) ~~>
,- __ .lI)
c:__ J\
omogućuje mu da se bolje "uživi" u osjećaje koji ga pokreću i tako
dospije do unutarnjeg uvida. Samorazjašnjenje lakše teče u razgovoru Sl. 12: Dijaloška tehnika u geštalt-terapiji:"dvije duše" u grudima oode dijalog.
nego u "tihoj komorici". Na tOmUvidu počiva i terapija razgovorom.
Doduše, pošiljatelj mora željeti takvo samorazjašnjenje - svaki dobro- Vježbe
namjerni pokušaj da ga se nekome nametne dovodi. do toga da se
dotična osoba "zatvori 1.1 sp-hp" i svoju mračnu nutrinu hrani zubima i 1. Ima li situacija u vašem profesionalnom i privatnom životu kad
noklima od bilo kakvog rasvjetljavanja. I osjećate "dvije duše u svojim grudima"? Kakve posljedice to irna na vašu
U ophođenju s dvjema dušama u grudi.ma geštalt-terapija (Perls, J komunikaciju?
!ni! \ primjenjuje dojmljiv i C;\l~:La\',1n n/Istupa\( p"c;i1j,,\c1i vf\(\i u uu- ! Ako vj(;2Ljl.o'~~) udvoje ili _
U gl'UPI' , odiorait
graj e ..
~,V0l8 tipicno oonasanie I
1 I '.. ,1 "' ...
, 1 .... , r> '1;. ~.

1.,\ •. ,1,)1 \ll.JC11\)b LI'.' \1 \ <..lLll\.l ." •.. JI ••.••• II''''''' •• ~·'····.1
• •• ~'-·1.,.J ~J'-
•...•..•. -•..•~ .•...~, •••. -~,'- ...
I-'lltUll1 IIIdlU ,)I'~lJel·UJl8'

37
36
 2. (Najmanje udvoje): izrecite, uvijek naizmjenično, neki verbalni is-
kaz i istodobno ga popratite neverbalnom proturječnom porukom (pri-
II. Primati s četiri uha
mjerice: "Ova mi se vježba jako sviđa", a pritom lice kao da ste na
umoru). Odigrajte postupno sve zadane vježbe!
3. Supruga pita svojeg supruga: "Bi li htio sa mnom ići u kino?" Dosad smo obavijesni kvadrat uglavnom promatrali ~~ošifu!t.e-
Odgovor (mrzovoljnim, zlovoljnim glasom): "Paa, što se meene tiče!" ljeVOl{gledišta. On priopćava informacije o predmetu i isfodoonO' se
Kakvu "unutarnju zbrku" naslućujete? Obratite pozornost na nekongru- sam pred~tavlja, izražava kako se odnosi prema primatelju tako da se
enIne obavijesti kod sebe samog i u svojoj dijaloškoj okolini. ovaj osjeća prihvaćenim na ovaj ili onaj način te pokušava utjecati na
tuđe mišljenje, osjećaje i djelovanje.
Budući da su uvijek u igri istodobno svJ četiri strane obavijesti,
kom~-'poš~elj ~o~a vladati g~~ovOsvima .nji~~,
Vlada 11 samo jednim aspe:rrtam7 dOCIce do smetnji u komunikaciji.
Tako je, primjerice, od male koristi činjenično biti u pravu ako na
odnosnoj strani time izaziva ~ evolje. Malo koristi i ostaviti dobar
ojam na stratri...samoočitovanja, pokazati se, primjerice, duhovitirni
poučljivim, a pritom ostati nerazumljiv u predmetnoj poruci.
Promotrimo kvadrat s primateljevog gledišta. Ovisno o tome kojoj.
strani poklanja osobitu pozornost, njegova će reakcija na primljenu
poruku biti drukčija. Pokušat će razumjeti predmetni sadržaj. Čim
počne "pretresati" obavijest glede samoočitovanja, njegova se djelat-
n,?st usmjerava na dijagnozu osobnosti ("Kakva je to osoba?" odnosno
"Sto se trehutačno s njim/njom događa?"). Primatelj je osobno naročito
pogođen odnosnom stranom obavijesti ("Kako se pošiljatelj prema me-
ni odnosi, kakvim me smatra, što misli - koga ima pred sobom, kako
postupa ~rema me~i?"). I konačno, prosudba apelativne strane događa
se pod pitanjem: "Sto želi da učinim?" odnosno glede iskorištavanja
informacije ("Sto bi bilo najbolje učiniti sad kad to znam?").
~ri~;~t~lj. je sa"svoja d~)lQ!1.~~opremlj~..;_u osnovi mu
trebaju četiri uha - ..po Jedno za svaku stranu obavijesti (sl. 13).
Ovisno o tome koje'odSvoja četirr uha primatelj u dotičnom slu-
čaju primarno usmjerava na prijam, razgovorpoprima vrlo različit
tijek. Primatelj često uopće nije svjestan da je isključio neko od svojih
u~iju i time postavi~§E.1L~·g~ za_~đuljudsko općen,je. U nastavku
bih želio podrobnije istražiti dotično zbivanje.

1. Primateljev "slobodni izbor"

. _ v.ono ~to međuljudsku komunikaciju čini tako složenom jest sljede-
ca cU1jel11ca:primatelj u Jlilcdu ima slobodu izbora na k oiu Ćf' srranu

38
3:9
 Kako valja razumjeti Vratimo se još jednom našem primjeru iz automobila (vidi SL 3,
Kakva je to osoba? str. 23). "Ti, tamo naprijed je zeleno!" rekao je suprug. Pretpostavimo
predmetni sadržaj?
_Što se s njim dog.ađa?
da supruga pomalo osorno odgovori: "Voziš li ti ili ja?" To bi bila reak-
cija na odnos: ona se time brani od skrbničkog odnosa koji osjeća na
odnosnoj strani obavijesti.
Mogla je reagirati i na predmetni sadržaj (primjerice: "Da, ovdje.
je zeleni val, to je baš zgodno") ili na samoočitovanje ("Žuri ti se?")
Što trebam činiti,
Kako on, zapravo, odnosno apel (davanjem gasa, primjerice).
misliti, osjećati na
govori sa mnom? Taj primateljev slobodni izbor dovodi do. nekih_s.!.n~~j~.:::::--PIi.!Die-
osnovi njegova
Što misli, koga ima rice, kad primatelj reagira na onu stranu obavijesti kojoj pošiljatelj
priopćenja?
pred sobom?
ilije želio pridati važnost. Ili kad primatelj pretežito sluša samo na
jedno uho i time ostaje gluh (ili se pravi gluhim) za sve poruke koje
SI. 13: "Četiri p,.imateljeva uha"
još pristižu. Uravnotežena "četvero uho st" trebala bi pripadati prima-
obavijesti reagirati. Svakodnevni primjer iz školskog života: učitelj ide teljevoj osnovnoj kornunikacijsko-psihološkoj spremi. Tada treba iz
hodnikom i želi ući u razred. U susret mu dolazi jedanaestogodišnja situacije u situaciju odlučivati na koju(e) stranure) valja reagirati.
Tamara i kaže (vidi sl. 14): "Gospodine učitelju, Rezika je svoj atlas
jednostavno bacila u kut!"
Kako reagira učitelj? Na tečajevima za trening učitelja zamijetio 2. Navika jednostranog primanja obavijesti
sam karakteristične razlike: Kod mnogih je primatelja, neovisno o zahtjevima situacije, jedno
O Neki učitelji reagiraju na predmetni sadržaj: "A je li to namjerno uho osobito dobro oblikovane na štetu drugih. U nastavku ćemo raz-
napravila?" (Prima dotičnu činjenicu na znanje i moli za daljnje motriti pojedina "uha" i posljedice koje nosi jednostrana specijalizacija.
podatke).
O Neki učitelji reagiraju na Trudino samoočitouanje: "Ti si baš jako 2.1. "Uho" za predmet
ljuta zbog toga, Melisa?" - Ili: "Prava si tužibaba." Mnogi se primatelji (ponajprije akademski obrazovani muškarci)
O Neki učitelji reagiraju na odnosnu stranu: "Zašto to pričaš meni?
obično usredotočuju na predmetnu stranu obavijesti i traže spas u
Pa nisam ja vaš policajac!" - Ili: "Drago mi je što u mene imaš
sučeljavanju s činjenicama. To se redovito pokazuje kobnim kad stvar-
povjerenja ... " ni problem nije toliko u činjeničnim razlikama, već ležina međuljud-
O Većina učitelja reagira na apel: "Odmah ću pogledati što se događa!" skoj raZlDl. -.--------..-.. -.-.--

--'-- predmetni sadržaj

obavijest

.. :;,. ,.1,.,. .. ,o, "-'!"'l(1 :'.,~;(:.c..I,' ..«: Ir·1 i ree,g"" ,-,/;7 C'l 1 r.;.
P_' I: «:». .i.: pred» ....."
(:1 I l .'/'". • I ,,:~: J _1 : \ r.~, I~
f"o : • .' ,', , -.I ,,1/

-H
40
 Sljedeći je primjer karikiran, ali u osnovi i nije tako neuobičajen Majka: "Ali, Moni, nema čak ni 10 stupnjeva iznad nule, i k
u praksi: vjetrovito." 0".
Kći (žestoko): "Da si samo pogledala na toplomjer, znala bi da ~ ;~!.<~ ..
Supruga: "Voliš li me još?" sigurno 10 stupnjeva - čak 11 1/2!" ." .
Suprug: "Pa znaš, tu bismo morali najprije tek raščistiti pojam 'ljubavi'.
Pod njim se. dakle, može mnogo toga podrazumijevati " Osim činjeničnog ispravka, u ovoj se obavijesti na odnosnoj strani
Supruga: "Mislim samo, što osjećajaš prema meni "
krije protunapad. Majka je sad vrlo ljuta zbog "drskog" tona, "prkosa"
Suprug: "Sad, osjećaji - to su vremenski promjenjivi fenomeni. O njima
se !le mogu dati općeniti iskazi ..." itd.
i kćerinog sitničavog opravdavanja. Odlučuje stati na kraj toj "bes-
plodnoj raspravi":
. ;~.
:(
Oboje govore bez međusobnog razumijevanja. To je manje očito u
Majka: "Čuješ li što ti kažem: smjesta obuci jaknu!"
situacijama u kojima oboje nastoje činjeničnim argumentima razriješiti
. Kći: (strašno je ogorčena takvim zapovjednim tonom i u velikoj srdžbi
određeni problem odnosa. Budući da je ovdje riječ o jednoj od vrlo napušta stan - naravno, bez jakne).
rasprostranjenih, glavnih pogrešaka u međuljudskoj komunikaciji,
opširno ćemo je razmotriti na sljedećem primjeru:
Zašto ta komunikacija nije uspjela? Zašto je u tako kratkom
Majka i kćer. Šesnaestogodišnja kćer izlazi kako bi se susrela s vremenu došlo do takve zatrovanosti ozračja? Analizirajino ovu malu
prijateljima Dolazi do sljedećeg dijaloga (v, sl. 16):
zgodu uz pomoć našeg komunikacijskog modela. Prvi majčin iskaz
kojim je započeo razgovor, na četiri strane sadrži otprilike sljedeće
poruke (v. sl. 17):

". ~!.
Vani je hladno!
J obuci (predmetni sadržaj)
jak:!1u, vani
je hladno!
v
Zabrinuta sam V majćina
..
. -~. '
za tvoje zdravlje Obuci jaknu!
(samoočitovanje) t- obavijest (apel)
v

.f Sama nećeš moći

donijeti pravilnu odluku
(odnos) .
Sl. 16 Majka i kći.
Sl. ::'7: Prvi majčin iskaz pod pouećalom: komunikacijske psihologije.
Majka: "I obuci jak nul Vani je hladno."
Kći (pomalo osorno): "Zašto? Pa uopće nije hladno!"
Kako pak kći reagira na taj obavijesni "paket"? OVdje dolazimo do
presudne točke. Kćer osjeća da se s njom postupa "kao s malim dje-
Mnjka .JJ sada već pomalo ljut.i, ne samo i'.tJOg osornog tona, već
1

",'
ZbOi; tolil«: k ćcrine ncrazumnosti
lllUl d j)''''llldli.1 i.d
i više nego ikad uvjerena je kako
i,(;(:J'iJlo rUZLillltl0 pOll," ..,,;,)c.
f
i
~ctom" i. vrlo alcrgično reagira na majčin
lstalmub: kćerin otpor usmjerava se protiv
cl ne protiv prJ:.lillldllug
skrbničkiodnos. Važno' je
poruke na odnosnoj strani,
,,;,t!r;i.a.ia, a 1ll(J7.da čak niti protiv apela unozda
I;
~ ~_'2 .IL.r 4_3 _
 2.2. "Uho" za odnos
je i sama namjeravala obući jaknu). Kćerka, međutim, reagira na Kod nekih je primatelja uho koje se usmjerava na odnosnu stranu
_ predmetni sadržaj _ u toj točki ona proturječi ("pa uopće nije hladno"). tako veliko i preosjetljivo da u mnoge neutralne obavijesti i radmje
- Sukob se pak razrješava tamo gdje uopće nije po~tojao, .naime na unose ili predimenzioniraju stav prema svojoj osobi. Sve povezuju sa
predmetnoj razini. Rasprava se vodila o temperaturl, dok Je zapravo sobom, sve uzimaju osobno, lako se osjete napadnutima ili uvrijeđe-
bila riječ o odnosu majke i kćeri. Radi izbjegavanja te pogreške kćer nima. Kad je netko bijesan, osjećaju se okrivljenima, ako se netko
je u svojoj prvoj reakciji trebala odgovoriti: .. . smije, osjećaju se ismijanima, ako netko u njih gleda, smatraju da ih
"Tvoj prijedlog ne smatram pogrešnim, ali prestani ml davati ta- se kritički promatra, ako netko odvrati pogled, smatraju da ih se
kve upute, jer se osjećam kao malo dijete.". .. . ,., . izbjegava i odbija. Stalno "vrebaju" na iskaz odnosa.
To bi bio dobar primjer "višestranog" komumcnanJa. KCI bi na taj
način dala do znanja da joj nije važno pitanje "obući jaknu ili ne", već
želja da bez tuđeg skrbništva donosi vlastite odlul~e u stvarim.a k~je ;"
se tiču nje same. To ne znači da bi se time otklomo sukob, ah suce-
ljavanje bi se događalo na pravom mjestu.
obavijest

Vježbe
1. Sljedeća interakcija između nastavnika i učenika dogodila se u 2.
razredu srednje škole za vrijeme nastave. odnos
Nastavnik: "Hrvoje, kaži mi, zar ne misliš da je neprestano žvakanje
Sl. 18: Primatelj s velikim "uhom" za iskaz odnosa
žvakace gume nezdravo?"
Učenik: "Ne, navodno je čak vrlo zdravo za zube!"
Vježba
Nastavnik: "Da, naročito šećer u njoj!"
Učenik: "Zamislite, uopće ne sadrži šećer!" (Udvoje ili u grupama). Podijelite uloge - pošiljatelj i primatelj. Poši-
Nastavnik: "Razumije se da sadrži šećer, ti mali sveznalico! Nakon Ijatelj ima zadaću osloviti primatelja i kazati mu nešto bezazleno. Pošilja-
pola sata žvakanja to se, naravno, više ne primjećuje!" telj pak treba vrebati na iskaz odnosa i u svakoj obavijesti nanjušiti neku
Učenik: "Ali, gospodine Miliću, ja je žvačem tek 20 minuta!" (Gromo- podvalu usmjerenu protiv njega. Primjer:
glasni smijeh u razredu).
Pošiljatelj: Primatelj:
a) Analizirajte nastavnikov prvi iskaz s gledišta komunikacijske psi-
"Vježba mi se ne sviđa." "Jer biste je radije izvodili s nekim
hologije! . . drugim ..."
b) Koja se vrsta smetnje u komunikaciji javlja između nastavnika I
"Lijepo vrijeme danas!" "Znam da sam površan - ali ne
učenika? volim niti govoriti samo o vremenu."
c) Kakvo biste alternativno ponašanje preporučili nastavniku umje-
sto njegovog prvog iskaza? (Molim formulirati i doslovni govor!) "Danas se doimate vrlo "Da, znam da obično ostavljam
poletnim!" dojam mlitavca."
2. (Udvoje): vodite kratak razgovor. Ma što A kaže, B u tome. čuje "Doista mislim da ste zqodnil" "Sad me pak želite utješiti!"
samo predmetni sadržaj i reagira na toj sadržajnoj razini. Kako to djeluje
. -.
itd. (O duševnoj pozadini takvog načina reagiranja v. pog\. B III., 53. str.
na vaš razgovor? Čini li vam se to "nekako poznatim"? t:

169 i dalie\
.~ '.

44
__--------~----------I.M ____ ----~------4-5~
ze
 Komunikacijska pogreška koju smo prikazali u prethodnom
odlomku (2.1.) sastojala se u tome što se težište sučeljavanja oko od- I POVLAČENJEI
nosa premjestilo na predmetnu razinu. Primatelji s preosjetljivim uhom
~ ~
za odnos čine obrnutu pogrešku: izmiču predmetnom sučeljavanju ta-
ko što se spuštaju na odnosnu razinu. Pretpostavimo da učitelj za
vrijeme nastave predloži neku vježbu. Učenik reagira odbijanjem: "Ah,
Potreban
zar opet - to smo radili već stotinu puta!" Nastavnik zabranjuje taj POVLAČENJE
mi je mir
drski ton, opominje učenika i nastavlja s nastavom. Sasvim je razum-
ljivo i opravdano da nastavnik dotičnu smetnju otklanja na odnosnoj
strani obavijesti i "ne dopušta da se bilo što učini". Time je riješio.
samo jednu stranu problema. Kako, međutim, stoji s predmetnom jez-
Dosta mi
grom kritike (predmetna strana obavijesti)? A kako će .nastavnik rea-
te je!
girati na apel koji se povezuje s kritikom? Apel ovog cdlornka ne glasi: i'···;;
! ~:
navuci de belu kožu, reagiraj mirno kad te pogodi neka poruka o od-
nosu. Baš suprotno: pogledaj nisi li toliko naćulio uho za odnos da već
čuješ i kako trava raste. Obavijest često prije ima karakter samooči-
tavanja (vidi, primjerice, prvi iskaz u vježbi na strani 44), a za to bi
S.L 19: Jedan te isti postupak može se shvatiti kao čisto samoočitovanje ili kao
glavnu nadležnost trebalo imati neko drugo uho. signal odnosa. Ovdje: netko se povlači.

Ima li obavijest karakter samoočitovanja iIi poruke o odnosu?

2.3. "Uho" za samoočitovanje
U nekim slučajevima pošiljatelj i primatelj doživljavaju neuspjeh
u razjašnjavanju pitanja ima li obavijest pretežito karakter samooči- .' U usporedbi s preveIikom osjetljivošćuuha koje se usmjerava na
tovanja ili poruke o odnosu. Primjer: bračni partner se povlači u svoju Iskaz odnosa, duševno je mnogo zdravije imati dobro razvijeno uho za
sobu, Leži li glavna poruka tog ponašanja na strani samoočitovanja samoočitovanje koje obavijest prima pod aspektom: "Što mi ona kazuje
("Potreban mi je mir, želim biti sam - to nema nikakve veze s tobom o tebi?" (v. sl. 20).
i našim odnosom") ili na strani odnosa ("Trenutačno ne želim s tobom
imati posla")? Obje su mogućnosti vjerojatne (v, sl. 19) - i obje bi se
pogreške u primanju mogle podjednako često pojaviti:
1, Ponašanje se interpretira kao izraz odnosa ("više me ne voli")
premda ono samo odražava pošiljateljeve osobine i potrebe ("trebam samo-
očitovanje obavijest
svoj mir"),
2. Ponašanje se interpretira kao osebujnost pošilj atelj eva karaktera
("možda voli samoću") premda je uvjetovano odnosom ("ne volim da si
tako blizu mene").
Uostalom, navedeni primjer potvrđuje korisnost nastojanja da se
u psihološkom modelu komunikacije struna samoočitovanja odvoji od
strano odnosa '.'Sl. 20: Primatelj s uh um usmjerenun na stranu samooćitouanja.

. ,O.vaj na~in primanja obavijesti može se pokazati prikladnim i kad

pns();~u 1/,rIC1Leporuke o oduosima Primjer iz obiteljskog zivota: mac
1 (j
,-;
-,.r

~--------------------------------------------
 še prizn~ti pravo na vlastite osjećaje, mogli bismo se u to mimo upu...q;iQ
dolazi uzrujan kući, vidi posvuda razbacane igračke i okomljuje se na a ·da smjesta ne zapadnem o u veliku brigu za svoj "obraz" i duševno
dijete: "Kakav je to svinjac? lova prljavština - kako možeš biti tako zdr~vlje_ Bili bismo manje zaokupljeni vlastitim samoopravdavanjem
neuredan?" (v. sl. 21) te .bIsmo umjesto toga mogli bo~~uš!1i,i tako bolje spoznati što 'se
Ako nije starije od pet godina, dijete će ovu obavijest čuti uhom doista događa s drugima. "79"'" I

za odnos, osjećati se lošim i krivim te deprimirano zaključiti: "Takav

sam ja, dakle!" Poslije ću pokazati da je samorazumijevanje nekog
Naličje: Imunizacija pomoću (isključivo) dijagnostičkog uha.
čovjeka (dakle slika koju ima o sebi) produkt ranih poruka o odnosu.
Upravo preporučeni način primanja obavijesti sadrži, međutim, i jed-
Starije je dijete li određenim okolnostima sposobno čuti "dijagnostič-
n~ op~snost: mogućnost da zapadnemo u suprotni ekstrem i uopće
kim" uhom: "Zacijelo je imao loš dan u uredu kad svoj bijes tako
VIse msta ne P~?pustimo u svoju blizinu. Pretpostavimo: netko mi daje
iskaljuje na meni." To dijete ne uzima očevu bijesnu obavijest na svoj~
povratnu ObaVI]~st (feed back) kako ga se doimam. Slušam li obavijest
pleća, već je gotovo knjiži na strani samoočitovanja. Auto:natskl
sa.~o_ .uhom za Iskaz odnosa, bit ću uglavnom prepušten sudu svojih
zaključak "takav sam ja, dakle" ovdje je stavljen izvan snage 1 nado-
blIzn~lh. Automatski se osjećam pogođenim i njihov sud preuzimam u
mješten zaključkom "takav si ti, dakle!" vla,st~~u sli.k.~ o sebi ("Tak~: sam .la, dakle!"). Kao što je spomenuto,
nacuamo 11 1 uho za samoočitovanje, povećat će se mogućnost da feed-
xp-(av je to suiniacč back promatramo i kao samoočitovanje pošiljatelja feedbacka. Neki u
tome pretjeruju te su navikli isključivo slušati tim uhom: "Kakav to
lova pryavština - (ak:p čovjek mora biti da je došao do takvog mišljenja o meni?!" Psihoana-
možeš biti taKP neuredan?', litički usmjereni .terapeuti stare škole njeguju taj način primanja po-
ruka. Pretpostavirno da ga klijent ljutito napadne i kaže mu: "Vi ste

/
Uhom za Uhom za samo-
ništarij.a, osta."ljate .me na cjedilu!" - terapeut
odnos 1 apel .1. reagira u smislu: "Smatram
dobro ?roradlh problematiku
se pravi gluhim za
da moramo još jednom
vašeg odnosa s ocem koji trenutačno
očitovanje čuje: prenesite na mene."
odnos čuje:
. Pr~mjer iz Tolstojeve "Ane Karenjine": "Oprostite, doktore, ali to doista ne
VOdI il!~emu. ~eć. mi .po treći put postavljate ista pitanja." Slavni liječnik joj
il! u .koJem slučaju mje zamjerio zbog te primjedbe. "Bolesno uzbuđenje", ka-
. zao Je ~negInJ) kad Je Kitty izišla. "Uostalom, ja sam već stvorio svoje miš-
'. ljenje ...

Ja sam zloćcsto Jaanii(. zaciielo C krajnjem slučaju primatelj si može isključivim korištenjem uha
je imao teža( za samovočitov~nje r:riš~ed.ieti svaki oblik pogođenosti. Ono što u pravoj
aijete -- teret za ravno~ezl potiče slušanje 1 konstruktivnu komunikaciju, u ekstremnom
svoje rodiieliel aan!
se oblik~. može izroditi u površinsku tehniku koja drugoga ne shvaća
. kao ozbiljnog partnera, već ga ponižava u objekt dijagnosticir anja -
, prema devizi: t~o se n~ mene ljuti ili ima drukčije mišljenje od mojeg,
Sl. 21: Sal1wo!ll'iuljujuće i dijagnosticirajuće reagiranje na osobnu optužbu
, time samo otknva sVOJbolesni mozak:
I' Bili bismo na velikoD:L.Q.Q_bitkukad bismo osjećajne ispade, optuž-
he i orcclbci vnnia svojih bliž-;;-]{jilno'gli:--n---većoi mjeri prim il ti u hom Psihologlzir anje. Sličnu zlouporabu (isključivt)g) ullC\ za sarnooči-
""I~'~;"\!'(lnl1"" ...,Yi' :':'ltT)(\nri1"n,·::"!ni;l. Tarla
-i~.'l
.,.-, hl~pln rlnHJ'()n)(~ :!\I)p-li l<:lk- tovarria t.vori ~~ih()1()g-i711'f")~';(", n,"r~ i':"l :"C podr:':. ...::~·~ijC\'~·t i)J~~~~.\d.jela

49
~48
 predmetni iskaz istražujemo i "razotkrivarno" samo glede toga koji se obavijestiti o njima kako bi ih neposredno imao pred očima i mogao se
psihički motor iza njega krije kao pogonska snaga ("to kažeš samo s njima iznova suočiti te tako doći do dubljeg razumijevanja vlastite
zato jer ... ") - i to bez uvažavanja samog predmeta poruke. Pretpo- osobe.
stavimo da netko kritizira k apitalistički gospodarski sustav. Psiholo- 7'0 aktivno slušanje ima golem značaj i izvan terapeutskog kon-
gizirajuća reakcija na to izgledala bi otprilike ovako: "Tom kritikom u teksta kao sredstvo za poboljšanje svakodnevne međuljudske komu-
osnovi samo pokazujete da nakon razmaženog djetinjstva ne možete nikacije. Bilo bi veliko postignuće kad bi se primatelj, prije nego što
izići na kraj s činjenicom da život nije samo plandovanje. Budući da i sam umiješa svoje prste, najprije mogao potpuno uživjeti u svijet'
to osobno ne možete podnijeti, krivnju tražite u sustavu!" - Doduše, drugog~ i taj svije.t pr~matr~ti go~ovo. njegovim o~).
istina je da svaka predmetna kritika sadrži i određeno pošiljateljeve Peick (1979.) Je pn analizi objavljenih terapija razgovorom utvr-
samoočitovanje. To nam, međutim, ne daje pravo slušati takvu kritiku dila (Minsel, 1974.) da su terapeuti gotovo isključivo reagirali na poru-
isključivo uhom za samoočitovanje i ne zauzeti stav o samoj stvari. ke samoočitovanja svojih klijenata te, nasuprot tome, bili "gluhi" za
Iz Sovjetskog Saveza nam je poznato da se u ophođenju s disiden- implicitne poruke odnosa i apela. Ona kritizira takvu "reduciranu" i
tima nije samo "psihologiziralo", već i "psihijatriziralo": kritika susta- "bezodnosnu" komunikaciju i zalaže se za aktivno slušanje sa sva
va poimala se kao samoočitovanje duševne bolesti i "liječila" na odgo- četiri uha.
varajući način.
Ponekad dolazi do komunikacijskih smetnji povezanih s aktivnim
slušanjem. Osobe koje su upravo završile odgovarajuću izobrazbu če-
Aktivno slušanje. Vratimo se mogućnostima koje se povezuju s
sto su sklone mehaničkom rukovanju i "primjeni" toga postupka i u
uhom za samoočitovanje. Važna komunikacijska sposobnost za tera-
situacijama gdje to nije u skladu niti s vlastitim raspoloženjem niti sa
peute (Rogers v. Tausch, 1979.) i odgajatelje (Gordon, 1972.) jest aktiv-
željama dijaloškog partnera. Svaki postupak koji je moguće uvježbati
no slušanje. Pritom se osobito razvija uho za sarnoočitovanje premda
izlaže se opasnosti ponavljanja stranputice "dojmljivog pakiranja" (v
se ne koristi za dijagnosticiranje i raskrinkavanje ("takav si ti, dakle"),
str. 15 i dalje; opširnije o tome v. i Pogovor, str. 222 i dalje, posebice
već u nastojanju da se bez vrjednovanja uživimo u pošiljateljev osjećajni o aktivnom slušanju str. 228).
i misaoni svijet. Na taj način primatelj pomaže pošiljatelju bolje spoz-
nati samog sebe. U terapiji razgovorom terapeut, između ostalog, ne- 2.4. "Uho za apel"
prestano nastoji uživljavanjem otkriti osjećajne sadržaje koji se kriju
iza predmctnih iskaza i istodobno ih prevesti u izvorni oblik: . .Primatelj "u lovu na apele", Želeći svima ugoditi te zadovoljiti
1 ne1zgovorena očekivanja bližnjih, nekim je primateljima vremenom
Klijentica: " .. a moj se muž ne može i za to brinuti - on uglavnom vrlo naraslo preveliko uho za apele. Na apelativnoj strani čuju upravo
kasno dolazi kući .." "kako trava raste", trajno su "u lovu" na apele.
Terapeut: "Vi se osjećate uglavnom prepušteni sami sebi sa svim tim
problemima?"
Klijentica: "Pa, on doista ima mnogo posla, a mora i napredovati"
Terapeut: "Pokušavate li sami sebi reći: 'Moraš imati razumijevanja za to
da se on o tome ne brine?" itd.

obavijest apel
Terapeutov temeljni stav pri aktivnom slušanju, izražen komuni-
kacijsko-psihološkim rječnikom, glasi

U C!k i ako pruuku protcžito odašiljcš na prcdmctnoj strn ni, II tvojoj

obavijesti ipak otkrivam udio sarnoočitovanja (sk rivcnc osjećaje i sta-
Hl\'!" Pnl·:]I.";'\·T~',''';li I)I)I\;I)P'·'.)" li' dijrlovc (voje' r(\:-~'l:c i povrritno je

Sl
-.-----------------------
 . nam je time otvorio oči za činjenicu da neki oblici ponašanja u ~
I najmanje signale istražuju glede njihove apeJativne komponente. se naizgled očituje "smetnja" (samoočitovanje) posjeduju isprva nepri-
_Čim se gost ogleda oko sebe, domaćin reagira: "Što tražiš? Papeljaru? '. mjetnu apelativnu stranu koja proizvodi "nesvjesno željeni" učinak,
- Pričekaj, odmah ću ti je donijeti." "Finalne naćuljeno uho" može osvijestiti takve procese te primatelja
Djeca se često hvale kad su "uslužna", tj. kad razviju OSJecaJ za '.zaštiti od manipulacije i nedragovoljnog sudjelovanja u reakcijama na
ono što bi odrasli od njih htjeli. To nije dobra priprema za partnersku, apele. Ta se misao podrobnije razrađuje u pogl. B IV, 3, str. 193 i
jasnu komunikaciju. Primatelj s prevelikim uhom za apele uglavnom
dalje.
se maJo zadržava na sebi samom, nema "antenu" za ono što sam želi
i. osjeća. Prije nego što sam napustio školu, razvio sam veliko umijeće Sumnja u funkcionalizaciju poruke. Ako primatelj ekstremno
u opažanju reakcija koje su drugi od mene očekivali. Tako sam se koristi finalne "uho za apele", svakoj poruci i svakom obliku ponašanja
nakon svake šaljive primjedbe smijao na pravom mjestu. Međutim, pridaje skrivenu, "proračunanu" namjeru. Netko plače. Primatelj in-
bio sam toliko zaokupljen pronalaženjem "pravoga mjesta" da više terpretira: "Sad igra na suze." "Funkcionalizacijom" smo nazvali. postu-
nisam imao energije utvrditi je li mi dotična primjedba uopće bila pak kojim se poruke na predmetnoj, samoočitavajućoj i odnosnoj strani
smiješna. To pitanje uopće nisam postavljao! Zapažanje tihog apela usmjeravaju na apelativno djelovanje. U načelu je svaka poruka izlo-
gotovo je automatski pokretalo primjerenu reakciju na apel, a da žena sumnji u vlastitu funkcionalizaciju. Na početku poglavlja o apelu
vlastita osobnost uopće nije u njoj sudjelovala! Tako se zadaća hu- . (v. pogl. B IV, str. 183 i dalje) opširno ću razmotriti tu problematiku.
l manističke psihologije sastoji upravo u tome da nas oslobodi uhoda-
nih, klišejiziranih - konvencionainih brzih reakcija i umjesto toga
\ omogući reakcije kojima ne upravljaju samo izvanjski, već i unutar-
i nji poticaji te počivaju na gotovo čitavoj težini vlastite osobnosti. To 3. Prihvaćena obavijest: priniateljevo "vlastito djelo"
ne mora biti bezuvjetno udobnije za pošiljatelja, ali on će možda
Kako smo vidjeli, obavijest "nosi to u sebi": u njoj se na sve četiri.
) znati cijeniti činjenicu da pred sobom ima čovjeka, a ne automat. (O
strane krije mnoštvo poruka, djelomično eksplicitnih, djelomično im-
/ poželjnom stilu ophođenja s apelima vidi pogl. B IV., 5, str. 214 i
plicitnih, što ih je pošiljatelj dijelom namjerno unio, a dijelom nena-
dalje). mjerno "ubacio" u nju. Čitav taj paket pristiže primatelju. Ali, za razliku
od paketa koji pristižu poštom, primljeni sadržaj u ovom slučaju nije
Vježba istovjetan s odaslanim. Vidjeli smo što sve primatelj može učiniti s
Isto kao i vježba na strani 45, samo s razlikom što primatelj ovaj put "vreba porukom već samo time što svoje uši u različitoj mjeri usmjerava na
na apele" i reagira primjereno apelima. Primjeri: prijam.
Tome se pridružuje i činjenica da primatelj može dobiti neke strane
Pošiljatelj Primatelj obavijesti u "pogrešnom ključu". Kako do toga dolazi?
"Hoćete li da napravimo i vježbu?" "Pa možemo je i preskočiti!" Da bi komunicirao, pošiljatelj mora svoje misli, namjere i spozna-
"Ima li još kave u džezvi?" "Odmah ću je skuhati!" je koje želi prenijeti - ukratko: dio svojega unutrašnjeg stanja -
prevesti u zamjetljive znakove. Ta se prevoditeljske djelatnost naziva
"Lijepo vrijeme danas!" "Da, nakon kave možemo otići u šetnju."
kodiranje. Primatelju se šalju "na put" pojedini znakovi. Ono što s
"Pa možemo i kavu ponijeti u šetnju." (Srdačno se smije.)
njima ne može krenuti na put, značenja su koja pošiljaLelj povezuje sa
znakovima. Naprotiv, za prijam je nužna primateljeva rnisaona sposoh-
Finalno promatranje. Sasvim drukčiju uporabu uha za apele
nost da u znakove iznova učita značenja. Ta se rccopcijsk a djelatnost
susrećemo koci finalnog (cilju usmjerenog) promatranja Tom se radnom
naziva dekodiranje. Pri tom činu pridavanja značenja primatelj je
metodom služio već Alfred Adiel' koji je kod upadljivog načina ponaša-
uvelike oropušten samom sebi. nezultHt dokodiranja ovisi () n18~,()':1111
njn ] simptoma bolesti običavao postaviti "pitanje sVl'sisbodnosti": ()r()ki"""';;'~''-' ,~I.· .1" .,.")p~;n"''''I ~~~.,...jh,...rl,,,,,~,,,,~ ',I ._ l ... l."'\,
.. ( '!'1l111 ,,\t 1;7i i\'ni:1 111ir:rf'l1 ,,'7 Sh11i]1l(' 0I'1<:1'i7"Č: kl'1rl c v-oi r I'1k"lin"'''' ,\rI\pJ'
••. _.,_~ •• ", l' ~ ••• 1...... •• .:.: ••••• _
f·.;"
••..•~ •.••••• \ J..~,..
..
....~.\..J .. 1

52
 njegovoj čitavoj osobi. Tako se može dogoditi da neka obavijest uopće
ne stigne do primatelja (primjerice, kad primatelj ne zapazi "zlovoljni
ton" poruke) ili da "učita" u obavijest više nego što je pošiljatelj htio Tu je nešto zeleno.
u nju unijeti (primjerice, kad primatelj u poruci na odnosnoj strani (predmetni sadržaj)
čuje "prigovor" koji pošiljatelj nije želio unijeti) ili se pak osjeća napad- .......
nutim premda je pošiljatelj samo tražio "zabavni" povod za razgovor.
Sažmimo dosad rečeno: u pristiglu obavijest primatelj ulaže gotovo odaslana primljena'
obavijest obavijest
čitavu svoju osobnost - ona je velikim dijelom "njegovo vlastito djelo".
Sljedeći primjer zorno pokazuje kako se odaslana i primljena
obavijest mogu međusobno potpuno razlikovati (v. sl. 23):
Ti ćeš to znati. Ti si loša kuharica.
(odnos) (odnos)

Sto se mene tiče,

af;p ti se ne suida,
možeš jesti i S=. 24: Četiri strane odaslane i primljene obavijesti u međusobnom suprotstav-
negdje rfrugd)e! ljanju.

tati: "Nešto nije u redu?" A postoji i mogućnost naknadne metakomu-

nikacije. U mnogim slučajevima, međutim, takvi prikrioeni nesporazu-
mi ostaju nerazjašnjeni i potajno ometaju daljnju komunikaciju. Pri-
kriveni nesporazumi nastaju jednostranom (umjesto četverostrane) ko-
munikacijom (v, sl. 25). c'

Sl. 23: Bračni par za objedom.

Suprug pita za objedom: "A što je ovo zeleno u umaku?" Supruga: ... .
"Što se mene tiče, ako ti se ovdje ne sviđa, možeš jesti i negdje drugdje!"
Pretpostavimo da je suprug samo želio postaviti čisto informativ-
no pitanje (kapar mu je nepoznat). Tada opisani događaj možemo anali-
zir ati tako da mcdusobno suprotstavimo odaslanu i primljenu obavi-
jest (v sl. 24):
Naravno, suprugn je mogla reagirati samo na primljenu obavijest.
Budući da je njezin odgovor bio usmjeren na odnosni dio obavijesti,
nesporazum se smjesta očitovao te se, prema torne, načelno može otklo-
niti. Drukčije hi bilo ela je supruga, u sebi bijesna. i povrijeđena, ali
unatoč tome nastojeći zaridati objektivni ton, kratko orlgovorila: "To je
k apnr!" Ni suprug lli supruga kao ni nepristrani promatrač Ile bi
zamijetili da se ovdje dogodio nesporazum. Možda će suprug nakon
Sl. 25: Prikriveni nesporazumi: ehsplicitni razgovor o predmetu (na površini)
np'ko[1" \·J·('I1H\Jl;l ·;;lIni!l·f il i rj;1 i(1 pj(~~~·nvC! ~qpr\lg:1 J1('l':!<.:pqlnž(lnn 1 ?:~l"\i
se no<!rf"1ir..tcšhi ncsI'O!'(!.:i:ulIl.i ("/,,:.-. " ,';;jJ0d pocršine) ostaju neothriueni.

55
 ':.'

Nesporazumi su najprirodnija stvar na svijetu i gotovo nužno Tako stvorena slika o drugome pruža mi ključ za tumačenje nje-
proizlaze već iz same kvadrature obavijesti. Pošiljatelj i primatelj ne govih obavijesti. Znam kako je mišljena .jer (prividno) znam s kime,
- bi stoga pri otkrivanju i razmatranju nesporazuma trebali polaziti od zapravo, imam posla.
toga da je došlo do bolne nesuglasice za koju bismo trebali podnijeti Primjer: nastavnik na razrednom putovanju pita učenika kojeg je
dokaz o vlastitoj nekrivnji. Tko "ima pravo", nerazrješivo je i u načelu susreo tijekom slobodnog vremena: "A gdje si bio?" Nastavnik je na-
potpuno nevažno pitanje. Obje su strane u pravu: jedan je rekao ovo, mjeravao postaviti prijateljsko i suosjećajno pitanje koje će poslužiti
drugi je čuo ono. kao uvod u nevezani razgovor. Vjerojatno bi učenik tako i razumio to
pitanje da mu ga je postavio neki vršnjak. Ali sad je njegovim mozgom
3.1. Neki uzroci pogrešaka u primanju sijevr:.ula misao: "To je nastavnik - odrasla osoba!" I on prima obavi-
jest na sljedeći način:
Pristigne li obavijest u drukčijem obliku od onog u kojem je miš-
ljena, uzroci tome mogu biti vrlo različiti. Ako pošiljatelj i primatelj
Bio si negdje drugdje
potječu iz različitih jezičnih sredina, osobito uvjerljivom čini se pret-
postavka o pogrešci u sporazumijevanju. Specifične jezične navike poje-
dinih društvenih slojeva sprječavaju međusobno ophođenje pripadnika l/
različitih društvenih slojeva i subkultura, i to ne samo na predmetnoj, ~ nastav-
već ponajprije na odnosnoj razini. Ja sam kontrolor ~ nikava Priznaj!
Osim toga, želio bih spomenuti tri čimbenika koji često djeluju
kao izvor smetnji: slika koju primatelj ima o samom sebi (koncept pitanje
vlastitog "ja"), slika koju primatelj ima o pošiljatelju i fenomen kore-
liranih poruka.
Pod sumnjom si
Primateljev koncept vlastitog "ja". Kod vrlo osjetljivog uha za
iskaz odnosa već smo se susreli s fenomenom da primatelj koristi sliku Sl. 26: Obavijest koju prima učenik '.,
vlastitog ja kao ključ za tumačenje pristiglih poruka (usp. str. 45 i 46).
Netko tko ne drži mnogo do sebe sklon je tumačiti čak i potvrdne i Na osnovi svojih iskustava s odraslima i odgojiteljima učenik je
bezazlene poruke tako da potvrde njegovu negativnu sliku o samom navikao da se takva pitanja postavljaju inkvizitorski i radi provjere te
sebi. Tu se zatvara začarani krug: negativna slika o samom sebi svo- za sobom u pravilu povlače kritiku i zabrane. Sukladno tome, ispunjen
jem vlasniku neprestano pribavlja negativna iskustva koja tu negativ- . nepovjerenjem zauzima "obrambene" držanje i odvraća pitanjem: "Ka-
nu sliku vlastite osobe potvrđuju i stabiliziraju (usp. pogl. B III., 5.3., ko to mislite?" Nastavnik pak rezignirano misli: "Ja jednostavno s tim
str. 169 i dalje). momkom ne mogu uspostaviti kontakt!" .

Slika koju primatelj ima o pošiljatelju. "Znam što misli jer ga Korelirane poruke. Suptilni nesporazumi ponekad nastaju tako
dobro poznajem." - Što bolje nek,?ga poznajemo, očito će nam biti što pošiljatelj na jednoj strani obavijesti poruku prima korektno, ali
lakše otkriti mišljeno u izrečenom. Cesto se slika o drugome temelji na na drugim stranama obavijesti u njoj istodobno čuje daljnje poruke
razmjerno maloj obavijesnoj osnovi. Na temelju odjeće, spola, dobi i koje su često usko povezane s temeljnom porukom (korelirane poruke).
nekih životnih očitovanja nastojimo nadopuniti tu nepotpunu sliku. Primjer: često je sa zahtjevom (temeljna obavijest) povezan ukor
Nekoliko nam podataka odaje ti koju ga "ladicu" trebamo smjestiti, a zbog propusta (korelirana poruka na odnosnoj strani): Apel "hoćeš li,
ta ladica sadrži dopunske podatke i pretpostavke koje upotpunjavaju molim te, pospremiti svoju sobu" često za sohom vuče prigovor "već si
P{):-:ii).j('(~1 :-::1iku odavno \['81>:10.." To .i(~l'a7.10g 7.;1".((' primalel.!! često reagiraju na ap(')il'
, 1
•..• •...
:•. ..r.•. v L<' •••..••.•• .J ~~ •. 1.\1 ..

56 57

...--_ ... _---

 Zbog te je korelacije pošiljatelju vrlo teško odaslati samo apel, a i

ne i prigovor zbog propusta.

Neki je student u podzemnoj željeznici sjedio pokraj gospođe koja

izraz
je vodila psa. Pas je njušio oko studentovih nogu i očito ih htio i lizati. negativnih osjećaja
Studentu je to smetalo i zamolio je gospođu da malo udalji psa od
njega. Gospođaje reagirala vrlo uvrijeđeno. Na odnosnoj strani poruke
čula je: "Kako samo možete biti tako bezobzirni i pustiti psa u moju
blizinu !"
----
-- --
Ti pokvareni zlikovče

. Sl.. 28: ·Pripfsivanje krivnje kao korelirana poruka o odnosu pri izražavanju
negativnih osjećaja. .", :

zahtjev
molba
------
(ukor zbog propusta)
Sl. 27: Korelirana poruka o odnosu (iscrtkano) pri zahtjevu.
Drugi primjer: negativni osjećaji (kao temeljna poruka na strani
samoočitovanja) koje je izazvalo ponašanje drugoga često se javljaju
povezani s pripisivanjem krivnje na odnosnoj strani. "Ljutio sam se na
tebe" (= "a Li si za to kriv, zli čovječe!").
Budući da je Lopovezivanje tako često, ne čudi da primatelj gotovo
aut.omaLski čuje takvo pripisivanje krivnje na odnosnoj strani i onda
karl ga pošiJjatelj nije imao na umu. Moguće je da je poruka "bio sam
žalostan što nisi došao" mišljena bez ikakvog prigovora, kao puko
samoočitovanje. Kad bi je, sukladno tome, primatelj mogao primiti
uhom za samoočitovanje, mogao bi je prihvatiti s ljubavlju i potvrđi-
vanjem. Budući da on, međutim, u njoj čuje koreliranu poruku "kako
si mi samo to mogao učiniti", reagira uzrujano i defanzivno ("pa, Bože
moj, život mi se ne sastoji samo od slobodnog vremena! Kako ti to
uopće zamišljaš?").
. Posljednji primjer: često se uz iskaze negativnih osjećaja povezuje
i apel: "Učini nešto protiv toga, pomozi!" "Osjećam se tako usamljeno"
..
. i za sobom vuče zahtjev: "Ne odazi." U skladu s tim primatelj se često
..kod iskazivanja nega'tivnih osjećaja osjeća ponukanim dati savjet ili
.•pružiti pomoć. Ako to, međutim, nadilazi njegove snage, reagira laga-
nim odbijanjem ili jeftinim utjehama ("pa to je besmislica _ nije sve
tako loše"). U tome ga priječi navodni teret apela da "aktivno sluša"
svojim uhom za samoočitovanje (v. str. 50). Ko~elirani apel, naime,
često čak ni ne glasi "pomozi mi", već "slušaj što ti govorim!"
Zbog takvih se korelacij?- teško možemo sporazumjeti ako pošilja-
telj želi razoriti uobičajenu korelaciju. Bez metakomunikacije to nije
moguće.
Primjer za metakol11unikaciju: "Ako kažem da sam razočaran ne
mislim da si ti za to kriv. Želim samo reći što se sa mnom trenutačno
događa." Nakon takve višekratne metakomunikacij~ partnerima pone-
kad polazi za rukom razoriti uobičajenu komunikaciju. Tada je mogu-
će da jedno od njih izrazi svoje osjećaje, a drugo to ne mora slušati
uhom osjetljivo naćuljenim za iskaz odnosa. . .
izraz
negativnih osjećaja •
•
• Pomozi!

I
SL ~9:.Navodni apel za pomoć kao korelirana poruka o očitovanju negativnih
oS';CC(])u. .•

---------------------------~------------~ 59
 III. Susret s rezultatom primanja
(feed back)

Vidjeli smo da je već primljena obavijest primatelj eva tvorevina. kritika

To pogotovo vrijedi za njegovu unutarnju reakciju na primljenu oba-
vijest. O tome će biti riječi u nastavku izlaganja.
Kao pošiljatelji nalazimo se u priličnoj neizvjesnosti kako se ono
što priopćavamo prima i što time "postižemo" kod primatelja. To,
naravno, ne vrijedi za svaku malu obavijest koju odašiljemo, premda
je ovdje opisani predmet moguće slijediti i do najmanjeg segmenta
komunikacije, pojedinačne obavijesti. Ali ako smo neko vrijeme komu-
nicirali s nekim i svoje cjelokupno ponašanje prema njemu saželi u
određeni znak, tada u pravilu ne znamo kako primljeni znak zapravo
izgleda. Obavijesti možemo u određenom smislu usporediti s onom
Sl. 30: Primjer "psihohemijshe reakcije" ti primateljevam unutarnjem svijetu.
vrstom gljiva koje su, ovisno o tome jedemo li ih sirove ili prethodno
kuhamo, jestive odnosno otrovne. A kao pošiljatelj nikada ne znamo je
li ih primatelj skuhao ili pojeo sirove. one uvelike određuju i naše osjecajne reakcije na ono što nam se
događa. Kao psihoterapeut Ellis je ponajprije upozoravao na iracional-
na uvjerenja kojima smo više, ili manje indoktrinirani i koja izazivaju
neurotične reakcije. Takve indoktrinirane zablude su, primjerice (pre-
1. "Psihokemijske reakcije"
ma Ellisu, 1977.):
To što obavijest "postiže", djelomično je, dakle, zasluga samog pri-
matelja. Unutarnja reakcija na obavijest pokazuje se ovdje kao pro- u svakoj odrasloj osobi prijeko je potrebno da bude voljena ili
dukt uzajamnog djelovanja između sjemena (odaslane obavijesti) i psi- priznana od gotovo svih drugih osoba u njezinom okruženju" (str. 64).
hičkog tla na koje je to sjeme palo kod primatelja. Prikazano drukči- "... da se možemo osjećati vrijednima poštovanja samo ako smo u
jom slikom: u kemiji je poznat ne obični fenomen - kad se spoje dvije, svemu kompetentni, sposobni i učinkoviti" (str. 66).
po sebi bezazlene tvari, postaju vrlo eksplozivan spoj. Na isti način
Sukladno tome, El1isova se terapija usmjerava na to da utvrdi
možemo zamisliti zbivanja u komunikaciji: ono što obavijest "izaziva"
takve zablude u osobi i nadomjesti ih realističnijim uvjerenjima, da
jest neka vrsta psihokemijske reakcije koja nastaje kad se spoje dvije
"unutarnji monolog" postavi na racionalnu osnovu.
"tvari". Primjer (v. sl. 30): kada se kritizira primatelj koji je prožet
I
snažnim uvjerenjem da je loše i štetno po vlastiti ugled činiti pogreš-
Skriveni ključni podražaji. Ponekad primatelj reagira iznena-
ke, doći će do povrijeđenosti i možebitno agresije kao psihokemijske
đujuće i nerazumljivo za pošiljatclja, a ponekad i za samog sebe. Što
reakcije, i on će "eksplodirati". se dogodilo? Došlo je do "psihokernijske" reakcije s obavijesnom kom-
Odnosi li se ista kritika na primatelja koji sam sebi priznaje mo-
ponentom na koju pošiljatelj uopće nije pornišljao ili na nju nije želio
gućnost da čini pogreške i to ne doživljava kao gubitak vlastite vrijed-
staviti težište,
nosti, reakcija može ispasti bezazlenijom i konstruktivnijom.
Prillljf-'i' sjf'ćam se zgodeu ohi!!'1) dok saru bio LI pubertctu. Ujak
Na \.\IO~l takvih unutrašnjih uvjerenja osobitu je ])ozornost obra-
...~: je p'.~~~-._::.~.>:,:
c.:igJl\;~,-.. '2~\.j ~c.ilu ii.. l)\Jet'etlJ'l.
;.n'i'Ll~~"lL- l~(ljC llegu Šl.,U I
1'\('1 Flli::.: (1C"l'77' .\\.~(l l'(:-'(,;("'Inirn P"':"1t ('Ir''"' )'"\'1 < .'1 qn Pf'(,'i''';n (1111 ..•".,.".....,') ii i

l
~ ~(

1 '~.
i ~;. 61 \
60 ':~!
• I.;.'

----------------------.--------------------------
~ ?i

------------~---------------------------
 sam mogao reagirati na tu ponudu, umiješala se moja majka riječima To razlikovanje ima veliko značenje za primatelj evu unutarnju
(upućenim mojem ujaku): "Ne, molim te, nemoj to činiti! Svi smo tako .jasnoču i njegovu sposobnost za feed back,
sretni što ne puši!" Osjećao sam se bijesnim i na neki način poniže- Zamijetiti znači: nešto vidjeti (primjerice pogled) ili čuti (pitanje:
nim, premda ni samom sebi nisam mogao objasniti svoju reakciju. Na '. "Što je to zeleno u juhi?").
posljetku, i sam sam bio istog mišljenja kao i moja majka, nisam želio Interpretirati znači: zarmjecenom pridati značenje primje-
pušiti i htio sam odbiti cigaretu. Budući da mi se vlastiti osjećaj nije " rice, pogled protumačiti kao "prijeziran" ili pak pitanje o onom zelenom
doimao "logičnim", izbjegavao sam ga iskazati. Naravno, s današnjeg • u juhi kao kritiku.
gledišta mi je jasno da je mala popratna poruka na odnosnoj strani To tumačenje' može biti ispravno ili pogrešno.
postala "ključnim podražajem" za moju reakciju, naime poruka o odno- Dobro zapamtimo, nije riječ o tome da u potpunosti izbjegnemo
su: "Bez moje pomoći nećeš se moći obraniti od zavodničkog svijeta!" tumačenja. To niti je moguće niti poželjno, jer se tek tumačenjem
Svojim dobronamjernim upletanjem oduzela mi je dio autonomije. otvara mogućnost da razumijemo ono "pravo". Naprotiv, radi se o svijesti
Posve slično izvješćuju KrauJ3loch i dr. (1976.) iz svojega "rada s '.da je riječ o tumačenju - i da ono stoga može biti točno ili pogrešno.
mladima izmedu krčme i zatvora" da naizgled "nemotivirane" agresije Osjetiti znači: na zamijećeno i protumačeno odgovoriti vlastitim
mladih prijestupnika prema "mirnim građanima" često izazivaju mali osjećajem, pri čemu vlastito "duševno ustrojstvo" odlučuje o tome kakav
signali: pokret glave ili ruke, ili pak kratki "prijezirni" pogled mladi će osjećaj poruka izazvati (primjerice, bijes prema "prijezirnom pogle-
doživljavaju kao uvredu: "Geste i mirnika građana tvore signale koji du"). Taj osjećaj ne podliježe prosudbi o
svojoj opravdanosti ili neoprav-
mlade u najdoslovnijern smislu dovode do 'eksplozije'. Oni su iskra ·dc.Eosti, već je činjenica.
koja zatvara krug agresije" (str. l10) Već je i "šminkerska" odjeća U pravilu nismo osobito vješti razlučiti u sebi ta tri zbivanja: ona
provokacija, kod mladih izaziva osjećaj manje vrijednosti. sestapaju u proizvod unutarnje zbrke.
Iz tog gledišta postaje razumljivim nastojanje komunikacijske psi- Primjer: supruga izvješćuje svojeg supruga o vlastitim planovima.
hologije da tzv. neuroze i poremećaje ponašanja ne shvati (samo) kao Kad se on malo namršti, ona bijesno odvraća: "Pa nemoj odmah praviti
individualnu osobinu, obilježje karaktera, već kao rezultat interakcije tako odbojno lice!"
- uzajamnog međuljudskog djelovanja. Pod komunikacijsko-psiho- Njezina je povratna informacija plod staparija zapažanja, tumače-
loškim povećalom (usp. sl. 5, str. 28) u određenim se okolnostima nja.i vlastitog osjećaja (v. sl. 31).
očituju skriveni ključni podražaji.
zapažanje

2. Razlučiti tri zbivanja pri primanju poruke (namršteno čelo)

povratna obavijest
Iz primjera proizlazi da se primateljeva unutarnja reakcija sastoji
od triju različitih zbivanja: interpretacija
Pa nemoj odmah
nešto zamijetiti (on ne odobrava moj Plar~ 7///"11\
'\..
'\..'\..
\..'lI praviti tako
odbojno lice!
1
[ nešto int:.-rp-r-et-il-·a-ti---' osjećaj

l (bijes, razočaranje)

Sl. :31: Pourotno obarijes; kr", prnduht ste panja triju zbii.an]« u. primatelju.

---- _-
..
 11

Zašto je toliko važno razdvojiti te unutarnje procese? Zato da bi Vježba

primatelj jasno shvatio kako njegova reakcija uvijek predočava njego-
vu reakciju - sa snažnim vlastitim udjelom, i da bi vidio polaznu
točku za preispitivanje toga vlastitog udjela: "Narnrštio si čelo. Imaš
li što protiv onog što namjeravam?"
Sad on može potvrditi ("Da, padaju mi na pamet ovi ili oni
prigovori") ili ispraviti (''Ma ne, upravo mi pada na pamet da nam je
za to potreban auto, a ja još nisam dobio termin za inspekciju") - ili
I111I
se pak osornuti na vlastito ponašanje ("Nisam uopće bio svjestan da
se mrštim - da, možda sam malo razočaran što mi nisi prije ... "),
Smatram da je odlična vježba što češće pokušati izvršiti "unutar-
nji trojni korak":
" '. B, jednu do dvije minute.
Vidim kako nabireš čelo.
(Udvoje): A i B sjede jedno nasuprot drugome. U prvom krugu A
tijekom jedne minute izriče samo zapažanja o B (primjerice: "Vidim kako
su tvoje oči usmjerene prema dolje", a ne: "Vidim da tužno gledaš").
Nakon toga isto čini i B, isto tako jednu minutu.
U drugom krugu A izriče zapažanja i interpretacije (primjerice: "Vi-
dim da se smiješ i pretpostavljam da si malo zbunjen"), nakon toga B i
oboje iznova samo po jednu minutu.
U trećem krugu slijedi trojni korak: zapažanje - tumačenje - vlastita
reakcija na to (primjerice: "Vidim tvoju uredno počešljanu kosu. Pretpo-
stavljam da mnogo važnosti pridaješ urednom izgledu i zapažam da mi
je 10 pomalno odbojno odnosno privlačno.") Ponovno naizmjenično A i
Nakon toga razmjena iskustava.

