JOAN DUNAYER – SPECIZAM: DISKRIMINACIJA NA OSNOVI VRSTE 2009.

(„UVOD O
JEZIKU“ i „NOVI SPECIZAM“)
Upravo kada sam kao zagovornica prava životinja pomislila kako se pojam specizam sasvim dovoljno
uvriježio na ovdašnjim prostorima, a koji smo uglavnom prihvatili zahvaljujući Singerovoj knjizi
Oslobođenje životinja (1975), koja slovi kao Biblija animalističkoga pokreta, Joan Dunayer u svojoj
najnovijoj knjizi Speciesism, koja je posvećena "svim ne-ljudskim životinjama", a inače drugoj po redu
njezinoj knjizi o pravima životinja, provodi pomnu analizu navedenoga pojma. Prvo poglavlje,
naslovljeno "Definirani specizam", autorica otvara njegovom definicijom koju je sugerirao psiholog
Richard Ryder (inače, i tvorac navedene kovanice 1970. godine u letku istoimenoga naziva) i pritom
posebice secira definiciju spomenutoga pojma kako ju je osmislio bioetičar Peter Singer, te navedenim
definicijama pridodaje i definicije filozofa Toma Regana, filozofkinje Paole Cavalieri i sociologa Davida
Niberta. Analizom pet definicija pojma specizam Joan Dunayer detektira kako neke od spomenutih
definicija, a pritom se posebice zaustavlja na "vivisekciji" Singerove definicije, pokrivaju samo značenje
staroga specizma, a ne, dakle, i značenje novoga specizma, a koji prepoznaje i u etičkim strategijama
nekih od spomenutih autora, ali u prvome redu – Singera, koji danas figurira kao ključna figura
suvremenoga oslobođenja životinja. Podsjećam na Singerovu definiciju specizma iz Oslobođenja
životinja: "predrasuda ili stav ili pristranost u korist interesa članova nečije vlastite vrste, a protiv interesa
članova drugih vrsta". Pridodajem kako je Hrvoje Jurić kao konzultant za filozofiju i bioetiku u prijevodu
Coetzeejeve knjige Život životinjâ (preveo Petar Vujačić, "Uvod" i "Refleksije" prevela Giga Gračan,
AGM, Zagreb, 2004.) odabrao prilagođenicu speciesizam, dok, primjerice, Nikola Visković u knjizi
Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji iz 1996. godine uvodi prilagođenicu specizam i prevedenicu
vrsizam, u značenju diskriminacija životinja. Ukratko: knjiga Speciesism Joan Dunayer razotkriva kako
ljudi negiraju da sve ne-ljudske životinje (ili kako ih autorica imenuje – ne-ljudi/nonhumans) jednako
tako imaju pravo na slobodu i život kao i druga osnovna prava upravo iz jednoga razloga – specizma, i
zbog toga se nada da će pojam specizam – koji definira kao propust u stavu ili praksi da se odobri bilo
kojem ne-ljudskom biću jednako značenje i uvažavanje – postati uskoro poznata kao i druge riječi koje
izazivaju strahotu, kao, primjerice, rasizam i seksizam. I stoga je nakon napada na rasizam i seksizam
logično, kao što demonstrira autorica, provesti dosljednu negaciju specizma. Pritom pojam specizam Joan
Dunayer istražuje u okvirima filozofije, prava i aktivizma (obrane prava životinja) kroz tri kategorije: (1)
stari specizam koji ograničuje pravo samo na ljude, (2) novi specizam koji zastupa pravo samo za
nekoliko ne-ljudi, i to za one koji nalikuju ljudima i (3) nespecizam koji – za razliku od starog i novog
specizma – smatra da su sva ne-ljudska bića pravna bića, a ne ljudsko, naše vlasništvo. Tako propitivanje
specizma i nespecizma nakon uvodnoga poglavlja "Uvod o jeziku" i prvoga poglavlja "Definirani
specizam" autorica strukturira u tri cjeline: "Stari specizam", "Novi specizam" i "Jednakost životinja", a u
svakoj navedenoj cjelini analizira pripadnu filozofiju, pravo i obranu (aktivizam). U uvodnom poglavlju
"Uvod o jeziku", s obzirom na znanstvene činjenice, Joan Dunayer eksplicira zašto ljude uključuje u
"životinje", "sisavce", "primate" i "čovjekolike majmune" te ističe da neće govoriti o "ljudima i
životinjama", već o "ljudima i ne-ljudima". Pritom dokazuje da negativan prefiks u riječi ne-ljudi
(nonhumans) ne pokriva i ne priziva negativnu vrijednost, nego upravo kao i, primjerice, riječi neborac
(civil), neseksist pokriva neutralno i pozitivno značenje. A kako prema njezinim shvaćanjima kategorija
"životinje" uključuje ljudska bića, pojam prava ne-ljudi (nonhuman rights) rabi jedino onda kada se misli
na prava za ne-ljude/ životinje, a prava životinja (animal rights) kada upućuje na prava svih bića koja
osjećaju (dakle, uključujući i ljude), kao što je to u sintagmi pokret za prava životinja (animal rights
movement). Naime, zagovornici prava životinja ne traže da se prava ograniče na ne-ljude, već zahtijevaju
proširenje temeljnih prava ljudi na životinje/ne-ljude. Pritom napominje kako one organizme koji nemaju
živčani sustav, i zbog toga ne mogu osjećati, kao i sposobnost iskustva, te su bliske, primjerice,
bakterijama, isključuje iz rodnoga pojma "životinje". Stoga kad autorica govori o "životinjama" ili "ne-
ljudima", označava bića koja osjećaju, koja imaju živčani sustav. Kako su svi organizmi koji imaju
sposobnost osjećaja svjesna bića, jedinstvene individue i u moralnom su smislu osobe, kad govori o ne-
ljudskim bićima, podrazumijevano je da misli o njima kao o "bićima", "individuama" i "osobama".
