Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

Urednik
BRANIMIRA VALIĆ

Recenzenti
Dr. TOMISLAV CVITAŠ
Dr. NIKOLA KALLAY

Fotografije
BRANKO GAVRIN

LEKSIKON
Likovni urednik
ŽIVKO HARAMIJA

Lektor
PAVICA HROMIN

Objavljivanje fotografija starih mjernih uređaja

omogućili su Povijesni muzej Hrvatske, Muzej

MJERNIH za umjetnost i obrt u Zagrebu i Samoborski

muzej u Samoboru.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i

sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK 389(036)

JEDINICA JAKOBOVIĆ, Zvonimir

Leksikon mjernih jedinica / Zvonimir
Jakobović ; [fotografije Branko Gavrin]. - 3.
izd. - Zagreb : Školska knjiga, 1991. - 131 str.,
[6] listova s tablama u bojama : ilustr. ; 20 cm

Bibliografija: str, 129-131.

ISBN 86-03-00356-4

Naslovna stranica
Vaga nejednakih krakova sa zdjelicom i
pomičnim utegom, iz god. 1840 (u nekim
krajevima zvana kantar)
Samoborski muzej u Samoboru

ZVONIMIR JAKOBOVIĆ, dipl. inž.

III. izdanje

ŠKOLSKA KNJIGA ZAGREB - 1991

1
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
PREDGOVOR
Leksikon mjernih jedinica, u ovom obliku,
namijenjen je širokom krugu čitatelja kako bi
im pružio jezgrovitu i kratku informaciju o
mjernim jedinicama i osnovnim mjeriteljskim
pojmovima. Zato su ti pojmovi opisani kratko i
jednostavno te, koliko je bilo moguće, na
jednak način.
U knjigama i priručnicima osnovni mjeriteljski
pojmovi izloženi su po logičnom, suvislom
slijedu. U njima je, osobito nestručnjaku, teško
brzo naći tumačenje nekog pojma, naziva
jedinice i si. Zato sam osnovne pojmove:
nazive, znakove i definicije jedinica obradio na
najjednostavniji, leksikonski način. Tako je
čitatelju omogućeno da o pojmu sazna osnovnu
informaciju samo na osnovi njegova naziva,
bez ikakva popratnog podatka. Upravo se
nalazimo u vremenu intenzivnog usvajanja
Međunarodnog sustava mjernih jedinica (SI) i
napuštanja mnogih starih i stranih jedinica. Na
to nas obavezuje i Zakon o mjernim jedinicama
i mjerilima. Ipak, nije neobično da i onima koji
bi, po svojoj struci, morali biti upućeni u
osnovne pojmove mjeriteljstva često nije jasno
koje su to zakonite mjerne jedinice, da li samo
Sl-jedinice, ili su osim njih dopuštene još neke,
kako se prelazi s nezakonitih na zakonite
jedinice, kako se ispravno izražavaju mjerni
podaci, itd. Poteškoće nastaju posebno zbog
ispreplitanja različitih struka, jer su se u
pojedinim strukama razvili osebujni načini
mjerenja i navođenja mjernih podataka. Osobito
je teško nestručnjacima, jer se i u
svakodnevnom životu, od trgovine do sredstava
javnog informiranja, često susrećemo s nejasno
ili pogrešno navedenim podacima.
Knjiga se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu su
sustavno izloženi osnovni mjeriteljski pojmovi,
bez kojih bi bilo znatno otežano razumijevanje
mnogih definicija i opisa jedinica. Drugi dio je
abecedni popis naziva i znakova mjernih
jedinica i osnovnih mjeriteljskih pojmova u
vezi s jedinicama. U trećem su tablice u kojima
su razvrstane mnoge navedene jedinice a i neke
koje nisu u abecednom popisu.
Abecedni popis jedinica sadrži nazive,
definicije i znakove jedinica te osnovne
2
napomene o njima a osim toga upućuje na
slične ili srodne jedinice. Obuhvaćene su i
posebno istaknute zakonite jedinice, a to su
jedinice Međunarodnog sustava, iznimno
dopuštene jedinice izvan Međunarodnog
sustava i predmeci za tvorbu decimalnih
jedinica. Osim njih obuhvaćene su i mnoge
stare i strane jedinice, koje se još mogu naći u
literaturi. To je učinjeno zato što bi bila velika
pogreška da se, u najboljoj namjeri, pri
dosljednom usvajanju Međunarodnog sustava
zaborave sve stare jedinice, jer su u njima
izraženi podaci mjerenja i istraživanja do našeg
vremena, dakle golemo znanstveno i stručno
bogatstvo. Obuhvaćene su, nadalje, i stare
domaće ili udomaćene jedinice koje su se, osim
nekoliko izuzetaka, napuštale još nakon
usvajanja Metarskog sustava. No mnoge od njih
dio su kulturne baštine, nalaze se u narodnoj i
starijoj književnosti, a većinom su nepoznate
mlađim generacijama. Osim mjernih jedinica
fizikalnih veličina obuhvaćeni su još neki
osnovni mjeriteljski pojmovi, biografski podaci
o znanstvenicima po kojima su nazvane
imenovane jedinice, te omjerne (brojčane)
jedinice. Tako je učinjeno zato da se upotpuni
informacija jer će mnogi čitatelj očekivati da
nađe upravo te pojmove u ovom leksikonu.
Nazivi jedinica pretežno su pisani fonetski, iako
ih poneki autori pišu i izvorno (etimološki).
Razlog tome je što nazive jedinica usvajaju ne
samo jezici struka nego i živi, govorni jezik,
dakle oni postaju dio svakog jezika. To su
obično nazivi iz romanskih ili germanskih
jezika, strani duhu slavenskih jezika, pa su
fonetiziranjem prilagođeni hrvatsko-srpskom
književnom jeziku. Samo tako se nazivi
jedinica lako dekliniraju i od njih tvore drugi
oblici. Fonetizirani su prema postojećim
rječnicima i dosadašnjim običajima. Mnoge
upotrijebljene mjeriteljske nazive treba shvatiti
kao uobičajene ili kao prijedloge, a konačni sud
svakako treba da daju jezični stručnjaci. Od
fonetiziranja se odstupilo samo kod izrazito
stranih jedinica koje nisu bile, niti će ikada biti,
usvojene u hrvatsko-srpskom književnom
jeziku, na primjer kod naziva tzv. engleskih i
američkih jedinica.
Znakovi jedinica po međunarodnom dogovoru,
dani su prema izvornom načinu pisanja naziva.
Samo je nekoliko jedinica kod kojih nastupa
razlika prema fonetskom načinju pisanja, npr.
džul (J), vat (W), kandela (cd).
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