1 3. Provjera realnosti maštarija

Pretpostavljam da ti se ne sviđa
što namjeravam - i Tek sam vremenom otkrio da često uopće ne reagiram na druge
ljude onakve k(lkvi jesu, već na svoje maštarije o njima: "Izgleda umor-
no, ne bih ga trebala sad opterećivati problemima." "Neću joj telefo-
1 nirati, vjerojatno bih joj smetao."
U opisanom trojnom koraku točka 2 (tumačenje) predočava mjesto
razočarana sam i bijesna na, kojem moje maštarije o drugima utječu na prijam obavijesti. Govorim
jer sam očekivala potporu. o "maštarijama" (umjesto "tumačenja") kad moje pretpostavke o mislima
i osjećajima drugoga ne počivaju na j?-sni.m.~?'p§:žanjima.
Za poboljšanje komunikacije nije -presudno gotovo u potpunosti
Tri opisana zbivanja su najvažniji elementi "kotača svijesti" kako
isključiti maštanje. Naprotiv, to niti je potrebno niti poželjno. Štoviše,
ga prikazuju Miller, Nunnally i Wachmann (1975.). Ti autori s pravom
smatram da je korisno znati nešto o maštarijama i postupanju s njima:
polaze od pretpostavke da je unutarnja jasnoća temeljna pretpostavka
za međuljudsku komunikaciju i stoga polažu težište na "intraperso- o Maštarije o drugima su plod moje mašte.
nalnu komunikaciju": O One mogu biti točne ili netočne.
O Postoje dvije mogućnosti ophodenja s maštanjima: zadržati ih za
"Prvi korak li svakoj komunikaciji sastoji se u tome da utvrdimo što sebe i svoje ponašanje uskladiti s njima, ili ih pak priopćiti i p.LQ.l,)jel'iti
11111'
drugima želim priopćiti. U (osobnoj) rneđuljudskoj komunikaciji pritom je obično njihovu realnost ("Pretpostavljam da si umoran i sad ne želiš razgo-
riječ [J podacima koji se odnose na vlastitu osobu, ali ljudima je često vrlo
varati o financijama -- je li to točno?").
teško utvrditi kojim podacima o sebi uopće raspolažu" (str 28, prijcv. S. v,
Th.) To je važno razmođc medu ljudske komunikacije - sicrlno se st.ra-
np rosh:l\rli~il1 cJ(J"rd'n;,'() '7:~ j;"1~r~11 t;(lnll,.l1lik<:1r~~11 ?li SP ; ,,"I Ili flT1 (' \:'ln

64 6S
pojedinca ovdje donosi odluka o pitanju kontakta i izolacije. Prihvatim
li svoje maštarije kao točne i zadržim ih za sebe, prekidam kontakt i
ostajem izoliran u samoizgrađenoj krletci svojih maštanja. Mnogi ljudi
sjede zatvoreni u Lojkrletci, a da to-rneznaju (pate, međutim, zbog
"površnosti" svojih veza; v. sl. 32).

Sl. 33: Maštarije osugovornikovim unutarnjini zbivanjima mogu se iskoristiti

Sl. 32: Mnogi ljudi su zatvoreni u hrletci svojih maštanja i izolirani od drugih.
Za tu je "metodu" sudbonosno što se netočne maštarije nikada ne
ispravljaju i na taj način prividno svaki put iznova potvrđuju. Štoviše,
ponekad su sklone i same stvoriti zloslutnu stvarnost ~ prema obras-
cu proročanstva hoje se samo ispunjava. Primjer: netko navraća k
susjedu,a -p~iL-oril"mišTl:"Sigurn6-smetam!" Ta fantazija utječe na
njegovo ponašanje: njegov se kratki posjet odvija bez unutarnjeg mira
i malodušne - ozračje nije ugodno. Ako se to nekoliko puta ponovi,
susjedi se na kraju stvarno osjećaju ometanima jer s posjetom ne
povezuju ugodno druženje - začarani krug proročanstva koje se samo
ispunjava time je zatvoren. Uzbudljivo je otkriti u kojoj smo mjeri
tajni režiseri svoje sudbine ćal: i ondje gdje joj naizgled pasivno pod-
liježemo.
'--
bilo za gradnju "hrlethi", bilo kao "most za kontakte".
----~
Duboko me se dojmila sljedeća zgoda: kolega iz Švicarske došao je
k meni u Hamburg. Dogovorili smo se daće zajedno sa mnom voditi
, tečaj za moje studente. Dok smo šetali obalom Labe da bismo isplani-
rali tečaj, odjednom rni je rekao: "Htio bih ti priopćiti svoje maštarije
. o tvojim mislima i osjećajima koji me, kako opažam, uznemiruju, Želio
bih da mi nakon toga kažeš što je od toga istina." A tada se prebacio
u :noju ulogu i otpočeo: "Christoph (kao Friedo): Christoph je, dakle,
dosao. Tako smo se, doduše, dogovorili, ali to je bilo davno - a sad se
osjeć~m vezanim za obećanje, ali u stvarnosti mi se ne da uputiti ga
u mOJ koncept, uvažiti njegova gledišta - nisam više vlastiti gospo-
dar. A tko zna neće li mi studente usmjeriti drukčije?" Tako je govorio
i "fantazirao" još neko vrijeme i pritom izrazio mnoge svoje nade i
strahovanja.
. . Ja sam fascinirqnoslušao zapažajuči da je nešto od toga bilo
ls.tma,. premda još ni sam nisam s time bio načistu. Druge pak stvari
nisu b~e točne. Ne trebam valjda ni spominjati da je ta "vježba" us-
postav]la među nama prisan kontakt ..

Ponekad čujem prigovor: "Ali što mi koristi da još dobijeni i potvr-

l\1a;;Lal'ije 1,;l(J most za ko n.tak te. je koliko različito
ČLldL.!SllU
du zlogukih maštarija? Tako otvoreno iskazane sve će učiniti još (TO-
1l10h:llll) post up.u: ';,1 svojim m.išturijamu, grudom koja sc u podjcd-
nml".r to je maštarija od koje se gradi krletka, Iskustvo nas uči tri~a
nakoj Illjl'li IlIn;.(! upotrijebiti r.a izgradnju krletki i mostava za kontakte
I, v. :-.i ..
J ,./ ~;vanma: prvo, nei~g~JVore!~o.ja~~_opt:e'.~e_~.l!:i~_kc:.'Tgm{~~acUu ("naelektri-
c rana <:LIll(J::;[crn"). Drugo, nei'y:gu'<Jlt:l1i:)c osjećaji pretvaraju u orrove
.... _-._---
06
67
 koji iznutra napadaju tijelo i dušu. Treće, iskazani osjećaji omogućuju
.promjenu emocionalne realnosti: samo onaj 'tko je izrazio svoju mrž-
-nju, ljutnju, svoju nesklonost, može ponovno osjetiti ljubav. Posuda
ljubavi često je zatvorena čepom neizrečenih negativnih emocija. Čep
se mora izvaditi, tek tada može nešto ponovno teći, tek će tada nešto
ponovno i teći.
/'. A sad još četvrto pravilo o ophođenju s maštarijama: jesu li moje
maštarije točne, r:r;~ie-'odlučiti samo drugi. Ja nisam stručnjak za
njegovu nutrinu, ne mogu znati što on "doista'iosječa i "doista" želi.
Svaka poruka tipa "ja znam bolje od tebe što se s tobom zbiva" šteti
komunikaciji i graniči s psihološkim terorom.
Vježba
Prisjetite se nekog čovjeka prema kojem imate "loš osjećaj"!
a) Prebacite se u ulogu tog čovjeka i izrecite (u 1. licu) što on vjerojatno
misli i osjeća prema vama. Dajte punu slobodu svojoj mašti.
b) Razmislite bi li se i na koji način te (vaše) maštarije mogle provjeriti
u zbilji.
c) Ako ste se to "usudili", kakva ste iskustva imali s tim razgovorom?
4. Primateljeva odgovornost za vlastitu reakciju
Iz dosadašnjeg izlaganja jasno se očituje sljedeća činjenica: prima-
teljeva reakcija na obavijest dobrim je dijelom njegovo vlastito djelo.
Zbog toga se čini primjerenim da primatelj preuzme svoj dio odgovor-
nosti za vlastite osjećaje i reakcije, a ne da je natovari pošiljatelju,
prema motu: "A sad gledaj što si zakuhao!" To preuzimanje odgovor-
nosti nije primjereno samo u objektivnom pogledu, već i neobično olak-
šava komunikaciju. Jer ako primatelj u pošiljatelju gleda zlotvora, a
u sebi samom samo jadnu žrtvu, lako dolazi do međusobnog optuži-
vanja koje se posvećuje pitanju: tko je kriv, a tko ima pravo? Zbog toga
feed back tvori mogućnost za poboljšanje komunikacije samo kad sadr-
ži visoki udio sarnoočitovanja. Tako je velika razlika kažemo li: "Vi ste
me uvrijedili", ili pak "Osjećam se uvrijeđenim!" U prvoj izjavi prima-
telj prešutno pretpostavlja da je postao prisilna žrtva lošeg djela i
II"ri,'.· -';""j ,·lnstiLi mlin il tom osiećaiu. U drurroj izjavi jednostavno
1\-:-; .•".-".,'1 fV)1,!,;;".-t ",,,(.~ ;,...
./ . i
:' primatelja. Pitanje "kakve to veze ima sa mnom - kakve Lo veze ima
s tobom", ostavlja se isprva otvorenim .
Ja-poruke. Takve obavijesti s visokim udjelom samoočitovanja
nazivaju se "ja-poruke" (Gordon, 1972.). .Ia-porukarna izlažemo dio
vlastitoga unutarnjeg života. Ja-poruka u suprotnosti je s "ti-poru-
kom" kojom izjavljujemo nešto o drugome. Ovdje se uglavnom događa
munjeviti postupak prevođenja, pri čemu se vlastiti osjećaji (primje-
rice: "Osjećam se prevarenim") prevode u opise drugih ("Ti si bezobzi-
ran"), Nedostatak toga postupka nije samo u tome što se drugi osjeća
.. napadnutim i u želji za opravdanjem postaje nesposoban za konstruk-
tivno rješavanje problema, već pošiljatelja udaljuje od samog sebe i
jasnog uvida u vlastitu nutrinu:
"Kad ... naučim shvatiti da rečenica 'Ti si glup, drag, slabouman, shizofre-
·ničan, kooperativan' manje govori o meni i mojem stavu prema drugima od
. rečenice 'Ja te odbijam, osjećam se privučenim', ... samoopažanje će biti lakše .
.: . Često je u razgovoru moguće razjasniti koji dijelovi iskaza 'pripadaju meni', a
koji drugome." (Dorner i Plog, 1978., str. 31)
Ti-poruke su naročito neprikladne kad je riječ o dijagnozama ili
tumačenjima. Primjer: "Podižeš zaštitini zid kako te ne bi povrijedili,
ali on te sprječava da uspostaviš istinsku ljudsku vezu."
Takva psihološka dijagnoza može biti točna ili pogrešna - u sva-
kom slučaju je popratna poruka ("znam što se s tobom zbiva") za
drugoga uglavnom neprihvatljiva. O konceptu ja-poruke vidi i str. 96,
227 i 228.
Očito je da povratna, kao i svaka obavijest, ima četiri strane:
primatelj (= pošiljatelj povratne obavijesti) upozorava na određene
činjenice. Ponajprije, međutim, odaje nešto o samom sebi, naime kako
on reagira na obavijest, što on u nju unosi i što ona kod njega pokreće
(samoočitovanje). On izražava kako se odnosi prema primatelju (od-
nos), a povratna obavijest često ima i jasan apelativni karakter time
što primatelju upućuje zahtjev da nešto promijeni ili zadrži.
Sad možemo upotpuniti privremeni komunikacijski model na sl. II
(str. 27) tako da li njega uvrstimo (također kvadrntičnu) povratnu
obavijest (Ieed back) i uspostavimo razliku između odaslane i primlje-
ne obavijesti.
I.".i ,,'., "I"'\nc::t ; r- n;,..."' .....11nn'tn!.,;o

68 69
 j'
lj
~'-'''1rT-''-'-'''''--''-'-'-'-'1
"---L.L.LL..L..L-L...*.J
IV. Interakcija
odaslana
.--.-...--.--.--.--.--.-..~~...-.-, ili: Zajednička igra pošiIjatelja I primatelja
I
r
pošiljatel, primatelj

Dosad smo obavijest stavljali pod povećalo komunikacijske psiho-

logije i na taj način promatrali gotovo najmanju jedinicu komunika-
cije. U Ovom bih poglavlju želio malo proširiti kut gledanja. Ta komu-
nikacija ne završava time da netko nešto kaže, a drugom nešto pri-
stigne. Naprotiv, tada upravo počinje! Primatelj reagira, time postaje
pošiljateljem, i obrnuto, te međusobno utječu jedan na drugoga. Go-
0.0 •.
0. V vorirno o interakciji.
1/
V
feed back
1. Individualne osebujnosti kao rezultat interakcije
V
Sukladno našem svakodnevnom gledištu (psihološka teorija svako-
dnevice) odrednice ponašanja tražimo i nalazimo u samom pojedincu.
Sl. 34: Upotpunjeni model medu ljudske homunihacije. Govorimo da je netko umišljen, a netko drugi kooperativan, Emil je
patološki brbljavac, Dominika je dominantna, Alma, naprotiv, bespo-
Vježba moćna i ovisna. Pod utjecajem psihologije naučili smo takve individu-
Prisjetite se troje ljudi koje poznajete. alne osebujnosti promatrati kao rezultat prethodnih iskustava u ko-
munikaciji, a ne kao urođene ili naslijeđene crte ličnosti. Stoga nam
a) Označite svakoga od njih s po dva odgovarajuća pridjeva, po se sljedeće gledište ne čini neobičnim: Alma je tako bespomoćna i
jednim negativnim i jednim pozitivnim. Primjerice: ujak Otto - drag, ovisna jer je imala autoritativnog oca koji ju je ugnjetavao i nije joj
netočan.
dopuštao odrasti. Moderna psihologija komunikacije ide korak dalje.
b) Pretvorite sad pridjeve (koji predočavaju ti-poruke) jedan za dru- Osobne osebujnosti proglašava rezultatom ondašnjih komunikacijskih
gim u "skrivene" ja-poruke.
odnosa i tvrdi: uvijek je potrebno najmanje dvoje da bi se netko u
Primjerice: međuljudskim odnosima ponašao na ovaj ili onaj način. Ako se Alma
drag - Osjećam se prihvaćenim od ujaka Otta; s
pokazuje bespomoćnom i ovisnom, vjerojatno ima posla partnerom
netočan - Već sam se više puta ljutio kad je došao kasnije nego što koji prihvaća tu igru - ponaša se kompetentno i zaštitnički, možda
je najavio. čak i očinski. Tako se potraga komunikacijskog psihologa kod indi-
vidualnih poteškoća isprva uvijek usmjerava i na suigrače.
Uživirno se uz pomoć nekoliko primjera u tu misao o uzajamnom =i
djelovanju! Netko neprestano brblja - tko su ti koji ga šutke i strp-
ljivo slušaju? Patološki brbljavci pričaju samo dok se drugi komple-
mentarno ponašaju Netko drugi je dominantan: tko su oni koji se
daju ugnjetavati? Netko drugi je "drzak"; očito postoje sui.grači koji mu
Sve dopuštaju.

70
 Koliko se često tužimo na neugodne osobine svojih bližnjih. "Ja ga zločinac
pozovem u goste i, zamisli, on ima toliko drskosti da dovede i svojega
psa! A točno zna da imam novi sag i da sam alergičan na pasje dlake!" 1
Nečija "drskost" uglavnom nalazi svoju dopunu u mojoj nesposobnosti jadna žrtva

da kažem ne i izrazim svoje interese.

Moderno gledište komunikacijske psihologije o međuljudskim odno- I
deindividualizacija
sima glasi: komunikacija je plod uzajamnog djelovanja s najmanje
demoraliziranje
dvama sudionicima. Osobne osebujnosti, individualni obrasci ponaša-
nja uvjetovani su interakcijom. Za to je uvijek potrebno (barem) dvoje.
To je gledište 1. deindividualizirano i 2. demoralizirajuće. Deindivi-
1
dualizirano utoliko što se međuljudski obrasci ponašanja više ne tumače
ponajprije pojedinčevim individualnim osobinama, već nepisanim pra-
vilima trenutačne interakcije. Demoralizirajuće utoliko što, prema sta-
rom gledištu, često postoji "zločinac" i "jadna žrtva". ("To me klepetalo
ubija svojim brbljanjem.") Budući da zločinac može činiti zlo samo ako
jadna žrtva pristane na suigru, moralna je osuda neprimjerena. Riječ Sl. 35: Staro (indiuiduri.lizirajuće i moralizirajuće) i naua (1wmunihacijslwpsi-
je o zajedničkoj igri s podijeljenim ulogama, a nerijetko je i jadna hološko-interahcionističho) gledište.
žrtva zainteresirana zadržati svoju ulogu.
Dosadašnji je tijek misli prikazan na sl. 35.
Osim "tereta", interakcionističko gledište sadrži i pozitivne moguć-
Gdje smo dosad vidjeli "teškog sugovornika", odsad ćemo moći nosti: spoznajući svoj vlastiti doprinos suigri, stječem veću moć, nisam
vidjeti teški odnos i tragati za vlastitim udjelom u njemu: više bespomoćno prepušten "teškom sugovorniku" (brbljavom i domi-
nantncm, bespomoćnom i drskorn), napuštam ulogu žrtve koja me,
On je patološki brbljavac. Zašto se ne usudim prekinuti ga? doduše, rasterećuje od odgovornosti i osigurava mi moralnu nadmoć,
Zašto dopuštam da me ugnjetava? ali me zauzvrat ispunjava patnjom i ne da mi odrasti.
On je dominantan.
Zašto dopuštam da me uvijek iznova Kako s toga gledišta izgledaju realni odnosi ovisnosti? Nisam li,
On je bespomoćan i ovisan.
uhvati na lijepak pa obavljam njegove
primjerice, prisilna žrtva šofa-firanina? Mogućnosti utjecaja na in-
poslove?
terakciju ovdje nisu ravnomjerno podijeljene. Pa ipak, pri podrobnijem
razmatranju redovito se može utvrditi: ondje gdje netko dijeli udarce,
Nekima će ovo gledište biti začuđujuće i neugodno, jer ondje gdje
sigurno postoje oni koji "izlažu bok" više nego što ih se na to sili.
su prije vidjeli samo zlobu (poremećenost, bolest) drugoga, sad treba-
ju spoznati vlastitu "sukrivnju", točnije rečeno: vlastiti doprinos su-
igri. Na početku je to dodatni teret, a psiholozi koji zastupaju teoriju
komunikacije moraju računati s određenim otporom kad se distanci- 2. Interpunkcija
raju od zadaće da otklone "patologiju drugoga" (usp. Selvini-Palazzoli ili: Tko je započeo'?
i dr., 1978.) Roditelji i nastavnici koji upućuju dijete s "poremećajima Čak i kad napustimo individualistički način promatranja i usmje-
!I'
'.:
u ponašanj u" psihologu, često uopće nisu oduševljeni kad on ne želi rimo pogled na vlastiti doprinos zajedničkoj igri, i tada se često postavlja
truži ti i lijl:č:iLi dotični poremećaj ponajprije u "djetetu", već u "sustavu" pi tanje: tko je započeo? Slavni Watzlawickov primjer (1969.): bračni
jer, prema l.om shvaćanju, nije bolestan "nositelj simptoma", već in-
J,' iJ<.l; se neprestano svađa SUf,lnlga 'iLl~11ll prigovara, tla što Si' suprug

••\
i<!I'Ci\.:ci.l':;l;." i il rcž a cijele ud nosne gru pe Cl'aLic;llt Familic;", Richter,
poviuci lv. Sl. .5tl) .
j~) .u. J.

72
______________________________ ------~------------------ j
, 1
,
. ,i
!:
~J
73

-- __ ~4 l
 U radnoj grupi su aktivni, marljivi članovi, i pasivni, lijeni: '..,.
· "Budući da ste.toliko lijeni, sav posao ostaje na nama." Pasivni: "'BudIlliiI.:~L.,.
prigrabili sav posao, mi smo rezignirani i kažemo: 'Pa nek onda' sami ~ ~j\,
sve te drangulije!'" . . ...•
prigovara Loše ozračje u razredu. Učitelj ih stalno grdi, učenici su bezvoljni. Uči.telj::
· "Budući da ste tako apatični i nezainteresirani za predmet, moram vas grditi,"
Učenici: "Budući da stalno 'zanovijeta', nemamo volje zalagati se nasatu,"
povlači se

Na pitanje o početku ovdje je isto tako nemoguće odgovoriti kao

i na pitanje što je bilo prije, kokoš ili jaje. Prema gledištu teorije .j

sustava, komunikacija ima oblik kruga i nema početka. Stoga meta-

· komunikacija ne bi trebala postavljati pitanje o početku i krivnji, već
se usmjeriti na spoznaju zajedničke igre i dogovaranje novih pravila:
tako se i tako međusobno odnosimo, svatko reagira na drugoga i time
na njega utječe. Kako se možemo promijeniti da bi naša suradnja bila
zadovoljavajuća?

3. 1 + 1 = 3
ili: Osnovne crte teorije sustava - sažetak
S gledišta teorije sustava temeljno značenje ima pretpostavka da
Sl. 36: Supruga i suprug različito tumače svoju interahciju. "poremećaji" ne odražavaju u tolikoj mjeri individualne osebujnosti,
već počivaju gotovo na sustavnom ponavljanju neuspjeha u međusob-
Ono što se ovdje događa, suprug i supruga različito interpretiraju. noj komunikaciji. "Nadsumativna" jednadžba
Suprug: "Budući da stalno prigovara, povlačim se." Supruga: "Budući
da se stalno povlači, prigovaram!" Oboje tumače vlastito ponašanje 1 + 1 = 3
kao reakciju na ponašanje drugoga. Watzlawick govori o različitoj inter-
punhciji slijeda događaja. "Interpunktirati" znači: jedan obrazac pona- kazuje da "u svakoj komunikaciji postoji neki oblik viška, vlastita
šanja (proizvoljno) tumačiti kao uzrok, a drugi kao posljedicu ili reak- dinamika koja se ne može objasniti samo zbrojem udjela pojedinačnih
ciju. komunikacijskih partnera" (Brunner i dr., 1978., str. 52). Slobodnije
Izgleda da ljudi općenito vlastito ponašanje uvijek doživljavaju kazano: kad Adam i Lena uđu u vezu, kad se njihove ličnosti "među-
kao reakciju. To dobrim dijelom objašnjava neobičnu okolnost što u sobno sudare", zbivaju se stvari koje je teško mogao zamisliti onaj tko
sukobima ispunjcnim sučeljavanjima uglavnom svi osjećaju da su u Hansa i Lenu poznaje pojedinačno. A ako netko od njih dvoje "oboli",
pravu. Evo nekoliko daljnjih primjera tipičnih za različite interpunk- padne u depresiju ili se počne nemoguće ponašati, pokušaj da ga se
cije izdvojeno uzme pod povećalo pružat će manje nade u uspjeh od raz-
matranja vrste njihova međusobnog odnosa, njihovih nesvjesnih "pra-
Nova djelatnica čini mnorrc pogreške koje će odjel skupo stajati. TJ odjelu vila igre" (Y sl. 37)
~:"
vlada svarla i zatrovano ozrnčje Interpunkciju konflikta sa strane kolega: Pritom sc može pokazati da je, primjerice, "poremećaj" jednoga
"BudUĆI ela nas ne pita za savjet i sve čini krivo, teško namje s njom govoriti." "smislen o" sredstvo za održanje veze.
Intcrpnnkcija novn dil!\;.Jinicp "l\llr1ll<'i da mc ,"'i odbijaju, ne usuđujem sc
piLIII ,,;,1;0 III' hi li t!iI/II'lvlf\ odhOlllll rcakcnu "

7S
 Naravno, ne smijemo uopćavati gledište teorije sustava. Način n.ii"
koji netko komunicira i kako se ponaša,koje osebujnosti i "neuroze"
iskazuje, uvjetovan je, doduše, i interakcijom, ali ne isključivo njome,
Možemo pretpostaviti da određena individualna obilježja i usmjerenja
ličnosti "izbijaju na vidjelo" u gotovo svakom interakcijskom sklopu,
Adam "Jednadžba" 1 + 1 = 3 tako der pokazuje dasu u zbroju sadržana i oba
pribrojnika s lijeve strane.

Vježbe
1. Prisjetite se nekog "teškog" sugovornika s kojim često imate
Sl. 37: Polazište teorije sustava: pri individualnim poremećajima u ponašanju posla, možda nekoga tko vam se već više puta "zamjerio".
"pod pouećalom" se promatra i mijenja vrsta medusobnog odnosa, a ne pojedina Utvrdite u čemu se sastojao vaš vlastiti doprinos nezgodnom po-
indioidua. našanju drugoga. Gdje ste "sudjelovali u igri"?
"Doista je, naime,u sustavima s homeostatskom tendencijom 'patologija' 2. Poznajete li obitelj (ili radni tim, grupu) s "crnom ovcom" (nekim
određenih članova bezuvjetna pretpostavka za održavanje ravnoteže .." (Selvini- tko je "poremećen" ili se ponaša "nemoguće")?
Palazzoli i dr., 1978., str. 64) Primijenite polazište teorije sustava tako da se upitate kako se to
Polazište teorije sustava koje veću pozornost posvećuje odnosima ponašanje može objasniti iz mreže uzajamnih odnosa!
izmedu elemenata nego osobinama samih elemenata pretpostavlja na-
dalje kružni oblik, tj. uzajamni utjecaj, pri čemu je pitanje o početku
besmisleno i samo ide u prilog proizvoljnim interpunkcijama. Suklad-
no tome, suvišnim se pokazuje moralni pristup, suvišnim pitanje o
krivnji i pravu. Selvini-Palazzoli i dr. (1978., str. 621) pišu o školskom
razredu:
"Odnosi među članovima pojedinog razreda su, kao i svi odnosi unutar
interaktivnog sustava, kružnog oblika: reakcija i sljedeći događaj ne mogu se
međusobno razdvojiti te je pokušaj da se redoslijed obrazaca ponašanja 'inter-
punktira' prema uzroku i posljedici, izazivanju i izazazvanosti itd. potpuno
proizvoljan. Tko tvrdi da je unutar razreda ponašanje osobe A uzrok ponaša-
nja osobe B, odbija zamijetiti djelovanje ponašanja B na A. Moramo, dakle, '\
i
od modela A -----+~B i

<>.
i
I
j
J
prijeći na model A B 1

J!
~
'I

7G )j
.~
 V. Metakomunikacija _ svisoka analiziraju zbivanje, otprilike na sljedeći. nacin: "M:isliin dia.
navika sljedećeg naraštaja? uglavnom reagiram na neverbalni dio tvojih pomalo nekongn:ientnili. '
obavijesti, i zbivanje na odnosnoj razini tumačim drukčije od 'tebe,"
Bio bi to akademski oblik metakomunikacije, od kojeg ne možemo
. očekivati nikakvo dobro (usp. i str. 222 i dalje). '
Gotovo da i nema lijeka koji stručnjaci toliko preporučuju za
Doduše, četiri strane obavijesti, razlikovanje zbivanja pri prijamu
"bolesnu", poremećenu komunikaciju kao što je to (eksplicitna1) meta-
poruke i teorija sustava pružaju nam izvrsno oruđe za sposobnost
komunikacija, dakle razglabanje o načinu na koji se međusobno opho-
metakomunikacije. To nam oruđe, međutim, može pomoći samo ako ga
dimo i o onome što smo pri odašiljanju obavijesti imali na umu, odno-
koristimo kao pomoćno sredstvo pri opažanju kako bismo svjesnije
sno o tome kako su primljene obavijesti dekodirane i kako smo na njih
doznali što se zbiva u meni i među nama, a ne ako ga, nasuprot tome,
reagirali. U metakomunikaciji se partneri gotovo upućuju na "zapovjed-
pretvorimo u pretenciozni jezik posvećenih. Dobra metakomunikacija
nički brežuljak" (Langer) kako bi se distancirali od "meteža" u koji su
ponajprije zahtijeva produbljeni pogled u vlastitu nutrinu i hrabrost
se zapleli i u kojem više, osim teško i mukotrpno, ne mogu napredo-
vati (v. sl. 38). za samoočitovanje. Hrabrost utoliko što tema "Što se, sada i ovdje, u
meni zbiva, kako te doživljavam i što se između nas događa" uglavnom
, predočava izbjegavanje izravneg sučeljavanja s bolno doživljenom stvar- .:»

" nošću. Kao nagrada nam se, doduše, smiješi oslobađanje od ne izrečene )

napetosti i mogućnost da poremećaj otklonimo time što ćemo doista

, "proći kroz njega".
Evo još nekoliko citata na temu metakomunikacije:

"Sposobnost za metakomunikaciju je ... conditio sine qua non svake us-

Sl. .38: "Zapovjedničho brdo" metalwmunihacije: od načina na koji se medusob-
Ito ophode pošiljcuelj i primatel] tvore predmet svojega razgovora.
Slika zapovjeclničkog brežuljka ne bi nas trebala navesti na pogre-
sno mišljenje da pritom pošiljatelj i primatelj znanstveno-di stanci rano
pješne komunikacije ..." (Watzlawick, 1969., str. 56)
"Čini se da gotovo i ne postoji oblik komunikativnog ponašanja koju ve-
ćina ljudi smatra tako neobičnim, toliko ga se boji, a ipak doživljava tako
smirujućim kao što je to razgovor o međusobnom odnosu, kao što je to meta-
komunikacija." (MandellMandel, 1971., str. 127)
"Eksplicitna metakomunikacija je potpuno neuobičajena, ljudi je se sra-
me. Bila bi to prava evolucija ako bi nam pošlo za rukom da od nje u sljedećem
naraštaju stvorimo naviku." (MandellMandel, op. cit., str. 62)
_ "~edini ~zl.az(iz opasnosti da poremećeni odnosi u školi onemoguće pre-
no~enJe sadržaja, autor) leži, prema našem mišljenju, u analogno didaktičkom
nac:,lu: 'Tko se ne upusti u opasnost, u njoj će poginuti', u tome da moramo
proc!. ~pravo 'kroz' poremećene odnose da bismo ih promijenili, tj. da moramo
naučiti Spoznah definicije i poremećaje odnosa te o tome govoriti _ to bi bila
metako~unikacjja - kako ne bismo bilo bespomoćna prepušteni njihovu dje-
lovanjij (Brullner, 1978., str. 63 i 64)

. '. - EI,"pll(,ll.l1!1 i1l1'i;)I;nl1! li 111k!1C1ji! 1!1"liLu ;IU se iona k o LI svakoj obavijesti implicitno
7,a~~skoji govori iz tih redaka lako će shvatiti svaLko tko je jed-
~:r1;e met~koll111niI<aCij~ki udio, poruka "(o ~e (imc mislilo reći". Kad li nastavku govori- ~10n:. d~Z:\:lO kako izricanjem poremećaja (tjeskobna srca! Neće Ji me
o ., ml.:r'lI·:':'~~lll!)~k;lClJ:. pritom uvuck ;-;j"·':,ill1l 11;1 ek":pli"!inu nlI'1:1Ilnn~I!l1ik~lcljll lSl1l1]ab Ih "razderati na komade?") pospješuje "istinitost situacije n ili
17.:171'.·~O<:lAI"~,Ll: .. I' _ ,. . .
. - .,,, "''', .iuce llhL:iJ i.l \'110 ~UCl~Jjd vanje -.- Ullljt',.;Lo da ~C kao nriie.

79
J
 nijemo ili skrivajući ljutnju iza nasmiješenog lica, prepusti komuni-
kativnoj "nelagodi". Gotovo je svatko to osjetio, samo što nije znao da
-taj osjećaj dijeli s drugima.
Na drugoj strani nema nikakvog jamstva da se na metarazini
neće počiniti iste pogreške. Poremećaj se tada samo premješta na dru-
gu razinu. U tom slučaju treba potražiti pomoć komunikacijskog psi-
hologa. On se smatra pomoćnikom u oblikovanju jasnih "kvadratičnih"
obavijesti i suosjećajnim zagovornikom poticajnih pravila interakcije
I
(v. str. 109 i 110). I
Na kraju, primjer za metakomunikaciju unutar radne grupe. po- 1<:

~d
laznu točku tvori "sumnja u funkcionalnost" (usp. str. 52 i 53): 1<
r··:·
U grupi se uobičajilo da se neugodne zadaće dodjeljuju "izviđanjern" te je, I.:"~
j ~.,:
u mješavini ozbiljnosti i šale, "glupan" nagrađivan pohvalom "zbog svojih
"naročitih sposobnosti upravo za tu zadaću":
Kolega A: "Nisam siguran bih li se trebao radovati zbog vaših pohvala. To je Meta.
Sumnjam da nekoga glasno hvalimo samo onda kad smo našli glupana." Ona nas treba ... ... u bezizlaznim situacijama
Kolega B (smije se): "Zaključujete li to polazeći od samog sebe?"
A.: "Vi to drukčije doživljavate?"
B: "Ah, ja na sve to ne gledam tako zadrto. Jasno, kad nekome kažemo:
'Vi ste osobito prikladni za ovu zadaću', svatko zna da se to govori kako bi se
druge motiviralo. Pritom se pomalo namiguje okom. Mislim da je to samo
vrsta igre."
A: "Možda to shvaćam preozbiljno, ali nešto mi pritome ipak smeta."
C (obraća se Al: "Drago mi je da ste to ovaj put otvoreno kazali. Mislim
da se često znamo šaliti u neugodnim situacijama. Ja u tom često sudjelujem,
iako pritom imam loš osjećaj. Primjerice, nedavno ..." itd.

Vježba
Ovo je prethodna vježba za metakomunikaciju: kad sljedeći put bu-
dete vodili razgovor koji vam se "zavukao pod kožu", napravite naknad-
no nekoliko bilješki, primjerice o sljedećim točkama:
Kako sam se osjećao tijekom razgovora? Što je potaknulo takve da sami sebi pogledamo preko
osjećaje? Jesam li bio načistu u čemu se sastoje moje namjere, moja ramena i porazgovaramo o tome
napetim stanjima kako se međusobno ophodimo:
"poruka"? Jesam ii je uspio prenijeti? Što sam najradije htio "otvoreno" sjetiti na to metakomunii<acija
reči? Što me u tome spriječillo? Što bih još sad, nakon razgovora, želio
reći? Što zamišljam, kakve bi bilješke mogao napraviti moj sugovornik? '.'

80
---------_. __ ._--_ ..
 Dio B:
Odabrani problemi
međuljudske
komunikacije

U dijelu B želimo još jednom zasebno razmotriti svaku od četiriju

strana obavijesti te razjasniti nekoliko odabranih psiholoških problema
koji se povezuju sa svakom od njih. Za razliku od sustavno građen og
. dijela A, dio B moguće je čitati u skladu s vlastitim interesom, bez
obzira na redoslijed. Ustrojstvo dijela B razvidno je iz sljedećeg struk-
turnog prikaza:

problemi objektivnosti
i razumljivosti (pogl. IL)

V
....•~
1/
1/
/
problemi problemi utjecaja,
manipulacije i
samoočitovanja
(pogl. 1.) ~ i~
1/
obavijest izražavanja želja
(pogl. IV)
V
1/
I/~--------------

problemi definicije i
oblikovanja odnosa
(pogl. 111.)

~.

j:{ 83
---------------------------_.--------
..--..
. "';.

.------ ----------------------~----------~-------------- ~
 I. Samoočitavajuća strana obavijesti

Čim nešto kažem, kazujem nešto o sebi. Svaka obavijest sadrži (i)
samoočitovanje - to je egzistencijalni fenomen koji od svake riječi
tvori ispovijest, a od svakog iskaza ogled ličnosti. To samoočitovanje
može biti manje ili više svjesno, manje ili više opsežno i duboko te
manje ili više prikriveno ili zatajeno, ali ne može izostati.
Uvijek iznova doživljavam da već sama riječ "samoočitovanje"
izaziva nemir i otpor: zar se ovdje treba događati duševni striptiz?
Doista, ophođenje s tom stranom obavijesti stoji i pošiljatelja i prima-
telja mnogo energije. Ona je psihološki brizantna.
Komunikacijsko-psihološke probleme samoočitovanja želim pri-
kazati pretežito iz pošiljateljevog gledišta. On pred svojim duhovnim
okom vidi primatelja s naćuljenim uhom za samoočitovanje (usp. sl.
20, str, 47) i suočava se s tjeskobnim pitanjem: kako izgledam n očima
drugoga? U nastavku ću najprije govoriti o tom, gotovo posvuda na-
zočncm fenomenu straha od samoočitovanja (1. pogl., str. 86 i dalje).
N astanak toga straha slijedi se u ekskursu sve do svojih izvora u
socijalizaciji djece. Zatim se postavlja pitanje: kako se pošiljatelj odnosi
prema tom strahu od samoočitovanja, koje mu tehnike samoprika-
zivanja i suzbijanja straha stoje na raspolaganju? Tu će biti govora o
tehnikama samoprikazivanja te će se pokazati da pošiljatelj, u preve-
likoj zabrinutosti za tu stranu obavijesti, troši vrlo veliku energiju za
njezino oblikovanje (2. pogl., str. 91 i dalje). Učinci toga duševnog
rasipanja energije pokazuju se opasnima kako za predmet, tako i za
suodnos s drugim ljudima (3. pogl., str. 99). U čemu se sastoji alter-
nativa? U 4. poglavlju (str. 100 i dalje) prikazani su i razmotreni
komunikacijsko-psihološki naputci koji trebaju omogućiti bolje spora-
zumijevanje. Pokazuje se da je apel "Budi ti sam" moguće slijediti
samo ako pošiljatelju uspije samoočitovanje pred samim sobom. Dru-
gim riječima: da bih drugima dopustio pristup do vlastite osobe, mo-
ram najprije i sam pronaći pristup do nje te ga zatim uvijek držati
otvor-enim. Čak i ako je taj cilj utopijski, ipak mu se možemo nepresta-
no približavati. S tim u vezi postavlja se pitanje o putovima samospo-
znaje (5 pogl., str. 107) .

.I_!
~

------ ~ __ ~ __ MM eat&~nrr lfIRiW~~r ,.,........,

 1. Strah od samoočirovanja Zaključimo: pošiljatelj zna da se njegove obavijesti primaju i ~'" .
nuju pod aspektom samoočitovanja. Zbog toga je posvuda nazočan.
Pošiljateljeva emocionalna opterećenost najjasnije se pokazuje u oblik uopćenog straha od ispita - ja ga nazivam strahom odsamooči-
situacijama do kojih uglavnom dolazi zbog samoočitovanja. Ogledni tovanja. . .
primjer: ispit. Primateljeve se obavijesti tu vrjednuju uhom za samo- . Uostalom, odatle potječe i strah od psihologa: računamo s time da
očitovanje: što mi tvoje izlaganje kazuje o tebi, tvojim kvalifikacijama, je on tijekom svojeg obrazovanja naučio prosuđivati obavijesti pod
tvojim zrianjirna? Pošiljatelj osjeća strah: strah od ispita. Hoću li za- aspektom samoočitovanja ("Sto god kazao, on će me odmah prozreti 1
služiti povoljan sud ili ću zakaz ati? Doduše, ispiti, razgovori s natje- znati što se sa mnom zbiva!").
cateljima, psihološki testovi itd. stavljaju osobito težište na stranu Djelomično se strah od samoočitovanja više ne osjeća jer smo naučili
samoočitovanja. Budući da obavijesti i u ostalim životnim situacijama komunikacijske tehnike koje ga smanjuju ili čak sprječavaju. O tim se
sadrže tu stranu, određeni strah od ispita unosimo u sve međuljudske tehnikama raspravlja u 2. poglavlju. Najprije ćemo baciti kratak po-
odnose. Taj strah od samoočitovanja počiva na pretpostavci negativ- gled na povijest nastanka straha od samoočitovanja.
nog suda od strane naših bližnjih, pri čemu sam ja sam kao pošiljatelj
svoj najveći i nerijetko najstrožiji sudac. 1.1. O nastanku straha od samoočitovanja
Tako se mnogi ne usude otvoriti usta. Ispitivanje provedeno među
hamburškim učenicima pokazalo je kako je za više od 70% njih pro- Vjerojatno je svatko od nas već osjetio strah od samoočitovanja te
blem izraziti se pred drugim ljudima, i odraslima i vršnjacima. Čini se ga više ili manje poznaje iz vlastitog doživljavanja. Odakle dolazi taj
kao da strahom ispunjeno pitanje "Kako izgledam u očima drugih?" strah? Je li urođen? Ljudska sudbina? Neurotičan i suvišan?
premoćno vlada duševnim životom. Koliko vidim, izvori straha oci samoočitovanja leže u ranom dje-
tinjstvu. Strah se nadaje kao gotovo neizbježna posljedica sukoba iz-
Student prava piše: "Mnogi ljudi osjećaju istinski strah pokazati da nešto među dječje individue i društva. Strah od samoočitovanja pripada traj-
ne znaju, jer bi se to 'neznanje' moglo protumačiti kao slabost. Iz toga proizlazi nim štetama toga sukoba.
'mudro' naklapanje bez mnogo smisla, samo da bi se umaknulo sumnji kako Taj je "sukob", doduše, neizbježan, no ipak su jačina sudara i
smo 'neznalice' .... I u kontaktima s ostalim ljudima, osobito u potrazi za stupanj povrijeđenosti vrlo različiti, ovisno o tome koliko je odgoj pro-
partnerom, često naiJazim na izraziti strah otvoriti se prema drugome budući svijećen i ispunjen ljubavlju, a društveno ustrojstvo humano. U nastav-
da bi se na taj način mogle otkriti 'slabosti'. Samo da se previše toga ne ku bih želio razlikovati dva zasebna oblika toga sukoba između poje-
otkrije, jer bi inače drugi mogao steći lošu sliku o našoj osobi." (Iz dnevnika
predavanja, 1980) dinca i društva te iz svakog od njih izvesti nastanak straha od samo-
očitovanja i strategije njegova svladavanja. Jedna vrsta sukoba proizlazi
iz djetinjeg karaktera i društvenih normi. Dijete ubrzo opaža da je dio
Strah se osobito osjeća pred velikim brojem primatelja. Pretposta-
njegove osobnosti nedopušten i loš te pronalazi dobre razloge da bi to
virno da na nekom političkom skupu ili roditeljskom sastanku želim
nevoljeno ja sakrilo. Taj postupak potiskivanja neželjenih dijelova lič-
nešto reći o temi rasprave Srce mi udara, prije i dok se javljam za
nosti opširno je opisan u psihoanalitičkoj literaturi.
riječ Biološki gledano, lupanje srca irna funkciju opskrbiti mišiće s
.Druga vrsta sukoba proizlazi iz dječje bespomoćnosti i nedostat-
mnogo krvi kako bi bili pripravni za "slučaj nužde". Tu pripravu mo-
nosti i društvenih zahtjeva za postignućem. "Kompleks manje vrijed-
zak naređuje kad situaciju drži "ozbiljnom", naime kad predstoji obra-
na, napad ili bijeg kao životno prijeko potreban oblik ponašanja. nosti" što ga je dubinski psiholog Alfred Adler postulirao kao ljudsku
sudbinu, dovodi do zaključka: "Ne smijem se pokazati tako (nedostat-
Tako mi moje tijelo vrlo jasno kazuje ono što možda svojim razu-
nim) kakav doista jesam" i do mnogobrojnih pokušaja podizanja vlastite
mom držim glupim moj doprinos raspravi ZD. mene osobno je "ozbiljan
vrijednosti
",111{';lj", ugm!d\;II1)('. Jl!OJcg (Js.JC(::~I:1 vlastite vrijednosti Posiljatcljcv
rJ7.ik SI: iskl/'.II.1f:' ve(~ I.l jlrr:rLI.joll1 sCihlvnnnj 'lIlLi(xl<nj i7,l'(:ci' 8': 1,r;.r:I!.':sses, Razmotrimo malu podrobnije obje razvojne linije straha od samo-
očitovanja
j I~ _,1.(;.., 1;':/,;' ;"."ii.:,')'! ),1 ::~i:'";uLi\), : dalje hi tL smutrali IJi udI dlt'IYi

B'
~_) ~ 1I~··==::::::=-~ ~~~~~~~~8~7~II
 ..". ~.'

potreban izvanjski sudac, oni automatski izazivaju osjećaje krivnje i

Sukob između djetinje osebujnosti i društvenih normi. Te- srama: sudac je u nama u obliku savjesti, osjećaja časti ili superega.
meljni doživljaj svakog djeteta je djelomična nespojivost njegovih želja Oblikovanjem toga superega strah se više ne javlja u tako intenziv-
i osebujnosti s društvenim normama. "Biti dobar, imati male zahtjeve, nom obliku budući da se impulsi koji za sobom povlače kaznu pra-
podvrgavati se, ništa ne razbiti, potiskivati bijes, ne pokazivati vlas- vodobno potiskuju - pokrov na zmijskom leglu.
titu seksualnost itd. - sve su to zabrane koje je beskrajno teško Sudac je, dakle, u nama, ali mi ga iznova projiciramo tamo gdje
interiorizirati i o kojima ovisi smije li se dijete osjećati dobrim." (Richter, smo ga isprva susreli - u obliku drugih ljudi. Tko u robnoj kući
1974., str. 80) Uglavnom su to ponajprije roditelji koji pohvalama i ukrade vazu ilije sakrije ispod kaputa, odjednom osjeća kako se pogle-
kaznama, Jjubavlju i uskraćivanjem ljubavi prenose te norme i uče di svih kupaca i prodavača usmjeravaju na njega, osjeća se uhvaćenim
dijete strahu od njegova nevoljenog ja. Taj je strah opravdan, nipošto i osuđenim, okružen detektivima i sucima. U nešto slabijem obliku to
neurotičan, te dovodi do prilagođavanja i potiskivanja "loših" dijelova se zbiva ti našem svakidašnjem životu: uvijek s "nečim skrivenim
ličnosti. Roditelji (a poslije susjedi, odgojitelji, učitelji, vršnjaci) po- ispod kaputa" projiciramo vlastitog unutarnjeg suca u druge ljude,
staju u tom procesu nekom vrstom sudaca u čijim se očima čovjek osobito one koji sliče "starim sucima" (tzv. strahovi od autoriteta), bilo
treba dokazati kako bi zaslužio sreću i osjećaj vlastite vrijednosti. A po svojoj dobi, izgledu ili ponašanju ako, primjerice, dadu do znanja da
dijete uči da samo određeni osjećaji, misli i oblici ponašanja koji u nas kritički promatraju, Istodobno se bojimo da će nas "srediti", i to
njemu postoje izazivaju odobravanje sudaca; ostali su "loši" i moraju zbog onih osobina koje sami u sebi smatramo sramotnima ili slabosti-
se potiskivati i skrivati od drugih (v. sl. 39),
ma.

'Na osnovi spremnosti za strah koju u sebi nosimo još iz djetinjstva, Ha

svakog čovjeka koji pred nas stupa s kažnjavajućim ili prijekornim izrazom
Iica reagiramo kratkim spontanim strahom. Drugi pritom privremeno popri-
ma _ ne objektivno, već u našem subjektivnom osjećaju - karakter autori-
tativnog i nama nadmoćnog sudačkog lika. Ponovno se nalazimo u nekoj vrsti
kušnje u kojoj se moramo iskazati pred drugima. Nedoraslost kušnji izaziva
strah. Da bismo se oslobodili toga straha, spontano i nesvjesno se služimo
svim sredstvima pomoću kojih možemo pridobiti naklonost, priznanje i po-
štovanje." (Duhm, 1972., str 22)

?ri toj projekciji (drugi su suci pred čijim se sudom trebam oprav-
dati) uglavnom je riječ o neurotičnom strahu. Neurotičnom stoga jer
se u međuvremenu djelomice pokazao suvišnim (za razliku od realno
zasnovanog djetinjeg straha), To ne znači da je stalna izloženost sudu
drugih puka utvara. Primateljevo uho za samoočitovanje uvijek je
pomalo naćuljeno. Ali ovdje je riječ o doživljajnom prenaglašavanju te
činjenice. U većini slučajeva primatelj ima posve druge brige; nerijet-
ko i sam naslućuje "nešto skriveno ispod svojega kapu ta" i pretežno je
Sl. 39: Dijete ubrzo opaža da je samo dio njegove ličnosti dostojan ljubavi. zaokupljen time kako izbjeći otkrivanje i osudu.
Posijedico: odcjepL;ival~je dijelova ličnosti.
SukOb djetetove nedostatnosti s mjer.ilima postignuća u nje-
Tada pak dolazi do daljnjeg procesa: tijekom vremena dijete govoj okolini. 'T'ellwljni doživljaj svakog djet.ct.a, prema Adleru, tvori
preuzimn sudove svojih sudnca kao svoje vlastite. ono ih "inLcriori7.ira".
rh'/i,.li"i nipP'()\'(' rn,IJlir' vriipdnns'll
/:;1 nnli.:..:i:l\'''ll1i(\ 7,~h,·..,ni(\n;h ;~:·'f·.~q;'·l ; ;n ...nl,lc') ,1;nJ"""",-,;<"\ n"("> "~':'n

89
88
 "Obratimo li pozornost na djetetovu sićušnost i bespomoćnost, koje tako
dugo traju i II njemu pobuduju dojam da nije doraslo životu, moramo. pret- 1.2. Svijet sudaca i suparnika - plod mašte?
postavili da na početku svakog duševnog života stoji više ili manje duboki
osjećaj manje urijednosti." (Adler, 1966, str. 71)
Doduše, svijet sudaca i suparnika nije puki proizvod mašte, samo
neurotična projekcija. Naprotiv, važna su životna područja u našem
"Malen, slab, neupućen, bespomoćan stupa čovjek u život. Na sve moguće društvu (primjerice škola i radni život) uređena tako da nužno postaju
načine prikraćeno u odnosu na odrasle, dijete osjeća nesigurnost. Ono teži izvorištem straha od samoočitovanja: utemeljena su na načelu učin-
sigurnosti. 'Postati velikim' postaje njegovim željenim ciljem. 'Biti velik' znači kovitosti i suparništva.
bili u stanju uzeti neki predmet, otvoriti vrata, proširiti krug svojega kreta-
nja, ispuniti si mnoge želje .... " (Jacobi, 1974., str. 54) Tako bi škola zapravo trebala služiti učenju i razvijanju ličnosti.
Budući da škola, međutim, istodobno obavlja društvenu funkciju raz-
dvajanja kukolja od žita, tj. na osnovi njihovih postignuća dijeli uče-
U povoljnim okolnostima (kad se dijete osjeća željenim, pronalazi
nike na uspješne i neuspješne, učeniku postaje životno važnim ostaviti
svoje punovrijedno mjesto u zajednici i ohrabruje na svojem putu uče-
dobar dojam na strani samoočitovanja. Doista je okružen sucima (uči-
nja) brzo se uspostavlja zdrav osjećaj vlastite vrijednosti. Često su,
telji) i suparnicima (suučenici) - mora biti "dobar", i još više: mora
međutim, iskustva iz djetinjstva prikladna za ojačavanje osjećaja ma-
biti bolji od drugih kako bi došao na "zelenu granu".
nje vrijednosti: tako, primjerice, pretjerano zaštitnički i popustljivi stil
odgoja dovodi do toga da dijete stječe dojam kako s vlastitom snagom Ono što se u školi pokazuje osobito jasnim i kobnim, u većoj ili
ništa ne vrijedi te, loše pripremljeno, stupa u život u kojem ga, na manjoj mjeri vrijedi i za ostala životna područja, naročito u kapitalis.
osnovi njegova zaostatka u učenju, očekuju ponižavajuća iskustva i tičkom gospodarskom sustavu, na što posebno upozorava Duhm (1972.,
str. 50):
blamaže I osjetljivi porazi u suparništvu među braćom mogu u djetetu ,
stvoriti osjećaj podložnosti. Konačno su i sve ponižavajuće poruke o "Polaritet znanja i neznanja postaje povlaštenom shemom prosud-
odnosu iz vlastite okoline prikladne za učvršćivanje djetetove negativne be u gotovo svim životnim pitanjima, a život se pretvara u niz kušnji
slike o samom sebi ("Ja baš ne vrijedim mnogo!" - usp. pogl. B III., .koje pobuđuju strah ... Time načelo učinkovitosti (i suparništva) pro-
5, str. 163 i 164)
dubljuje jaz među ljudima, međusobno od njih stvara neprijatelje te
Što je osjećaj manje vrijednosti izraženiji, čovjek se, prema Adle- čak i u najbolje odnose unosi talog mržnje i zavisti."
ru, više brine za način na koji će kompenzirati taj mučni osjećaj i Strah od sudaca i suparnika nije, dakle, izmišljen. Povrh toga,
podignuti vlastitu vrijednost. Svaka težnja za važenjem, nadmoćnošću strah se uglavnom pretvara u stalnog životnog pratitelja i prenosi čak
i moći ukorijenjena je u nastojanju da se prevlada vlastita (umišljena i na one situacije koje same po sebi nemaju karakter natjecanja ili
ili realna) slabost (kompenzacija) te pritom, po mogućnosti, radi veće tribunala.
sigurnosti nadmaši cilj ("nadkompenzacija"). Strah od samoočitovanja
pokazuje se iz tog gledišta kao strah od razotkrivanja neuspjeha. Što
je kod odrasle osobe izraženiji osjećaj manje vrijednosti, ona više za- 2. Samoprikazivanje i samoskrivanje
mišlja:
Na toj društvenoj i osobno-biografskoj pozadini moguće je razum-
o svoje bližnje u ulozi strogih sudaca, u čijim se očima mora dokazati jeti da je pošiljatelj uvijek pomalo zabrinut za svoje samoočitovanja i
i pred kojima mora sakriti "neprivlačni" dio svoje ličnosti kako bi je dio svoje energije ulaže u oblikovanje samoočitavajuće strane obavi-
barem donekle priznali; jesti. Mnoštvo tehnika koje mu u tu svrhu stoje na raspolaganju mogu
O čak i bezazlene situacije (primjerice, igre nil sreću, priređivanje se grubo podijeliti na tehnike za ulijevanje poštovanja i tehnike
zabava, seksualni odnos itd.) poima kao provjeru p ostign. lira. tj. svp j·o stvaranja fasade. Tehnike za ulijevanje poštovanja su one koje se us-
do?,ivl.i:wa kao l1(;k11 vrst n kušnjr: \'j;,r;l.iLl' osobe; mjeravaju na pokaz ivanjn vlastite "čokoladne" strane i prikupljanje
U li drugome vidi su ptuniler; i boji se poraza u utrci za uvažavanjem pozitivnih bodova. Toj se strategiji, obilježenoj nadom u uspjeh, pri-
i !! :;! ('dol"1I družuju tehnike stvaranja fasade što ih pokreće strah i neuspjeh pri-
tom sc misli na :,,1.:,;:,,· tu.], ;;u prikladne da zataiimo ;'neprivlačJli"

------------ ....
------------- __ ---i 91
 N apor za podizanjem vlastite vrijednosti pokazuje se tako podjed-
dio vlastite osobe. Naposljetku, ponekad se nailazi i na oblik samo-
nako i u sadržaju i obliku. Pošiljatelj rado pripovijeda zgode iz svojega
prikazivanja koji naizgled proturječi svemu dosad kazanom: demon-
strativni način kojim sami sebe umanjujemo i prikazujemo u lošem života, iz kojih posredno proizlazi zaključak o tome kakva je on osoba.
Pritom se uglavnom prikazuje u dobrom svjetlu. Poruka za ulijevanje
svjetlu.
U nastavku ćemo podrobnije razmotriti tehnike za ulijevanje po- poštovanja tu leži u sadržaju, u obliku pošiljateljevog služenja jezikom
kojim naznačuje svoju izdvojenost iz mase. Tako otmjenije zvuči ne-
štovanja, stvaranje fasade i umanjivanje vlastite vrijednosti.
gdje "boraviti" umjesto negdje "biti", "očitovati se" umjesto "kazati".
2.1. Tehnike za ulijevanje poštovanja "Navečer uglavnom jedemo vani" nije tako dobro kao "Noću običavamo
obroke uzimati izvan kuće". "Nečim raspolagati" je neznatno bolje nego
Jezik posjeduje mnoge pojmove kojima se označava pošiljateljevo "nešto imati".
nastojanje da se pokaže "s najbolje strane": izigravati, producirati se, Želim si uštedjeti napor nabrajanja daljnjih tehnika za ulijevanje
praviti se važan, laskati si, kočoperiti se poput pauna, izazivati dojam poštovanja. Svatko može samopromatranjem ući u trag vlastitih teh-
itd. Mnogobrojne su i vrlo raznolike tehnike koje se pritom koriste. nika. Sadržaj kojim se ulijeva poštovanje uglavnom ovisi o primatelju:
Doduše, pošiljatelj se nalazi pred jednim problemom. Otvoreno isticanje nekome možemo irnponirati tako što mu pričamo o vlastitom bazenu,
vlastitih prednosti i "pretjerivanje" u samohvali smatra se neukusnim drugome možda naprednim pogledima, trećem obrazovanjem, četvr-
i moglo bi lako izazvati suprotan učinak. Osim toga, ono se rijetko tom dvosmislenim šalama, a petom podcjenjivanjem određenih (grupa)
odnosi na samu "stvar". osoba.
Pošiljatelj ih, dakle, mora neupadljivo uplesti u predmetni sadržaj
(1. stranu obavijesti). U poglavlju B II., 2, str. 123 i dalje, razmatra se 2.2. Tehnike fa~ade
odgovarajuća tehnika: nerazumljivi jezik. Nerazumljivo izlaganje ma-
nje služi primateljevom obavještavanju nego vlastitom ugledu ("Ne U njih se ubrajaju sve tehnike koje su usmjerene na to da zataje
razumijem nijednu riječ, ali zacijelo je on pametna glava."). Druga se· ili prikriju negativno doživljene dijelove vlastite ličnosti. Uopće uzeti
tehnika sastoji u tome da preko usputnog kanala odašiljemo osobne riječ - za to je potrebna barem minimalna mjera hrabrosti za samo-
poruke o vlastitoj vrijednosti. Pritom se ima na umu: posve usputno i očitovanje, jer bi se lako moglo dogoditi da moje izlaganje dopusti
naizgled bez osobite namjere nagovijestiti o sebi nešto što ostavlja donošenje zaključka o nekompetentnosti ili "neobičnosti" moje osobe
dojam. Kad netko, primjerice, kaže: "U tome se s vama mogu potpuno ("Si tacuisses ..."). Prema.tome, u određenim okolnostima šutnja je
složiti. Kad smo ono gradili kuću u Bangkoku, imali smo posve iste najdosljedniji oblik fasade za suzbijanje straha. Doista, mnogi učenici
poteškoće." Ili: "To što sad govorite, na sličan je način oduvijek tvrdio izbjegavaju postavljati pitanja ("Poslije će me smatrati glupanom!");
i moj prijatelj Einstein - iskreno kazano, ja mislim drukčije". Ili: doista se tek nekoliko studenata na seminaru usudi nešto prozboriti
"Kvocijentu inteligencije ne treba pridavati preveliku važnost. Moj ("Neću li se blamirati?"); doista, na skupštinama ili drugim mjestima
navodno iznosi 131, ali često postupam prilično glupo." Premda privid- uvijek samo nekoliko osoba ima hrabrosti "otvoriti usta".
no tvore prilog temi rasprave, glavna poruka' u njima leži na strani Čim pošiljatelj otvori usta, u prvi plan stupaju druge tehnike.
samoočitovanja i kazuje: "Pogledajte kakav sam, što imam, što mogu!" Kažimo unaprijed: tehnike fasade su pošiljatelju djelomice u tolikoj
Takve poruke za ulijevanje poštovanja ne prevladavaju samo u razgo- mjeri prešle u krv da su postale njegova druga narav. Taj automatizi-
vorima na zabavama. I u stručnim i radnim razgovorima mnogo se rani sustav sigurnosti skrbi i za to da pošiljatelj više uopće ne zamje-
toga kazuje kako bi se istaknula velika vlastita vrijednost i kornpe- ćuje svoj strah od samoočitovanja. Možda je neki čitatelj pri odlomku
tencija. Tehnika koja se pritom često koristi jest i potraga za "skrivenorn o strahu od samoočitovanja pomislio: "Kako, molim? U svakoj je komuni-
prcdnošću", Pritom se ima na umu usmjeravanje razgovora na one kaciji u igri i strah od samoočitovanja? To je vjerojatno prilično pre-
aspekte o koj ima možemo reći mnogo toga pametnog. gdje se gotovo tjerano. U svakom slučaju ja ga ne prirnjećujem!" Uz pomoć tehnika
,)sjE:ćallllJ "kud kućev L raspravama često dolazi do pravog nadrneta- sanioskrivanja polazi nam za ruk..Jill "ijiijc:čiLi Li", se strah uopće pojavi.
nja II lragallJ u za skri veriorn prednošću. ~amo onaj uco Je na svim stranuuia pumgao Za,;l.ILIH' ocucrue, aiarrn ne