Podsjećam da je Singer u Praktičnoj etici (1993) naglasio kako su samo neke ne-ljudske životinje osobe.
Prema navedenomu stoga Joan Dunayer koristi zamjenice on, ona ili ona/on – on/ona (u posljednjem ako
je riječ o hermafroditima) za svaku specifičnu ne-ljudsku individuu (dakle, zazire od upotrebe trećega
gramatičkoga roda it, koji je u engleskom jeziku određen za životinje). Isto tako autorica dosljedno
izbjegava eufemizme, u ovom slučaju sanitarne pojmove, koji prikrivaju, maskiraju specističku zloporabu
životinja te koristi, primjerice, pojam "vivisekcija", a ne "biomedicinsko istraživanje", sintagmu
"zatočeništvo u industriji prehrane i klanje", a ne "životinjska agrikultura". Razotkriva da je termin
domestikacija, zapravo, eufemizam za dugotrajno zatočenje i genetsku manipulaciju. Jednako tako i
akvarije i morske parkove (marine parks), u kojima su zatočene vodene životinje, imenuje sintagmom
"vodeni zatvori" (aquaprisons). Tragom navedenoga zaključuje kako oksimoron "humano klanje" ne
postoji, jer klanje nevinih je, naravno, nehumano, bez obzira primjenjuje li se manje okrutna metoda. Sve
navedene lingvističke činjenice ističe u spomenutom uvodu s obzirom na to da je njezina prva knjiga
Animal Equality: Language and Liberation (2001) isto tako istraživala vezu između standardnog
engleskog jezika i specističkog zlostavljanja. Ili autoričinom dijagnozom o stanju jezika i postupaka:
"Način na koji govorimo o drugim životinjama neodvojiv je od načina na koji postupamo s njima." Dakle,
knjigom Speciesism Joan Dunayer pokazuje da je ono što, primjerice, Richard Ryder, Peter Singer i Tom
Regan imenuju specizmom zapravo samo jedan tip specizma, i to onaj najstariji i najokrutniji, koji
autorica imenuje sintagmom stari specizam, utvrđujući kako većina ljudi pripada starim specistima s
obzirom na to da ne vjeruju da ne-ljudi moraju imati osnovna prava – pravo na slobodu i život. Za razliku
od starog specizma, novi specizam daje pravo samo nekim ne-ljudima, i to onima koji su nalik ljudima –
primjerice, čimpanzama, dupinima, uglavnom sisavcima. Naime, u Oslobođenju životinja Peter Singer,
između ostaloga, zapisuje utilitaristički kako "odbacivanje specizma ne povlači za sobom da svi životi
imaju jednaku vrijednost". Tako autorica razotkriva da bioetičar Singer, zapravo, zastupa novi specizam i
pritom razotkriva da Great Ape Project (podsjećam da je Singer predsjednik i suosnivač navedenoga
projekta) pokazuje novu specističku obranu s obzirom na zahtjev da se kategorija osobe primijeni samo
na nekoliko ne-ljudi. Naime, The Great Ape Project: Equality Beyond Humanity (1993), a čiji su urednici
Paola Cavalieri i Peter Singer, sugerira da veliki čovjekoliki majmuni (čimpanze, bonobo majmuni, gorile
i orangutani) moraju biti legalno kategorizirani kao osobe, a ne kao vlasništvo. Upravo u cjelini "Novi
specizam", i to u poglavlju o novoj specističkoj filozofiji, Dunayer najveću kritiku usmjerava na Singerov
utilitarizam preferencija, između ostaloga, upravo zbog njegova stava da je moralno prihvatljivo uzgajati
piliće, somove i druge nesisavce za klanje ako imaju ugodan život i ako "su ubijeni brzo i bezbolno".
