Mehanika fluida
Skripta s odabranim poglavljima - Studij: KI
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
FKIT
Izv. prof. dr. sc. Jasna Prlić Kardum
MEHANIKA FLUIDA SADRŽAJ

SADRŽAJ

STATIKA FLUIDA .................................................................................................................... 1 

DINAMIKA FLUIDA.............................................................................................................. 22 
ISTJECANJE ............................................................................................................................ 35 
TRANSPORT KAPLJEVINE .................................................................................................. 49 
PROTJECANJE KROZ SLOŽENI CJEVOVOD ................................................................... 64 
DINAMIKA STLAČIVIH FLUIDA ........................................................................................ 68 
 1

STATIKA FLUIDA

ŠTO JE MEHANIKA FLUIDA

Mehanika fluida je dio fizike koji se bavi gibanjem fluida i silama koje djeluju na fluid. Mehanika
fluida dijeli se na statiku fluida koja proučava zakone fluida u mirovanju te se bavi problemima
povezanim sa fluidom u mirovanju. Kinematika fluida se bavi zakonima gibanja fluida te
dinamiku fluida se bavi silama koje djeluju na fluid i gibanjima koje nastaju djelovanjem tih sila te
interakcija između čvrstih tijela i fluida.
Kinematika fluida opisuje gibanje fluida u vremenu i prostoru, ne razmatra uzroke gibanja i sile
koje djeluju u fluidima koji se gibaju, klasificira strujanje i razvija fizikalne metode za opis sustava.
Primjena kinematike fluida nalazi se u dinamici fluida. U dinamici fluida se uz pomoć metoda
dobivenih u kinematici fluida razrađuju zakoni održanja za fluide u strujanju tj. osnovni zakoni
dinamike fluida (zakon očuvanja mase, zakon očuvanja količine gibanja, zakon očuvanja energije).

SILE U FLUIDU

Bez obzira da li fluid mirovao ili se gibao na ili u masi fluida djeluju razne sile:
- gravitacijske
- tlačne
- smične
- inercijske...
Sile koje djeluju u fluidu mogu biti u ravnoteži tada fluid miruje. Sa stajališta korisnosti možemo
govoriti o korisnim silama (npr. uzgon) ili parazitskim(sile otpora). Određivanje i definiranje tih
sila zadatak je mehanike fluida.
 2

Slika 1. Primjer djelovanja fluida kao medija i radnog fluida

Fluid možemo definirati: na osnovu njegovog ponašanja kada na njega djeluju sile koje mogu
deformirati tijelo različite načine:
9 istezanje
9 komprimiranje
9 uvijanje
Pod djelovanjem sile čvrsta tijela se neznačajno deformiraju, a nakon prestanka djelovanja sile
vraćaju se u prvobitan oblik. Za razliku od čvrstih tijela fluidi se lako deformiraju i ne vraćaju se u
prvobitan oblik ili poziciju. Pod utjecajem sile fluidi mogu teći. Zbog razlike u kvaliteti čvrste
tvari i fluida različita je i uloga u njihovoj tehničkoj primjeni. Naime, fluidi se ne mogu opteretiti
iole većim silama (smičnim ili vlačnim) i zato se ne upotrebljavaju kao materijal za gradnju
strojeva, ali se često koriste kao medij (ova riječ se često koristi za fluid).
Sve se sile koje mogu djelovati u fluidu možemo podijeliti u dvije grupe:
masene ili volumenske sile (vanjske)
9 gravitacijska
9 centrifugalna
9 inercijska
9 elektromagnetska
Masene ili volumenske – rezultat su mase na koju djeluju i od koje potječu, raspoređene su po
prostoru i djeluju na svaki element fluida, javljaju se bez fizičkog dodira. Djeluju unutar volumena
na svaki dio njegove mase. Rezultat su položaja mase u polju sila (integracija po volumenu)
Relativno se jednostavno određuju.
r r r r
Npr. vanjska sila: dFm = a ⋅ ρ ⋅ dV , integriranjem po volumenu - Fm = ∫ a ⋅ ρ ⋅ dV
V

površinske sile (unutarnje)

9 tlačna sila
9 sila trenja
9 sila napetosti površine
Površinske ili unutarnje su rezultat kontakta između pojedinih materijalnih čestica međusobno te
djelovanja čestica i podloge (stjenke) dobivaju se integracijom po površine.
Posljedice su dodira između samih čestica fluida ili između čestica fluida i stjenke čvrstog tijela
(npr. posuda, cijev, avion)
Najčešće se ne mogu egzaktno odrediti.
 3

Zbog to
oga: problem
mi mehanikee fluida su najčešće vezani uz odrređivanje rasporeda povvršinskih
sila, te njihovih
n kvan
ntitativnih vrijednosti.
v
PROBLE
LEM!
Potrebn
no je utvrditii kolika morra biti vanjskka sila da bi se savladale unutrašnje sile.

DINAM
MIČKA ANA
ALIZA STR
RUJANJA FLUIDA
F

U dinam
mičkoj anallizi strujanjaa fluida (u polju maseene sile) prromatra se gibanje zam
mišljenog
elementtarnog (indivvidualnog) volumena
v flluida koji see sastoji od istih česticca, giba u prrostoru i
mijenja se s vremen
nom, a odijelljen je od osstatka fluida površinom S.

Njegovuu masu defin

niramo: ∫ ρ ⋅ dV = m = konst .
V (t )

Slika 2. Prikkaz gibanja individualno

i og volumenaa fluida i djellovanja sila uunutar njegaa

Na voluumen možeemo primijeeniti jednaddžbu održan

nja količine gibanja prrilagođenu karakteru
k
fluida i vrsti
v sila koje na njega djeluju.
d
r
Rezultan
nta masenih
h sila koje djeeluju na svakku česticu flluida je: F m = ∫ a ⋅ ρ ⋅ dV
V (t )
d

r r
Rezultan
nta vanjskih površinskih
h sila plošnim
m integralom
m preko granične površšine: Fm = ∫ σ ⋅ dS
S (tt )

s- speciffična površiinska sila ko

ojom čestice fluida izvvan elementaarnog volum
mena djelujuu svojim
dodirom
m preko elem
menta dS na promatrani elementarni djelić fluidda
S-graniččna ploha može biti i stjenka posudee
Integriraanjem difereencijalnih silla dobiva se rezultanta svih
s sila kojee djeluju na ccijelu masu fluida:
d r r r
Jed. kol.. gibanja inddividualnog volumena:
v ∫
d V (t )
dt
d = ∫ a ⋅ ρ ⋅ dV + ∫ σ ⋅ dS
v ⋅ ρ ⋅ dV
V (t ) S (t )

Ovo je osnovna dinamička

d j
jednadžba u mehanici fluida gdje je desna strana prillagođena
dinamičkoj analizi fluida
f u strujanju, a sasto
oji se od zbrroja vanjskih
h i površinskkih sila.
 4

STATIK
KA FLUIDA
A

Statika fluida
f ili hidrrostatika opisuje fluide u mirovanjuu, razmatra zakone
z ravn
noteže i tlakaa fluida u
stanju mirovanja
m te raspodjelu tlaka u tekuućini koja miiruje u odno
osu na stjenkke posude u kojoj se
nalazi. Fluid
F se smaatra statičnim
m ukoliko sve čestice miruju
m ili imaju konstan
ntnu relativn
nu brzinu
prema relativno inerrtnoj površiini.

U statičkkom fluidu nema tangeencijalnih naaprezanja nitti gibanja čestica fluida (jer nema in
nercijskih
sila kojee bi uzroko
ovale gibanjje) stoga see smatra naajegzaktnijim
m dijelom m
mehanike fluuida. To
pojedno
ostavljuje maatematičko opisivanje
o i analizu pojaava. Pa je staatika najegzaaktniji dio mehanike
m
fluida. Zakoni
Z statikke fluida vrijede jednako
o za: newton
novske i nen
newtonske flluide.
Zadatakk i praktičnaa primjena statike fluidda je odred
diti rasporedd normalnih
h tlačnih naaprezanja
unutar fluida. Prakktična prim
mjena statikee fluida je proračun sila koje ddjeluju na elemente
e
konstrukkcija okružeenih fluidom
m u stanju miirovanja

TLAK
Pored gravitacijske
g sile, osnovn
na sila u staanju mirovan
nja je tlačnaa sila koja ddjeluje: u cijeeloj masi
fluida (jeedna na druggu) te na po
ovršinu/stjen
nku posude u kojoj se nalazi
n fluid.

Slikka 3. Djelovvanje čestica fluida na stjjenke posudde i međusob

bno

ma u mirovvanju sile su uvijek okom

U fluidim mite na povvršinu s kojo
om je fluid u kontaktu. Sile koje
djeluju okomito
o na površinu zo
ovemo silam
ma tlaka.
Tlak se definira kao
o omjer sile i površine na
n koju ta sila
s djeluje okomito.
o U svakoj točkki mirnog
fluida tllak je isti u svim smjeerovima. Granična
G vrijjednost omjera površin
nske sile i površine
presjekaa, predstavljaa tlak u neko
oj točk
Δ F dF F
p = lim
l =
ΔA → 0 Δ A dA
 5

F
Ako je normalna
n silla jednoliko raspoređenaa po cijeloj površini,
p tadda tlak iznosi: p =
A

Slika 4. Fiziikalni smisao

o tlaka – djeelovanje sile po površinii

Fluidi laako mijenjajju oblik i po

oprimaju ob
blik posude u kojoj se nalaze. Međđutim, da bismo
b im
promijen
nili volumeen, potrebno
o je djelovaati silom. Pri
P tom je plinove lakko stlačiti. Stlačivost
S
kapljevin
naje vrlo maala i potrebn
ne su velike sile da bi see opazila pro
omjena voluumena, pa kapljevine
smatram
mo nestlačiviim.

Slika 5. Kod čvrstih p površini je težina.

h tijela sila po

Na slicii je prikazan odnos apsolutnih i manomettarskih tlakkova i veliččina te doggovorom

prihvaćeenoga standaarda atmosfferskog tlakaa

TLAK U TOČKI FUIDA

F
Tlak imaa veličinu alli nema odreeđeni smjer što znači daa je skalarnaa veličina. Tllak u bilo ko
ojoj točki
fluida isti je u svim smjerovimaa. Demonstrrirajmo to prromatrajući mali dio fluuida klinasto
og oblika,
tj. oblikaa pravokutn
nog trokuta, u ravnoteži::
Slika 6.
 6

Slika 6. Djelovanje sila na djelić fluida klinastog oblika

px djeluje pod pravim kutom na površinu ABEF

py djeluje pod pravim kutom na površinu CDEF
ps djeluje pod pravim kutom na površinu ABCD
Sile u smjeru osi x:
zbog djelovanja tlaka px u smjeru osi x, djeluje sila tlaka na površinu definiranu umnoškomδy·δz:

px ⋅δy ⋅δz
horizontalna komponenta sile zbog tlaka ps
δy
− ( p s ⋅ δs ⋅ δz )sin θ = − p s ⋅ δs ⋅ δz ⋅ = − p s ⋅ δ y ⋅ δz
δs
Kako py nema komponente u smjeru osi x, prethodne dvije sile bit će u ravnoteži , vrijedi zakon
očuvanja količine gibanja (II Newtonov zakon)

px ⋅δy ⋅δz + (− ps ⋅δy ⋅δz) = 0

odnosno: px = ps
Slično vrijedi i za os y:

Sila zbog djelovanja tlaka py na površinu definiranu umnoškomδx·δz: py ⋅ δx ⋅ δz

Vertikalna komponenta sile zbog tlaka ps

δx
− ( p s ⋅ δ s ⋅ δ z ) cos θ = − p s ⋅ δ s ⋅ δ z ⋅ = − p s ⋅ δx ⋅ δz
δs
Zbog djelovanja sile teže koja djeluje na element fluida uzima se u obzir:

−m⋅ g = −ρ ⋅V ⋅ g = −ρ ⋅ (δxδyδz / 2) ⋅ g
 7

Budući da su dx, dyy i dz male veličine, vriijednost njih

hovog umno
oška je zanemariva u od
dnosu na

nje ostalih siila te vrijedi: p y = ps

djelovan

dakle: px = py = ps

Ukoliko fluid
f miruje hidrostatski
h tla
lak je u svim smjerovima
s jeddnak.

OSTATSKI PARADOK
HIDRO P KS
Na fluidd u mirovanjju, osim sile tlaka djelujee I sila teža. Kako je već spomenutto, to je voluumna sila
koja djeeluje na sve čestice fluidda. Tlak uzrokovan težiinom samogg fluida naziivamo hidro
ostatskim
tlakom. Na primjer,, tlak na dno
o posude nap dom uzrokuuje težina stuupca vode iznad dna.
punjene vod
Promatrrajmo fluid u cilindrično
oj posudi.

Slika 7. Fluuid u cilindričnoj posudii

Volumeen fluida unuutar posude je: V = A ⋅ z

Sila gravvitacije koja djeluje na dno posude: F = m ⋅ g = A ⋅ z ⋅ ρ ⋅ g
F=Fp – tlačna sila koja
k djeluje na
n dno posuude jednaka je
j težini fluidda.
Fp A⋅ z ⋅ ρ ⋅ g
o površini: p =
Tlak je jednak djelovvanju sile po = = ρ⋅g⋅z
A A
Što prredstavlja O
OSNOVNU
U JEDNA
ADŽBU HIDROSTA
H ATIKE ili HIDROST
TATSKI
PARAD
DOKS: tlak koji
k djeluje na
n dno posuude ovisi sam
mo o visini (z),
( a ne i o vvolumenu flluida.

Slika 8. Hidrostatski
H i paradoks u spojenim posudama
p
 8

Na slicii se vidi daa kapljevinaa uvijek imaa jednaku visinu

v bez obzira na o
oblik posud
de dakle,
hidrostaatski tlak jednak je u svim
m točkama fluida
f na isto
oj dubini beez obzira na oblik posud
de.
Ako ho
omogegena kapljevina miruje u više
v međuso
obno spojen
nih posudaa, tada će slobodne
s
površinee otvorene prema
p istom
m atmosferskkom tlaku ležati na istoj izobari (Δhh=0).

PROMJJENA HIDR
ROSTATSK
KOG TLAK
KA S PROM
MJENOM VISINE
V
Kod fluuida u mirovvanju, hidrostatski tlak u horizontaalnom smjerru, tj. u točkki se ne miijenja što
nije sluččaj u vertikallnom smjeruu. Budući daa na fluid u mirovanju
m d
djeluje i vlasttita težina do
oći će do
promjen
ne tlaka u vertikalnom
v smjeru. Tlaak u fluidu povećava
p see s dubinom
m zbog togaa što više
fluida leeži na njegovvim dubljim
m slojevima i utjecaj te dodatne
d težiine uravnoteežuje se povvećanjem
tlaka. Promjene
P z
zakona hidrostatskog tlaka s duubinom možemo
m dokkazati prom
matrajući
ovima Δx, Δyy, Δz.
elementtarni djelić flluida s brido

Slika 9.