92 93
 I:,'
~~~i

uređaje i obrambene topove, može se osjećati sigurnim i ne opažati ~::integracije odcijepljenih dijelova ličnosti i obavimo ga u ko~~.'
strah koji se krije iza podizanja i održavanja sigurnosnog sustava. :K su primjereni našoj snazi.
i:~ Uvjeren sam da nas ta misao približava jednom od najvažnijih
Život iza fasade. "U našem svakodnevnom životu susrećemo oso- ;\; korijena ljudskosti, ali isto tako - u slučaju "zatvorenosti" -i korije-
be koje kao da žive iza fasade. Osobe koje igraju određenu ulogu, ~ nima neljudskosti. Jer nemilosrdna borba protiv odcijepljenih dijelova
govore stvari koje ne osjećaju." (TauschJTausch, 1977., str. 214) Nasu- / ličnosti (projiciranjem) se prenosi na naše bližnje, prije svega na "one
prot tome, Tauschovi govore o "nepatvorenosti" kad se izvanjsko po- Jdruge", žrtvene jarce, pa i djecu prema kojoj još uvijek nismo prevla-
našanje podudara s unutarnjim osjećajima i raspoloženjima. dali "crnu pedagogiju" koja vraga istjeruje udareima (usp. Miller, 1980.),
Imam li dodir sa samim sobom? To je odlučujuće pitanje za samo- a može se prevladati tek nakon izmirenja s vlastitim "vragom".
očit.avajuču st.r anu obavijesti. Temelji li se rečeno na vlastitom doživlja-
vanju, osjećanju i mišljenju? Dolazi li gotovo "iznutra", ili je riječ o Pomoćna jezična sredstva za samoskrivanje. Fasada se oči- 1
.
".1
nevezanorn, površnom brbljanju, ma koliko se ono činilo "utemeljenim" tuje u cjelokupnom načinu kako govorimo, stručno i bezlično, nevezano ·1
i "objektivnim"? i apstraktno, ograničenom mimikom i gestama, smirenom bojom gla- i
Fasada ponajprije služi skrivanju svega onoga što pošiljatelj kod sa, ukratko - u' sterilnom načinu kojim se izražavamo, a 'koji više 'j
sebe samog smatra "neprivlačnim", što ugrožava njegov osjećaj vlas- podsjeća na službena priopćenja nego na spontano osobno samoizra-
tite vrijednosti. Načelo: ne pokazivati nikakve slabosti niti osjećaje! žavanje. U kontek'štu u kojem se manje cijeni ljudska osebujnost od 1
;
Tako se ponekad osjećam napadnutim, uvrijeđenim ili isključenim, ali pouzdanog ispunjavanja očekivanih uloga, takvo ponašanje jamči si-
ne dopuštam da to itko prirnjeti; lupa mi srce i osjećam strah, ali se gurnost i - barem prividnu - slogu. Ponajprije u svijetu rada stoga
ponašarn kao da sam potpuno smireno Ljutim se, ali pokazujem prijazno vlada norma da' se svi osobni stavovi, čak i osjećaji, ostave "vani, pred
lice. Osobito je Richter (1974.) upozoravao na činjenicu da u našoj vratima".
kulturi ponajprije muškarci smatraju osobne patnje C'irriati problema") Bezlična i samoskrivajuća komunikacija pokazuje se u cjelini dis-
nedoličnim te ih pokušavaju sakriti pred drugima - i samima sobom. kursa, a ipak postoji nekoliko jezičnih simptoma po kojima se raza-
"Sa mnom je sve u redu", gledište je s kojeg se promatra "bolesni znaje pokušaj da se čovjek udalji od samog sebe i sakrije. Pritom je u
čovjek koji ne smije patiti". To ponajprije vrijedi za tip uspješnog muš- određenom smislu riječ o jezičnim minitehnikama samoskrivanja.
karca, tip A, koji se odlikuje snažnim častohlepljem, snažnom željom Neodređenost. Pošiljatelj često koristi neodređeni oblik kako bi
za uspjelom i društvenim potvrđivanjem kao i grozničavom aktivnošću. depersonalizirao sadržaj poruka. Ne kaže dakle: "Bijesan sam jer sam
Pri skrivanju unutarnjih stanja Ilije riječ samo o taktičkom ma- morao tako dugo čekati!" nego: "Čovjek se razbjesni kad mora tako
nevru koji se primjenjuje svjesno, ili čak već automatski. Često se dugo čekati."
osjećaji doista više ne zapažaju čak ni u vlastitoj nutrini. Ako se u U neodređenom obliku vlastito osobno doživljavanje postaje zase-
djetinjstvu određeni osjećaji (primjerice boli) nisu smjeli iskazivati, ban slučaj opće zakonitosti. "Čovjek" ne priopćava, dakle, ništa osobno
oni su na neki način zabranjeni i odbačeni. Samo je tako mogla pre- o sebi, već kazuje nešto o čitavom čovječanstvu.
živjeti "pozitivna polovica osobe" (usp. sl. 39), u određenom smislu "Mi". Istu funkciju, naime izbjeći vlastito "ja", često imaju reče-
zrcalna slika izvanjskih želja. Kao odrasle osobe drugu polovicu nosimo nice koje uporabom zamjenice "mi" pošiljatelju dopuštaju da se osobno
čvrsto zatvorenu u sebi; "zatvarač" se djelomice sastoji u krcničnoj ne eksponira, već se u svojim pogledima i namjerama osjeti zaštićen
napetosti mišića, otežanom disanju itd. S reduciranom se emocional- u zajednici. "Otvoreni smo za sve novo, ali i skeptični hoće li to do
llOŠĆU, doduše, može živjeti, ali ne i doista biti na životu. Izvući zatva- nečega dovesti", kazuje polaznik na početku komunikacijskog trenin-
rać, čak i kad nekadašnji razlozi više ne postoje, čini se opasnim: neće ga. "Sad ćemo ići u krevet", kaže majka za večerom. Takva formulacija,
li SE nagomilani atekti isprazniti "praskorn", potpuno me prepl aviti i doduše, rijetko odgovara zbilji, ali zato uživa prednost ela je manje
izbaciti iz ravnoteže? Doista, umijeće psihoterapije i meditacije (Schwa- eksponira nego kad bi rekla: "Ja sad želim leći, a htjela bih da i vi
bisch/Sicms. IS)76) sastoji s(' \I torne rla pravilno rloz iramo iai proces odete LI krevet!"

().I

----------------------------------
_______________~t J_' ••I, •• •• ~
95
•••••
 Ti-poruka kao vrh ledenog brijega
Pitanja. Pitanja često imaju funkciju prikriti vlastito mišljenje i
umjesto toga izazvati samoočitovanje drugoga. Ona tada više nisu
sredstvo za prikupljanje informacija, već tehnika za osiguravanje
nadrnoći. "Zašto si kupila tu haljinu?" možda u stvarnosti znači: "Tvoja
mi se nova haljina ne sviđa." Iza mnogih činjeničnih pitanja često se
prikriva neistomišljenik. . .
"To". "Ja" koje zahtijeva neustrašiv pogled u vlastitu nutrinu,
često se zamjenjuje bezličnom, anonimnom zamjenicom "to". "To je bilo
dosadno" _ takvom prividno objektivnom tvrdnjom pošiljatelj izbje-
gava iskazati svoje osobno mišljenje i stvar nazvati praviJ~ imeno~.
Na koga se odnosi ovo anonimno "to"? Možda se iza toga krije tvrdnja:
"Nisam više imao strpljenja slušati dugačka izvješća o putovanjima
strica Jasenka, ali ni hrabrosti prekinuti ga i izložiti svoj stav." Nuž-
nost sučeljavanja sa sobom samim i drugima, koja se ukazuje pri toj
verziji ne bi, doduše, bila dosadna, ali bi se zato mogla pokazati ris-
nejasna podloga samoočitovanja
kantnom i neugodnom. Dakle, ipak je bolje pustiti da nam bude do-
sadno ... Sl. 40: Ti-poruka nije samo "poursna", već i ostavlja nejasnim pošiljateljevo
"Ti-poruke". Vjerojatno najrasprostranjeniju tehniku da se iz-
bjegne o-sjećajno obojeni iskaz u prvom licu jednine čine "ti-poruke" duševno stanje.
(Gordon, 1972.; usp. i str. 80). Ta se tehnika sastoji u tome da vlastite
Često ni sam pošiljatelj ne zna što tvori "podlogu" njegova vrha
unutarnje doživljaje prevedemo u iskaz o drugome. U sljedećoj se tabeli
ledenog brijega. Tek u okviru terapije i intenzivnog samoistraživanja
nekoliko ti-poruka kao primjeri sučeljavaju s (neizgovorenim) ja-po-
može nam poći za rukom da skriveno unutrašnje stanje iznesemo na
rukama. svjetlo dana.
ja-poruke Primjer iz bračnog savjetovališta:
ti-poruke Za vrijeme godišnjeg odmora zbio se sljedeći događaj: suprug je
"Ide mi na živce kad me prekidaju.
"Moraš li stvarno neprestano želio poduzeti neku aktivnost, supruga je, nasuprot tome, ležala u
upadati u riječ? Trebao bi jednom Tada mislim da ono što pripovijedam
pijesku i čitala časopis. Bijesan, počeo ju je grditi riječima: "Lijena si
otići na tečaj umijeća raspravljanja." nije dovoljno zanimljivo."
k'o puh!"
"Tebi se doista ništa ne može "Strašno mi je neugodno što si to U sljedećem isječku razgovora između terapeuta i supruga terape-
dalje pričao."
povjeriti." ut pokušava razotkriti "ja-poruku" koja se krije iza toga čina:
"Bojim se da će se ljudi smijati
"U tim hlačama samo izgledaš
tvojim hlačama, a tada bih se stidio." Terapeut: Kako se osjećate dok vaša supruga leži tamo u pijesku?
smiješna. Molim te, odjeni neke
druge." Suprug: Strašno, ona je tako pasivna i rasipa dragocjeno vrijeme odmora.
Moglo bi se toliko toga poduzeti.
Ti-poruka je sasvim upotrebljivo borbeno sredstvo. Njezina se "pred- . Terapeut: Svijet nudi toliko toga, a ona rasipa dragocjeno vrijeme -
nost" ne sastoji samo u tome što na taj način vlastiti unutarnji svijet imate li i sami Laj osjećaj? I
ostaje neraspoznatljiv, već i u tome što drugi dospijeva u poteškoće ..
Na sl. 40 je pokazano kako iza ti-poruke mogu stajati posve različita;
:-'Ilhjpkl il 11;'1 "t;miCl 7,h(H[ nedostatka samoočitovnnia Ob3'.'iies\: ostaje .
. Suprug: O da, prije sam se i sam Lako osjećao, da nisam znao što bih
:'Počeosa samim sobom i po čitav sam dan samo ljenčario.
Terapeu t:: T b ko "te :'0 ('<'lein osjećat ;'/
Q., •....
~." _. 1"):.
I
~
E
4 •• ~ •
't.'-~'O .j- •.•••
' 1"''-~-·· , l'· ·-··'-~•..•-" ••••. .J<"""Vh ";-";"J,-.
. .. , .., ..• ~.,
' ...•
•J"

96
.. J
 Sad se jasno pokazuje da je suprug, iz duboko usađenog straha od "Ono se skriva iza izlaganja stvarne ili umišljene manje vrijedno-
rasipanja vremena i života, razvio poduzetni duh neprestano zaokupljen sti te svoju nesposobnost koristi kao štit, kako se od njega ništa ne bi .
- aktivnošću i da je supruginim ponašanjem podsjećen na svoj stari '. zahtijevalo ili očekivalo." (str. 42)
"pakao", a prijezir koji prema njoj iskazuje jest pokušaj da ugasi vlastiti Primatelji obavijesti poput one na sl. 41 trebali bi svakako znati
pakao. da reagiranje u skladu s apelom u određenim okolnostima može pro-
U ovom je slučaju bio potreban terapeutov rad da bi se razotkrile 'dužiti obeshrabrenost. Dobronamjerna pomoć prihvaća poruku o odno-
ja-poruke. Iz tog se gledišta ja-poruka pokazuje kao izraz produbljenog su "ti si jak - ja sam slab" te je stoga za primatelja zavodljiva, ali
samorazjašnjenja, a ne samo kao novi način formuliranja vlastitih drugoga drži nedoraslim i ovisnim. O uspostavljanju ravnoteže izme-
reakcija. Jasna komunikacija pretpostavlja samorazjašnjenje. đu premalo i previše pomoći Ruth Cohn kaže: "Tko daje manje nego
što je potrebno, lopov je; tko daje više, ubojica." (1975., str. 123; usp.
2.3. Demonstrativno samoumanjivanje i str. 227 i dalje)
Posve u suprotnosti s tehnikama ulijevanja poštovanja koje smo
opisali pod točkom 2,1., ponekad nailazimo na ljude koji sami sebe
prikazuju kao malene, slabe, bespomoćne i bezvrijedne. "Ja ti baš 3. Učinci -tehnika samoprikazivanja
nisam od velike koristi!" S takvim samoprikazivanjem stupaju pred . Pretjerana zabrinutost za stranu samoočitovanja stoji mnogo du-
svoje bližnje. Kako? Pa tko to sam sebe prikazuje u lošem svjetlu? Nije ševne energije, sprječava doprinos razjašnjenju predmeta i stvara pre-
ji tu posrijedi nedostatak sposobnosti da se samog sebe prikaže u grade među ljudima.
povoljnom svjetlu? Najkasnije na ovom mjestu potrebno je iznova ,
podsjetiti na činjenicu da obavijesti imaju oblik kvadrata te da i poruke Opasnost za razjašnjenje predmeta. Naravno, ondje gdje su
samoočitovanja sadrže apelativne aspekte. Zanemarimo li činjenicu da sugovornici previše zabrinuti za vlastito samoiskazivanje, gdje strah
apel jednostavno može glasiti "Nemoj se složiti sa mnom" ("fishing for od zamjeranja i želja da se ostavi dobar dojam skrbe za ukočeno i
cornpliments"), može biti riječ o pokušaju da se primatelj potakne na ne stvaralačko ozračje, doprinos razjašnjenju predmeta ne može biti
preuzimanje mučnih i teških zadaća ("Ja ti baš nisam od velike koristi optimalan. Mnogo se toga gubi jer se pošiljatelj ne usudi otvoreno
- moraš me osloboditi životnog tereta!") v. sl. 41. izložiti svoje gledište.ili zato što prevlast zadobiva samoprikazivanje.
Mnogo se toga gubi i stoga što primatelj sluša samo s pola uha. Jer
on je prije svega zaokupljen time da iskuša svoj vlastiti "nastup".
!
Brana za međuljudsku solidarnost (usp. Richter, 1974). Tajeđi
jedni pred drugima vlastite slabosti, strahove, probleme i težnju za
Ja ti baš nisam
od velike koristi
obavijest 1 Nemoj od mene mnogo
toga očekivati - ostavi me
na miru, oslobodi me
nadmoči, nemoguće je prevladati
ljude. Solidarnost pretpostavlja
udaljenosti koje međusobno dijele
otvoreno priznavanje vlastite osobe sa
(samooćitovanje)
životnog tereta! (apel) svim njezinim slabostima i takozvanim osjećajima manje vrijednosti.
Tako saznajem da i drugi pate, osjećaju se nesigurnima, imaju proble-
me, ponekad ne znaju što će sa sobom. Uviđam: uopće nisam tako sam
sa svojim problemima. Drugi uopće nisu tako čudesno sposobni, tako
SI. 41. (Skriveni) apelationi aspek: samoponižauajućeg samoprikaziuanja. suvereni kakvim samih smatrao, i mogu si prištedjeti sve ono na-
prezanje snage koje bi bilo prijeko potrebno da bih prikrio svoj osjećaj
T' "i7,l;lg<llljU vlastitih nedostataka" Dreikurs (1971.) kod djece manje vrijednosti. U pravilu, međutim, činimo sve što je u našoj moći
vidi izraz krajnje obeshrabrenosti, povezan s namjerom (finalni način da bismo izbjegli takve doživljaja. Zajedničkim naporima stvaramo
p~'(':":l~<lllj~l, lLi: sir. fl2 i JU.1·: ,:;1 ih CiC oslobodi određenih WUd(;a: izoliranost zbog koje natimo.

99
 "'pozornosti prema stvarima koje se u pojedinom trem.ctk.u
Opasnost za duševno zdravlje. (Djelomice umišljena) nužnost ivaju li meni i oko mene" (Petzold, 1973., str. 276)
da se .prema :am ~okažemo drukčijima nego što se iznutra osjećamo .
dovodi do trajne u~utarnJe ~.apetosti '. To nas stoji mnogo psihičke sna~~.;· _;K<mgruentnost odnosno autentičnost
ge .1 za s~bom uvijek .p,0vlacl latentm strah od raskrinkavanja. To j~{
Naputci komunikacijske psihologije glase: budi ti svoj, ponašaj se
dusevno nehl~IJenskI, a ~~mim t~m i P?vezano s rizikom tj eles .:;
a vani onako kako se iznutra osjećaš. A kao pretpostavka za to:
bolesti (primjerice, s opasnoscu od srcanog infarkta; usp. Richter, 1974.)~
kušaj sam sebi razjasniti kako se osjećaš u svojoj nutrini (očituj se
,sam sebi, spoznaj samog sebe)! Ti se naputci u psihologiji ugla,,rnom
•označuju pojmom "kongruentnosti" odnosno "autentičnosti".
r~
,
4. Psihološki naputci pod kongruentnošću se kod Carla Rogersa podrazumijeva podu-
darnost između triju područja ličnosti: unutarnjeg doživljavanja (=
Ka~cve ~a~utke pruža komunikacijska psihologija za ophođenje sa •. ono što osjećam, što se u meni budi), svijesti (= ono što od toga svjesno
samooč:~avaJucom stranom obavijesti? Često sam doživio da su polaz- . doživljavam) i komunikacije (= ono što o tome priopćavam, očitujem
mCI ~as:h tremnga upravo u toj točki bili razočaranima psihologom.
prema vani),
Ta oceklvah. su da će naučiti kako se samoprikazivanje dovodi do O značenju koje kongruentnost kao odlika ponašanja ima za me-
~rhunskog "sjaJa,. kako se osobno može "ostaviti optimalan dojam" i đuljudsku komvnikaciju Rogers (1973,) daje sljedeće iskaze:
prod~tl se '. Umjesto toga putokaz se usmjerava na suprotnu stranu:
nemoj se toliko ?rinuti za "dobar dojam"! Ta pretjerana zabrinutost je O Što kongruentnije pošiljatelj komunicira, to jasnije i jednoznačnije
rasipanje energije 1 smrtni neprijatelj jasne, nepristrane i solidarne primatelj' može razumjeti obavijest, Nekongruentne obavijesti, nasu-
kO~~,l1lk~.cIJe! Zamoljena za "trikove", Ruth Cohn je ponekad znala prot tome, pobuđuju nepovjerenje i nesigurnost; pošiljatelj ne zna pra-
reci: Kaži Jednostavno što se s tobom zbiva, to je strašan trik." (Tho- vo "na čemu je" .
mann, 1980.) O Što je manja pošiljateljeva uvježbanost u pozitivnom sarnopri-
.Da bih se pre:na vani mogao ponašati onako kako se u svojoj kazivanju i što otvorenije on "izdaje" svoje osjećaje i misli, to manje i
nutrrm doista osjećam, potrebna je i sposobnost da se to unutarnje primatelj treba biti na oprezu, A tko ne mora biti na oprezu, može
raspoloženje uopće razazna, potrebno je znati "što se to sa mnom slušati, doista intenzivno slušati svojega sugovornika.
zbiva".
O Što ga više, međutim, primatelj bude stvarno slušao, to više će se
Antičko "Spoznaj samoga sebe" i u modernoj nam se psihologiji
pošiljatelj osjećati shvaćenim. A kad se osjeti shvaćenim, prema pri-
llka~u]e kao kraJ~Ja mudrost. Samoočitovanje u tom smislu (očitovati
matelju će se odnositi s pozitivnim uvažavanjem (na odnosnoj strani
se sam sebi) znaci da sami sebe ne zavaravamo i obraćamo pozornost
na v,;astltu nutrll;~. To se ne čini pukom namjerom. Odgovor na pita- obavijesti).
nje ~ko sam Ja? zahtijeva propitivanje do posljednjeg trenutka. A O To pak primatelj zamjećuje, osjeća se prihvaćenim te sa svoje stra-
b~clucI da .tu n~ treba otkriti samo skrivena blaga, već i "neprivlačne" ne može kongruentnije komunicirati,
dijelove ličnosti, budući da susret s vlastitom "sjenom" (Jung) može Tako se međusobno potkrjepljuju pozitivna obilježja razgovora, a me-
bIt: vrlo bolan, samospoznavanje se ne može temeljiti na površnorn đuljudski dijalog poprima terapeutske kvalitete što ih karakteriziraju
načelu ug~de Pa Ipak su mudraci i filozofi svih vremena pridavali tri temeljna obilježja: kongruentnosL, pozitivno uvažavanje i suosjeća]-
veliku vaznost samospoznaji kao životnom cilju (usp Schumacher no razumijevanje,
1977., str. ~1-94). Tko u spoznaji i ljubavi vidi svoj Životni smisao'
mora .najp '. nje spozna ti.1 samog sebe kao prijeko potrebnu osnovu za oba' Nekongruentnost prvog i drugog stupnja Pri suproLnoj 1)0-
La doživljaja. javi, nehongruentnosti, moguće je razlikovati dva stupnja. Uzrnirno
. S8.mO"p07.nRja pojedinog trenutka naziva se "osvještenost" (aware- prirnjcr r~!dn"c: r]og'W(\1'8: netko je nekog drugog svojim podejenjivač-
!1,'''''\. s rr-rli s n ii no ia
, m ...6.
er št ,8 lt - t ('1,'lDIlC!:
".:' "1·'·· " brižne
{1]Pr. H' f) st.a ruu

101
100

'._.
_.--====-----"-----------
 kim korncntarom "prikazao u lošem svjetlu". Dotični uzbuđeno '\, : "zavaravaju, ne lažu sami sebi na vlastiti račun. Odlikuju se
šenim glasom, prelazi u protunapad. Prva osoba kaže: "Razumij~m nošču prihvaćanja duševno stvarnosti i time stječu, možda ne
~e ljutite ... " Dotični ga uzbuđeno prekida: "Uopće se ne ljutim. Napro> \~k"svoj mir", ali zato životno st i intenzivne međuljudske odnose.
iiv, mene sve to zabavlja, stalo mi je jedino do same stvari!" Stj~ČU određeno duševno zdravlje i često ostvaruju dublje, manje po-
Posljednji iskaz (komunikacija) stoji u očitoj suprotnosti s unutar- vršne međuljudske odnose.
njim doživljavanjern, što svatko može opaziti. Ovdje je moguće zami-
sliti dvije različite reakcije. Prva: čovjek zapaža da je uvrijeđen i bije- "Izvedeni" osjećaji. Sad o drugoj reakciji na pitanje "Što osje-
san (osvješćuje unutarnje doživljavanjo), ali pokušava to sakriti pre- ćate?". Kod tih se ljudi osjećaj javlja kao rezultat misaonog izvođenja,
ma vani ("zabavlja" ... "jedino do same stvari") kako ne bi otkrio slabu rezultat koji, kao u matematičkom izvodu, u konačnici slijedi iz od-
točku. To bi bila nehongruentnost prvog stupnja. Druga: čovjek nije ređenih premisa i lcgičkih veza. Ti su ljudi izgubili izravnu vezu sa
svjestan svojih osjećaja. On sam gotovo vjeruje u ono što govori. To bi svojim osjećajima ili jepak pokušavaju sami sebi izbiti iz gla~e. Osjeć~j
bila nekongruentnost drugog stupnja. 'S gledišta duševnog zdravlja se rekonstruira gotovo uz pomoć prikladnog razmatranja stvari.
ona je mnogo opasnija. Primjerice, netko koga su kritizirali, kaže: "Kritiku u jednoj točki dr-
Temeljna duševna pretpostavka za kongruentno samoočitovanje žim opravdanom i budući da mi je stalo do same stvari, osjećam se
sastoji se, dakle, u tome da sami sebe ne zavaravamo. Čovjek nastoji neutralno. U drugoj točki kritiku držim neopravdanom budući da to i
zapažati samo ono što mu odgovara. Zbog toga je ponekad potrebno to smeće suma tako da se tom točkom ne osjećam pogođen."
previdjeti neke događaje ili ih pak drukčije protumačiti i "naštimati" Kao što ~rn'o spomenuli, kruti koncept vlastite osobe ("Ja sam
da se podudare s vlastitom slikom svijeta i tako sačuvaju duševni mir. takav!") glavna je smetnja za izravno opažanje osjećaja (usp. str. 172
Isto se tako postupa s događajima koji se odvijaju u našoj nutrini. i 173). Carl Rogers u tome vidi izvor neuroze: da moramo izobličavati
Neki osjećaji i impulsi ne odgovaraju slici koju imamo o sebi, bilo ili poricati unutarnja iskustva koja se ne uklapaju u našu voljenu
stoga što se, promatrani s razumskog gledišta, čine nelogični ili stoga sliku vlastite osobe, "Ja sam čovjek koji voli svoju suprugu i svoju
što proturječe našoj pozitivnoj slici o sebi samima. Da bi zadržali djecu kao i svoje roditelje" - tada ne mogu samom sebi priznati izne-
(prividni) duševni mir, neki su se ljudi općenito odviknuli izravno nadr;e osjećaje gorčine i mržnje prema njima. Ali kamo s tim "izdaj-
zapažati vlastite osjećaje te pokušavaju tu prazninu zatvoriti razumom ničkim" osjećajima? Kamo sa svojom srdžbom koju pod snažnim utje-
koji se stavlja u službu vlastite slike o samom sebi. Tu bih činjenicu cajem svojeg koncepta vlastite osobe tajim pred samim sobom? Skup-
želio još malo razjasniti. Na pitanje "Što osjećate?" ili "Kako ono što lja li se ona u želucu, u leđima, zatiljku ili glavi? Psihosomatske tego-
su drugi rekli djeluje na vaše osjećaje?", moguće je kod različitih ljudi be svih oblika vjerojatno imaju svoj izvor u zatajenim, neizrečenim
zamijetiti dvije vrste reakcija: osjećajima (Vidi pogl. BIlL, 5.4, str. 172 i 173).
-j potresnoj povijesti svoje bolesti Fritz Zorn (1979.) piše: "Premda još
Izravni pristup osjećajima. Jedni vrlo izravno govore kako se
nisam znao da bolujem od raka, intuitivno sam već postavio pravilnu dijagnozu
osjećaju. Tako, primjerice na kritiku, netko reagira: "Uvrijeđen sam i
jer sam tumor promatrao kao 'progutano suze'. To je otprilike značilo kao da
najradije bih uzvratio udarac." Pri toj vrsti reakcije često se glas i
su se sve suze koje u svojem životu nisam isplakao, ili nisam htio isplakati,
mimikaJgeste podudaraju sa sadržajem izgovorenih riječi (kongruencija). nakupile u mojem grlu i stvorile taj tumor budući da se njihova stvarna svrha,
Povrijeđenost se pokazuje gotovo dvostruko. Ti ljudi imaju, barem na naime, da budu prolivene, nije mogla ispuniti. Čisto medicinski gledano, ta
trenutak, vrlo izravan pristup svojim osjećajima. Zapažaju svoje tijelo, poetski obojena dijagnoza, naravno, nije točna, ali u odnosu na čitavog čovjeka
oSjećaju što se s njima zbiva. Ne moraju "razmišljati" o onome što ona kazuje istinu: sva ona nakupljena patnja koju sam godinama gutao u
?sjećaju. Mire se s činjenicom da su njihovi osjećaji "nelogični" ili čak samom sebi, odjednom se više nije mogla zgusnuti u mojoj nutrini. Eksplodirala
"Ideološki neprimjereni": "Povrijeđen sam premda znam da' je tvoja je zbog svojega prevelikog pritiska i pri toj eksploziji razorila tijelo." (str. 132)
~,riLika točna i dobronarnjerna." Ili: "Zapažam da osjećam ljubomoru Ljudi koji svoje osjećaje "izvode" ili ih rekonstruiraju zaobilaznim
lako smatram ria ljubomora u našem odnosu nema što tražiti." Ti sc putem te pritom više razotkrivaju rezultat želja nego emocionalnu

102
103
 odgovaram: "Stalo ml Je do njezine 'usklađenosti'." Tim se pojmom
zbilju, često drže mala predavanja kad ih se upita za njihove osjećaje. koristim kako bih razjasnio selektivni karakter autentičnosti (na osnovi
Mobiliziraju svojega "glasnogovornika" koji izdaje gotovo službeno pri- čega se određuje izbor?) te naznačio granice autentičnosti kao općeva-
općenje _ u odmjerenim, opreznim formulacijama koje uglavnom malo ljanog vrijednosnog mjerila.
toga govore. Budući da se takav stil komunikacije na mnogobrojnim "Usklađenost" znači: podudarnost s istinitošću cjelokupne situa-
područjima našeg života smatra "suverenim" i pristojnim, vrlo je ras- cije koju, osim mojeg unutarnjeg raspoloženja i osobnih ciljeva, tvori
prostranjen i gotovo razumljiv sam po sebi. i narav odnosa (također i: međusobnog odnosa uloga), primatelje o
unutarnje raspoloženje i zahtjevi konkretne situacije. U pojedinim toč-
4.2. Selektivna autentičnost , kama:
Naputak koji se usmjerava u smjeru "veće otvorenosti i manje Fascinira me misao da postoji za me karakteristična egzistenci-
fasada" lako podliježe opasnosti da bude pogrešno shvaćen u smislu . jalna nit vodilja koja mojem životu daje smisao, smjer i određenu
načela: "Iznesi sve što ti leži na srcu - a što će drugi s time učiniti, . , "temu" - i da napredovanje po toj niti i u skladu s njom za sobom
njegov je problem!" Kako bi se spriječio taj nesporazum, Ruth Cohn je , povlači "osjećaje usklađenosti" - dok, nasuprot tome, udaljavanje od
oblikovala pojam "selektivne (= na odabiru zasnovane) autentičnosti". ",nje dovedi do "simptoma odstupanja" različitih vrsta i dosega - od
"Autentičnost ponajprije podrazumijeva dvije stvari: s jedne strane na- " malog "neraspoloženja" do velikih depresija, životnih kriza i bolesti. Iz
stojanje da što jasnije spoznam vlastite osjećaje, motivacije i misli, da se tog se gledišta takvi bolni simptomi pokazuju smislenima; ta oni sadr:
gotovo ničim ne zavaravam. S druge strane da ono što želim reći posve jasno . ,že poruke iz obavještajnog središta nesvjesne mudrosti kao i poziv na
iskažem. Jasnoća podrazumijeva da to kažem tako da drugi može prihvatiti. " promjenu kursa, Stoga se isplati obratiti pozornost na takve nesvjesne
Drugi, naime, posjeduje "prijamnik" koji možda i nije prilagođen na mene, na poruke koje se češće očituju u osjećajima, tjelesnim signalima i snovi-
ono što "odašiljem" i kako "odašiljem". Moram, dakle, pokušati zamisliti kako .~ma nego u razum skim promišljanjima. Postoje mnogobrojne metode i
drugi čuje ono što se u meni zbiva. Jednom sam prilikom to formulirala na
'.' P?magala pomoću kojih se ta "inteligencija srca" može oglasiti iz "unu-
sljedeći način: "Ne želim reći sve što je istina, ali ono što kažem treba biti
.,' tarnje onostranosti" (Cohn, 1975.), a od njih je najpoznatija i najučin-
istinito ..."
"Za mene otvorenost nije nešto što od samog početka postoji među ljudi- , , kovitija meditacija.
ma kao mogućnost, već nešto što se mora oprezno stjecati i učiti. To nije '. Usklađenost se uspostavlja kad moja komunikacija (i moje cjelo-
moguće odmah i uz nasilje." . 'kupno djelovanje) u svakom trenutku odgovara mojim namjerama i
"Smatram, doduše, da čak i u najboljem odnosu određena područja još . ?ritom često više cijeni izraz od učinka (usp. str. 52 i 183 i dalje). Što
uvijek ostaju zatvorenima. Ne mogu zamisliti nijedan odnos u kojem je u . to znači - "izraz cijeniti više od učinka"? Često sam oko sebe prihva-
svako doba moguća i prihvatljiva potpuna otvorenost. Zbog toga razlikujem ćao stanja koja sam smatrao nelogičnima ili besmislenima opravda-
izmedu maksimalne i optimalne autentičnosti. Smjernica je: priopćiti part- , vajući se pred samim sobom da "ionako neće ništa koristiti" ako se
neru osobna iskustva koja doživljavam u svojoj nutrini s optimalnom unutar-
.protiv njih pobunim. Zbog pretpostavljene (ne)učinkovitosti odustao
njom iskrenošću i komunikativnom jasnoćom. Optimalna autentičnost uvijek
sam od izražavanja svojega stava, svojih osjećaja i time si doduše
ima selektivni karakter; maksimalna, tj. apsolutna iskrenost može razoriti
odnos. Smatram da je apsolutna otvorenost ludost. S druge strane, naša civi- prištedio sukobe, neuspjehe i uzbuđenja, ali i uskratio život~ost i sre~
lizacija treba nadoknaditi dugo razdoblje destruktivnog prešućivanja i lice- ću. Za onog tko teži usklađenosti, postizanje željenog učinka postaje
mjerja. Stoga smatram da se s pokretom otvorenosti pod svaku cijenu klatno drugorazredno (ali ne i sporedno). Danas naslućujem da sam se u
vraća u suprotni smjer. I pritom je potrebna dinamična ravnoteža - između čitavom svojem dosadašnjem životu previše usmjeravao prema
dvoličnosti i bezobzirnosti. Ili, pozitivno rečeno: izmedu dobre šutnje i dobre (pretpostavljenim) učincima svojih postupaka i na taj se način zatvo-
komunikacije." (Iz intervjua s Ruth Cohn, 1979.) rio u sličnu krletku tlapnji poput one koju sam prikazao na sl. 32 (str.
?6). u s.tvamosti jE; vrlo teško predvidjeti bplet učinaka nekog postup-
"*.:~.Usklađenost "ta. Jedma mogućnost da iskusimo njegov učinak jest u tome da 1'i3-
Kad ml' pitaju: "Do čega ti je, općenito govoreći, stalo 11 tvojoj xuamo (jLll'l~lj(~IH postupak i prepustimo be iznenadcuiu.
1\(,ll1lll1ik:-l('iii n,~pn'rl knl(\rn ~p vrli(-\dn()~nnn) rn io ri lu llC:Tni0T':1Vt=lŠ?".

105
10,1
 U prvom sam pokušaju odredio "usklađenost" kao "ono meni
primjereno" u danom trenutku. Za razliku od autentičnosti, time se ne
implicira samo podudarnost između unutarnjeg raspoloženja i iz-
vanjskog ponašanja, već općenito i podudarnost s mojim namjerama.
'l'o je gledište vrlo važno, jer ako svojega prijatelja želim osloboditi iz
zarobljeništva stranih sila, u određenim okolnostima morat ću lagati
i varati i pritom glumiti iskrenost. Moje ponašanje tada ne bi bilo
autentično, ali bi moglo biti posve sukladno.
U drugom pokušaju pojmovnog određenja želio bih uključiti i
izvanjsku situaciju. "Usklađenost" sada znači podudarnost s naravi
situacije (kako je definiram). Ako situacija zahtijeva brzo djelovanje,
u određenim ću okolnostima izdavati vrlo glasne zapovijedi i neću
puno misliti na to kako se pritom osjeća primatelj. Ako nekom trebam
priopćiti da je otpušten, neću upravo tad opširno nabrajati njegove
vrline (čak i ako su istinite, u toj situaciji to jednostavno nije primje-
reno!). Kao učitelj tenisa svojem ću učeniku možda nakon svakog udarca
davati naputke i povratne obavijesti. Kad bih to činio kao teniski
partner svoje supruge, takvo bi ponašanje vjerojatno bilo gnjavatorsko
i uobraženo. Ekstremno karikirani slučaj navodi humorist Jurgen van
Manger: neposredno prije pogubljenja krvnik razgovara s prijestup-
nikom i izvješćuje ga o svojoj brizi da još na vrijeme tramvajem stigne
kući itd. Za narav situacije vrlo je bitna vrsta odnosa prema prima-
telju i njegovom unutarnjem stanju. Bezobzirna otvorenost i intimnost
pretpostavlja drukčiji odnos od uljudnog stručnog razgovora. Ako je
drugi povrijeđen, zbunjen ili nepažljiv, ne mogu mu pripovijedati o
svojem posljednjem ljetovanju.
Presudnim pitanjem za postizanje usklađenosti (ili otkrivanje ne-
usklađenosti) smatram: "U čemu se sastoji istinitost situacije?"
Spaja li nas zajednički interes (koji"), ili se nalazimo u suparnič-
kom odnosu? Postoji li između nas neizgovoreni sukob? (Ako postoji,
ne možemo sad voditi baš ugodan razgovor.) Jesam li osobno pogođen
tvojim odlukama? (Ako jesam, teško ću biti tvoj savjetnik.) Imamo li
jednaka prava ili sam ja tvoj pretpostavljeni i u konačnici moram sam
snositi odgovornost za dotičnu odluku? Jesu li se polaznici dragovoljno
upisali nil moj tečaj ili su poslani? (Ako su poslani, teško ih na početku
mogu pitati što žele od nas naučiti.)
Korrumik acija jP \Isklanen8 kad se pruža prostor onome što !::e \l
prostoru nalazi. Često sam stvarno iznenađen kao netko izgovori upravo
ono što "visi II zraku" - toliko smo se naviknuli na službeni protokol
koji nilsl,,;; !1!'ikrij'i neugodnu istinu pojedi!'c situacije
106
.----._.
Nadam se da sam, barem približno, uspio prenijeti štopodrazu-
mijevam pod "usklađenošću" - da podudarnost s istinitošću situacije
podrazumijeva osviještenost moje unutarnje i izvanjske zbilje te da
· pritom određenu ulogu igraju ponajprije sljedeći aspekti: moje unutar-
nje raspoloženje, primateljevo raspoznatljivo stanje, moj odnos (i: odnos
moje uloge) prema njemu, zahtjevi konkretne situacije i moje namjere.
I.
5. Autentičnost - cilj učenja?
Može li se autentičnost, može li se jasnije (i potvrdno) zapažanje
vlastite unutrašnjosti te manja zabrinutost za samoprikazivanje nau-
·čiti? Odgovor glasi: da. Doduše, učenje kod tog cilja ne slijedi zakon
·marljivog uvježbavanja te ćemo (nadam se) uzalud tragati za "učinke-
..•..
vitim programima treninga" ili, štoviše, čak i za "programiranom po-
· dukom". Umjesto toga, prijeko potreban je terapeutsko-egzistencijalni
·proces koji sadrži sučeljavanje s objema velikim zaprekama: s (dru-
štvenim) odnosima oko mene i (društvenim) odnosima u meni samom.
· Na pojedinčevoj razini autentičnost pretpostavlja minimalnu mjeru
osjećaja vlastite vrijednosti. Tko je potajno uvjeren da se "nema čime
..pohvaliti", neće se otvoreno izlagati iu mnogim će slučajevima svoj
·osjećaj manje vrijednosti nastojati kompenzirati pojačanom težnjom
·za uvažavanjem. Tu je temeljnu povezanost izmedu osjećaja vlastite
vrijednosti i komunikacije u više navrata ustanovio već Alfred Adler,
· a u novije vrijeme osobito Virginia Satir (1975.). Komunikacijska spo- .
sobnost kao cilj učenja stoga zahtijeva kurikulum koji potiče duševno
zdravlje cjelokupne osobe. U tom smjeru djeluju terapeutski procesi
čija je svrha pojedinčevo izmirenje sa samim sobom, prihvaćanje nje-
govih tamnih strana i odustajanje od ideala savršenstva u kojem se
. svaka pogreška, svaki nedostatak javlja kao izvor nelagode i sramote.
S drugom velikom zaprekom suočavamo se na razini društva kao
institucije. Tako će se autentičnost vrlo teško razviti ako se institucija
temelji na suparništvu. Dokle god škola bude ispunjavala društvenu
zadaću odvajanja "kukolja od žita" i, sukladno tome, na zelenu granu
dolazio samo onaj učenik koji se zna prikazati sa "strane žita", škola
će ostati leglom straha od samoočitovanja. U J acobsgaardovu radu
(1977.) ispostavilo se da 70% ispitanih učenika, prema vlastitim rije-
čima, osjeća strah kad trebaju govoriti pred drugim ljudima. Sukladno
tome, suparnički i natjecateljski odnosi na radnom mjestu nisu osobito
prikladni Z8. poticanje ).1~~tpntičn()[';, fasade lišenog stila ophođenja. Dje
107
 latnici u poduzeću nalaze se pred nerješivom dvojbom: s jedne strane ·normalnim međuljudskim odnosima vrlo žilava i ustrajna budući da
podliježu službenom pozivu na suradnju (i moraju stoga s veseljem dovodi do podizanja zaštitnih fasada te se stoga njezina realnost uopće
,~ pri.hvaćati sve što potiče suradnju - primjerice, priznati pogreške, ne ·ne može provjeriti. U grupama za samospoznaju i trening postoji
rasi.pati energiju na čuvanje obraza). S druge strane izvrgnuti su ne- mogućnost da tu tlapnju provjerimo u zbilji. Obično članovi grupe s
službenom apelu na "rad protiv drugih": tko se uspije istaknuti i, po čuđenjem i zadovoljstvom zaključuju: ako izdam nešto od svoje nevo-
mogućnosti, prikazati druge u lošem svjetlu, povećava svoje izglede za ljene strane, ne samo da me drugi ne odbacuju, već im se čak još više
napredovanje u karijeri. Stoga je razumljivo da ti djelatnici reagiraju približavam! Smijem biti onakav kakav doista jesam - i to je dobro.
skeptično i podvojeno, djelomice čak i izrazito odbojno kad im se na U istraživanju što su ga proveli Yalom i dr. (1974.) članovima
komunikacijskom treningu preporuči autentični, kooperativni stil ep- grupe koji su imali veliku korist od skupne teraprije postavljeno je
hođenja. Često ga ocjenjuju kao osobno obogaćenje za svoj privatni pitanje koja su iskustva u grupi za njih bila najznačajnija. Ovdje na-
život, ali iskazuju sumnju u mogućnost njegova prenošenja u profesio- vodimo pet najčešćih odgovora:
nalnu svakodnevicu. Neki se pak pribojavaju gubitka svojega životnog
1. otkrivanje i prihvaćanje za me prije neprihvatljivih dijelova vlastite
smisla nakon što su godinama i desetljećima (uspješno) sudjelovali u
ličnosti (pozitivnih kao i negativnih);
natjecanju za unaprjeđenja te ih iznenada spopada krizni osjećaj da 2. moći kazati što mi je smetalo umjesto da to zadržim za sebe;
su propustili "ono pravo". U svakom slučaju, tema "Mogu li se pokazati B. da mi ostali članovi grupe iskreno govore što o meni misle;
onakvim kakav doista jesam?" redovito se pokazuje ispunjena energi- . 4. naučiti kako mogu iskazati svoje osjećaje;
jom i vrlo značajnom za svakog pojedinca - "komunikacijski trening" · 5. naučiti da sam snosim krajnju odgovornost za to kako živim svoj život,
postaje egzistencijainim sučeljavanjem. bez obzira koliko me drugi pritom savjetovali i podupirali.
Unatoč tim strukturalnim "prisilama", bilo bi pogrešno pretposta-
viti da nema slobodnog prostora za individualno oblikovanje ličnosti. 5.2. Pomoćna pravila
Isto je tako pogrešna i pretpostavka da se najprije mora promijeniti
cjelokupno društvo, a tek se onda. mogu mijenjati i obrasci ljudskog Ruth Cohn (1975.) formulirala je nekoliko pomoćnih pravila koja
ponašanja. Naprotiv, da bi se napredovalo, potrebno je usuglasiti male potiču autentični stil ophođenja; ona se ne odnose samo na grupe za
korake na osobnoj i društvenoj razini (usp. Schulz von Thun, 1980.). samospoznaju, već, primjerice, i na grupe za učenje i rad. Nekoliko
primjera:
5.1. Grupe za samospoznaju
o Zastupaj samog sebe u svojim iskazima; govori u svoje ime, a ne u
Mali koraci na osobnoj razini mogući su u grupama za samospo- množini ili neodređeno.
znaju (primjerice, encounter group s, prema Carlu Rogersu, 1974., ili
, .O Ako pitaš, kaži zašto pitaš i što to pitanje za tebe znači. Iskaži
tematski usmjerene interakcijske grupe prema Ruth Cohn, 1975.). Na
~( samog sebe i izbjegava] intervju.
osnovi međusobnog povjerenja članovi grupe uče se očitovati te s vre-
menom iskazivati i osjećaje koji nisu "na liniji" (usp. str. 173), Vrijed- ~~'O Budi autentičan i selektivan u svojim komunikacijama. Osvijesti
nost samoočitovanja lišenog fasade temelji se na sljedećoj činjenici: :. što misliš i osjećaš te biraj što kažeš i činiš.
nepovoljni osjećaj vlastite vrijednosti ("Takav kakav sam, ne mogu se 'o Suzdržava] se, koliko je god moguće, od interpretacija Umjesto
pokazati!") moguće je ispraviti samo ako se uopće omogući uzajamna toga izriči svoje osobne reakcije.
razmjena iskustava Ako nekoga njegovi bližnji priznaju i prihvaćaju, O Obrati pozornost na signale svojega tijela. Ono ti često može reći
tn ~p imati tPT8PPllt.sku vrijednost samo ako se to prihvaćanje i pri- više o tebi samom nego tvoj razum.
z nanje odnosi 118. njega SC11)108, cl 118 na fasadu koju drugima pokazuje.
Obično živimo s tjeskobnom fantazijom: a1<0se pokažem onakvim kakav Dokle god se tim pravilima koristim kao osobnim smjernicama,
rl";··:!:l j('S;:1n1, S;l svim svojim ""r](),,(;'l("i!T!rI. dr'lIgi će Hil.' ndhacili st.n iat ona tvore korisne naputke i podsjetnika (~il11 SC, rnedutim, počnem
\,. ,-' ~..
'.
'.' •• '
,.'
, .•. ' '.l
.,"
I ~. __,. OJ
:1
tj ~..
.
"l~_,,~~J:
.. ,
, .•.~"'
o ••
•.....""
~- • ~~. •
fTI,. 1... _.
- •..• - ~ • v'
_,_
J'"
jl.~
-'
.•. ,:
.C .J'
"
iarati "kornu ni k atiisk o noli ciio" i korl druzih k~17!1i8v;lli "nl'r>kršaie ]11",!-

108
 vila", zloupotrebljavam pravila kao sredstvo borbe. Ta zloupotreba "služi ·općenito se ipak smatraš prilično kompetentnim i ugodno se~~~~;
duhu kojeg ona (pravila) žele suzbiti" (Cohn, op. cit., str. 128) - v. sl. na svojem radnom mjestu! Odgovor koji sam našao na to pitanje ~
42. ·je: ostali su se članovi grupe također uglavnom prikazivali sa SVGje

nesavršene strane. Kao da sam se nesvjesno "savio prema skupnom

·vjetru", tj. svojim osjetljivim ticalima naslutio tajne norme grupe i'
zaplivao uz (psihičku) struju.
Treba, dakle, paziti da nove vrijednosti (autentičnost) ne postaliu
· neko:n vrstom obuezatnog programa, novom mjernom ljestvicom na
.kojo] valja zaslužiti pozitivne bodove. Ono što je zamišljeno kao proces
· osobnog oslobađanja, unutarnje emancipacije, na taj se način izobliču-
·je u novo postignuće prilagodbe. Duševna se energija ponovno usmje-
•.rava na samoprikazivanje, premda s novim sadržajem, i ne oslobađa.
Iz tog se razloga ni "autentičnost kao cilj učenja" ne bi trebala vješati
na veliko zvono. niti velikim slovima isticati na zastavu. A pogotovo se
· ne bi smio vršiti veliki pritisak kako bi se taj cilj postigao. "Nekrive-
.' tvorenost" je, naime, spontani fenomen, tj. ona se javlja sama od sebe
i ne uspostavlja apelom (v. Pogovor, točka 7, str. 230). Svako samovolj-
· no "naprezanje" oko nekrivotvorenosti izobličuje njezinu bit i u najbo-
"ljem slučaju stvara "fasade nekrivotvorenosti" sa stereotipnim formu- , i

··lacijama ("Sad osjećam veliki zid između tebe i sebe") koji na određeni
Sl. 42: Pomoćna pravila interakcije nisu batine komunihacijske policije. način djeluju "prividno nekrivotvoreno" te su zbog svoje implicitne .
težnje za nekrivotvorenošću gore od "normalnih fasada" (vidi opširno
5.3. "U nedostatku je vrlina" str. 230 i 231).
Sigurno je za nas velika prednost kad nam se u terapijskim gru-
pama za samospoznaju i trening otvara prostor za vježbu u kojem
možemo naučiti kako se više približiti sebi samima i bezbrižnije se
prikazati prema vani. Pa ipak, u vezi s tim treba upozoriti na opas-
nost. Vidim je u tome da članovi grupe ubrzo opažaju da unutar grupe
vlada drukčija norma nego u običnom svakodnevnom životu: u njoj se
cijeni onaj tko može slobodno govoriti o svojim problemima te opaža
i izražava i manje privlačne strane svoje osobe. Pritom treba paziti da
ne dođe do nove, uzorne prilagodbe novim normama, prema motu: "U
nedostatku je vrlina" te da samo očitovanje problema ne postane zna-
kom raspoznavanja nove psihološke rnode.
Sjećam se kako sam jednom sudjelovao u tematski usmjerenoj
grupi za samospoznaju. Prvog dana, tako je bilo dogovoreno, trebali
8:,,0 se upoznati preko našeg posla. Kad sam uutiao na "red", pripovi-
jedao sam o različitim poteškoćama s kojima sam se morao boriti i
govorio o osobnoj nesposobnosti da svladam Le teškoće. Nakon toga
~::!:n .se ;';"p:':jJaštl'!HJ pitao: z.ašto si toliko l1clr-;;"šuvao pot cskoče? Pa

110
111
 II. Predmetna strana obavijesti

Koji se komunikacijsko-psihološki problemi javljaju pri razmjeni

informacija o predmetu, što tu može krenuti po zlu?
Izdvajam dva problema. Prvo, razgovori i rasprave o pojedinim
pitanjima .često poprimaju "subjektivan" ton, odnosno komunikacijskim , ,;,j
je partnerima teško "držati se samo teme", Drugo, zbog svoje nera- o'

zumljivosti prenesene informacije o predmetu ne pristižu primatelju, j

Iz toga proizlaze dvije teme i dva cilja komunikacijskog treninga: objek-
tivnost i razumljivost, Kakvom ponudom raspolaže komunikacijska ,1
. I

psihologija da bismo se približili tim ciljevima? !

1. 'Objektivnost
"Meni je stalo jedino do same stvari", revno nas uvjeravaju mnogi
pošiljatelji. Što je uvjeravanje usrdnije, to više su na mjestu sumnje.
S obzirom na četverostranost obavijesti i na činjenicu da međusobno
komuniciraju ljudi (a ne računala), rijetko je doista riječ jedino o sa-
moj stvari.
Pod objektivnošću se podrazumijeva razmjena podataka i argume-
nata koji se odnose na predmetni cilj, presuđivanje i donošenje odluka,
lišena ljudskih osjećaja i težnji kao što su: htjeti sačuvati obraz i
zadržati pravo, producirati se, osvetiti i rehabilitirati, prikazati se
dobrim djetetom ili pokazati drugima itd. Općenito kazano: objektivnost
se dostiže kad sporazumijevanje na predmetnoj razini neometano
, napreduje, a da: pritom prevlast ne dobivaju popratne poruke na ostalim
trima stranama obavijesti.
Doista, kod nas je jedna od najnerazvijenih sposobnosti voditi
raspravu o nekoj temi bez neprijateljstva i omalovažavanja na odnosnoj
razini. Neistomišljenik se doživljava kao neprijatelj i nužno zlo te se,
sukladno tome, s njime i postupa (usp, sl. 43),
Nasuprot tome, svrha je komunikacijske psihologije povezati vlas-
tito gledište o predmetu s poštovanjem prema suprotnom mišljenju,
nadahnuti temeljnim stavom: prihvaćam i pozdravljam ela svatko pro-
matra stvar sa svojega gledišta, ovisno o vlastitom životnom iskustvu

'.
i vlastitim životnim okolnostima Ti si drukčiji od mene, ja sam dru k-
čiii 0,1 tphp Ako budemo i(~dml dnworr8 slušali i gledište drugoga

__________________ ~Il"'_~ _ 1ĐUDl'"1SA" _~.1lII!

J 13
 ..o, "

prihvatili kao polaznu točku, naš susret može uroditi necim što je . .;":;.<:~ko'("x~;.o o
00000
Obavijest o spornom predmetu tada bi izgledabi':ot:~lfi2w: na
bogatije i pravilnije od onoga što je svatko sam za sebe u njega unio.",
o~l. 44. o ',;,'Ak:r~;~~~o:~
.y Koja nam-sredstva stoje na raspolaganju da bismop0f3~~_
Teza X je točna tivnu raspravu o temi? Moguće je razlikovati dvije bsnoVJ~;t"~'L -' o

(predmetni sadržaj) no suprotstavljene strategije. Svrha prve, uobičajenije, jest 00" 000
".'._ .0 i udaljavanje od teme ("To ne pripada ovamo"). Nasuprot tome,
v
V- strategija želi tim smetnjama čak dati prednost. o

ir'
Znam o čemu je riječ, ir' 00.1.1. Prva strategija ("To ne pripada ovamo!")
v
imam uvid u stvar, v
1/
obavijest Urazumite se!
Obično u obrazovnim i radnim grupama nailazimo na gledište "To
(samoprikazivanje) (apel)
l/
ne pripada ovamo!" Taj poziv na disciplinu pokušava spriječiti neželjene
V
V upadice ("Držimo se ipak teme"). Za neometano odvijanje brzih
v kontakata ta metoda može biti rješenje iz nužde kojim se štedi vrije-
me. Ona, međutim, ostavlja malo izgleda za dugoročnu suradnju ako
Kako samo može
(... biti tako zao!glup i se pod pokrovom objektivnosti krije zmijsko leglo ljudskih osjećaja. Za
držati tezu Y ispravnom) angažiranu, kreativnu objektivnost potreban je, naime, uzgonski vje"
(odnos) tar pozitivnih međuljudskih odnosa. U protivnom, i na predmetnoj
razini vlada mrtvi1o. S druge strane, subjektivni se impulsi ne mogu
.j
Sl. 43: Predmetne gledište često se povezuje s nadutošću i neprijateljstvom na odstraniti iz (duševnog) svijeta - oni su dio stvarnosti i kod službene
drugim stranama obavijesti.
zabrane odlaze u podzemlje i iz skrovitosti utječu na komunikaciju:
prividno objektivno argumentiranje postaje pokretačem osobnih razra-
čunavanja, preduga "objektivna" izlaganja služe samoprikazivanju i
Teza X je točna
samoopravdanju - "predmet" postaje trojanskim konjem osobno-emo-
(predmetni sadržaj)
cionalnog podzemnog kretanja.
'." -'.'
v Iznesite svoje gledište i 1.2. Druga strategija ("Smetnje imaju prednost!")
Uvjeren sam u X - ir'
l/ poslušajte moj stav
pritom mogu biti u Komunikacijski psiholog' stoga preporuča da odbacimo "utuvljenu"
pravu ili krivu
V
V
obavijest (Možda smo udvoje
normu objektivnosti (ne govori o sebi samome, ne budi osoban, osjećaji
V pametniji nego svatko
(samoočitovanje) nemaju što tražiti u stručnom razgovoru). Umjesto toga on preporuča
1/ za sebe)
ir' (apel) hrabrost za povremenu metakomunikaciju, s istaknutom ulogom
V~ ~.
samoočitavajuće i odnosne strane obavijesti: "Kako se odnosi mo jedni
prema drugima? Što me pokreće da vam uvijek smjesta proturječim?
Vjerojatno imate dobre razloge
Zašto se bojim izreći vlastito gledište? Kako se osjećam u ovoj grupi
za tezu Y - prihvaćam i (ovom tijelu) itd.?
pozdravljam drukčije mišljenje
(odnos) Ruth Cohn, čije se životno djelo sastoji u usuglašavanju zahtjeva
struke sa zahtjevima ljudskosti i ljubavi prema bližnjima, kazuje to u
Sl. 41: [(onwnilw.c!js!zo·psihološha stl"1lhtu./"Q.obauijesti o spornom predmetu s kratkoj formuli: "Smetnje imaju prednost." Za Ruth Cohn to se "komu-
1ru i.u.: i; in. ;')I.t:,lliŽ;u(!,..;i,l:,Ji poprat» im. jJf)I'uh(llli.(/.
.'~';)"I,-, nikacijsln, pravilo" samo uklapa u ljudsku stvarnost. Ona piše (1975.,
st.r, 122):

'--- __ l_.i_(i ~JII .1.1.5 _

 "Smetnje de facto imaju prednost, bez obzira na to daju li se smjernice Ali postoje i opasnosti. Iz vlastitog životnog iskustva znam koliko
ili ne. Ne pitaju za dopuštenje, jednostavno su tu: kao bol, kao radost, kao neobičan i opasan može biti takav (osobno-međuljudsko-objektivni) stil
- strah, kao rastresenost; pitanje je samo kako se s njima izlazi na kraj. Antipa- komunikacije. Odgajani prema temeljnom načelu prve strategije, mnogi
tija i zbunjenost mogu skameniti pojedinca i potkopati grupu; neizgovorene i nisu naučili govoriti o svojim unutarnjim zbivanjima i izraziti osjećaj-
potisnute, one određuju zbivanja u školskim razredima, u nadzornim odbori- ne aspekte međuljudskih odnosa. Tako se "domaći teren" mnogih ljudi
ma, u vladama. Pregovori i nastava polaze stranputicom ili se kreću u krugu. nalazi na predmetnoj (činjeničnoj) razini, na kojoj se sa svojim izobra-
Ljudi sjede za katedrom i zelenim stolom tjelesno nazočni, aduhorn odsutni.
ženim razumom i dobrim jezičnim sposobnostima dobro snalaze i ugod-
Odluke se tada ne donose na osnovi stvarnih promišljanja, već podliježu
no osjećaju. Za njih su samoočitavajuća i odnosna strana tanak led na
diktaturi smetnji - antipatiji među sudionicima, neizgovorenim interesima
te osobnim depresivnim i anksioznim duševnim starijima. Rezultati su, sukladno kojem se lako mogu poskliznuti. Bilo bi pogrešno zahtijevati od njih da
tome, lišeni duha i smisla te često destruktivni. preko noći posve izmijene svoj način komunikacije. Stvarni se napre-
Bezlični, 'smetnji lišeni' razredi, predavao nice, tvorničke prostorije, kon- dak odvija puževom brzinom, u malim koracima što ih duševno može-
ferencijske dvorane tada su ispunjene apatičnim i podložnim, ili pak očajnim mo podnijeti. Uz oprezan uvod mnogi su se polaznici naših treninga
i buntovnim ljudima, čije frustracije dovode do razaranja vlastite osobe ili vrlo brzo sprijateljili s novom normom i stekli hrabrost odvažiti se na
ustanove. "igru na stranom terenu". Spoznali su ili naslutili kako se u tome krije
Postulat da se prednost daje smetnjama i strastvenim osjećajima znači mogućnost da potaknu rast nerazvijenih područja ličnosti. Rast je mo-
da priznajemo ljudsku stvarnost, a ona sadrži činjenicu da su naša živa,
. guč-samo u "igrama na stranom terenu" ("igra na stranom terenu" =
osjećajima pokretana tijela i duše nositelji naših misli i djela. Kad se ti nositelji
kolebaju, naša su djela i misli podjednako nesigurni kao i njihovi temelji." igra na područjima na kojima nisam trenirao, gdje nisam siguran u
pljesak i prijeti mi poraz).
A na drugom mjestu (str. 1~4): Druga opasnost druge strategije je u mogućnosti da radna/obra-
zovna grupa smetne s uma svoj predmetni cilj i pretežito se posveti
"Nsvjerojatni broj sitnih neraspoloženja koja iz bilo kojeg razloga nisu njegovanju odnosa i terapeutskoj obradi osobnih problema. To se nedav-
iskazana ili su se učvrstila iza streljačkih rovova i obrambenih bedema, a zbog
no dogodilo u nekim grupama studenata kad su se pojavili grup-
kojih trpe ljudi, odnosi i poslovi, čak i za najuvježbanije voditelje grupa uvijek
no-dinamični postupci učenja. Osjećaji koji su godinama potiskivani
iznova su gotovo nevjerojatan doživljaj.
Kako se prema takvim pozitivnim i negativnim smetnjama općenito od- zbog poziva na objektivnost izbili su sada na površinu izanjihali klatno
nose u različitim tijelima i razredima te ostalim grupama? Sto čine sudionici? na posve drugu stranu. Činilo se kao da je, nakon dugotrajnog miro-
1. Glume pozornost koja u stvarnosti ne postoji. 2. Prisiljavaju se na pozornost vanja, otvaranje emocionalnih brana dovelo do prave poplave medu-
koja se hrani samo djelićem njihove energije jer se ova veže uz jake emocije. ljudske tematike. I ponovno je zasluga Ruth Cohn što je pokazala put
3. Potisnute emocije se, uglavnom sporednim putovima, uvlače u odluke i između Scile i Haribde: Scila nas vuče u visinu, na izdvojenu, ap-
misaone procese kao izvori pogrešaka." straktnu razinu bezličnog razmatranja i teoretiziranja. Haribda nas,
naprotiv, vuče prema dolje, u ponor osobno-emocionalnog samospozna-
Na kornunikacijskim treninzima za radne grupe (primjerice, na- vanja. U njezinom "tematski usredotočenom interakcijskom sustavu"
stavnička vijeća ili odjele u nekom poduzeću) pokušavamo oprezno (TUI) voditelj eva zadaća, a potom i grupe, jest pridati podjednaku
uvesti takvu metakomunikaciju i za nju osposobiti polaznike. Pritom pozornost svim trima komponenta ma zbivanja te ih na odgovarajući
je polaznicima ispočetka teško shvatiti da "toliko osobnoga" ne samo način izbalansirati:
neće li potpunosti torpedirati "objektivnost", već će je čak i potaknuti!
Strah: što tu sve može "izbiti na površinu" te ne stoji li to previše O O N O (stuar, tema, zajednička zadaća);
vremena? Ruth Cohn ponekad kaže: "Imamo malo vremena, stoga OJA (pojedinac u grupi sa svojim osjećajima, osobnim mogućnostima
moramo postupati polako ... !" Potajna neprestana preopterećenost pred- i smetnjama),
metne strane neprerađenim udjelima samoočitovanja i o~nosa d~go- O M I (grupa sa svojom mrežom odnosa i svojim interakcijama) -
ročuo lL\; .~:~uji ::)(:.ii1HJ\'i~l! vrcuu.u.r, YCĆ i više dušcvue energije; Lilroscno usp. sl. ·i~.
vrijeme L~i rastcrcceuje vraca se ti VlSeSCrLllUUl kamui.ama.

116 ll7
 ono (predmet)
ono

~~
..
..,

~ .

"

.... .'

ja (pojedinac) rn i (grupa)
ja mi
SL 45: Tri komponente zbivanja koje je potrebno izbalansirati u radnim i
obrazovnim grupama prema tematski usredotočenom sustavu interakcija Ruth Sl. 46: RazdvajaiLje predmetne i odnosne razine u današnjem vremenu. ~.'

Cohn (1975.).

1.3. Razdvojenost predmetne i odnosne razine
svakodnevnom životu
Složeni trokut sadrži više mudrosti od same misli o potrebi rav-
noteže pri vođenju grupa. Upućujući na izvornu povezanost predmet-
ne i odnosne razine, osvješćuje nam razdvojenost tih dvaju aspekata
u svakodnevnom životu. Trokut je razlornljon (sl. 46): živimo u svijetu
rada u kojem vlada predmetna nužda, a pojedincu i međuljudskim
odnosima ne pridaje se nikakvo značenje. Ako im se i pridaje, često je
to samo s obzirom na njihovu funkcionalnost glede stvarne učinko-
vitosti. Tako se briga za "među ljudske odnose" iskazuje samo ondje
gdje pojačana skrb za bližnje obećava povećanje učinkovitosti (v. str.
] 79 i dalje) Razvijanje ličnosti svakog pojedinca i oblikovanje međuljud-
skih odnosa IH" smatraju se, međutim, vrijednostima samim po sebi.
To snažnija je pak želja da se ti doživljaji prikraćenosti nadokna-
de Il privatnoj sferi koja treba ispuniti sve osobne i zajedničke želje:
sigurnost, intimnost, životnu radost, meduljudska sučeljavanja, odgo-
vor na pitanje o smislu postojanja. Ali budući daje sfera rada predmetni
torzo, odsječen od ja-mi-osnovice tro/wta, tako je privatna i psihička
sfera ten.dencionall1.o-odl1.osn.i torzo hojPI17.17.pdn.'drrjr> urh trokuta. Zbog
IwclostCltka z;ljcdnii'k(' Icmr-, wjcclničkog predmet». na neobičan smo
način mcdusobnn razdvojeni, rna koliko intimni bili naši odnosi. Heik
T)ort('\c (I q;.t~ ) i(· Il :-:\-,111('111 (\j:llll':.lj (lp/\hV;'ll:l t
l'f\(~":j vnri' ", p(\l·)·~{'(~j od
••
I I~
u pjesme Bertholda Brechta s istim naslovom, iznio zanimljive pretpo-
stavke o tome koje kvalitete mora posjedovati ta treća, zajednička
stvar da bi mogla tvoriti čvrstu osnovicu za solidarne odnose. Neke od
njegovih teza sažeto iznosim kako slijedi:
O "Manje" treće stvari (primjerice, zajedničko kuhanje jela u stambe-
nim zajednicama) na dulji rok tvore podjednako nepouzdanu osnovicu
kao "veliki" ciljevi ili ideje. Prikladnija je konkretna suradnja s prepo-
znatljivim i za identitet relevantnim produktom.
O "Negativne" treće stvari koje se sastoje u protestu protiv nečega
(primjerice, protiv atomske energije) manje su prikladne (zbog svojeg
prisilnog i nedragovoljnog karaktera),
O Određeni društveni mehanizmi sprječavaju potragu za trećom stvari
i njezino pronalaženje (organizacija rada, primjerice).
O Problemi odnosa (među parovima, u školskim razredima) imaju
svoj temeljni uzrok u nedostatku treće stvari.
O Psihologizirajući rad na odnosnoj razini (terapija parova, skupno-
dinarnična terapija) bezizgledan je i koban sve dok se ne poveže s
uspostavom "treće stvari". '
O Načelo treće stvari može se zlorabiti za manipulacije. Hurnanistič-
ka psihologija može mi pomoći da otkrijem i razjasnim svoje stvarne
"praiskonske" težnje, umjesto da se neprimjetno dam upregnuti u tuda
kuLi.

119
 I čim te riječi bjehu izrečene, i on i ona shvatiše da je sad gottmJ;c:la"
1.4. Službena i zbiljska tema što je imalo biti kazano neće biti izrečeno.
(ili: "Tipični razgovori o gljivama") On: Brezovača svojim korijenjem podsjeća na dva dana nebrijanu ~

Kad smo "posve predani samoj stvari"? Onda kad temi stoji na smeđa čovjeka.
raspolaganju unutarnja energija. Često se događa da je u sugovorni- Ona: Da, to je istina.
kovorn unutarnjem svijetu aktualna posve drukčija tema od one o U svakodnevnoj komunikaciji posljedice nisu uvijek tako drastične .\

kojoj se službeno govori. "Malodušnost" koja iz toga slijedi dio je ne-

iživljenog života. Zbog toga težnja tematski usredotočene interakcije
kao u ovom primjeru. Moguće je da se razgovor o gljivama dvoje zaljub- I
ljenika temeljio na dubokoj unutarnjoj neodlučnosti koja je, kao ne s- .. ~
da usuglasi službenu i "stvarnu" temu može poslužiti kao putokaz za vjesna kočnica, spriječila pojavljivanje stvarne teme. U svakom sluča- 'j
poboljšanje svi.h oblika međuljudske komunikacije. U suprotnom slučaju ju, čini mi se da je naš komunikacijski svijet bogat takvim "razgovori- 1
··1
dolazi do tipičnih "razgovora o gljivama", poput onog u sceni iz Tolsto- ma o gljivama".
jeve "Ane Karenjine": Službena tema vise "proizlazi" iz logike same situacije nego iz
psihološke logike sugovornika. Tako se neki poslovni čovjek vraća kući
Četrdesetogodišnji Sergej Ivanovič osjetio je naklonost prema mladoj dje- s duljeg puta. Službena tema razgovora što ga nakon pozdrava vodi sa
vojci, Varenjki, a i ona mu je iskreno srdačno naklonjena. Organiziran je izlet
suprugom proizlazi iz logike same situacije: kako je bilo? On pripovije-
u šumu kako bi došlo do odlučujućeg razgovora. Sergej Ivanović je upravo još
da ovdogađajima koji su se zbili na putu. S njegove je straneto pomalo
jednom razmotrio i preispitao svoje osjećaje te mu se "srce stisnulo od neiz-
mjernog zanosa, svladao ga je osjećaj dubokog ganuća te je osjetio da je donio
obvezatna vježba, trenutačno nije raspoložen za priču. Ona ga nastoji
odluku". Dok joj je prilazio, svoju "stvarnu" temu formulirao je na sljedeći slušati sa zanimanjem, ali u svojim reakcijama ne može posve sakriti
način (b.g., str. 562 i dalje): vlastitu nezainteresiranost. "Pa ti me uopće ne slušaš", grdi je on
"Varvara Andrejevna, dok smo još bio jako mlad, stvorio sam sebi ideal . zlovoljno. "Ma ne, slušam te, ali pričaš o toliko beznačajnih pojedino-
žene koju ću zavoljeti i koju ću biti sretan nazvati svojom ženom. Proživio sam sti." Neraspoloženje. Službena tema nije odgovorila na stvarno pita-
dosta vijeka i sad sam prvi puta u vama sreo ono što sam tražio. Ja vas .volim nje. Ono je na supruginoj strani, nasuprot tome, glasilo: "Što osjećaš
i nudim vam svoju ruku." prema meni nakon što si bio tako dugo odsutan i upoznao toliko dru-
Sergej Ivanovič govoraše to u sebi dok je još bio svega desetak koraka od gih ljudi?"
Varenjke ... Dobro izvježbani u brzom svladavanju pojedinih situacija, sami
Prijeđoše šutke nekoliko koraka. Varenjka je vidjela da on želi govoriti, sebe sprječavamo u otvorenom iznošenju stvarne teme. To "otvoreno
ona je nagadala i o čemu te je zamirala od radosna uzbuđenja i straha. iznošenje" počinje unutarnjim pitanjem: "Što mi je sad i u ouoj situaciji
važno glede tebe?" Ozbiljan odgovor na to pitanje tvori od teme stvar-
"Odlučujući. razgovor" tekao je ovako: . nu točku susreta (v. sl. 47a). Ona proizlazi iz mene samog i spojne
linije između mene i tebe te je, prema tome, "usklađena" (v. str. 104
Ona: Jeste li nešto našli?
i dalje). U suprotnom slučaju, pri živahnim "razgovorima o gljivama"
On: Nijednu jedinu. Avi?
dolazi do malodušnog druženja s mlakim okusorn beznačajnosti i po-
Ona: Onda vi ništa ne nađoste? Uostalom, to je gotovo uvijek tako, dublje
manjkanja kontakta.
u šumi ne raste tako mnogo gljiva kao na rubu.
Pronalaženje stvarnih dodirnih točaka danas je otežano, kao što
On (nakon dulje šutnje): Čuo sam da vrganji uglavnom rastu samo na
proizlazi iz razmatranja o "trećoj stvari". Pa ipak, sudbina privatnih
rubu, premda ih ja ne umijem razlikovati od ostalih.
odnosa izmedu životnih partnera, roditelja i djece, prijatelja ovisi o
(D'..~g:lstanka tijekom koje on još jednom OS!"'.2ŽUjC SYOj1..1 od1uku i opaža: 1
sposobnosti ela otkrijemo zajedničke teme, pa makar one u krajnjem
"Sad ili nikad morao bih se očitovati.")
slučaju glasile samo: "Mi živimo u različitim svjetovima i posve smo
On: U čemu je, zapravo,
:)ILl .~.il :;~L! ud u zbudcnja):
razlika između vrganja
l3 klobuku ~\.Jt.U\V
i bukovača?
.i.. l ncmu ld.zlik\:\., ~di iiild
sc međusobno udaljili, g0tO\"O eh i nemamo dodirnih točaka. Pa st o
J.lU.0
.'
liU lj:J('lJ'-.
.
.t.U~UU;:'UIJ1ll) lJv,-e:i.lljl;:
1
,~
j
l. ,'-Ul'ij\:U\1. A
'i
 .: žene doživljaju

informiraj u.
neuspjeha malo toga razumiju, gube hrab~-'~
posljetku "dižu ruke od svega", tj. postupno odustaju od želje da se

Ta pojava ne pristaje demokraciji. Zreo je samo onaj tko se može

_·_-':::::1

!
I
informirati. Tome se pridružuje činjenica da primatelji uglavnom sami !

tema kao sebe smatraju glupima, tako da nerazumljive inforrriacije ne samo da I'
tema kao
lažna primatelja ne informiraju, već i štete njegovom osjećaju vlastite vrijed- I
točka susreta nosti.
točka susreta
Što se može učiniti? I pošiljatelj i primatelj moraju učiti. Primatelj i
mora ponajprije naučiti kako uskratiti strahopoštovanje (v. sl. 48) i I
samouvjereno ustrajati na svojemu pravu na razumljivu informaciju.
Ono što pošiljatelj može naučiti, proizlazi iz naših rezultata istra-
živanja i uputa za komunikacijske treninge (Langer, Schulz von Thun
i Tauseh, 1981.). Tamo se opširno izvješćuje o našem ''hamburškom
A B konceptu razumljivosti". Zbog toga ovdje dajem samo kratak pregled.

uho za
samooćitovanje uho za predmet

SL 47a: tema. kao toćha susreta SL 47b: tema kao lažna točka
susreta.

2. Razurnljivost"
Često se žalimo na nerazumljivost školskih udžbenika, tekstova
Ja to} doduše, ne razumijem}
predavanja, službenih uredbi, televizijskih rasprava, političkih komen- aa onaj t!(o to govori eacijeto
tara i znanstvenih izvješća, ali rijetko je doista želimo smanjiti. je pametna g[avar
Pa bio to sad "kancelarijski njemački" ili "sociološki kineski", ni-
kad posve točno ne znamo temelji li se nedostatak opće razumljivosti Sl. 48: Strahopoštovanjem ispunjen primatelj nerazumljivih obavijesti.
"na naravi same stvari", je li pritom riječ o autorovim nedostatno
razvijenim kornunikacijskirn sposobnostima, ili pak određenu ulogu tu
igra prenemaganje stručnjaka koji nerazumljivim jezikom žele pobu- 2.1. Pregled poglavlja "Razumljivost"
diti strahopoštovanje neupućenih primatelja. Prema mojem mišljenju,
li igri su SVf~ tri pretpostavke. Na osnovi naših istraživanja, u ovom bih poglavlju želio dati od-
govor na sljedeća četiri pitanja:
U svakom slučaju su široki krugovi pučanstva, osobito jezično
,.;tposLavljel1l' grupe s osnovnoškolskorn naobrazbom, neprestano izlo- O Što je razumljiuost? Odgovor će glasiti: lo je svojstvo informativnih
tekstova, koje se dijeli na četiri područja. Sukladno tome, upoznat
I<od om:' n-d'\\"h \"liri: ir o preradi članka koji je prv: put objavljen LI Psvcliologic ćemo četiri "činitelja razuml.iivosti". To su: jednostavnost, raščlanje-
r'~'I!I~ 19;!) .. ,-)
nu,,\, - red, kratkoća - sai;t;\'IJSL i duddlJJa sLimu!Ctc:ija_

122
123
----------------------------------------
 o Može li se razumljivost mjeriti? Da. Svaki tekst (ili predavanje itd.) vanja": 1. jednostavnosti (suprotnost: kompliciranost)); 2. raščlanjeno-
_. sadrži tada četiri mjerne vrijednosti - po jednu za svakog činitelja sti - redu (suprotnost: nepreglednost, nepovezanost); 3. kratkoći -
- razumljivosti. To što sc ovdje provodi, neka je vrsta "testa robe". Za sažetosti (suprotnost: razvučenost) i 4. dodatnoj stimulaciji (suprot-
_ otprilike pet sati moguće je naučiti kako se provodi takav test. nost: odsutnost dodatne stimulacije).
O Mogu li se sve vrste tekstova oblikovati razumljioije, tako da čitatelji Što znače ta četiri osnovna obilježja? Pomalo to kazuje već i samo
više toga razumiju i zapamte? Odgovor: da. Ako dijagnoza razumljivo- ime. Ali mi ćemo ih malo podrobnije predstaviti ili, još bolje, predsta-
sb upućuje na nedostatke, tekst se uz istovjetni informativni cilj može vit će se ona sama (vidi sl. 49):
učiniti razumljivijim. U eksperimentima se pokazalo da čitatelji primaju
mnogo više informacija. Osim toga, tada se više zanimaju za sadržaj
i više uživaju u čitanju. Ti su rezultati dobiveni kod svih stupnjeva
obrazovanja. . Moje ime:
O Razumljivo informirati - može li se to naučiti? Najprije protupita-
Jednostavnost
nje: želimo li to naučiti i time se u određenim okolnostima odreći
Kod mene se sve može lako razumjeti.
poštovanja koje je moguće steći učenom nerazumljivošću? A sada odgo- Pišem kratke rečenice i koristim poznate
vor: tko to želi naučiti, može u tome znatno napredovati. Dobra volja rijeći, Stručni su pojmovi objašnjeni. I
i nekoliko savjeta nisu, doduše, dostatni. Ali postoje programi trenin- zorno prikazujem stvari kako bi pod tim
ga (v. str. 136) s vježbama i dobrim primjerima. svatko mogao nešto zamisliti. Govorim
kao običan čovjek, a ne znanstvenik.
Vi kao čitatelj sad znate što vas u nastavku očekuje. Takav "pret-
hodni pregled sadržaja" olakšava razumijevanje. Dakle: ne odmah izla-
gati, već najprije kazati o čemu je riječ te naznačiti redoslijed izlaga-
nja. Time ste na najboljem putu da dostignete visoku vrijednost u
"raščlanjenosti - redu", drugom stupu razumljivosti.

2.2. Što je razumljivost?

Korripllclranost
Na početku istraživanja tragali smo za činiteljima razurnljivosti.
Moje ime, koje se nadaje kao proturječna
Postupali smo na sljedeći način: nastavnike i ostale stručnjake zamo-
suprotnost upravo spomenutom
lili smo, primjerice: "Napišite poučni tekst za učenike o tome kako se suprotnom polu, supsumira sve one
na osnovi računa ispunjava platna karta. I koristite se pritom što stilističke karakteristike koje priječe
razumljivijim jezikom." Na taj smo način dobili mnogo tekstova s istim recepciju na rječničkoj i rečeničnoj razini,
nastavnim ciljem, ali različitim jezičnim oblikom. Dali smo učenicima pri čemu iznimno složene rečeniĆne
tekstove na čitanje i nakon toga testovima provjerili koliko je informa- konstrukcije, višestruka uporaba tuđica,
cija "primljeno". Rezultat: neke su tekstove posve dobro shvatili, a stručnih i ostalih ezoteričnih riječi
neke gotovo uopće nisu razumjeli. (nerijetko i u svrhu prestiža) pridonvse
visokoelaboriranom jezičnom obrascu na
Sad se, naravno, postavilo pitanje: po kojim se osobinama lako
uglavnom visokoj razini apstrakcije. .
razumliivi tekstovi razlikuju od nerazumljivih? Tragali smo za onim
obilježjima koja nisu značajna samo za posve određeni sadržaj, već se ____ /'--__ / A..
javljaju u gotovo svim sadržajima.
Naknn J1pknlikn ispitivanja 111:v]'(1i1iS1110ndg-ovor: informativni ""
i", J. '" I .. ,~ •• .., .1 :J. 1 , ; '1 '\ ((:-: I;. ,1 : .~, . ..:', ,", •..•., ,_, ,', .: x ,"' ,.....-'- ,- 1",.1 : 1 .
..•. .• - ~'.J" b' 'J , .••• ,,,. J' , .. , .. , "b " .., .

124 125

Jednostavnost - kompliciranost. Taj prvi činitelj razumljivo-
sti imamo na umu ponajprije kad se u općoj jezičnoj uporabi govori o
"razumljivosti". Primjerice, kad se sve više građana tuži udrugama
potrošača na nerazumljive službene dopise. Ili kad se, u jednom istra-
živanju, svaki drugi žali na malu razumljivost televizijskog izvješćiva-
nja o znanosti. Doista je jednostavnost vjerojatno najvažniji činitelj
razumljivosti i istodobno onaj koji "neobrazovane" najjasnije dijeli od
"obrazovanih". Pa ipak, razumijevanje i pamćenje informacija nipošto
ne ovisi samo o "jednostavnosti".
Moje ime
Nepreglednost, nepovezanost
Kod mene sve dolazi jedno za drugim, kako mi
upravo padne na pamet. Važne riječi i rečenice
se ne ističu, a mnogo toga je potpuno
ispremetano. U mojem tekstu gotovo i da nema
odlomaka, a Čitatelj ne zna kamo ga vodi put.
Zovem se tako jer mi je izlaganje nepregledno, a
na početku odmah počinjem ne kazavši o čemu
želim govoriti. Čitatelj ne zna kakav je smisao
svega toga. Mnoge rečenice stoje jedna pokraj
druge bez ikakve uzajamne veze.
Moje ime:
Raščlanjenost, red
Činim sve kako bi se čitatelj snašao i zadržao pregled. Kako to
postižem? Time što se LI podjednakoj mjeri brinem o izvanjskoj
preglednosti i unutarnjoj povezanosti:
Izvanjska preglednost ("raščlanjenost")
U to se ubraja naznaka kako je tekst graden, odlomci,
podnaslovi, strukturirajuće bilješke i isticanje važnih mjesta.
Unutrašnja povezanost ("red")
SastOji se u tome da je sve medusobno logički povezano, sve
lijepo dolazi po redu. Jasno se upozorava na misaone veze i
l~b
._-- ... __ ._-------------------
'.'
"
!;~
j~-: Raščlanjenost, red - nepreglednost. Tajdrugi činitelj.raziim.lji-
;{.: vosti ne odnosi se na način formuliranja (jednostavnost), već na grad-
1· nju cjelokupnog teksta. Njegovo značenje raste s duljinom teksta. Kod
~);kratkih priopćenja primatelj može lakše "preboljeti" ako se ne podu-
zimaju nikakvi napori da se učini vidljivim strukturni plan obavijesti.
Pokušaj takvog razotkrivanja strukturnog plana ovog poglavlja pre-
dočava pregled sadržaja na str. 123 i 124.
Kratkoća, sažetost
Mnogo informacija s
malo rijeČi, kratko i
sažeto, ograničeno
na ono bitno.
Ponekad previše
sažeto.
Razvučenost
Dopustite da vam se predstavim. MOje ime je
"razvučenost". Njime su već naznačene i moje
osobine, dakle ona obilježja po kojima me je
moguće prepoznati. Volim se služiti s mnogo
riječi ili, drukčije kazano, mrzim se sažeto
izražavati i ograničiti samo na ono najvažnije.
Često se daleko zalijećem i objašnjavam stvar
preopširno i dugotrajno premda bi se sve važno
moglo reći samo s nekouko rečenica. Ponekad
se udaljujem od teme ili dodirujem mnogo
sporednih stvari. A tek kad se u potpunosti
zanesem, govorim o svemu i svačemu. Koristim,
dakle, dvije mogućnosti da budem opširna: s
jedne strane jezičnu razvučenost (ponavljati i
"razvlačiti" jedno te isto različitim riječima), a s
druge strane sadržajnu razvučenost (govoriti o
sporednim stvarima, iznositi mnogobrojne
pojedinosti i sve opširno prikazivati). Dok malo
opširnosti Čitatelju nesumnjivo pomaže, ja u
tome pretjerujem.
Sl. 51: Preu:sLuuUaju ,,;C ·'!lClih()c{J.. S(/,:eiost" t. I/jeu/7. antipod "razuućenoet".
127
 Dodatna stimulacija - odsutnost dodatne stim .
Kratkoća, sažetost - razvučenost. Premda se brzojavni stil u četvrti činitelj razumljivosti dosad je malo istražen. Isprva ..shriii~
nekoliko istraživanja pokazao posve primjerenim, optimum vjerojatno gomilanje najrazličitijih stilskih sredstava kako na primatelja ne ~:'-!~,,-.~,
.: leži negdje u sredini. Opširni tekstovi postavljaju prevelike zahtjeve djelovali samo intelektualno, već i osjećajima - na osnovi uvida da. >''-
,.;.;.-;

ponajprije pred mlađe učenike: gube pregled nad bitnim, a njihova
pozornost brzo opada. Na razvučenost rjeđe nailazimo u tiskanim teks-
tovima, češće u slobodnom govoru. Ponajprije sam pri stručnim raspra-
vama u pojedinim tijelima, kod dogovora na odjelima poduzeća, često
doživio krajnju razvučenost koja je u potpunosti ubijala živi dijalog.
Svaka se pojedinačna mala obavijest mnogobrojnim preambulama,
ukrasima i popratnim izjavama napuhuje do malog referata, često se
vuče kao mačka oko vruće kaše. A primatelji? Oni odavno više ne
slušaju. Ionako su zaokupljeni pripremom svojeg vlastitog "referata", ..
Moje ime:
Odsutnost dodatne stimulacije
Odričem se svega što bi načinom prikaza
moglo neki tekst učiniti zanimljivim i
poticajnim, primjerice izravno oslovijavanje
čitatelja, životni ili šaljivi primjeri i usporedbe,
uporaba doslovnog govora, upitne rečenice
itd. Oslanjam se na to da će sadržaj sam po
sebi djelovati poticajno i mirim se s time da
se doimam dosadno i bezlično."
učenje treba činiti veselje i da će biti mnogo učinkovitije ako zahvati
čitavu osobu, a ne usmjeri se samo na najvišu razinu moždane kore.
Koje stimulativne strategije koristim u ovoj knjizi?
O Za svaku činjenicu do koje mi je stalo tražim primjere iz vlastitog
i čitateljevog (pretpostavljenog) životnog okruženja. To počinje već u
uvodu i sustavno se primjenjuje u prikazu četiriju strana obavijesti
("Ti, tamo naprijed je zeleno!" - usp. str. 23).
O Često koristim jezične slike koje pokazuju analogiju s elementarnim
temeljnim iskustvima. Primjerice, kad kažem da se od tlapnji u
podjednakoj mjeri mogu izgraditi kavezi kao i mostovi (v. str. 65).
Izraze "igra na domaćem i stranom terenu" (v. str. 116 i dalje) uzimam
iz svijeta športa kako bih ih prenio na duševne fenomene.
Veliki učitelj za tu tehniku su naši snovi: oni pronalaze veličan-
stvene, prikladne slike za aktualne duševne sadržaje. Kad na 115.
stranici govorim o "pokrovu" (objektivnosti) na "zmijskom leglu"
(osjećaji), tada sam takvu sliku mogao i sanjati.
o Od jezične slike do grafičkog prikaza često nedostaje još samo ma-
len korak. Kad nešto objašnjavam, rado uz to pravim male crteže. Ja
sam sama "vizualni tip", tj. pri učenju se ponajprije koristim optičkim
osjetiinim kanalom; tako je to i kod većine mojih slušatelja.
Slikovni prikaz ne služi samo stimulaciji, već često i raščlambi -
redu, tako što čini vidljivom misaonu strukturu ili strukturni plan

Dodatna stimulaoija .nekog teksta.

Dopustite: dodatna stimulacija, ali me slobodno možete zvati i

poticanjem (to će veseliti moju kolegicu jednostavnost). Činim
sve da u kuću unesem malo života. Gotovo sam sol u
obavijesnoj juhi. Bez mene bi ona imala istu "hranjivu
vrijednost", ali sa mnom je ukusnija. A to, kako svi znamo,
potiče probavu. Gotovo čujem kako čitatelj kaže: "Poticanje,
jako si mi simpatično, ali u prevelikim količinama bi moglo
preseliti [uhu!". Na tv odqovaram; "U redu, an nemojte rne
potpuno zaboravi i kad sami kuhate."
O Ponekad personificiram apstraktne pojmove i puštam ih govoriti u
doslovnom govoru. Tako .su se obilježja jezičnog oblikovanja osobno
predstavila kao "činitelji razumljivosti" i govorila u upravnom govoru
(= uopće često odabirem upravni govor).
Ta metoda, poznata iz pjesništva i kazališnog svijeta, dopušta da
_i
oS:
se "za riječ jave" instancije koje se doista mogu čuti u duševnoj zbilji
pa "obavijesti" ne primamo samo od osoba, nego i od ustanova i insti-
-I:... ;
tucija. Tako "otmjeno" uređena soba gostu signalizira: "Ovdje se ne

.-.w
~ ~~ smiješ smijati, dignuti noge na stol ili se opustiti na neki drugi načini
P()n~-'Š:1i SP. uliudno i !Covori mistoino i \zonvPllciolwlnol"
,~

i
129
128
...
• I..

.
 Dojmljiv sam primjer pročitao u nekom novinskom članku: "dru-
štvo" govori svojoj mladeži (v. str. ] 67). . Prenošenje informacija može postati živim, nadahnutim procesom
ako priopćeno ima jasne korijene u osobnom životu,ak.o se ukine raz-
O Ponekad, premda ne baš često, govorim o sebi samoj i činjenične
dvajanje predmeta i osobe, predmetne i odnosne razine. Većina pri-
podatke dovodim u vezu s vlastitom osobom, tj. pokušavam čitateljima
mateljaje u svojoj nutrini spremnija za učenje ako iza iznesenih činje-
prenijeti kako to da su upravo ti sadržaji za mene toliko važni, kako nica prosijava predavačeva osoba.
sam do toga došao i što oni za mene znače. To povezivanje prenošenja
činjenica i samoočitovanja (v. sl. 53) u znanosti je uglavnom zabranje- predmetni
no - u njoj vrijedi ideal objektivne istine koja se pokazuje valjanom sadržaj
neovisno o osobi koja je otkriva i izgovara. Ne odbacujći taj ideal, čini '.-.
mi se da na putu do nje svaka spoznaja, više ili manje svjesno i
priznano, nosi rukopis spoznajnog subjekta, a u svaki spoznaj ni čin
(pa i u tzv. objektivne eksperimente) ulaze priznane ili nepriznane
samoočitovanje
1/
v
v
V
v
.:t
pretpostavke, posebni kutovi gledanja i izostavljanja pojedinih činje- v obavijest -:
"

nica. Znanstvenik ipak ne stoji izvan životnog spleta koji spoznaje, već v .:-'
-.I.
V
je - usred njega - njegov sastavni dio, a svako njegovo djelo kojim V
traga za istinom događa se pod predznakom zapletenosti u samooči- v
tovanje, svako njegovo djelo ima povod i posljedice u njegovom osobnom ·i
Sl. 53: Povezanost prenošenja predmetnog sadržaja i samoočitovanja kao ele- "

životnom okruženju, svako od njegovih djela sadrži i vrijednosni stav. ment živog učenja. i'

Zbog toga svaka "znanstvena obavijest" sadrži i aspekt samoočitova-

nja, a njegovo razotkrivanje sigurno nije neznanstveno.
2.3. Mjerenje razumljivost~
Osobito se predstavnici humanističke psihologije zalažu za to gle-
dište i u svojim publikacijama njeguju odgovarajući osobni stil. Primje- Kako se može ustanoviti u kojoj su mjeri u nekom tekstu ostvare-
rice, Carl Rogers piše (1979., str. 133): na četiri činitelja razumljivosti?

"Možda će vam se učiniti neobičnim da pripovijedam toliko osobnoga o Želja da se "izmjeri" razumljivost postoji već dugo. Amerikanac Flesch
potrazi za nekoliko jednostavnih i privremenih formulacija. To činim stoga jer ,(l94~.), ,a nakon ~jega mnogi drugi, predložio je takozvane "formule čitljivosti".
vjerujem da se devet desetina istraživanja uvijek skriva ispod površine; vidi Pnmj.er.lce, utvrđivala se prosječna duljina rečenica i riječi nekog teksta te se
se samo vrh ledenog brijega, a to zavarava. Tek rijetko netko opisuje ... cjelinu komblll1rala u Ukupnu vrijednost. Tako je postavljeno objektivno mjerilo.
istraživačke me ode, onako kako ona postoji u pojedincu. I ja bih želio priop- , Ipak se pokazalo ~a su te vrijednosti prilično neprimjerene da bi se pomo-
ćiti nešto o cjelini istraživanja, nešto o onome što se u meni odvijalo, a ne :u njih moglo predVidjeti u kojoj će mjeri čitatelji razumjeti tekst. To i nije
samo njegov bez!ični dio." čudo. Jer prvo, duge rečenice i duge riječi ne moraju same po sebi biti nera-
e
zumlj,iv . To ovisi o mnogim popratnim okolnostima, primjerice o gramatičkom
~~tr?j~~vu reče~ica ili o tome objašnjavaju li se nepoznate (a time često i duge)
Isto je tako za Ruth Cohn svaka znanstvena studija ujedno i ja-
. nječ~ Ih n.e. ~bJ.ektiv~? ~jerilo je slijepo za takve popratne okolnosti. Drugo,
-poruka. U članku o daživljajnoj terapiji (1975., str. 97 i dalje) odabire
takv.lm mjerljlvlm oblljezjlma zahvaća se samo nekoliko aspekata "iednostav.
stilska sredstvo koje naziva "doživljajno pisanje":
nost~", prv~g činitelja razumljivosti. Sve ostalo, primjerice preglednost i unu-
tarnja dosI?ednost, nisu uzete u obzir. Mjerilo zakazuje. Tu je potreban ljudski
mozak kOJIJe u stanju misliti.
"Ovaj rad (1 dnžlvljajnoj terapiji želim izraziti i u procesu doživljajnog
IJtsanja ~'ldjela bill pukuiiaLi s vama čiLaLeljima stupiti barem u imaginami
PI'O(;(~S r!oživljav'1l1jćl. r 0110 što sari i ovdje doživljavam željela bih obuhvatiti
"";;11 II Lli.idi pi:;l'li;" _"jI' ::8). . Zb~g toga smo .k~·el~uli posve drugim putom. Za svakog činitelja
lazu~~JlVOsb predvu:lJeh smo posebnu "mjernu ljestvicu". skalu s pet
sLupIljeva ;, ,.;1. 5.:1):

.----------------
----------------------------------- 131
 2.4. Poboljšanje razumljivosti tekstova
kompliciranost
jednostavnost Može li se poboljšati razumljivost informativnih tekE~/
nepreglednost područja javnog života, i to poboljšati tako da se ne smanji rofi.'"
raščlanjenost - red nepovezano st cilj? '. '..
Pozabavili smo se svim vrstama tekstova, od uputa za rukO~'·i~,.
kratkoća - sažetost razvučenost preko službenih objava, sve do "visokoznanstvenih" tekstova. l)QUan"":'
odsutnost dodatne smo sadržaj pokušali drukčije objasniti =r: tako da se bolje ostvare
dodatna stimulacija stimulacije četiri činitelja razumljivosti. Na kraju su za svaki sadržaj postojale
dvije verzije teksta: izvorni i poboljšani tekst.
Sl. 54: Četiri dimenzije razumljiuosti sa svojim mjernim. shalanui (debelo uohoi- Kao primjer odabirem kratki tekst čiji sadržaj, poput ove knjige,
reni stupnjevi shale najprikladniji su za dobru opću razurnljiuost), govori o međuljudskoj komunikaciji. Uzet je iz časopisa za odgojna
pitanja. Riječ je o početku duljeg članka koji se ponajprije obraća
Mjerenje se pak odvija na sljedeći način: školovani procjenitelji nastavnicima (studentima nastavničkih studija), Svi nastavnici koje
donose sud o svakom činitelju razumljivosti na osnovi vlastitog dojma. poznajem ispuštaju, međutim, već nakon sljedećih redaka (najkasni- ,
"

. ;
Zatim dodjeljuju četiri vrijednosti - po jednu za svaku skalu. Rezultat je!) časopis iz ruku, Pritom sadržaj nipošto ne smatraju nezanimlji- I
I
toga "testa robe" unosi se u četverodijelni "prozorčić razumljivosti", Vim,
primjerice:
Izvorni tekst

\-,I-I
jednostavnost raščlanjenost raščlanjenost
jednostavnost

kratkoća
sažetost
red

dodatna
stimulacija
\-----1: \1----++ I kratkoća
sažetost
red

dodatna
stimulacija

Sl. 55: Mogući rezultat dijagnoze razumljivosti (lijevo poredah, desno unesene
vrijednosti - usp. sl 54).
Izražena riječima, ta dijagnoza razumljivosti
Tekst je prilično jednostavno forrnuliran (premda ne i krajnje jednostav-
no, tj. isti bi se činjenični sadržaj mogao objasniti još malo jednostavnije).
Nasuprot tome, nedostaje mu pregledno st i jasnoća cjeline. Sadržaj se ne
objašnjava niti osobito kratko i sažeto niti opširno. Način prikazivanja sadrži
mnogo (previše) poLicajnih elemenata,
Možda će se jednog dana knjige i članci obvezatno morati oprema-
ti prozorčićima razumljivosti. Bila bi to primjerena "zaštita potrošača"
i ujedno poticaj autorima do. postignu povoljnije vrijednosti,
Komunikacija je interakcija u simboličnom prenošenju i stvarno implicira,
podjednako kao i interakcija, odnose moći između ljudi koji stupaju. u uzajamnu
interakciju i međusobno komuniciraju. Jezični odgoj stoga treba promatrati kao
glasi: područje odgoja za socijalno djelovanje, pri čemu se pojam socijalnog djelovanja
poima u razgraničenju, s jedne strane od slijepog pridržavanja unaprijed zadanih
normi pojedine uloge, a s druge strane od samovoljnih individualnih postupaka,
Da bismo na racionalnoj osoovici i u komunikativnom zajedništvu s drugima
mogli solidarno djelovati, pojedinačni se jezik ne smije primjenjivati samo kao
sredstvo za artikulaciju analitičko-kognitivnih procesa, već istodobno kao sredstvo
refleksivne komunikacije o samim društvenim odnosima kao i za interpretaciju i
komunikaciju subjektivnih, vlastitih i tuđih, intencija i potreba. Osim vladanja
različitim jezičnim kodovima, to zahtijeva senzibilnost za značenjske sadržaje koji
su implicirani u raztlćrtim nijansama jezične pragmatike.
I;: (Iz: b:e, 1973., 10, str. 15).

Mctodički postupak mjerenja koji se ovdje primjenjuje opširnije je obraz-

l,-,?''':"' ~ ~~~!Zj;:l~~'~''''~~i..-,~ T.~~n;:(':·
i Srhulz '.:n:1 Thun (19~?-1..;.Tamo je Opi~a:n0 i
I
~
1..:' .•..1. , "
'•.. _.• ~·.I" ',I ...•. "' .., ..
il
132
_____ 1~------------------~----------~ rzwe * *
t33

F

Razurnljivija verzija teksta
jednostavnost raščlanjenost
red
kratkoca
dodatna
sažetost
stimulacija
Komunikacija ~nači: riječima ili drugim znakovima reagirati jedni na druge i medu-
sOb.no utjecati Jedni na druge, a o znači i - posjedovati moć. Prema tome,
jezrcru .odgOJUVIjekje I odgoj za to kako se ophoditi prema drugim ljudima, odgoj
:a socllaln~ djelovanje. Kako bi samo socijalno djelovanje moglo izgledati? I na
sto pn jezrcnorn odqoju treba obratiti pozornost da bi se postigao cilj?
Odgojni cilj "soc.ijalno. djelovanje"; ne činiti slijepo sve što drugi od nas žele.
Ali Isto tako niti ctniti III propuštati učiniti samo ono što sami želimo. Nego: s
drugima razumno raspravi/ati I tada solidarno djelovati.
Zadaća jezičnog odgoja; jezik ne smije služiti samo zaodijevanju misli u rijeČi,
vec I za to da ponekad porazgovaramo o tome kako se, zapravo, medusobno
ophodlmo I koje se, zapravo, namjere i potrebe kriju u meni i drugima.
Zbog toga moramo naučiti razumijevati i druge, koji se drukčija izražavaju od nas
samih. Moramo razviti precizne antene kako bismo bolje razabrali što ljudi, za-
pravo, imaju na umu kad nešto kažu.
, Uzmimo i drugi primjer, Kad u predavaonici psihologije pročitam
J,ednu za d~ugom, obje verzije sljedećeg teksta, uvijek se događa sljede~
ce: nakon, ći tanja Izvornog teksta kod slušatelja se javlja zbunjenost,
ponekad ljutnja zbog kompliciranog jezika, djelomice i strahopoštova-
nje pred znanošću -- tek malo njih je nešto razumjelo. Tijekom i
nakon č~tanja razumljivije verzije mnogi se smiju: smiješnost banal-
nog sadržaja odjednom se jasno očituje i strahopoštovanje čini suvišnim.
,Pn sljedećem izvornom tekstu riječ je o sažetom prikazu istraži-
vanja, uzctom iz stručnog psihološkog časopisa.
Izvorni tekst
jednostavnost
raščlanjenost
red
L:H
. ,,'/'
Istražuje se djelovanje vremenskog rasporeda dnevnih ~;,('
instrumentainom kondicioniranju planarija budući. da se kod tjt~- .
pojava (CUMMINGS et al., 1969., u.a.) da se jednom dostignuti
učenja, unatoč daljnjem kondicioniranju, ne može održati. Šest .."'"
. grupa je u heksagonalnom labirintu s podjednakim brojem uvjež~,:~,. _".
laza ali različitim intervalima izmedu pojedinih blokova od 1,5, 2, 3, 6. 12.:~ 11'.'
48 sati kondicionirano za odluku o izboru smjera. Pritom su mjerei')es!obOda, o :'
donošenju odluka prije i ekstinkcija nakon procesa učenja. Pokazuje se da v.et
:nakon 9-11 blokova vježbanja zamjetljivi) optimum učenja leži kod 6 sati miro-
vanja izmedu pojedinih vježbi. Kraća ili dulja razdoblja mirovanja postupno pro-
uzroćuju sve slabija postignuća u učenju, prijelaz u letargično stanje i-srnrtrost
Sloboda izbora prije i rezultati ekstinkcije nakon uvježbavanje smjera zna~~
se razlikuju samo kod kratkih intervala izmedu pojedinih blokova, ali ne: i .lccd
duljih vremenskih razmaka (Iz: Z. f. Ex, und Angew. Psychol., 1970., 17, str. 16 i
17)
Razumljivija verzija teksta
jednostavnost raščlanjenost
.. red
kratkoća dodatna
sažetost stimulacija
Ishodišno stanje. Ispitivani su planariji (odredena vrsta crva). U istraživaniu koje
su proveli CUMMINGS et al. (1969.) dobiveni su sljedeći rezultati: kad su planariji
nešto naučili samo napola, ubrzo su se iznova pogoršali, čak i ako ih se nadalje
naq-adlvalo za ispravno postignuće. Neobična pojava!
Postavljanje pitanja. Sada smo željeli utvrditi kako bi trebalo vremenski
raspodijeliti vježbe da bi planariji najbolje učili.
Tijek pokusa. Cilj učenja: u labirintu uvijek odabrati smjer za koji se daje nagrada.
Crvi su podijeljeni u 7 grupa. Doduše, sve su grupe jednako često vježbale, ali
stanke između pojedinih vježbi imale su različitu duljinu: sat i pol, 2, 3, 6, 12, 24
i 48 sati, Učinak crva je sustavno prornatran, i to prije, tijekom i nakon vježbi (kad
pravilno postignuće više nije nagrađivano).
. ,~.
Rezultati. 1. Stanke za odmor od 6 sati bile su najpovoljnije. To se zapazilo vec
,s- nakon 9-11 vježbi. Kod duljih ili kraćih stanki učinak je bio sve lošiji. Planariji
se više nisu trudili i uginuli su. 2. Postignuća prije i nakon vježbi znatnije su se
':
razlikovala samo kod kraćih stanki za odmor.
., ",
Sada se postavilo pitanje: hoće li čitatelji doista bolje razumjeti i
zapamtiti tekstove s poboljšanim mjernim vrijednostima? Čitatelji koji
uooćc il<; znaju ZLi "četiri činitelja rnzumljivr-j i"?
 glag8lske oblike = pojedinačni aspekt "jednostavnosti"), reć· ..
Doista se pokazalo da su poboljšani tekstovi bolje prihvaćeni, ba- sastoji od oponašanja uzora. ' ";.......:
rem kad su jasno uočene razlike u mjernim vrijednostima. Iznenadila Programi treninga izrađeni su za pedagoge (Langer, Scbnb:i ..
..- nas je, međutim, činjenica da su čitatelji svih razina obrazovanja pod- Thun i Tausch 1981.), za učenike (Schulz von Thun u.a., 1975J'i"z2!"";
jednako profitirali od razumljivijih tekstova. Očekivali smo da će čita- nastavnike matematike (Schulz von Thun i Gotz, 1976.). Pri ~···:A·
telji s maturom u određenoj mjeri dobro razumjeti i izvorne tekstove. primjeni tih programa pokazalo se kako razumljivo prikazivanje nije""
U razumljivijoj verziji njihov će se učinak tek neznatno poboljšati.
prirodni dar - ono se može naučiti.
Nasuprot tome, čitatelji sa završenom pučkom školom učinit će veći
skok naprijed. To se očekivanje nije ostvarilo. Doduše, maturanti su
kod izvornih tekstova u prosjeku imali bolja postignuća od čitatelja sa
srednjom stručnom školom, a ovi pak bolja postignuća od čitatelja s
osnovnoškolskim obrazovanjem. Kod poboljšanih tekstova sve tri gru-
pe ostvarile su podjednako velik skok prema gore, tako da se očuvao
i stari redoslijed njihovih postignuća. Pa ipak: čitatelji s osnovnoškol-
skim obrazovanjem često su s poboljšanim tekstovima dostignuli posti-
gnuća maturanata nakon izvornog teksta. Drugim riječima, ako matu-
rantima dademo na čitanje izvornu verziju, a čitateljima s osnovno-
školskim obrazovanjem poboljšani tekst, obje će grupe postići otprilike
jednak uspjeh u razumijevanju.
Daljnji je rezultat bio da su čitatelji i osjećaj no pozitivnije reagi-
rali na razumij ive tekstove. Šezdeset pet posto je navelo da su rado
čitali tekst. Kod čitatelja izvornog teksta bilo ih je samo 27%.

2.5. Uvježbavanje razumljivog prenošenja obavijesti

Nema mnogo smisla apelirati na pošiljatelje: "Izražavajte se ra-

zurnljivo!" Malo koristi i savjet: "Činite to jednostavno, pregledno, krat-
ko - sažeto i pomalo stimulativne!" Savjeti i apeli ostaju nedjelotvor-
n ima ondje gdje su se godinama i desetljećima oblikovale određene
jezične i izražajne navike. Sustavno vježbanje tu će već imati više
izgleda. Pritom će važnost imati ponajprije sposobnost da informativne
tekstove sigurno procijenimo glede četiriju činitelja razumljivosti. Ta-
ka v trening opažanja važan je sastavni dio svake promjene ponašanja.
Time je već dostignuta polovica. Druga polovica proizlazi iz vlastitog
djelovanja: učenik piše kratke informativne tekstove i zatim naknad-
no uspoređuje svoj sa stručnjakovim tekstom. Tako se isprva vježba u
poboljšanju pojedinih činitelja razumljivosti, na posljetku u istodob-
JLU!ll poboljšanju svih četiriju.
Takvim t.reniugoru leži se kompleksnom, cjelovit-om učenju. Pri-
Lom se misli na sljedeću činjenicu: proces učenja se ne dijeli na male
IH'.i<)dllldllll: iwr,il\"~ i primjerice, imeničko izricuic nrcoblikovati 11
III. Odnosna strana obavijesti
obavijest
1. Pregled ("Kako on to, zapravo, sa mnom razgovara?")
"Kako on to, zapravo, sa mnom razgovara", može pomisliti netko
tko se osjeća, recimo, podcijenjenim.
Time ne reagira na predmetni sadržaj obavijesti. S njim se može
složiti. Reagira na način kako ga pošiljatelj oslovljava. U tom kako odnos
dolazi do izražaja: "Tako se prema tebi odnosim, tako gledam na tebe." (Takva si ti
Taj luiho izražava se načinom formuliranja i bojom glasa, mimikom i s mojega gledišta)
gestama.
Ta treća strana obavijesti ima osobito veliko značenje u međuljud-
skoj komunikaciji. Ne mogu prenositi predmetne sadržaje, a da isto-
dobno na neki način ne uvažavam (ili omalovažavam) drugog kao
čovjeka. Već time što mu se uopće obraćam, pokazujem da on za mene
nije samo "zrak"!
Dok se predmetne poruke pretežito usmjeravaju k primateljevoj
glavi te ih on prima i vrjednuje svojim razumom, popratne poruke o
odnosima odlaze gotovo izravno u "srce" (v. sl. 56) ..
Pri prijamu samoočitavajuće strane obavijesti primatelj je bio
razmjerno nepristran dijagnostičar ("Aha, takav si ti, dakle!") Nasu- Sl. 56: Dok se predmetna poruka vile obraća razumu, poruka o odnosu gotovo
prot tome, porukama o odnosu on je osobno pogođen ("Što - takav bih izravno odlazi u "srce".
ja, dakle, trebao biti!"). Ta osobna pogođenost može biti uzrokom što
primatelj ima snažno razvijen "sluh" za tu stranu obavijesti. Bračni nik prima o svojoj osobi. Činjenicu da se nastava i odgoj uvijek doga-
terapeuti bi imali što reći o tome kako poneki partneri gotovo uvijek đaju istodobno, moguće je izravno iščitati iz kvadrature obavijesti. S
reagiraju samo na odnosni aspekt obavijesti, a da gotovo uopće ne tim u vezi treba imati na umu da takve poruke o odnosu ne dolaze
primaju na znanje njezin sadržaj. U odnosnoj strani vide "stvarnu" . samo iz ljudskih usta, već - anonimno i podsvijesno - proizlaze i iz
poruku. "Drugi osjećajno (i uglavnom nesvjesno) reagira u prvoj liniji, institucionalnih danosti (v. str. -166 i 167).
ne na ono što partner govori, već na to kako on to govori." (Mandel i Odnosni aspekt ima dalekosežno značenje i za poslovni život. Ka-
dr., 1971., str. 124). ko se sa mnom postupa - kako se međusobno ophodimo? O tome ovisi
Značenje poruka o odnosu ne leži, međutim, samo u trenutačnom kvaliteta svakodnevnog života. I ne samo to: istraživanja o "poslovnom
emotivnom učinku, veći u tome što dugoročno pridonosi primateljevu ozračju" i "stilu rukovođenja" dokazala su usku uzajamnu povezanost
konceptu olastite osobe ("Takav sam ja, dakle!") - v. pogl. 5, str. 164 sa spremnošću na zalaganje i radnim učinkom. To je i logično: ako mi
i dalje. se svakodnevno u raznim oblicima (ponajprije "između redaka") de-
U posljednjim se desetljećima sve više naglašava značenje koje monstrira: "Ti si ovdje sasvim sitna zvjerka. Što ti misliš, potpuno je
odnosna strana (JLJ<lvij(·~,.;Li ima ",a Pl:dugogiju i poslovni živoi, Prema nevažno. Drži se u pozadini, ta tko si til?" - osjećam se ljudski demo-
današnjem shvaćanju, ul)lil\()vili1jc; ličnosti sc, naime, manje odvija pre- i'alizir anim i li sebi neću razviti osjećaj vlastite vrijednosti niti želju
ilia mjerilu all oga što ';0 poučava (''prcdmctuo" nastavno ~~rac1ivo), a za preuzimanjem odgovornosti. Možda ću vrebati na različite moguć-
\ I':',' \!lell!,\ III\l,,·I1(1 (i\·.·" \;,1\,\ (1).(,,·;( l)ut"lIk" (J Ocil(OSU kujl' III.I('U' 1 un.'- uust.i da se, un at.oc tOllle,'Jwpravim važnim" - ne uvijek radi suradnje

139
 i,.

primjerene predmetu. Osjećam li, naprotiv, da se moja gledišta doista Šef i tajnica. Koliko različito može izgledati odnosna stra:oa
uzimaju ozbiljno, moj osjećaj pune vrijednosti tvori osnovicu za zado- obavijesti uz otprilike isti predmetni sadržaj i istovjetni apel, pokazat
voljstvo na radu i spremnost na zalaganje. U tom se uvidu istodobno ćemo na sljedećem primjeru:
krije i velika opasnost: da se odnosna strana obavijesti funhcionali- Šef zapazi da je njegova tajnica umetnula spis u pogrešni fascikl.
zira, da se pretpostavljeni na treningu u "međuljudskim odnosima" Poslušajmo kako reagira šest različitih šefova (na žalost, pisano se ne
(human relations) iz obraze u tome kako osjećaj pune ljudske vrijedno- može priopćiti boja glasa, a ovdje je vrlo značajna). Vidi str. 139;140~
sti prenijeti svojim auradnicirnu, ali ne kao izraz humanog odnosa, već
kao djelotvorno sredstvo motivacije (v, pogl. 7, str. 179).
2. Instrumenti za spoznaju odnosa
Dva aspekta odnosa. Točno uzevši, odnosna strana obavijesti
Osim šest navedenih primjera, postoji bezbroj mogućnosti da dru-
sadrži dva različita aspekta. Za daljnje razvijanje misli potrebno je
'. gima kažemo kako se prema njima odnosimo. Ako zanemarujući nijan-
međusobno razlikovati ta dva oblika obavijesti. S jedne se strane ovdje
se želimo reducirati mnoštvo zbivanja i u njih uvesti unutarnji red,
očituje kako pošiljatelj gleda na primatelja, što o njemu misli. Od-
.možemo posegnuti za znanstvenim dostignućima. Želio bih prikazati
govarajuća ti-poruka glasi: "Takav si ti (u mojim očima)!" S druge
dva instrumenta koja nam mogu pomoći da jasnije spoznamo među-
strane ta strana sadrži pošiljateljevu definiciju odnosa: "Tako se odno-
ljudske odnose: koordinate ponašanja (2.1.) i transakcijsku analizu
simo jedan prema drugom (. .. zar ne?)" - v. sl. 57.
(2.2.).
Ako dostavljač nekog većeg poduzeća na hodniku sretne direktora
.'-.
i ""'s",10 gOl upita: "Bog stari
••• ••••••••.•••.••• ~ kako Sl'? S~1-" ;~" novo
•••.•• A. •.•••••• J.':J u h_"l
,-.l.J.., •.• ?" -
Ul. Gll'\.U.
J.'IIo..V•.
,,;
vaj • \lV.&.J.L.l(l. V
2.1. Koordinate ponašanja
upit sadrži vrlo povjerljivu definiciju odnosa koju direktor vjerojatno
ne dijeli i zbog toga zapanjeno-gnjevno reagira, prožet osjećajem: "Be- Empirijska istraživanja o ponašanju pretpostavljenih i odgojitelja
sramno kako taj sa mnom razgovara! Ipak nismo u takvim međusob- (usp. primjerice, Tauseh i Tausch, 1977.) nameću zaključak da postoje
nim odnosima!" ponajprije dvije "tehnike" kojima se primatelj zlostavlja na odnosnoj
Da bismo pojmovno označili tu razliku, želimo reći: odnosna strana strani obavijesti: omalovažavanje i tutorstvo. Opširnije kazano: nači-
obavijesti sadrži ti-poruku i mi-poruku. Ta dva aspekta ne mogu se nom kako se odnose prema podređenim suradnicima odnosno mladima,
uvijek jasno razdvojiti. Pa ipak je njihovo razlikovanje komunikacij- pretpostavljenilodgojitelji se ponajprije razlikuju prema dvama glav-
sko-psihološki opravdano, a u nastavku bih najprije želio podrobnije nim obilježjima: 1. uvažavanje nasuprot podcjenjivanju i 2. vođenje/
razmotriti probleme ti-poruke, a tek zatim probleme definicije odnosa. tutorstvo nasuprot priznavanju slobode odlučivanja. Povezivanje tih
(Mi-poruke - pogl. 4, str. 157) dvaju obilježja daje koordinate ponašanja na sl. 58., no ja ih najprije
želim razmotriti zasebno:

1. Uvažavanje. Pod tim se podrazumijeva: onim što kazuje, poši-

obavijest ljatelj izražava da primatelja promatra kao poštovanja dostojnu, puno-
vrijednu, ravnopravnu osobu i da se prema njemu odnosi s dobrohot-
nošću. 'Iu pripadaju uljudnost i taktičnost, prijateljsko ohrabrivanje i
reuerzibilnost u jezičnom ponašanju. Reverzibilnost ovdje otprilike znači
"povratnost". Pod tim sc podrazumijeva: pošiljatelj se obraća primate-
~ ")L lju na način na koji bi povratno i primatelj smio odgovoriti pošiljate-
Takav si ti Tako se odnosima jedan lju, a da ne ugrozi njihov međusobni odnos. To obilježje ima osobito c-
(ti-poruka) prema drugom (mi-poruka) veliko značenje u hijerarhijskim odnosima poput onih između roditelja
o ;' ~.

i djece, nasta. 'lika i U 1\;u .i,a, prci.posta vljenih i podči njen il:

140
 ~
Šef 1: Odnos: Šef daje do znanja da
"Gospodo Tabak,
upravo vidim da je spis se pogreške mogu dogoditi i odnosi
Filipovićpogrešno se prema tajnici kolegijalno-službe-
Šef 4 ·'i'\.i

umetnut. Poslovi no. Ona vjerojatno osjećajna reagira

"Gospodo Tabak! (stanka) .,!

prodaje dolaze u crveni pozitivno ili neutralno. Spis HOhnermann u " ::'
facik!." zelenom fasciklu! Prevrnuo Odnos: Patničko-optužujući ton
sam čitav ured tražeći ga, kazuje: "Ja patim, i to tvojom .kriv-
a imam posla preko glave njom!" To izaziva osjećaje krhiJlje .i .'.
(uzdiše). Molim vas, unutarnju ogorčenost. . .', .
Šef 2: možete li mi dati tabletu
"Gospodo Tabak, mogu li Odnos; Prijateljski, ali šef kori- protiv glavobolje?"
vam ovo pokazati? sti mali previd za opsežnu lekciju. S
Pogledajte malo ovamo: tajnicom postupa "kao s učenicom".
spis Filipović!To pripada Njezinu sposobnost obrade podataka
u poslove prodaje. Vi ste
ga pak uložiliu plavi procjenjuje prilično nisko ("možete li
fascik!. Ali pogledajte to zapamtiti"). O previdu se "naširo-
ovamo: poslovi prodaje ko" razglaba - šef snažno ističe svo- .Šef 5:
su kod nas u crvenom ju nadmoć u. tome. Ona vjerojatno '-"Gospođo Tabak, nije mi Odnos: On daje do znanja da u
fasciklu. Već sam vam to osjećajno reagira negativno. baš ugodno govoriti o toj tajničinoj pogrešci vidi nešto pato-
jednom objasnio, sjećate stvari. Ali ponovno vam se, loško, uživa u pazi dobrohotnog te-
li se još toga? Dakle, ova], potkrala određena rapeuta. Tajničina reakcija: vjerojat-
crveni fascikl - možete pogreška. Nešto nije u no vrlo negativna.
li to zapamtiti? Ne? To redu - brige u obitelji?
trebate dobro upamtiti, Možete mi otvoreno reći,
inače ćemo ovdje uskoro svatko od nas ima svoje
imati kaos, zar ne?" loše dane, zar ne, i..."

_J~}
~l'):
Šef 3:
"Gospodo Tabak, hoćete
li, molim vas, malo doći?
Koliko ste dugo kod
nas? Pogledajte ovamo.
Što je to? Dakle? Ništa
vam Ile upada LI oči?
Alla! Iz nepažnje, iz
nepažnje! Iz nepažnje jež
legne na bodlje! A kod
nas nema [eževa,
gos[Jodo Tabak. Jesmo li
Odnos; Šef ponižava tajnicu in-
kvizitorskirn i autoritarnim drža-
njem; drastično joj iznosi pred oči
njezin "propust" i obezvrjeđuje is-
priku šalom koja svojom grubošću
dodatno pokazuje tko je ovdje gospo-
dar situacije. Ona vrlo negativno re-
agira na taj "besramni ton".
Šef 6:
"Gospođo Tabak, vaša
brižljivostje dofsta
dojmljiva. Čak i spis
Filipovićovdje u zelenom
fasciklu baca tek neznatnu
sjenu na tu crtu vaše
ličnosti."
Odnos: Pomalo svisoka, ali zbog
ironije inače prilično dvosmisleno.
Prijateljsko zadirkivanje? IIipak, ja-
sno kazano, znači: "Smatram vas to-
likim teretom da još samo crnim Im-
marom mogu s time izići na kraj!" I
tajnica će biti nesigurna kako treba

\
se razurnieii? No,
~'Hj;"ll
--,,--
~e eJ,1 j("sm:;>
_ .•.. -. ._---_....----
protumačiti odnosni aspekt, osim
ako "poznaje" šefa i zna "što je time
mislio".
.
J
1-1-:2 i
143

,.. --.- '.'.:/

.
 Budući da pritom lako dolazi do nesporazuma, želio bih upozoriti
i na ono što pojam "uvažavanja" ne podrazumijeva, naime postojanu
prijaznost i ophođenje u rukavicama. Uvažavanje nije bezuvjetno odob-
ravanje, već poštovanjem ispunjen način na koji se prema drugome;
čak i li konfliktima i oštrim razmiricama, odnosimo kao prema puno-
vrijednom partneru.
Pod podcjenjivanjem se podrazumijeva: pošiljatelj postupa s pri-
mateljem kao s manje vrijednom osobom - odbijajuće, omalovažava-
juće, ponižavajuće, osjećajno hladno, svisoka. Nadalje se u to ubraja:
ne uzimati ozbiljno, ismijavati, posramljivati, pokazivati odbojnost. A
zatim i "ireverzibilnost": pošiljatelj se prema (uglavnom podređenorn)
primatelju ponaša onako kako si to ovaj prema njemu ne bi smio
"dopustiti" (usp. šefove br. 2 do 5).
Naravno, postoje mnogi prijelazni oblici. Na sl. 58, str. 1&L unll!'1$l~;"';:':i'
na su četiri "čista" predstavnika. Broj 1 je pošiljatelj koji u srojemm."
načinu komuniciranja drugome iskazuje veliko uvažavanje, ali ga isšo-
dobno vodi, stavlja pod skrbništvo i nadzire. Broj 2 je, kako se to kaže,
"autoritativni tip": vrlo dominantan, ograničavajući, istodobno podcje-
njivački i omalovažavajući odnos prema primatelju. Br 3 je netko tko
drugog baš ne cijeni mnogo, iskazuje mu svoju odbojnost te ga istodob-
no tek neznatno usmjerava, nadzire i nameće mu svoju volju. Neka
vrsta "laissez-fairea", prema motu: "Radi što hoćeš!" Broj 4 je na poslj et-
ku osoba koja s drugim postupa kao s punovrijednim partnerom, ne
namećući mu svoju volju i ne ograničavajući ga neprestanim propisima.
vođenje / tutorstvo

2. Vođenje/tutorstvo. Pod tim se podrazumijeva stil ponašanja

patrijarha Ino-
koji se usmjerava na to da primatelja u njegovu mišljenju i djelovanju autoritarni stil
brižni stil
pretežito podvrgne vlastitom utjecaju, primjerice naputcima, propisi-
podcjenjivanje uvažavanje
ma, pitanjima, zabranama itd.
Stupanj vođenja/tutorstva je nizak kad pošiljatelj primatelju svo- partnersko-
laisse-falre-stll
jom obaviješću daje do znanja da mu u velikoj mjeri priznaje pravo na socijalno-integrativni stil
vlastite odluke i samostalnu aktivnost.
Pretjerano vođenje i nadzor kod primatelja često izazivaju unutar-
nji otpor. "Nemam volje dopustiti da mi se neprestano nešto propisuje 81.58: Dvije važne dimenzije na odnosno) strani obavijesti: os)ećajna i dimenzija
ili gleda preko ramena!" U takvim se iskazima izražava želja za samo- vođenja.
stalnošću, vlastitom inicijativom i slobodnim razvitkom. Pretjerano
vođenje u odgoju sprječava razvitak samostalnosti i učenje odgovornog Procjena pojedinih iskaza. Za podrobnu analizu komunikacije
korištenja slobodom. Poneki prkos u dječjoj dobi i poneki mladenački pojedine je iskaze moguće procijeniti iu osjećajnoj i dimenziji vođenja.
bunt moguće je shvatiti kao protest protiv takvog pretjeranog tutorstva. U vezi s tim evo primjera iz obiteljskog odgoja:
Obitelj ide na proslavu i upravo se "dotjeruje". Četrnaestogodišnja
Komunikacijska dijagnostika na odnosnoj strani obavijesti. kći kaže: "Mama, odjenut 'ću traperice, zar ne?"
S osjećajnom, kao i s dimenzijom vođenja, dobili smo značajan (premda Radi zornosti su reakcije različitih majki unesene u koordinatni