Pridodajem kako je u prikazu knjige Animal Equality: Language and Liberty (2001) Joan Dunayer, što ga
je Singer napisao za Vegan Voice (prosinac – veljača, 2002), između ostaloga, porekao njezinu preporuku
kako bismo trebali upotrebljavati "potpuno iste jake riječi za ljudsku i ne-ljudsku patnju ili smrt". Naime,
Singer ističe kako, čitajući navedenu sugestiju svega nekoliko dana nakon ubojstva nekoliko tisuća ljudi u
Svjetskom trgovačkom centru, nije specistički misliti da je ovaj događaj veća tragedija od ubijanja/klanja
nekoliko milijuna pilića. Pritom autorica isto tako dijagnosticira kako neke organizacije za životinjska
prava, na žalost, djelomično potvrđuju svoje nakane. Zanimljivo je da i PETA-u (People for the Ethical
Treatment of Animals) Joan Dunayer uvrštava u kampanje za "dobrobit" životinja koje zahtijevaju manje
okrutno ubojstvo životinja. Primjerice, navedimo jedan primjer iz autoričine knjige. Naime, PETA-ina
kampanja, kojom je utjecala da McDonald's, Burger King i Wendy's, dobavljaju jaja i meso od dobavljača
koji slijede manje okrutne standarde zatočenja, hranjenja i klanja ne-ljudi, zapravo, je zamijenila samo
jedno nasilje drugim – istina, manje okrutnim nasiljem (ako nasilje uopće može biti oksimoronski manje
okrutno). Čini mi se da će knjiga Joan Dunayer o specizmu postati druga Biblija animalističkoga pokreta,
uz spomenutu utilitarističku knjigu Oslobođenje životinja Petera Singera, ali daleko radikalnija u
zahtjevima kada su u pitanju prava životinja; ako se – moramo pridodati – može uopće govoriti o
radikalnosti kada su u pitanju NEČIJA PRAVA, a što na našim prostorima od nedavno dokazuje udruga
Prijatelji životinja.
SPECIZAM (definicija)
Godine 1970. psiholog Richard Ryder skovao je riječ specizam u letku istoga imena. Iako nije izričito
definirao termin, ukazao je da specisti povlače oštru moralnu razliku između ljudi i svih ostalih životinja.
Specizam je propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristike tipične za neku vrstu, bilo
kojem svjesnom biću prida jednaki obzir i poštovanje. Drugim riječima, specizam je diskriminacija na
osnovi vrste.
Specizam je propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristike tipične za neku vrstu, bilo
kojem svjesnom biću prida jednak obzir i poštovanje.[1] Drugim riječima, specizam je diskriminacija na
osnovi vrste. Termin je skovao britanski psiholog Richard D. Ryder 1970. kako bi ukazao na oštru
moralnu razliku koju specisti povlače između ljudi i svih ostalih životinja. Ryder je u knjizi Animal
Revolution: Changing Attitudes towards Speciesism (1975.) istaknuo kako pripadnost vrsti nije valjani
kriterij za diskriminaciju. Poput rase ili spola, vrsta označava fizičke i druge razlike, ali ne poništava
glavnu sličnost koju dijele sva svjesna bića - sposobnost osjećanja boli.
Pojam je popularizirao australski filozof Peter Singer 1975. u knjizi Oslobođenje životinja (u Hrvatskoj
objavljena 1998. godine). Poput Rydera, i Singer smatra da su sposobnost za patnju i uživanje dovoljni
kriteriji da se nekom biću prizna pravo na jednako uvažavanje. Singer ne negira postojanje razlika između
ljudi i drugih životinja, ali te razlike ne bi trebale biti preprekom proširenju osnovnog načela jednakosti
na ne-ljudske životinje.[2] Proširenje osnovnog načela jednakosti na druge skupine ne znači da sve
skupine moraju imati potpuno ista prava. Na primjer, budući da psi ne mogu sudjelovati na izborima,
nema smisla za njih zahtijevati biračko pravo. Smatrati pripadnost vrsti etički relevantnom kategorijom za
Singera predstavlja neutemeljenu predrasudu, ekvivalentnu rasizmu ili seksizmu, koji također uzimaju u
obzir etički neutralne razlike poput rase ili spola.
Američki filozof Tom Regan tvrdi kako sve životinje imaju inherentnu vrijednost i da im ne smijemo
pridavati manju važnost zbog percipiranog manjka racionalnosti, istovremeno pripisujući maloj djeci i
mentalno nesposobnima veću vrijednost isključivo na temelju pripadnosti ljudskoj vrsti. Regan zagovara
zakonska prava i jednak moralni obzir za sva bića koja su "subjekti života" sa sposobnošću doživljavanja.
Osnovno pravo bića koja su subjekti života je pravo da nikad ne budu tretirani kao sredstva za ciljeve
drugih. Slijedeći taj princip, Regan smatra da bismo trebali prestati s iskorištavanjem životinja za
prehranu, eksperimentiranje, odijevanje ili zabavu.
