3/14/2017

Dinamika fluida i toplotnih sistema

Sile u fluidu
Šefko Šikalo

Elektrotehnički fakultet Sarajevo

Sile u fluidu
Kretanje fluida uzrokuju sile koje djeluju na fluid. Te sile su najčešće:

Sile pritiska. Pritisak u fluidu nastaje usljed njegove vlastite težine ili vanjskih sila, a
karakteristično za pritisak je da djeluje uvijek okomito na površinu koju posmatramo.

‐Masene sile. Masene sile su one sile koje su proporcionalne masi na koju djeluju. U
masene sile se ubrajaju sila gravitacije i inercijske sile (centrifugalna sila, Coriolisova
sila i sl.).

Viskozne sile ili sile unutrašnjeg trenja u fluidu.

Elastične sile koje dolaze od kompresibilnosti fluida i uglavnom su važne samo kod
kompresibilnih
p fluida (g
(gasova).
)

Ove sile djeluju na cijeli fluid.

Šefko Šikalo 2

1
 3/14/2017

Masene sile
Masene sile su posljedica položaja mase u polju masene sile. Raspodijeljene su po
prostoru i djeluju na svaki element mase fluida.

Masene sile: sila gravitacije, inercijska sila.

‐ Koordinatni sistem vezan za Zemlju je nepomični inercijski koordinatni sistem.
‐ Koordinatni sistem koji se kreće pravolinijski konstantnom brzinom
br inom je također
inercijski koordinatni sistem.

Šefko Šikalo 3

r
‐ Pomični koordinatni sistem koji se kreće translatorno ubrzanjem a je neinercijski
koordinatni sistem.
‐ Ako se kretanje promatra iz neinercijskog koordinatnog sistema potrebno je uzeti u obzir
inercijsku silu.
‐ Koordinatni sistem koji rotira konstantnom ugaonom brzinom je također neinercijski
koordinatni sistem.
Volumen miruje u odnosu na rotirajući koordinatni sistem.

‐ Specifična sila (sila po jedinici mase)

r r
r ΔF dF r r
f = lim = dF = ρfdV
Δy → 0 Δm dm
r r
F = ∫ ρfdV f (m/s2)
V

r r r
Sil gravitacije:
Sila i ij f = g = − gk g=9.81 /2
9 81 m/s
r r
Inercijska sila: f = −a
r r
Centrifugalna sila: f = ω 2 rer

Šefko Šikalo 4

2
 3/14/2017

Površinske sile
Površinske sile su sile dodira između čestica fluida ili između čestica fluida i zida.

Površinska sila ili vektor naprezanja

r r r r
r ΔF dF r r
σ = lim = dF = σdS F = ∫ σdS σ (Pa)
ΔS → 0 ΔS dS S

Za površinske sile vrijedi treći Newtonov zakon

(princip akcije i reakcije)
r
n je jedinični vektor vanjske normale,
r r r r
σ (n ) = −σ (−n )
r
σ je neparna funkcija normale.

Šefko Šikalo 5

Vektor naprezanja se uvijek može prikazati normalnom i dvije tangencijalne

komponente:
‐ normalna komponenta σnn
‐ tangencijalne komponente σnt1 i σnt2.

Orijentisani element površine

r r r r
σnn dS = n dS ∫ dS = S ∫ dS = ∫ n dS
S S S

Lako se dokaže primjenom Gaussove formule:

r r
∫ nϕdS = ∫ ∇ϕdV za ϕ =1 ∫ ndS = ∫ ∇1⋅ dV = 0
σnt2 S V S V
σnt1 r r
dS = n dS
r r r r r r
dS x i + dS y j + dS z k = ( nx i + n y j + nz k ) dS

dS x = nx dS dS y = n y dS dS z = nz dS

Šefko Šikalo 6

3
 3/14/2017

Površina dS je uvijek pozitivna, a komponente dSx, dSy, dSz mogu biti i negativne ili
jednake nuli, zavisno od normale.
r
dS x = nx dS = cos(n , x)dS

Komponente površine dS su projekcije dSx, dSy, dSz koje se dobiju projekcijom površine
dS gledano iz pozitivnog smjera pripadajuće ose.