Ako je hidrostatski
h tlak u nekoj točki M priikazan funkccijom: p= f (x, y, z)
a u točkki M1: p= f (x +Δx, y + Δy, z +Δz)
Promatrrajući dvije točke
t različittog položajaa može se uo
očiti da se hiidrostatski ttlak se prom
mijenio za
dp:
∂p ∂p ∂p
dp = ⋅ dx + ⋅ dy
d + ⋅ dz
∂x ∂y ∂z
Ukupnaa promjena tlaka
t prikazaana je zbrojeem parcijalniih derivacijaa koje predsttavljaju prom
mjene
hidrostaatskog tlaka u smjeru osii x, y ili z.
Bilanca sila koju djeeluju u smjerru osi z (tlaččne na horizo
ontalne povvršine te sila gravitacije):

⎛ ∂p ⎞
d − ⎜ p + ⋅ dz ⎟ ⋅ dx ⋅ dy − ρ ⋅ g ⋅ dxx ⋅ dy ⋅ dz = 0
p ⋅ dx ⋅ dy
⎝ ∂z ⎠
 9

∂p
− − ρ ⋅g = 0
∂z
U smjeru osi x i y nema sile gravitacije pa je promjena tlaka u smjeru osi x i osi y:

∂p ∂p
=0 i =0
∂x ∂y
Uvrštenjem u Eulerovu jednadžbu dobiva se zakonitost promjene hidrostatskog tlaka s visinom
∂p
(dubinom): = −ρ ⋅ g
∂z
z
Integriranjem: p (z ) = p0 (z ) − ∫ ρ ⋅ g ⋅ dz .
z0

Gdje
z

∫ ρ ⋅ g ⋅ dz
z0
predstavlja težinu stupca fluida visine (z-z0) po jediničnoj površini

p0(z)- tlak koji vlada na površini tekućine

Dobiva se jednadžba: p( z) = p0 − ρ ⋅ g ⋅ ( z − z0 )

supstitucijom: h = − z dobiva se izraz promjene tlaka s dubinom p(h) = p0 + ρ ⋅ g ⋅ h

gdje h predstavlja dubinu, a z – visinu.
Vidljivo je da hidrostatski tlak raste s dubinom.

Linearna promjena hidrostatskog tlaka u homogenoj nestlačivoj tekućini

Na slici je prikazana promjena ukupnog hidrostatskog tlaka u ovisnosti od dubine u otvorenoj
posudi s kapljevinom. Vidljivo je da ukupni tlak p linearno raste (kosi pravac) s povećanjem
dubine h i najveću vrijednost ima na dnu posude.

y
slobodna 
površina fluida
pa
pa
z=0 x
p=pa+ρ∙g∙h
+h

-z g
izobare su ravnine okomite na smjer sile teže
 10

Slika 10. Mirujući fluid u polju sile teže

Uobičajeno je definirati nulti položaj na horitzontalnoj slobodnoj površini gdje vlada konstantni
tlak p0. Odnosno za otvorene spremnike i bazene, atmosferski tlak pa. Ako se za proizvoljnu
početnu visinu z0 na kojoj vlada tlak p0, stavi z0=0, dobiva se zakon promjene hidrostatičkog tlaka
u nestlačivom fluidu:

p(z) = p0 − ρ ⋅ g ⋅ z
Supstitucijom h=-z, gdje je h dubina mjerena od z=0, na određenoj dubini fluida vlada tlak:

p(h) = p0 + ρ ⋅ g ⋅ h
Može se reći da tlak pada linearno s visinom i linearno raste s dubinom. Ova jednadžba je osnova
hidrostatičkih proračuna u tehničkoj primjeni.

Linearni zakon o promjeni hidrostatskog tlaka, može se prikazati i u slijedećem obliku:

p
+z =C.
ρ⋅g
U ovom izrazu svi članovi predstavljaju visine:
p
je visina stupca tekućine na čijem gornjem kraju vlada nulti tlak, a u osnovici tlak p,
ρ⋅g
z je geodetska ili geometrijska visina,
p0
C= je konstantna visina tlaka p0 na nultoj visini.
ρ⋅g
 
Zbroj visine tlaka i geometrijske visine se naziva piezometrijska visina.
Osnovni zakon hidrostatike se može izraziti:
U nestlačivom fluidu u mirovanju piezometrička visina je konstantna u svim točkama.
Ovaj zakon može se objasniti slijedećom slikom gdje je u zatvorenom spremniku djelovanjem sile
F na stap nametnut tlak nestlačivom fluidu gustoće ρ. U različitim točkama, proizvoljno
odabranim unutar spremnika mjereni su tlakovi visinom stupca istog fluida u piezometrima.
Piezometri su staklene cijevi kojima je donji otvoreni kraj uronjen u tekućinu, a u gornjem
zatvorenom vlada vakuum. Dakle, tlak iznad tekućine u piezometru je 0.
Kako je visinski položaj u piezometrima konstantan u svim proizvoljno odabranim točkama,
potvrđen je zakon rasporeda piezometričkog tlaka u nestlačivom fluidu.
 11

p
+ z = const .
ρ⋅g p≈0 p≈0 p≈0
pa
ρ⋅g
pM 1
p1
ρ⋅g ρ⋅g
1 p2 p3
ρ⋅g ρ⋅g
ρ = konst.
z1 g
2
z2
F 3 z=0
p1 p p
+ z1 = 2 + z 2 = 3 + z3 = const.
ρ⋅g ρ⋅g ρ⋅g
Slika 11. Hidrostatski tlak u nestlačivoj homogenoj tekućini

Ista slika može pojasniti Pascalov zakon. Za tlakove unutar spremnika zbog djelovanja sile F na
stap vrijedi:
p1 p p
+ z1 = 2 + z2 = 0 = const.
ρ⋅g ρ⋅g ρ⋅g
Ako se poveća djelovanje sile za ΔF, povećat će se tlak u svim točkama, a visina u piezometrima
povećati će se za visinu stupca:
Δp
ρ⋅g
Dakle, dođe li do bilo kakve promjene u proizvoljnim točci, mora se u svim drugim proizvoljnim
točkama tlak promijeniti za isti iznos da bi ravnoteža ostala sačuvana. U suprotnom bi došlo do
tečenja.
U proizvoljnim točkama: 1, 2 i 3, prirast tlaka će iznositi: Δp1, Δp2 i Δp3.
p1 + Δp1 p + Δp2 p + Δp3
+ z1 = 2 + z2 = 3 + z3 .
ρ⋅g ρ⋅g ρ⋅g
Jednadžba hidrostatike mora biti zadovoljena, što znači da će prirast tlaka zbog dodatno
nametnute sile izvana biti jednak bez obzira na mjerno mjesto u fluidu.

Δp1 = Δp2 = Δp3

Vrijedi: PASCALOV ZAKON – tlak nametnut izvana širi se jednoliko u svim smjerovima.
 12

MJERENJE TLAKA
Zemlja svojom privlačnom silom drži oko sebe zračni omotač, Zemljinu atmosferu. Atmosferski
tlak nastaje zbog vlastite težine zračnog stupca iznad Zemljine površine.
Stvarni tlak za zadani položaj u odnosu na apsolutnu nulu, tj. potpunog vakuuma, naziva se
apsolutni tlak p. Mjerenjem tlaka dobiva se razlika tlaka Δp između izmjerene veličine i
atmosferskog tlaka p0, odnosno relativni tlak.

apsolutni tlak, p1

pretlak, pM1
standardni atmosferski tlak
lokalni atmosferski tlak
podtlak, pM2
apsolutni tlak, p2
p1
pa
p*a p2
apsolutna nula
100 % vakuum

Slika 12. Odnos apsolutnih i manometarskih tlakova

S obzirom na polaznu veličinu tlaka prilikom mjerenja postoji:

- standardni atmosferski tlak koji odgovara visini živina stupca od 760 mm pri temperaturi 0 °C,
gustoći žive 15 999,1 kg m-3,
- vakuum ili apsolutna 0 je prazan prostor, a koristi se i kao pojam za vrlo mali tlak sveden na
neku minimalnu ostvarljivu vrijednost,
- apsolutni tlak - tlak mjeren s obzirom na vakuum,
- atmosferski tlak nastaje stoga što zračni omotač Zemlje djeluje svojom težinom na njenu
površinu,
- lokalni atmosferski tlak koji se stalno i nepravilno mijenja jer ovisi o trenutnoj težini zraka i
podložan je mnogim utjecajima te se razlikuje od standardnog atmosferskog tlaka
- relativni tlak - tlak mjeren s obzirom na atmosferski tlak.
- podtlak –mjereni tlak koji je manji od atmosferskog,
- predtlak – mjereni tlak koji je veći od atmosferskog,

HIDROSTATSKI MANOMETRI
 13

Manometri su instrumenti koji služe za mjerenje manometarskog tlaka, odnosno razlike između
apsolutnog, pA i atmosferskog tlaka, pa pomoću razlike stupca fluida. Zakon promjene
hidrostatskog tlaka osnova je rada hidrostatskih manometara. Manometarski tlak se mjeri tako da
se jedan kraj priključi na mjerno mjesto u fluidu, a drugi je otvoren prema atmosferi.

pM = pA − pa = ρ ⋅ g ⋅ h
Ukoliko je tlak na mjernom mjestu veći od atmosferskog, manometarski tlak je veći od 0, na
mjernom mjestu vlada predtlak
pM>0 –pretlak,
a ako je manometarski tlak manji od nule, na mjernom mjestu vlada podtlak
pM<0 –podtlak.

Piezometar
Najjednostavnija izvedba hidrostatskog manometra je piezometar. Izvedena je kao vertikalna
staklena cijev (promjera većeg od 1 cm) koja je na jednom kraju otvorena, a na drugom spojena s
fluidom u posudi. Fluid u posudi se podiže do uspostavljanja ravnoteže, a mjerilo za tlak je
vertikalna udaljenost od meniskusa do točke u kojoj se mjeri tlak, odnosno od osi spremnika ili
cijevi. Prikladan je za mjerenje manjih vrijednosti pretlaka.

pa

A
pA

Slika 13. Piezometar

pA = pa + ρ ⋅ g ⋅ h
pM = pA − pa = ρ ⋅ g ⋅ h
Mjerenjem visine stupca tekućine koja se podiže u cijevi, do uspostavljanja ravnoteže, može se
odrediti manometarski, a zatim ovisno o atmosferskom tlaku i tlak u točki A. Visina stupca je
vertikalna udaljenost od meniskusa do točke u kojoj se određuje tlak. Ovakvi instrumenti nisu
praktični za mjerenje visokih vrijednosti pretlaka, npr. pretlak od 1·105 Pa za vodu zahtjeva cijev
 14

visine 10 m. Prikladni su za mjerenje nižeg pretlaka, a u slučaju podtlaka, ne mogu se koristiti jer
bi došlo do ulaska zraka u spremnik.
Na slici 3. koja prikazuje spremnik s nestlačivom, homogenom tekućinom na lijevoj strani
spremnika priključen je piezometar na visini točke 1, drugi njegov kraj otvoren je prema
atmosfetri. Svojim otklonom (visinom stupca) piezometar mjeri manometarski tlak u točki 1:

pM1 = p1 − pa
p1 p
Tada je to pretlak pM1 > 0 ili izraženo visinom h = − a > 0.
ρ⋅g ρ⋅g

U-manometar
U manometar je cijev savijena je u obliku slova U i varijacija je piezometra. Ovaj manometar
mjeri relativni tlak Δp = p2 - p1, dakle razliku tlakova i zato se zove diferencijalni manometar.
Sila na mjestu 2 se uslijed tlaka p2 prenosi se kroz manometarsku tekućinu (najčešće se radi o živi
zbog velike gustoće) u desni krak gdje drži ravnotežu sa silom na mjestu 1 uslijed tlaka p1 i
težinom stupca manometarske tekućine visine h.
Najčešće je kod ovakvog manometara jedan krak otvoren prema atmosferi pa u tom slučaju U-
manometar služi za mjerenje relativnog pretlaka ili podtlaka. U-manometr uvijek mjeri razliku
tlakova na mjestu 1 i 2.

ρ
pa
A ρzr

pA h

pA + ρ ⋅ g ⋅ h = pa
pM = pA − pa = −ρ ⋅ g ⋅ h
Slika 14. Mjerenje podtlaka U manometrom

Ukoliko se u manometar ulije tekućina veće gustoće (najčešće živa) tada se U – manometar može
koristiti i za mjerenje većih vrijednosti podtlaka i pretlaka.
 15

pa
A
pA h hMT

ρMT
M

Slika 15. Spremnikk s ugrađenim U manom

metrom

ρMT > ρ u posudi vlada pretlak

pA + ρ ⋅ g ⋅ h = pa + ρMT ⋅ g⋅ hMT
M

pM = pA − pa = ρMT
M ⋅ g ⋅ hMT − ρ ⋅ g ⋅ h

Ako je u posudi plin

n tada je razlika gustoćaa fluida čiji se tlak mjeri i manometaarske tekućin
ne velika
ρMT>>ρ te se manoometarski tlak izražava:
pM = pA − pa = ρMT ⋅ g ⋅ hMT .

Postavljanje jednadžžbe manometra

Postupaak za postavlljanje jednaddžbe manom
metra (jednadžbe promjeene tlaka izm
među dviju
točaka koje
k se moguu međusobn
no spojiti kro
oz mirujući fluid)
Polazi se s tlakom u točki
t A te muu se dodaju svve promjene tlaaka (ovisno o visini stupca) idući od menniskusa do
meniskussa i to s pozititivnim predznaakom ako se ide prema doljlje, odnosno s negativnim ak
ko se ide prem
ma gore. U
točki B vlada
v određeni tlak s kojim se dobivena jeednadžba izjeddnači.

Slika 16.
1 Diferenccijalni hidrosstatski mano
ometar.
 16

pA + ρ1 ⋅ g ⋅ h1 + ρ0 ⋅ g ⋅ h0 − ρ2 ⋅ g ⋅ h2 = pB

Mjerenje razine kapljevine u spremniku

Odrediti nivo kapljevine u spremniku moguće je postavljanjem U manometra na dno ili okomito
na stjenku spremnika.
Na slici je prikazan prazan otvoren spremnik s ugrađenim U-manometrom na dnu spremnika. U
ovom slučaju, manometarska tekućina nema otklon, odnosno u ravnoteži je, jer je drugi krak u
manometra otvoren prema atmosferi.

pa pa

pa ρ z
pa

h0 h 2h h0
-h

ρ0 ρ0
Slika 17. a) Prazan spremnik i b) spremnik ispunjen kapljevinom

Punjenjem spremnika, dolazi do pomaka manometarske kapljevine, ovisno o visini stupca u

spremniku, slika 8b. U desnom kraku manometarska kapljevina spušta se za visinu h, odnosno u
lijevom kraku podiže za istu vrijednost.
Može se uspostaviti bilanca tlakova za lijevi i desni krak:

pa + 2⋅ h⋅ ρ0 ⋅ g = pa + z ⋅ ρ ⋅ g + h0 ⋅ ρ ⋅ g + h⋅ ρ ⋅ g
Kako je i lijeva strana kraka manometra otvorena prema atmosferi (kao i spremnik), atmosferski
tlakovi se mogu kratiti. U slučaju zatvorenog spremnika, iznad kapljevine ne bi vlado atmosferski
tlak.
Poznavanjem visina h i h0 te gustoće kapljevine i u spremniku i u manometru, može se odrediti
visina kapljevine u spremniku.
h ⋅ (2 ⋅ ρMT − ρ ) − h0 ⋅ ρ
z=
ρ

Diferencijalni manometri
 17

Diferenccijalni mano
ometri poseb
bno su poggodni za mjeerenje razlikke tlaka izmeeđu dviju od
dređenih
točaka. Obično
O se koriste
k za mjerenje padaa tlaka fluidaa pri protjecanju zbog M
Mjerenje pad
da tlaka u
cjevovodu postiže se
s postavljan
njem krakovva U-cijevi između
i dvijje određene točke. Razllika tlaka
se pokaazuje visini stupca h, manometarsk
m kog fluida izzmeđu dva vertikalna koljena. Rad
dni fluid
na je težim fluidom,
može biiti plin ili kaapljevina čijaa je gustoćaa ρ. Manomeetarska cjevččica ispunjen
vrlo čestto živom ko
oja je pogodn nje Δp zbog velike gusto
na za mjeren oće.

Pravila pri
p mjerenju tlaaka s U-manoometrom

Slika 18. Razlika maanometarskee visine ne ovisi

o o prom
mjeru cijevi.