grub) dijagnostički okvir za opisivanje odnosnog oblika međuljudske sustav, i to svaka pojedinačno u odgovarajući kvadrant (v. sl. 59).
komunikacije. Ako neko vrijeme promatramo odgojitelje ili pretpo-
stavljene (ali i bračne partnere, kolege s posla itd.) kako se odnose Treningom ponašanja do partnerskog odnosa?
prema svojim podređenima itd., možemo ih karakterizirati s po jednim Obje te dimenzije međuljudskog ponašanja tvorile su našu psiho-
bodom u objema dimenzijama. Pri tom se postupku polazi od pretpo- lošku putnu prtljagu kad smo kao učenici i suradnici Reinharda
stavke du izmedu izjava krajnjeg uvažavanja i krajnjeg podcjenjivanja Tauscha oko 1970. krenuli na put po čitavoj zemlji i "trenirali" sve one I
postoji cijeli. niz međustupnjeva, isto kao i kod dimenzije vođenja. , koji su, sukladno duhu vremena, u međuljudske odnose, ponajprije u I
li'-'7.1I1t;tt 1:"1k\'(\~r m-omatra nja i dodjele bodova rnoauće je unijeti u . {)dgoj. 7,AUe{j "unijeti više demokrscije", Ta rn(' misao tesciturele: d« ~
;,\ .•.1 '~'A'" "'···l~'· ....
.",)"
"

,,-;:,_n_~~_j"_:~_J__":_' _::_:_:~_~.:""_:
l_;':_'::_~~_~~_~~_'~L._'C_iJ_;
_c.._li_';'_;~_'_C'_'_' " ,_,,_v_' '_'_'_"_"_1. <.l._I_J1_'_'~_~~_;_'_' U_.ll_U_l_dJ_f._IJ_d
_"_"_~ __ ..1.:
J
144
145 _
 ljemo i primamo obavijesti predočava duboko ukorijeojeni'!
·cjelokupne ličnosti. Tako, primjerice, podcjenjivanje ili u .
Kaži, tebi sigurno Draga moja, to se kojima se odnosimo prema drugima mogu biti nadahnuti :taj
tali daska u glavi! danas više ne nosi. ljom da ponižavanjem drugoga ostvarimo vlastito samouzvišenje, ~!;~
Odjeni crnu suknju, Odjeni crnu · se ponovno susrećemo s osjećajem manje vrijednosti, čije se ublaža~~:<.::
i to smjesta! suknju, može? nje (privremeno) postiže obezvrjeđivanjem drugih (Adler).lstojsvrSj .'
uva~avanje · može služiti stavljanje drugih pod tutorstvo i neprestana potraga za
· nadrnoći. Ponovno smo pred spoznajom koju smo već formuliralina
Radi što hoćeš. Bojim se, to ne izgleda
dovoljno svečano. Ali ti str. 107: za "komunikacijsku sposobnost" kao cilj učenja potreban je
Razumom se kod
tebe ionako ništa se jednostavno u · kurikulum koji razvija duševno zdravlje cjelokupne ličnosti. Drugim
ne može postići I hlačama osjećaš riječima: samospoznaja i samoprihvaćanje trebaju prethoditi ili barem
ugodnije, zar ne? pratiti uvježbavanje novog ponašanja.
Drugo, pri opisanim vježbama ponašanja implicitno smo polazili
Sl. 59: Četiri moguća majčina iskaza .. od pretpostavke da postoji idealno ponašanje, neovisno o situaciji, osobi
i odnosu. Ta je pretpostavka u temeljnom proturječju s mišlju o "uskla-
demokratizacija" ponašanja i osobnih vrijednosti, dakle demokratizacija đenosti"(v. str .. 104). I pretpostavili smo da se to idealno ponašanje
karakternih struktura, te da mi, psiholozi, sa svojim poznavanjem može uvježbati prema jednakim načelima kao i kod igre tenisa: pro-
načela promjene ponašanja možemo pritom odigrati važnu ulogu kao • matranje uzora, uvježbavanje, povratna obavijest o uspjehu. Na žalost,
pomagači "unutarnje reforme". A ja sam kao student psihologije bio previ.djeli smo malu komplikaciju: daje međuljudsko ponašanje duševno
iznenađen i fasciniran mišlju da se međuljudsko ponašanje može pod- smisleno samo ako se izvanjska i unutarnja strana ponašanja barem
jednako uvježbati kao i igra tenisa ili vožnja automobila. U načelu se donekle podudaraju, tj. kad izvanjsko držanje pokriva odgovarajuće
još i danas slažem s tim smjerom mišljenja. Doduše, neke se tadašnje unutarnje raspoloženje. "Idealno" unutarnje raspoloženje ne može se,
naivnosti s vremenom nisu uspjele održati. Prijeko potrebno prošire- međutim, uvježbati prema spomenutom modelu učenja (što ne znači
nje vidokruga s jedne strane je prigušilo optimizam treninga i dovelo da ne postoji mogućnost emocionalnog odgoja). U svakom slučaju, svo-
misionarski zanos do iščeznuća, s druge pak strane odlučujuće pobolj- jim smo se konceptom treninga izlagali opasnosti da uvježbamo palu-
šaJo našu psihološku ponudu. Na koje "naivnosti" i "proširenje vidokru- ranje prilagođeno konceptu, a da pritom ne uzmemo dostatno u obzir
ga" pritom mislim? duševnu stranu zbivanja. U krajnjem slučaju su polaznici li svojem
Prvo, zastupali smo mišljenje da je, primjerice, autoritarno pona- ponašanju tad iskazivali uvažavanje, spremnost na kompromise i
šanje rezultat pogrešnog procesa učenja te se učenje novih obrazaca razumijevanje koje se, međutim,doimalo vrlo neiskreno, odnosno sa-
ponašanja jednostavno može zamijeniti partnerskim ponašanjem. Za- mo "uvježbano", budući da ga nisu pratili odgovarajući osjećaji i unu-
to bismo polaznicima zadali "teške odgojne situacije" (poput one na tarnji stav. Iz današnjeg gledišta prednost dajemo ponajprije samo-
str. 145) i pustili ih da nađu partnersko-neautoritativne reakcije te ih spoznaji koja u prvi plan stavlja ophođenje s vlastitim osjećajima, ane
zatim uvježbavali li igrama uloga. Taj postupak vodi le psihologiji uvježbavanju obrazaca ponašanja.
"clojmljivog pakiranja" (usp. str. 15 i 16). Doduše, time se sigurno Treće, polazili smo od sljedeće daljnje pretpostavke: kako se netko
postiže profinjenost opažanja i proširenje repertoara ponašanja, a u ponaša, ponajprije je izraz njegove ličnosti. Sukladno tome, pošli smo
slučajevima gdje manjak repertoara ("Kako bih se, dakle, inače trebao od pojedinca i pojedinom odgojitelj u (pretpostavljenom, djelatniku) po-
izrazite") i puka nesenz ibilnost ("ZašLo bi se drugi trebao osjećati nudili trening ponašanja, ali smo premalo imali na umu ovisnost po-
povrijcdcnirn?") dovode du neprimjerenog ponašanja, takve vježbe po- našnja o odnosu.
našanja mogu dovesti do "aha-đoživljaja" i promjena. Međutim, uzroci Pritom mislimo na činjenicu da se komunikacijski partneri medu-
k';'llllnik;'lcij::kiil pu;..;rc:;;.,ka ugluvuorn leže "dublje". n;Ii::iI, i"lkd odaši- sohno navode na određene reakcije i da će gospodin A u meni ffi:(!i-tt-t

~-------------~------~~------~--------~
pobuditi posve drukčiju "ličnost" nego gospođa B. Prema mojem shva- 1967.), a u ekstremnom obliku zastupali njegovi sljedbenici: ~ .•
ćanju (izloženom ·na str. 71 i dalje), ovo gledište, koje se manje us- da se moraju izmijeniti uvjeti, svaki je individualni rad na obliJ!OIi!e-"
mjerava na pojedinca, a više na pravila interakcije, ne treba nado- nju ličnosti ne samo beskoristan, već - zbog potpore održanju sustO:cc .
mjestiti individualni pristup, ali ga svakako može nadopuniti. - djeluje štetno, prikriva konflikte i "odvraća od neprijatelja".
Četvrto, na posljetku smo podcijenili institucionalni čimbenik, onu Nema života bez uvjeta. A hoće li oni otežavati ili olakšavatičo-
društveno oblikovanu pozornicu na kojoj se A i B susreću s nametnu- vječnost, uvijek presudno ovisi o ljudima koji unutar i usprkoš fun : .,;~

tim propisima pojedine uloge. Ako se nastavnici odnose prema svojim uvjetima, u određenim okolnostima i protiv njih, svojim ponašanjem ';1
učenicima tutorski i s podcjenjivanjem, a pretežito takav je bio em- ozbiljuju ljudskost. A nema nikakvog razloga da čekamo s otklanja-
pirijski rezultat istraživanja što su ga Tausch i Tausch proveli 60-ih njem uvjeta koji sprječavaju čovječnost unutar samog pojedinca dok se
i 70-ih godina, razlog za to ne treba tražiti samo u autoritarnorn ka- ne pcboljšaju izvanjski uvjeti.
rakteru i lošoj psihološko-pedagoškoj izobrazbi nastavnika. To bi zna- Toliko u malom ekskursu o našim "tadašnjim naivnostima". Signer
čilo jednostrano "personalizirati" i "psihologizirati" problem - prigo- (1977.) ih je u svojem radu podrobno razmotrio i iz toga izvukao zna-
vor "sljepoće za institucije" (Furstenau, 1969.) u tom je smislu posve čajne konzekvencije za psihološke koncepcije treninga.
opravdan. Jer institucionalni okvirni uvjeti, primjerice škole, doista
potiču ponašanje nastavnika kakvo se očitovalo u empirijskim istraži- 2.2. Transakcijska analiza
vanjima (kažem "potiču", a ne "zahtijevaju"). Kako to trebamo shvatiti? Nakon koordinata ponašanja želio bih sad prikazati i drugi instru-
Škola u osnovi dovodi učenike, u skladu s društvenim zahtjevima, u ment koji može otvoriti oči za ono što se između dvoje ljudi događa na
"nemoguću" situaciju: mirno sjediti iz sata u sat, usvajati apstraktna odnosno] razini. Taj instrument, tzv. "transakcijska analiza", uživa
znanja koja su često irelevantna za njihovo životno okruženje, ali su prednost da u sebe uključuje i primatelja te tajm čini vidljivim uzajamne
nastavnim planom za sve propisana. Zbog velikog broja učenika po odnose. O transakcijskoj analizi (TA), koja potječe od američkog psi-
razredu uglavnom su zanemarene potrebe i želje pojedinaca; ocjene hijatra Erica Bernea (1967.), napisano je više općerazumljivih knjiga
učeniku zorno prikazuju njegovu valjanost ili nevaljanost, pri čemu se (Harris, 1975.; Petzold i Paula, 1976.; Rogoll, 1976.), tako da je ovdje
ta osobna valjanost izvodi iz samo nekoliko dimenzija relevantnih za dostatan samo kratki uvod.
uspjeh i počiva na usporedbi s drugima. Gotovo svako zdravo dijete u TA polazi od postavke da u svakom od nas postoje tri instancije
takvoj će se situaciji barem djelomično pobuniti, "smetat" će. Te će ličnosti koje se (kao pojedinačna stanja mojega "ja") mogu javiti za
smetnje (smetnje ponašanja, apatiju) nastavnik doživjeti kao akcije riječ: roditeljsko ja,' djetinje ja i odraslo ja.
koje su usmjerene protiv njega samog (premda su one "zapravo" upu-
ćene ustanovi), osobito ako je nadahnut pedagoškim žarom i željom da
drži "dobru nastavu". Učenik za nj postaje izvorom frustracije. Imajući
usto za vratom zadaću da zajamči određenu "razinu postignuća" i
zadrži nadzor nad "nemogućom situacijom", prema "remetitelju mira" roditeljsko
će se odnositi s pritiskom i ponižavanjem - etiketiranje "ometajučih" ja
učenika kao "zločestih" ili "bolesnih" stvara mu rasterećenje i moguć-
nost preživljavanja. .
To gledište nam uvjerljivo i.znosi pred oči nužnost (postupne) iz- Sl. 6'Ja: Roditeljeho ja.
mjene uvjeta te potiče psihologa (i pedagoga) na skromnost, iznosi mu
pred oči ograničenost njegovih sredstava i opominje da psihologizi- U roditeljskom ja pohranjeno je sve ono što su roditelji nekoć
rajućim rješavanjem problema ne odvraća pozornost s ozbiljnih uzroka prenijeli djetetu: pomoć i zaštita, životne mudrosti, ali i opomene.
7.1a. Takvo ,,{('di!'::,' ne bi nas pak smjelo navesti na sljedeće gledište zapovijedi i zabrane, predodžbe (l torne kakav "čovjek" treba biti ....\ k3r1
!.r,.,;,... ;,'1 " ., ''',.,.,,; .~\ ...•.j ql ...•
'·' ~,•."; '""tllt -1?nl('l nl'lrl"lr"lrl (1 O-'}:-: nf,,"~f' ;.."l·YPlf' 'lr ,...,rY\l'T\;~.~~·.,.""'""'f" ;~, ~""" .l:i,.l.'} .., ~X" 1''''' '" t' ~:""'::C_:'_::~~
• .• .., . '.J'.'--- -.:, : ."'::,:'.:
1 l' 1 .
1 'Ja]~.:'...:~,:;:).
UD J. rl _

148
.' današnja mladež" (usto optužujući ton govora). Roditeljsko ja ima dva prirodno
aspekta (sl. 60b): pokazuje se bilo kao kritičko-osuđujuće-moralizira-
-juće ili pak brižljivo.

/
I
/
kritičko -----t- roditeljsko
ja brižljivo prilagođeno buntovno
/
/
I Sl. 6lb: Tri aspekta djetinjeg ja.

Dok se prirodno djetinje ja očituje u spontanom. izražavanju osje- ;.-

i.;
SL 60b: Dva aspekta roditeljskog ja. ćaja, možda raspušteno i zadovoljno, prilagođena se inačica očituje s
poniznim pogledom: "To se više nikad neće ponoviti, gospodine dr.
Primjeri kako zvuči kritičko roditeljsko ja: Bošnjak!" Nasuprot tome, buntovno djetinje ja zvuči oštro i osorno:
"Gospodo Tabak, kad biste držali malo više reda, našli biste spis." "Ako već sve znate bolje, rješavajte onda svoje stvari sami!" te možda
Ili: "Dragi gospodine Kovač, to zaista neće tako ići! Kad bi sva- još s dramatičnom preosjetljivošću dodaje: "Doista mi je, dosta da uvi-
tko odlazio i dolazio kad želi, nikad ne bismo ostvarili uspješnu surad- jek služim kao žrtveni jarac!" da bi se zatim durilo preostali dio dana.
nju!"
Odraslo ja se može usporediti s računalom koje obrađuje stvarne
Iz brižnog roditeljskog ja zvučalo je (na str. 42) ovako: "I navuci činjenice i provjerava primjerenost impulsa iz roditeljskog i djetinjeg
lijepo jaknul Vani je hladno". .
ja. Dobro razvijeno odraslo ja dopušta samo one norme i vrijednosti iz
roditeljskog ja koje se i danas čine prihvatljivim te dopušta one dijelo-
ve djetinjeg ja koji su primjereni situaciji.
Kad se iz nas oglasi odraslo ja, ono zvuči objektivno i informativ-
djetinje no, postavlja tvrdnje, analizira, moli za obavijest - ostavlja posve
ja razuman dojam i obraća se partneru na istoj razini.

SL 61a: Djetinje ja.

odralo ja

U djetinjem ja još se kriju svi tadašnji osjećaji i reakcije. Svaki

odrastao čovjek, ma koliko se želio pokazati "dostojanstvcnirn", razum-
nim i suverenim, u sebi još uvijek nosi toga "švrču" (Hager i v.d. Laan, Sl. 62: Odraslo ja.
197~.). Djetinjej3 može se javiti za riječ u trostrukom liku: 1. prirodno
(r8.spuštCJlo. zcligT3110, spontano): 2. prilagodeno (dobro, podložne) i 3. Sva su tri stanja našeg ja podjednako vrijedna i pripadaju puno-
hlln/nulIl! ipl'l((}sno, nsnrJln, prcosjetliivo) v. sl. 61b:
vrijednoj odrasloj osobi. Doduše, partnerski stil ophođenja stavit će
svoje težište na odraslo ja, prirodno djetinje ja i (ne previše') brižno
roditeljske ja.

FiO 1.5;:
 Da bismo analizirali komunikaciju i utvrdili moguće smetnje, po-
šiljatelja i primatelja možemo sad prikazati pomoću triju krugova, a
obavijest kao strelicu koja polazi od jednog od triju stanja pošiljatelje-
vog ja i obraća se jednom od triju stanja primateljevog ja. "Obraćati
se" ovdje znači: navesti primatelja da odgovori iz toga stanja svojega
ja. Tako poruka iz kritičkog roditeljskog ja uglavnom navodi primate-
lja na reakciju iz prilagođenog ili buntovnog djetinjegja (i obrnutol).
"'-
-, <,
;'1-;

Primjer. Šef: "Gospođo Tabak, doista se morate potruditi za malo više .•.•.•.•.. -- .. ~
reda!" Tajnica: "Ako vi to znate bolje, rješavajte svoje stvari sami!" (v. ~-- ,.
sl. 63). <,
<,

i
·Ii.

':J
-2>0 . t'l
M
" ',~~
~ ~'(j-l"q .Je

To q' l"o %/'qč

suprug supruga ......
'\
...'~:.
'. ..
..

. e .;,
Sl. 64: Pouršinshe i prikrivene transakcije u suprugoooj obavijesti ("Ti, tamo

,
":--7ql"e
naprijed je zeleno. nj
4>&
Ye
Supruga pak ima više mogućnosti reakcije. Prikrivena transakcija
djetinje navodi na odgovor iz djetinjeg ja, bilo prilagođenog (a) ili buntovnog
ja (b). Moguća bi, primjerice, bila i reakcije ođraslog ja (c) ili reakcija
rocliteljskog ja (d). Obje reakcije bi "omele" (prikrivenu) suprugovu
transakciju.
a "O da, oprosti, danas sam tako nepažljiva".
šef tajnica b "1 sama imam oči li glavi! Tko vozi, ti ili ja?"
SL 63: Transahcija između šefa i tajnice. c "Da, hvala."
d "Moj Bože, baš si se pravodobno javio! Ne budi uvijek tako ne-
Osvrnimo se još jednom na uvodni primjer (sl. 3, str. 23)". Suprug strpljiv! A osim toga, nije ni pristojno stalno ometati vozača!" (v. sl. 65)
kao suvozač govori supruzi koja upravlja automobilom: "Ti, tamo na- Takvi dijagrami mogu sugovornicima pomoći da sami sebi razjas-
prijed je zeleno!" Površinski je riječ o činjeničnom priopćenju koje odra- ne što se među njima "zbiva". Često ustanovljuju, primjerice, da -
slo ja upućuje drugom odraslom ja. "Podsvjesno", međutim, obavijest premda međusobno žele općiti partnerski-ravnopravno - uvijek iznova
sadrži brižnu opomenu s naglaskom na roditeljskom ja. Takve "prikri- zapadaju u obrazac roditeljskog ja (djetinjeg ja) te si u određenim
'.'eno transakcije" u dijagramu se prikazuju isprekidanim crticama (v. okolnostima uzajamno idu na živce.
sl. 64). "i

Ch·') i" .·,n....,li ...•~1 n;'.'''.""" I., :.~ :~:;:'..:~~, .•. ,:'I
.•.." .. d"..:.

152
 jekcija". Određena duševna zbivanja koja se u meni nesvjesno'.'.
ju, projieiram prema vani i prepoznajem ih kod drugih. če;tri... .'....
osjećaji i impulsi koje samom sebi ne želim priznati, koji se ne ~
ju u moju sliku vlastite osobe, koje tada s prevelikom osjetIjivošćU
otkrivam kod drugih te nerijetko suzbijam velikom žestinom. Tak@
Hermann Hesse piše (u "Demianu", 1972):
"Kad mrzimo nekog čovjeka, u njegovoj slici mrzimo nešto što se krije u
nama samima. Ono što nije u nama samima, ne uzbuđuje nas."
Jung je skovao izraz "sjena" za nevoljeni i nespoznani dio osobe.
Poneka strastvena svađa na odnosnoj razini predočava "borbu sa sje-
nom".

Prijenos. Pri psihoanalitičkom konceptu prenošenja događa. se

nešto posve slično. I ovdje, u određenim okolnostima, ne opažamo
drugoga u skladu s realnošću. Pa ipak, elementi opažanja koji me
krivo usmjeravaju ne potječu iz moje vlastite psihe, već je tu nepri-
mjetno u igri netko treći. Pretpostavimo, netko me svojom vanjštiri.om
(načinom govora, frizurom, oblikom lica) podsjeća na neku važnuoso-
suprug supruga
bu iz moje prošlosti (majku, oca, brata, šefa). Međutim, nisam svjestan
Sl. 65: Četiri različite mogućnosti suprugine reakcije: iz prilagodenog odnosno te sličnosti. Nesvjesno na drugoga osjećajno reagiram kao da je taj
buntounog djetinjeg ja (a odnosno b), odraslog ja (c) i roditeljskog ja (dj. drugi osoba ii moje prošlosti. Tako, primjerice, neprestano s nepovje-
renjem vrebam neće li drugi O meni donijeti nepovoljan sud (kao što .
je to, primjerice, činio moj otac). U psihoterapeutskim se vježbama
3. Slika drugoga zbog toga nastoji osvijestiti to prenošenje i provesti' sučeljavanje s
osobom na koju se prijenos odnosi, a koju zamišljamo kako sjedi na
Kazali smo: na odnosnoj strani obavijesti dolazi do izražaja što
praznom stolcu. Time se "neobavljeni posao" treba obaviti tako da se
pošiljatelj misli o primatelju. Moje ponašanje prema drugome uvelike
više neprimjetno ne uvlači u sadašnje odnose. Postoje, naravno, i pozi-
ovisi, dakle, o tome kakvu sam sliku o njemu stvorio. Smatram li ga
tivna prenošenja - tako poneka početna zaljubljenost ima malo zajed-
đavlom, ponašat ću se prema njemu drukčije nego ako mislim da pred ničkog s drugom osobom. »
sobom imam Božjeg anđela. . Fenomen prenošenja toliko je važan i sveprisutan da se isplati
Za pošiljatelja je važno znati da svoju sliku o drugome djelomično
podrobnije razmotriti korist koju pošiljatelj i primatelj imaju od njege-
sam stvara. "Predložak" za tu sliku često je nepotpun, a njegovo .opa-
ve primjene.
žanje ovisi o naočaJama kroz koje ga promatramo. Ljudsko opažanje
Kad upoznajem nove ljude, pokušavam se sjetiti na koga me pod-
nije samo selektivno, već i dopunjavajuće - rezultat mojega opažanja
sjećaju. Osvješčujući takve sličnosti, smanjujem sveprisutnu opasnost
je produkt onoga što "stvarno" postoji i značenja koje mu pridajem.
da novi odnos opteretim starim "neobavljenim poslovima". Tada sam
Smetnje u odnosima nastaju kad drugoga doživljavam posve drukči-
u stanju poduzeti provjeru stvarnosti svojih nesvjesnih maštanja te u
jim nego on sam sebe. U nastavku Sl! opisana dva duševna mehaniz-
određenim okolnostima ustanoviti: on, doduše, izgleda poput mojega
ma koja mogu dovesti do iskrivljavanja slike: projekcija i prenošenje.
brata, ali je sasvim druga osoba.
Projekcija, Šaljive definicija koja, koliko znam, potječe od Ruth I za primatelja je poznavanje mehanizma prenošenja od presnd-
Clilll: "J\ad ";\'\ljL' i.L'luč'·lJl\' IHliuv(c! lIgi(!daš t1R licu drugoga, taje pro- nog značenja Moram znati da "imam posla" s prijcnosirna. tj. da ;;.e

l:")4

· svaki osjećaj što ga drugi prema meni očituje stvarno ne odnosi na
mene, već možda na posve drugu osobu. Možda je neko moje osobno
'obilježje nesvjesno kod drugoga potaknulo "stare priče" ili je pak to
učinila već i sama moja uloga. Tako se ponajprije nastavnici, pret-
postavljeni i svi službeni autoriteti izlažu opasnosti da kod svojih sugo-
vornika potaknu staru problematiku autoriteta. Ruth Cohn (1975.,
str. 196) vrlo dojmljivo piše o problemu prenošenja:
"Uvjerena sam da poznavanje i vještina ophođenja s općim fenomenima
prenošenja pripada u prijeko potrebni alat svakog pedagoga te se stoga pozna-
vanje tih fenomena ne smije zatvoriti u psihoterapeutov tajni pretinac. Koliko
bi manje boli i povrijeđenosti bilo u učionicama i na drugim mjestima kad bi
ljudi koji zajedno žive i rade mogli u grupama naučiti da sve reakcije s kojima
se susreću nisu doista "usmjerene" prema njima samima, već se odnose na
prijašnje likove (roditelje, nastavnike, braću) u životu drugih. I koliko bi jasnije
svaki čovjek mogao spoznati koje iluzije i predrasude on sam nesvjesno pre-
nosi na druge! Time bi se otklonili mnogi autoritarni zahtjevi za svemoći koji
se upućuju ili dolaze od nastavnika, pretpostavljenih ili istaknutih osoba, kao
i s time povezani osjećaji ovisnosti i nemoći! Pomoću takvog otklanjanja
prijenosa li grupama pedagozi imaju bolje mogućnosti da se prema ljudima
koji su im povjereni odnose s manje tradicionalnih predrasuda i s više otvo-
renosti i realizma".
Uostalom, između samoočitovanja i opasnosti od projekcije odnosno
prenošenja vlada uzajamna povezanost: što se više povlačim i manje
očitujem, to više projekcija i prijenosa "primam". Jer prijenosu maštarija
svojega sugovornika ne suprotstavljam nikakvo stvarno samoočitova-
nje. Povučeni ljudi s "pokerskim licem" često su zbog toga odbacivani,
izbjegavani ili potisnuti: stari strahovi i osjećaji mržnje projiciraju se
na to "platno". U psiho analizi se ta povezanost koristi u terapeutske
svrhe: psihoanaliitčki terapeut ne unosi u odnos samoga sebe, osjećaj-
no se drži po strani i time pruža projekcijsko platno na koje stranka
može prenijeti svoje prijašnje problematične odnose.
Nereprezentativni kontakt. Pogrešna, jednostrana,
slika o drugome nastaje i zbog toga što ga često zapažam samo u posve
određenim situacijama i ta me okolnost sprječava da ga upoznam i s
neke druge strane. Tako nastavnici svoje učenike često doživljavaju
kao "infantilne". Međutim, škola baš i ne pruža učeniku povoljne uvjete
da se pokaže kao cjelovit čovjek u svojoj punoj vrijednosti. Nastavnika
i učenike ovdje tematski povezuje uvijek ono što nastavnik
učenik ioi': 1)(' m ožr-. Pod ti m l1vi('t-im;o "'('I('iiRI"" ,,(1,,1;"1'''''':
čudi ako nastavnik stekne reduciranu, nepovoljnu sliku o ulenikrL
Kontakt je nereprezentativan. Pod drugim životnim uvjetima. već DaI,
razrednom izletu, učenik ima priliku razviti punovrijedne strane ~
ličnosti. I tako je poštovanje druge osobe IL mnogo manjoj mjeri pitanje
morala, a mnogo više pitanje stvarnog, reprezentativnog kontakta.. T&
vrijedi i za druga životna područja: činovnik iza svojeg okna uvijek
doživljava stranca ili korisnika socijalne pomoći samo kao nssnalažlji-
vog molitelja, sudac optuženika samo kao bijednika ili (pokvarenog)
grješnika, liječnik pacijenta samo kao "slučaj kožnog ekcema". Slika
drugoga počiva na apsollLtiziranju jednodimenzionalnog poznanstvu
_ poštovanje bližnjih ostaje bez doživljajne podloge.
,
".-.':
4. Borba za definiranje odnosa
°
Dosad smo govorili tome da pošiljatelj svojom obavijesti izražava
i kako se odnosi prema primatelju, što o njemu misli. Ta, uglavnom
implieitna ti-poruka, samo je jedan aspekt odnosne strane. S druge
strane ona sadrži i (uglavnom implicitni) iskaz o tome kako pošiljatelj
vidi odnos između sebe i primatelja, dakle neku vrstu mi-poruke.
Kad se A i B međusobno sreću, moraju se dogovoriti o tome "što
se smije i što ne smije". Iz široke palete međusobnog ophođenja mora-
ju se odabrati određeni obrasci ponašanja kao primjeren način pona-
šanja u dotičnoj situaciji. Je li u njoj "dopušteno" govoriti o osobnim,
čak i intimnim sadržajima, drugoga dotaknuti, uvrijediti ga, udariti,
darivati, posjetiti bez prethodne najave itd.? Ukratko, svaki obrazac
ponašanja prema drugome sadrži i pokušaj definiranja odnosa - ono
je za pošiljatelja isto tako neizbježno kao što je za primatelja neizbjež-
no da na nj reagira odbijanjem ili odobravanjem
4.1. Četiri primateljeve reakcije na prijedlog odnosa
Haley (1978.) razlikuje četiri prirnateljeve mogućnosti da reagira
nepotpuna na pošiljateljevu definiciju odnosa:
Prihvaćanje. Ako primatelj doživljava pošiljateljevo ponašanje
kao sukladno uzajamnom odnosu, na njega će reagirati s odobrava-
njem. Primjer: uzvraćeni pozdrav, smijeh zbog šale, odgovor na pita-
nje, ali i prijepor oko nečega ili protivljenje da sc ispuni neki zahtjev
nl07.E). cl može sadržavati si<'lgcll1ir 11;] orl nos nr.i si remi "!'C1\ri.iesh ("r!()dl1~P. nI'
157
želim učiniti ono što bi ti htio, ali. smatram da je posve u redu Ignoriranje (= obezvrjeđivanje). Ovdje pošiljatelj usk:raćujem., '
sukladno našem odnosu što mi upućuješ takve zahtjeve"). lo kakvu zamjetljivu reakciju te kao da signalizira: "Ti si za me z:rak'"
obezvrjeđujući na taj način pošiljatelja. Tako pozdrav, pismo ili poziv
"Toleriranje". Ovdje se primatelj ne slaže s definicijom odnosa, mogu ostati potpuno neuzvraćeni, pitanje posve bez odgovora.
ali joj se vidljivo niti ne suprotstavlja. Tolerira je, ali sa svoje strane Zbivanje prikazano na sl. 66 može ispasti manje ili više jasno j
uskraćuje potvrdu poput ove: "Da, ja isto tako gledam na naš odnos!" razumljivo. Naravno, pošiljatelj i primatelj često nastoje izbjeći jasne
Primjeri: žena dopušta muškarcu da je dodiruje, ali sa svoje strane ne poruke i puštaju da se ponekad osjetljiva pitanja odnosa rasplinu u
odgovara na dodir. Nastavnik mirno i bez emocija reagira na izazovno, komunikacijskoj magli.
drsko formulirana učenikovo pitanje. I tako postoji mnoštvo trikova da se izbjegne jednoznačno defi-
niranje odnosa. Primjerice, kad sretnem na ulici nekog koga pozna-
Odbijanje. Primatelj jasno daje do znanja da se ne slaže s poši- jem, moram se odlučiti za odgovarajuću definiciju odnosa: pozdraviti
Ijateljevim implicitnim prijedlogom odnosa. Iz njegova ponašanja ili ne pozdraviti, zastati ili nastaviti put, osloviti ga ili ne, a ako da
proizlazi: "Ne, tako ne gledam na naš odnos!" U starim filmovima bilo - kako? Definiranje odnosa mogu izbjeći ako se, "duboko zamišljen",
je uobičajeno da žena na muškarčevu"nasrtljivost" odgovori pljuskom. pretvaram da drugoga ne zapažam. Poziv mogu odbiti isprikom zbog
Ili pak netko na intimno pitanje može odgovoriti uzvratnim pitanjem: "važnog termina". Ili pak ono što kazujem mogu inkongruentnombo-
"A što te se to tiče" i tako "odbiti" predloženi odnos. jom glasa (v. str. 33) smjesta ponovno demantirati itd. Vrlo smo krea-
tivni ti pronalaženju trikova za izbjegavanje jednoznačnih definicija
odnosa. U vrlo zanimljivoj analizi Haley interpretira shizofrene sim-
prihvaćanje
ptome kao dosljedni pokušaj da se izbjegne definiranje odnosa (Haley;
1978., str. 113 i dalje).
(Naravno)

----1~ (Tako se
4.2. Tri osnovne vrste odnosa
Mnoštvo mogućih odnosa između A i B može se (prema Haleyju,
odnosima 4~t-to_le_r_ir_a_nj_e .1
1978.) podijeliti na tri osnovne kategorije:
jedan prema
(Pa sad, zapravo,
drugom,
ne baš posve tak Simetrični odnosi. Odnos je simetričan kad oba partnera mogu
zar ne?)
ali može proći!) jedan prema drugom očitovati isto ponašanje. Primjerice, kad obojica
mogu dati prijedloge, kritizirati drugoga, dati mu savjet.
odbijanje
~ Komplementarni odnosi. Odnos je komplementaran kad A
(Dragi moj,
očituje drukčije obrasce ponašanja nego B, ali se oba načina ponašanja
tako to ne idel)
međusobno dopunjuju i gotovo nadovezuju: jedan pita, drugi odgovara;
jedan poučava, drugi uči; jedan zapovijeda, drugi sluša. Različitost
ignoriranje
uglavnom implicira neku vrstu nadmoći i podložnosti, jedan dobiva
~-----
(bez komentara)
prevlast, drugi se podvrgava.

Metakomplementarrii odnosi. Isprva sc čini da mogu postojati

samo sirnctrični i komplcmcntarni odnosi. Stvar sc komplicira kad
SI.66: Mu o ćemu li i Il nieclusolnio ru.zgoott rali i /w/io se medusobno susretati pomislimo na situacije u kojima A dovodi svojega partnera B do toga
.I:\~
i.I,1 .~,.:
·~.'.'i. ni' J:Jt;':_:l. J..!~jel~i (.'r·:;,'" : .<: ,.j1.. ',' .;,~~I"I(1.'i~:.
da mu nameće SVOJU volju, njime upravlja di lllU pomaže. Time B

j;38 1.59

stječe nadmoć, ali na višem stupnju nadmoć ima A budući da je uspo-
stavio tu vrstu komplementarnog odnosa. Haley to naziva metakom-
.' plernentarnirn odnosom. Mogućeje zamisliti (a to se često i događa) da
A potakne svojega partnera B da se prema njemu postavi kao isto-
vrijedan, ravnopravan sugovornik te da se prema njemu simetrično
odnosi: ako, dakle, A svojem partneru dopušta ili od njega zahtijeva
simetrični odnos. To je paradoksalna situacija u partnerskim odnosi-
ma, poput one kad, primjerice, suprug od svoje supruge zahtijeva da
mu bude ravnopravna partnerica i emancipira se. Ona je u kobnoj
dvojbi, u nekoj vrsti situacije dvostrukog vezanja (usp. str. 34).
Naravno, te tri vrste odnosa (v. sl. 67) mogu se naizmjenično po-
javljivati unutar nekog odnosa.
simetrični . komplementarni
odnos odnos
metakomplementarni
odnos
lGO
______
4.3. Manevriranje odnosa
Ponovimo: pošiljatelj i primatelj u konačnici ne mogu izbjeći'~
niranje svojeg međusobnog odnosa. U novim i teškim oduosima dOO- .. "~.
''1
nicija je nejasna i često osporavana. I tako se, gotovo ispod površine ,).
razgovora, odvija prepirka o tome koja vrsta odnosa u tom trenutku
treba vrijediti i tko o tome treba odlučivati.
Pokušaji da se postojeći odnos iznova definira nazivaju se "mane-
vrima". Manevri su takvi obrasci ponašanja kojima sc dosadašnji od-
nos mijenja ili mu se daje novi naglasak. Takav so manevar može
sastojati u znatiželjnom pitanju, u zapovijedi ili komentaru o ponašanju
drugoga. Primjerice, ako učenik na kraju nastavnog sata kaže nastav-
niku: "Ovaj ste se put vrlo dobro pripremili za sat", riječ je o simetrić-
nom manevru, jer dosad je
samo nastavnik imao pravo komentirati
postignuća učenika s pohvalom ili ukorom. Zapanjenost koja često
nastaje u takvim situacijama upućuje na neuobičajenost takvog defi-
niranja odnosa. Poneke šale žive od toga zaprepaštenja: "Na kojoj
rijecileži Rim?" pita nastavnik učenika. "Pa, ako čak ni to ne znate,
kako ste postali nastavnik?" odgovara učenik. Šala se sastoji li tome
što je učenik protumačio nastavnikovo pitanje simetrično, tj. kao stvarno
pitanje između ravnopravnih osoba, a ne kao komplementarno ispiti-
vanje. U tom slučaju se učenikova reakcija doima apsurdnom budući
da se pretpostavlja kako je odnos učenika i nastavnika "jasno" i jed-
noznačno definiran. U mnogim slučajevima ne postoji, međutim, takva
jasnoća pa se pošiljatelj i primatelj moraju prilično potruditi kako bi
uspješno vodili tajnu borbu za definiranje odnosa.
4.4. Studentica i mladić - primjer
Sljedeći primjer" treba poslužiti razjašnjenju prikazanih pojmova
(definiranje odnosa; simetrični, komplementami i metahomplementar-
ni odnos; složiti se s definicijom odnosa, tolerirati je, odbiti i obezvrije-
diti, manevar).
Djevojka sjedi čitajući na klupi u parku, a približava joj se mladić.
On: Smijem li ovdje sjesti? (pokazujući na mjesto pokraj nje).
Njegova definicija odnosa glasi: medu nama može doći do razgovora, to
nije samo šutko sjediti jedno pokraj drugog. Time što od nje traži dopus enje
i
'U_'_N'_"_'''_'~ ~ l6_1 j
 za čin za koji to dopuštenje nije potrebno (sjesti na klupu u parku), on joj
boj se običnih osjecaja, to je posve normalno. Treba VTeDlen:a0 .• ",;"
metakompJernentarno prepušta vlast nad sobom
glupo što su tvoji prijatelji upravo sad odsutni. Ne možeš otpuf~1:>
Iz njezinog odgovora moguće je razabrati prihvaća li ona taj prijedlog s njima i sad trebaš nečije društvo. Što ti, zapravo; trenutačno zad~·r.~
odnosa, "tolerira" ili odbija.
najviše brige? (neznatno skraćeno)"
Ona Jasno (diže pogled i smiješi se).
Komunikacijsko-psihološki komplicirana situacija: u slučaju daje:
Djevojka se, dakle, slaže s definicijorn odnosa. Smiješkom dodatno sa svojim samoprikazivanjem povezao komplementarnu definiciju od-
signali aira taj ni s por azu m da je pritom u igri mnogo više od pukog rasporeda nosa, njezina reakcija je potvrda toga prijedloga definicije. Mcdufim,
mjesta za sjedenje. Njegov bi manevar mogla i samo tolerirati (primjerice,
u slučaju da je on pritom imao na umu simetrični odnos, njezina bi se
kratkim, nezainteresiranim "izvolite") ili bi pak manevar mogla odbiti ("Zašto
uopće pitate?") odnosno obezvrijediti uopće ne obraćajući pozornost na njega. reakcija mogla protumačiti kao (djelomično) odbijanje. U svakom slu-
čaju, njezina reakcija sad sadrži jednoznačnu definiciju odnosa: ti kli-
Oboje neko vrijeme sjede na klupi, ona prividno dalje čitajući, on čisteći
naočale. Pokraj njih prolazi mali vlak; oboje ga promatraju. jent - ja terapeutkinja (ti nevoljnik, ja pomagačica). Sama je studen-
tica u naknadnoj analizi zaključila: "Odnos sliči odnosu između klijen-
On: Stari vlak iz doba naših baka (šali se).
ta i terapeuta. Orije utoliko u slabijoj poziciji budući da nešto od mene
Definicija odnosa: to je odnos u kojem se smije pomalo čavrljati o želi i čak treba. Njemu je važno da može govoriti. Ja, naprotiv; ništa
zajedničkoj okolici.
ne otkrivam o sebi i time sam zaštićenija od njega."
Ona: Hmmm (smije se).
. Njezin prijedlog odnosa time predočava manevar koji joj, u sluča-
Ponovna potvrda stare definicije. Ovaj put inicijativa za definiranje odnosa ju potvrde s njegove strane, osigurava nadmoć u uzajamnom odnosu.
polazi uu nje. Time mu ~e jednoznačno daje do znanja da njegovu definiciju ne Kako će on reagirati na taj manevar?
samo "tolerira", već doista potvrđuje (= ija bih radije razgovarala nego čitala).
On: Već je čitav dan lijepo vrijeme. Upravo sam tri sata bio na dječjem On (skraćeno): Po zanimanju sam viši bolničar, mogu poučavati i dijeliti
igralištu, igrao sam se s djecom lavice. Djeca su se jako zabavljala jer nisam ocjene. Već šest godina živim u ovom gradu. Prije sam živio u Parizu, imam
mogao brzo trčati. Upravo sam jučer došao iz bolnice. Bio sam tamo osam mnogo prijatelja u inozemstvu koji su sad također ovdje. Imam mlađu sestru
tjedana Na tenisu sam slomio nogu, morali su mi ugraditi umjetnu čašicu na koja živi ovdje, ali je sad otputovala sa zajedničkim prijateljima. Neko smo
koljenu. Sad se osjećam tako osamljeno i ne znam što bih počeo sa sobom. vrijeme zajedno stanovali. Prema njoj osjećam snažnu seksualnu privlačnost
Imam, doduše, poznanika, ali su svi na godišnjem. Znaš, tu se javlja takav i htio bih s njome spavati, ali još nisam. (On pripovijeda zgodu kad je
osjećaj besmislenosti. Kod kuće samo buljim u zid, a šest mjeseci neću moći usporedivao svoju djevojku i sestru u njihovoj nazočnosti, pri. čemu je njegova
raditi. Po zanimanju sam bolničar. sestra bolje prošla. Nakon toga je završila veza s djevojkorn.) Ona to' vjerojat-
no nije mogla podnijeti.
Ovo opširno samoočitovanje je manevar kojim se stara definicija
odnosa snažno proširuje: u tom se odnosu smije govoriti o osobnim, pa Nastavlja svoje samoprikazivanje, ali s kako izmijenjenim sadrža-
čak i intirnnim sadržajima. Kako, zapravo, treba razumjeti taj mane- jem! Više ne govori o svojim nevoljama i problemima, već ističe svoju
var? Podjednako bi bilo moguće da se usmjeri prema simetričnom kao profesionalnu i muškaračku nadmoć. Njegova obavijest time sadrži
i komplemenLarnoI11 odnosu. Simetrični: to je odnos u kojem svatko jasno odbijanje njezine definicije odnosa: "Ne, ja nisam tvoj klijent, a
pomalo govori o sebi i time se pobliže upoznajemo. Komplementarni: ti nisi moja terapeutkinja. Naprotiv, ti si cura, a ja pravi dečko!"
odnos u kojem se konačno mogu očitovati i imam nekoga tko me sluša Prihvatio je borbu za nadmoć. Nesuglasje oko zajedničke definicije
(klijcn t-- tcrapeu t) odnosa na tom se mjestu jasno očituje. Ona je shvatila njegovo "odbija.
Nak narlnomjo analizom studentica utvrdila daje iz njegove obavi- nje uloge klijenta" i inzistiranje na simetričnom odnosu muškarca i
jesti iščitala snažnu apel: "Poslušaj me, pokaži za me razumijevanje!' žene te reagira unutarnjim negodovanjem:
01):1 rC':lgir:1 sukladno tom dckotliranju:
Onil T8.i doživljaj 118 igralištu mogu dobro razumjeti. Upravo si Ona: Shvaćam tvoju djevojku, ja bih slično reagirala ... (Time iznosi poma- A.
lo skeptičan komentar njegove priče, nemir-na je, gleda na sat.) Sad stvarno . )
i:-'.I~~:]I· !"dnil'l'l lvL :;ll )llt)!,~J; IHIIIU\'I)!) liti, ;;\iJiii..J 11;-.1.III situaciju. Ne moram ići, 11<1 ,11k8. .,
;;IIt
~:
163
 Sad pak ona sa svoje strane odbija njegovu definiciju odnosa ("Ja
.sam pravi dečko, a ti djevojka na koju sam bacio oko"). Ona izražava
suzdržanost solidarjzirajući se s njegovom djevojkom i pozivajući na
prekid razgovora. Cini se kao da kaže: "Ti ne želiš prihvatiti moju
definiciju niti ja tvoju, stoga naš odnos sad proglašavam završenim."
On: Bio je to lijep razgovor.
To također znači: naš je odnos lijep. Tim manevrom on proturječi
njezinoj definiciji odnosa ("Odnos valja prekinuti!")
Ona: Da, ja isto mislim. Rijetko se događa da čovjek može tako
razgovarati sa stranom osobom.
Prividno potvrda njegove definicije. Promotrimo li je podrobnije, u
najboljem je slučaju, međutim, riječ samo o djelomičnoj potvrdi, jer
napomena o "stranoj osobi" iznova izražava željenu suzdržanost.
Susret završava time što je on nagovara da se poslije još jednom
susretnu. Napola nevoljko, ona pristaje na taj dogovor. On sc, među-
tim, ne pojavljuje na dogovorenom sastanku: posljednji manevar s

uu
njegove strane kako bi u potpuno bezizglednoj situaciji zadržao nad-
moć: "Ja odlučujem da je odnos završen prije nego što ti to učiniš."

5. Dugoročni učinci poruka o odnosima: koncept Sl. 68: Koncept vlastite osobe kao rezultat zgušnjavanja poruka o odnosu.
vlastitoga ja
Značenje odnosne strane ne ograničava se samo na trenutačno jednom utvrđeni koncept vlastite osobe uvijek iznova potvrđuje. Kako
osjećajno stanje i daljnji tijek razgovora. Naprotiv, poruke o odnosu preko svojeg koncepta vlastite osobe "tvorimo" određena iskustva, a
mogu imati znatan dugoročni učinak: primatelj ovdje prima informa- druga, koja bi ih možda korigirala, isključujemo, podrobnije će biti
ciju što pošiljatelj (o njemu) misli. U potrazi za svojim identitetom opisano u odlomku 5.3.
dijete je upućeno na takve upute. S vremenom se tisuće poruka o Zbog tog dalekosežnog značenja koje posjeduje koncept vlastite
odnosu što ih dijete prima iz svoje okoline zgušnjava u zaključak: . osobe neki su psiholozi (primjerice Tausch i 'I'ausch, 1979.) promatrali
"Takav sam ja, dakle!" (v. sl. 68). nastavno zbivanje gotovo isključivo kroz "odnosne naočale" (uz zane-
".~.
o._? <"_

To "mišljenje o samom sebi" (Adler), taj koncept vlastite osobe marivanje predmetnih sadržaja): tu oni naslućuju glavnu skretnicu u
danas se smatra presudnom ključnom varijablom ličnosti i duševnog razvitku ličnosti.
zdravlja. Alfred Adler je ponajprije opisao kako se netko tko ne drži
mnogo do sebe (osjećaj manje vrijednosti) ili obeshrabreno povlači ili 5.1. Oblikovanje koncepta vlastite osobe pomoću ti- poruka i
sc pak, u neprestanoj potrazi za dokazima vlastite vrijednosti, pretje- etiketiranja
r;)n() hori za uvažavanje i nadmoć te tako najveći dio svoje du§evne
Kakve su pak 11 pojedinostima te poruke o odnosu koje određuju
(~!Icrgije rasipa na borbu sa suparnicima i dokazivanja koja bi drugi-
koncept vlastite osobe? Ponajprije su to eksplicitne i implicitne poruke
ma trebala uJiti poštovanje. o odnosu ~Lu :ti dij(:U~ prima od važnih osoba iz svojeg životnog okru-
/"'1i"'njc l;nnccpt::l vlastite osobe tc'~:C].il "C i n" sljedećoj finjc;,]ci:
zenja. bKbpnCt\.,l.ll su iskaz i, prunjerice: ··l~lluaio~··, \.J1I. LL.:Ut; lii~\..<.i.0.. iu;~a

:'l_':;')\:; UL.

l6:,
]()4
 ...... _.. ----_. -.!,,...~-:.

: • .1

neće biti I", "Ti si naše drago, poslušno dijete", "Nisi darovit za tehni- posebnih želja. Ti si još malen i glup, učitelj najbolje zna što ~": J ..•

ku", "Ne znaš crta ti". Stoga pazi, glazba uvijek dolazi sprijeda. Ne trebaš preuzimati odgo~\~(i'.'.:
zajednicu - sve je već uređeno. Ti trebaš samo marljivo učiti gradivo, '. .;.'
Takvi eksplicitni iskazi o odnosu dopunjuju se u međuljudskoj
komunikaciji implicitnirn porukama o odnosu. Iz načina kako mu se Učenik će poruku teško čuti baš u tom obliku premda nastaV'llici,;
obraćaju i ponašaju prema njemu, pojedinac saznaje kako se drugi silom prilika, često postaju glasnogovornici ustanove. Ali učenik bi'
prema njemu odnose, što o njemu misle. Primjerice, "Drži se u poza- poruku prima preko dnevnih školskih iskustava na posredan, ali-ništa
dini!", "Moram li ti baš sve triput reći?", "Daj se već jednom saberi!" manje djelotvoran način.
ili pak: "Što misliš o tom prijedlogu?", "Razmislimo zajedno kako tu Drugim riječima, škola kao ustanova polazi od sasvim "infantilne"
stvar riješiti" itd. I prije nego što može razumjeti jezik, dijete i never- slike učenika. Sukladno tome, pretvara učenika u pretežito pasivnog
balno, iz ukupnog ponašanja važnih osoba s kojima uspostavlja vezu, primatelja pouke čije se djelovanje uvelike može unaprijed isplanirati
prima temeljnu poruku: "Ti si ovdje željeno" ili "Sve se vrti oko tebe" te mu uskraćuje odgovornost i punovrijedno sudjelovanje u društve-
ili pak "Ti si ovdje nepoželjno, teret si". Vjerojatno upravo takve počet- nom životu.
ne ti-poruke, koje se prenose tisućama različitih signala, tvore temelj
za oblikovanje djetetova koncepta vlastite osobe. Odgoj je ponajprije Društvo kao pošiljatelj ti-poruka. Isto se tako i društvo kao
komunikacija između redaka. Takve ti-poruke nipošto ne odražavaju cjelina sa svojim ustanovama, propisima, zakonima i činjeničnim dano-
samo djetetove objektivno postojeće karakteristike. Naprotiv, sadrže stimajavlja za riječ i određenim podgrupama stanovništva upućuje ti-
pošiljateljeve potajne želje, osobne i kulturne predrasude (primjerice, -poruke na osnovi kojih se oblikuje koncept vlastite osobe. Poruke koje
shvaćanja u Lorue kakve su zapravo djevojčice i dječaci). društvo upućuje mladima Muller je zo.odjenuo u riječi:

Ustanove kao pošiljatelji ti-poruka. Dosad smo oblikovanje "Doista je strašno što se rađa toliko djece, jer u osnovi za sve njih nema
koncepta vlastite osobe opisivali kao rezultat definirajućih iskustava posla, Vrijeme dječjeg rada je prošlo; što nas, naravno, veseli. Isto tako, i
što ih djetetu prenose važne osobe s kojima uspostavlja odnos. Ti- . velika obitelj pripada prošlosti, a u današnjoj maloj obitelji, sa svim njezinim
poruke koje je pritom primilo bile su dijelom vrlo osobne, dijelom više kućanskim aparatima, vi mladi ste prije teret nego pomoć. Za neškolovane
kolektivne u smislu da dijete te poruke prima kao pripadnik određene pomoćne radnike ima neugodnog posla u izobilju, ali vi vjerojatno smatrate da
grupe te ih stoga dijeli s ostalim pripadnicima (primjerice, poruke o ste za to predobri, a mi vam to ne možemo zamjeriti. Za atraktivna radna
mjesta trebamo neke od vas, ali nipošto vas ne možemo sve zaposliti. Konačno,
spolnim st.ereoLipima: "Pa ti si dečko! Dečki ne plaču!")
i sami želimo zadržati svoja radna mjesta, a usto danas živimo mnogo dulje
U ovom odlomku želimo svrnuti pozornost na činjenicu da, neovis- nego prije. Neki od vas će imati sreću, mnogi, međutim, neće; jednostavno ne
no o pojedinim odgojiteljima, škola kao ustanova sa svojim propisima znamo što bismo s vama započeli. Razumijete, mi pokušavamo izbjeći ratove,
i planovima "učeniku" upućuje (irnplicitne) poruke o odnosu. Tillmann dakle ni za to vas trenutačno ne trebamo. Molim, zabavljajte se koliko god
(1976.) u tim porukama vidi "skriveni" i doista djelotvorni nastavni možete i nemojte nikom biti na putu. Molim vas, ne pitajte nas što trebate
plan škole. raditi. Kad nam nešto padne na pamet, pozvat ćemo vas. Molim vas, ostavite
Kad neke od institucionalnih poruka;' ekspliciramo "učeniku", tada nas na miru." (iz DIE ZE ITA od 15. 7. 1977.)
mu se, iz dana 11 elan, upućuju otprilike sljedeće poruke:
5.2. Etiketiranje propalice
Ti se ovdje nemaš što javljati. Samo si jedan od tridesetpetero, kao poje-
di na« nisi vidan; ne iskazuj svoje mišljenje, osobito se suzdržavaj od izricanja Ponovimo još jednom dosad kazano: koncept vlastite osobe obliku-
je se kao posljedica definirajućih iskustava. Kod tih definirajućih is-
- TJ li/pr:!tl1!"i c:(. l"'0j'1~~~"poruke o odnosu" OdnQS~1C "definicije odnosa" kornuni- kustava pretežito je riječ o eksplicitnim ili irnplicitnim ti-porukama
\(:1Cijs\(o'p>ih"l"ški prilii':l(' 11cj<1SnO koristi: pod njim S0 Il !,ncJjl'<lI1i1I,oj mjeri 'podrazu-
(''Takav si Li, dakle!") što ih odašilju važne osobe iz našeg okruženja
mi.\e\l<l.\\'\ čisle. por\.\\'Q o o(\nmm ("Smatram te takvim i. takvim") bIO i apeh ("B\.\C\i takav
i lak~\'. "čin; I'" i 'ni") II ""om poglavlju podrobno ć(' hiti vazrnnt.rene S;1111n čiste poruke
ili pak institucije i društvene ustanove. Budući da je dijete sklono
o odnosll ponašati se li suglasju s vlastitiu: konceptom svojega ja, definirajuci

Job 16-:;
 cija okoline. Paradoksalni učinak: mjere čija je svrha spriječiti
su postupci, prema tome, tek stvorili odgovarajuću stvarnost. Ta se nu pojavu zapravo tek izazvaju pojave koje bi trebale Sllriječiti.: ..
vrsta objašnjenja također i ponajprije koristi za nastanak poremećaja S tog gledišta treba provjeriti ne izazivaju li te dobronam~;
.r U ponašanju (delinkvencije). Prema tome je propalica završni produkt mišljene mjere svojim implicitnim ili eksplicitnim etiketiranjem gore.
etihetiranja koja su dovela do koncepta vlastite osobe "ja ništa ne posljedice nego što su koristi koje obećavaju. Primjer: učenik je upućen
vrijedim". Tako se u razvoju kriminalne karijere često mogu utvrditi školskom psihologu na savjetovanje zbog svoje "povučenosti". Savjeto-
sljedeći koraci (Tannenbaum, 1938., prikazano prema Brustenu i Hur- vanje sa školskim psihologom sigurno može omogućiti poboljšanje. Na
relmannu, 1973.): . drugoj strani postoji, međutim, opasnost da se koncept vlastite osobe
dopuni aspektom "ja sam netko tko mora školskom psihologu" i time
1. Određene obrasce djetetova ponašanja, koje ono samo u svojem
tek potakne razvitak karijere osobe s ruba društva. Iz tog razloga
fenomenalnorn svijetu smatra bezazlenima i ugodnima, odrasli nazi-
moderni koncepti savjetovanja nastoje ne tražiti i liječiti poremećaje
vaju "zločestim", "lošim" ili "nepcdnošljivim". Obratimo pozornost na
kod pojedine osobe, već u interakcijama grupe u kojoj se poremećaj
udio samoočitovanja pri takvim etiketiranjima! pojavio (usp. Redlich i Ott, 1980.: "Promjena interakcije u školskim
Taj udio samoočitovanja u etiketirajućim obavijestima osobito naglaša-
razredima umjesto stigrnatiziranja preko liječenja pojedinačnog slu-
vaju zastupnici etiketirajućeg pristupa. Primjer: nastavnik označuje dijete
kao "nečisto". Saznajemo li iz te obavijesti nešto o djetetu iii o nastavniku? O čaja").
oboma. Ponajprije saznajemo nešto o nastavnikovom vrijednosnom sustavu,
na što on obraća pozornost, što mu je važno i što smatra potrebnim sankci- 5.3. Koncept vlastite osobe kao "tvorac" iskustava
onirati.
Koncept vlastite osobe pokazuje se produktom zgušnjavanja svih
2. Dijete koje se isprva osjećalo samo neshvaćenim i smatralo da
spomenutih iskustava: "Takav sam ja, dakle!" U nastavku želimo ispi-
se prema njemu nepravedno postupa, počinje vremenom samo sebe
tati -kako već uspostavljeni koncept vlastite osobe stvara okruženje u
drukčije definirati, osobito ako odrasli svojim definicijama nisu žigo-
kojemu pojedinac pretežito "doživljava" ona iskustva koja potvrđuju
sali ("stigmatizirali") samo njegovo ponašanje, već općenito i čitavu
njegovu osobu kao "lošu". dotični koncept.
Taj proces ponajprije pokreću dva mehanizma: izbjegavanje i izob-
3. Tijekom toga novog definiranja dijete iskazuje obrasce pona-
ličavanje. Nekim se iskustvima mogu sklanjati s puta kako bi moje
šanja koji su prikladni osnažiti. devijantni identitet koji se razvija.
životno okruženje ostalo "pošteđeno" takvih iskustava ili ih pak mogu
Primjerice, priključuje se sličnim "upadljivim" vršnjacima (oblikovanje
tako protumačiti i izobličeno zapažati da me ne dosežu u svojem izvor-
"dei.inkventne bande"). Članovi takve grupe ne uče samo kako se po-
nom obliku, već u obliku koji se uklapa u moje "račune" (= moj koncept
miriti s etiketorn "delinkvenata": u njoj se oblikuju i norme koje takvu
etiketu uzdižu do odlikovanja. vlastite osobe).
Obje strategije (izbjegavanje i izobličavanje) mogu se u podjedna-
4. "Delinkventi" pak sve češće dolaze u dodir sa službenim sankci-
koj mjeri primijeniti na izvanjska i unutarnja iskustva (osjećaje, mo-
onirajućim instancijama, s predstavnicima socijalnog rada, policije i
. tive). Promotrimo kako ti mehanizmi funkcioniraju u pojedinostima:
p~avosuđa. Sve te instancije žele, u skladu sa svojim samorazumijeva-
njem, obustaviti pokrenuti proces, ali ga u pravilu osnažuju svakim
daljnjim korakom (Brusten i Hurrelmann, 1973., str. 32). Te službene Izbjegavanje
reakcije stvaraju nova etiketiranja i osnažuju djelomično već utvrđenu x Aspekti koji unutar koncepta vlastite osobe nagovjescuju neus-
~:
sliku vlastite osobe. Dotična se mladež "kriminalizira". Za te nenarnje- pjeh dovode do toga da čovjek "u velikom luku" zaobilazi mjesta za
ravane posljedice skovan je pojam "sekundarnog odstupanja". Poruka ~:
koja se osjeća lo ile pripremljenim. Mislim li, primjerice, u sebi da "ne-
o odnosu, koju sankcije implicitno sadrže, ima snažnije djelovanje od mam darovitosti za tehniku", namjerno ću izbjegavati sve situacije u
također implicitnog poziva na popuštanje. Drugim riječima, dok se kojima presudnu ulogu imaju tehničko razumijevanje i spretnost. Vre-
7~
"pl'i,mDrno odstupanje" tornnlii na mani> ili viŠI? bu:cazl'2nim po/·(·tnirr,
-I menom dolazi do znatnog nedostatha ojezbe, a nakon nekoliko godina

I
\i(\....:11lnr.lr)l;:1 :'c:pl r "nrl.,l.n0 l\rl. h.n., ....•
~"·' ~ : .. 1.·.-.; ....• I :1. I'
J ••..• >'l 1
! L\. -

I
••.•••••.••••. '." ••....•• 1. •.•••• ,-,1."" •..•• ~ ••

Ing 169
______________________________ ~ _= ~:~· ~~ __•• __•• ea~ ~&m*mm~na~~B~mS~~BI=_III1~~
•••• aE••••••••
 . doista imam "dvije lijeve ruke", i to manje zbog nedostatne nadarenosti, Izob1ičavanje ireinterpretacija
a mnogo više zbog nedostatnog vježbanja i manjkavog iskustva, za što
.~etemelje postavio moj početni koncept vlastite osobe. Time se zatvara To je prvi temeljni mehanizam pomoću kojeg sami stvaramo svoje
začarani krug proročanstva koje se samo ispunjava, a koncept vlastite okruženje: općenito se uklanjati s puta određenim iskustvima. Kod
osobe pokazuje kao tajni pokretač razvitka ličnosti (v. sl. 69). drugog mehanizma, koji prikazujemo u nastavku, pretpostavlja se da.,
Ponajprije se obeshrabreni ljudi (s izrazitom tendencijom izbjega- doduše, prikupljamo određena iskustva koja bi mogla dovesti u pitanje
vanja neuspjeha) stalnim taktikarna zaobilaženja nastoje poštedjeti postojeći koncept vlastite osobe, ali im izobličavajućim opažanjem
takvih iskustava pomoću kojih bi naučili nešto novo i napredovali. Oni pridajemo takvo značenje da se ipak iznova uklapaju u naš koncept
vode reducirani život na svojim "tajnim domaćim terenima", gdje im vlastite osobe.
ne prijeti nikakav poraz. Time prema vani uglavnom ostavljaju sna- Kao primjer toga mogu poslužiti dva podmehanizma: prijam oba-
žan, suveren dojam. Međutim, stvarnu duševnu snagu posjeduje onaj vijesti iatribucije uzročnosti. Naglasili smo (usp. str. 53) daje primljena
tko si može priuštiti privremene poraze u onim "igrama na stranom (četverostrana) obavijest vlastiti primateljev proizvod, ito stoga što on
terenu" u kojima nam se smiješi samo napredak u razvitku ličnosti. na sve četiri strane unosi li nju, između ostalog, i poruke koje odgo-
Valja računati na upravo razorne posljedice ako se generalizira varaju njegovom duševnom raspoloženju. Tako osoba s malim osjeća-
vrlo negativni koncept vlastite osobe, primjerice: "Mene ionako nitko jem vlastite vrijednosti čuje primljenu poruku preosjetljivim uhom za
ne voli!" To će pokrenuti (neprijateljsko ili povučeno) ponašanje koje odnos, u svojoj mašti unosi u nedužna pitanja i iskaze kritiku ili
doista provocira antipatiju ili ravnodušnost naših bližnjih. U tom je ponižavanja vlastite osobe (usp. str. 45 i 46). Daljnji primjeri za prijam
slučaju prijeko potrebno psihološko prekidanje začaranog kruga. obavijesti koji ovisi o konceptu vlastite osobe: netko tko reagira jed-
nosložnim riječima navodi pojedine slušatelje na zaključak: "Vjerojatno
je umoran", druge pak na zaključak: "Jasno - on me ne voli!" Netko
nešto -kazuje, a drugi se smiju. Jedan tumači taj smijeh kao izraz

.: IZBJEGAVANJE
tehničkih situacija
zabavljenosti šalom, drugi se pak osjeća ismijanim.

\
Osobito implicitne poruke o odnosu ostavljaju primatelju široku
slobodu tumačenja. Ali i eksplicitne, jednoznačne poruke o odnosu: "Ti
si egoist!" ili "Ti si stvarno veliki znanstvenik!" ni u kojem slučaju još
ne determiniraju prijam - dva različita primatelja mogu pri jednoj te
istoj obavijesti doživjeti posve različita duševna iskustva. Tako jedan
KONCEPT VLASTITE
može primiti ti-poruku kao činjenicu i u nutrini reagirati: "Takav sam
OSOBE primjerice NEDOSTATAK
bez darovitosti ja, dakle!" Drugi primatelj može shvatiti primljenu obavijest više kao
VJEŽBE
za tehniku pošiljateljeve samoočitovanje ("Što se to s njim zbiva da je došao do.
takvog suda o meni?"). Doduše, mala su djeca rijetko u stanju primati . I
'\ . I

J
ti-poruke uhom za samoočitovanje (usp. str. 47 i 48).
potvrda
Postoji dovoljno mogućnosti za odbijanje pozitivnih poruka o
odnosu. Primjerice, nekoga hvale. Ta se pohvala ne uklapa u njegov
niski koncept vlastite osobe. On reagira: "To mi kažeš samo da bi me
~ tehnička utješio."
NESPOSOBNOST
-1-
U službi očuvanja koncepta vlastite osobe mogu se pojaviti i tzv.
atribucije uzroćnosti (pripisivanje uzroka). Uspjehe i neuspjehe mo-
guće je objasniti pomoću sljedećih četiriju uzročnih čimbenika
Sl. Gg: [(nl1(:I'!)!. ul.ast.i.t.onsoh(' han zaća rrini liru.&,rrorcčonstua hojc se samo
(Heckhausen, 1974.):
nu niaoa .
I .•

J 'IU
171
 uzviknuo: "Uopće se ne ljutim! Naprotiv, mene sve to zaba,,~"'~:;'f:Y-;
o sposobnost
svjestan svoje povrijeđenosti i ljutnje. Ti se osjećaji ne uklapaju u" .
O naprezanje
.. O težina zadaće sliku vlastite osobe kao snažnog muškarca koji suvereno stoji "iznad-
O slučaj stvari" i ne reagira preosjetljivo "na svaku sitnicu". . '_.'i,

Tako netko s niskim konceptom vlastite osobe može svoje uspjehe Neusuglašeni osjećaji. Upravo te "neusuglašene osjećaje", kako
pripisati slučaju ("I slijepa kokoš naiđe na zrno!") - i uspjeh već gubi ih nazivam, želimo isključiti i spriječiti njihovo pojavljivanje. Tako se
kvalitetu korektivnog doživljaja. Nasuprot tome, neuspjesi se smjesta razočaranja i zlovolja ne uklapaju u koncept zaljubljenika; mržnja i
i
pripisuju vlastitim nedostacima. ljutnja ne odgovaraju konceptu vlastite osobe koju o sebi ima "mirni '·1
.1
Za nastavnike i roditelje, kao komentatore učeničkih postignuća, otac obitelji ispunjen razumijevanjem"; ljubomora se ne uklapa u 1
koncept osobe koja u ljudskim odnosima ne želi priznati nikakve zah- j
iz tih misli proizlazi mogućnost da konstruktivnim atribucijama uzroč- . '. I.

tjeve za posjedovanjem, a tuga se ne uklapa u koncept "veseljaka koji ,'1

nosti ohrabrujuće utječu na učenikov koncept vlastite osobe. ..j

sve prima s humorom".

Sljedeći dijagram (sl. 70) ilustrira mehanizam izobličavanja isku- ~'i;
stva u režiji koncepta vlastite osobe: To odbijanje priznavanja neusuglašenih osjećaja u konačnici znači i
!
da se s odbojnošću odnosimo prema važnim dijelovima svoje osobe i
trošimo mnogo duševne energije za obranu od tih osjećaja. Psihotera-
pijom se postupno može postići "sve veća otvorenost prema unutar-

,--_--, -----. __ pruža ~

~:~ iskustva
njem iskustvu" (Rogers, 1979.):

koncept ključ inter- (obavijesti, "Čini se da proces ponajprije podrazumijeva sve veću otvorenost prema
vlastite osobe
,----,-==...;;;.:::':::':::':::""-....J -- pretacije -t. događaji) iskustvima. To je načelo vremenom dobilo za mene sve veće značenje. Ono
označava potpunu suprotnost od obrambenog držanja. Prije sam pojam obram-
benog držanja opisao kao reakciju organizma na iskustva koja se doživljavaju
ili anticipiraju kao opasna, u proturječju s postojećom slikom koju pojedinac
ima o sebi ili svojem odnosu prema svijetu. Ta opasna iskustva privremeno se
čine neškodljivima tako što se u svijesti izobličuju ili joj se uskraćuju. Ja
doslovno nisam u stanju precizno zamijetili svoja unutarnja iskustva, osjećaje
!
i reakcije koje bitno odstupaju od slike koju sam već stvorio o sebi. Veliki dio
potvrda terapijskog procesa tvori neprestano otkrivanje s klijentove strane da u sebi
nosi osjećaje i stavove koje dosad nije mogao svjesno opažati, koje nije mogao
"posjedovati" kao stvarni dio vlastite osobe." (str. 186 i 1.87)
Sl. 70: Tzobličavanje iskustva zbog "naočala" u službi potvrde koncepta vlastite
osobe. Konačni rezultat tog procesa Rogers na drugom mjestu formulira
ovako:
5.4. IZbjegavanje i izobličavanje unutarnjih iskustava
"Svijest nije više stražar koji bdije nad gomilom opasnih i neprozirnih
Zapanjujućim otkrićima psihoterapijskog istraživanja pribraja sc impulsa koji samo u iznimnim slučajevima smiju ugledati svjetlo dana, već
i činjenica da koncept vlastite osobe ne "tvori" odnosno izbjegava s::Jmni spokojni sustanar unutar spleta impulsa, osjećaja j misli kuje se, kako može-
iskustva izvanjskog, već isto tako i unutarnjeg svijeta. Osjećaji koji sc ·.:
....
'1· :"'" mo utvrditi, vrlo lako nogu samostalno regulirali ako se bojažljivo ne čuvaju."
ne uklapaju u naš "račun" (= u naš koncept vlastite osobe) ne prodiru (str. 125)
do svijesti i ne motru sc izravno priopćiti. Uzrnimo još jednom primjr- :;1."
~~l '-:1"," "1(1, i 1()() n"''''iXn~ 1(\ rl;f)l'lt·nil.~ ,..,..., .··"'!r1..., ....•.•...
"'\ rI ~ ,1

___ 1_7_2 " ·_"_"_' _,,_.. _. _~"_--_'''..._;'.'_. _"_"0_'_' ._'._'"'_~_L_.U_,.. _'' _' _"'_--.-Ji lj3

~--------------~--------~------~~
 .:.:; .: ~ .
. '. -: :.,.,
6. O postupku za otklanjanje smetnji u odnosima Uglavnom je pritom riječ o starim pncama koje.~~
lebde u zraku i uvjetuju stil podbadanja.i,<,
Premda smetnje u odnosima dolaze na dnevni red svagdje gdje Takva "podbadanja" vjesnici su, ili čak simptomi, uzna~ .
ljudi zajedno žive i rade, sposobnost da se ophode s takvom vrstom
i u konačnici nerazmrsive isprepletenosti predmetne i odn~~~,
smetnji i "razjasne" međusobne odnose kod većine ljudi nije baš jako (2. stadij, v. sl. 72). U tom stadiju gotovo nitko ne može kaz.atl·~ .
razvijena. Neiskazana ljutnja i prikrivena povrijeđenost, izbjegnuta
o predmetu, a da se to ne protumači kao izraz njegove uob~
sučeljavanja i licemjerna diplomacija, neprijateljske prepirke i sitni ča-
neprijateljstva, pokušaj opravdavanja ili napad. Neki kolegiji; ricl.i
vo zanovijetanje, oštre bitke oko argumentacije na pogrešnoj razini
poslovni odjel, neke obitelji, nalaze se u trajnom stanju "isprepleteno-
često vladaju scenom kad je na odnosnoj razini napeta situacija.
sti", u kojem je svaka rasprava o predmetu prožeta (u međuvremenu
Tipična temeljna pogreška u međuljudskoj komunikaciji razmo- zaoštrenorn) problematikom odnosa.
trena je već na str. 42 i 43: razrješavanje smetnji u odnosu na pred-
N ajkasnije u tom trenutku pomaže samo jedna stvar: na određeno
metnoj razini. Majka je kćeri savjetovala da odjene jaknu, kćer se
vrijeme obustaviti sučeljavanje oko predmeta i pokrenuti eksplicitno
tome ogorčeno suprotstavila i time je otpočela sitničava svađa oko
razjašnjenje odnosa ("Kako se međusobno odnosimo jedni prema
temperature zraka.
drugima? Što naše razgovore čini tako neplodnima, nervoznima, tako
Komunikacijski psiholog je izvježban obratiti pozornost na prve
opreznima ili distanciranima?") v. sl. 73.
znakove smetnji u odnosima koji se očituju u raspravama o nečem.
Tako je kćerkin "osorni ton" bio takav znak. Ili, kad se na nekoj kon-
ferenciji kaže: "Da ste pročitali priopćenje uprave od 3. svibnja, znali
.................
: predmetna razina
1. stadij
:J----fl-----I4h
biste da ..." Ili, ako pretpostavljeni zamoli nekog djelatnika: "Ne biste .................... :
li nam mogli navesti barem neto iznos?" (U tom "barem" krije se
poruka: "Kada se od vas već ne mogu očekivati normalna postignu-
ća ...") Ili: govornik je završio svoje izlaganje i poziva na raspravu. Za
riječ se javlja slušatelj: "Meni je potpuno neshvatljivo kako se pri ovoj
temi moglo smetnuti s uma gledište X..." Na odnosnoj strani obavijesti
predavaču se pripisuje nedostatak kompetencije, a želja za osvetom odnosna razina
smjesta se očituje u njegovom odgovoru: "Smatram da sam na početku "podbadanja"
svojeg izlaganja vrlo jasno dao do znanja kako ..." (= a da ste vi slušali ...)
Kad su razgovori o činjenicama ispunjeni takvim "podbadanjima glede Sl. 72: Isprepletenost predmetne i odnosne razine
odnosa" (v. sl. 71), vlada napetost, a objektivnost je ugrožena:
1. stadij
••••••. 1. stadij
:: • '~r~d~~t~~' ;a'z;~;' .::.t-.--14-------..,r+-----+
.' .

isprepietenost

I ....
,
O_~llO_~_'-lZ,

Sl. '71' Sućeljciuarije

/UD:,·/J.(j rc
razina

t .. '!U.
J----
oko predmeta
"podbadania"

ometaju signcli smetnji (,/)od/Jo>I.n.lljo.'') na

I
,ii,

il
"podbadanja"

Sl. 73' Prehid sučeljavanja

(/~ 1., 1.1 ,i). J .
oho predmeta
razjašnjenje odnosa
i pokretanje izričitog razja§njellja

l-j- _"-
. 1.: ' _
 Kps: Zapažam da ste obje srdite i da je ozračje prilično."
6.1. Razjašnjenje odnosa
zirano. Možda biste mogle izravno reći što vam smeta. (MajO't.'"
Takva razjašnjenja odnosa su teška i neuobičajena. U stanju teško li vi započeti? .,. . ,."
razrnrsive isprepletenosti često se stoga savjetuje upletanje komuni- M: Uvijek taj osorni ton i uvijek želi biti pametnija i sve ~ .:
kacijskog psihologa kao "pomagača u raspletanju" - to podjednako bolje od mene!
vrijedi za parove i obitelji kao i za kolegije i radne grupe. Djelovanje Kps (kćeri): A što smeta tebi?
komunikacijskog psihologa sastoji se, osim u stvaranju povoljnog oz- K: Uvijek to tutorstvo! Kao da sama ne znam što trebam odjenuti'
račja, u sljedećem: .(Majci): Što te se sve to tiče?
l. ohrabriti eksplicitne iskaze o odnosima (obustaviti činjenično M: Na posljetku, još uvijek sam tvoja majka.
argumentiranje) K: Ph! (prijezirni pokret rukom - tišina).
2. potaknuti iskazivanje "skrivenih" ja-poruka
3. ohrabriti iskazivanje želja i otvorenih apela (pogled unaprijed Uzgredni komentar: svađa je skrenula s predmetne razine i odvija
umjesto unatrag u bijesu). se ondje gdje joj je mjesto: na odnosnoj razini (1). Sljedeći bi cilj morao
Ovaj redoslijed koraka kojima se provodi intervencija moguće je biti udaljavanje od uzajamnih optužbi i razotkrivanja skrivenih ja-
dobro prikazati na obavijesnom kvadratu (v. sl. 74): poruka (2) - usp. sl. 74, str. 176.
Kps (kćeri): Smijem li nešto reći u tvoje ime? Ti ćeš reći smatraš
predmetni sadržaji li to točnim.
'i' •• , ••• !4
•• • , • 'U Klima glavom.
Kps (staje iza K i govori u njezino ime): Tada se osjećam tretira-
I nom kao malo dijete kojem se sve mora reći. Htjela bih odlučivati za

ja-poruke
(samoočitovanje)
spuštanje
s predmetne
razine (0 želje
(apel)
samu sebe kao odrastao čovjek i vrlo mi je važno osjetiti kod tebe (M)
da imaš u mene povjerenja. (Kćeri): Je li to točno?
K: Da, baš tako.

--J-- 1 ...
Uzgredni komentar: to je komunikacijsko-psihološka
tehnika, tzv. "dvojnik" (ili tehnika "alter ega"). Komunikacijski
log naizmjenično
pomoćna
psiho-
staje iza svake sugovornice i izriče (kao ja-poruku)
ono što je između redaka čuo svojim uhom za samoočitovanje (usp. str.
4 7). Naravno, vrlo je važno da se prema objema sugovornicama odnosi
na isti način kako ne bi nastao dojam ~~~ s jednom od njih.
izričiti iskazi o odnosu

Sl. 74: Redoslijed koraha u komunikacijslw-psihološkoj intervenciji radi poticao Kps (majci): Kad to sad čujete, kako reagirate?
M: All da, svi oni žele biti odrasli, ali dužnosti koje su s time
rija razjašnjenja odnosa.
povezane nitko od njih ne želi preuzeti!
Postupak ćemo pokušati barem donekle razjasniti na sljedećem Kps: Govorite o djeci općenito. Na koga izravno mislite?
primjeru Uzmimo još jednom malu scenu između majke i kćeri (str. M: Pa, i Renata, i svi oni idu vlastitim putom ...
42). Prethodila joj je majčina opomena 08 odjene jaknu, 0'30rnR kćer- Kps: Tko su to "svi oni"?
kin" f(':1I,cij:l na predmctnoj razini ("Pa uopće nije hladno!") i prepirka M: Cijela obitelj! Benjamin (= brat) i otac posve jednako. (Bijesno)
o stvarnoj temperaturi. Razjašnjenje odnosa između majke (M) i kćeri To uopće više nije obitelji
tT,) t"!/ \"Hl~I\(It'· k('!n1.!])!kacijskog psihologa (TZps) moglo hi 7.~lp()črh (d-,· Kps: Čilli sc da smo (lu:;li Ju [10\e točke vašeg odnosa i ela vas ta
. ~1"; 1 ; 1 .'
t ' ~ .• , •
1.. cvci\.u JaKO uzuuduje.

176 177
 7. Funkcionaliziranje odnosne razine
M uzdiše. M kl' I (ili: "Pokušaj mo ipak s čovječnošću!")
Kps (majci): Smijem li nešto reći u vaše ime? ( Ima g avom,
- Kps staje iza nje i gleda u K). . . . , Spoznaja da je suradnja u nekom predmetu moguća saIDO".
Kad gledam kako svatko ide vlastitim putom, osjecarn se po.s:e nema problema na odnosnoj strani - ta spoznaja sadrži vrlo .~"":".'
suvišnom i više ne znam čemu sam ovdje još uopće potrebna. (MaJcI): ljivu misao: manipulirati uzajamnim odnosima kako bi ih se stavile u .
Jeli to točno? službu učinkovitosti i ljudskog podvrgavanja, otprilike prema .sljed~
M: Pa, donekle - mislim, ja ipak trebam skuhati jelo, oprati čem motu: "Djelatnici rade bolje i s više zalaganja ako se prema njima
rublj e za to sam još ... mislim ... odnosi prijateljski i s uvažavanjem, odnosno pruža osjećaj suodgovor-
, "?
Kps: ...dovoljno dobri, htjeli st~ re~l. . nosti. Stoga ćemo svoje pretpostavljene poslati na trening međuljud-
M: Da oni žele biti odrasli, ah dužnosti. .. skih odnosa kako bi usvojili taj stil ophođenja i naučili kako optimalno
Kps (majci): Smijem li još jednom govoriti umjesto vas? i, sukladno duhu vremena, motivirati svoje suradnike."
M: Da. . ., đ Do kakvog prijezira prema 'ljudima može dovesti takav stav, po-
Kps staje iza nje: Osjećam da.se m.oja f~nk~ij~, primjertce, vo e- kazuje Birkenbihlov "Mali radni priručnik za obrazovatelje i predava-
nje kućanstva, smatra važnom, ah se ljudski osjećam zanemarenom,
če" (1973.), istodobno osobito neugodan primjer kako se psihologija
i to me rastužuje. (Majci): Je li to točno? može staviti u službu manipulacije i nehumanih tendencija. Kao primjer
M: Da, to je točno.. ..' .. ovdje navodimo probnu zadaću na osnovi koje čitatelj (= potencijalni
Kps: Vaš mi se konflikt sad pokazuj~ kao ?r~b.lem cIJe~e obitelji. savjetnik) treba provjeriti svoju sposobnost da naučenu psihologiju
Najbolje bi bilo kad biste sljedeći put SVI mogli biti nazočni, Renata,
primijeni na praktične slučajeve. U nastavku su iznesena "rješenja"··,
kako se osjećaš kad čuješ to od svoje majke? .što ih je predložio Birkenbihl. .

Komentar: prekinimo ovdje razjašnjenje odnosa. Početni konflikt "Probna zadaća" br. 1
između majke i kćeri pokazao se, kao i toliko puta, kao vr~ lede~~ Sposobnost voditelja seminara pokazuje se najkasnije u trenutku kad
sante iznad nečeg "skrivenoga". Majka i kći počinju na .toJ dubljoj prvi polaznik iznese na stol problem iz prakse obraćajući vam se, poštovani
razini uspostavljati uzajamni kontakt, na toj će se raZlITI .poJa.:~tI 1 kolega, s molbom: "Kako se u budućnosti trebam odnositi prema tom surad-
drugi, još dublji osjećaji, kao što je to uobičajeno. u komunikaciji na niku? Što biste vi učinili na mojem mjestu?"
vrhu ledenog brijega. Ti drugi osjećaji pak uzajamno emocl?nalno Ovdje iznosim priču jednog polaznika: "Ja sam voditelj glavnog odjela u
djeluju na partnera, tako da se odnos mijenja i bez dogovora 1. pla~- tvornici automobila, i to u sektoru T2, tj. u konstrukciji motora. Jedan od
skog upletanja. Unatoč tome, u nastav.ku r~zgovora sugovvo~'mce ce mojih voditelja odjela, određeni Leonardo, već mi otprilike dva mjeseca zadaje
ipak pokušati iz razjašnjenja osjećaja Izvesti k?nkretne želje/apele, brige. Leonardo je s 34 godine jedan od naših naj mlađih i najdarovitijih kon-
struktora. Došao je k nama prije dvije godine, a prve dvije godine nakon
dakle poduzeti 3. korak, prema sl. 74. Na tom mJ:stu razgov~r ugla~-
studija radio je u konstrukcijskom odjelu ugledne tvornice zupčanika. Prije
nom poprima karakter pregovora; o stilu ophođenja s otvoremmapeh- otprilike 18 mjeseci povjerili smo mu posebnu zadaću, naime poboljšanje ko-
ma vidi opširno str. 216 i dalje. .' more za izgaranje u cilindričnoj glavi. Leonardo, koji je neizmjerno častohle-
Nadalje se, kao i toliko puta dosad, pokazalo da Je smetnja u pan, bacio se svim silama na posao. Neoženjen je i čini se da čak nema ni
odnosima između majke i kćeri samo dio sveobuhvatne problematike djevojku, premda dobro izgleda i kod nas je izvrsno plaćen. Veliki dio svojeg
čitave obitelji. To je bila i temeljna misao pristupa utemeljenog. na slobodnog vremena provodio je u tvornici. Često je radio prekovremeno do
teoriji sustava (usp. str 75 i dalje): da je često pog~'ešno liječ~ti. "~osl:e~ deset sati uvečer, što sam uvijek bez komentara odobravao. Bio sam siguran
" pt.orua LI'" . -a"'IO 1)01'AZ"J8 da f." njegov rad jednog dana uroditi plodom. Tako je i bilo: jedanaest mjeseci
lja sun lUl UCI UCI :je U llJ8111U ,,11 rvc U , porcrnccaj
.'-''"'''' čitav og
nakon početka te posebne akcije Leonardo mi je donio nacrt izmijenjene
su stava".
cilindrične glave koja je snagu četverocilindričnog motora povećala za 1O'k, i
to bez povećane potrošnje goriva! U međuvremenu je stavljeno 11 pogon više
nrobni h motora ;'1 T.eonarrlove 1"vrn n.lp c.:l~ 11 nf'lf'n~!\){)~~h ~v'1"vrr:tpnp: r-(),p~'I.f~njfl

178 179
 Psihološki gledano, dana je slika čovjeka s izrazitim kompleksom.~·
učinka kreće se između 9,4 i 9,8%. Nakon što se taj prvi nacrt pokazao uspješ- vrijednosti, tj. s vrlo oslabljenim osjećajem vlastite vrijednosti. Sva su n~
nim, Leonardo me zamolio da nastavi rad na tom projektu. On nadgleda nastcjanja usmjerena na to da svojim bližnjima dokaže koliko je vrijoecbm
ukupno devetero djelatnika, medu njima dva konstruktora s visokom struč- odnosno genijalan.
nom spremom, tri pomoćna konstruktora i četiri tehnička crtača. Suradnici Bez sumnje je Leonardo u svojem djetinjstvu i mladosti imao premalo
cijene Leonarda kao šefa jedino zbog njegove iznimne konstruktbrske daro- "trenutaka maženja", tj. nikad ga nisu hvalili, možda su ga roditelji zanema-
vitosti. Nazivaju ga "dandyjem" jer nosi samo odijela po mjeri i vozi skupi rivali Ji priječili razvitak njegove ličnosti autoritativnim i represivnim odgo-
talijanski športski auto. jem. Kako se čini, Leonardo je zreo za psihoterapeutska liječenje.
Leonardov me odjel stoji okruglo 230.000 DEM godišnje za plaće. Pro- . Kao što smo čuli, za razvitak "zdravog" osjećaja vlastite vrijednosti prije-
blem, dakle, glasi: trebam li Leonardou povjeriti novu zadaću - atakvih ke. Je potrebno uvažavanje od strane drugih osoba. Stoga bi se polazni.ku
tehničkih problema kod nas ne manjka, ili ga s njegovim odjelom pustiti da seminara, koji je postavio pitanje, mogao dati sljedeći savjet:
još godinu dana radi na problemu komore za sagorijevanje? Odlučio sam se za
1. Pokušajte s Leonardom uspostaviti prisniji ljudski kontakt.
drugo rješenje, i upravo je to bila moja pogreška. Zašto?
Leonardo me nakon daljnjih šest mjeseci iznenadio upravo revolucionar- 2. Uvijek mu iznova stavljajte do znanja da ga cijenite ne samo kao nadarenog
nom idejom u preoblikovanju cilindara komore za sagorijevanje i klipni pratili konstruktora, već i kao čovjeka.
3. Potražite tu i tamo njegov "savjet" iz područja koja ne pripadaju njegovu
koji bi potrošnju goriva kod tog motora smanjili za 50%! Pedeset posto manje
poslu, ali gdje se on osjeća stručnjakom: u muškoj modi ili pri kupnji
goriva uz jednaku snagu!
Moram priznati da me taj projekt isprva fascinirao, ponajprije stoga što auta.
sam nekoć i sam bio konstruktor motora. Ali Leonardu sam morao izbiti tu 4. .Potaknite suradnike da ga pozovu na skupne aktivnosti, primjerice na
ideju iz glave. Rekao sam mu doslovno da se taj motor nikad neće izgraditi. .redovito kuglanje. .
Glavni dioničar našeg društva istodobno je i glavni dioničar nove bavarske 5. Pošaljite ga na nekoliko dobrih seminara, čija je svrha razvijanje
rafinerije nafte, na koju je pak naš ministar gospodarstva osobito ponosan ... senzibilnosti.
Ukratko: gospodarski interesi i moć naftnog koncerna u svakom bi slučaju 6 -. S~.avi~emu u izgled sjajnu karijeru unutar tvrtke i istodobno mu nago-
vijestite da u tu svrhu treba usvojiti dodatna znanja s područja "rukovođe-
spriječili gradnju takvog motora.
Leonardo je smatrao da će u tom slučaju svoju ideju ponuditi nekoj dru- nja".
goj, primjerice japanskoj tvrtki. Upozorio sam ga da, prema ugovoru o radu,
svako otkriće do kojeg.je došao u našoj kući smije upotrijebiti u drugu svrhu . Koji su sastavni dijelovi ovog spleta savjeta i prenesenih temelj-
tek ako ga tvrtka ne iskoristi tijekom pet godina. Ali najprije mora pričekati nih stavova?
da prođe tih pet godina ... U međuvremenu sam Leonardu povjerio novu za-
daću. Izvana je poprimiO uglađena, uljudno, ali ipak distancirano držanje. . . 1. ~sihologiziranje stručnih i društvenih problema. Razočaranje
Iznutra u njemu kuha, to mi je jasno. A prošlog sam tjedna, pri rutinskom ~Jelat~lka ~eonarda nijednom se riječju ne analizira glede činjaničnih
dogovoru svih voditelja odjela o montaži, prvi put stekao dojam da je Leonardo, 1 drustvemh danosti (na čijoj se pozadini razočaranje javlja kao
koji se rloimao premorenim, bio lagano alkoholiziran. . razumljiva i primjerena reakcija), već jedino na pozadini njegove
I sad vas pitam: što bih mogao učiniti da tog prvoklasnog konstruktora "strukture ličnosti".
motiviram da i nadalje, svim žarom, .radi za našu tvrtku?
Kakav biste odgovor,na osnovi psiholoških znanja koje ste stekli 'u prvom 2. Poticanje na oulgarrui psihodijagnostiku ličnosti. Umjesto da
poglavlju, dali tom polazniku?" (Birkenbihl, 1973., str. 33 i 34) ~a po~akne na razumijevanje sugovornika u njegovu držanju, čitatelj
Je potican da analizira svojega sugovornika. Umjesto da čitatelja po-
takne da. p?g.le~a. samog s~be ("Kako se odnosim prema toj situaciji,
Rješenje probne zadaće br. 1 (op. cit. str. 193 i 194)
kakve osjećaje l interese Imam?") i tako pripremi jasnu ja-poruku.
"Ako želimo nešto reći o strukturi Leonardove ličnosti, moramo se pri-
njegov se pogled (pre)usmjcrava na drugoga.
sjetiti podataka navedenih u studiji o dotičnom slučaju.
Leoua rdo je [anaLični radnik koji čak i dio svujega slobodnog vremena 3. Patologiziranje sugooorniha. "Kako stvari stoje, Leonardo te
provodi u kOllstrukcijskom uredu. Neoženjen je, nema čak ni djevojku; sigurno zreo za psihutcrapeuu.l«. il.ive·ellje" --- Lako se brzo donosi t ai sud. a dCi
;'\:Ij~d ~t, ~~; ~::=:; lJrijuLI...;j;j) inače bi s njima pro\"uJiv ~"):\)00dno\J'~jclne. Suradnici
"L; covjeka uopcc IlJJ(! nijednom vidjelo, a kamoli s njim H1'Lgo\,ara!o_
i.-.,d ll,jI 11\: -'.dllU l\..dU ot.t \.l~llJaK..d - u svemu U!:>l<'I!IJI~1 uJl J(~ L.d 11Jll1 UC1llUY

iS}.
180
Tako stvorenom "slikom drugoga" ponovno se sabotira jasni iskaz o
predmetu i odnosu.
Iv. Apelativna strana obavijesti
4. Sugovornik kao objekt liječenja. Sukladno tome, "rješenja" ne
sadrže nikakvu uputu za raspravu između dvaju istovrijednih subje- Komunikacija uvijek podrazumijeva i utjecaj na druge osobe. Na
kata, već naputke za psihološki vješto liječenje "bolesnog" objekta.
5. Licemjerno {unkcionaliziranje (medu)ljudskih vrijednosti. Pošto-
. p::im tri~a stranama obavijesti .pošilj~tel~ izraž~va što sez?~va s".·•.·.;','
njim sa~:m, s odn?som pr.~ma pl'lm~teIJ.';lI sa SVIJ~tom.I~~azlti ono,.~;,
vanje i uvažavanje bližnjih sad se, nakon što je sustavno potkopano što postoji - prva Je funkcija komunikacije. Dru~ Je funkcija u tome ...•
tijekom savjetovanja, ponovno licemjerno uvodi - kao manevar zava- da postignemo'čdređene učinke, izazovemo stanje oje još ne postoji ili I';;
ravanja i sredstvo za određenu svrhu. spriječimo stanje koje prijeti da će nastupiti. Apelativna strana oba- I'i
vijesti jest taj aspekt djelovanja. U ovom će poglavlju biti riječi o
Utješno bi mogla djelovati činjenica da takva društvena tehnolo- poteškoćama i naporima da se učinkovito utječe na druge, kao i o i'

gija prikrivanja konflikata ne može biti uspješna, čak nije ni u stvarnom
interesu voditelja glavnog odjela koji se obratio za savjet. S jedne
strane je kod podređenih djelatnika posve sigurno razvijena i raširena
"sumnja u funkcionalizaciju odnosa" - oni se ne daju "navesti na
lijepak". Svaka tajnica brzo će utvrditi je li prijateljski ton samo neka
vrsta "ulja za podmazivanje" na odnosnoj razini kako bi se motor
radne motivacije održao u hodu, ili je pak "pokriven" strukturnim
uvjetima za izražavanje poštovanja i ljudskim stavovima. S druge stra-
ne, čak i kad bi nam pošlo za rukom zadržati suradnika u dobru
raspoloženju preporučenam tehnikom ophođenja, nije li cijena previ-
soka? Nije li nedostojnost čina i pervertiranje međuljudskih odnosa
izdaja vlastite duše kojoj još u ovom životu prijeti čistilište osobnih
kriza i gubitka životnog smisla?
Možda će ove misli pridonijeti tome da psihologa očuvaju od opas-
nosti da neprimjetno podlegne službenim očekivanjima iz točke 1-5
i tako propusti svoju izvornu zadaću kao odvjetnik duševnog života
dostajnog čovjeka.
, Želio bih podrobnije opisati što se podrazumijeva pod obje suprot-
, ~
;
primateljevu otporu, koji se želi osloboditi toga utjecaja; bit će riječi i
o trikovima koje smišlja pošiljatelj kako bi, unatoč očekivanom otporu
što ga izaziva apelativno djelovanje, osigurao svoj utjecaj. Pojedinačno
će biti opisani bit i problematika sljedećih vrsta apela:
o tajni (prikriveni) apeli
o paradoksalni apeli
o otvoreni apeli
Najprije bih želio podrobnije razmotriti uvodno spomenutu temeljnu
antinomiju međuljudske komunikacije.
1. Izraz i djelovanje -
dvije funkcije komunikacije
Trebale su mi godine rada da bih u kompliciranom mnoštvu ko-
munikacijskih problema otkrio nešto vrlo jednostavno, temeljno. Os-
novnu dvojbu međuljudske komunikacije vidim u tome da je uvijek
istodobno riječ.g, izrazu i djelovanju te da se pošiljatelju i primatelju
pruža mogućnost Izbora na koji te aspekt staviti težište svoje komu-
nikacije. Nadalje, da je komunikacija neprestana potraga za kompro-
misom između tih dvaju zahtjeva, a uspješnu komunikaciju tvori
ravnoteža između obaju polova.

nosti. Komunikacija služi priopćavanju onoga što PQ.stoji.Suradnja i

I' odnos s bližnjima žive od neprestanog uzajamri"ogizvješćivanja o onome
't·, što se u nama zbiva. Samoizražavanje i sućut su vitalne životne potre-
be svakog čovjeka
i
182

.-.---.-.--.------------.----------~.-
~
·I
I
.___IIi.
183
~
 telj jer se doista osjeća tužnim ili "cijedi suze" kako bi SV'I}je
Zasad je to jasno. Komunikacija, međutim, ne služi samo za iska- postigao emocionalnim sredstvima? Ili, neki bi se djelatnik m~;',
zivanje onoga što postoji, već i za izazivanje onoga što bi trebalo biti. tati: hvali li me šef zato što se raduje mojemu postignuću ili st~.-"':
Onim što kazujem želio bih nešto postići, nešto izazvati, primjerice je na tečaju o tehnikama motivacije naučio da pohvala pridonosi pove-
drugoga utješiti (= omogućiti mu da se bolje osjeća), zadržati ga u ćanju učinka? Na sl. 75 ta je misao predočena pomoću grafičkog pri-
dobrom raspoloženju, (ne) povrijediti ga, potaknuti ga na određene
kaza.
postupke, ostati s njim u dobrim odnosima. I. Langer govori o "trovanju funkcionalnošću" ako pošiljatelj svoju
I to je jasno. Ponekad se izraz i djelovanje podudaraju na takav komunikaciju pretežito usmjeri na djelovanje ili mu, što je podjednako
način da usmjerenost na jedan aspekt istodobno dopušta i optimalnu otrovno, primatelj pripiše takvu namjeru. Tako smo uvijek iznova
usmjerenost na drugi. Primjer: dijete se povrijedilo i i svoju bol izražava doživljavali sljedeću pojavu: kad smo kao psiholozi organizirali teča-
glasnom vriskorn. Taj izraz balije istodobno optimalno sredstvo za želje- jeve treninga, polaznici su nam na početku tečaja u svemu što smo
na apelativno djelovanje: uzbunjeni roditelji žurno pritječu u pomoć. činili pripisivali skrivene namjere. Čak su i sitne propuste (primjerice,
Izraz i djelovanje, međutim, ni u kojem slučaju nisu uvijek u pravopisne pogreške na ploči) potajno tumačili s gledišta: "Što li samo
takvom suglasju. Tako bi dijete moglo ubrzo naučiti da puki izraz žele time postići - treba li nas testirati?" Prije nego što se razjasni
postojeće boli nije dostatan da bi se okolina mobilizirala u željenoj odnos i stvori povjerenje, takva se sumnja u funkcionalnost jednostav-
mjeri. I stoga se već pri najmanjoj ogrebotini dere kao da ga peku na no ne može izbjeći. Kad smo izjavili da nam se ova ili ona pogreška
ražnju. Time se izraz radi željenog učinka počinje pomalo kvariti. posve nenamjerno potkrala, priznanje vlastite pogrešivosti protuma-
Iskvarenost može ići tako daleko da se određeni osjećaji (primjerice, čeno je kao "još bolji trik", a sumnja u funkcionalnost čak je i osnažena.
tuga i bol) zbog katastrofalnih posljedica koje izazivaju (uskraćivanje Iz dosad kazanog ne bi trebao proizići dojam da je komunikacija
ljubavi, poniženja) više ne iskazuju, pa čak niti ne osjećaju, a umjesto koja se usmjerava na izraz iskrenija, "bolja", a komunikacija koja se
toga se "glumi" srdačnost koja postaje nesvjesno navučenom karak- usmjerava na djelovanje "neiskrena", manipulativna i u načelu lošija.
ternam maskom. Oba kriterija imaju svoje opravdanje i zanemarivanje bilo kojeg od
njih je štetno. Tko se (svjesno ili nesvjesno) usmjerava samo na dje-
Dva temeljna usmjerenja. Premda opravdano možemo pretpo- lovanje i pritom zanemaruje autentični izraz, otuđuje se od sebe samog
staviti da nitko na svijetu ne komunicira usmjeravajući se samo na i drugih, a svojega bližnjeg svodi na puki objekt ophođenja, manipu-
izraz ili djelovanje, već se oba usmjerenja neprestano bore za uravno- .~

"~;
lacije. Tko se usmjerava samo na izraz i ne vodi brigu o učincima koje
težen odnos, želio bih još jednom jasno istaknuti krajnosti obaju te- ':. bi to moglo imati, morat će snositi posljedice i odreći se mogućnosti da
meljnih usmjerenja. Pošiljatelj koji se usmjerava na izraz ulaže sve "'"{ drugima nametne svoj stav i utječe na njih. Doduše, u dobrim će
svoje snage da bi iskazao što se (u njemu) zbiva; primarno mu nije ~) odnosima sve više i više prevladavati usmjerenost na izraz. Međutim,
stalo da postigne određeno djelovanje - naprotiv, on tek očekuje dje- t
.~~
načelno vrijedi postavka da uspješnost komunikacije ovisi o ravnoteži
lovanje i računa s njime. obaju aspekata. Doista, napori oko "dobre komunikacije" usmjeravaju
Pošiljatelj koji se usmjerava na djelovanje uvijek se, nasuprot ,I
.'.
'~
se prema nalaženju kompromisa: "Želio bih reći što me ljuti (= izraz),
tome, ponajprije pita, djelomično svjesno, djelomično nesvjesno: što ali tako da drugoga ne povrijedim (= djelovanje)". Pojam "selektivne
.'
želim postići odnosno spriječiti, te zatim pokušava oblikovati svoju " autentičnosti", što ga je skovala Ruth Cohn, također sadrži tu misao
obavijest tako da optimalno posluži tome cilju. Anticipacija (pretpo- f· o ravnoteži: autentičnost upućuje na izražajni aspekt. Nasuprot tome,
stavljenog) učinka primarno usmjerava djelovanje. Pritom on računa .n
u pojmu selektivnosti ističe se briga za djelovanje.
i s mogućnošću ela obavijest li određenim okoJn0stima ne iskazuje ono

l.'
,:.\1,
što stvarno postoji. Ovdje se cijene takt i taktika, dok kod usmjereno- :'. ':,
. ;.
sti na izraz presudne kriterije tvore usuglašenost i istinitost. ~n
7", I'ri'w!\l'lja lT!07f.' postati ,..do ':~7;1() p~t:l.rj(~usmjerava li se
·:I~:,:.'.;_."';';.i l~c;;.;" .. ~:,~,2;j;
;';c. ;". ",- ;;; C:j";,1\ ,,,,,j<:. I'~cl\..\; ;; jJv6ilju-
185

184
 Sukladno toj misli vodilji, naši su se "komunikacijski. .....
DJELOVANJE vremenom sve više usmjeravali na izraz, premda to često nije-'
u susret očekivanjima naših polaznika, barem ne onim na- .',.
Dolazeći iz svijeta rada, u kojem se cijeni onaj tko se zna ""pr0d.aD'7,%>
zadržati nadmoć, očekivali su od psihologa trikove i vještine kako 11
plač "cijediti suze" svako doba ostati gospodarom situacije,
Na drugoj strani postoji, međutim, i velika čežnja za otvorenim
međuljudskim sporazumijevanjem i zamor od neprestanog sudjelova-
nja u grozničavom nadmetanju različitih samoprikazivanja i isticanja
. odnos pohvala priuštiti trenutak maženja nadrnoći, taktiziranja i manipuliranja, Tako se tada dijele duhovi i
pritom često dolazi do žestokih scena. Na posljetku, pak, svatko mora

..
••••

.:.:
..
e••••••••

predmetni
et. • ••••••

.:.: izvješćivanje
- u duhu osobne usuglašenosti
između usmjerenosti
(v. str. 104) - sam pronaći ravnotežu
na izraz i djelovanje,

.. ............
....
:.:. sadržaj :.:.
"tendenciozno" informirati
(s namjerom manipuliranja)

pripovijedanje prenijeti "moral priče" 2. n bezuspješnosti nekih apela

Pošiljatelj apela često mora ustanoviti da je njegov utjecaj na
Sl. 75: Primjeri za. obrasce ponašanja koji se mogu a) odaslati, b) primiti
s većom ili manjom usmjerenošću na izraz ili djelovanje. bližnje vrlo ograničen. To ne bi bilo osobito začuđujuće kad bi prima-
telja trebalo navesti da učini nešto što uopće nije u njegovom interesu.
Psihološki problem očito se javlja kad se "dobronamjerni" apeli gube
Dvije vrste komunikacijskog treninga. Idealno tipski moguće
je razlikovati dvije vrste komunikacijskog treninga: jednu koja pove- bez ikakvog odjeka ili čak izazivaju otpor. U nastavku razmatram
ćava kompetentnost djelovanja, drugu koja povećava kompetentnost nekoliko čimbenika koji pridonose tome da primatelj djelomično ostaje
izraza. Pod kompetentnošću djelovanja podrazumijeva se: komunici- neosjetljiv na apele. Poslije će se pokazati da, poznavajući te čimbeni-
rati tako da se najbrže postigne željeni učinak. Tako se, primjerice, na ke, pošiljatelj razvija različite trikove kako bi zaobišao zapreku su-
tečajevima retorike uči kako samoga sebe dobro i vješto prikazati, protstavljanja apelima - birajući, naime, zaobilazne i patadoksalne
putove.
uvjerljivo iznijeti svoje težnje tako da primatelj pod dojmom izlaganja
bude spreman reagirati sukladno apelu. Tečaj za menadžere mogao bi
se odvijati pod motom: "Kako ću motivirati svoje suradnike?" Pritom
2.1. Alergičnost na apele uvjetovana odnosima
se uči komunicirati tako da suradnici budu što spremniji staviti svoju Djelotvornost nekog apela usko je povezana s odnosom između
r .dnu snagu na raspolaganje tvrtki. Ekstremni primjer treninga koji pošiljatelja i primatelja. Posve se jasno to pokazalo na primjeru majke
se usmjerava na djelovanje razmotrio sam na osnovi Birkenbihlova i kćeri (v. str. 42): kćer se nije usprotivila apelu ("Odj~ni jaknu!") jer
priručnika (1973.) na str. 204. ga je smatrala nerazumnim ili zato što nije odgovarao njezinim inte-
Nasuprot tome, tečajevi koji razvijaju kompetentnost izraza više (,; resima, već mu se oduprla samo stoga što od majke ne prihvaćatakvu
su terapeutski usmjereni. Svrha im je produbiti samoopažanje, spoznati. f . vrstu apela. Obavijesti su kvadratne, a ako apel za sobom povlači
što se sa mnom zbiva, obratiti pozornost na tjelesne signale; pritom je " osporavanu definiciju odnosa, njezino se odbijanje ("Ne dopuštam da
riječ o sposobnosti za samoučiLovanje i autentični govor. Naglašavanja mi bilo što propisuješ, ne želim plesati kako ti sviraš!") nerijetko sa-
tog aspekta od strane humanističke psihologije moguće je razaznati u stoji u otporu prema apelu. Taj otpor, koji može poprimiti prkosni
sljedećem citatu Ruth Cohn 0981., usmeno): "Ćvrsto vjerujem u to: oblik "Ne baš sad", u određenom smislu služi spašavanju primateljavo
ako S(; i;:r~i;:a\'am ne želeći ni na koga djelovati, već di(~Ju.iem." časti na odnosno] raz ini.

186
181
 Langer to izriče na sljedeći način: "Svakim apelom stupaš u nečije savjeti, preporuke i opomene. Ne samo da ništa ne ko:ris:te;",'
kraljevstvo" - naime, u kraljevstvo tuđe slobode i samoinicijative. i štete. To je razlog zašto psihoterapeut u terapiji razgovcroee,
Primateljevo nastojanje da obrani svoje "kraljevstvo" u socijalnoj je šilje nikakve apele (usp. Tausch, 1979.). Umjesto toga, on slui;a-' ,
psihologiji višestruko istraženo pod pojmom "reaktivnosti", U odgoju i klijent govori, pokušava izdvojiti probleme i uživjeti se upošilja~.7
partnerstvu postoji mnogo zahvata u tuđe kraljevstvo kojima se kod svijet. U takvom terapeutskom razgovoru klijentu se pružaju ~,.' :){i
drugoga stvara reaktivnost. Osobito ako je kraljevstvo vlastite osobno- mogućnosti raditi na samome sebi i ukloniti unutarnje barijere koje:~
sti maleno, lako nastaje tendencija da se vlastite predodžbe nametnu , ga priječe činiti ono što je razumski spoznao kao pravilno. >:1
drugome kao jedino mjerilo djelovanja. Kao što dobri savjeti ne mogu nadomjestiti terapeutski razgovor,
Uostalom, primatelj eva alergičnost na apele nalazi svoju suprot- ne mogu biti ni nadomjestak za procese socijalnog učenja. Neki odgo-
nost kod mnogih pošiljatelja: u strahu da ne djeluju "autoritarno", jitelji od svoje djece zahtijevaju da se "pristojno ponašaju" i pritom
poneki se odgojitelji, nastavnici, pretpostavljeni boje izricati zapovije- imaju pred očima doista zamršne obrasce ponašanja: primjerice, dugo
di i izdavati jasne naputke, čak i ako je to primjereno situaciji i u vremena mirno sjediti na stolcu, pratiti tijek razgovora, izricati vlas-
skladu s njihovom ulogom. To lako dovodi do pseudodemokratske, po- ,tito mišljenje i pritom se nadovezati na prethodnog govornika, zadr-
sve nejasne i zbunjujuće komunikacije. Umjesto "Napravi to i to", žati uljudnu formu itd. Sve su to obrasci ponašanja koje treba naučiti
često se čuje "Možda nam se pruža mogućnost da ... " Ako demokratska i uvježbati,
ponuda nije usuglašena s naravi situacije i konstelacijom uloga, to Nikome ne bi palo na pamet zahtijevati od djeteta da izvuče treći
dovodi do posvemašnje komunikacijske zbrke i zbunjenosti. korijen iz broja 369, a da mu prethodno nije ponudio određeni pro-
gram učenja. Nasuprot tome, čini se da "pristojno ponašanje" za mno-
2.2.Apeli kao neprikladno sredstvo za "dalekosežne" promjene ge odgojitelje nije stvar postupnog uvježbavanja, već mnogo više mo-
rala ili dobre volje. Tek se polako probija spoznaja da ometajuće po-
U mnogim slučajevima apeli ostaju nedjelotvornima stoga što su našanje ne počiva toliko na zloći koju treba suzbijati kaznenom peda-
u načelu neprikladna sredstvo za rješavanje problema. Pretpostavimo, gogijom, već jednostavno na nedostatku učenja, za koji bi moderna,
neki je čovjek vrlo ljubomoran i nadzire svoju suprugu pri svakom humanistička pedagogija trebala ponuditi odgovarajući program
koraku. Prijatelj mu savjetuje: "Ne smiješ biti tako ljubomoran i ne- socijalnog učenja. Tako postoje naznake da "svađalice" među učenici-
povjerljiv! To će ti upropastiti brak." Taj savjet je, doduše, dobrona- ma ne podliježu toliko povećanom "nagonu za agresijom", već jedno-
mjeran, a ipak je to posve neprimjerena pomoć. Ljubomora je suprugu stavno ne raspolažu nikakvom mogućnošću verbalnog sučeljavanja.
previše duboko "u kostima" a da bi je mogao odložiti poput starog Ondje gdje se ni u roditeljskom domu ni u školi nije naučilo pošteno
šešira. svađati, tučnjava u određenim okolnostima postaje nadomjestak za
Isto je tako i u sljedećem primjeru: namještenica se osjeća pretje- komunikaciju.
rano iskorištavanam od pretpostavljenog i smatra da se on prema njoj
odnosi svisoka ("kao prema posljednjoj gnjidi''). Ona se protiv toga ne 2.3. Apeli kao lišavanje mogućnosti samoinicijativnog
usuđuje pobuniti i otvoreno zahtijevati svoja prava. Njezin joj suprug djelovanja
govori: "Ne smiješ to dopuštati! Reci mu jednostavno svoje mišljenje."
Ona: "Nemam hrabrosti to učiniti. Ako želim nešto reći, već unaprijed Četrnaestogodišnji dječak, čiji su roditelji željeli provesti vikend
mi tako lupa srce i ne izustim niti riječ." Suprug: "Moraš pokušati biti izvan kuće, namjeravao je prekop ati vrt kako bi svojem ocu na povrat-
p~~ve mirna! !a on ti ničim ne može nauditi.,." itd. Ma koliko razuIl(pi ku priredio radosno iznenađenje. Na rastanku je otac rekao: "... a
bili suprug-OVI argumenti, ondje gdje 11 utrobi prebiva strah, razum budeš li se baš jako dosađivao, možda bi mogao jednom prokopati vrt."
~,'

.~
nema pristupa, Apeli će prije izazvali suprotno djelovanje: ponovni il Unutarnji krik razočaranja - sve je bilo pokvarene. Dječak nije mo-
.'~ .•.

susret s vlastitom nemoći i pojačanu obeshrabrcnost, Ponovimo: ako ;1';, .

1'[ .
gao prekop ati vrt budući da mu je taj čin apelom obezvrijeđen.
icLh:o irna ]wnhlE'rl1P :'<(1 samim sobom, ako se na osnovi unutarnjih Općenito kazano čin mijenja svoj u psihološku kvalitetu čim S€
"P·1(·H."~r.'n.·~1:··;1, ~.'.!.,~,:::.:
.•..
;:..:. c .. : ~:~,i ~~U.., FVl.H ...I..'::'U, ~U~'-.l He kUl ~;')L.C 1111\.al<..vi
,I v:J(l,lja ;:,u;"iaCuu apelu --- uu i.u ćeruo se ZlWCUJllU cinjenicu JOS vratiti.

188

1 189
Čini se kako je jedna od temeljnih ljudskih želja da se barem u vlasti- gima, već i samima sebi. Primjerice, kad od samih sebezahtiJeWIIrO~"
tim životnim područjima osjećamo pokretačem vlastitih postupaka, da da budemo radosni i opušteni dok se u stvarnosti osjećamo t:užni:1i.
ne djelujemo sukladno uputama, već na vlastitu inicijativu. Dobrona- napeti, Stoga je temeljno pravilo u svakoj terapeutskoj situacljiOdab-
mjerni apeli lišavaju primatelja te mogućnosti samoinicijativnog dje- riti i dopustiti ono što postoji, Osjećajnih se stanja oslobađa samo onaj ,
lovanja. Ako su "dobra djela" propisana sveobuhvatnim sustavom pra- tko ih je stvarno proživio, Ako se loša raspoloženja dopuste, izrek:nu
vila i zapovijedi, na taj će način prije biti spriječena nego potaknuta. i time "prežive", ponovno imamo slobodni (duševni) put za druga..do-
Ako je sve dobro već propisano, mladež će, u potrazi za mogućnošću bre, raspoloženja. Nasuprot toma, svaki pokušaj umjetnog razvedrava-
samoinicijativnog djelovanja, prigrliti infantilno ili destruktivno pona- nja (šale, dosjetke) još nas više gura u jad,
šanje - "junačko djelo" jednostavno ne podnosi nikakve upute. PO svojoj biti, u spontane se fenomene ubrajaju san i seksualnost,
Kad netko pati od nesanice, nerijetko samom sebi upućuje apel: "Sad
2.4. Apeli onemogućavaju spontano ponašanje doista moraš zaspati" i k tome možda koristi različita sredstva kako
bi brže zaspao (brojenje ovaca), Uspavljivanje se, međutim, zbiva "sa-
U posljednjem smo odlomku vidjeli da neki postupci gube gotovo
mo o el, sebe". Pokušaji samoapeliranja prije će spriječiti željeni učinak
čitavu svoju supstanciju čim se obavljaju sukladno apelu. To je redovito
negoli olakšati njegovu pojavu. San je, kao i svi spontani fenomeni,
slučaj kad je riječ o postupcima i obrascima ponašanja koji po svojoj
poput goluba: posegnemo li za njim, odletjet će; ako samo ispružimo
biti nastupaju spontano, dakle vrše se samo dragovoljno, na vlastiti
ruku, možda će se i spustiti na nju.
poticaj. Ako pošiljatelj upućuje primatelju apel da izvede takav, po
svojoj biti spontan čin, u stručnoj se literaturi
nom pozivu na spontano st" (Watzlawick i dr., 1974.).
govori o "paradoksal- .
~
.Isto vrijedi i za seksualnost: onaj tko se, kad "ne ide", pokušava
zagri] ati i prisiliti samoapelirajućim sredstvima ("sad se pak usredo-

Primjer: suprug je svojoj supruzi vrlo rijetko donosio cvijeće, i to

samo ako bi ga izričito za to molila. I sad ona kaže: "Željela bih da mi
t- toči, saberi se"), podliježe opasnosti da inače dobro prokušano sredstvo
primijeni na pogrešno područje. Pozivom na samosvladavanje možemo
f
~- se prisiliti da učinimo nešto neugodno. Seksualna potencija ne podli-
ponekad i dragovoljno, svojom voljom, doneseš cvijeće!" Ponašanje su- j
ježe, međutim, toj prisili, već se time u potpunosti sprječava.
kladno apelu suprugu je onemogućeno upravo samim apelom. ~
~
Da su svi motivi i osjećaji u svojoj biti oblici spontanog ponašanja, r
G
2.5. Apeli koji remete "duševni mir"
činjenica je koju pošiljatelji pri odašiljanju apela često smetnu s uma. R~
Od nekoga možemo zahtijevati da donese ugljen iz podruma, ali ne 0/ Primatelji obavijesti često razvijaju otpor ne samo protiv apela
~
možemo zahtijevati da to rado čini! "Moraš me voljeti!" zahtjev je koji kojeg ona sadrži, već i protiv odgovarajućeg činjeničnog iskaza. Takvi
se ne može ispuniti. ~' bi iskazi, ako bi se pokazali točnima, poremetili njegov duševni mir,
Koliko često dobronamjerni pošiljatelji pokušavaju sirotom prima- doveli ga u nejasnu situaciju prema samom sebi:
telju izbiti iz glave negativne osjećaje! Da bismo "razvedrili" melan- Promotrimo nekoliko primjera i pokušajmo zatim utvrditi njihove
kolika, iznosimo mu pred oči lijepe strane života. Time on postaje još , zajedničke crte:
!;
tužniji budući da sad vidi koliko su njegove reakcije "nerazumne". "Ta ~) Prvi primjer: Gospodin Mišić je strastveni pušač. On prima oba-
nemoj biti tako tužan (bijesan, osjetljiv, ispunjen mržnjom, ljubomo- K.s: vijest: "Pušenje je štetno po zdravlje, izaziva rak pluća i srčani infarkt,"
ran itd.") apel je koji nije samo neprikladan za izazivanje željene pro- Gospodin Mišić odrješito reagira: "Glupost! Pomoću statistike se sve '"i
mjene, već, paradoksalno, prije izaziva suprotno djelovanje. Tu okol- može dokazati. A ionako svi moramo umrijeti, zar ne?" Drugi primjer:
nost (izazivanje suprotnog djelovanja) moguće je u određenim sluča- ~ " Gospodin Krunić je strogo odgojio svoju djecu. Kako bi od njih postali
jevima iskoristiti u terapeutska svrhe - još ću se na to vratiti (v. str. q pristojni ljudi, često ih je tukao jer mu se to činilo primjerenim. Na
<::11 i ~12), '~
'-1'·~
,'( nekom predavanju sad pak čuje mišljenje pedagoga: "Kazna batinama
ponižava dijete i povećava njegove osjećaje manje vrijednosti. Lako se
: t
'I.~.\~

NeprikJadni apeli upućeni samom sebi. Neplodne apele koji : /;"

razvija bojažljivo i neprijateljsko držanje prema okolini, a na odgojite-
prll(' i!;)!iVaill suprotno djelovanje ponekad i\(,~upućujemo samo d1'11- lievom priminr-u ciijpip SP uči primjenjivati silu prpmil sl;,hiiirn"l '" C..n>"O.-.

19() 191
 vjerojatnošću odašilju obavijesti koje stvaraju disonanciju. Stari sv-.,~',',
podin Krunić je vrlo bijesan kad to čuje. "Imate li vi i sami djecu'?" pita
demokrat neće tako lako posjetiti izbornu skupštinu CDU-a, koriza:'''-
predavača. "Takve mudrolije sa zelenog stola nemaju nikakve veze s
..praksom." Treći primjer: Gospodin Crnić je kupio novi automobil mar- vativac neće na televiziji gledati emisije koje se smatraju "lijevima" . ':
itd. A ljudima koji zastupaju posve drukčije nazore ili propovijedaju
ke X de luxe. Kolega mu kaže: "Čuo sam da novi X de luxe navodno
još uvijek boluje od mnogih dječjih bolesti." Gospodin Crnić: "Ma; zna- posve drukčiji životni stil, najradije se uklanjamo s puta.
U slučaju da ne možemo izbjeći obavijesti koje stvaraju disonan-
te, mnogo se toga priča. A tko to kaže?" Kolega: "Mislim da je gospodin
Bačić rekao tako nešto." Gospodin Crnić: "Baš Bačić, ima pojma o ciju, valja biti dobro pripremljen: raspolagati podacima i protuargu-
autirnal Ma on je samo ljutit, jer je tako nasjeo sa svojim X-510!" mentima koji "opovrgavaju" pošiljatelja. Poneka stručna rasprava, po-
Drugi kolega: "Čitao sam daje X de luxe na testiranju izvrsno prošao." neka "rasprava" živi od tvrdoglavosti kontrahenata kojima je ponaj-
Gospodin Crnić: "O, vrlo zanimljivo. Biste li mi donijeli taj članak?" prije stalo do njihova duševnog mira.
Koje je zajedničko obilježje svih triju primjera? U svim je sluča- Kad sve to ne pomaže, duševni je mir moguće donekle uspostaviti
jevima sadržaj obavijesti stajao u proturječju s određenim obrascima obezvrjeđivanjem pošiljatelja ("Ma što Bačić zna o automobilima! On
ponašanja ili uvjerenjima primatelja. Apel koji se u obavijesti odaši- je saII).Oljutit jer ...", v. str. 192). Ta je obrambena tehnika vrlo praktič-
ljao bilo je teško (odreći se pušenja, primjerice), ili čak nemoguće po- na, jer se na taj način "jednim udarcem ubijaju dvije muhe": s jedne
slušati, jer je "pogrešni" postupak, sukladno obavijesti, već izvršen te strane, ako pošiljatelju pri pišem nesposobnost ili neki drugi nedosta-
ga se više ne može opozvati (kupiti automobil X de luxe ili istući tak, ne trebam više ozbiljno uzimati. predmetni sadržaj i apel obavije-
djecu). Govori se o kognitivnoj disonanciji u koju dospijeva primatelj sti;primam je na strani samoočitovanja i tumačim kao potvrdu toga
- nova se obavijest ne uklapa u njegov račun. Uračun mu se uklapaju nedostatka. U totalitarnim državama uobičajena je praksa proglasiti
obavijesti koje omogućuju da vlastiti životni stil i vlastite postupke tvorca disonancija ludim i zatvoriti ga u psihijatrijsku "ustanovu za
ocijeni opravdanima i "dobrima". Tako će bogataš koji živi u obilju i njegu". S druge strane: tvorac disonancije me doveo u mučno stanje,
raskoši biti osjetljiv na obavijesti koje uspjeh nekog čovjeka izvode iz on je za mene izvor frustracije. Obezvrjeđujući ga, moje su želje za
njegove marljivosti i napora. A bit će vrlo neosjetljiv za obavijesti koje osvetom našle odušak.
privatno bogatstvo smatraju rezultatom nepravednih društvenih od-
nosa. Primatelj ima velike oči i velike uši za sve što opravdava njegov
način života i djelovanja. Sve drugo odbija ili tumači sebi u prilog. ., 3. Prikriveni ("nečujni") apeli
Pritom čak i opažanje stupa u službu očuvanja duševnog mira, podjed- V "Posve je razumljivo da netko može utjecati na tuđe ponašanje
nako kao i razum i način komuniciranja. ~ riječima ili drugim informacijama; ali da se taj utjecaj može odvijati
Kakve mogućnosti ima primatelj u ophođenju s obavijestima koje bez pošiljateljevog i primateljevog svjesnog djelovanja, manje je po-
stvaraju disorianciju? Postoje tri mogućnosti: 1. izdržati disonanciju i znato" - riječi su psihoterapeuta Beiera (1966.) koji je istraživao kako
ne otklanjati je: rješenje koje se rijetko odabire jer pomućeni duševni ';klijenti svoje nesvjesne želje ne izriču izravno, već načinom kako nešto
mir dovodi primatelja u doista mučno stanje. 2. promijeniti ponašanje :; govore stvaraju kod primatelja određeno emocionalno ozračje koje ih
odnosno staru uvjerenost tako da se postigne suglasje sobaviješću s prisiljava da sami reagiraju sukladno pošiljateljevim željama.
koja stvara disonanciju i njezinim apelom; dakle, prestati pušiti, pri- Primjer: dvoje se odrasle braće oštro sukobilo oko nasljedstva,
mjerice. To, kao što svaki pušač zna, nije nimalo jednostavno. Upravo dosad bez rezultata. Sestra je željela da joj se njezin dio isplati u
se "ukorijenjeni" obrasci ponašanja ne daju lako izmijeniti. A već iz- gotovini; bratu je pucalo srce pri pomisli da bi se morala prodati ro-
vršeni postupci uonće se "iše ne mogu opozvati (,wt.o X deIuxe ne o:' i diteljska kuća u kojoj i sam živi. Kad su se sljedeći put sreli, rekao je:
može se više zamiioniti) 3 otpor protiv obavijesti i njezinog neugod- "Tako sam sretan što te ponovno vidim Nakon našeg posljednjeg raz- I
~~;:~(~~)~~~;'l~
:',~1, ,~~~'l~'~:l~~~:~~tj~~!.~~~~:~~'~~
~~~;j~g~~~.~~~~~l:'Č~~~~~~I.:s~- ~i~~.:teč~i~e:~~ i~~:l~e~r~Jd~~~:~':l ~~s\~O~it~~~~:sl~~~:~:~~" r%~l~~~
~~.~~o J
?:: : ~.;: 1 I- : .. ,: ~ ';':~".J'.;;~:·:~';1j-: u.~c".-:;,jil LA:W~:Hhl 3c: o 'C.;;;'''1U o;VUjUlll uiJ<lI·ije:o,L' ::>LVUliu t::lIlv\..lulldl.llV V"lc,~jt; PVll,;,cl1j<i i suću..i L.:.N6 j