Joan Dunayer kritizirala je Singera i Regana nazivajući njihovu teoriju prava životinja "novim
specizmom" jer zagovaraju prava samo za neke ne-ljudske životinje, prvenstveno za one čije
karakteristike i ponašanje najviše sliče ljudskima. Njezinim riječima, "oni životinjski svijet gledaju kroz
hijerarhiju, s ljudima na vrhu".[3] Dunayer smatra da potencijalna ljudska superiornost nad ostalim
životinjama u određenim sposobnostima (npr. jezičnim ili mentalnim) ne daje čovjeku pravo na veći
moralni obzir ili veću zakonsku zaštitu. Sva svjesna bića - ona koja imaju mozak - trebaju imati prava i
biti ravnopravna. Dajući svjesnim bićima status pravne osobe, Dunayer smatra da bi trebalo postati
nezakonito da bilo koji čovjek:
 kupuje, prodaje, razmnožava, izlaže, zatvara, uskraćuje ili muči bilo koje ne-ljudsko biće
 upotrebljava bilo koje ne-ljudsko biće u pokusu koji se ne provodi radi potencijalne vlastite koristi
te individue
 prisili bilo koje ne-ljudsko biće da radi, nastupa, natječe se ili pruža bilo koju uslugu ljudima
  namjerno ubije bilo koje ne-ljudsko biće, osim radi okončanja njegove patnje koja se čini
neizlječivom, radi sprječavanja njegovog parazitiranja, ozljeđivanja ili ubijanja nekog, ili radi
sprječavanja nečije neminovne smrti uslijed izgladnjelosti
 namjerno ozlijedi bilo koje ne-ljudsko biće, osim radi nečije obrane
 upleće se u normalne lovne i druge prirodne djelatnosti među slobodno živućim ne-ljudima
 uzima, namjerno oštećuje ili namjerno razara išta što ne-ljudi proizvode ili stvaraju unutar svojih
prirodnih staništa
namjerno razara ili radikalno mijenja bilo koje "neizgrađeno" stanište
10 PRIMJERA SPECIFIČKOG ODNOSA S KOJIMA SE SVAKODNEVNO SUSREĆEMO
Kada god vidite pticu u kavezu, ribu u posudi ili ne-ljudskog sisavca na lancu, gledate specizam. Ako
vjerujete da pčela ili žaba imaju manje prava na život i slobodu negoli čimpanza ili čovjek, ili smatrate da
su ljudi superiorni drugim životinjama, potpisujete specizam. Ako posjećujete vodene zatvore i zoološke
vrtove, idete u cirkuse koji sadrže 'točke sa životinjama', nosite ne-ljudsku kožu ili dlaku, ili jedete meso,
jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam. Ako zagovarate 'humanije' klanje pilića ili
manje okrutno zatočivanje svinja, vi održavate specizam. Ne-ljude se nevine zatvara. Ne-ljude je
dopušteno prisilno razmnožavati i uzgajati. Ne-ljude se smije nekažnjeno ubijati (osim kad predstavljaju
nečije vlasništvo pa se time ljudima nanosi materijalna ili emocionalna šteta). Ne-ljude je dopušteno
loviti. Ne-ljude se smije primoravati na izvođenje zabavnih točaka za ljudsku razonodu. Ne-ljude se smije
uprezati u težak rad ili koristiti kao pomagalo invalidnim ljudima. Ne-ljude se smije mučiti, rezati,
injektirati kemikalijama, bakterijama i virusima da bi se zadovoljila ljudska radoznalost. Dok ljudi
'umiru', za ne-ljude se kaže da su 'uginuli', 'krepali', 'crknuli'. Štoviše, ako se želi nekog čovjeka uvrijediti,
o njegovoj se stvarnoj ili zazvanoj smrti govori upravo pomoću glagola rezerviranih za ne-ljude ('Crk'o,
dabog da...', 'Krepao je napokon.') Nadalje, prema važećoj jezičnoj normi samo se za oduzimanje života
čovjeku kaže da je riječ o 'ubojstvu' ili 'umorstvu', premda su i sam čin i posljedica smaknuća jednaki i u
slučaju čovjeka i ne-čovjeka. K tome, samo mrtav čovjek je 'mrtvac', 'leš', 'truplo', a ne-čovjek 'lešina',
'crkotina', 'strvina'. Ubijanje neudomljenih životinja u državnim skloništima naziva se eufemistički
'uspavljivanje'. Slično je i s tjelesnom funkcijom donošenja podmlatka na svijet. Dok se za ljude kaže da
'rađaju', ne-ljudi se 'kote'
STAROSPECIZAM
On ograničava pravo samo na ljude. Starospecisti vide ne-ljude i ljude kao temeljno različite te ne vjeruju
da bilo koje ne-ljudske životinje trebaju imati zakonska prava ili da zaslužuju onoliko moralnog obzira
koliko i ljudi (pravo na život i slobodu). Starospecisti se odnose spram ne-ljudi kao prema nekome s malo
važnosti ili bez nje. Smatraju prihvatljivim ubijati i na druge načine ozljeđivati ne-ljude kako bi poslužili
ljudskim ciljevima. Iz njihova gledišta, ne-ljudi postoje radi ljudskog zadovoljstva i upotrebe, čineći
jednu skupinu pogodnu za izrabljivanje. Argumenti: „ne marim“, „tako kaže Biblija“, „oni nisu
individue“, „ljudi imaju jedinstvene karakteristike“
NOVOSPECIZAM
Novospecisti zagovaraju prava za samo neke ne-ljude, one čije misli i ponašanje najviše nalikuju
ljudskima. Oni održavaju moralnu podjelu između ljudi i većine ostalih životinja, koje manje vrednuju.