U abecednom popisu navedeni su i izvorni

nazivi jedinica, iza kojih se upućuje na fonetski
naziv, npr. watt t vat.
Leksikon mjernih jedinica načinjen je u želji da
se što lakše i brže usvajaju jedinice
Međunarodnog sustava, kao prvi korak prema
svjetskom mjeriteljskom jedinstvu.
Zahvaljujem recenzentima M. Brezinšćaku i T.
Cvitašu koji su mi pomogli korisnim
primjedbama, J. Živkoviću za korisne rasprave
o nazivlju, te izdavaču koji se prihvatio
izdavanja ovog leksikona upravo u vrijeme
dosljednog usvajanja Međunarodnog sustava
mjernih jedinica.
U Samoboru, u svibnju 1980.
Z. J.
Zahvalan sam svima koji su svojim savjetima
pomogli da ovo drugo izdanje bude bolje,
posebno recenzentima T. Cvitašu i N. Kallayu,
a izdavaču Školskoj knjizi što se odlučila na
novo izdanje.
U Samoboru, u ožujku 1987.
Z. J.
Predgovor trećem izdanju
Zadovoljni što se Leksikon sve više
upotrebljava prepuštamo čitateljima i njegovo
treće izdanje. Nakon izlaska drugog,
dopunjenog izdanja, nisu se dogodile važnije
promjene u međunarodnom standardiziranju
mjernih jedinica. Zato ovo treće izdanje izlazi
nepromijenjeno, samo s ispravljenim
zapaženim pogreškama.