192
________________
~ ~ -- m.__am•••••••••••••••••••
J~i~I
•• 2E.19g:.~ ••••• ~
 koje je sestri "nekako" bilo nemoguće "ponovno ga time mučiti". I tako
je ona potajno i gotovo nesvjesno odlučila doticati se u današnjem
razgovoru samo "ugodnih tema".
Tko želi ući u trag pošiljateljevim nesvjesnim željama, mora obratiti
pozornost na svoje osjećaje kao primatelja. Osvrnimo se radi toga
iznova na već spomenuti primjer (str. 31): netko plače. Isprva smo
skloni taj plač protumačiti kao izraz tuge, tj. plač primamo na strani
samoočitovanja. Ali time možda nismo u cjelini razumjeli psihološko
značenje toga plača. Što se sa mnom događa kad drugi počne plakati?
Ganut sam, srdžba koju sam maloprije osjećao iščezla je, osjećam su-
ćut, popuštarn, "srce mi se smekšava", posvećujem se plačljivcu, na-
stojim ga umiriti i utješiti, prestajem ga mučiti svojim zahtjevima
"istinarna". A što ako je to bio smisao i svrha plača? Plačljivac bi takvu
pretpostavku s ogorčenjem odbio: plač ga je jednostavno svladao, pri-
tom nipošto nije riječ o strategiji koju svjesno koristi kako bi utjecao
na druge.
Plačljivac ne laže, unatoč očitim činjenicama. Ni sam nije svjestan
strategije koju koristi. Vjerojatno mu je ta strategija koristila u njego-
vu djetinjstvu: u opasnim ga je situacijama poštedjela najgorih poslje-
dica ("učenje na uspjehu").
Na primjeru plakanja upoznali smo psihološku metodu rada, čija
se osebujnost sastoji u finalnom promatranju. Pod tim se podrazumi-
jeva sljedeća činjenica: da bismo razumjeli ili objasnili neko ponašanje,
ne pitamo se o uzrocima (koji leže u prošlosti), već o (najčešće nesvjes-
nirn) ciljevima kojima to ponašanje može poslužiti. Pri tom pitanju o
svrsishodnosti, što ga je osobito naglašavao Alfred Adler, svim se obli-
cima ponašanja pripisuje (često nesvjesna) svrha. Toj se svrsi najbolje
može ući u trag ako se promatraju reakcije okoline na to ponašanje.
Na primjeru plača preuzeli smo taj način promatranja uživljavajući se
u primatelja i pitajući: "Što taj plač u meni izaziva?" Preko osjećajno
doživljenog apela ušli smo u trag pošiljateljevom prikrivenom cilju i
time stekli dublje razumijevanje za njegovo ponašanje.
Primijenimo tu radnu metodu finalnog promatranja na nekoliko
primjera kako bismo se uvježbali li otkrivanju prikriuenog apelatiunog
karaktera nekih obavijesti i postupaka:
o-
Pokušaji samoubojstva. Netko se pokušava ubiti. Na strani
sarnnočirovanja svjedočanstvo očaja i duševnog jada. Čini se da pošilja-
telj nadaJje očituje namjeru da sa svime prekine. Pri podrobnijern
prom atr.mju pokušaj samouhojstv» (~f'sl·.nse pok avuje k ao obavijest c:
1~).-~
apelativnom porukom koja se upućuje okolini: "Pomozite mi, ne «.
ljajte me samog, pobrinite se za me!" Pravodobno spašavanje, prema
tome, ne pokazuje se kao "nezgoda", već kao mogućnost s kojom re:
barem nesvjesno računalo. Isto tako i nagovještaji samoubojstvačesto
imaju snažan apelativni karakter, primjerice kad se jedan partner želi
rastaviti od drugoga i ovaj kaže: "Ubit ću se!" Ovdje se apel ("Ne
ostavljaj me samog"), doduše, nipošto ne izriče "šapatom", već gromo- .
glasno i nametljive, a primatelj se, naravno, osjeća ucijenjenim,
Napadaji tjeskobe, Dvadesettrogodišnja žena predvečer dobiva
snažne napadaje tjeskobe ako se suprug kasnije vraća kući (Schultei .
i Thomas, 1974.): s osjećajem straha povezani su bolovi u želucu i 'izbi-
janje-znoja; ponekad se strah pojačava do nesvjestice. Kad suprug
dođe kući, pokušava je umiriti, brižno joj pristupa i obećava daće
ubuduće biti pažljiv i samo u iznimnim hitnim slučajevima dolaziti
kasnije kući. Psihoterapeut brzo primjećuje da je ovdje riječ o final-
nom strahu: strah ispunjava svoju svrhu, Pokazuje se uspješnom stra-
tegijom kako bismo se barem donekle riješili vlastite životne nesigur-
nosti. Strah djeluje. Time se ne tvrdi da žena samo glumi napadaje
tjeskobe kako bi svojeg supruga držala na lancu. Napadaji tjeskobe
posve su realni. Tvrdi se samo sljedeće: napadaji tjeskobe imaju snaž-
no apelativno djelovanje na važnog primatelja. Budući da se on ponaša
sukladno apelu, strah se pokazuje uspješnim i - s pošiljateljeve gle-
dišta. - opravdanim. Terapija tjeskobe treba sad ponajprije težiti dvje-
i. ma stvarima: 1. strah više ne smije imati uspjeha. Suprug se upućuje
.}.
~
f~
;
.
da suprugine napadaje tjeskobe više ne potkrjepljuje predanom skrbi,
l'
tj. da više ne sudjeluje u "igri", 2. Potrebno je ojačati ženine samopouz-
danje. Njezinu skrivenu uvjerenost "Za život sam sposobna samo ako
kraj sebe imam snažnog zaštitnika" potrebno je nadomjestiti vjerom u
. vlastite snage.
Komunikacijsko-psihološki je zanimljiv ponajprije prvi korak:
propuštajuči primjereno odgovoriti na apel, primatelj pridonosi liječe- .
nju simptoma. Na tu ću se činjenicu još vratiti.
. Preosjetljivost. Mnogi su naši bližnji (previše) osjetljivi, prirnje-
nee na kritiku. Oni su "uvijek smjesta uvrijeđeni", reagiraju s izrazom
povrijeđene patnje ili srditom agresivnošću. Na strani sarnonćitovanja
time pružaju dokaz svojega nedostatnog samopouzdanja. Istodobno na
ap~lati~noj strani odašilju neku vrstu "naputka za uporabu" za svoju
usuou: 'I'ako I Lako morus sa mnom postupati. il {;;::i1,ni b'du! J1C' <rnijes"
195
U pravilu apel djeluje, primatelji su suglasni: "S njime se moraš opho- odrasle osobe. U određenim okolnostima već i dijete more .
diti u rukavicama", čime istodobno daju do znanja da su spremni izravna želja ("Daj mi bornbon!") pruža manje nade u ~
sudjelovati u igri, nakon objeda!") nego, primjerice, rastuženo i. plačljivo lice ("'J~,
jete - evo ti bombon!").
Različiti dječji nestašluci. Što sve djeca ne čine! Stvaraju za- 2. Za prikrivene apele pošiljatelj ne mora preuzeti odgcoornosi:
glušnu buku, tuku svoju braću, uništavaju sve čega se dotaknu, luduju, slučaju nužde može demantirati, čak i pred samim sobom, da je uopće'
imaju napadaje bijesa, smetaju u školi različitim trikovima, deru se izrazio takvu želju, Tako odašiljanje prikrivenih apela može poslužiti
kao na vatri ako se nečim ozlijede. Imaju li naša djeca đavla u tijelu, tome da si prištedimo povrijeđenost koja bi nastala odbijanjem otvore-
trebamo li ga pokušati iz njih istjerati batinama? "Đavao" ima apela- no iskazane želje. Beier zastupa mišljenje da prikriveni apeli nekog
tivni karakter. Dječji nestašluci nerijetko nestaju kad u blizini nema čovjeka pokazuju područja njegove ranjivosti: želje, zbog čijeg je
primatelja kojemu bi s uspjehom mogli uputiti apel. On glasi: "Obrati iskazivanja prije doživio oštro odbijanje i kaznu, potisnute su gotovo
na me svoju pozornost!" Jer je ignoriranje mnogo gore od grdnje, opo- u duševno podzemlje i javljaju se još samo u prikrivenom obliku. Beier
mene, ukora, Djeca su vrlo maštovita u izmišljanju uvijek novih tehni- piše:
ka za pobuđivanje pozornosti. Podjednako je pokušavaju postići umi-
"Vjerojatno se sposobnost da osjećajno obvežemo primatelja i u prikrive-
ljatošću kao i plačljivošću i destruktivnim, agresivnim ponašanjem. mm obliku odašiljemo apele uči već u ranom djetinjstvu i služi torne da dijete
Brzo spoznaju što majku i oca osobito "dovodi do ludila". Primatelj se zaštiti od ranjavanja. Kad dijete opazi da izražavanje određenih misli i želja
ponovno pita: kako trebam reagirati, trebam li sudjelovati u igri? povlači za sobom reakcije s kojima ne može izići na kraj, ono se uči skrivati
takve misli i želje. Ubuduće će isto tako naučiti iskazivati ih na takav način
Različite slabosti, bespomoćnost i nesposobnost. Na strani da in primatelj u potpunosti ne razumije; uz skrivanje, dijete otkriva dvo-
samoočitovanja upoznali smo tehnike stvaranja pozitivnog dojma: .značnost, Ono, dakle, razvija spretnost kako bi se poštedjelo razotkrivanja
držanje kojim se ulijeva poštovanje i prikrivanje slabosti i pogrešaka. svojih ranjivih namjera te izbjeglo reakcije s kojima ne može izići na kraj.
Ponekad se, međutim, na strani samoočitovanja odašilju posve suprot- Područja želja kojima je potrebno takvo prikrivanje upućuju na područja
ranjivosti nekog čovjeka." (Beier, 1966, str. 280; prijevod prema smislu Seh,
ne poruke: "Ništa mi nije!" "Ja to ne mogu!" "Bez tebe ne bih znao što v. T.).
ću!" - usp, str. 97 i dalje.
Obeshrabreni ljudi ulažu znatne napore kako bi svoje bližnje (i Prema tome, prikriveni apel valja promatrati kao strategiju koja
sebe same) uvjerili u svoju nesposobnost - njihova "slabost" izaziva ispunjava dvostruku svrhu: nešto postići i pritom izbjeći razotkriva-
"snagu" drugih i time se, zapravo, pokazuje istinski snažnom i moćnom. nje. Nesvjesna deviza glasi: učiniti, a posli.je poreći. Za to su osobito
prikladne diskordantne, tj. u sebi neusuglašene obavijesti (v. str, 32).
3.1. Zbog čega su skriveni apeli tako probitačni? Primjer: dječak, čiji je otac zbog nedostatka vremena više puta odbio
Zbog čega su "nečujni" apeli toliko na dnevnom redu? Kojim predno- naučiti ga voziti bicikl, izjavio je: "Nemam volje učiti voziti bicikl!"
stima nadoknađuju nedostatak da bi se mogli pokazati pretihima za Istodobno je, međutim, koristio svaku priliku da se demonstrativno
primatelja i time premašiti svoje djelovanje? Ponajprije treba misliti uputi u blizinu bicikla, govori o biciklima itd. Prikrivena je poruka
na dvije prednosti prikladna da kod oca izazove osjećaje krivnje, premda manifestna
poruka sadrži potpunu suprotnost. Ovdje se očituje ono dvostruko ve-
1. Prikriveni apeli često su uspješniji od otvoreno iskazanih, jer zanje koje smo opisali na str 34, a pri kojem primatelj može samo
primatelja douode Il emocionalno stanje koje ga čini sprernnijim rea- izgubiti, ma kako reagirao,
girati sukladno apelu. Da je brat u spomenutom primjeru izravno Što je pojedinac ra njiviji, Lo mora biti "sposobniji" emotivno djelo-
iskazao svoju želju ("Danas ne bih htio opet razgovarati o sporu oko vati na druge na taj neizravni način, Ljudi koji su na osnovi prijašnjih
ll:1s1i,·(I.~1\';J") ~,.~: ,'il hi vjorojatno tome suprotstavila <CV(lj int("'ps i povredCl upućeriiji !"'(\kcije svojih bližnjih držati pod kontrolom, ml'
; l -, .'/ ; ,'< f: '., I , ,"'\~ 1]; (': ,.",-.."::
I, ., ,l .~,., ~.,. X -I
,,~ ~ ..•" i."-.·' ~""< 'L~'-', . .-.J'-' " .••},C •• ~, ~~., J.~ •• ~

