GRAĐANSKI SUDSKI POSTUPAK

1. Pojam subjektivnog građanskog prava i njegova povreda

Subjektivno pravo predstavlja pravnu moć koja se sastoji od jednog ili više ovlaštenja.
Npr., sadržaj prava vlasništva čini ovlaštenje vlasnika da svoju stvar posjeduje, da se njome
koristi i raspolaže u granicama zakona. Norme materijalnog prava regulišu nastanak,
promjenu i prestanak subjektivnih prava. Zasnivanjem određenog građanskopravnog
odnosa subjekti prava stiču određena prava i obaveze. U određenom građanskopravnom
odnosu može doći do toga da se subjekti prava ne ponašaju u skladu sa svojim pravima i
obavezama i da time povređuju, ugrožavaju ili osporavaju subjektivna građanska prava
drugog učesnika građanskopravnog odnosa.

Povreda subjektivnog prvaa je najčešći razlog za traženje pravne zaštite. Do toga će doći,
npr., kada treće lice protivpravno zadrži ili oduzme vlasniku posjed stvari, zbog čega nije
u mogućnosti da vrši pravna ovlaštenja korištenja i raspolaganja sa svojom stvari.
Moguće je da jedan subjekt prava traži otklanjanje stanja koje je stvoreno protivpravnim
ponašanjem kojim nije povrijeđeno subjektivno pravo. Pravnoj zaštiti ima mjesta i kad je
subjektivno pravo samo ugroženo. Nosilac prava u ovom slučaju traži zaštitu da bi učinio
izvjesnim postojanje prava i time otklonio uzrok koji bi mogao dovesti do njegove
povrede.

Nosiocu subjektivnog prava u slučaju njegove povrede, ugrožavanja ili osporavanja

pripada zahtjev za prinudno ostvarenje subjektivnog prava. Pravnu zaštitu pruža sud u
građanskom sudskom postupku samo po zahtjevu nosioca prava.

2. Pravo na pravnu zaštitu

Pravo na pravnu zaštitu je samostalno subjektivno pravo koje pripada svim licima koja
tvrde da imaju potrebu za pravnom zaštitom. Ovo pravo je zagarantovano Ustavom i ima
sva obilježja javnog subjektivnog prava. Pravo na pravnu zaštitu kao subjektivno ptavo
treba razlikovati od subjektivnog građanskog prava. Pravo na pravnu zaštitu ostvaruje
se pred nadležnim sudom u odgovarajućem sudskom postupku. Pravo na pravnu zaštitu
postoji i kad subjektivno građansko pravo ne postoji (npr., kad se tražena pravna zaštita
sastoji u zahtjevu da se utvrdi da subjektivno pravo ne postoji ili da pravni odnos ne
postoji). Razlika između prava na pravnu zaštitu i subjektivnog prava ispoljava se i u
tome što nosilac može biti odbijen sa zahtjevom ako sud utvrdi da mu ne pripada pravo.

3. Potreba za pružanjem pravne zaštite

Sud pruža pravnu zaštitu samo kad postoji stvarna potreba za pružanjem pravne zaštite.
Da bi sud pružio pravnu zaštitu, mora istovremeno da postoji individualni i društveni
interes. Individualni interes za pružanjem pravne zaštite postoji ako lice koje traži
pravnu zaštitu ima konkretan pravni interes. Društveni interes postoji kad je traženje
pravne zaštite društveno opravdano i kad se pravna zaštita ne može ostvariti na drugi
način, već jedino uz angažovanje suda.

U određenim slučajevima postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite nosilac

prava ne mora dokazivati, jer se njegovo postojanje pretpostavlja po zakonu (npr.,
podnošenje tužbe na osudu za činidbu). Moguće je i da ne postoji potreba za pružanjem
pravne zaštite. To će biti slučaj kada je zahtjev bagatelan, nesrazmjerno male vrijednosti
da bi bilo opravdano angažovanje suda i u odnosu na troškove koji će nastati u postupku
dokazivanja.

Potreba za pružanjem pravne zaštite je opšti uslov za pružanje pravne zaštite i opšta
procesna pretpostavka za preduzimanje svih parničnih radnji. O postojanju pravnog
interesa za pružanje pravne zaštite sud vodi računa po službenoj dužnosti.

4. Dužnost suda da pruži traženu pravnu zaštitu

Kad sud utvrdi da postoji stvarna potreba za pružanjem pravne zaštite, dužan je da
zahtjev za prinudno ostvarenje prava uzme u razmatranje i da ocijeni njegovu
osnovanost. Dužnost suda da pruži pravnu zaštitu nastaje od momenta kada je zaštita
zatražena. Ovu dužnost sud ima prema svim strankama, jer one imaju pravo na jednaku
pravnu zaštitu. Sud je dužan da odluku donese u razumnom roku. Na ovaj način sud vrši
sudsku funkciju, koja mu je Ustavom i zakonom povjerena.

Sud pruža pravnu zaštitu suvžbjektivnih građanskih prava u parničnom, vanparničnom i

izvršnom postupku. U kojem će sudskom postupku sud pružiti pravnu zaštitu, zavisi od
prirode sporne stvari. Ta stvar može biti parnična, vanparnična i izvršna, i shodno tome
ostvaruje se u odgovarajućem postupku. Parnični i izvršni sudski postupak pokreću se
po zahtjevu stranaka, dok se neki vanparnični postupci pokreću po prijedlogu učesnika
ili ih sud pokreće po službenoj dužnosti.