Predgovor drugom izdanju

U Samoboru, u siječnju 1991.
U razdoblju nakon izlaska prvog izdanja Z. J.
Leksikona mjernih jedinica zbilo se u području
mjernih jedinica nekoliko bitnih događaja. Na
17. generalnoj konferenciji za mjere i utege
održanoj 1983. godine, prihvaćena je nova
definicija metra, osnovana na brzini svjetlosti.
To je bilo razdoblje intenzivne primjene
Međunarodnog sustava mjernih jedinica i
napuštanja mnogih izvansustavnih, "starih"
jedinica. Danas se već sa zadovoljstvom može
reći da je prilagođavanje na "nove" mjerne
jedinice bilo bezbolnije nego što su to mnogi
očekivali.

Godine 1984. izašao je i novi Zakon o mjernim

jedinicama i mjerilima, koji je donio neke
promjene u zakonitim jedinicama.

Zbog svega toga je Leksikon u nekim

pojedinostima postao nesuvremen.

U novo, dopunjeno i nešto izmijenjeno izdanje

Leksikona unesene su formalne promjene koje
slijede iz novog Zakona, dodano je novo
poglavlje u kojemu su detaljnije obrađene
zakonite mjerne jedinice, ispravljene su
pogreške zapažene u prvom izdanju te unesene
još neke mjerne jedinice.