Slika 19. Razlika maanometarskee visine ne ovisi

o o duljin
ni cijevi.

Slika 20. Razlika maanometarskee visine ne ovisi

o o oblikuu cijevi.
 18

Slika 21. Razlika maanometarskee visine ovisii o korišteno

oj manomettarskoj tekuććini.

Kosi maanometar
Što je manja
m vrijedn nja skale maanometra Δpp/hM , tj. što je što je
nost odnosaa razlike tlakkova i očitan
dulji mjerni stupac fluida za što
š manju razliku
r tlako
ova to je manometar
m o
osjetljiviji. Povećanje
osjetljivo
osti ostvaruuje se na razzličite način d njih je miikromanometar s priklo
ne. Jedan od onjenom
cijevi ili kosi manometar. Kosii manometaar ima velikuu osjetljivosst i služi za mjerenje vrrlo malih
ometra priklo
tlakova. Cijev mano onjena je po
od određenim
m kutom prrema horizontali. Ukolikko je tlak
u sprem
mniku veći od okolišnogg p1 > p2 kaapljevina će prodrijeti u kosu cijev.. Ako je kutt otklona
malen, i za male vriijednosti Δp stupac u ko
osoj cijevi ćee biti dovoljjno dugačakk za očitanje, a tlak u
posudi ovisi
o o vertikkalnom otkllonu (h) u ko
osoj cijevi.

Slika 222. Kosi man

nometar

Za direkktno očitanjee na skali uzz zanemarivuu pogrešku potrebno

p je udovoljiti uuvjetu:
A2 >> A1.
A
Za punjenje se običčno uzima allkohol ili kojja druga orgganska kapljeevina.
Primjenom jednadžbe manomeetra dobiva se
s izraz:

p1 − ρ ⋅ g ⋅ h = p2
pM = p1 − p2 = ρ ⋅ g ⋅ h = ρ ⋅ g ⋅l ⋅ sin(θ)

Primjer zadatka:
z
 19

Na spremnik sa zrakom ugrađen je manometar s kosom cijevi, čiji je promjer znatno manji od
promjera spremnika. Manometarska tekućina je etanol gustoće 850 kg m-3. Izračunaj pretlak zraka
u spremniku za pomak tekućine u kosoj cijevi l=120mm ako je cijev nagnuta u odnosu na
horizontalu za kut od 30°.

l
h
α=30°

Rješenje:
dcijevi << dspremnika
Kako je promjer kose cijevi puno manji pd promjera spremnika u kojem se nalazi manometarska
tekućina, promjena nivoa u spremniku može zanemariti.

p = ρ ⋅ g ⋅ h = ρ ⋅ g ⋅l ⋅sin(α)
p =850⋅9.81⋅0.12⋅sin(30)
p = 500 Pa

Potrebno je odrediti razinu kapljevine u spremniku na slici 10, ako je U manometar ugrađen
nokomito na bočnu stjenku spremnika na 10 cm od dna.

pa
pa
z ρ
0,1 m h0 hMT
hMT

ρMT
Slika 10.
ρ = 900 kg m-3
ρMT= 13 600 kg m-3
h = 0,3 m
 20

hMT=0,2 m
Postavljanjem bilance tlakova koji vladaju iznad stupaca lijevog i desnog kraka manometra,
dobiva se jednakost iz koje se može odrediti z:

pa + (z − 0,1) ⋅ g ⋅ ρ + h0 ⋅ ρ + hMT ⋅ g ⋅ ρ = pA + 2 ⋅ hMT ⋅ g ⋅ ρMT

Položaj meniskusa u manometru ovisi o tlaku koji vlada iznad i visinama stupca koji tlače
manometarsku tekućinu. Kako manometar nije priključen na dno spremnika, kao u prethodnom
slučaju, potrebno je udaljenost manometra od dna oduzeti od visine stupca tekućine u spremniku
ili u manometru.

(z −0,1)⋅ ρ = 2⋅ hMT ⋅ ρMT − h0 ⋅ ρ − hMT ⋅ ρ

2 ⋅ hMT ⋅ ρMT − h0 ⋅ ρ − hMT ⋅ ρ
z= + 0,1
ρ
hMT ⋅ (2 ⋅ ρMT − ρ ) − h0 ⋅ ρ
z= + 0,1
ρ
0, 2 ⋅ ( 2 ⋅ 13600 − 900 ) − 0,3 ⋅ 900
z= + 0,1
900
z = 5,64 m

Hidrostatski manometar se koristi za mjerenje količine fluida u spremniku oblika valjka. Odredite
ovisnost visine z žive gustoće ρ0 u desnom kraku manometra o volumenu V nafte gustoće 0,78 g
cm-3 u spremniku promjera 1,5 m. Visina h0 se mjeri od ravnotežnog položaja žive prije punjenja
spremnika naftom i iznosi 20 cm.
 21

V
V = B ⋅ z = R 2π ⋅ z Î z =
R 2π

pa + (z + h0 + h) ⋅ ρ ⋅ g − 2h ⋅ ρ0 ⋅ g = pA
(z + h0 + h) ⋅ ρ = 2hMT ⋅ ρ0
⎛ V ⎞
⎜ 2 + h0 + h ⎟ ⋅ ρ = 2h ⋅ ρ0
⎝R π ⎠
⎛ ρ ⎞
V = h ⋅ R 2π ⎜⎜ 2 0 − 1⎟⎟ − h0 ⋅ R 2π
⎝ ρ ⎠
⎛ 13600 ⎞
V = h ⋅1,52 π ⎜ 2 − 1⎟ − 0,2 ⋅ 1,52 π
⎝ 780 ⎠
V = 239 , 43 ⋅ h − 1, 41
 22

DINAMIKA FLUIDA

KINEMATIKA FLUIDA

Kinematika fluida se bavi gibanjem fluida u vremenu i prostoru, međutim ne ulazi u uzroke
gibanja, te se stoga u razmatranjima ne uzimaju u obzir sile koje uzrokuju gibanja.

Fluid se smatra kontinuumom i koristi se pojam čestica fluida – definirana kao mali dio volumena
konstantne mase (materijalni volumen). Strujanje se klasificira prema osobitostima, opisuje ga
fizikalno i matematički te generira modele strujanja. Potpuna iskoristivost kinematike fluida
ostvaruje se primjenom u dinamici fluida.

DINAMIKA FLUIDA

Proučava sile koje djeluju na fluide, gibanja koja nastaju pod djelovanjem tih sila i interakcijama
između čvrstih tijela i fluida u gibanju. Koriste se matematičke metode opisivanja strujanja fluida
kao neprekidne sredine kako bi se definirali zakoni očuvanja za fluid u strujanju. U dinamici
fluida ovi zakoni su univerzalni i fundamentalni. Tj. oni moraju biti zadovoljeni, bez obzira na
vrstu fluida i na njegova specifična dinamička i termička svojstva. Tim zakonima pridružuje se i 2.
zakon termodinamike kao uvjet stvaranja entropije.

U klasičnoj mehanici i termodinamici zakoni održanja se empirijski i aksiomatski – održavaju se

jer ih nijedan eksperiment nije opovrgao.
S obzirom na broj nepoznatih funkcija zakoni održanja ne pružaju dovoljno jednadžbi pa se uz
njih koriste i dodatne jednadžbe (Newtonov zakon viskoznosti, Fourierov zakon…)
Iz zakona očuvanja izvode se fundamentalne fenomenološke jednadžbe za newtonske fluide.
Za nenewtonske fluide nužno je povezivanje s fenomenološkim reološkim jednadžbama.

Opis gibanja fluida

Fenomeni prijenosa proučavaju promjene različitih varijabli u fluidu, kao što su: temperatura,
kemijska koncentracija, brzina i energija. U tom smislu možemo promatrati fluid kao niz malih
čestica koje se premještaju, rotiraju i deformiraju. Objasniti fluid znači opisati gibanje čestica koje
sačinjavaju fluid. Tradicionalno postoje dva načina opisa gibanja fluida (Langrangeov i Eulerov) te u
novije vrijeme kombinacija oba pristupa: Arbitrary Langrangian-Eulerian description (ALE) koji se
pokazao dobrim u računalnoj mehanici.
 23

Langranggeov pristup
Prati se putanja česttice kroz pro
ostor. (pogo
odno kod eksperimentiraanja)
Euler-ov pristup
p
U nekoj fiksnoj točkki prostora (definiranoj
( koordintam
ma) promatraaju se brzinee, tlakovi i ostale
veličine koje se javljjaju u toj toččki tijekom vremena.
v
Na ovaj način možee se relativno
o jednostavn
no objasniti fizika fluidaa, dakle načiin da se objaasni fluid
je da se opiše giban
nje čestica ko
oje čine fluidd. Osnovni zakoni fizikke definiranii su za česticce, a njih
treba zaa potrebe meehanike fluida prevesti u odgovarajjući opis polja određenee fizikalne veličine
v u
prostoruu

Što su Laangrangeov i Eulerov

E opis?

Sliika 23. Langgrangeov i Eulerov

E pristtup

Lagrangoov ili supstituccijalni pristup

Langranggeov opis – im
me po talijanskom matem
matičaru Jossephu Louis Langrangu (1736-1813))
Koristi se u klasično
oj fizici gdjee se prati puutanja pojedinog objektaa. Koriste see Newtonovvi zakoni
za opis gibanja i prredviđanje njihovog
n pon
našanja (kakko će se mijjenjati količiina ili brzinaa gibanja
čestica). Kinematičkki opis tada uključuje praćenje
p pro
omjene polo
ožaja vektorsskim veličin
nama kao
funkcijee vremena.
 24

Slika 24. Prema Langrangeovu opisu potrebno je pratiti putanji i brzinu svake pojedine čestice

Ovaj pristup se sastoji od praćenja svake čestice fluida u vremenu. U mehanici fluida je pogodan
za opis višefaznog toka kada je lako pratiti mjehuriće plina ili čvrste čestice u kapljevini, u
suprotnom bi teško bilo pratiti svaku česticu/molekulu fluida. Naime, fluid se sa makroskopskog
gledišta smatra kontinuum pa interakcije među česticama fluida nije lako opisati. Sa
mikroskopskog gledišta – fluid se sastoji od neizmjernog broja čestica koje se kontinuirano
zabijaju jedna u drugu. Dakle, matematički opis koji uključuje opis gibanja svake čestice u svakom
trenutku bilo bi teško dati. Stoga je metoda koja se češće koristi za opis je Eulerova metoda
nazvana po švicarskom matematičaru Leonhardu Euleru (1707-1783).

Eulerov ili lokalni pristup

Iako se u mehanici fluida koriste oba opisa, Eulerov opis je češći zbog jednostavnijeg pristupa.
Gibanje fluida veže se za određenu nepomičnu točku prostora u kojoj se gibanje promatra. Po
ovoj metodi definira se kontrolni volumen kroz koji fluid prolazi te nije potrebno pratiti položaj
jedne točke nego definirati polje varijabli te funkciju prostora i vremena unutar kontrolnog
volumena. Matematički opis – jednostavniji jer je položaj točke konstanata (vektorska).

Polje fluida
Definiranjem polja fluida može se relativno jednostavno objasniti fizika fluida, dakle način da se
objasni fluid je da se opiše gibanje čestica koje čine fluid.
Osnovni zakoni fizike definirani su za čestice, a njih treba za potrebe MF prevesti u odgovarajući
opis polja i određene fizikalne veličine u prostoru
Polje fluida se kontinuirano deformira zbog gibanja fluida. Eulerov opis daje brzine pojedinih
čestica u određenom položaju i vremenu.
 25

Slika 25.. Polje brzin

na – računan
nje brzina sviih čestica

Zakoni očuvanja
o
U dinam
mici fluida see proučavajuu osnovni zaakoni očuvan
nja:
9 ZAKON
Z O
OČUVANJA
A MASE
9 ZAKON
Z O
OČUVANJA
A KOLIČIN
NE GIBANJA
9 ZAKON
Z O
OČUVANJA
A ENERGIJJE (mehaniččke)
Iz zakon
na očuvanja izvode se fuundamentaln
ne fenomen
nološke jednadžbe za new
wtonske fluuide.
Za neneewtonske fluuide nužno je povezivan
nje s fenomeenološkim reeološkim jeddnadžbama.

Opći zakkon očuvan

nja

PROC
CESNI PROSTOR
Vr

Slikka 26. Prikaz procesnogg prostora saa ulazni i izlaaznim strujaama

umni protokk, m3 s-1

V& - volu
XV - ko
oličina giban
nja, tvari ili en
nergije po jeedinici volum
mena
Vr – kolličina generirrane veličinee X u procesnom prosto
oru (nastajan
nje ili nestajanje)
AKUMU
ULACIJA = ULAZ – IZLAZ
I + GENERACIJ
G JA
dX v
V⋅ = V&ul ⋅ X v ,ul − V&izl ⋅ X v ,izl + Vr
dt
Najjednostavnije fo n materijalnuu česticu koja je toliko
orme univerzzalnih fizikallnih zakona odnose se na
malena da
d su brzinaa v, gustoća ρ i ostala svo
ojstva jednolika unutar nje.
n
Osnovn
ni zakoni očuuvanja za maaterijalnu čeesticu

9 Očuvanja
O m
mase
d
(ρδ V ) = 0 odnoosno v1 ⋅ A1 =konst
.
dt
N
9 Očuvanja
O ko
oličine giban
nja
d
dt
(ρ vr δ V ) = 0 odnoosno ∑F = 0
i =0
i
 26

p1 v12 p2 v22
9 Očuvanja energije z1 + + = z2 + + + hW
ρ ⋅ g 2⋅ g ρ ⋅ g 2⋅ g
U izrazima očuvanja δ indicira infinitezimalno malenu veličinu, a d/dt se odnosi na vremensku
derivaciju.
U dinamici fluida kao kontinuumu potrebno je poopćiti zakone očuvanja za materijalnu česticu
na materijalni volumen. Materijalni volumen je sustav beskonačnog broja beskonačno malenih
materijalnih čestica i uvijek (u svakom vremenskom trenutku) se sastoji od istih čestica.

ZAKON OČUVANJA KOLIČINE GIBANJA

Promatramo elementarni volumen fluida koji struji kroz prostor.
Na djelić fluida djeluju površinske sile (tlačne sile okomito na površinu promatranog elememnta,
viskozne sile) i vanjska (gravitacijska sila).