U ovom primjeru su sve projekcije pozitivne jer

normala sa svim osama čini ugao manji od 90°.

Šefko Šikalo 7

Primjena II. Newtonovog zakona na element fluida oblika tetraedra

ABC = ΔS = baza tetraedra

OT =h = visina tetraedra
1
ΔV = ΔS ⋅ h = volumen tetraedra
3
ρdV = Δm = masa tetraedra
r r
II. Newtonov zakon Δma = ∑ ΔF
1
Δm = ρΔSh
3
1 r 1 r r r r r r r r r
ρΔSh a = ρΔShf + σ (n )ΔS − σ (i )ΔS x − σ ( j )ΔS y − σ (k )ΔS z
3
123 3
1424 3 1 4 4 4 4 4 4 4 2 4 4 444 443
ppovrsinske sile
Δm masene sile
il

ΔS x = ΔSnx ΔS y = ΔSn y ΔS z = ΔSn z

U graničnom slučaju ΔS →0 i h→0 (tetraedar sabijamo u tačku 0) gornja jednačina prelazi u
r r r r r r r r
σ ( n ) = σ (i ) n x + σ ( j ) n y + σ ( k ) n z

Šefko Šikalo 8

4
 3/14/2017

r r
Vektor naprezanja σ (n ) na površini orijentisanoj normalom definisan je sa tri
vektora naprezanja na površinama orijentisanim normalama u smjerovima ose
koordinatnog sistema.
r r r r r r
Vektori σ (i ) σ ( j ) σ (k )
čine tenzor naprezanja. Svaki od tih vektora može se prikazati komponentama.
Komponente vektora naprezanja označavaju se s dva slova od kojih se prvo slovo
odnosi na površinu, a drugo na smjer.
r r r r r
σ (i ) = σ xx i + σ xy j + σ xz k
Komponente vektora slažemo u tabelu tenzora
naprezanja tako da svaka vrsta tenzora
označava komponente jednog vektora
naprezanja.
r r
σ xx σ xy σ xz σ (i )
r r
T = σ yx σ yy σ yz σ ( j)
σ zx σ zy σ zz r r
σ (k )

Kada znamo tenzor naprezanja u nekoj tački prostora možemo odrediti vektor naprezanja
r
na bilo kojoj površini (orijentisanoj bilo kojom normalom n ) koja prolazi tom tačkom.
r r r
Prethodno izvedeni izraz prelazi u σ (n ) = n T

Šefko Šikalo 9

Slika: Projekcija na {x,y} radi prikazivanja komponenti naprezanja idući od + na – stranice.

Komponente smicajnih naprezanja nekad se označavaju s τ.
Primjenom jednačine momenta količine kretanja na ranije definisani elementarni
tetraedar dobije se σxy=σyx ; σxz= σzx; σyz=σzy; tj. tenzor naprezanja je simetričan.

1) Stanje naprezanja u mirnom fluidu i idealnom fluidu – nema tangencijalnih naprezanja

Šefko Šikalo 10

5
 3/14/2017

1) Fluid ne trpi naprezanja na istezanje.

2) Pri rotaciji elementa ne smiju se pojaviti
smicajna naprezanja, pa mora biti
σxx=σyy= σzz=–p;

p je pritisak, p>0.
tenzor naprezanja
−p 0 0 1 0 0
T = 0 − p 0 = − p 0 1 0 = − pI
0 0 −p 0 0 1
Element fluida
gdje je I jedinična matrica.
vektor naprezanja u fluidu u mirovanju
−p 0 0
r r r r r
σ = n T = ( nx , n y , n z ) 0 − p 0 = − pnx i − pn y j − pnz k
0 0 −p
r r
σ = − pn
Vektor naprezanja djeluje uvijek normalno na površinu suprotno od vanjske normale.