3
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Sadržaj
Predgovor
Predgovor drugom izdanju
Predgovor trećem izdanju
Uvod
Postanak mjerenja
Svjetsko mjerno jedinstvo
Mnoštvo mjernih podataka
Osnovni mjeriteljski pojmovi
Veličine, mjerenje, jedinice
Prikazivanje veličina i jedinica
Relativnost izbora veličine i jedinice
Stari mjerni sustavi
Povijest mjernih jedinica
Stare domaće jedinice
Metarski sustav mjernih jedinica
Jedinice vremena
Kalendar
CGS-sustav mjernih jedinica
Tehnički sustav mjernih jedinica
Angloamerički sustavi mjernih jedinica
Giorgijev ili MKSA-sustav mjernih
jedinica
Međunarodni sustav mjernih jedinica (SI)
Opća svojstva Međunarodnog sustava
Osnovne jedinice Međunarodnog sustava
Dopunske jedinice Međunarodnog sustava
Izvedene jedinice Međunarodnog sustava
Jedinice Međunarodnog sustava
posebnim nazivima
Zakonite mjerne jedinice
Decimalne jedinice
Iznimno dopuštene jedinice
Seksagezimalni sustavi
Kombinirane jedinice
Brojčane jedinice
Posebne mjerne jedinice
Stupnjevi mjernih ljestvica
Tipografske mjerne jedinice
Navođenje mjernih podataka
Algebarsko navođenje podataka
Označavanje mjernih jedinica nedovoljnim
skupom znakova
Tablično navođenje podataka
Grafičko prikazivanje podataka
Abecedni popis mjernih jedinica
Tablice mjernih jedinica
Tablica 1. Osnovne SI-jedinice
Tablica 2. Predmeci za tvorbu decimalnih
jedinica
Tablica 3. Nazivi decimalnih brojeva većih
od milijuna
Tablica 4. Izvedene Sl-jedinice s posebnim
nazivima i znakovima
Tablica 5. Iznimno dopuštene jedinice
izvan Međunarodnog sustava
Tablica 6. Neke stare jedinice
Tablica 7. Posebni nazivi brojčanih jedinica
logaritamskih veličina
Tablica 8. Posebne jedinice
Tablica 9. Astronomske jedinice duljine
Tablica 10. Prastare domaće i udomaćene
jedinice
Tablica 11. Angloameričke jedinice duljine
Tablica 12. Angloameričke jedinice
ploštine
Tablica 13. Angloameričke jedinice
obujma
Tablica 14. Angloameričke jedinice mase
Tablica 15. Neke jedinice mehanike
angloameričkoga koherentnog masenog
sustava
Tablica 16. Prastare ruske jedinice
Tablica 17. Milje
Tablica 18. Beaufortova skala jakosti vjetra
Tablica 19. Alkoholometrijski stupnjevi
s smjese alkohola i vode
Tablica 20. Tipografske mjerne jedinice
Tablice prirodnih konstanti
Tablica 21. Osnovne prirodne konstante
Tablica 22. Mase elementarnih čestica u
mirovanju
Tablica 23. Standardizirane konstante
Tablica 24. Energetski ekvivalenti
Dodatak
Tablica 25. Neispravni i nezakoniti znakovi
nekih mjernih jedinica koji se često
upotrebljavaju
Literatura
4
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
UVOD
Suvremenici smo ostvarenja tisućugodišnje
želje čovječanstva da radi što boljeg
međusobnog razumijevanja podatke o ovom
našem materijalnom svijetu izražava na jednak,
svima razumljiv način. Mjerenje je čitanje tog
materijalnog svijeta, i zato je prvi korak u
nastojanju za međusobnim razumijevanjem da
navođenje podataka tih mjerenja bude svima
jasno i razumljivo.
Postanak mjerenja
Mjerenje i razmjena mjernih podataka počeli su
davno prije mjeriteljskih zavoda i mjeriteljstva
kao znanstvene discipline. Počelo je u tami
prahistorije kad je naš predak, noseći nekoliko
kamenčića u šaci, prenosio drugome
informaciju da je na nekom proplanku upravo
onoliko životinja za lov koliko on pokazuje