⎛ ∂p ⎞
⎜ p + ⋅ dz ⎟ ⋅ dx ⋅ dy
⎝ ∂z ⎠ ⎛ ∂p ⎞
⎜⎜ p + dy ⎟dx ⋅ dz
z
⎝ ∂y ⎟⎠

⎛ ∂p ⎞
⎜p+ dx ⎟dy ⋅ dz
p·dy·dz ⎝ ∂x ⎠

p·dx·dz dz

dy
dx p·dx·dy
x
y ρ·g·dV=ρ·g·dx·dy·dz

Slika 27. Djelovanje sila na djelić fluida

Bilanca površinskih sila i vanjske gravitacijske sile može se iskazati Eulerovim jednadžbama za
fluid u mirovanju:
∂p
os x: − =0
∂x
∂p
os y: − =0
∂y
∂p
os z: − − ρ ⋅g = 0
∂z
 27

Kod viskoznog fluida u gibanju javljaju se sile trenja čija je posljedica smično naprezanje koje se
Ftr Ftr
općenito izražava: τ = =
S dx ⋅ dz
dv
Tako je smično naprezanje na prednjoj plohi promatranog djelića volumena dx·dz: τ = η ⋅
dy
∂τ
Odnosno na stražnjoj plohi dx·dz: τ + ⋅ dy
∂y
⎛ ∂τ ⎞ ∂τ
Rezultirajuća smična sila: ⎜⎜τ + ⋅ dy ⎟⎟ ⋅ dx ⋅ dz − τ ⋅ dx ⋅ dz = ⋅ dy ⋅ dx ⋅ dz
⎝ ∂y ⎠ ∂y

∂vx
Diferenciranjem izraza za smično naprezanje: τ = η
∂y
∂τ ∂ 2v ∂τ ∂ 2v
= η 2x ⋅ dx ⋅ dy ⋅ dz = η 2x ⋅ dx ⋅ dy ⋅ dz
∂y ∂y ∂y ∂y
Pretpostavka: promjena brzine vx odvija se i obzirom na osi x i z te se sumiranjem dobiva
ukupna promjena smične sile:
⎛ ∂ 2vx ∂ 2vx ∂ 2vx ⎞
η ⎜⎜ 2 + 2 + 2 ⎟⎟ ⋅ dx ⋅ dy ⋅ dz = dFtr
⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠
Uzimajući u obzir i komponentu ubrzanja u smjeru osi x, tada u smjeru osi x djeluje suma sila:

⎡ ∂p ⎛ ∂ 2vx ∂ 2vx ∂ 2vx ⎞⎤

a
⎢ x ⋅ ρ − +η⎜⎜ 2 + 2 + 2 ⎟⎟⎥ ⋅ dx ⋅ dy ⋅ dz
⎣ ∂x ⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠⎦
Osnovni princip dinamike:
Suma svih sila koja djeluje na elementarni volumen fluida u gibanju jednak je inercijskoj sili koja
uzrokuje gibanje.
dv
F = ρ ⋅ dx ⋅ dy ⋅ dz ⋅
dt

∂v x ∂v y
Promatrajući parcijalno za sve tri osi: dv = ⋅ dx , dv = ⋅ dy , dv = ∂vz ⋅ dz
∂x ∂y ∂z
Diferenciranjem po dt:
dv x ∂ v x dx
= ⋅ ,
dt ∂ x dt
dvx ∂vx dy
= ⋅ ,
dt ∂y dt
dv x ∂ v x dz
= ⋅
dt ∂ x dt
 28

Gdje su vx, vy, vz komponente brzine u smjeru osi x, y i z:

dx dy dz
= vx = vy = vz
dt dt dt
Rezultanta sila inercije u smjeru os x, uz mogućnost promjene brzine s vremenom:
⎛ ∂v ∂v ∂v ∂v ⎞
Fi : ⎜⎜ x + vx ⋅ x + v y ⋅ x + v z ⋅ x ⎟⎟ ⋅ ρ ⋅ dx ⋅ dy ⋅ dz
⎝ ∂t ∂x ∂y ∂z ⎠
Izraz u zagradi predstavlja supstitucionalni izvod ili individualnu vremensku derivaciju i označava
Dvx
se s:
Dt
Ako se prati gibanje elementarnog volumena fluida, i ukoliko se postupak diferenciranja provodi
praćenjem kretanja čestice, tada se ovakav izvod naziva supstitucijalni.
U kemijskom inženjerstvu se supstitucijalni izvod primjenjuje i kod drugih fizikalnih veličina.
Dρ Dv Dc DT
Npr. , , , …
Dt Dt Dt Dt
Dρ
Značenje članova npr. ,
Dt
Dρ ∂ρ ∂ρ ∂ρ ∂ρ
= + vx ⋅ + v y ⋅ + vz ⋅
Dt ∂t ∂x ∂y ∂z
Dρ
brzina promjene veličine u zadanoj točki lokalna ili mjesna derivacija
Dt
∂ρ
ovaj član ukazuje na stacionarnost (nestacionarnost) procesa
∂t

∂ρ ∂ρ ∂ρ
vx ⋅ + vy ⋅ + vz ⋅ konvektivna promjena veličine u prostoru (zbog promjene položaja)
∂x ∂y ∂z
Izjednačavanjem svih sila koje djeluju na elementarni volumen fluida:
sila inercije = sila gravitacije + tlačne sile + viskozne sile
Gdje su sila inercije i sila gravitacije masene sile, a tlačne i viskozne unutrašnje sile.
n
To znači da sve sile moraju biti u ravnoteži: ∑F = 0 Î ZOKG
i =1
i

Sada se zakon očuvanja u skraćenom obliku može napisati:

Dv x ∂p ⎛ ∂ 2v x ∂ 2v x ∂ 2vx ⎞
Za x-os: ρ ⋅ = ax ⋅ ρ − + η ⎜⎜ + + ⎟⎟
Dt ∂x ⎝ ∂x
2
∂y 2 ∂z 2 ⎠

∂p ⎛⎜ ∂ vy ∂ vy ∂ vy ⎞⎟
2 2 2
Dvy
Za y-os. ρ ⋅ = ay ⋅ ρ − +η + +
Dt ∂y ⎜⎝ ∂x2 ∂y 2 ∂z 2 ⎟⎠
 29

Dv z ∂p ⎛ ∂ 2v ∂ 2vz ∂ 2vz ⎞
Za z-os: ρ ⋅ = az ⋅ ρ − + η ⎜⎜ 2z + + ⎟⎟
Dt ∂z ⎝ ∂x ∂y 2 ∂z 2 ⎠
Ili ukupno Navier-Stokesova jednadžba za strujanje viskoznih fluida:
Dv
ρ⋅ = g ⋅ ρ − ∇p + η∇ 2v
Dt
Navier-Stokesova jednadžba predstavlja najopćenitiji oblik zakona očuvanja količine gibanja koje
opisuju laminarno strujanje viskoznih, newtonskih i nekompresibilne fluide.
Zašto najopćenitiji?
9 promatra se strujanje u svim smjerovima u prostoru
9 uzima se u obzir stacionarnost odnosno nestacionarnost procesa
NS jednadžba je dobila naziv po Claude-Louisu Navieru i Georgeu Gabrielu Stokesu,. Ove jednadžbe
dobivaju se primjenom drugog newtonovog zakona na kretanje fluida, zajedno sa pretpostavkom
da je naprezanje fluida suma članova koji opisuju viskoznost (proporcionalni gradijentu brzine),
plus član koji označava tlak.
ZNAČENJE ČLANOVA NAVIER-STOKESOVE JEDNADŽBE:
Dv
ρ⋅ predstavlja promjenu akumulacije količine gibanja s vremenom i prijenos količine gibanja
Dt
u prostoru.
g ⋅ ρ gravitacijski član (gravitacijska sila)
− ∇ p gradijent tlaka (predznak - znači da tlak opada u smjeru gibanja zbog gubitka energije

uslijed viskoznog trenja

η∇2v viskozne sile

Svaki član ima dimenziju, N·m-3 i ima značenje sile po jedinici volumena.

RJEŠENJA NAVIER – STOCKESOVE JEDNADŽBE

Navier – Stockesova jednadžba koja je definirana za Cartesiev koordinatni sustav (uz

pretpostavku da se radi o newtonskom fluidu uz konstantna termodinamička i transportna
svojstva) u vektorskom obliku vrijedi za bilo koji ortogonalni koordinatni sustav. Ova jednadžba
je temelj za proračune u mehanici fluida.

NSJ -nelinearna jednadžba 2. reda, vrijedi za nestacionarne uvjete, u diferencijalnom obliku je,
ima četiri nepoznanice (tri komponente brzine i tlak), a definirana je sa tri jednadžbe (izražena je
vektorski).
 30

Za točno rješenje NS jednadžbe potrebno je koristi punu jednadžbu te dodatnu četvrta jednadžba
∂vx ∂vy ∂vz
(jednadžba očuvanja mase), za nekompresibilne fluide (kapljevine): + + =0
∂x ∂y ∂z
Često su rješenja Navier-Stokesove jednadžbe moguća jedino uz niz aproksimacija kako bi se
smanjio broj nepoznanica. Za približna rješenja koristi se pojednostavljena jednadžba, npr.
gibanje u jednom smjeru i u stacionarnim uvjetima za laminarno strujanje-
Približna rješenja NSJ
Za idealni (neviskozni) fluid: η = 0 koristi se Eulerova jednadžba gibanja idealnog fluida:
Dv
ρ⋅ = g ⋅ ρ − ∇p
Dt
Za fluid u mirovanju vrijedi Eulerova jednadžba ravnoteže u stanju mirovanja fluida:
g ⋅ ρ − ∇p = 0

Točna rješenja NSJ

Da bi sustav bio rješiv mora biti jednostavan. Primjenjuje se u potpuno razvijenim uvjetima te uz
pretpostavku beskonačnosti kako bi se konvektivni član na lijevoj strani zanemario. Za
laminarno, dvodimenzionalno te stacionarno strujanje.
6 osnovnih koraka za rješavanje:
9 Definirati problem i geometriju sustava, identificirati sve relevantne dimenzije i parametre
9 Nabrojati sve pretpostavke, aproksimacije, pojednostavljenja i granične uvjete
9 Pojednostaviti diferencijalne jednadžbe gibanja u najvećoj mogućoj mjeri
9 Integrirati jednadžbe da bi se dobile konstante
9 Primijeniti granične uvjete kako bi se riješili integrali
9 Verificirati rješenja

Rješenja Navier – Stokesovih jednadžbi - Couetovo gibanje

Couetteovo gibanje definirano je strujanjem viskoznog, nestlačivog newtonskog fluida koji struji
između dvije beskonačne ploče. Donja ploča miruje, a gornja se giba konstantnom brzinom, v1.
Strujanje je laminarno, stacionarno. Nema dodatnog tlaka, osim hidrostatskog. Potrebno je
izračunati polje brzina i tlaka.
 31

Slika 299. Couetovo

o gibanje
Dv
ρ⋅ = ρ ⋅ a − ∇p + η ⋅ ∇ 2 v
Dt
1. korak
U cijevi se uspostavvlja se konstaantan profil brzina u sm
mjeru strujan
nja – nema p
promjene pro
ofila u
smjeru strujanja.
s

Slika 30.
3 Geometrrija sustava - potpuno raazvijeno pod
dručje toka fluida
f gdje sse profila brzzina ne
mijenja s udaljenošćću u cijevi

2. korakk
Pretposttavke:
1. Ploče
P su besskonačne u smjeru x i z.
z
2. Stacionarno
S o gibanje
3. Paralelan
P tok, pretpostaavka je da je komponentta brzine u smjeru
s osi vy=0
4. Fluid
F je nekkomresibilan
n, Newtonskki s konstanttnim svojstviima, giba se laminarno
5. Tlak
T u smjerru osi x je nepromjenjiv
n v
6. Polje
P brzinaa je dvodimeenzionalno, odnosno neema promjen
ne brzine u ssmjeru osi z,
z vz=0.
7. Gravitacija
G d
djeluje prem
ma dolje, ax=a
= y=0, az=-g
Graničn
ni uvjeti:
8. y=0;
y vx,vy,vz,=
=0
9. y=D;
y vx=v1,vvy,vz,=0
3. korakk
Pojedno
ostaviti diferrencijalne jeddnadžbe gib
banja
Jednadžžba za os x:
 32

⎛ ∂v x ∂v x ∂v ∂v ⎞ ∂p ⎛ ∂ 2v ∂ 2vx ∂ 2vx ⎞
ρ ⎜⎜ + ⋅ v x + x ⋅ v y + x ⋅ v z ⎟⎟ = ρ ⋅ a x − + η ⋅ ⎜⎜ 2x + + ⎟⎟
⎝ ∂t ∂x ∂y ∂z ⎠ ∂x ⎝ ∂x ∂y 2 ∂z 2 ⎠
∂v x
Kako se uspostavlja stacionarno gibanje: =0
∂t

Ubrzanje u smjeru osi x: ax = 0

Zbog jednosmjernog gibanja komponente brzina u smjeru osi x i z su 0: vy = 0, vz = 0

∂vx ∂v
⋅ vy = 0, x ⋅ vz = 0
∂y ∂z
∂vx ∂v ∂v
Gradijent brzine postoji samo u smjeru osi y: ≠ 0, x = 0, x = 0
∂y ∂x ∂z
Gradijent tlaka postoji samo prema vertikalnoj osi.
d 2vx
Uzevši u obzir sva pojednostavljenja promjena brzinskog polja iznosi: =0
dy2
∂p ∂p
Promjena tlaka: = 0, = 0
∂x ∂y

Slika 31. .Kod nekompresibilnif fluida bez slobodne površine hidrostatički tlak ne utječe na
dinamiku toka fluida
∂p dp
= −ρ ⋅ g → = −ρ ⋅ g
∂z dz
4. korak
d 2vx
=0
dy2
dvx
1. stupanj integracije = c1
dy

2. stupanj integracije vx = c1 ⋅ y + c2
Gdje su c1 i c2 konstante integracije
Uz granične uvjete:
y=0; vx,vy,vz,=0
y=D; vx=v1,vy,vz,=0
 33

0 = c1 ⋅ 0+c2 ⇒c2 = 0
v1
v1 = c1 ⋅ D + 0 ⇒ c1 =
D
v1
vx = ⋅y
D
U nekompresibilnom polju fluida bez slobodne površine, hidrostatički tlak ne doprinosi dinamici
toka fluida.
dp
= −ρ ⋅ g p = −ρ ⋅ gz + c3
dz
5. korak
Za nekompresibilne fluide, apsolutni tlak može biti definiran samo za slučaj da je p definiran na
nekom mjestu, npr. ako je p=p0, tada je p0=c3

Konačno rješenje za polje tlaka je: p = p0 − ρ ⋅ g ⋅ z

 
Rješenja Navier – Stokesovih jednadžbi - Bernoullijeva jednadžba
Dv
ρ⋅ = ρ ⋅ g − ∇p + η ⋅ ∇ 2v
Dt

Za neviskozni fluid posljednji član NS jednadžbe je 0: η ⋅∇ v = 0

2

Dv ⎛ ∂vx ∂vx ∂v ∂v ⎞
= ⎜⎜ + ⋅ vx + x ⋅ v y + x ⋅ vz ⎟⎟
Dt ⎝ ∂t ∂x ∂y ∂z ⎠
∂v x
U stacionarnim uvjetima promjena brzine s vremenom: =0
∂t

Za x- os vy = 0, vz = 0 , a isto vrijedi i za y os i za z os.

Gravitacijska sila djeluje samo u smjeru osi z, gx=0 i gy=0

∂v x ∂p
ρ ⋅ vx = ρ ⋅g −
∂x ∂x
Slijedi:
∂vx 1 ∂p
os x: ⋅ vx = − ⋅ ⋅ dx
∂x ρ ∂x
∂v y 1 ∂p
os y: ⋅ vy = − ⋅ ⋅ dy
∂y ρ ∂y
∂vz 1 ∂p
os z: ⋅ vz = −g − ⋅ ⋅ dz
∂z ρ ∂z
 34

∂vx ∂v y ∂v 1 ⎛ ∂p ∂p ∂p ⎞
vx ⋅ ⋅ dx + v y ⋅ ⋅ dy + vz ⋅ z ⋅ dz = − g ⋅ dz − ⋅ ⎜⎜ ⋅ dx + ⋅ dy + ⋅ dz ⎟⎟
∂x ∂y ∂z ρ ⎝ ∂x ∂y ∂z ⎠
Kod stacionarnog strujanja kada je p funkcija samo položaja izraz u zagradi predstavlja totalni
diferencijal dp.
Izraz na lijevoj strani jednadžbe predstavlja totalni diferencijal brzine dv pomnožen s
odgovarajućim komponentama brzine v.
dp
Dakle: v ⋅ dv = −g ⋅ dz −
ρ
⎛ v2 ⎞
Budući da vrijedi: v ⋅ dv = d ⎜⎜ ⎟⎟ ,
⎝ 2 ⎠

⎛ v2 ⎞ dp
Slijedi: d ⎜⎜ ⎟⎟ = − g ⋅ dz −
⎝ 2⎠ ρ

dp ⎛ v2 ⎞
dz + + d ⎜⎜ ⎟⎟ = 0
ρ⋅g ⎝ 2⋅ g ⎠
Za nekompresibilni fluid: ρ = konst, a budući da je i g = konst. može se pisati:
⎛ p v2 ⎞
d ⎜⎜ z + + ⎟⎟ = 0
⎝ ρ ⋅g 2⋅g ⎠

p v2
Integriranjem dobije se Bernoullieva jednadžba za idealni fluid: z + + = konst.
ρ ⋅ g 2⋅ g
 35

ISTJECANJE

U praksi se često javlja potreba za izračunavanjem protoka kroz otvore koji se nalaze na dnu ili na
bočnoj stjenci posude s kapljevinom. Također moguće je određivati i vrijeme potrebno da
kapljevina isteče iz spremnika u cijelosti ili djelomično. Razlikuju se uski ili široki otvori, a proces
može biti stacionaran ili nestacionaran.