Nadalje, pridaju veći moralni obzir i jača temeljna prava ljudima nego bilo kojim drugim životinjama.
Oni životinjski svijet gledaju kroz hijerarhiju, s ljudima na vrhu. Za njih su neke životinje „jednakije od
drugih“. Singer govori o pravima ljudi, dr. velikih čovjekolikih majmuna i eventualno drugih sisavaca.
VLADAVINA ČOVJEKA: KRATKA POVIJEST SPECIZMA (PETER SINGER –
„OSLOBOĐENJE ŽIVOTINJA“)
Odlomak „Vladavina čovjeka. Kratka povijest specizma“ iz knjige Oslobođenje životinja, koja je P.
Singera učinila poznatim u široj javnosti, pod filozofsku lupu stavlja genezu zapadnjačkog specizma koji
australijski etičar misli kao moralnu favorizaciju jedne vrste živih bića – one ljudske – na osnovu puke
biološke činjenice pripadanja jednoj – ljudskoj – vrsti živih bića. Presudnu ulogu u tom procesu odigrala
je hrišćanska religija sa svojim judaističkim i antičkim nasleđem, a najniža tačka u odnosu prema „ne-
ljudskim životinjama“ prema autoru je dosegnuta u kartezijanskoj misli koja životinje shvata kao mašine
ostavljene u nemilosti surovih eksperimentisanja. Najniža tačka donela je i najavu preokreta u odnosu
prema životinjama, jer su eksperimenti izneli na videlo bitnu neuro-fiziološku sličnost patnje životinja sa
patnjama ljudi, koja prema Singerovom mišljenju do danas nije donela dovoljno praktično poboljšanje u
našem ophođenju prema životinjama i to pre svega kada je reč o ishrani. Ante Čović u članku „Biotička
zajednica kao temelj ljudske odgovornosti za ne-ljudska živa bića“ Singerovu kritiku specizma približava
„teorijskom apsurdizmu“ i tvrdi da „naš pokušaj teorijskog zasnivanja odgovornosti čovjeka za ne-ljudska
živa bića polazi od metodološke pretpostavke da je nužno uvažiti nepobitnu asimetričnost u osobinama
čovjeka i ne-ljudskih živih bića, te da je jedino na specijesističkim razlikama moguće zasnovati
odgovornost čovjeka za ne-ljudska živa bića uopće“3 . Ta odgovornost u pojedinačnim slučajevima ne
može biti egalitaristička, već će se voditi hijerarhijom same zajednice života, dok jednakost mora biti
uspostavljena kada je u pitanju ophođenje sa vrstama živih bića. One ne smeju biti instrumentalizovane!
Orijentir na tom nivou odgovornosti prema Čoviću bi trebao biti „bio-etički imperativ“ koji je još 1927.
godine formulisao Fric Jar (Fritz Jahr): „Poštuj svako živo biće u načelu kao svrhu u sebi i po mogućnosti
postupaj sa njim kao sa takvim“.
KULTURNA ZOOLOGIJA (Nikola Visković, Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i što je
čovjek životinji
Kulturna zoologija nastoji odgovoriti na pitanje "Što je životinja čovjeku, a što je čovjek životinji?".