kamenčića, da mu treba toljaga debela "kao
ruka", da se nešto dogodilo prije toliko izlazaka
Sunca, itd. Ljudi su odavno uvidjeli da je
jednoznačno prenošenje mjernih podataka vrlo
važno u svakodnevnom životu, u opisivanju
svijeta oko nas, pri razmjeni dobara, rada i si.
Koliko sežu u prošlost pisani spomenici, a tome
je desetak tisuća godina, znamo da su se ljudi
ne samo dogovarali, nego da su već u prvim
državnim zajednicama zakonima propisivali
upotrebu određenih mjera, tijela koja u sebi
utjelovljuju određeni iznos neke fizikalne
veličine, duljine, obujma, težine itd. Originali
tih mjera čuvali su se kao svetinje u
hramovima, a njihove kopije izlagale na
trgovima, spomenicima, u hramovima, svima
na znanje i upotrebu. Nepoštovanje tih mjera
značilo je kršenje zakona, čak i svetogrđe, a
krivci su se drastično kažnjavali. O ispravnosti
primjene mjera i postupaka mjerenja ovisio je
državni poredak, pouzdanost trgovinske
razmjene, plaćanje poreza, raspodjela zemlje,
uroda, ratnog plijena itd.
S razvojem spoznaja o materijalnom svijetu, s
razvojem tehnike i tehnologije razvijalo se i
mjeriteljstvo. Po razvijenosti mjeriteljstva može
se procijeniti stupanj materijalne kulture neke
civilizacije.
5
Svjetsko mjerno jedinstvo
S razvojem komuniciranja između ljudi,
gradova, država i kontinenata moralo se
ujednačavati mjeriteljstvo. Zamisao o
jedinstvenom mjerenju pojavila se u Francuskoj
u 18. st. a počela se ostvarivati odmah poslije
francuske revolucije. Svjetsko mjerno jedinstvo
započelo je Konvencijom o metru (1875), ali je
općenito prihvaćeno tek 1960-ih godina kad je
gotovo u cijelom svijetu usvojen Međunarodni
sustav mjernih jedinica.
Termin mjerno jedinstvo upotrebljava se u
raznim značenjima [37]. Iz teksta Zakona [3]
slijedi da je mjerno jedinstvo jedinstvena
primjena utvrđenog sustava mjernih jedinica i
mjerila. Međunarodni definicijski mjeriteljski
rječnik [36] nema termina mjerno jedinstvo
nego za pojam koji se doskora tako nazivao
donosi termin sljedivost (engl. traceability),
definirajući ga da je to "svojstvo mjernog
rezultata da se slijedom neprekinutog lanca
usporedbi oslanja na odgovarajući etalon,
obično na međunarodni ili državni."
Primjena Međunarodnog sustava nije samo
primjena jedinstvenog sustava mjernih jedinica.
To je samo prvi korak u nastojanju da se
postigne svjetsko mjerno jedinstvo, u
nastojanju da svaki mjerni podatak koji ljudi
međusobno razmjenjuju bude svakome
pristupačan, razumljiv i vjerodostojan. Posve je
jasno da je ostvarenje te zamisli dugotrajan
posao, da se pri tome nailazi na mnoge
poteškoće, i da ga ne može obaviti samo jedna
generacija.
Mnoštvo mjernih podataka
Procjenjuje se da se u razvijenim zemljama
dnevno po stanovniku obavlja nekoliko
desetaka znanstvenih, tehničkih i svakodnevnih
mjerenja. Nadalje, pretpostavlja se da se u
raznim strukama upotrebljava oko dvije tisuće
fizikalnih veličina, i nekoliko stotina izvedenih
jedinica. Mjerni podaci tog mnoštva mjerenja
navode se nazivom i znakom veličine, nazivom
i znakom jedinice, brojčanom vrijednosti u
obliku decimalnog broja ili razlomka, te još
drugim popratnim podacima. Za navođenje
najjednostavnijih veličina može se, po najblažoj
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