Šefko Šikalo 11

2) Stanje naprezanja u realnom fluidu – postoje tangencijalna naprezanja uslijed viskoznosti

fluida. Izdvojit ćemo dio s pritiskom
Σ predstavlja tenzor viskoznih sila.
−p 0 0 Σ xx Σ xy Σ xz r r r r
σ = n T = − pn + σ f
T = − pI + Σ = 0 − p 0 + Σ yx Σ yy Σ yz r
− pn naprezanje od pritiska
0 0 − p Σ zx Σ zy Σ zz
r r
σ f = nΣ viskozno naprezanje
Površinska sila izražena zapreminskim integralom
r r r
dF = σdS = n ⋅ TdS
r r
F = ∫ n ⋅ TdS = ∫ ∇TdV =rezultantna površinska
S V sila na površinu S,
∇T divergencija tenzora napona

Kad V→dV, onda F→dF, rezultantna površinska sila na dV je

r r
dF = ∇TdV dF
∇T =
dV
∇T = površinska sila na dV izražena po jediničnoj zapremini
(zapreminska gustoća površinske sile)
Šefko Šikalo 12

6
 3/14/2017

∂p r ∂p r ∂p r
slučaj T= – pI ∇T = − i − j − k = −gradp = −∇p
∂x ∂y ∂z
r
U slučaju p = const. ∇p =0 → dF = 0
Prema tome, sila konstantnog pritiska na zatvorenu površinu S jednaka je nuli.
Jednačina kretanja čestice idealnog fluida:
r r r r
ma = ∑ F ρdVa = ρdVf − ∇pdV dV
r r
ρa = ρf − gradp jednačinu kretanja idealnog fluida
r
Jednačina vrijedi i za slučaj apsolutnog mirovanja a ≠ 0
U slučaju relativnog mirovanja fluid se kreće zajedno s posudom, ali
miruje u odnosu na posudu.
Osnovna jednačina statike fluida se može dobiti i na osnovurrazmatranja fluidnog
elemetna proizvoljnog oblika na kojeg djeluju masene sile f i sile pritiska p.

Iz uslova ravnoteže tih sila slijedi

r r
∫ ρfdV − ∫ pdS = 0
V S
(a)
r
primjenjujući Gaussovu teoremu ∫ nϕdS = ∫ ∇ϕdV
S V
gdje je ϕ=p
Fluidni element

Šefko Šikalo 13

r r
∫ ρfdV − ∫ ∇pdV = ∫ ( ρf − gradp)dV = 0
V V V
r
ρf − gradp = 0 (b)
ovo je osnovna jednačina statike fluida u obliku koji ne zavisi od koordinatnog sistema.
r r r r
Množeći ovu vektorsku jednačinu sa dr = dxi + dyj + dzk dobije se skalarna jednačina
dp r r (c)
= f ⋅ dr
ρ
koja u pravouglom koordinatnom sistemu ima oblik
dp
= f x dx + f y dy + f z dz (d)
ρ r r
r r
Za poznato (vektorsko) polje masenih sila f = ( f x i + f y j + f z k )
integrišući izraz (c) odnosno (d) može se dobiti (skalarno) polje pritiska u fluidu
p=p(x,y,z).

Pošto je gradp normalan na izobarne površine p=const., onda iz jed. (b) slijedi da su
izobarne površine
r u svakoj tački i u svakom trenutku vremena normalne na rezultantni
vektor sila f

Šefko Šikalo 14

7
 3/14/2017

Fluid u polju gravitacije

Ako od masenih sila djeluje samo gravitacija, tada uz pretpostavku da je osa z
kooordinatnog sistema usmjerena vertilano naviše
r r
f = − gk = (0,0,− g )

dpp
= f x dx
d + f y dy
d + f z dz
d (d)
ρ
jed. (d) dobija oblik
1 dp + ρgdz = 0
dp = − gdz
ρ