Drugim riječima: kakav položaj životinja zauzima u ljudskoj kulturi, te kakav je utjecaj ljudske kulture na
egzistenciju životinjskih vrsta i jedinki? Međutim, pojavljuje se veliki paradoks. Čovjek najprije
transformira, muči i ništi prirodu, ali odmah zatim isto to vrednuje, odjednom osjeća nostalgiju, osjeća
krivnju, osjeća strah, pa je onda na različite načine pokušava zaštititi. Na tom (prividnom) paradoksu
počiva zadaća kulturne zoologije: ona dokumentira, istražuje i normira kako ono konstruktivno, tako i
ono destruktivno. Polazi od znanja da je Homo sapiens nastao evolucijom u redu primata, u početku tek
viša životinja, a potom biće koje stječe univerzalne sposobnosti i potrebe – što je njegova biološka slabost
i istovremeno temeljna kulturna prednost. Kulturna zoologija obrađuje različite teme: od prisutnosti
životinja u različitim segmentima ljudske kulture (u mitologiji, religiji, filozofiji, prirodnim
znanostima, sociologiji, povijesti, umjetnosti, jezikoslovlju…), preko ključnih područja stradanja
životinja (u kojima je čovjek usavršio i učinio moralno prihvatljivima masovno iskorištavanje, mučenje i
ubijanje životinja: od znanstvenih pogona i prehrambene industrije do lova i zooloških vrtova), sve do
različitih mogućnosti njihove zaštite (s naglaskom na etiku, pravo i animalistički aktivizam). Nasuprot
toj činjeničnoj sveprisutnosti životinjskog u povijesti čovječanstva, za naše vrijeme je ipak karakteristično
naglo potiskivanje životinja iz mnogih temeljnih ljudskih djelatnosti (npr. rada u poljodjelstvu) gdje ih
sada zamjenjuju novi strojevi i proizvodi. Posljedice su toga kako fizičko nestajanje mnogih životinjskih
vrsta i rasa što su u prošlosti okruživale čovjeka, tako i činjenica da sve više ljudi životinje općenito
doživljava kao nevažna, daleka, apstraktna ili tupa bića.
KULTURNA ANIMALISTIKA (ANIMAL STUDIES)
Kulturna animalistika bavi se interdisciplinarnim, multidisciplinarnim i transdisciplinarnim propitivanjem
kulturnoanimalističkih tema u književnosti, folkloristici, etnologiji i kulturnoj antropologiji. Istražuje
različite aspekte odnosa čovjeka i životinje koji se sagledavaju u okvirima suvremenih i povijesnih
kulturnih praksi. Područje animalistike objedinjuje i teorijske radove i društveni aktivizam i pravno-
političku regulaciju pitanja koja se tiču životinja (zoopravo, zooetika, kulturna zoologija itd.). Uklapa se u
suvremene socioekološke i bioetičke istraživačke napore probijanja iz stanja kulture prema temi
životinjstva i uopće prirodnim osnovama kulture. To je područje koje danas stavlja na okup autore iz
dosad "nekompatibilnih" područja sa zajedničkim ciljem premašivanja sveopeg kulturološkog
antropocentrizma, odnosno biološke zadatosti vrsta, te je time u punom smislu u domeni zanimanja
antropologije (kako god da je shvaali). Životinjske spoznaje, u najširem smislu, su ulozi pokreta
proučavanja animalističkih društvenih znanosti iz bilo koje dane perspektive (ili projekta) za životinjske
studije (kulturnu animalistiku) kao diskurzivnu formaciju. Vrijedi se zapitati kakve vrste spoznaje mi kao
ljudi ikada možemo imati o drugim vrstama, ali ne na račun otkrivanja što se događa kada se odmaknemo
od proučavanja životinja iz bilo koje uvriježene metodologije do zamišljanja nas samih ako radimo unutar
(pa čak i protiv) novo oblikovanog diskurzivnog područja koje spaja složene i različite konstrukcije o kao
i metode za proučavanje životinja. Čovjek zamjećuje sličnosti sa životinjskim svijetom, primjerice, u
načinu organizacije života (životinje žive u čoporima) ili brige o mladima, i to je bilo važno za
poistovjećivanje sa životinjom zaštitnikom.
ZELENI KULTURNI STUDIJI (definicija)
Zeleni kulturni studiji su interdisciplinarna znanost o kulturnim objektima, značenjima i akcijama koje su
usko povezane svojim implikacijama uz politiku zaštite okoliša, tj. uz razumijevanje i poboljšanje odnosa
između ljudi i mjesta, krajolika i multi-ekoloških odnosa koji se međusobno isprepliću. Termin „zeleni“ i
njegova primjena u proučavanju kulture općenito se odnosi na zalaganje za zaštitu okoliša, odnosno
ekološku politiku. Zelena politika je široki spektar koji uključuje dubinske biocentrične/ekocentrične
ekologije, eko-feministe, socio-ekologiste, eko-socijaliste, eko-anarhiste, aktiviste ekološkog prava itd.