I
:196
___ ~ ,~~~ __ ~~~
N
1_97__ j"
Ir,.....,
 ko oružje" fwko bi osigurali svoj utjecaj i istodobno zanijekali podri- nje pošiljatelj u njemu izaziva, stječe uvid "odakle vjetar puše", .p""Cc:.'-';;':"
jetlo toga utjecaja. Neurotični simptomi u određenim okolnostima su sudnim postaje osjetiti taj vjetar, ali mu ne podleći. ,.
takvo teško oružje: stanja tjeskobe, napadaji gnjeva, prisilne radnje U drugom koraku primatelj se treba zapitati: koji bi me tajnii,
itd. ostavljaju snažan dojam na naše bližnje, a istodobno su prikladni interes mogao navesti da sudjelujem u igri? Možda mi se to ,~,
za poricanje svojega ishodišta (jer patnik "nije za to kriv"). Naravno, potkralo, ali i u nehotičnim automatskim reakcijama često .se skriva
"uspješni" neurotičar i sam pati zbog svojih simptoma, no spreman je prikrivena svrhovitost. Možda mi uopće nije bilo tako mrsko uvijek
platiti cijenu. Cijena se ne sastoji samo u neugodnostima koje izaziva iznova podleći pošiljateljevoj igri - tako da smo obojica zajedrllčki'
sam simptom, već često i u tome da pošiljatelj prikrivenih apela ne potezali konopac koji nam sad prijeti postati omčom oko vrata? ,
dobiva ono što doista treba: poremećajima ponašanja, napadajima bi- Taj drugi korak pokreće razjašnjavanje primateljevogvlastit.og
jesa itd. dijete, doduše, izaziva pozornost, ali je ne prate izljevi njež- udjela u apelu. Svi psihološki savjetnici koji ispuštaju taj korak mora-
nosti, već kazna. To je bolje nego ništa, ali ipak nije ono "pravo". Isto JU sa svojim dobronamjernim savjetima doživjeti neuspjeh. ,
tako kolega koji svojim zajedljivim primjedbama i oholim komenta- Tek se u trećem koraku postavlja pitanje o alternativi. Ponašanje sr -~'