Za barotropni, nestišnjivi fluid, ρ =cost., slijedi

p z
Δ p = − ρgΔ z
∫ dp
p0
d + ρg ∫ dz
d =0
z0
p − p0 = ρ g ( z 0 − z )

p + ρgz = p0 + ρgz0 = C

barotropni fluid je onaj čija gustina zavisi samo od pritiska, a ne i od temperaturi),

Šefko Šikalo 15

STATIKA FLUIDA
Statika fluida se bavi uglavnom sa dva osnovna problema:
1. analiza rasporeda pritiska u fluidu i
2. proračun sila pritiska na čvrste površine uronjene u fluid.

Proučava fluid u mirovanju ili relativnom mirovanju. Osnovna jednačina statike za

apsolutno mirni fluid
r ∂p ∂p ∂p
gradp = ρf = ρf x = ρf y = ρf z
∂x ∂y ∂z
ova jednačina govori o ravnoteži površinskih i masenih sila, pri čemu je sila pritiska
jedina površinska sila.
r r r
Za slučaj relativnog mirovanja: gradp = ρ ( f − a ) = ρf ′
r r r r r
pad pritiska dp = ρf ⋅ dr f = const . p2 − p1 = ρf ⋅ r12
r r
p2 = p1 + ρf ⋅ r12 p2 = p1 + ρf ⋅ r12 cos α
h = r12 cos α projekcija r12 na smjer sile

f cos α je projekcija masene sile na put

Šefko Šikalo 16

8
 3/14/2017

r r
Razmotrimo jednačine Δp = p2 − p1 = ρf ⋅ r12 p2 = p1 + ρf ⋅ r12 cos α
r r
f ⊥ r12 Δp = 0 p = const. Vektor masene sile je okomit na izobaru.
r r
f ↑↑ r12 Δp je maksimalno. Pritisak najbrže raste u smjeru masene sile.
r r
f ↑↓ r12 Δp
Δ < 0 i minimalno.
i i l P iti k najbrže
Pritisak jb ž opada
d u smjeru
j suprotnom
t od
d masene sile.
il
r
f =0 Δp =0; p = const. u čitavom području.

Relativno mirovanje fluida pri translaciji

Šefko Šikalo 17

Horizontalno ubrzanje

ai= –a a Ako se tečnost ubrzava horizontalno,

ubrzanje inercijske sile također je
horizontalno, ali u suprotnom smjeru.
ϕ Kada se ono sabere s ubrzanjem
ar g
gravitacije, rezultatantno
ubrzanje tečnosti je usmjereno koso
prema dolje:
r r r
ar = ai + g ar = ai2 + g 2

Površina tečnosti se podešava okomito na smjer tog ubrzanja. Ugao prema

horizontali pod kojim površina stoji je:
a
tan ϕ = i
g
Zakon hidrostatskog pritiska vrijedi i ovdje, ali
se u njemu umjesto ubrzanja sile teže javlja
rezultantno ubrzanje, ar, a dubina d se mjeri u
smjeru normale na povrsinu a r
p = ρa r d
Šefko Šikalo 18

9
 3/14/2017

Pascalov zakon: Pritisak koji djeluje izvana na fluid u mirovanju širi se jednoliko po čitavom
području.
r F
f =0 p0 = 0 = const. u svim tačkama
A
F + ΔF
F → F0 + ΔF p = 0 = p0 + Δp = const. u svim tačkama
r A
f ≠0 grad (p +Δp) =grad p za Δp = const.

Hidraulička dizalica i prenos

pritiska u fluidu
F F A
p= 1 = 2 F2 = F1 2
A1 A2 A1
gdje je F2 veća sila

Šefko Šikalo 19

5) Granica dva fluida različite gustine se poklapa s izobarom

Dokaz:
r r r r r r
dp = ρ1 f ⋅ dr = ρ 2 f ⋅ dr ρ1 ≠ ρ 2 f ⋅ dr = 0
odnosno dp= 0; p= const
6) Na granici dva fluida pritisak je neprekidan ako se zanemari djelovanje površinskog napona.