1. simbolizacija – zoo-simbol (Perun – grom)
2. eksploatacija
ANTROPOMORFIZAM (definicija i primjeri)
Antropomorfizam je, pripisivanje ljudskih osobina predmetima, pojavama, događajima i životinjama, no
ovdje se shvaća isključivo kao pripisivanje ljudskih osobina životinjama. Karakteristika antropomorfizma
je da se svi ti fenomeni simbolički prikazuju sa ljudskim karakteristikama (lice, odjeća i sl.), odnosno
tumače kao ličnosti sa ljudskim motivima. Antropomorfizam ima drevnu tradiciju, odnosno predstavlja
karakteristiku gotovo svih svjetskih mitologija, kao i dijela religija. Pojavljuje se u obliku basni, a u
modernom dobu predstavlja karakteristiku dječje književnosti. „Antropomorfiziranje“ je zapravo prirodna
ljudska tendencija koja se smatra rezultatom čovjekove percepcije i koja postoji kako bi se čovjek lakše
snašao u kompliciranom svijetu. Smatra se da je uključivanje životinja u ljudski svijet, tj. njihovo
pripitomljavanje i dresiranje, dokaz antropomorfizacije. U basnama, bajkama i dječjoj književnosti
pojavljuju se likovi životinja koji govore, misle i osjećaju: lija je lukava; vuk je neiskren, opasan,
brutalan; lav je hrabar; zmija je podmukla i prijetvorna, mokar kao miš itd. (npr. Knjiga o džungli, Alice u
zemlji čudesa, Miševi i mačke naglavačke; Disney – Mickey Mouse, Pajo Patak, Duško Dugouško; Hello
Kitty   Mi Ke – japanski bobtail cat)
ZOOMORFIZAM (definicija i primjeri)
Zoomorfizam se shvaća kao pripisivanje životinjskih osobina ljudima. Ponekad je teško jednoznačno
odrediti radi li se o zoomorfizmu ili antropomorfizmu pa se smatra da je zoomorfizam naličje
antropomorfizma. To je pridavanje nekih stvarnih ili zamišljenih svojstava životinja čovjeku riječju ili
slikom (tjelesna snaga, letenje, zvjerska agresivnost, plodnost, hrabrost, lukavost itd.) To su osobine
kojima se ljudi dive ili od kojih strepe, žele ih i prisvajaju kao moći ili ih vide kao zlo zbog kojeg je
potrebno ispaštati, egzorcizirati ga i pobijediti. Primjeri su: lavlja snaga, plemenitost, hrabrost, brzina
pantere, lak kao jelen (hitar, brz), brz kao zec.
IZVORIŠNE RELIGIJE
1. MITOLOGIJA PRIRODE (Friedrich Max Muller) – Perun (bog groma), Indra, Zeus, Jupiter
2. ANIMIZAM (Edward B. Tylor)
3. TOTEMIZAM (William Robertson Smith, James Frazer)
- dolazi od izraza ototeman u jeziku američkih indijanaca
- totem = Ojibwe (on/ona je moj rođak)

KRATAK SADRŽAJ FILMA EARTHLINGS:

- Narator filma je Joaquin Phoenix, holivudski glumac i aktivist za prava životinja. Film je većinom
sniman skrivenim kamerama kako bi se prikazala okrutnost prema životinjama koju nekada ne
primjećujemo. Prvi dio filma odnosio se na kućne ljubimce, njihovo pripitomljavanje i na njihov život u
ljudskim domovima, azilima, štenarama. U drugom dijelu filma mogli smo vidjeti način na koji se ubijaju
životinje radi hrane. Prikazane su snimke skrivenih kamera na kojima se vide nehumani uvjeti u kojima
životinje žive i brojni bolni načini ubijanja životinja za potrebe prehrambene industrije.
SIMBOLIKA NOSOROGA T.GOTOVCA, ZAGREB VOLIM TE.
- Gotovac je svoju akciju kasnije nazvao punim nazivom: Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta
( Zagreb, volim te…). Jommage Howardu Hawksu i njegovu filmu Hatari!.Gotovčev lik na jednoj
fotografiji u performansu podsjetio ga je na nosoroga, žuđeni plijen lovaca u filmu „Hatari!“ Howarda
Hawksa. Nosorog je čista i iskrena životinja koja ide samo naprijed. Hatari na svahiliju znači poziv u
pomoć te je rekao da je ovo bio rad koji je isto poziv u pomoć. On je, dodaje, usamljeni nosorog koji ne
zna što se sa sobom.
TRI STUPNJA ISTINE U PRIHVAĆANJU NOVIH DRUŠTVENIH POKRETA PO ARTHURU
SCHOPENHAUERU:
- Ismijavanje, žestoko protivljenje i prihvaćanje.
TKO JE MEĐU PRVIMA POVEZAO ANALOGIJU IZMEĐU HOLOKAUSTA I KLAONICA?
- Isaac Bashevis Singer
KOJI SU NAČINI NA KOJE ISKORIŠTAVAMO ŽIVOTINJE?
- Kućni ljubimci (petšizam), hrana, odjeća, industrija zabave i farmaceutska industrija.
ALTAMIRA
Altamira (Španjolski za 'pogled u vis') je diluvijalna špilja u Španjolskoj poznata po Paleolitskim slikama
i crtežima na zidovima koji prikazuju divlje sisavce i ljudske ruke. Nalazi se kraj grada Santillana del Mar
u pokrajini Santander. Špilja sa slikama proglašena je 1985. god. UNESCOvom Svjetskom baštinom.