rima neprestano izaziva kolege protiv sebe, postiže, doduše, mnoge p~otiYr:o .apelu, ~j. primatelj evu reakciju koja ne odgovara pošiljatelje-
reakcije i neprestano dospijeva u središte pozornosti. Deviza njegove vlm. taJ~m r:a~J.erama, Beiernaziva "asocijalnim", To odbijanjadass
privatne logike glasi: "Neka me radije mrze nego ignoriraju, kad je već sudJ~luJe u l~n Ima, doduše, ljekovito i terapeutsko djelovanje SaDlO
moja potreba za pozornošću tako velika!" Ipak se to na dulji rok poka- ako Je uk~oplJ~no u dobronamjerni kontekst - ako pošiljatelj opaža da '
zuje jadnim nadomjeskom za ono "pravo". mu drugi ž:h .dobro.i svojim opiranjem ne izražava neprijateljsko
držanje. Opčenito kazavši, konfrontacija je ljekovita samo na OSllO'Di
3.2. Primateljevo suprotstavljanje apelu prihvaćanja. '
:- J;

Kako pak primatelj treba reagirati na prikrivene apele? Već smo ',\ ,:' . "Asocijalni" oblici ponašanja mogu poprimiti različite oblike.
više puta nagovijestili da se ponašanjem koje je sukladno apelu prima- ~ ~, PSIholozi i. pedagozi čes.to daju preporuku: ignorira] ometajuće i ostalo
v

t
'~, proble~atlCno ponasanjo - ne pridavaj mu pozornost. To je, međutim,
telj izlaže opasnosti da stabilizira problematično ponašanje, da neho- ..~:. f
tice (ili "hotimice"?) pridonese "učenju na uspjehu". Roditelji djece s samo Jedna od mogućnosti nesudjelovanja u igri. Dreikurs (1971.)
poremećajima u ponašanju i partneri neurotičnih ljudi često dolaze do p:·eporu.ča odgojitelju u određenim slučajevima "psihološko razotkriva-
bolne spoznaje da svojim vlastitim ponašanjem ako ne baš izazivaju, nJe":~~ntom ~e podra~umijeva oprezno spominjanja onog cilja na koji
onda barem potkrjcpljuju poremećaj i pridonose trajnosti simptoma. se ~CltO usm;:rava .~etetovo ~onaš~nje ("Zeliš y m.ažda da se "iše
Novi cilj učenja za primatelja stoga u određenim slučajevima glasi: ba:-:m to~o~ .. ) Daljnja ~ogucnost Je otvoreno izreći prikriveni apel
reagirati suprotno apelu. To uopće nije tako jednostavno, jer naši od- kOJI s~o čuli I uzvratiti pitanjem je li pošiljatelj želio izreći tu želju.
govori na prikrivene apelc slijede gotovo automatski: netko plače - ja :ako bI. sestra u sp~rr:el:utom primjeru mogla odgovoriti svojem bratu:
osjećam impuls da ga (je) uzmem u naručje; netko se "pravi blesav" - Raza?lrem kako bi ze110 da te danas ostavim na miru glede nasljed-
ja osjećam impuls kazati: "Pusti, ja ću to napraviti!" Dijete mi nepre- stva, Je II tako?" Time se pospješuje svjesno sučeljavanje na razini
stanim provokacijama ide na živce - meni "puca film" i potpuno gubim o?rasle os~.be. (O dalj.njim, u terapeutskom kontekstu uobičajenim reak-
'.'
kontrolu; Mclisa tužaka ("Lara je svoj atlas bacila u kut!", v. sl. 14)- j cijarna kojima se pnmatelj suprotstavlja apelu, usp. Beier, 1966.).
učitelj odgovara "Odmah ću pogledati što se tu događa!" U svim tim
slučajevima primatelji sudjeluju II igri i time pridonose preosjetljivo- 3.3. Prikriveni apelativni karakter samoprikazivanja
sti, nekompetentnosti, tiraniziranju, tužakanju svojih bli žri:iih. Kako . U posljednjem sn:o odlomku razmotrili nekeoblike ponašanja čije
izgleda alternativa'! Sto to znaći reagirati protivno apelu, odnosno "ne :01 uke primatelj O~lcnO lokalizira na strani samoočitovanja. Vidjeli
sudjelovati u igri"? ",'
1:>1:10 ka~~o do~a.tno apelativno uho" ne štiti samo od prikrivene ma-
Prin leora]: je da prnnatelj razvije svijest za prikrivene procese: p
;ll ulaclJe, vec 1 otvara rlllblji dijagnostički pristup pošiljatelJ'evoi osa--
"lu':;;'lj\l('1 II svojol J1111rini 1<;,/(\1(' (1Si(~r;li(' i k:!I(\'\I smcm nost za cljelov;l .. Ul. . . ~
 Dosad razmotreni apeli bili su "prikriveni" jer se glavna poruka Takvo razotkrivanje uporišta ne oslobađa nas obveze da ~.
naizgled krila na strani samoočitovanja. Apeli koje ćemo sad razmo- objektivno istiniti sadržaj obavijesti. Ona je, naime, ideologizirana.samo·
t.rit.i zahvaljuju svoju prikrivenost okolnosti da se glavna poruka na ako je objektivno pogrešna ili jednostrana. Tako je Manes Sperber
vodno odašilje na predmetnoj strani. Uzmimo, primjerice, iskaz poput (1978., str. 10) odbacio ideološko-kritičku sumnju svojih politički anga-
izjave: "Razlike u inteligenciji među ljudima su u velikoj mjeri predod- žiranih mladenačkih godina:
ređene naslijeđem."
N aivni prijam te obavijesti sastojao bi se u tome da njezin pred- "Od tog doba (1937.) više se ne pitam kome bi istina mogla biti korisna
metni sadržaj uzmemo na znanje i prihvatimo ga kao sastavni dio ili štetna; da bih je iskazao ili branio, dovoljno mi je da sam vjerujem u nju.
Mogućnost da bi ona i protivniku mogla ići u račun nimalo ne smanjuje njezinu
našeg znanja i osnovicu pri donošenju odluka. Nasuprot tome, ideološ-
vrijednost, kao što ne može niti uzdrmati ili čak razoriti ovu ili onu stečena
ko-kritički prijam vodio bi računa o okolnosti da svaka obavijest ima
sigurnost. Istina nije funkcionalna, nije taktična niti pristrana, ali može biti
četiri strane i da je, radi apelativnog djelovanja, poneko samoprikazi- korisna te se, na žalost, vrlo lako zloupotrebljava."
vanje tendenciozno. Prvi je korak ideološke-kritičkog prijama, dakle,
u razotkrivanju skrivenog apela. U našem bi primjeru on mogao biti 3.4. Neke promidžbene strategije
u zahtjevu da prestanemo s "izjednačavanjem" i napustimo kao iluzorna
nastojanja za uspostavom rane jednakosti šansi (primjerice, kompen- Kakve strategije primjenjuju profesionalni manipulatori, struč-
njaci za promidžbu? Analiza njemačkih promidžbenih poruka (Schulz
'jl
zatorski predškolski programi). Nadalje se valja upitati: tko (= koje
grupe) može imati interes da takav apel naiđe na odaziv? I: pripada v. Thun i dr., 1975.) dala je sljedeće rezultate: izravni, otvoreno izreče- a1
'1
li pošiljatelj obavijesti tim grupama ili podliježe njihovom utjecaju (je ni apeli ("Pij Coca-Colu!") bili su vrlo rijetki. Umjesto toga, u prvom
j
li, primjerice, plaćen od njih)? su planu stajala tri temeljna načela: I
1. pružiti primjer, 2. pokazati posljedice i 3. uspostaviti asocijacije. 1
U slučaju da postoje valjani argumenti za takvo prepletanje in-
teresa i apela, opravdano se može sumnjati u "ideologiziranost" obavi-
jesti (v. sl. 76). Pružiti primjer
U većini promidžbenih poruka pokazuju se osobe koje služe kao
primjer ponašanja (kupovnih ili potrošačkih navika) koje bi pošiljatelj
želio nametnuti. Računa se s primateljevom spremnošću na oponaša-
kritička provjera nje. Ona je, kako potvrđuju istraživanja, to veća što se atraktivnijorn
predmetnog sadržaja i uglednijom doima osoba koja služi kao uzor (tzv. model ponašanja,
ukratko: model). Doista, modeli u promidžbenim spotovima pretežito
su mladi, njegovani i zgodni. Ovdje se susrećemo s činjenicom da skrb
1/
o imidžu na strani samoočitovanja povećava i izglede na apelativnoj
obavijest koja
1/ strani.
podliježe sumnji
interes 1/ apel Učenje prema modelu igra vrlo veliku ulogu i u odgoju. Valja
u svoju
1/ ideologiziranost
istaknuti da roditelji i odgojitelji utječu na dijete čak - i upravo-
onda kad to uopće ne namjeravaju. Primjerice, kad puše i piju, kad pri
"crvenom" prelaze preko ceste, kad se pri konfliktima međusobno
omalovažavaju i razdraženo vrijeđaju, kad izbjegavaju određene teme
Sl. 7G: Lcleoioskokritićh: prijam obavijesti: otkriti apel i shvatiti ga hao izraz ili pokazuju pretjerani strah od određenih događaja. Poznata dosjetka
pošiljatcljeoa interesa. To prepletanje interesa i apela daje povoda sumnji u pojašnjava tu problematiku (v. sl. 77): Razjareni otac stavlja sina pre-
;r·ir'(lI(I!'!·~.;t·!7nnst olv:.. ·,~;:·,·":ti i dovodi do hritičhc provjere /:;'L-:~'~'.':"g prec!n;.t:·{tll:Jg 1,0 koljr-n: jer je tukao mlađeg brata. Dok ga tuče, viče: "Naučit. ću t~
..• 1 •.. ::; . , ,
J.\..C.ll\"U ~)I.,.. •...
\\~'\...\.l ,.)l<.U.J1JJ..

200 20l
 I doista, on ga tome upravo uči svojim vlastitim modelom
našanja. Primjer je djelotvorniji od bilo koje "propovijedi".
po-
ristilonagovijestiti posljedice koje drugoga ne mogu pokrenm( ..'.',
akciju? Djelomično se ljudi znatno razlikuju po tome čemu teže ~::";;"}
no što smatraju vrijednim izbjegavanja. Određena glasna. glazba neko-
ga dovodi u stanje blažene opijenosti, drugi s užasom Zatvara uši
Mogućnost da ga se pohvali, djetetu iz nižih slojeva često nijedostata;n
poticaj - na bombon će, nasuprot tome, pozitivno reagirati. Kod djete-
ta iz srednjeg sloja je obrnuto.
Na kakve je stvari čovjek osjetljiv, ponajprije ovisi o njegovoj po-
vijesti učenja i o tome na kojim su područjima njegove potrebe najza-
dovoljenije, a na kojim nisu.
Tendenciozno vrijedi Maslowljevo pravilo da nakon zadovoljava-
nja životno prijeko potrebnih materijalnih potreba (dovoljno zraka,
jelo, san, materijalna sigurnost) u prvi plan većinom stupaju psihičke
potrebe za ljubavlju, priznanjem i samoostvarenjem. Onoga tko zara-. ;:.
đuje određenu svotu, nećemo više tako lako moći pokrenuti na akciju !!~
pomoću novca, ali to više izgledima za prestiž i ugled. Naši prOmidŽbe-, ;L... ·.t.:'t:
ni stručnjaci su vjerojatno proučili na kojem se stupnju Maslowljeve co

SI. 77: Otac "poučava" sina da se slabije "ne" smije tući.

piramide potreba nalaze današnji kupci. U mnogim se slučajevima i·'"

prilikom kupnje određenog proizvoda nagovješćuju posljedice koje se

Nagovijcstiti posljedice sastoje u porastu prestiža ili u poboljšanju međuljudskih odnosa (Schulz
.i
v. Thun i dr., 1975.). Takve se prednosti, doduše, rijetko temelje u I
U promidžbenim porukama gotovo se uvijek pokazuje ili govori naravi kupljenog predmeta, ali zato mnogo bolje pogađaju bit suvre- J
kakve prednosti potrošačko ponašanje (navodno) donosi primatelju. menih čežnji, barem kod primatelja s većom kupovnom moći.
Nakon uporabe određene zubne paste mladić više
zadahom iz usta i odlazi na sastanak s prekrasnom
obitelj za jutarnjim stolom: "Ljubav svoje djece steći
nema problema sa
djevojkom. Sretna
ćete pomoću 'Hama
:-j
.~:.
Uspostaviti asocijacije

Hoću li nečemu težiti ili će me to odbijati, uvelike OVISIO tome J

I
Gold' - rn argarina!" Novo sredstvo za čišćenje svemu daje sjaj i posvuda
izaziva osmijeh na licima. kakve osjećaje taj predmet u meni pobuđuje. Vrsta osjećaja ovisi pak
Prikazivanje posljedica je vrlo općenito načelo i počiva na spoznaji o tome kakva sam iskustva stekao s tim predmetom, točnije rečeno: u
ela se obrasci ponašanja usmjeravaju prema uspjehu, potiču ugodnim dodiru s njime. Pretpostavimo, nekom djetetu liječnik daje injekciju,
posljedicama, aneugodnim potiskuju. Pridržavanje određenih normi to boli. Nakon tjedan dana kod frizera dijete počinje plakati. Kako?
ponašanja uvelike se osigurava preko modela ponašanja povezanog s Frizer ima na sebi bijelu kutu kao i liječnik. Dijete je "u dodiru" s
prikazivanjem posljedica: "Tko nekom drugom oduzme tuđu pokretnu bijelom kutom steklo loša iskustva - po sebi bezazIena kuta počela je
izazivati strah.
stvar s namjerom da je protupravno prisvoji, kažnjava se zbog krađe."
Taj ćl a nak iz njemačkog kaznenog zakonika sadrži ap(~J "Ne ukradi I" Taj se proces naziva "klasičnim uvjetovanjem", a pritom se misli
D.ieloL\,oll1ost toga apela treba promatrati u vezi s prijetnjom kazne. na povezivanje određenog podražaja (kuta) s reakcijom (strah). Ži\imo
I\li i svi ()<:U}1j pokušaji nagovaranja i mjeravanja sadrže prikaze po- u svijetu bijelih kuta. Gotovo ništa s čime se susrećemo ne ostavlja
odjl'd ira nas emocionalno hladnima. Na osnovi prijašnjih iskustava poveziva-
Ako pošiljatcl]
r(o']":lilll r:""
nagoviiosti posljedice,
;~"':::1':k;111;:1 o primat"].iC\·oj
svoju poruku temelji na od-
lllotiY<lci.ii. Jer čcnn. ili ku-
;1:
: t
nja izazvaju se određeni osjećaji, a osjećaji nas stavljaju u stanje pri-
pravnosti za određene postupke (primjerice, strah stvara spremnost
za bijeg i izbjegavanje) 'L'.j ,;e lIlehanizam može dobro iskoristiti radi
j.

~---------------------------------------------- I--------------------------------------------~ 203

 utjecanja na druge. Naši stručnjaci za promidžbu govore: Ne možemo Pri kasnijoj uporabi te riječi stara se odbojnost pJ"eDOSi. C."
poći od pretpostavke da će primatelj s našim proizvodom unaprijed tako označene osobe. Pretpostavimo da netko kaže: "Stopiran~C"
povezati pozitivne osjećajne reakcije (i odgovarajuću spremnost na vo, nije ništa drugo nego moderni oblik prosjačenja." Riječ." ."
djelovanje odnosno kupnju). Kako od naše "bezazlene bijele kute" mo- odnosno "prosjačenje" preuzela je ovdje prenošenje osjećaja i ..' '.,
žemo stvoriti kutu koja će izazvati - doduše, sad pozitivne - osjećaj- odgovarajući apel da tako označene osobe zaobiđemo "u velikom luknl"';.."<'["
ne reakcije? Odgovor: tako da je povežemo s ugodnim podražajima. I tj. da se ne zaustavimo.
tako primatelj pokraj automobilskih guma pronalazi lijepe ženske no- Ovdje se susrećemo s činjenicom da gotovo sve riječi koje nam
ge, a bocu rakije u pozadini čiste, "zdrave" gorske prirode. Opaža li stoje na raspolaganju za prikazivanje činjenica povlače za sobomemo-
primatelj da se ovdje potajno uspostavlja veza između alkohola i zdrav- cionalne vrijednosne stavove i time već same po sebi sadrže apele.
lja? Odgovarajuća se povezivanja odvijaju i između cigareta i mirisa Neko se vrijeme u obavijesnim medijima vodila žestoka rasprava o
dalekog nepoznatog svijeta te između tekućeg sapuna za tuširanje s tome trebamo li govoriti o "grupi" ili "bandi" Baader-Meinhoff Zane-
mirisom limuna i bezbrižne mladosti. marimo li političko samoočitovanje koje je ležalo u izboru riječi, svađa
je bila tako žestoka i postojana zbog toga jer su se s odabranom "jezič-
nom oznakom" povezivali različiti apeli pučanstvu. "Banda" sadrži jed- \~
3.5. Pojmovni svijet ispunjen ape1ima noznačni apel: "Distanciraj se od njih, nemoj podupirati te ljude niti '1
djelom niti svojom tihom simpatijom!"j
Sustavna uspostava takvih asocijacija posao je propagandista i 1
'1
promidžbenih stručnjaka. Nasuprot tome, korištenje već postojećih
asocijacija posao je sviju nas, i to preko uporabe jezika. Svaka riječ
koju izgovaramo ne sadrži samo leksikološko značenje za ono što ozna-
čuje, već za sobom povlači raznovrsne emocionalne stavove koji proizlaze podupirati,
prezirati,
iz prethodnih iskustava. Ti emocionalni stavovi tvore prosudbu koju
"grupa" i sam pristupiti, "banda" proganjati!
ne progoniti!
povezujemo s tom riječi. Prosudba, međutim, nije estetski luksuz koji
si dopuštamo, već ima posve praktičnu funkciju: usmjerava i opravda- .~
va naše ponašanje, sadrži apele. Promotrimo taj proces na jednom
primjeru. Pretpostavimo da je netko imao ovakva iskustva s osobama
SL. 79: Dvije oznake s različitim apelima koji se s njima povezuju.
koje stoje na ulici i prose novac: kad god bi primijetila takvog čovjeka,
majka s djetetom zaobišla bi ga u velikom luku i rekla: "To je prosjak,
Iz ovih promišljanja valja izvući zaključak: budući da jezik koji
on je lijen i živi od tuđe milostinje." Dijete ne uči samo riječ prosjak
~ ~~ nam stoji na raspolaganju za prikazivanje činjenica sadrži apele, ne
kao pojam, već i odbijanje koje se za njega odsad povezuje s tom riječi:
1.\ možemo ne utjecati na druge. Kako će netko jezično prikazati činjenice
,t ovoga svijeta, ovisi o njegovim "naočalama" kojima promatra svijet, a
-( te naočale pak ovise o njegovim interesima. Svaki jezični prikaz sadrži
! pokušaj da se i primatelju stave te naočale. Jer naočale su, obrnuto,
~
.':,..
On je dostojan prijezira, i rezultat jezičnog prikaza - naime, pojmova i kategorija koje mi stoje
',i
prosjak zaobilazi ga na raspolaganju i usmjeravaju moje opažanje. Pojmovi i kategorije
u velikom luku! Rt.C\vljajn mi se, međutim, na raspolaganje 0<1 strane onih koji su tu

lI'
bili prije mene i koji jezično "nameću" svoju moć (vlasnici medija i
obrazovnih institucija). U neprestanom uzajamnom djelovanju izmedu
'J'
',: ~ interesima vodenih naočala i jczičnog prikazu iV. sl. 80), te osobe go
_{'
• ,~'.
0,
,. \il., '::,·\t j.JI'J""'" (,)).Jt.I.fijeIL 1.(/.J1.1VIII.
: .•-., '.J ~I..;,:,V.~I.~t).l·...::Jr.lv.J~, lJJ 'vvt5 l)u~,\."'li.

205
____ 2_04 ~ _
 Tako se može dogoditi da svijet djelomično promatram naočalarna
onih koji imaju posve drukčije interese nego ja. U uspostavi takve
"iskrivljena svijesti" kritičari sustava vide glavnu funkciju škole u
Ne daj si zap~is
kapitalističkorn sustavu. Kao pojedinačni primjer za to kako raspolo- "izrabljivać" , brani se!
žive te ponajprije preuzete jezične oznake sadrže apele s jednoznačnim
usmjeravanjem interesa, često se navodi pojmovni par poslodavac -
posloprimac: riječ poslodavac stvara dojam da ovdje netko nešto "daje"
te sadrži apel "primatelju" da bude zahvalan i ne zauzima prezahtjev-
no ili čak k lasnoborbeno držanje.
Sl. 82: Apelativna strana pojma "izrabljioač".

S jednakim bi se pravom taj pojmovni par mogao koristiti u potpuno

jezični prikaz svijeta obrnutom značenju: onome tko daje, poslodavac stavlja na raspolaganje
svoju radnu snagu, a posloprimac onome tko prima tuđi rad i koristi
ga za svoje svrhe.
Jezična suprotnost pokazuje se i u oznaci "izrabljivač", Emocional-
ni stav koji taj pojam za sobom povlači, nameće apel: "Brani se! Ne daj
da se s tobom tako postupa!"
:1
'j
1
Omalovažavajuće jezično etiketiranje ljudi ili grupa općenito sadr- l
ži "dopuštenje" ili poziv na nasilje (židovska svinja, ljevičarske gnjide, I
drot, gamad itd.) S pravom govorimo o emocionalnim apelima ako se i
I
poziv na djelovanje ne obrazlaže argumentima, već se uporabom poj- [
mova i formulacija bude oni osjećaji (i spremnost na djelovanje) koje
ti pojmovi, kao što smo rekli, "povlače" za sobom.
t
~ 1;-'.
~•.
SJ 80: Način na koji jezično prihazujem svijet ovisi o mojim (interesima uodenim)
"ruioćalarno:". Obrnuto, jezik kojim. raspolažem utječe na moje "naočale".
4. Paradoksalni apeli
4.1. "O suprotnim naredbama"
Dosad smo, kao samo po sebi razumljivo, pretpostavljali da se u
svakom (otvorenom ili prikrivenom) apelu izražava smjer u kojem bi
.se primatelj trebao kretati. To se čini banalnim i samorazumljiivm.
Pokaži se zahvalnim,
"poslodavac" Ako želim da drugi dođe k meni, reći ću mu: "Dođi ovamo", ane:
jer ti on nešto "daje"!
"Ostani gdje jesi!" Ako želim da primatelj kupi određeno piće, u pro-
midžbenoj poruci ću pokazati nekoga tko pije to piće i govori: "Kakvo
osvježenje!" Neću pokazati kako govori: "Ima ogavan okus" i nakon
toga povraća.
SI. ,'j 1 "jJdU/WIlIl striuui pojmu "posiodauoc,
Tako se isprva čini besmislenim uopće razmatrati mogućnost
apeliranja u suprotnom smjeru. Promotrimo primjer što ga je priopćio
Acl1cr (l97~~.; v. : (Q)
 Dvogodišnja kćer pleše po stolu. Užasnuta je majka doziva: "Smje-
sta siđi sa stola!" Kćer nastavlja plesati - apel ostaje bez djelovanja.
."Trogodišnji brat viče: "Ostani gore!" Mala smjesta silazi.
Sl. 83: Različite apelativne strategije majke i kćeri.
Alfred Adler komentira taj događaj: "Uopće se ne postavlja pitanje
možemo li dijete naučiti da svoju snagu iskušava time što postupa
suprotno od onoga kako mu se savjetuje." (1973., str. 44). Upravo smo
razmotrili kako se pošiljatelj, zabrinut za svoje samopoštovanje u odre-
đenim okolnostima, ne odupire apelu zbog toga jer mu se on čini
neprimjerenim, već stoga što ga doživljava kao nedopustiv zahvat u
svoje "kraljevstvo", a njegovo prihvaćanje kao priznanje vlastitog po-
raza. Obrnuto, neprihvaćanje apela moguće je doživjeti kao dokaz vlas-
tite neovisnosti i time kao priliku da se "iskuša vlastita snaga" (već
time što pošiljatelj apela doživljava neuspjeh). Adler je govorio o pojavi
obrnutog uspjeha: "Često ne bi bilo teško djecu, ali i odrasle, izvesti na
pravi put naređujući im suprotnost" (1973. a, str. 220). Mogućnost
"obrnutog uspjeha" počiva na činjenici da je s apelorn često povezan
pritisak koji kod primatelja izaziva otPOT. I to, 1(ao što smo vidjeli,
osobito kad se s apelorn istodobno postavlja "pitanje nadmoči" i/ili ako
sc apelorn kod primatelja želi izazvati promjena koja mu je neugodna
ili nemoguća. "Najnoviji odgojni plan" što ga je Heinrich von Kleist
iz ni o u berlinskom Vcčcr;-;je:x; listu od 15. listopada 1810., mišljcn je,
\.:~H~ll.;e,~d.l.;J ;cJJ.u, ali ilJ<:'lh. ;:lilUIL..i 1 L.1IH.:e isuno:
208
"... namjeravamo otvoriti takozvanu školu poroka
suprotnosti, školu vrline preko poroka.
Prema tom planu, za sve će se suprotstavljene poroke zaposliti učite'fj
koji će ih u određenim satima dana, prema redu, planski poučavati: !zi
podjednakoj mjeri izrugivanje religije i bigoteriju, prkos i preziranje kao 1
ulagivanje te pohlepu i plašljivost kao i pretjeranu odvažnost i rasipnost.
Ti učitelji neće pokušati djelovati samo opomenama, već i primjerom,
živim postupcima, neposrednim praktičnim, društvenim ophođerijem i
dodirima ...
Nečistoću i neurednost, svadljivost i klevetanje poučavat će moja žena.
Raspuštenost, kartanje, pijančevanje, lijenost i proždrljivost zadržat ću za
sebe." (Kleist, Samtliche Werke, o. J. S., 946).
'. Tom planu. prethode "razmišljanja o općem zakonu proturječja":
zakon koji nas čini sklonima uvijek zastupati suprotno mišljenje,
Netko mi kaže da je čovjek koji je upravo prošao kraj prozora debeo poput
bačve. Govoreći istinu, on je uobičajene debljine. Ja, međutim, kad dođem na
prozor, ne ispravljam samo tu zabludu, već prizivam Boga za svjedoka da je
taj čovjek mršav poput čačkalice" (op. cit, str. 943).
Doista seu raspravama često može zamijetiti da pri komplekse
nam predmetu rasprave s pozitivnim i negativnim aspektima lako
nastupa polarizacija, tako da se, ako' govornik A naglašava pozitivne
aspekte, smjesta pronalazi govornik B koji, zauzimajući u određenom
smislu još jedinu preostalu slobodnu poziciju, nasuprot tome ističe
negativne strane. Svaki iskaz proizvodi svoj protuiskaz. To zbivanje
sadrži mnogobrojne šanse i opasnosti. Šanse leže u tome što različiti
aspekti pojedinog predmeta u različitim sugovornicima gotovo stječu
svoje "odvjetnike" te se tako "cjelokupna istina" očituje tek u komu-
nikaciji, što se otvara mogućnost formuliranja sinteze ako su teza i
antiteza bile dobro zastupljene. Nasuprot tome, postoji opasnost da se
odvjetnici pojedinih aspekata međusobno sukobe kao zastupnici polu-
istina, da se pritom stvori jaz u odnosima, a komunikacija dospije u
stanje "bezizlazne isprepletenosti" predmetne i odnosne razine (usp.
str. 175).
"Opći zakon protuslovlja" može se dobro demonstrirati u sljede-
ćem eksperimentalnom razgovoru: pošiljatelj koji se nalazi u situaciji
donošenja teških odluka zastupa "da, ali ..." gledište ("Rado bih želio
imati dijete, ali neće li teret biti prevelik?"). Ako primatelj na to reagira
snažnim zalaganjem za "da-gledište" ("Djeca su ipak velika radost"),
pošiljatelj će se tada vjerojatno osjetiti prisiljenim na ogradivanje i
209
 proširiti prigovore ("Ali ona čovjeka ipak tako sputavaju!") Preuzme li
primatelj, nasuprot tome, gledište ograđivanja ("Opterećenje je užasno s.~v~:'.~rohibicije pokazalo se većim zlom od bolesti::
- u potpunosti gubiš slobodu, živiš samo još za djecu), pošiljateljeva liječiti (.Wa~zla~ick i dr., 1974.): pecare na crno, .~:.?';.
energija će se vrlo vjerojatno preliti u potvrdno gledište ("Pa ipak to clJe z~.dlstnbuclJu, korupcija, organizirani kriminal šl'
od nečiste "domaće" rakije. • .:
nije tako strašno. Osim toga, djeca ipak obogaćuju život!").