Ravnoteža sila
lim ( p2 dA) = lim ( p1dA + ρ1 fdAh1 + ρ 2 fdAh2 ) = 0
h1 → 0 ; h2 → 0 h1 → 0 ; h2 → 0

p1 = p2
pa pa pa

r r r r r r r r
f =g f = g −a f = g + ω 2 rer
r r r r r
Sjetimo se jednačine ρa = ρf − gradp gradp = ρ ( f − a ) = ρf ′
Šefko Šikalo 20

10
 3/14/2017

Rotacija fluida.
Fluid u posudi rotira konstantnom ugaonom brzinom ω.
Čestice fluida miruju u koordinatnom sistemu koji je vezan za posudu.

Gustina masene sile je sada

r r r
f = g + ac
r
ac centrifugalno
t if l ubrzanje
b j
r r r
f = g + ac

se mijenja po smjeru i intezitetu

od ose rotacije do ruba posude.

U cilindričnom koordinatnom sistemu (gdje je koordinatni početak na dnu posude, a ose z i

r usmjerene kako je prikazano na slici) je r r
r r
f = ω 2 rer + 0 ⋅ eϕ + ( − g ) k
∂p r 1 ∂p r ∂p r
i gradijent pritiska gradp = er + eϕ + k
∂r r ∂ϕ ∂z
∂p 1 ∂p ∂p
Eulerove jednadžbe po komponentama su = ρω 2 r =0 = − ρg
∂r r ∂ϕ ∂z
Šefko Šikalo 21

Iz gornjih jednačina slijedi p = p(r,z). ∂p

Integracijom prve jednčine dobija se = ρω 2 r
∂r
r2 gdje je ψ(z) proizvoljna funkcija varijable z. Ako se navedeni izraz
p = ρω 2 +ψ (z)
2 uvrsti u treću jednačinu, dobijemo
dp dψ
= = − ρg ψ = − ρgz + C
dz dz
r2
Konačno, polje pritiska je definirano relacijom p ( r , z ) = − ρgz + ρω 2
+C
2
Konstanta integracije C se dobije iz poznatog pritiska u proizvoljnoj točki fluida (npr. na
površini fluida p=p0),
r2
p ( r , z ) = ρω 2 + ρg ( Z 0 − z ) + p0
2
Izobare, površine konstantnog pritiska, su rotacioni paraboloidi
ω 2r 2
z= + Z0
2g
Ako fluid ima slobodnu površinu, onda je ona izobara – rotacioni paraboloid.
Volumen rotacionog paraboloida jest pola volumena valjka visine ZR,

1 2 ω 2R2
VR = R πZ R ZR =
2 2g
Šefko Šikalo 22

11
 3/14/2017

r2
Diferenciranjem jednačine pritiska p (r , z ) = − ρgz + ρω 2 + C
dobijemo 2
dp = − ρgdz + ρω 2 rdr
Na horizontalnoj ravni dz=0, slijedi iz gornje jednačine dp/dr=ρω2r,
je veće od nula. Tako da, kako slika pokazuje, uslijed centrifugalnog
ubrzanja pritisak raste u radijalnom smjeru.

ω 2R2
ZR =
2g
Distribucija pritiska u fluidu koji rotira

Šefko Šikalo 23

Ravnoteža tečnosti u polju sile teže

r r r r r r
dp = ρf ⋅ dr dp = ρ (− gk ) ⋅ (dxi + dyj + dzk )
dp = − ρgdz p = − ρgz + C
Postavimo ishodište koordinatnog sitema u
tačku s poznatim pritiskom p0 pa vrijedi
za z = 0; p = p0 , što daje C = p0.
p = p0 − ρgz = p0 + ρgh ovo je osnovna jednačina hidrostatike.