Arheološkim iskapanjima tla špilje pronađeni su bogati nalazi iz ranog Solitrena (prije 18,500 godina) i
kasnog Magdalena (između 16,500 i 14,000 godina). Prednost lokacije špilje je u bogatstvu divljači koja
je pasla u dolini ispod planine, kao i blizina morske hrane s obale. Prije 13,000 godina lavina kamenja je
zapečatila otvor špilje i tako je sačuvana unutrašnjost do slučajnog otkrivanja 1876. god. (palo drvo je
odgurnulo kamenje s otvora špilje).
Slikarije konja, koza i otisci ruku u negativu potječu iz solitrenskog razdoblja, dok slikarije bizona i
apstraktni crteži potječu iz magdalenskog razdoblja. Umjetnici su koristili ugljen i boju okra ili hematita,
a često su grebali i razrjeđivali boje na stijeni kako bi dobili varijacije u intenzitetu i stvorili tonove
(chiaroscuro). Istovremeno su iskorištavali prirodne obrise u stijenama da dobiju trodimenzionalne efekte
na figurama. Polikromni svod je najupečatljiviji dio koji prikazuje bizone u različitim pozama
(pojedinačno i u skupinama) u mirovanju i pokretima, s izvanrednim smislom za zapažanje i osobnošću
pojedinih likova. Mnoge špilje u Španjolskoj su oslikane u isto vrijeme, ali niti jedna s takvom vještinom
i u tolikom opsegu kao što je Altamira.
Tijekom 70tih godina 20. st., slikarije su toliko bile oštećene vlažnim zrakom usljed pretjeranog broja
posjetilaca da su je morali zatvoriti 1977. (otvorena 1982.). Danas je posjeta ograničena na nekoliko
posjetitelja dnevno i čeka se u prosjeku tri godine. Replika špilje, koja je 2001. napravljena u neposrednoj
blizini špilje (autori Manuel Franquelo i Sven Nebel), omogućuje ugodniju posjetu , kao i pogled na
skulpture portreta koje nisu vidljive na autentičnoj lokaciji.
Postoje i druge replike u Nacionalnom španjolskom muzeju u Madridu i u Deutsche Muzeju u Münchenu
(dovršeni 1964.), i u Japanu (dovršena 1993.). Mnogi umjetnici su posjetili Altamiru, a nakon svog
posjeta Picasso je navodno izrekao: "poslije Altamire, sve je dekadencija" no ne postoji nikakva
dokumentacija niti izjave niti njegovog posjeta Altamiri.
Neke slikarije su postale popularan dio španjolske kulture. Logo koji koristi autonomna pokrajina
Cantabria za promicanje turizma regije je baziran na bizonu iz Altamire. Bisonte (Španjolski za 'Bizon'),
španjolska marka cigareta se također koristila paleolitskim figurama bizona za svoj logo.
LIKOVNI ZOO: VIZUALNA ANIMALISTIKA
- životinja omogućava čovjeku (umjetniku) da se primakne bliže onome što ljudsko biće ne može
razumjeti
- Joseph Benys – mrtvi zec, kojot (performans)
Coyot: „I like America, America likes me!“
- Traveleri, „Oni će doći“, 16. 12. 1922. / MAGARAC ili „Dečki, najbolje da bežite!“
- Osnivači avangarde, bježe u Beograd i tamo osnivaju zenitizam
REKLAMNI ZOO
- Goffman – „Reklame i rod“
- Ljubičasta krava „Milka“ (milch + kakao); hrvatski mit = Suchardov sin je obožavao Milku Trninu
- Meluzina (Starbucks) – Meluzina kao jedan od simbola korporativnog kapitalizma – politički,
ekonomski mit
- Danas arhaični mit kako bi se prikrila kolonijalna priča o prekomorskoj povijesti kave (1971. / 2011.)
- Carol J. Adams – ANTROPORNOGRAFIJA
- „Pornografija mesa“ (knjiga) – žena tretirana kao komad mesa (Crnkinje), životinje seksualizirane
- Gregor i Janko – optužbe za sotonizam zbog ulaska životinje u Crkvu (2013.)
- Leo Burnett – neotenija (Gregor)
- EKOKRITIKA – književna djela u kojima pisci prikazuju životinje
- Brand životinje
- Douglas Rushkoff – Izluđivanje - zašto slušamo što nam oni kažu
- Jaques Derrida – upozorio na životinjski holokaust („Životinja koja, dakle, jesam!“)
- Descartes – životinja nema duše, možemo njima manipulirati
- Desmond Morris – čovjek je „goli čovjekoliki majmun“
- Pet = companion (Singer, Regan) – novi specisti – knjiga „Oslobođenje životinja“ 1975.
- Dihotomija – pripadnost divljoj misli, a ne pitomoj