Kroz uske otvore

Stacionarno
Kroz široke
otvore
Istjecanje
S konstantnom
površinom
presjeka
Nestacinarno
S promjenjivom
površinom
presjeka

Slika 32. Podjela istjecanja

Istjecanje kapljevine iz otvorenog spremnika je nestacionarna pojava ako se kapljevina ne

nadoknađuje ili ako površina razine u spremniku nije velika u odnosu na površinu otvora (u
suprotnom imamo stacionarno pražnjenje spremnika).
Uz konstantnu visinu u spremniku, z, brzina istjecanja iz spremnika kroz otvor na dnu je

konstantna, v=konst. Brzina se može odrediti prema Torricelievom zakonu: v = 2 ⋅ z ⋅ g

Ukoliko se kapljevina u spremniku ne nadoknađuje, visina kapljevine se mijenja pa je proces

nestacionaran; z ≠ konst . Î v(t ) = 2 ⋅ z (t ) ⋅ g .

Proračun
Na dvije točke 1 i 2 promatra se bilo koja strujnice od razine u spremniku do izlaznog mlaza te se
može primijeniti Bernoullieva jednadžba i jednadžba kontinuiteta:
p1 v2 p v2
z1 + + 1 = z2 + 2 + 2 , v1A1 =v2A2
ρ ⋅ g 2⋅ g ρ ⋅ g 2⋅ g
Kapljevina iz rezervoara može izlaziti kroz otvor na stjenci ili kroz kratku izlaznu cijev – u oba
slučaja radi se o pojavi istjecanja.
Ovisno o veličini otvora može se definirati istjecanje kroz uske ili široke otvore.
 36

Vrste otvvora za istjecannje

Postoje različite izveedbe otvoraa za istjecanje, ovisno o veličini, oblliku poprečn
nog presjekaa, obliku
rubova te
t načinu prražnjenja
A. Prem
ma veličini ottvora:
• Uski otvori
• Široki otvorri
B. Prem
ma obliku poprečnog preesjeka otvoraa:
• Kružni
• Četvrtasti
• T
Trokutasti o
otvor
C. Prem
ma obliku rub
ba:
• Oštri
• Zaobljeni
D. Prem
ma načinu prražnjenja:
• Potpuno uronjen otvorr
• Djelomično
o uronjen otvvor

Stacionarrno istjecanje kapljevine

k krooz uski otvor
Promatrramo istjecan
nje iz sprem promjenjivu razinu kapljjevine u spreemniku (za idealni
mnika uz nep i
neviskozzni fluid). Kod
K istjecanja kroz uske otvore smatra se da je otvor
o tako m
mali da se može
m
zanemarriti promjen
na hidrostatskog tlaka po
o površini po
oprečnog prresjeka. Za o
otvor promjera a na
>a, a Δz=ko
dubini z vrijedi: z>> onst.

Slika 33. Istjecanje

I iz spremnika uz nu visinu kaapljevine u spremniku.
u konstantn

Na slici je prikazanaa zamišljena strujnica čeestice čija puutanja ide sa površine vo

ode u sprem
mniku te
prolazi kroz
k središtee otvora. Po
otrebno je izračunati brzzinu istjecanja v2. Postavvlja se Berno
oullijeva
jednadžb
ba za mjesto
o 1 i 2 (J/kgg):
 37

v12
p1 p2 v22
z1 ⋅ g + + = z2 ⋅ g + +
ρ 2 ρ 2
uvrstimo u Bernoullijevu jednadžbu jednadžbu kontinuiteta:
A2
v1 = v2
A1
Kombinacijom ovih jednadžbi, moguće je dobiti izraz za idealnu brzinu istjecanja za određenu
razliku Δz.

2 ⎛ p − p2 ⎞
v2 = ⋅ ⎜⎜ 1 + Δ z ⋅ g ⎟⎟
⎛A ⎞ ⎝ ρ
2
⎠
1 − ⎜⎜ 2 ⎟⎟
⎝ A1 ⎠
Ovako dobivena brzina idealna je ne uzima u obzir određene pojave koje se javljaju prilikom
istjecanja viskozne kapljevine kroz uski otvor.
2
A2
Kada je A1>>A2 tada se može zanemariti, zbog istog razloga brzina u spremniku
A1
može se zanemariti (v2<<v1)
Za otvoreni spremnik, p1=p2
Dakle, ako je spremnik otvoren i za neviskozni fluid prethodna jednadžba prelazi u Torricellijevu
jednadžba za brzinu istjecanja idealnih fluida:

v2 = 2 ⋅ g ⋅ Δz .

p1 − p2
Ukoliko je >> g ⋅ Δz , tada se g ⋅ Δ z može zanemariti te se za brzinu istjecanja
ρ
neviskoznog fluida dobije slijedeća jednadžba:

2 ⋅ Δp
v2 ≅
ρ

Istjecanje u realnim uvjetima

Stvarna brzina istjecanja je uvijek manja od teoretske, a zbog viskoznosti fluida, površinske
napetosti te zbog otpora pri istjecanju u okoliš. Nerazmjer između stvarnih i teoretskih
vrijednosti može se korigirati korištenjem hidrauličkih faktora.
Zbog svojstava viskoznosti dolazi do gubitaka energije, tako da je stvarna brzina istjecanja
smanjena u odnosu na neviskozni fluid. Osnovni uzrok gubitka energije je mjesni otpor istjecanja.
 38

Zbog toga se za viskozne, realne fluide dodaje energetski član koji se odnosi na savladavanje
v22 v22
mjesnog otpora. +ζ ⋅ = Δzuk
2g 2g
Visinu stupca kapljevine treba uvećati zbog postojanja mjesnog otpora:
Izraz za brzinu istjecanja realnog fluida je:
2 ⋅ Δz ⋅ g
v stv =
1+ ζ

Hidraulički faktori
Postoje 4 faktora kojima se mogu definirati gubitci prilikom istjecanja:
9 Brzinski faktor => cv=brzina u vena contracti/brzina na presjeku mlaznice
9 Faktor kontrakcije => cc=površina presjeka vena contracti/ površina otvora mlaznice
9 Faktor istjecanja => μi=cv cc
9 Faktor otpora => zbog otpora pri protjecanju kroz mlaznicu
Brzinski faktor (faktor smanjenja brzine) određuje se eksperimentalno. Definiran je kao odnos
prave vrijednosti brzine (u vena contracti) i teoretske brzine mlaza. Npr. ukoliko se otvor izvede
sa zaobljenim rubovima, postiže se faktor vrijednosti 0,98.
Pri istjecanju kroz uski otvor može se uočiti pojava suženja mlaza (smanjenje presjeka nakon
izlaska iz cijevi), radi se o kontrakciji mlaza zbog inertnosti strujnica kapljevine pri istjecanju i
prolasku kroz suženje, tzv. vena contracti.
Zbog ove pojave uvodi se faktor kontrakcije mlaza.

Vena contracta
Pri istjecanju kroz oštre rubove dolazi do suženja mlaza kapljevine (Am<A0). Naime čestice
kapljevine ne mogu skretati oko oštrih rubova u lomljenim strujnicama, već ih zaobilaze u blagim
zakrivljenjima i tek se na nekoj udaljenosti od ravnine otvora izravnavaju u pravocrtne i paralelne
strujnice (za kružne otvore približno 0,5·D), presjek na tom mjestu je manji od presjeka mlaznice.
Presjek mlaza Am gdje se uspostavlja konstantan tok, naziva se VENA CONTRACTA (suženi ili
kontrahirani presjek).
 39

Slika 34. Prikaz vena contracte

Odnos površina na
n mjestu vena
v contraacte i površšine otvoraa za istjecan
nje određuje faktor
Am
kontrakccije mlaza cc =
A0
Odnos brzine stvarrne brzine (na mjestu vena contraacte) i brzin
ne istjecanjaa na otvoruu definira
vm
faktor isstjecanja: cv = .
v0
Stvarni volumni prrotok određđuje se iz stvarne
s brzine i popreečnog presjeeka vena contracte:

V&stv = Am ⋅ vstv = cc ⋅ A0 ⋅ cv ⋅ v = μi ⋅ A0 ⋅ v
Ovdje jee μi faktor isstjecanja, um
množak fakto
ora kontrakccije mlaza i faktora
f istjeccanja.
Poznavaanjem faktorra istjecanja može se oddrediti stvaraani protok illi brzina istjeecanja:

⎛p −p ⎞
V&stv = μi ⋅ A0 2 ⋅ ⎜⎜ 1 2 + Δz ⋅ g ⎟⎟ .
⎝ ρ ⎠
Baždarenj
nje faktora
Vrijedno
osti faktoraa kontrakciije (brzinskki faktor, faktor kon moguće je odrediti
ntrakcije) m
eksperim
mentalnim mjerenjem.
m Baždarenje se određujje mjerenjem
m geometrijje slobodno
og mlaza
vode prii istjecanju mlaza
m kroz oštri rub. U stacionarnom načinu rada izmjeree se koordin
nate x i y
za više karakterističn
k nih točaka mlaza
m na Δz.
te visin

Slika 35. Baždarenje brzzinskog fakttora i faktoraa kontrakcijee

g
Jednadžžba horizonttalnog mlazaa vode (jed. za kosi hitacc), brzina u nekom
n presjeku je: vc = x
2y

vc
Faktor istjecanja se može odredditi iz formuule: cv = .
2 gh
 40

V&stv
Uz pozn
nati volumnii protok mo
ože se odredditi i faktor kontrakcije:
k cc =
A0 ⋅ cv ⋅ v

STACIO
ONARNO ISTJECANJ
I JE

Istjecanjje kapljevinee iz spremniika uz konsttantnu razinuu moguće jee u različitim

m uvjetima, ovdje
o su
prikazan
ni neki od njjih te su dan
ni izrazi za brzinu istjecaanja za svakii od spomen
nutih.

Istjecanje ispod površine kapljevine

Slikaa 36. Istjecan

nje ispod po
ovršine kapljevine

U slučaju istjecanjaa kapljevine ispod razin

ne kapljevin
ne, u Berno
oullijevu jedn
nadžbu pottrebno je
uvrstiti i hidrostatsski tlak kap
pljevine na mjestu istjeecanja. Ovaaj hidrostatsski tlak je rezultat
djelovan
nja stupca kaapljevine izn
nad mjesta 2 (mjesta istjeecanja).
p1 v12 p v2
z1 ⋅ g + + = z2 ⋅ g + 2 + 2
ρ 2 ρ 2
Ukoliko
o je tlak iznadd kapljevinee jednak atm
mosferskom tada
t je tlak na
n mjestu 2::

p2 = pa + ρ ⋅ g ⋅ h
Ako je spremnik
s otvvoren tada je:

p1 = pa ; v1 = 0 ,
Kako je već spomen
nuto, brzinaa u spremnikku pri istjecaanju je zanem
mariva.
pa v12 p + ρ ⋅ g ⋅ h v22
Iz Berno nadžbe z1 ⋅ g +
oullieve jedn + = z2 ⋅ g + a +
ρ 2 ρ 2

nja koja u ideealnim uvjettima iznosi: v2 = 2 ⋅ g (Δz − h)

može see odrediti brzina istjecan

Istjecanje pod tlakom

 41

Slika 37. Istjecanje po

od tlakom

Ukoliko
o do istjecan
nja dolazi kada
k je spreemnik pod tlakom, tadda je taj tlaak potrebno
o uzeti u
proračun
n budući daa on utječe na
n brzinu isttjecanja kapljevine. U Bernoullievu
B jednadžbu, umjesto
atmosfeerskog tlaka (kao u slučaaju otvoreno
og spremnikka) na lijevu stranu jedn
nadžbe stavlja se tlak
koji vlaada u sprem
mniku. Kao i do sada zbog istjeccanja kroz mali otvor,, brzina strrujanja u
spremniiku, v1 je priibližno 0. Budući
B se tlaak u posudi se može izzraziti kao zzbroj atmosfferskog i
relativno
og tlaka možže se pisati:
pa + Δp v12 pa v22
z1 ⋅ g + + = z2 ⋅ g + + .
ρ 2 ρ 2
Tada je idealna brzina istjecanjaa:

⎛ Δp ⎞
v2 = 2g⎜⎜ Δz + ⎟⎟
⎝ ρ ⋅ g ⎠

Istjecanje kroz široki otvor

o
U slučaju istjecanja kapljevine kroz
k široki otvor
o potreb
bno je uzeti u obzir raspodjelu hidro
ostatskog
tlaka po visini / dub
bini mlaza. Tlak
T na vrhuu otvora bit će manji odd onog na dn
nu. Brzina isstjecanja
po presjeku pravokuutnog otvorra će se poveećavati što se ne može se
s zanemaritti pa se moraa
integriraati po površiini otvora zaa istjecanje:

dV& = μ ⋅ b 2 gz dzz
Gdje je:
b – širin
na otvora.
Integraccijom po visiini otvora dobiva se izraaz za ukupn
ni protok:
z1

d V& = μ ⋅ b 2 g ∫ z 1 / 2 dz
z3

2
V& = b 2 ⋅ g ⎛⎜ z 3 2 − z1 2 ⎞⎟
3 3

3 ⎝ ⎠
 42

Slika 38. Istjjecanje krozz široki otvor

Istjecanje kroz otvor isppred kojeg kappljevina ne miiruje

Ako kap
pljevina ispreed otvora nee miruje, v1≠0,
≠ brzinski član na lijevvoj strani višše nije 0.

p1 v12 p v2
z1 ⋅ g + + = z2 ⋅ g + 2 + 2
ρ 2 ρ 2

Izraz za brzinu istjeecanja glasi: v2 = 2 ⋅ g ⋅ Δz + v12

NESTA
ACIONARN
NO ISTJECA
ANJE

Slika 39. Raazličiti oblicci spremnikaa

Izraz zaa izračunavaanje vremen

na potrebno
og da se isp
prazni sprem
mnik s pro
omjenjivom razinom
kapljevin
ne ovisit će o obliku spremnika iz kojeg
k kapljeevina istječe. Ovisno o o
obliku sprem
mnika pri
istjecanju, površina slobodne površine
p kap
pljevine možže se i ne mo
ora mijenjatti. O tome će
ć ovisit i
proračun
n za pojedin
ni spremnik.