4.2. Rješenja prvog i drugog reda Me~ankolik je potišten i svojim negativnim naočal '~
~~povol.Jne strane ž~:o~.a. Prijatelji i rođaci pokušavaju ~}~
Na osnovi ponešto drukčijih promišljanja, psihoterapeuti i 1 IZnose mu pred OCllijepa strane života (uvođenje supr .
komunikacijski psiholozi Haley (1978.) te Watzlawick, Weakland i Fisch ~~o znamo, apeli su neprikladno sredstvo za promjenu osj
(1974.) dolaze do metode utjecanja na druge koju su nazvali apelirna nja (usp. str. 188). Melankolik postaje još tužniji budući
u suprotnom smjeru. U okvirima ove knjige njihove se misli, pojedno- pokc:zuJe kako s~ njegove reakcije "nerazumne". Prijatelji i i:
stavljeno, mogu sažeti na sljedeći način: stručuju sad svoje napore (pojačavanje iste mjere), a na kraju ~
Problemi se sastoje u' tome što se određeni poželjni događaji ili na' tuga pretvara u tešku depresiju.'"
stanja ne ostvaruju, ili se pak ostvaruju u premalenoj mjeri ili pak u
tome što se (u prevelikoj mjeri) ostvaruje nešto nepoželjno. Primjer: u . .Supr~g želi u braku zadržati "svoju slobodu" i ponekad Sfun~<
nekoj je prostoriji previše hladno (:= premalo topline), 12-godišnji sin S~pru~a Je Z?og toga u~nemiren~.i odašilje apele u željenom sm"\
nije napisao domaću zadaću (:= premalo zalaganja u školi), gospodin X pngovore, p::~edloge da lZ ovoga Ih onoga razloga ostane kod kuće i"
ima pušački katar (:= previše pušenja). Najprikladnije, i često vrlo 4QO~ tog pntlska on doživljava svoj brak kao neku vrstu okova (ili~:
uspješno rješenje takvih problema, sastoji se u' uvođenju suprotnosti:
'..7-a:.v~ra~. Sto"ga supru~,a. viš: ~~lije~e, to snažniji postaje taj osjećaj, to
hladna se prostorija zagrijava; 12-godišnjak se potiče na veće zalaga- Jac~ze~a ~za s:l~bodom ~ to cesca njegova "izbivanja" _ kako bi samo-
nje u školi; gospodinu X liječnik zabranjuje pušenje. Za taj je tip rješe- n}:E;l sebi (1 svoJoJ supruzi) dokazao tu slobodu.
nja karakteristična činjenica da se, ako se poduzeta mjera pokaže
preslabom, uspjeh na posljetku osigurava pojačanjem te iste mjere: '. I kod. poslj~dnjeg je primjera posve očito da "pojačavanje istih
ako zagrijavar~je nije bilo dostatno, prostorija se mora još više zagrijati; mj Elra".(pngpvorl.' ~okušaji utjecanja) izaziva upravo suprotnost želje-
oko na 12-godišnjaka nisu dostatno djelovale blage opomene, roditelji na?, ~ČlnJ~~,,1'1 da je Jedino rješenje s izgledom na uspjeh (sa supruginog
"pojačavaju svoj pritisak" itd. g}e~u~ta) ~ torne da se ostvari "map-je istih mjera": ako ona (svojim
Bitna obilježja toga rješenja prvog reda su, dakle, uvođenje su- . cjelokupnim držfinjem)signalizira: "U redu je ako želiš izići", njegova
protnosti i, u slučaju nedostatnog uspjeha, pojačanje istih mjera. Za ~,~~ja.Aa "pobjegne iz zatvora" postaje suvišna jer tada to više uopće
nas je značajan slučaj kad se rješenje sastoji u mjeri komunikativnog nije zatvor!
utjecaja. Rješenja prvog reda tad su jednoznačna s "apelima li želje- Iz dosadašnjih razmatranja proizlazi sljedeći zaključak: pri nekim
nom smjeru". pJ:;oblemima rješenja prvog reda ne samo da ne pomažu, već toliko
Ima problema za koje je rješenje prvog reda neprimjereno: ondje pridonose zeoštravanjn problema da samo rješenje postaje istinskim
gdje uvođenje suprotnosti ne daje nikakve rezultate, apojačavanje problemom. Taj uvid dovodi do nove strategije rješavanja. Ona glasi:
iste mjere sve čini samo još gorim. U takvim slučajevima če'sto i sam ,. ~ko pre~ sobom imaš problem koji je očito teško riješiti, provjeri nije
pokušaj rješavanja postaje glavnim problemom. L
11 postojanost problema uvjetovana pogrešnim pokušajima rješenja,
l'rimjeri (s osloncem na Watzlawicka i dr., 1974.): prvog reda. Ako je to slučaj, svoj pokušaj rješenja nemoj usmjeravati
~a sam problem, već na te pogrešne pokušaje rješavanja. Često se
l'rllhJcm .dkoholizma pokušali su (u SAI )-11, primjerice) riješiti
.11";
,
i !
o
time problem ne samo ublažava, već i na iznenađujuc, način u POlpU-
La k o šCu je njegO\'1 potrošnja ol~rani('f~lla (\1Vnr1enj0 sllproi nnxti ) fl' ko- ! ;. n~sti rješava. Watzlawick i dr. 0974.) govore o rješenjima drugog reda.
;',1, i,,, , I,,'i IJlI;II, l.dj'ldlljl!lId 11'''.1;11:;111.1('
j"I(' 1111('1'1'1.[\!o. "ln-k o vi t r: <'T('r!,
•••
.j. Bitno (j!,ilje;;'je Lak-ih rjeseuja: lina su nu usmjer-av.nu na samu PQ_

21G 'J
 '::;::i\:1i('1'
teškoću, već na pokušaje rješenja
koće stvaraju "ozbiljan" problem.
prvog reda koja od neznatne poteš- što učinio, uvij ek može sam o izgubi ti, tj. očitovati ponašanje koje Iii"
mu pošiljatelj naknandno mogao predbaciti.;!,
ft'l rc
r

pl
i. Istraživači komunikacije smatraju dokazanim da se takvi para- <Ji
4.3. Propisivanje simptoma doksalni pozivi na spontanost često odašilju u obiteljima sa s hizofre-
. 1t
I
11
ničnim članovima, da su takvi apeli vjerojatno opasni "uzročnici bole-j p
Vidjeli smo da su apeli u suprotnom smjeru pokušaj rješenja dru-
sti" budući da (za metakornunikaciju nesposobnom) primatelju ne os- n
gog reda. U psihoterapeutskoj praksi takvi paradoksalni apeli često
tavljaju nikakav izlaz. . il
poprimaju oblik "prepisivanja simptoma". Klijenta se ne opominje da
Obrnuto se paradoksalni apeli mogu koristiti i kao "uzročnici zdrav- i'~:) n
se odrekne simptoma. Jer apeli ne daju ploda kod reakcija koje ne
lja" budući da se ciljano primjenjuju protiv simptoma koji po svojoj '.i"_.,i..~..', s
podliježu voljnom usmjeravanju. Umjesto toga klijentu se preporučuje
izvesti simptom! Nekoliko primjera za to: .
naravi mogu biti i spontani te se stoga propisivanjem na određeni n g
način "onemogućuju". Bračni par koji bi se trebao svađati "na zapovi- i '{ii s
jed", ustanovit će da mu to baš i ne polazi za rukom. Ako izvođenje ! (1
Netko pati od nesanice. Njegovi pokušaji rješavanja bili su u pokušajima
da različitim tehnikama izazove san ("brojanje ovaca", samosugestije itd.). nekog simptoma ne polazi za rukom, to je izliječenje (ili barem prvi ";il
važniji korak u tom smjeru). Na sličan način namjerno izazivanje tika 'I'
San, međutim, dolazi spontano, ne može se izazvati svjesnim činom volje -
naprotiv, upravo voljni napori sprječavaju san. Tako se nesanica pretvorila u dovodi do toga da on gubi svoj sp ontani karakter. Klijent postaje "gos- "I,
ozbiljan problem (zaoštren lijekovima). Rješenje drugog reda usmjerava se podarom" nad svojim simptomom, nije mu više bespomoćno prepušten. ,
protiv pogrešnih pokušaja rješenja i sastoji u terapeutovom apelu: "Držite oči
otvorenima i pokušajte ostati budni. Tek kad vas svlada san, smijete zaklopiti 4.4. Paradoksalni apeli kao taktički manevar za osiguranje
,,:'1
'I
oči!" Tim apel om u suprotnom smjeru pacijent je spriječen u svojim pokušajima nadmoći
rješenja (prvog reda). Time se uklanja glavna zapreka za spontano uspavlji- j
vanje. Dosad prikazana razmatranja mogu se pojednostavljeno svesti na
Bračnorn paru koji se više ne razumije savjetuje se da se svakog dana
jednu zajedničku točku: postupak mijenja svoju psihološku kvalitetu
ako se obavlja sukladno apelu. Ta se okolnost može taktički iskoristiti,
!1
dvaput, kažimo od 8.00 do 8.10 te od 19.45 do 19.55 sati oštro, oštro posvađa,
Pacijent s određenim tikom dobiva naputak da nebrojeno puta namjerno
i to - kako smo vidjeli - kad je postupak u svojoj biti spontan. j
Instrukcijom gubi svoj karakter ili postaje posve nemoguć. Isto to
izvede taj tik. J
vrijedi i za postupke koji trebaju poslužiti kao dokaz vlastite neovisno- 1
sti i nepristranosti. Ponašanje djece i mladeži često je određeno tim
Da bismo shvatili kako propisivanje simptoma može poslužiti kao 1
motivom, osobito ako odgojitelji nastupaju s jasnim autoritativnim
prikladno sredstvo da se pacijent izliječi od svojega simptoma, mora-
mo ukratko razmotriti bit tzv. paradoksalnog poziva na spontanost:
zahtjevom. U trenutku kad se dvogodišnjakinji kaže: "Ostani gore i i
dalje pleši", mijenja se karakter njezinog postupka: dotad drsko
očitovanje stava "Činim što god hoću" postaje sad izvođenje zapovijedi I
Paradoksalni apeli kao uzročnici bolesti i kao uzročnici (koje se zatim smjesta "uskraćuje"). Međutim, uporaba paradoksalnih
zdravlja. Neki apeli što ih roditelji upućuju svojoj djeci, pretpostav- apela u odgoju i međuljudskim odnosima je mač s dvije oštrice, ma
ljeni svojim suradnicima, a (bračni) partneri jedno drugom, paradok- koliko se u nekim okolnostima činila "uspješnom": "Često djecu i odrasle
salni su. "Ne budi uvijek
ti kažem!" kaže mladić
toliko popustljiva, uvijek činiš upravo ono što
svojoj djevojci. Paradoksalnost tog zahtjeva
ne bi bilo teško zapovijedanjem suprotnosti izvesti na pravi put. Samo
što bismo se pritom izložili opasnosti da potkoparno sve osjećaje za-
Ij
le~! Il tome što djevojka može poslušati taj apel S?IT10 tako da ij2 ne jeduištva, a istodobuu ne potaknemo samostalnost prosuđivanja; a "ne-
!1n;;]llša .Ier P:ls]uša li ga, opet ji' iznova učinila ono što joj ji) on I
gativna ovisnost" je veće zlo od pretjerane poslušnosti." (Adler, 19i:3a,
naložio Ako ne želi poslušati apel (i time pokazati svoju samostal- str. 220) ,1
n (y:l: I, mor.i :::l(:r:~~lti S~"(),;Cstaro, ncsarnostalno
J.\.I Ub
,

ldJ\.\Jlt
• 1 .,

lJ..l[C.lUi.Jf\..'")l
~'
ponašanje.
. l1iilll
•
::~~~~~::."~:.i:i
, • •

i.:qJelct ~('l~"'1.0.Jl .::.e u l,\JlIl~ ~l..U

.

}JIlJildl.C!.l,
_ •

111t.1.
Nasuprot Lome, u izuuuuun bi slućajevinia
gli biti rješenje iz nužde radi osiguranja
parudoksalni apeli mo-
nadrnoći. Ako nemirnom J
i
·,
I
,.'~-;.
212 '~/;
. _<~i;·l~
-::·':':L
. razredu naložim da pravi još veću buku, u obzir bi mogle doći sljedeće 5.1. Razlozi za izbjegavanje otvorenih apela s
u D1eduljud: Ji:o.t{}'\,:;", .
ophođenju . . '.'\::~::,
prednosti tog postupka: 1. Razredu dopuštam ono što mu (trenutačno)
očite treba. 2. Ako reagira sukladno apelu, to se ipak događa po mojoj Strah od samoočitovanja, Tko odašilje apele, time razotkriva
naredbi. Potreban mi je minimum nadrnoći, čak (i upravo onda) kad vlastite interese i želje. Svaki apel sadrži, prema tome, i komponentu
postupno nastojim uvesti partnerske oblike ophođenja. Ako razred, samcočitovanja koju, kao što znamo, pošiljatelj skriva (usp. str, 86 i .
nasuprot tome, reagira protivno apelu, postigao sam što sam htio i dalje). Neki apeli sadrže molbu za pomoć, želju za kontaktom ili "čak"
mogu lakše usmjeravati zbivanje. Rohm opisuje Zulligerov primjer: potrebu za "nenormalnim" seksualnim odnosima. Odašiljući svoj apel
neprestane tučnjave među učenicima odvijale su se sad prema na- vrlo neizravno, pošiljatelju se s jedne strane pruža mogućnost da pri-
stavnikovim uputama: "Svađu ćemo razriješiti ovdje. Nek jedan dru- matelj shvati signale i "sam od sebe" na njih reagira. Pošiljatelj se
gom opali šamar, i tako svi redom. Kome je dosta, može se javiti i tada
tada može tome mirno "prepustiti"; dobiva što želi, a da zbog razot-
smije ići kući' Naprijed!" (Zulliger, 1970., citirano prema Rohrnu, 1972;, krivanja svojih potreba ne trpi (navodni) gubitak prestiža. Na upit
str. 128).
"Želiš li možda da ja ...?", može, s druge strane, demantirati apel ('"'Ni-
jednom riječi nisam od tebe zahtijevao".") i tako se zaštiti od razot-
krivanja.
5. Otvoreni apeli
Pr.ikriveni i paradoksalni apeli su pokušaj da se izbrišutragovi .'. Strah od odbijanja. Pri svakom apelu postoji mogućnost da"
vlastitih namjera. To se, kao što smo vidjeli, iz opravdanih-razloga . primatelj odbije neprihvatljivi zahtjev. Pošiljatelj koji se brine za osje-
može činiti kako bi se ostvario željeni učinak. Međutim, ondje 'gdje .. čajvlastite vrijednosti tu bi "košaricu" doživio kao odbijanje vlastite
postoji želja da se s onu stranu manipulacije i domišljatosti-izgradi osobe. Apelirajući neizravno i u šifrirama, on primatelju pruža moguć-
svijet Jasnih, iskrenih, ravnopravnih odnosa, valja se siUŽltl otvorenim nost "prečuti" apel i time se pošteđuje izričitog odbijanja.
apelom, dakle izravnim iskazivanjem želja i zahtjeva koji se upućuju
nosećim stupovima takve komunikacije. U mnogim slučajevima otvo- "Tako nametljivadjeca •.•", Mnogi su se u svojem odgoju naučili
rem apel može naknadno postati "lijekom" za "bolesnu" komunikaciju suzdržavati od iskazivanja vlastitih želja ("Tako nametljiva djeca do-
(v. str. 217) Tako, primjerice, bračni terapeuti izvješćuju da neka bit će po nosu!"). Osjećaj "Ne pristoji mi se iskazivati i boriti se za
partnerstva dospijevaju u krizu zbog toga što partneri jedno drugom svoje želje" tako djeluje kao neka vrsta trajne kočnice. To je često dio
ne priopćavaju svoje želje ili to čine u posve nerazumljivom obliku. .patnje onih koji zbog svoje sputanosti i stidljivosti traže psihotera-
Pošiljatelj time istodobno polaže sjeme za vlastito razočaranje; neispu- peutovupomoč. U treningu asertivnosti (vježbe samopouzdanja) uče
njavanje želja od primateljeve strane može jednostavno počivati na samosvjesne i jasno zastupati svoje interese. Vježbe su tako stupnje-
neinformiranosti. vane da na početku treba svladati lagane vježbe (nekoga moliti vatru,
Mnogi "opravdani razlozi" koji pošiljatelja gotovo nesvjesno potiču primjerice), a zatim, povećanjem doživljaja uspješnosti, sve teže (pri-
da izbjegava izravni, otvoreni apel, pri podrobnijem se razmatranju mjerice, u restoranu vratiti jelo ako je neprihvatljive kvalitete).
pokazuju samoizgrađenim zaprekama na putu k zadovoljavajućim me-
,ff
đuljudskim odnosima. Prije nego što razmotrimo"i'zglede koji se pove- .,., Nejasni razmjeri "prihvatljivosti". Prije svakog apela, uz uva-
ZUJU s uporabom otvorenih apela u ophođenju s drugima, razmotrit žavanje mnogih okolnosti, pošiljatelj procjenjuje može li od primatelja
ćemo neke od tih "opravdanih razloga" koji pošiljatelja često navode očekivati da ispuni njegovu želju. Ako se to s potpunom sigurnošću
na neizravnost inejasnoću. može zanijekati, odaslani bi se apel mogao zapravo shvatiti kao azre-
sivan čin. Često se apel kreće u graničnom području između prihvat-
ljivosti i neprihvatljivosti, ovisno i O tome kako je ustrojena primate-
ljeva motivacija. Ncizravni, prikriveni apel j-pstir8 prihvatljivost np
171~1711«i C(\ nn'fc.:r'n(~h rL·• lZ:lf) :1;:~~,,,,,,~r~1:
p!J~~'l'~"""~''- ;.:~")~;,:"?:'r"·' .~,,"~l""\I"\::: T')....;

215
 obavijesti), a ja samo mOgu.OdguD~!t;atištD:c!d;'~ idi (=", '.'
apel krije u njegovoj obavijesti)~ .Pone'kadto· '~m., ali' .
mjer: nakon zajedničkog pothvata A i B navečer žele kući. B posjeduje
nikad izričito ne kazuje", izvješćuje jedan od D~vib snradnib>;:~;\':,~}ii
auto.' Je li prihvatljivo da A odveze kući? A pušta "pokusni balon": "A
Vjerojatno se taj rukovoditelj odjela naviknuo na
komunikacijSki ··sm.'·:~>;':l;;.
kako ću sad doći kući? Vozi li ovdje negdje tramvaj?"
koji ga oslobađa sljedeće dvojbe: s jedne strane želi utjecati na d.nit;Je,.'
s druge strane uvijek postoji mogućnost da se odluke pokažu pogreš-- ',;
Omogućavanje "dragovoljnosti". Kao što smo vidjeli, postupak
nirna, da stvar pođe "po zlu" ili da je odluka nepovoljna za druge
mijenja svoj karakter ako se obavlja sukladno apelu (str. 207). Zbog
osobe, i čovjek si time "stvara neprijatelje". U takvim slučajevima je
apela često postaje neatraktivan za primatelja. Što treba učiniti poši-
ljatelj koji to zna, ali unatoč tome želi utjecati na primatelja? Pošilja- najbolje moći zanijekati autorstvo dotične odluke, u nuždi se čak luka-
telj može pokušati apel odaslati tako neizravno da ga primatelj (pri- vo "praviti kao da je pao s Marsa". Apeli se odašilju tako da primate-
vidno) može prečuti - i zatim "dragovoljno" postupiti sukladno apelu. lju, doduše, pokazuju smjer, ali da se pošiljatelj zbog toga ne može
Ako domaćin kaže: "Bila je to lijepa večer ..." i tim "bila" dade do zna- poslije "hvatati za riječ". (Često nesvjesno primjenjivana) strategija da
nja kako smatra da bi sad bilo vrijeme rastanku, tada gost, nakon bi .se izbjegla odgovornost. I ovdje, dakle: učiniti, a poslije poreći ...
kratkog vremena potrebnog za prikrivanje, može "sam od sebe" pozva-
ti na rastanak: "Toni, nemoj se ljutiti, ali mi sad moramo ići!" 5.2. Otvoreni apel kao lijek za bolesnu komunikaciju
Otvoreni apel (= izravno iskazivanje želja) stoji u suprotnosti s
Bojazan da primatelju nedostaje hrabrost reći "ne". U mno-
O taktičkim zaobilaznim putovima (prikriveni i paradoksalni apeli);
gim slučajevima pošiljatelj želi da mu se ispuni želja samo ako to
primatelj "doista rado" čini ili ako mu to barem "nije previše teško". O konfluentni.m stilom ophođenja(usp. str. 214), gdje nema jasne
Zapravo, ništa ne bi bilo prirodnije nego to utvrditi pitanjem. Ali neki razlike između mojih i tvojih želja, a izneseni prijedlozi sadrže navod-
primatelji drže odbijanje štetnim po odnos i odazivaju se na apel u ne tuđe želje;
pogrešno shvaćenoj ljubavi prema bližnjima, možda uz unutarnji bijes. O neizrečenim željama. One se preobražavaju u otrov i nerijetko do-
A upravo toga se pošiljatelj boji. Što on čini? Ili posve odustaje od laze do izražaja u obliku prigovora (== naknadne želje).
izricanja svoje želje ili se zadovoljava slabim nagovještajem kako bi Općenito, otvorena želja stoji u suprotnosti sa svakim oblikom
drugome omogućio implicitno odbijanje koje se sastoji u tome da ape-
O naknadnog jadikovanja ("Da barem nisi ..."). Umjesto toga "gnjev-
lativnu stranu jednostavno "prečuje".
nog osvrtanja unatrag", otvorena želja gleda naprijed.
Romantična predodžba o "ljubavi". Neki ljudi smatraju doka-
zom prave ljubavi ako im uspijeva "drugome čitati želje iz očiju", dakle
Naše bi se psihičke energije trebale, dakle, usmjeriti na oblikova-
nje budućnosti, a ne toliko na jadikovanje zbog prošlosti. Primjer (v.
uopće ne ovisiti o izravnim apelima. U njihovim bi očima izrečena
sl. 84): "Hoćeš li danas oprati posuđe?" bolje je od "Ne bi li barem
želja obezvrijedila svoje ispunjenje .. Premda se ne može poreći da ta-
danas mogao oprati posuđe?" Druga verzija sadrži prigovor kao kore-
kav stil čitanja iz očiju može pobuditi i pojačati osjećaj naj uže pove-
hranu poruku (usp. str. 57 i dalje) i otežava primatelju da radosnog
zanosti, ovdje postoji opasnost "konfluencije" (stapanja), tj. nerazmr-
srca usliša apel već i stoga jer bi se to poklopile s priznanjem vlastite
sivog prepletanja vlastitih maštanja i tuđih želja. Primjer konfluentnog
stila ophođenja: "Hoćemo li danas ići u kino.{t pita suprug, uvjeren da krivnje.
svojoj supruzi mora "katkad priuštiti neku zabavu". Ona potvrđuje
k~'.1r.('hi mu tl~()rlilrt

Izbjegavanje odgovornosti. Rukovoditelj odjela kod svojih su-

1.:\(1,~:1~.:1 ':h'.-~\ ~~1':" eh nik;-"ljH<':llo ne kaže što doista želi da oni učine. I
i',,,.,.,, . ",,::-'0', v~', ~~--o." : :-.:-~=::'(~:~'~
;,,1':'7!' I,... ,'" n,·"r]mpj-nni "l'l';:lni
",c. ""
217
I
21(;
J
 .,,_.."""·::.:7<~~\1;~

I ovdje se ponovno nalazimo pred činjenicom da dobra komu.nib-"

cija pretpostavlja unutarnju jasnoću. Doduše, izricanje vlastitih IJ.OedO.., , .:J

a
:}{oćeš danas otvoreni apel
f}.[f- Di a barem umica može biti sredstvom samorazjašnjenja.
(pogled prema danas mogao apel
oprati posude? naprijed)
Apel s informativnim karakterom. Sljedeći se temeljni stav
oprati posude? mora povezati s otvorenim apelom kako bi doveo do konstruktivnog
stila ophođenja:
O Svoju želju iskazujem kako bi ti bio informiran: Kazujem je radi
prigovor
transparentnosti situacije, a ne da bih je bezuvjetno ostvario. Isto bih
(Budući da inače nikad ...)
tako želio znati što ti hoćeš, i to opet ne stoga da bih se smjesta
SL 84: Otvoreni apeli "pridonose" zdravlju samo ako za sobom ne vuku "otrov" pokorio, već da bih odluke mogao donositi na osnovi potpunih infor-
na odnos noj strani. .
~,
maciji.

Koliko se često događa da bi primatelj rado uslišao sam apel, ali
ozračje koje ga prati razara njegovu spremnost. Posljedica: neposlušna
djeca i prkosni bračni partneri,
Primatelj se sa svoje strane može poslužiti tim razmatranjima
tako da, suočen s poteškoćama i pritužbama, postavi pitanje o apelu:
"Čujem mnogo ljutnje zbog onoga što je bilo. Što mislite, kako bismo
trebali postupati u budućnosti?" Takvim malim preusmjeravanjem
razgovor može poprimiti posve novi smjer.
5.3. Temeljni stavovi koji se nužno povezuju s otvorenim
apelima
Preporučio sam otvoreni apel kao komunikacijsko-psihološko lje-
kovito sredstvo. Pa ipak je to lako preporučiti, a teško provesti u djelo.
Želio bih sad razmotriti nekoliko pretpostavki i prijeko potrebnih te-
meljnih stavova koji moraju pratiti otvoreni apel, inače postoji opas-
nost od novih poteškoća.
" 'S tim predznakom otvoreno iskazana želja nema nikave veze s
.egoizmom. "Ti si deset semestara studirala egoizam", potužio se part- :J'
nerst~dentice psihologije koja je tijekom svojega studija naučila jasno ,,:~
kazati što želi. Taj je prigovor možda točan, ali je u odnosu na spome-
.t
nuti temeljni stav neopravdan. Jasna želja ne sadrži volju za svojim
bezuvjetnim ostvarenjem, "altruistični" još uvijek možemo biti poslije. ."!
Ovdje preporučeni stil ophođenja pokušat ćemo razjasniti na ma-
lom primjeru iz svakodnevnog života: domaćin kaže svojim gostima,
II
koji se upravo spremaju malo pridrijemati nakon objeda:
J
"Htio bih još malo vježbati flautu. Bi li vam to smetalo?"
Prije nego što čujemo kako gosti odgovaraju, predočimo si koliko
je tako otvoreni apel neuobičajen. Ne bi ga iznijelo 99% svih domaćina,
_! otprilike sa sljedećim mislima:
"Sad bih, doduše, rado vježbao flautu, ali to ne mogu učiniti svojim
gostima, sigurno bi im smetalo, Ako bih ih pitao, sigurno bi odgovorili:
"Ne, ne, to nam ne smeta", ali samo zato jer mi ne bi htjeli praviti
.~:~.:. neprilike."
:1"·
'11
'.;
r-

!~.
,'JIII,
.'
I tako 99% domaćina suzbija svoju želju, počinju se osjećati poma-
lo pritiješnjenima i polažu temelje za životnu mudrost: "Gosti su poput
riba - nakon tri dana počinju smrdjeti."
(J~' Kako je odgovorio gost?
I~ i,o
··'{ 1i·' "Da, to bi mi već smetalo."
Tako je i s apclorn informativnog karaktera ("to ne znači da ne
t '; smiješ svirati"), Devedeset devet posto svih gostiju "altruistično'' bi
I
.::
, ~
' odgovorilo: "Ne, ne, samo sviraj! Nemoj se uopće ustručavati", a mislili
bi: "Pa mora li baš vježbati tijekc.n podnevnog odmora'?"
 protiv, postojeći konflikti su vidljiviji nego prije. Ali on"
Tek kad su želje otvoreno iskazane, moguće je pronaći rješenje. Ali jasnim rješenjima i- uopće "čistom zraku" u kojem se
tvrdim da, bez obzira koje će rješenje na kraju biti odabrano (vježbati,
živjeti.
ne vježbati, vježbati poslije, vježbati samo nakratko, vježbati negdje
drugdje), najvažnije rješenje je već postignuto: ono leži na komunika-
tivnoj razini - gost i domaćin su u međusobnom kontaktu i osjećaju poši\jatelj:
se slobodnima izreći svoje želje. U takvom se "zraku" može disati, ribe otvoreni apel
ne počinju tako brzo smrdjeti! s informativnim karakterom

Primatelj eva odgovornost. Nakon što je apel otvoreno iskazan,

primatelj može reagirati na dva načina: s da ili ne. Ako apel usliša
(da), važno je da nakon toga preuzme vlastitu odgovornost za postu-
pak sukladan apelu, a ne da se poslije poziva na tvrdnju: "Ta to si htio
- ja tu ništa ne mogu!" Ako u ravnopravnim odnosima imam slobodu
/
primatelj:
da
primatelj:
ne
uslišati ili ne uslišati apel, ponašanje sukladno apelu počiva na mojoj
odluci i sadrži moje autorstvo. Preuzeti odgovornost za postupke su-
kladne apelu - taj se važni cilj učenja postavlja odraslima: ovdje Ivan
mora naučiti ono što (na poslušnost prisiljeni) Ivica još nije mogao
naučiti.
U slučaju odbijanja: smisao ovdje predloženog stila ophođenja sa-
1
vlastita odgovornost
za djelovanje
pošiljatelj:
razočaranje
primatelj:
bez ogorčenja
sukladno apelu i veselje nad "drskošću"
stoji se u tome da primatelj pronađe hrabrost za jasno "ne" ako ne želi
uslišati apel. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, samo jasno, izravno
ne omogućuje otvoreni apel s pošiljateljeve strane. Jer kao pošiljatelj Sl. 85: Pošiljateljeoi i primateljevi osnovni stavoviprijeko potrebni za primjere-
"odvažujem se" na otvoreni apel često samo onda ako mogu biti sigu- ni stil ophođenja s otvorenim apeiima.
ran da drugi doista misli "da" ako kaže "da". '
Sukladno tome, pošiljatelj bi trebao cijeniti jasno "ne", pa makar
bio razočaran sadržajem odgovora. Mogu li istodobno biti razočaran
(sadržajem) i veseo (zbog procesa)? Da, mogu.
Analogna tome, primatelj ne bi trebao nakon svojega ne osjećati
nezadovoljstvo zbog "drskosti" apela. Umjesto toga trebao bi se voditi
stavom: "Doduše, ne želim uslišati tvoj apel (odbijanje sadržaja), ali
držim sasvim normalnim da kažeš svoje želje" (odobravanje procesa).
Ovdje opisani stil ophođenja s apelirna moguće je sažeti u sljedeću
formulu:
Dopušteno je i poželjno da pošiljatelj jasno očituje svoje želje -
"j.:
dopušteno je i poželjno i da primatelj u određenim okolnostima ne
~
usliša apel.

Za to prijeko potrebni temeljni stavovi još su jednom zorno

pr iknz ani na sl. 85, Tek ih treba steći. rijetko ih nosimo ti sebi "od
:-;;"lrn(HT r()d()n";8:
l
T';:li .::f-il ()phndr\l1.~:
...•l1j()rl~(\
r"l(,> l · ~ -:::..~j::.
•• "''''''('~ "

220
 Pogovor za psihologe nikacijskih treninga, meditacije i - Bogu hvala ~
pronašao bolji pristup k samom sebi i svojim bližnjn
.".i sve koji dolaze u dodir s psihologijom
samo živio iz dana u dan, druge slušao samo na pola .
samo svoju normalnu fasadu - i uklanjao se s puta
drugima! . >
1. Mogućnosti i opasnosti
Ali neću prešutjeti ni sljedeću činjenicu: otkako- v . -.
"psihološke" komunikacije
putu, ponekad mi se čini da me moj osobni rast, raZ\~t~]r .
Ono što današnji život na zemaljskoj kugli čini tako opasnim, udaljuje od svih onih ljudi koji još nisu tako daleko-dospji
golemi je jaz između tehnološke moći i nemoći u međuljudskim odno- Tako sam nedavno imao sastanak s Marijom, dostazg .
sima. Žurno je potrebno (ako već nije prekasno) nadoknaditi sposob- vojkom, koja je na svoj način potpuno prirodna. Sjedili s~o u ~:.:....
nost sporazumijevanja. Ova knjiga sadrži smjernice i oruđe za među- nici uz pivo i onaje radosno brbljala o ovom~ i onome. Dodu~e: sadtž.aji:::.
ljudsku komunikaciju. su bili pomalo izvanjski i udaljeni od vlastite osobe. O.sluskiva~ sam ..
Što možemo s time započeti? Trebamo li od znanosti očekivati u sebi i zamijetio da me je njezina živahna narav dlrn~~a Vlseo,ci
ljekovita poticaje, ili se izlažemo opasnosti da poznanstvljenjem među- sadržaja njezinih priča i odlučio joj poslati povratnu obavijest, . '<:
ljudskog ophoc1enja pospješirrio novo otuđenja? Ponekad me obuzima Kao što svatko zna da bi se pravilno oblikovala povratna obavi-
zabrinutost kad vidim kako se zbog previše površnog susreta s psiho- jest, potrebne su osobit~ kvalifikacije. Prije joj vjerojatno n.išta n~ ~ili
logijom umjesto novih držanja šire nove šablone ponašanja. Tu sam rekao i započeo bih drugu temu ili bih joj ti-porukom udanonek! zig,
zabrinutost 1980. izrazio u časopisu Psychologie heute (Nr. 9) u obliku a sam se sa svojim osjećajima držao po strani. Sad sam, međutIm,. ~ '1
satire. Kako bih jasno naznačio u kojem smjeru ne želim da ova knjiga glavi' imao odgovarajuća pravila o povratnoj obavij~sti (ona tre~~ b~t:
bude pogrešno shvaćena, ovdje još jednom pretiskujem dotičnu satir-u. opisna i bez vrijednosnih sudova, ~to ..konkr,e.t~IJ~, ~ora u~hJedltI
n~osredno nakon iskaza te se ponajprije odašiljati u ja-formi),
1
U njoj je dotaknuto i pitanje koje mi se često postavlja: "Možete li kao
psiholog uopće još spontano reagirati, gotovo samo kao čovjek?" N aravno, ta sam pravila uvelike integrirao u svoju osobnost, tako i
U tom se pitanju krije divljenje, sumnja i pomalo straha. Divljenje da ih ne moram pojedinačno govoritinapamet prije nego što pošaljem I
1,
zbog toga što psiholog (navodno) toliko suvereno stoji iznad međuljud- povratnu obavijest. To bi, naime, donekle spriječilo moju spo~~anost. I

skih zbivanja i prozire sve što se događa. Istodobno strah "da će me Tako sam onda prilično brzo imao na jeziku gotovu formulaciju:
smjesta prezreti, ma što rekao". I sumnja da se s psihologom ne može "Tvoja me seživahnost vrlo doima, ali klubovi za jedrenje i sve
uspostaviti normalni međuljudski odnos, da nikad ne susrećemo ostalo me manje zanima."
čovjeka, već psihologa čije ponašanje u manjoj mjeri odražava njegovu Rečenica mi je gotovo izlet jela iz usta u tom praobliku. Bogu h~ala:
najintirnniju ljudsku bit, a mnogo više znanstvene smjernice kojima se u zadnjem sam trenutku zapazio da su oba dijela povratne obaVlJe~tI
rukovodi. Sumnja, dakle, da se više ne susrećemo s čovjekom, već s spojena suprotnim veznikorn "ali", čime se, kao što zna.mo, ?bezVIJe-
njegovim znanstvenim oruđern. duje prvi dio. Vjeran pravilu oblikovanja što ga je postavio Fntz PerIs,
Tu sam temu već dodirnuo u vezi s metakomunikacijom i želio bih u posljednjem sam trenutku zamijenio taj "ali" s "a". Tako je moja
je sad produbiti OVdje ponajprije donosim, satiru: poruka glasila: . . . .
"Tvoja me se živahnost vrlo doima, a klubovi za Jedrenje sve
ostalo manje me zanima."
2. "Ostanite čovjek, gospodine psiho lože!" _ Pritom sam tijekom prvog dijela ("tvoja me se živahnost vrlo
satira doima") osjećajnu bliskost neverbalno istaknuo uspostavom laganog
tjelesnog kontakta. . .
Ah, kako sam radostan što sam preko samospoznaje, grupa za Naravno, ona je izgledala pomalo zbunjeno - to već poznaJe~ I
:~·l!<..~r('lr (r,':"'~'" "':" ,:~'.~';" ':,-":'! ; lC111:1L.:;:]\:.j 1.1.srcdut.(}CC(IC~ inLer:Jk\.<jl.;, k.umu .. očekujem kod ljudi koji još nisu chh-:jcli sarnospoznaju i trening. Vrše
:1
...
:.~ :
I.:
 - vo. Palo mi je na pamet i da sam svojim empatičnim razumijevanjeea
je nego razumljivo da nisu spremni tako izravno govoriti o stvarima;
i tjelesni je kontakt kod takvih ljudi veliki tabu. Zbog toga je osobito u posljednjim iskazima možda djelovao malo previše "tsrapeutski" pa
važno ne postavljati im prevelike zahtjeve. se možda na odnosnoj razini osjećala tretiranom poput pacijenta
Nisam, dakle, mogao poći od toga da će mi ona isto tako uzvratiti Sada sam stajao na raskrižju: trebam li u metakornunikaciji spo-
povratnom obaviješću prema svim pravilima umjetnosti. Da bih po- menuti smetnju i težiti razjašnjenju odnosa? Ili bih u razgovor trebao
spješio stvarni susret, dopustio sam si stoga malu intervenciju i upi- unijeti i dio vlastite osobe, dakle posve kao čovjek govoriti o sebi
tao: samom i tako biti modelom za samoočitovanje kako bi joj olakšao da
"Kako ti na to reagiraš?" Pomalo iritirano mi je rekla: Pa sad, što se isto tako malo otvori?
te to zanima - pa ne može se stalno govoriti samo odubokoumnim Odlučio sam se za ovo posljednje već i stoga što se najbolje osje-
stvarima!" ćam kada mogu biti posve ja sam.
'Ili smo, dakle - sinulo mi je - tu je, dakle, taj anonimni "čovjek" Dakle, rekao sam: "Znaš, i samom mi se ponekad čini da govorim
iza kojeg se sigurno skrivaju posve osobna iskustva i osjećaji. Kao i o svemu mogućem, sve same površne stvari, što uopće nema nikakve
kod izvanjskih sadržaja njezinih razgovora, i ovdje nailazimo na istu veze sa .mnom - možda jer me je nekako strah da ću, budem li
tendenciju, naime na isključivanje vlastite osobe. Odlučio sam joj is- previše pričao o sebi, vjerojatno biti odbijen."
kazati malu uslugu svojim aktivnim slušanjern, pomoći joj da iza bezlič- Budući da nije ništa rekla, nastavio sam i gotovo stavio točku na
nog oblika postupno iznese na svjetlo skrivenu ja-poruku - na posljetku i na prije rečeno: » ... ili da ću možda čak i sam sebe odbiti."
se ionako iza svakog "ne može se" u pravilu krije snažnim osjećajima Premda sam nehotice poprimio posve ozbiljno lice i značajan iz-
praćeno "ja neću!" raz, Marija je samo slegnula ramenima i rekla: "Pa to je ionako posve
Prvo sam htio reći: "Teško ti je govoriti o stvarima koje te se normalno. Još jedno pivo? Uskoro moram ići."
osobno dotiču i idu malo dublje?" - no tada, dok sam već počeo govoriti, Nekako sam se osjećao neprihvaćenim, njezina mi se reakcija či-
slijedio sam iznenadno nadahnuće i pokušao ne izreći stvar u tako nilafnezahvalnom prema mojem samoočitovanju. Pa ipak sam otkrio
drastičnom obliku te sam upotrijebio nekoliko slabijih izraza kako bih prilično toga o sebi. Zbog tog osjećaja i jer mi se činilo da je donekle
joj olakšao nedefenzivno sučeljavanje: izgubila svoju živahnost koju sam ispočetka kod nje cijenio, smatrao
"Ne čini li ti se ponekad da je lakše govoriti o stvarima koje su sam kako je sad prikladan trenutak da se promijeni razina i pomoću
nešto udaljenije i tebe osobno toliko ne pogađaju?" metakomunikacije poradi na smetnji:
Ona je narnrštila čelo i upitala: "Kaži, što time misliš?" "Znaš, nije mi baš lako sad to izreći i primjećujem kako se na to
Ovaj put sam odgovorio kao iz puške: "Ti razmišljaš što bi to moram prisiliti - dakle, želio bih porazgovarati o tome kako mi ovdje
moglo biti i u trenutku ti baš ništa ne pada na pamet?" međusobno razgovaramo, dakle: kako ja to doživljavam. Osjećam ne-
Marija se svojim tijelom odmaknula od mene i izvukla pritom kako izmedu nas nevidljivi zid i kako uvijek iznova o njega udaram,
svoju ruku ispod moje, tako da je tjelesni kontakt koji sam uspostavio a tebe stvarno ne dosežem - razumiješ? Čujem, doduše, ušima što
govoreći "Tvoja me se živahnost vrlo doima" ponovno prekinut. I sam kažeš, ali stvarno ne osjećam nikakve tvoje reakcije ... "
položaj naših ruku već sam neko vrijeme doživljavao pomalo ukočenim Na tom se mjestu dogodilo nešto nevjerojatno. Bez ikakve pret-
i "zarnrznutim", više ne baš tako usklađenim kao u trenutku uspostav- hodne najave Marija je dohvatila svoju čašu - i jednim mi zamahom
ljanja. Nisam, međutim, vidio mogućnost' da ponovno udaljim svoju prolila čitavo svoje piva na košulju. I pritom se pomalo glupo nasmi-
ruku, a da vjerojatno ne ostavim dojam odbijanja njezine osobe. jala i rekla: "Da jednom stvarno osjetiš moju reakciju, haha!"
Ona je rekla: "Dakle, ponekad doista pretjeruješ!" A zatim je ustala da ode.
To je pak bila čista obrana, k tome još 11 obliku ti-poruke. Ali U mojem novom životu gotovo da i nije bilo trenutka u kojem sam
trebamo UVijek imali na umu da Marija nije bila uvježbana govoriti o toliko kao sad bio u napasti. iznova zapasti u svoje staro ponašanje.
osobnim emocionalnim. možda čak i neugodnim iskustvima. Tako je to Prije bih se sigurno izdcrao na nju i, doviknuvšijoj "Ti glupa krave-
pUlwi;(JnIC. k ao obrana LI pretpostavuonoi nužrli. hilo S::t~Vi111 razu ml ii- j'ino" o(L,,,],,() nrnc:hJ 1"i-T'nl'\11;:1l l\hll·r,vnn. rl8"<'1" 7n8111 (I;, hih takvim
I
221 22S
 . ,-,.,
'"",... "

f
';'~': .

ponašanjem samo rekao nešto ponižavajuće o njoj, a pritom bih posve čestoj) "dćformation non-professionelle", dakle o pogrešnom razumi-
nejasnim ostavio što se to u meni doista zbiva. jevanju psihologije koje je uvjetovano nedostatnom izobrazbom. Ona
Budući da trenutačno uopće nisam bio raspoložen za metakomu- piše: "Tvojemu junaku profesionalno nedostaju učenje o empatiji, se-
I:
lektivnoj iskrenosti i globusu (inače mu dobro ide)!" (Osobna kores- !
nikaciju i razumijevanje - pomislimo samo na odurno mokru košulju
na koži - i da upravo kao psiholog želim stajati iza svojih osjećaja pondencija, 1980,).
ovdje i sada, odlučio sam se na trenutačnu iskrenost i posve spontano Istražimo sad u pojedinostima što je sve pošlo po zlu.
glasno rekao, bez i najmanjeg smiješka: "Ja sam sad vrlo ljut, Marija!"
Budući da je Marija otišla bez riječi (tendencije agresivnosti i
izbjegavanja tipične su reakcije na situacije u kojima se osjećamo ne- 4. Psihološki žargon J
dnraslima), nisam više bio u mogućnosti iskazati svoju smetenost i Prvu opasnost vidim u tome da se određeni obrasci ponašanja, "i';

',i
podrobnim razmatranjem pripomoći da se otkloni. Osjećam da je izme- koji su izvorno shvaćani kao izraz temeljnog stava, odvoje od toga
đu nas još ostalo nešto nedovršeno i da ćemo na tome sigurno morati ~ .:'
temeljnog stava i postanu novim "psihološkim bontonom", čije se ko-
raditi pri našem sljedećem susretu. Odlučio sam također iznijeti tu :)i
rektno pridržavanje pokazuje u besprijekornorn vladanju stereotipnim
stvar u svojoj supervizijskoj grupi kako bih razjasnio svoj vlastiti udio psihološkim žargonom koji često postaje osnovicom osjećaja nadmoći.
u zbivanju (nije li me ona ipak u jednom trenutku podsjetila na maj- Novi psihološki stil ponašanja (primjerice, besprijekorno formulirane .J'
',I
ku"). ja-poruke, aktivno slušanje, metakomunikacija, okretan, uvježban go-
.'.
U svakom slučaju, priča vrlo jasno pokazuje koliko je teško obli- vor o "vlastitom udjelu" itd.) sliči tada ukrašenim, dotjeranim kolima
",

, ,~

kovati komunikaciju s nekim tko još nije tako daleko dospio, kome još u koja su upregnuti stari tegleći konji: tegleći konji ličnosti koji kas-
,
,lo:;

"."

nedostaje duševna sprema za stvarni susret. kaju u starom smjeru i teže nadmoći i skrivanju nesigurnosti kao
ciljy.
'Bez sumnje: misao koja stoji iza koncepta ja-poruke (usp. str. 68
3. "Defor-mat.ion professionelle"? i 69) proširuje ličnost i konstruktivno djeluje u međuljudskim odnosi-
1

Ne bih htio da se ova satira pogrešno shvati. Nisam protiv toga, ma: naime, misao da način na koji opažam i vrjednujemsvoju okolinu .-
već za to da susret s psihologijom pridonese oblikovanju osobnosti. Jer i svoje bližnje vrlo snažno odražava moje unutarnje stanje. Pogled u 'f:

što koristi ako psiholog raspolaže mnoštvom znanstvenih spoznaja i svijet nije samo u testovima projekcije pogled u vlastito zrcalo. I tako
metodičkom spremom, ali je u ophodenju sa samim sobom i drugima je temeljno pitanje "Što je to u meni da tako i tako reagiram na tebe
isto tako nevješt kao i njegovi klijenti? Moramo imati na umu osebuj- ili na ovo ili ono?" sigurno prikladno potaknuti samospoznavanje .i ~~
nost našeg predmeta da se usvajanje psiholoških znanja ponajprije olakšati međuljudsko sporazumijevanje. "Odašiljanje ja-poruka" kao .,'/
{,

odvija u osobnom susretu i da je osobnost psihološkog posrednika bitni

rfj, način ponašanja koji odgovara toj temeljnoj misli pružajući mogućnost
dio njegove poruke i njegova alata. Ako svojim klijentima doista želimo ":!ti njezine operacionalizacije i uvježbavanja, izlaže se, međutim, opasnosti O,.!
.j da izvornost međuljudskih odnosa nadomjesti profesionalnim načinom .H
ponuditi proširenje samospoznaje i sposobnosti međuljudske komuni- . Yi..

kacije, moramo, naravno, početi od nas samih. :~ priopćavanja i izraz emocionalnosti ulije u rutiniranu formu. Tko "oda- jl
.~~
Moja nelagoda počinje ondje gdje taj proces, za koji nema alterna- ./ šilje ja-poruke", kao stručnjak za komunikaciju stoji iznad zbivanja i "f
··~,t
tive, vodi na stranputicu. Junak satire stupa pred nas u pseudoprofe- nerijetko se udaljio od izvorne pogođenosti. I tako u određenim ok01-' ':;.~
'~1m~
sionalnoj bijeloj kuti za ulijevanje poštovanja skrivajući iza nje svoju nostima komunikacijsko-psihološki zabranjena "ti-poruka" (primjeri-
ce, razdraženo "Ti si strašan gnjavator") sadrži autentičnije priznanje .:,~: ..
ljudsku nespretnost koju se ne usuđuje izreći. Umjesto uobičajene ,.;:~

f"' vlastite razdraženosti ,AI

·I
svakodnevne Iasade, nalazimo se pred novom psihofasadorn. nego sukladno konceptu formulirana ja-poruka ·li
)~: ("Trenutačno želim biti malo sam i ti mi sad jako smetaš"), Naravee,

1'\11111
U vezi sa satiroru govorio sam o psihologovoj "deforrnation profes-
sionclle" , cla kle o profesi onalno uvjetovan oj karaktcrnoj
\;\11111 .JC s p ravom
izopačenosti
upozorila c1ai(~ Il sLvnrnl\·di "ii",' " (,I,,<'1n<:1"
%~
il
bilo bi poželjno da je pošiljatelj spreman i sposoban po potrebi naknad-
no obrazložiti svo:« suhickti vno s1.(lnir' "~I
22G
 Drugi primjer: slično kao ja-porukama, tako i drugim psihološkim
obrascima ponašanja prijeti opasnost da se udalje od temeljnog stava
: osamostale kao posebna tehnika: aktivno slušanje (usp. str. 50),
"verbaliziranje emocionalnih doživljajnih sadržaj a" koje treba omogu-
ćiti razumijevanje s uživljavanjem i svrha mu je snaći se u fenomenal-
nom svijetu drugoga. Nema sumnje da je takva ernpatija prijeko po-
trebna za terapiju i vrlo vrijedna u međuljudskim odnosima (usp.
Rogers, 1980) te da je onaj tko pomoću psihologije proširi svoje empa-
tične sposobnosti, učinio veliki korak naprijed. Međutim, ako se taj
empatični stav zbog treningu ponašanja pokazuje u stereotipnom, me-
haničkorn "zrcalu", to dovodi do žaljenja vrijednog osiromašenja me-
đuljudske komunikacije. Stvarna se empatija iskazuje na raznolike
načine, ne trebaju joj jezični stereotipi, A kad psiholozi još počnu taj
postupak "primjenjivati" u situacijama u kojima razumijevanje s uživ-
6. Dvostruki karakter psiholoških obrazaca
ljavanjem nije primjereno ni vlastitom unutarnjem stanju ni odnosu s ponašanja
drugim niti karakteru situacije, iz izvorno vrijednog stava može nastati Ponovimo: psihološki obrasci ponašanja koje je moguće operacio-
bespomoćna nastranost - ili tajno sredstvo borbe (vidi dolje). nalizirati i uvježbati imaju dvostruki karakter: ovisno o tome u koja
O "Prednost se daje usuglašenostil" - To vrhovno pravilo (usp. str. se kola uprežu, mogu stupiti li službu međuljudskog sporazumijevanja
104) trebalo bi biti prva lekcija svakog psihološkog treninga u kojem ili u službu samoprikazivanja, manipulacije i provedbe vlastitih inte-
se uvježbavaju obrasci ponašanja.
res'Taj dvostruki karakter dojmljivo dolazi do izražaja u snu mojega
prijatelja i kolege Jensa Hegera:
5. Terapeutsko ponašanje kao sredstvo
manipulacije i borbe Na ulici me pokupi la i odvela grupa rokera. Dovode me u neku zgradu,
Dosad sam opisivao opasnost da se "psihološki" obrasci ponašanja u njihovoj sam vlasti. Optužuju me da sam počinio loše stvari, a budući da
odvoje od svojeg temeljnog stava i, mehanički ostvareni, izopače u sam im prepušten na milost i nemilost, prijeti mi smrt. Umjesto da se
opravd.avam ili branim, aktivno ih slušam. To me spašava: na posljetku me
puki ~sihološki žargon koji osiromašuje raznolikost komunikacijskih
mogućnosti 1 ne dovodi do proširenja individualnosti, već do puke puštaju na slobodu.
jcdnoličnosti ponašanja. To bi bilo štetno, ali ne preopasno. Drukčije
Dvostruki karakter aktivnog slušanja teško se može izraziti na
izgleda ako se ti obrasci ponašanja ne odvoje samo od tih temeljnih
bolji način: s jedne strane djelotvorni instrument za provedbu vlastitih
stavova, već i stave u službu posve drukčijih, upravo obrnutih držanja.
interesa, u ovom slučaju čak i za spašavanje vlastitog života. Pred
. Svaka obavij~st, ka~o je )zloženctpa str. 183 i dalje, ima aspekt
sobom imamo psihologa koji "vještim" ponašanjem postiže ono što želi
Izraza 1 aspekt djelovanja. "Zedan sam" izražava postojeće stanje, a
postići. To je jedna strana. Druga: nije li u pokušaju da s uživljava-
Istodobno sadrži i pokušaj da se uspostavi željeno stanje (apelativni
njem shvatimo svijet drugoga jedina mogućnost za uspostavljanje mos-
aspekt: "Daj mi piti!"). Svakodnevno uobičajene komunikacijske tehni-
tova između dvaju neprijateljskih svjetova? Pokušati shvatiti motive.
ke (primjerice. pozitivno sarnoprikazivanje, uljudni ton glasa itd.) na-
neraspoloženjc drugoga - nije li to jedina mogućnost ela sprječimo
gl;1šavajll aspekt djelovanja: ostaviti dojam na drugoga, zadržati ga u
dobrom raspoloženju itd. Nasuprot toj uobičajenoj "maskeradi", načelo nasilje i ubojstva? 1.~

;",1 "lItiČ'no,,1 i '.1 hum ani-t ičkoj psihn!ngiji nagl ašava aspekt izraza: iz-
.' ... ;,: -co.. ...., . . . 1 .•. , . ·l
..... . "'v'" '..oJ·· ""'''''.I'-''J'' "uuu."'" ujetuv a uj a . .~

j.
"0 "'.

"-"-U
'j.jQ 2:::9 ..

----------------==========~----------~~--~-------!
 "1,'
'. .,

..I
7. "Gltimljena" iskrenost Ta držanja što ih primatelj iščitava između redaka, imaju Sna:Ž.'.nI:l: . ·f:·
duševno djelovanje. Tako su komunikacija i oblikovanje ličnosti dvije "J.
, Problem ima još jedan aspekt: humanisti~.ka psihol~gija. je dojrn- : strane iste medalje.
lJIVOpnkazala da fasade i tehnike manipulacije ne pospješuju među- r
f
sobnu komunikaciju, da umjesto toga pronalaženje vlastite osobe i .
njezino autentično zastupanje u izvornom, pravom obliku proširuje
osobnost i potiče odnose s našim bližnjima.
Sad se događa sljedeće: nakon što se konstruktivnost takvih obli-
ka izraza spozna ondje gdje se oni pojavljuju, postaju predmetom svjes-
nih nastojanja. Kao što znamo od Kleistova "Marionetskog kazališta"
(sabrana djela b.g.), ono čemu svjesno težimo nije uvijek i ono što se
(samo od sebe) događa. Tako i "iskrenost" može postati nemoguća upravo
zbog dobronamjerne želje "Sada ću biti iskren!" Nije sasvim svejedno
ni unosi li se terapeut ili trener i sam u razgovor ili "realizira samo-
unošenje" budući da se to u istraživanjima pokazalo povoljnim. "Čisto
ljudsko" ponašanje postaje ovdje profesionalno oruđe.
Nemam ništa protiv profesionalnog oruđa - ono je prijeko potreb-
no. Samo ako tvrdi da upravo to nije, stvar polazi po zlu.
Zauvijek prognani iz raja prve, mi psiholozi smo u potrazi za
drugom naivnošću. Psihologija, nekoć pomoć u oslobađanju
lanaca, prijeti i sama postati okovima. O tome mi je dojmljivo pisala
Karin v. d. Laan:
od starih
,
"Što želim: uspostaviti živu vezu tako da zaboravim sva komunikacijska
pravila."

A na drugom mjestu:

"Ono što me muči neiskrenost je s kojom se u terapeutskim grupama

prakticiraju 'izvornost i osjećaj', .. Iskaz "Ja sam sad vrlo bijesan" ... jednostav-
no je neistinit, sam po sebi nije točan. Osobito je loše što je pritom riječ o
raJiniranom gl umljenju iskrenosti koje se le tomu još prikriva naivnošču. Pro- J~'
:,~~:
tiv toga se ne možemo tako lako braniti, fažljivost je uopće teško otkriti. Ona
nas može učiniti posve bespornoćnima."
.:~
Put do druge naivnost: je dalek. Kad bi nam .barern naši bližnji,
Marije iz naše okoline, oprostili ako nam se putem - nadamo sc samo
kao prijelazni fenomen - potkradu različita z.astranjenj al
\lole li psihologija pritioIlijeti poboiJsallJu mccluljndske kOlT1I1I11"
L1CiJ~.' j\,lujil \.I1'.Jc1'CIJOSL: dd, čaj;; presudno. I Lo onda kad jasno naznači
da je riječ o držoll.1imO, ;.l ne ponajprije o ponašanju IH pogot.ovo ne o
J, IJ' J J J t J I iiI' J,1 .un, I !,

2:\0
231
... _ .... --.-- ..~~~"-.-"",-,~~ ~---~-----
...