Pritisak opada linearno s visinom, a raste

linearno s dubinom.
Alternativni oblik osnovne jednačine
hidrostatike
p p
+ z = 0 = const.
ρg ρg
z = geometrijska ili geodetska visina
p
je visina pritiska
ρg
p
+ z je piezometraska visina
ρg
Šefko Šikalo 24

12
 3/14/2017

U nestišljivom fluidu u mirovanju piezometrička visina ostaje konstantna u svim tačkama

fluida.
Princip spojenih posuda:
Slobodne površine homogene tečnosti otvorene prema istom pritisku leže u istoj
horizontalnoj ravnini u svim spojenim posudama.

Šefko Šikalo 25

Hidrostatski (fluidni) manometri

Mjerenje podpritiska
pA = pa + ρgh pA = pa − ρgh
pMA = pA − pa = ρgh > 0 pMA = pA − pa = − ρgh < 0
je nadpritisak je podpritisak

Manometar s dva fluida pI = pII

(obično se koristi živa
pA + ρgh = pa + ρ 0 gh0
koja ima veliku gustoću Diferencijalni manometer
da se poveća područje pA = pa + ρ0 gh0 − ρgh
mjerenja).

pA + ρ A ghA + ρ 0 gh0 = pB + ρ B ghB

Šefko Šikalo 26

13
 3/14/2017

Mjerenje pritiska krvi

Manžetna u koju se upumpava vazduh se stavlja na gornji dio ruke u nivou srca.
Naizmeničnim stiskanjem i opuštanjem gumenog balona pumpice, u manžetnu se
upumpava vazduh i u njoj stvara pritisak koji se prenosi i do glavne arterije i do
manometra. U trenutku kada ovaj pritisak postane veći od krvnog pritiska, krv ispod
manžetne prestane da struji. Nakon toga se počne sa ispuštanjem vazduha iz
manžetne i osluškuju se šumovi koji će označiti da je krv počela da struji ponovo.

Pritisak u krvi nije konstantan nego pulsira u

ritmu rada srca, i u svakom njegovom otkucaju
dostiže maksimum koji se naziva sistolni
pritisak (kada srce upumpava krv u krvotok), i
minimum koji je poznat pod nazivom dijastolni
pritisak (kada srce uvlači krv).

Šefko Šikalo 27

Mjerenje pritiska krvi

Kada, usljed ispuštanja vazduha iz manžetne pritisak u njoj opadne ispod pritiska u
arteriji, krv počinje u mlazu da struji kroz nju i u tom momentu se očitava sistolni
(gornji) pritisak, odnosno odgovarajuća visina stuba žive u manometru. Pri daljem
sniženju pritiska u manžetni, u stetoskopu se čuju ritmični pulsevi (u ritmu rada srca).

Prii snižavanju
P iž j pritiska
iti k u manžetni,
ž t i u jjednom
d
momentu će se pritisak u njoj izjednačiti sa
dijastolnim, što znači da se arterija potpuno
otvorila. Očitanje na manometru odgovara
donjem pritisku.
Tipične vrijednosti krvnog pritiska za odrasle
osobe su, gornji 120 mm Hg a donji 80 mm Hg
(120/80). Gornji pritisak ukazuje na efikasnost
srca pri pumpanju krvi u arterije
arterije, dok drugi daje
podatke o elastičnosti arterija koje na taj način
održavaju pritisak između otkucaja na, za
organizam
poželjnoj, vrijednosti.

Šefko Šikalo 28

14
 3/14/2017

Šefko Šikalo 29

Barometar

Isparavanje
pa = pv + ρ0 ghh
pv=pritisak zasićenja pare
T, °C Živa, pv, Pa
0 0.0211
40 0.8412

760 mm Hg = 101325 Pa
pritisak zasićenja
asićenja vode je oko 20
0 mm Hg
na sobnoj temperaturi, a 760 mm Hg na
100°C.