Istjecanje iz spremnikaa s promjenjivoom razinom kapljevine

k i staalnim presjekoom slobodne poovršine
 43

Slika 40. Istjecanje iz

i spremnikaa s promjenjjivom razino
om kapljevin
ne i stalnim presjekom slobodne
s
površine

Ukoliko
o se iz sprem
mnika stalnogg poprečnogg presjeka ispušta voda kroz uski ottvor na dnu,, mijenja
se visinaa kapljevine u spremnikuu što utječe na brzinu isstjecanja, raddi se o nestaacionarnom procesu.
z = f (t )

dv
≠0
dt
Da bi sm
mo odredili vrijeme
v istjeecanja, potreebno je defin
nirati promjeenu volumena kapljevin
ne u
spremniiku. Promjen
na volumenaa s vremeno
om izražena je prko povvršine otvoraa za istjecanjje i
stvarne brzine istjeccanja:
dV
− = μ i ⋅ A2 ⋅ v 2 .
dt
Promjen
na volumenaa u nekom vremenu
v mo
ože se izrazitti umnoškom
m površine p
presjeka sprremnika i
promjen
ne visine kap
pljevine:

dV= A1 ⋅ dz
Izjednaččavanjem i sređivanjem ova dva izraaza, dobije se
s diferencijaalna jednadžžba koju je potrebno
p
integriraati da bi se dobilo
d vrijem
me istjecanja kapljevine u određenim
m granicamaa.

− A1 ⋅ dzz = μi ⋅ A2 ⋅ v2 ⋅ dt
A1 ⋅ dz
dt = −
μi ⋅ A2 ⋅ v2
A1 ⋅ dz
dt = −
μi ⋅ A2 ⋅ 2 g ⋅ z
Ukoliko
o je A1 = kon
nst. vrijedi:
za pražnjenje spremniika do kraja od z1 do z0=0
=
 44

2 ⋅ A1
t= z1
μ ⋅ A2 ⋅ 2g
do određene visine u spremniku
s od
o z1do z2

t=
2 ⋅ A1
μ ⋅ A2 ⋅ 2 g
( z1 − z2 )

Pražnjenjje spremnika s promjenjivom

m razinom kap
apljevine promj
mjenjivim površšinom

Kada see slobodna površina

p mijeenja tijekom
m pražnjenja spremnika potrebno
p je tu promjen
nu uzeti u
obzir i pri nju vremenaa pražnjenja.
p određivan

Potrebn
no je pronaćii funkciju ko
oja definira promjenjivu
p u površinu A1 i integriraati preko visiine
nivoa kaapljevine u spremniku.
s
z1
1 dz
t=
μ i ⋅ A2 ⋅ 2 g ∫ A( z ) ⋅
0 z

U slijedeećem dijelu dani su prim

mjeri za nekee oblike spreemnika.

Krnji stožžac

Da je prrimjer proraačuna sloboddne površin

ne i vremenaa potrebnog za pražnjen
nje spremnikka krnjeg
stošca kroz
k donju bazu
b stošca. Da bi se deefinirala funkkcija po kojo
oj se površin
na mijenja s visinom
pražnjen
nja, promjeena promjeera slobodn
ne površinee kapljevine s visino
om prikazan
na je u
koordin
natnom sustaavu, gdje ho
orizontalna os predstavvlja visinu stošca,
s a verrtikalna os polumjer
p
površinee.

Slika 41. Geometrija spremnika u obliku krn

njeg stošca
 45

Funkcija promjene polumjera s visinom je linearna i može se izraziti jednadžbom pravca:

y = a⋅z +b
A = R( z ) ⋅ π = y 2 ⋅ π
2

Izraz za površinu poprečnog presjeka:

2
⎛R −R ⎞
A( z) = ⎜ 1 2 ⋅ z + R2 ⎟ ⋅ π
⎝ H ⎠
2
⎛R −R ⎞ ⎛R −R ⎞
= ⎜ 1 2 ⎟ ⋅ z 2 ⋅ π + 2 ⋅ R2 ⋅ π ⋅ z⎜ 1 2 ⎟ + R22 ⋅ π
⎝ H ⎠ ⎝ H ⎠

Dobivenu površinu potrebno je uvrstiti u izraz:

z1
1 dz
t=
μ i ⋅ A2 ⋅ 2 g ∫A ⋅
0
1
z

π ⎡⎛ R1 − R2 ⎞ 2 2
z
⎛ R1 − R2 ⎞ ⎤ dz
μi ⋅ A2 ⋅ 2 g ∫0 ⎣⎢⎝ H ⎠
t= ⎢⎜ ⎟ ⋅ z + 2 ⋅ R2 ⋅ z ⋅ ⎜ ⎟ + R2
2
⎥⋅
⎝ H ⎠ ⎦⎥ z
π ⎡⎛ R1 − R2 ⎞ 2 3
z
R − R2 ⎞ −1 ⎤
2 ⎛ 1
1
= ∫ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⎥ ⋅ dz
2
⎢⎜ ⎟ z 2
2 R2 z ⎜ ⎟ R2 z 2
μi ⋅ A2 ⋅ 2 g 0 ⎣⎢⎝ H ⎠ ⎝ H ⎠ ⎦⎥

H
π ⎡⎛ R − R 2 ⎞ 2 2 5 ⎛ R − R2 ⎞ 2 3 2 1 ⎤
t= ⋅ ⎢⎜ 1 ⎟ ⋅ ⋅ z 2 + 2 ⋅ R2 ⋅ ⎜ 1 ⎟ ⋅ ⋅ z + R2 ⋅ 2 ⋅ z 2 ⎥
2

μ i ⋅ A2 ⋅ 2 g ⎣⎢⎝ H ⎠ 5 ⎝ H ⎠ 3 ⎦⎥ 0

π ⎡⎛ R1 − R2 ⎞ 2 2 5 ⎛ R − R2 ⎞ 2 3 2 1 ⎤
t= ⎢⎜ ⎟ ⋅ ⋅ H 2 + 2 ⋅ R2 ⋅ ⎜ 1 ⎟ ⋅ ⋅ H + R2 ⋅ 2 ⋅ H 2 ⎥
2

μi ⋅ A2 ⋅ 2 ⋅ g ⎢⎣⎝ H ⎠ 5 ⎝ H ⎠ 3 ⎥⎦

Sređivanjem se dobiva izraz koji služi za određivanje vremena istjecanja kroz donju bazu:

π⋅ H ⎛2 8 16 2 ⎞ H ⎛ ⎛ R ⎞2 R ⎞
t= ⋅ ⎜ ⋅ R12 + ⋅ R1 ⋅ R 2 + R2 ⎟ t= ⋅ ⎜ 6 ⋅ ⎜⎜ 1 ⎟⎟ + 8 ⋅ 1 + 16 ⎟
μ i R2 ⋅ π 2 ⋅ g ⎝ 5
2
15 15 ⎠ 15 ⋅ μ i ⋅ 2 ⋅ g ⎜ ⎝ R2 ⎠ R2 ⎟
⎝ ⎠

Za spremnik sa dodatnim otvorom na dnu:

 46

Slika 42.
4 Spremnikk u obliku krnjeg
k stošcaa sa dodatnim
m otvorom na dnu

π⋅ H ⎛2 8 166 ⎞
t= ⋅ ⎜ ⋅ R12 + ⋅ R1 ⋅ R2 + R22 ⎟
μ i A0 2⋅ g ⎝ 5 15 155 ⎠

Spremnik u obliku položenog

p v
valjka

Slika 43. Geometrija sp

premnika u obliku
o položženog valjkaa

A( z ) = 2 ⋅ x ⋅ l x = f (z)

x2 = R2 − (z − R) = R2 − z 2 + 2 ⋅ z ⋅ R − R2 = 2 ⋅ z ⋅ R − z 2
2

x = D ⋅ z − z2

A(z ) = 2 ⋅ l ⋅ D ⋅ z − z 2

0
1 dz
t=− ∫
μi ⋅ A0 ⋅ 2 g D
2⋅l ⋅ D ⋅ z − z2 ⋅
z
0
2⋅l
μi ⋅ A0 ⋅ 2 g ∫D
=− ⋅ D − z ⋅ dzz
 47

Integral se riješava uz
u supstituciiju: D-z = y;; -dz = dy

0 3
2⋅l 2⋅l y 2
t=
μi ⋅ A0 ⋅ 2 g ∫ y ⋅ dy = ⋅
μi ⋅ A0 ⋅ 2 g 3
D
2

4⋅l
⋅ (D − z ) 2
3
t=
3 ⋅ μi ⋅ A0 ⋅ 2g

4⋅l z2
⋅ (D − z ) 2
3
t=
3 ⋅ μi ⋅ A0 ⋅ 2 g z1

4⋅l 3
t= ⋅D 2
3 ⋅ μi ⋅ A0 ⋅ 2 g

Spremnik
k u obliku kug
ugle

Slika 44. Geomettrija spremnika u oblikuu kugle

A1 = A(z
()

A(z) = r (z ) ⋅ π
2

(
A(z) = D⋅ z − z2 ⋅π )
 48

2 2
⎛ D⎞ ⎛ D⎞
r (z ) = ⎜ ⎟ − ⎜ z − ⎟
2

⎝2⎠ ⎝ 2⎠
2 2
⎛D⎞ ⎛ D⎞
r (z ) = ⎜ ⎟ − ⎜ z − ⎟ = D ⋅ z − z 2
⎝2⎠ ⎝ 2⎠

z=D
π
∫ (D ⋅ z − z )⋅ z
dz
t= 2

μ i ⋅ A2 ⋅ 2 g z =0

D
3 5
π z 2
z 2
t= D⋅ −
μ i ⋅ A2 ⋅ 2 g 3 5
2 2 0

Izraz za kuglu napunjenu do vrha

π 4 5
t= ⋅
⋅D 2
μi ⋅ A2 ⋅ 2 g 15
 49

TRANSPORT KAPLJEVINE

Radni i pogonski strojevi

Radni strojevi pretvaraju raspoloživu mehaničku energiju pretvaraju u potreban oblik energije.
9 Pumpe
9 Kompresori
9 Ventilatori
9 Električni generatori
Pogonski strojevi raspoloživu energiju pretvaraju u mehanički rad
9 Hidraulički pogonski strojevi
9 Toplinski pogonski strojevi
9 Elektromotori
Hidraulički strojevi mogu biti: radni strojevi (pumpe i ventilatori) i pogonski strojevi (vodna kola i
turbine)
PUMPE - energy apsorbing devices – u pumpu se dovodi energija, a ona je predaje fluidu. Povećanje
energije najčešće se odražava na povišenje tlaka fluida , a ne dolazi nužno do povećanja brzine.
TURBINE - enrgy producing devices – oni koriste energiju fluida i prenose je u neki oblik mehaničke
energije. Fluid na izlasku ima manju energiju, dakle dolazi pad tlaka, što ne dovodi nužno do
smanjenja brzine fluida.

Slika 45. a)Pumpe daju energiju fluidu b) turbine koriste energiju fluida.

Uređaji koji pokreću kapljevinu su pumpe, a oni koji pokreću plin, nazivaju se ventilatori,
kompresori.
 50

ventilator blower kompresor

Δp nizak srednji visok

V& velik srednji mali

PUMPE
Pumpa je hidraulički radni stroj koji prima mehaničku energiju od nekog pogonskog stroja i
pretvara je u hidrauličku energiju kapljevine koja protječe.
Služe za transport kapljevine, podizanje na višu razinu ili u područje višeg tlaka.
9 Dio su gotovo svakog procesa u kemijskoj procesnoj industriji
9 Razlikuju se po načinu pretvaranja energije i po konstrukciji
9 80 % centrifugalne pumpe (ostale za posebne namjene)
Pumpno postrojenje sastoji se od:
9 pumpe,
9 tlačnog cjevovoda
9 usisnog cjevovoda,
9 pogonskog stroja
Pogonski stroj (motor) dovodi u vrtnju rotor pumpe (ili pokreće stap, ovisno o tipu pumpe) u
kućištu se stvara pottlak, kapljevina ulazi u usisni cjevovod i u pumpu s nekim početnim tlakom.
U pumpi se kapljevini predaje tlačan energija te je u tlačnom cjevovodu tlak kapljevine veći od
početnog.

OSNOVNI PARAMETRI PUMPE

Koriste se kako bi se definirala svojstva pumpe:
9 Maseni protok kapljevine za nekompresibilne fluide, najčešće se koristi volumni protok
koji se često naziva i kapacitet (bitno je definirati minimalni protok kroz pumpu)
9 Dobavna visina pumpe (net head), ukupna energija predana kapljevini prolaskom kroz
⎛ p v2 ⎞ ⎛ p v2 ⎞
pumpu (uz zadovoljavajući NPSH): H = ⎜⎜ z 2 + 2 + 2 ⎟⎟ − ⎜⎜ z1 + 1 + 1 ⎟⎟
⎝ ρ ⋅ g 2g ⎠ ⎝ ρg 2 g ⎠
9 Djelotvornost pumpe (odnos korisne i dovedene snage)
9 Snaga pumpe

Visina dobave pumpe izražena visinom stupca kapljevine

 51

Dobavna visina pumpe (Net head)

Slika 46. Mjerenje dobavne visine pumpe

Dobavna visina pumpe obično se izražava ekvivalentnom visinom vodenog stupca, bez obzira na
kapljevinu u pumpi. Mjera je za tlak, a određuje se kao razlika specifičnih energija prije i nakon
pumpe, podrazumijeva energiju predanu 1 m3 fluida Visina na ulazu i izlazu iz pumpe određena je
Pitotovom cijevi postavljenoj u sredini ulazne, odnosno izlazne cijevi iz pumpe. Razlika tih visina
određuje dobavnu visinu pumpe. Specijalan slučaj kada je dul=dizl i zul=zizl tada je dobavna visina
pumpe:
H=Δp/ρg
U ovom slučaju visina pumpe izražena je povećanjem tlačne visine prolaskom kroz pumpu koja
je proporcionalna korisnoj snazi predanoj fluidu.

Snaga pumpe i ukupna djelotvornost pumpe

Za provedbu procesa zanima nas korisna (efektivna) snaga pumpe, Pef. Pod korisnom snagom se
podrazumijeva korisno predanu energiju fluidu u 1 s.

Pt = V&t ⋅ ρ ⋅ (Wm )t [J / s]
Snaga potrebna za pogon pumpe veća je od korisne snage za gubitke energije. Gubici su izraženi
ukupnom djelotvornošću pumpe, η. Ukupna djelotvornost pumpe ili ventilatora predstavlja
omjer korisne snage spram stvarno utrošene od strane pogonskog stroja.
Pt
Pef = η <1
η
Za idealne kapljevine:

Teoretski rad: Wt = mt ⋅ g ⋅ Ht [J ]
 52

Pt = m& t ⋅ g ⋅ H t
123
[J / s]
(Wm )t

Realni uvjeti – prisutni su gubici koji su uključeni u ukupnu djelotvornost pumpe, ηp

Na ukupnu djelotvornost utječe niz faktora vezanih uz iskoristivost, V& , P, W.
Ukupna djelotvornost uzima u obzir tri vrste gubitaka:
) hidrauličke
) volumetrijske
) mehaničke

Ukupan stupanj djelovanja (djelotvornost) dan je izrazom: η = ηH ⋅ηM ⋅ηV

Hidraulička djelotvornost (manometarska)
Hm ostvarenavisinadobave(mjeraenergije) Hm W
ηH = = ηH = =
Ht teoretskavisinadobave(ulozenaenergija) H t Wt
Hm<Ht umanjeno zbog otpora same pumpe (trenje kapljevine u pumpi i promjena
smjera gibanja kapljevine)
Manometarska visina: je mjera za energiju potrebnu da se kapljevina transportira s visine z1 na z2,
da se savladaju razlike tlakova koji vladaju u spremnicima 1 i 2, razlika kinetičke energije i gubici
energije zbog mehaničkog trenja.

H m = z2 − z1 +
p2 − p1 v22 − v12
+ + hW [m]
ρ⋅g 2g

Volumetrijska djelotvornost
V& kapljevina koja stvarno odlazi u tlacni vod V&
ηv = & = ηv = & &
Vt kapljevina koja prolazi kroz pumpu V + Vg

Vg – gubici
Volumetrijski gubitci nastaju zbog:
9 neidealnost brtvljenja
9 zbog konstrukcijskih nedostataka dolazi do kašnjenje u fazi rada
9 kapljevine se zadržava u pumpi (mrtvi prostori) ili se vraća u nasisni vod
9 apsorpciji zraka u tekućini

Mehanička djelotvornost
Pt
ηM =
Pef
 53

Pef>Pt zbog gubitaka uzrokovanih mehaničkim trenjem u ležajevima te kao posljedica mehaničkog
trenja dijelova pumpe koji se nalaze u zahvatu.

Ukupna djelotvornost pumpe

Predstavlja omjer korisne izlazne snage isporučene pumpom (hidraulička snaga) prema ulaznoj
snazi koju isporučuje motor.
Ukupan stupanj djelovanja (djelotvornost) umnožak je sve tri djelotvornosti:

η = ηH ⋅ηM ⋅ηV
Pt = V&t ⋅ ρ ⋅ (Wm )t

V& Wm
Pef ⋅η M = ⋅ρ ⋅
ηv ηH

Wm ⋅ ρ ⋅ V& W ⋅ ρ ⋅ V&
Pef = = m
η v ⋅η H ⋅η M η

Specifični rad pumpe

Specifični rad potreban za transport kapljevine izračunava se na temelju Bernoullijeve jednadžbe:

p1 v12 p v2
z1 ⋅ g + + + Wm = z2 ⋅ g + 2 + 2 + hW ⋅ g[J / kg]
ρ 2 ρ 2
p2 − p1 v22 − v12
Wm = (z2 − z1 ) ⋅ g + + + hW ⋅ g
ρ 2

Slika 47. Pumpno postrojenje

 54

Osnovn p izračunaavanju Wm je procijenitii Δp cjevovvoda, dok suu ostali član

ni problem pri novi lako
izmjerljiivi.

Radne kaarakteristike pumpe

p
Uz svakku pumpu proizvođač
p prilaže radn
nu karakteriistiku pump
pe. Na osno
ovi tih karakkteristika
određujee se namjen
na pumpe. Radna karaakteristika pumpe
p odreeđuje se prii konstantno
oj brzini
rotacije, prigušivanjem izlaza mijenja
m se prrotok, a pri tome
t se mjerri:
9 protok,
p
9 porast
p tlaka kroz pumpuu, Δp i
9 efektivna
e po
ogonska snaaga, Peff.
Porast tllaka preračuuna se u visin
nu stupca fluuida (visina dobave):

p2 − p1 v22 − v12
H m = z2 − z1 + + + hW
ρ⋅g 2g
Pri mjerrenju radne karakteristike pumpe razlika
r otencijalnoj, kinetičkoj eenergiji, kao
u po o i gubici
iznose 0.
0 Visina dob
bave predstaavlja tlačnu energiju
e kojuu pumpa predaje fluidu:

p2 − p1 v22 − v12 Δp
H m = z2 − z1 + + + hW Hm =
ρ⋅g 2g ρ⋅g
Dobiven
ne vrijednossti prikazujuu se grafičkki – na osi x prikazuje se volumnii protok, a na osi y
efektivn
na snaga, vissina dobavee i djelotvorrnost rada pumpe.
p Graafa služi za određivanjee radnog
područjaa pumpe.

S
Slika 48. Raddna karakterristika pump
pe

Na grafiiu se mogu uočiti

u dvije granične
g toččke:
 55

9 free
f delivery
9 shutoff
s head.
Pri maksimalnom protoku
p krozz pumpu, vissina dobave jednaka je 0 – eng. nazivv free delivery..
ornost pump
Djelotvo pe je 0 – nem
ma korisnogg rada.
Kada je volumni protok 0, visin
na dobave jee maksimaln
na, eng. shutoffff head- kako je izlaz iz puumpe
n djelotvorno
blokiran ost je 0 – neema korisnog rada. Negdje između ova dva krajjna slučaja nalazi
n se
no područjee rada sa točkom u kojoj je djelotvornost rada pumpe
optimaln p makssimalna (bestt efficiency
point – BEP).
B U staccionarnim uvvjetima pum
mpa može raaditi samo po
o prikazanim
m krivuljamaa.

Radna toočka sustava

Radna to
očka pumpee pri transpo
ortu neke kaapljevine kro
oz cjevovod ovisi o radn
nim karakterristikama
pumpe i potrebnoj visini dobaave za transp
port kapljevvine u cjevovvodu. Postižže se pri vo
olumnom
protokuu koji odgovvara sjecištu krivulja po
otrebne visin
ne dobave za
z određenu pumpu i potrebne
p
visine do
obave u sustavu. Točkaa gdje se sijeeku dobavnaa visina sustaava i pumpee biti će radn
na točka,
ona defi
finira protokk i tlak na kojem
k će puumpa raditi. Ukoliko žeelimo li prom
mijeniti radn
nu točku
možemo
o to učiniti prigušivanjeem, promjen
nom broja okretaja
o pum
mpe ili obo
oje. Prigušivaanjem se
radna to
očka pomičee ulijevo, do
ok se prom
mjenom broja okretaja mijenja
m krivvulja potrebn
ne visine
dobave što utječe i na radnu točku.
t Priguušivanjem see gubi i dio energije paa taj način regulacije
r
treba izb
bjegavati

Slika 49.
4 Način oddređivanja raadne točke pumpe
p
 56

Potrebna visina dobave definirana je za cjevovod od ulaza u cijevi (točka 1) do točke 2 na izlazu
p2 − p1 v22 − v12
iz cijevi : H req = z2 − z1 + + + hW
ρ⋅g 2g

Univerzalna radna karakteristika

Uobičajeno je da proizvođač ponudi nekoliko veličina promjera impelera (rotora) čije se radne
karakteristike prikazuju na univerzalnom grafu. Ovo omogućuje ponovnu upotrebu iste opreme
za različite namjene.
Na taj način se:
9 Ostvaruje ušteda na troškovima proizvodnje
9 Povećava kapacitet s promjenom rotora
H=f(V) provlače se linije koje spajaju točke iste djelotvornosti).

Slika 50. Univerzalna radna karakteristika

Za različit broj okretaja ili različite promjere impelera u istoj pumpi, ostvaruje se ista
djelotvornost kako je prikazano na grafu.
 57

Slika 51. Primjer radne karakteristike centrifugalne pumpe sa različitom veličinom impelera

Iz slike je vidljivo da pumpa sa većim impelerom postiže veću djelotvornost. Postavlja se pitanje
zašto se rade pumpe sa manjim impelerom. Naime, potrebno je zadovoljiti zahtjeve koji su često
kombinacija definiranog protoka i visine dobave što rezultira izborom pumpe s nižom
djelotvornosti.

NPSH karakteristika
Eng. Netto Positive Suction Head
Neto pozitivna visina usisa – svojstvena je centrifugalnoj pumpi
NPSH predstavlja razliku tlaka u točki osi pumpe na usisnoj prirubnici i tlaka para kapljevine na
radnoj temperaturi.
Vrlo je važna karakteristika centrifugalne pumpe, posebno u slučajevima kada se transportiraju
lako hlapljive kapljevine ili kapljevine na povišenim temperaturama, ukoliko su u kapljevini
otopljeni plinovi ili kod transporta vrlo viskoznih kapljevina.
v2 p p Δp
NPSH = z + + − v − tr
2g ρ ⋅ g ρ ⋅ g ρ ⋅ g

Gdje je:
z – razlika geodetskih visina spremnika i osi pumpe (ukoliko je spremnik iznad osi pumpe, z je
pozitivan
p – tlak u spremniku (na ulazu u pumpu)
pv – tlak kapljevine na radnoj temperaturi
 58

Δptr – pad tlaka u nasisnom vodu, zbog viskoznog trenja i mjesnih otpora
- kinetička energija kapljevine u nasisnom vodu (često se zanemaruje zbog male vrijednosti)
Razlikuje se:
NPSHav – raspoloživa (avaliable)
NPSHr – potrebna (required)
Za nesmetani rad potrebno je da NPSHav> NPSHreq. U protivnom može doći do pojave
kavitacije, ili pumpa uopće ne može ostvariti transport.

H pojava 
H kavitacije

NPSHav

NPSHreq

0
V&max V&
Slika 52. Uvjeti pri kojima dolazi do kavitacije

Kavitacija
Prvi znanstvenik koji je proučavao kavitaciju bio je John Rayleigh, krajem 19. stoljeća. On je
uočio pojavu kavitacije kod toka vode u rijekama, posebno ispod vodopada gdje voda zbog ove
pojave izaziva znatnu eroziju u kamenju na koje pada.
Negativni učinci kavitacije:
9 Kavitacijska erozija
9 Nagli pad snage zbog smanjenja gustoće radnog fluida (dvofazni fluid; voda + para)
9 Niži stupanj iskorištenja uređaja
9 Vibracije
Kavitacija je pojava je pojava isparavanja kapljevine i stvaranja mjehura pare. Zbog velikih brzina,
često se pojavljuje na lopaticama pumpi i vodenih turbina, može se pojaviti i na hidrauličkim
sustavima aviona (na velikim visinama zbog velikog pada hidrostatičkog tlaka). Nastaje u trenutku
kada tlak kapljevine postaje jednak ili manji od tlaka zasićenja pare. Kavitacija se događa u
području gdje je tlak niži od tlaka para kapljevine, npr. na mjestu usisa u pumpu ili općenito na
mjestima gdje dolazi do velikog sniženja tlaka. Do tog sniženja dolazi radi zakona očuvanja
energije, a na mjestima povećanja kinetičke energije kapljevine (mjestimična suženja).
 59

Potencijalno
područje kavitacije

Slika 53. Područja pojave kavitacije

U trenutku smanjenja tlaka ispod kritične vrijednosti, dolazi do hladnog ključanja kapljevine,
stvaraju se mjehurići pare u struji kapljevine. U početku se pojavljuju mali mjehurići plina koji se
sjedinjuju i tvore veće šupljine (˝caverne˝). Zbog toga je narušena homogenost i kontinuitet
kapljevite faze, te za to područje ne vrijede više osnovne jednadžbe strujanja nestlačivog fluida.
Mješavina kapljevine i pare dolazi do mjesta proširenja kada se brzina strujanja smanjuje, a tlak
ponovno raste. Para se pri tome trenutačno kondenzira, a kako je volumen kondenzata oko 1 000
puta manji od volumena pare, na određenim mjestima nastaje vakuum. Nadolazeća kapljevina
dobiva ogromno ubrzanje kojim udara u stjenke uređaja.

kapljevina
Povećanje statičkog tlaka

Kavitacijski mjehurići implodiraju u blizini čvrste

površine, pri tome dolazi do ubrzanja kapljevine
koja se nalazi u blizini

Slika 54. Nastanak i implozija kavitacijskih mjehurića

Kavitaciju je neophodno izbjeći ili kontrolirati jer se prilikom implozivnog raspada kavitacijskih
mjehurića oslobađa velika količina energije uz buku (vibracije i jaki šumovi) i moguća oštećenja na
površini opreme (pumpe i ventili) – kavitacijska erozija. Kavitacijska oštećenja nastaju na:
pumpama, ventilima, cijevima, propelerima…
 60

Slika 55. Oštećenja uzrokovana kavitacijom

Ako na nekom mjestu u strujnom toku dolazi do suženja, apsolutni tlak tekućine opada s
kvadratom brzine (Bernoulieva jednadžba).

z1=z2
v12 p2 v22 Δp 1 2 2
p1
+ = + = v2 − v1( )
ρ 2 ρ 2 ρ 2

VRSTE PUMPI

Pumpe se dijele na više načina, ali ta se podjela razlikuje ovisno o literaturi.

Mogu se podijeliti:
- prema namjeni
- prema dobavi - mogu biti pumpe male dobavne količine ili velike dobavne količine
- prema izvedbi - mogu biti pumpe s pravocrtnim gibanjem kao što su stapne i klipne
pumpe ili pumpe s rotacijskim gibanjem kao centrifugalne, vijčane i zupčaste, a posebna
su izvedba mlazne pumpe
- prema dobavnoj visini - mogu biti sisaljke s malom i velikom visinom dobave

Prema principu djelovanja pumpe se dijele se u tri grupe:

– Klipni strojevi;
 61

– Rotaciijski strojevii
– Dinam
mičke pumpe
Klipni i rotacijski sttrojevi često se objedinjuuju u grupu tzv. volumenskih stro
ojeva, a lopaatični se
često naazivaju i turb
bostrojevi.
Kod din
namičkih puumpi kapljeevina se traansportira djelovanjem
d sila koje see na nju prrenose u
prostoruu (kućištu) koje
k je nepreekidno poveezano s usisn
nim i tlačnim
m cjevovodo
om. U volum
menskim
kapljevin
na se prenossi pomoću periodičkih
p p
promjena vo ostora koji zzauzima kapljevina, a
olumena pro
koji se naizmjenično
n o povezuje s usisnim tlaačnim cjevovvodom.
Zajedniččka im je karakteristika
k a da se kaplljevina se usisava
u stvarranjem potlaaka pomoćuu radnog
dijela u kućištu
k pum
mpe.

Slika 56. Primjerii volumenskkih pumpi a) zupčasta, b)

b perilstatičkka, c) memb
branska i d) klipna

Brojne su
s prednostii volumenskkih pumpi isp
pred dinamiičkih:
9 bolje
b su za smično
s osjettljive kapljevvine zbog manjeg
m smičn
no naprezanjja koje nastaaje
u
unutar volum
menskih pum
mpi,
9 samonasisnee su jer stvarraju dovoljaan podtlak i u radu napraazno,
9 broj
b okretajaa rotora man
nji je za iste kapacitete od
o dinamičkkih pumpi štto im produžžava
t
trajanje,
9 osnovna
o preednost su manji
m gubitci pri radu u usporedbi
u saa dinamičkim
m pumpama jer
n
nema pretvo
orbe energije kao u sluččaju rotacijskkih pumpi.
 62

Postoje i nedostaci:
9 ne mogu mijenjati protok bez promjene rotacije,
9 zbog stvaranja velikog tlaka na izlazu moguće je oštećenje pumpe ili pregrijavanje
elektromotora ukoliko se prostor na izlazu blokira – potrebna je zaštita u slučaju
natanka visokog tlaka,
9 zbog svoje izvedbe stvara pulzirajući tok što često predstavlja problem – radi
jednoličnijeg protoka koriste se dvoradne pumpe.
U praksi najzastupljenija dinamička pumpa je centrifugalna pumpa, koristi se u gotovo 80%
slučajeva.
Prednosti centrifugalne pume:

✔ lagana

✔ lako prenosiva

✔ kontinuirana dobava (protok)

✔ nema ventila

✔ jeftina i jednostavna

Nedostaci

✔ nije samonasisna

✔ ne ostvaruje visoke tlakove (zbog toga se koriste višestupnjevite centrifugalne pumpe)

✔ zbog pretvorbe kinetičke energije u tlačnu ima nižu ukupnu djelotvornost

✔ nije dozirna pumpa

✔ nije prikladna za suspenzije i viskoznije kapljevine

✔ eksplozivno ugroženi prostori, potreban elektromotorni pogon

 63

Slika 57. Shematski prikaz centrifugalne pumpe

https://www.google.hr/search?q=centrifugalna+pumpa&biw=1242&bih=545&source=lnms&t
bm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwig1oPZ4vrNAhXHkSwKHcnnDxgQ_AUIBigB#tbm=isch&q
=centrifugal+pump&imgrc=xUI2JqduM8hmwM%3A

Princip rada centrifugalne pumpe

Centrifugalna pumpa se sastoji od spiralnog kućišta i rotora pričvršćenog na vratilu koji se vrti
velikom brzinom. Kako centrifugalna pumpa nije samonasisna, da bi postigla potreban podtlak u
kućištu i povukla kapljevinu iz spremnika, mora biti potopljena kapljevinom koju transportira.
Kada se rotor vrti potiskuje kapljevinu koja se nalazi između lopatica, a djelovanjem centrifugalne
sile kapljevina povećava brzinu koja se dobrim dijelom pretvara u tlačnu energiju. Zbog nastalog
podtlaka kapljevina iz spremnika ulazi kroz centralno smješten nasisni vod. Kapljevini koja se
kreće u prostoru između rotora i kućišta mijenja se kinetička energija, budući da je oblik kanala
unutar kućišta tako izveden da pridonosi promjeni tlaka i brzine strujanja kapljevine kroz pumpu
(rotor je smješten acentralno u kućištu). Na izlasku iz pumpe, kapljevina ima povećanu
potencijalnu energiju na račun smanjenja kinetičke energije.
Princip rada centrifugalne pumpe osigurava kontinuiran protok kapljevine kroz kućište, s
konstantnim tlakom i protokom, sve dotle dok brzina i otpori ostaju u dopuštenim granicama. Uz
ispunjenje navedenih uvjeta moguće je postići veliku dobavu uz relativno male dimenzije pumpe.