U ovom slučaju, živa će biti potisnuta dole na Visok pritisak pare

ostojanje 760 ‐ 630 mm. Pritisak zasićenja pare znači da je tečnost
ove tečnosti na temperaturi eksperimenta je isparljiva
130 mmHg. Šefko Šikalo 30

15
 3/14/2017

T(C) P(kPa) P(mm Hg) P(atm)

0 0.6113 4.5851 0.0060
5 0.8726 6.5450 0.0086
10 1.2281 9.2115 0.0121
15 1.7056 12.7931 0.0168
20 2.3388 17.5424 0.0231
25 3.1690 23.7695 0.0313
30 4.2455 31.8439 0.0419
35 5.6267 42.2037 0.0555
40 7.3814 55.3651 0.0728
45 9.5898 71.9294 0.0946
Zavisnost pritiska zasićenja vode od temperature
50 12.3440 92.5876 0.1218
55 15.7520 118.1497 0.1555
60 19.9320 149.5023 0.1967
°C kPa mm Hg 65 25.0220 187.6804 0.2469
120 196 849
196.849 1486 70 31.1760 233.8392 0.3077
140 358.137 2704 75 38.5630 289.2463 0.3806
160 611.728 4619 80 47.3730 355.3267 0.4675
180 990.022 7475 85 57.8150 433.6482 0.5706
90 70.1170 525.9208 0.6920
200 1529.627 11549
95 84.5290 634.0196 0.8342
1 torr=1 mmHg 100 101.3200 759.9625 1.0000

Šefko Šikalo 31

Sile fluida na ravnu površinu

r r
Na dio ravnine A treba izračunati silu F. Na dA djeluje sila dF u smjeru normale n
r r
dF = pdA n
Ukupna sila je (vektor normale u ovom slučaje
je konstanta): Fr = nr pdA
∫
A
dA
r
a intenzitet sile jednak je F = ∫ pdA
A
Za slučaj fluida konstantne gustoće u konstantnom
gravitacijskom polju pritisak je definiran relacijom
p = ρgh + p0 h = y sin α p = ρgy sin α + p0
Sada je sila
F = ∫ ( p0 + ρgy sin α )dxdy = p0 ∫ dA + ρg sin α ∫ ydA = p0 A + ρg sin α ∫ ydxdy
A A A A

Teorem o srednjoj vrijednosti daje ∫ ydxdy = yT A

A

gdje je yT ordinata težišta T(xT, yT) površine A. Slijedi formula za računanje sile na dio
površine A F = p0 A + ρg sin α ⋅ yT A
Šefko Šikalo 32

16
 3/14/2017

Centar pritiska
Centar pritiska je tačka P(xP, yP) za koju vrijedi M x = y P F
M y = xP F
gdje su Mx , My momenti oko ose‐x i ose‐y.
Kako je ukupni moment sile oko x‐ose promjenjive sile po površini A
M x = ∫ dM x = ∫ ydF = ∫ ypdA = ∫ y ( p0 dA + ρgy sin α ⋅ dA) = p0 ∫ ydA + ρg sin α ∫ y 2 dA
A A A A A A
ρg sin
i α ⋅ I xx + p0 yT A
yP F = ρg sin α ⋅ I xx + p0 yT A yP =
ρg sin α ⋅ yT A + p0 A
gdje je Ixx (moment inercije površine prema ose x) I xx = ∫ y 2 dxdy
A

Na analogan način moguće je dobiti i x‐koordinatu centra pritiska

xP F = ∫∫ xpdA = ρg sin α ∫∫ xydxdy + p0 ∫∫ xdxdy = ρg sin αI xy + p0 xT A
A A A

ρg sin α ⋅ I xy + p0 xT A I xy = ∫ xydxdy moment inercije površine na ose x i y

xP =
ρg sin α ⋅ yT A + p0 A A

Šefko Šikalo 33

Za slučaj da je vanjski pritisak p0 isti s obje strane plohe (slika) vrijedi:

F1 = p0 A + ρgyT A sin α F2 = p0 A
F1 − F2 = ρgyT A sin α
I xx ρgA sin α I
yP = = xx
yT A ⋅ ρg sin α yT A