Link – princip rada centrifugalne pumpe: https://www.youtube.com/watch?v=_BAnnTLpros

 64

PROTJECANJE KROZ SLOŽENI CJEVOVOD

Složeni cjevovod je razgranati snop cijevi, različitih promjera i dužina s ugrađenim armaturama
Cjevovod – može biti spojen serijski, paralelno ili je moguća kombinacija serijski i paralelno
spojenih cijevi.

Serijski spojen cjevovod

Paralelno spojen cjevovod

Kombinacija serijski i paralelno spojenog cjevovoda

Slika 58. Način spajanja složenih cjevovoda

Sustavi cjevovoda imaju čestu primjenu u praksi:
9 Distribucija vode u gradovima
9 U industrijskim objektima – paralelni i serijski spojevi
9 Tankeri
Posao inženjera je da projektira sustav cijevi koji će omogućiti dopremu određene količine fluida,
pri određenom tlaku i uz minimalne investicijske troškove i troškove održavanja. Složeni
cjevovod obično uključuje veći broj serijski, paralelno spojenih cijevi ili kombinacijom za koje je
potrebno proračunati pad tlak, protoke. Primjena računala ovaj složeni posao (uz brojne iteracije)
znatno pojednostavljuje.
 65

Slika 59. Primjer složenog cjevovoda

Cjevovod u seriji
Kada su dvije ili više cijevi različitog promjere ili različite hrapavosti spojene u slijedu jedna iza
druge, kažemo da su cijevi spojene serijski. Za proračun se koriste jednadžba zakona očuvanja
mase za nekompresibilne fluide i zakon očuvanja energije:

V&1 = V&2 = V&3

p1 v2 p v2
z1 + + 1 = z2 + 2 + 2 + hw
ρ ⋅ g 2⋅ g ρ ⋅ g 2⋅ g
Fluid prolazi kroz sve cijevi istim protokom ali zbog razlike u promjeru cijevi ne i istom brzinom.
Ukupni pad tlaka jednak je sumi gubitaka u svakoj pojedinoj cijevi koji nastaju zbog protjecanja u
cijevi i kroz armature.

Δpuk = Δp1 + Δp2 + Δp3

Ako pad tlaka izrazimo u metrima dobiva se izraz za ukupni gubitak izražen u metrima:
m
l i ⋅ vi2 n
v2
huk = Σ ξ + ∑ζ j i
i =1 2 ⋅ Di ⋅ g j =1 2 ⋅ g
Kako za serijski spojen cjevovod vrijedi zakon očuvanja mase (za nekomresibilne fluide volumni

protok – konstantan): V&1 = V&2 = V&3

Kako je praktičnije je za izračun ukupnih gubitaka u cjevovodu koristiti volumni protok umjesto
brzine, dobiva se slijedeći izraz:
m
8 ⋅ l i ⋅V&i 2 n
8 ⋅V&i 2
huk = Σ ξ
i =1
+ ∑ j
ζ
g ⋅ π ⋅ Di5 j =1 g ⋅ π ⋅ D 5j

Metoda proračuna
 66

Metoda proračuna ukupnog pada tlaka ovisi o poznatim podacima. Metoda proračuna – ovisi o

poznatim podacima. Poznato je da vrijedi: WA−B = W1 = W2 = W3 .

Problem 1 – nepoznati protok:
Ukoliko je pad tlaka poznat, izračuna se volumni protok za svaku paralelno spojenu cijev, a zatim
ukupni protok.
Problem 2 – nepoznati pad tlaka:
Ukoliko je poznat ukupni protok, ali su nepoznati protoci u pojedinim granama kao i pad tlaka,
potrebno je:
9 Pretpostaviti protok kroz jednu cijev i izračunati pad tlaka kroz nju
9 Kako je pad tlaka isti u svim paralelno spojenim granama, rezultat se koristi za: proračun
protoka kroz ostale grane.
9 Zbrojiti dobiveni protok za ukupni protok, usporediti s zadanim protokom.
Raditi linearne korekcije do točnog rezultata (ponavljati prethodne korake).

Mreža cjevovoda
Metoda rješavanja mreže cjevovoda ovisit će o poznatim podacima. U tablici su prikazana 3
moguća problema.

metode Poznati podaci Rješenje Način rješavanja

I V& , l, d, v, e Hm, Dp Direktno

II Hm, Dp, l, d, v, e V& Iteracijom
III H, Dp l, , v, e d Iteracijom

Analiza mreže cijevi – općenito

Proračunu mreže cijevi bez obzira na složenost, bazira se na slijedećem:
Zakon očuvanja mase mora biti zadovoljen.
Volumni protok je nepromijenjen prije i poslije račvanja (paralelni tok).
Volumni protok je nepromijenjen za cijevi spojene u seriju, bez obzira na
promjenu promjera cijevi.
Pad tlaka je isti u točkama račvanja za sve paralelno postavljene cijevi.
Praktična primjena: ukupni pad tlaka u krugu je 0 (+ u smjeru kazaljke na
satu, - u suprotnom smjeru).
 67

Slika 60.
 68

DINAMIKA STLAČIVIH FLUIDA

Dinamika stlačivih fluida proučava strujanje stlačivih fluida – plinova. U dosadašnjim

razmatranjima govorilo se o nestlačivim fluidima, odnosno kapljevinama. Plinovi se mogu
smatrati nekompresibilnima i sa mikroskopskog i makroskopskog gledišta ukoliko promjena tlaka
nije veća od 20%. U tim uvjetima vrijede korelacije za nekompresibilni tok (proračun za faktor
trenja, Re broj, pad tlaka). Kompresibilni tok je važan pri strujanju plinova velikim brzinama kroz
cijev, kroz mlaznice, u turbinama ili u sigurnosnim ventilima.. Kompresibilni (stlačivi) tok odnosi
se na tok fluida čija se gustoća znatnije mijenja ovisno o uvjetima. Stlačivim fluidima gustoća se
mijenja s promjenom tlaka i temperature. Do ove promjene dolazi u uređajima kojima struje
plinovi velikim brzinama. Pri proučavanju potrebno je znanje dinamike fluida i termodinmike.
Zbog jednostavnosti proučavanja se temelje na ponašanju savršenog plina. Kada kompresibilni
fluidi (plinovi) protječu iz područja višeg prema nižem tlaku dolazi do ekspanzije plina pri tome
se mijenja gustoća plina. Promjenu gustoće potrebno je uzeti u proračun. Pri protjecanju kroz
cijev konstantnog poprečnog presjeka, zbog smanjenja gustoće dolazi do povećanja brzine kako
bi maseni protok ostao konstantan. Posljedica je povećanje kinetičke energije plina.

Savršeni plin
Savršeni plin je tvar koja se ponaša u skladu s jednadžbom stanja:
p ⋅ V = n ⋅ R ⋅ T ili p = ρ ⋅ R ⋅ T

Jednadžba stanja se koristi u ovom obliku jer je zbog stlačivosti plina mjerodavna veličina maseni
protok, odnosno gustoća.
U tehničkoj primjeni se mnogi plinovi mogu smatrati savršenim ukoliko se nalaze:
9 ispod kritičnog tlaka
9 iznad kritične temperature
9 Savršeni plin se ne može poistovjetiti s idealnim fluidom, budući da u idealnom fluidu ne
postoje smična naprezanja.
9 Savršeni plin je viskozan i definiran je jednadžbom stanja.
9 Pri analizi stlačivog strujanja plinova, mora se uzeti u obzir apsolutni tlak koji ulazi u
jednadžbu stanja.
9 Toplinsko i kalorično savršen plin prati jednadžbu stanja i ima konstantne vrijednosti
specifičnih toplina, cv i cp (pri konstantnoj T).
Realni plinovi odstupaju više od toplinske i kalorične vrijednosti nego od jednadžbe stanja.
 69

Zakoni očuvanja
Zakon očuvanja mase
Pri razmatranju nestlačivih fluida u kolegiju Prijenos tvari i energije govorilo se o zakonu
očuvanja mase koji u slučaju izotermnog strujanja glasi: V& = konst .
Zbog promjenjive gustoće zakon očuvanja mase za kompresibilne fluide glasi:

& = ρ ⋅V& = ρ ⋅ v ⋅ A = konst.

m

Zakon očuvanja količine gibanja

Rezultanta svih sila koje djeluju na cijelu masu fluida izražena je jednadžbom količine gibanja
individualnog volumena koja uzima u obzir sve sile koje djeluju u sustavu (vanjske i unutarnje):
d r r r
∫
dt V (t )
v ⋅ ρ ⋅ dV = ∫ a ⋅ ρ ⋅ dV + ∫ σ ⋅ dS
V (t ) S (t )

Kod strujanja plinova se masene sile zbog male gustoće često zanemaruju, pa iz jednadžbe
gibanja i energetske jednadžbe otpada član koji izražava taj utjecaj. Potrebno ih je uzeti u obzir pri
strujanjima velikih masa plinova (npr. u meteorologiji).

Zakon očuvanja energije

Razmotrimo fluid koji struji u stacionarnim uvjetima od točke 1 do točke 2. Ukupna energija po
jedinici mase dana je izrazom (zbroj unutrašnje, potencijalne, tlačne i kinetičke energije izražena
po jedinici mase):
p v2
E =U + z⋅ g + +
ρ 2
Neka je između tih točaka fluidu dodana neka količina topline i neka količina rada napravljena na
njemu. Energetska bilanca može se izraziti jednadžbom: E 1 + Q + W = E 2
odnosno:

) + (v )
2 2
− v1
(U2 −U1 ) + (z2 − z1 ) ⋅ g + ( p2 ⋅Vm2 − p1 ⋅Vm1 2
= Q +W *
2
Kako je entalpija po jediničnoj masi fluida definirana: H = U + p ⋅ V
Kada se kombiniraju može se zakon očuvanja energije izraziti i ovako:

(H 2 − H1 ) + (z2 − z1 ) ⋅ g + (v2 )
2 2
− v1
= Q + W **
2
 70

Rad je pozitivan kad pumpa ili kompresor predaje energiju fluidu (rad se obavlja na fluidu), a
negativan kada fluid predaje energiju u turbini (fluid obavlja mehanički rad).
Energetska jednadžba u diferencijalnom obliku:
⎛ v2 ⎞
dU + g ⋅ dz + pdV + Vdp + d ⎜⎜ ⎟⎟ = dQ + dW ***
⎝ 2 ⎠
U slučaju reverzibilnih promjena, 1. zakon termodinamike može se izraziti:
dQ = dU + pdV

Gdje je:
dQ - izmijenjena toplina
dW – rad predan fluidu
dU – povećanje unutrašnje energije
p⋅dVm – rad uslijed promjene volumena
dH = dU +d(p⋅Vm) promjena entalpije
U realnim sustavima, potrebno je uzeti u obzir viskozno trenje zbog kojeg dolazi do generiranja
topline (prelazak mehaničke u toplinsku energiju).
dQ = dU + pdV − dF

Gdje je F energija po jedinici mase potrebna da se savlada trenje:

dQ+ d(hw ⋅ g) = dU+ p⋅ dVm

Uvrštenjem prethodne jednadžbe u jednadžbu ***, dobiva se diferencijalni izraz:
⎛ v2 ⎞
g ⋅ dz + V m ⋅ dp + d ⎜⎜ ⎟⎟ + d (hw ⋅ g ) = dW
⎝ 2 ⎠
Ova jednadžba se može integrirati od stanja 1 do stanja 2:
p2

(z 2 − z1 ) ⋅ g + ∫ V m ⋅ dp + v 2 − v1
2 2
+ hw ⋅ g = W1− 2 ****
p1
2

Jednadžbama *, ** i **** se izražava promjena energije za stacionarno, turbulentno strujanje

fluida.
Kod stlačivog strujanja zbog stalne promjene srednje brzine (v), pogodnije je koristiti maseni
protok ( m& ) ili maseni fluks ( m& A ).

v
m& A = v ⋅ ρ =
Vm
1
Množenjem jednadžbe **** s ρ2 ili i integriranjem:
Vm2
 71

2 2
ρ1 l m A2
2

∫1 ρ ⋅ g ⋅ dz + ∫1 ρ ⋅ dp + m ⋅ ln ρ 2 + ξ ⋅ d ⋅ 2 = ∫1 ρ ⋅ dW
2 2 2
A

Pretpostavlja se da faktor trenja konstantan (Re je vrlo visok – u području u kojem ne utječe na
faktor trenja. Odnosi između ρ (ili Vm), p i T dani su jednadžbom stanja.

Izotermno strujanje savršenog plina u horizontalnoj cijevi

Promatra se stacionarni tok plina između presjeka 1 i 2 kroz horizontalnu cijev duljine L te je
odnos energije u sustavu dan je jednadžbom:
2 2
ρ1 l m2
2

∫ ρ ⋅ g ⋅ dz + ∫ ρ ⋅ dp + m A ⋅ ln + ξ ⋅ ⋅ A = ∫ ρ 2 ⋅ dW .
2 2

1 1
ρ2 d 2 1

Uz uvjet da nema dovođenja rada između promatranih točaka 1 i 2 (promjena potencijalne

energije je O)
dW = 0
z1 = z2
2
⎡ ρ l ⎤
∫ ρ ⋅ dp + m& ⋅ ⎢ ln 1 + ξ ⋅
2
gornji izraz se pojednostavljuje: ⎥=0
⎣ ρ2
A
1
2⋅d ⎦

Uz izotermne uvjete vrijedi:

p p1
p ⋅ Vm = p1V m1 ili =
12 3 ρ ρ1
pocetni uvjeti

ρ1
Slijedi: ρ = p ⋅
p1
Uvrštenjem u prvi član gornjeg izraza:

ρ1 2
ρ1 p22 − p12 p22 − p12 p 2 − p12
p1 ∫
1
p ⋅ dp =
p1
⋅
2
=
2 p1
⋅ ρ1 = 2
2 p2
⋅ ρ2

Izraz za procjenu pada tlaka kod izotermnog strujanja savršenog plina:

p12 − p22 l m& A

2
ρ
⋅ ρ1 = ξ ⋅ ⋅
2
+ m& A ln 1 .
2 p1 d 2 ρ2
 72

LITERATURA:

Prof. dr.sc. Antun Glasnović, Interna skripta, Mehanika fluida.

Y. A. Çengel, J. M. Cimbala Fluid mechanics; Fundamentals and Applications , McGraw-Hill,
New York, 2006 .
F.A. Holland, R. Bragg, Fluid Flow for Chemical Engineers, Edward Arnold, Hodder Headline
PLC, London, 1995.
B. R. Munson, D. F. Young, T. K. Okiishi, Fundamentals of Fluid Mechanics, 5th Ed.,J.
Wiley&Sons. Ltd., 2005.
Ž. Andreić, Temelji mehanike fluida, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet,
Zagreb, 2014.