Translacijom koordinatnog sistema x‐y u težište

površine A dobije se novi koordinatni sistem ξ‐η.
Ako se moment inercije Ixx izrazi pomoću
Pritisak p0 s obje strane plohe I xx = yT2 A + Iξξ
gdje je Iξξ moment inercije prema osi ξ koja
prolazi kroz težište površine, slijedi
yT2 A + Iξξ Iξξ
yP = yP = yT +
yT A yT A
gdje je Iξη moment inercije površine obzirom
I na koordinatni sistem koji prolazi kroz težište
Slično se dobije xP = xT + ξη
yT A površine. Izraze za moment inercije Iξξ i produkt
inercija Iξη za različite geometrijske figure
moguće je očitati u adekvatnoj literaturi.

Šefko Šikalo 34

17
 3/14/2017

Sile fluida na površinu

Na dio površine S, dS, djeluje sila dF u smjeru vektora normale
r r
dF = − pdS ⋅ n
r r r
Ukupna sila je F = − ∫ dF = − ∫ pn dS
S S
r r r r
Vektor normale je n = nx i + nx j + n x k
pri čemu je nx=cos α, ny=cos β, nz=cos γ, a α, β, γ uglovi koje
vektor normale zatvara sa koordinatnim osama. Sila po
komponentama:

Fx = ∫∫ pnx dS = ∫∫ pdydz Fy = ∫∫ pn y dS = ∫∫ pdzdx Fz = ∫∫ pnz dS = ∫∫ pdzdx

S Ax S Ay S Az

pri čemu su Ax, Ay, i Az odgovarajuće projekcije povtrine S na ravnine yz, xz i xy.

Šefko Šikalo 35

Sila potiska
Sila potiska je u stvari sila pritiska koja djeluje na neko tijelo koje je potpuno ili
djelomično potopljeno u tečnost.
Sila pritiska na potopljeno tijelo se
određuje izrazom
r r
F = − ∫ pn dA
A

s tim što je u ovom slučaju površina A

po kojoj se integrali polje pritiska
zatvorena površina,
r r r
P = − ∫ pn dA = − ∫ ( pa + ρgz )n dA
A A

ρ je gustina fluida

Slika A Sila potiska – sila pritiska na potopljeno tijelo

Iz teorije polja, integral po nekoj zatvorenoj površini se može transformisati u integral po
zapremini koja je ograničena tom površi (teorema Gauss–Ostrogradski),
r r r
∫ ( pa + ρgz )ndA = ∫ ∇( pa + ρgz )dV = ρg ∫ ∇zdV = ρg ∫ k dV = ρgVk
A V V V

Šefko Šikalo 36

18
 3/14/2017

Iz gornje dvije jednačine se dobije sila pritiska koja djeluje na potopljeno tijelo (sila potiska
ili uzgona),
r r
P = − ρgVk Pv = ρgV ρ je gustina fluida; V – zapremina tijela

Prema tome, na potopljeno tijelo djeluje sila pritiska usmjerena vertikalno naviše i ona je
jednaka težini tečnosti koja je tijelom istisnuta (Arhimedov zakon).
Sila potiska djeluje u težištu potopljene zapremine (tačka D na sl. A). S druge strane
težina tijela djeluje u težištu tijela (centar mase – tačka C) i usmjerena je vertikalno
naniže. Ako je tijelo homogeno, težina tijela i sila potiska potpuno potopljenog tijela
djeluju u istoj tački. Kod nehomogenog tijela te dvije tačke se ne poklapaju.
Može se pokazati da na djelimično potopljeno tijelo djeluje takođe sila potiska koja je
jednaka težini tijelom istisnute tečnosti,
Pv = ρgV p
usmjerena je vertikalno naviše. Zapremina Vp je zapremina potopljenog tijela.
Tačka u kojoj djeluje sila potiska u ovom slučaju nalazi se u težištu potopljene zapremine.

Slika B Sila potiska na djelomično

potopljeno tijelo

Šefko Šikalo 37

19