procjeni, očekivati prosječno 10…20 različitih

mogućnosti navođenja mjernih podataka, s tim OSNOVNI MJERITELJSKI POJMOVI
što se miješaju nazivi, znakovi i pisanje
brojeva, kako to pokazuje vrlo jednostavan
primjer: Veličine, mjerenje, jedinice

napon = 1,5 milivolta U =1,5 milivolta Promatrajući materijalni svijet oko sebe, čovjek
napon = 1,5 mV U =1,5 mV uspoređuje elemente toga svijeta. Svaki od tih
napon = 1,5 • 10-3 volta U = 1,5 • 10-3 volta elemenata, a to su tijela, tvari, pojave među
napon = 1,5 • 10-3 V U = 1,5 • 10-3 V njima ili stanja u kojima se nalaze, ima mnoga i
napon = 0,0015 volta U = 0,0015 volta različita svojstva. Svojstva su, na primjer, oblik
napon = 0,0015 V U = 0,0015 V tijela, obujam tijela, gustoća tvari, trajanje
napon = 3/2 milivolta U = 3/2 milivolta pojave itd. Čovjek uspoređuje ta svojstva, i pri
napon = 3/2 mV U = 3/2 mV
tome ima smisla samo uspoređivanje istovrsnih
napon = (3/2) • 10-3 V U = (3/2) • 10-3 V
svojstava, na primjer težinu kamena i težinu
napon = 1500 mikrovolta U = 1500 mikrovolta
štapa. Uspoređivanje težine kamena i duljine
napon = 1500 µV U =1500 µV, itd.
štapa nema smisla. Pri uspoređivanju se
općenito jedno tijelo, stanje ili jedna pojava i
Svaki od navedenih ili sličnih načina je
njihovo odgovarajuće svojstvo uzimaju kao
ispravan, ali takva raznovrsnost navođenja
polazno ili referentno.
podataka može izazvati mnoga
nerazumijevanja, teškoće u snalaženju,
Postoje opća svojstva, koja ima svaki element
pogreške pri prepisivanju podataka itd. Osim
materijalnog svijeta (npr. svako tijelo ima neki
ispravnih postoje i mnogi neispravni načini. Da
oblik, svaka tvar ima neku gustoću, svaka
navedemo samo miješanje naziva i znakova
pojava traje neko vrijeme), posebna svojstva,
predmetaka i jedinica:
što ih imaju samo neki elementi (samo su neka
napon = 1,5 miliV U =1,5 mikroV, itd.
tijela pravilnog oblika, samo su neke tvari
radioaktivne, samo se neke pojave pravilno
Ovdje nisu uzete u obzir složenije veličine,
ponavljaju) i povremena svojstva, koja ima
vektori, općenito tenzori, navođenje točnosti
element samo u nekim stanjima (tijelo je samo
mjerenja, statističke pouzdanosti i mnogo
u nekim stanjima naelektrizirano, tvar je samo u
drugih važnih detalja. Zato se može slobodno
nekom stanju tekućina). Međutim, postoje dvije
procijeniti da se oko dvije tisuće veličina
bitno različite skupine mnogih svojstava
navodi na oko 20…40 tisuća ispravnih načina, a
elemenata materijalnog svijeta. Zaključak o
sigurno i na desetke tisuća neispravnih načina.
uspoređivanju svojstava jedne od tih skupina
Treba, nadalje, računati i na poteškoće s
ovisi o osobnom, subjektivnom stavu, ukusu,
različitim nazivima istih fizikalnih veličina, a
raspoloženju, itd. Takva svojstva (npr. ljepota,
da se i ne govori o upotrebi različitih jedinica.
dobrota, udobnost, itd.) pripadaju u područje
U takvoj raznovrsnosti načina navođenja
duhovne kulture čovjeka. Drugu skupinu čine
mjernih podataka mora se izgubiti i stručnjak.
svojstva koja se mogu usporediti potpuno
Zato je za pouzdano i jednoznačno navođenje
objektivno, svakom dokazivo, neovisno o
mjernih podataka jedini put dogovaranje
ukusu, stavu ili raspoloženju. Sve objektivno
jednoznačnih naziva, tvorbe naziva i znakova
iskustvo o materijalnom svijetu čovjek stječe
fizikalnih veličina i njihovih jedinica, pisanja i
uspoređivanjem takvih svojstava. Treba
svakog drugog prikazivanja tih podataka.
zapaziti da postoje i takva svojstva koja su
izvorno objektivna, ali o njima svaki pojedinac,
Insistiranje ne samo na sadržajno, nego i na
zbog posebnosti naših osjetila, stječe u biti
formalno jednoznačnom načinu navođenja
drukčiji, dakle subjektivni dojam, i te je
mjernih podataka jedini je postupak pouzdanog
dojmove vrlo teško objektivno uspoređivati. To
prenošenja ispravne, točne i svakome
su, na primjer, glasnoća zvuka, boja svjetla,
razumljive informacije. O tome je do danas
klima prostora, okus hrane, itd. Pri objektivnom
postignut jedino gotovo potpun međunarodni
uspoređivanju svojstava čovjek se obično pita
dogovor o primjeni Međunarodnog sustava
koliko je nešto veliko, pa se svojstva koja se
mjernih jedinica.
mogu objektivno uspoređivati zovu fizikalne

6
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

veličine ili samo veličine. Veličine su, na jedinica tih veličina mogu se jednostavnim
primjer, duljina, masa, temperatura, napon, itd. matematičkim operacijama izvesti jedinice svih
drugih složenih veličina. Skup takvih,
Postupak kojim se saznaje vrijednost fizikalne međusobno povezanih jedinica zove se sustav
veličine zove se mjerenje. Uspoređivanje mjernih jedinica ili mjerni sustav.
istovrsnih veličina zove se izravno mjerenje. Pri
tome se jedna veličina koja se uspoređuje
odabire kao polazna ili referentna veličina, i
ona se zove mjerna jedinica, ili samo jedinica,
te fizikalne veličine. Tijelo koje utjelovljuje
mjernu jedinicu zove se mjera. Mjerna jedinica
i mjera dva su pojma koja se često pogrešno
poistovjećuju. Na primjer, mjerni štap dug
jedan metar jest mjera kojom se utjelovljuje
jedinica duljine metar. Rezultat mjerenja
iskazuje se izjavom koliko mjerena veličina
sadrži odabranih jedinica, ili koji je dio
odabrane jedinice. Vrijednost fizikalne veličine
potpuno je određena tek s najmanje dva
podatka, brojčanom vrijednosti (iznosom) i
jedinicom (koliko i čega), dakle općenito:
veličina = brojčana vrijednost × jedinica.
Treba uočiti da su brojčana vrijednost i
jedinica, pri izražavanju nekoga konkretnog
mjernog podatka, uzajamno ovisan par
podataka, te da se promjenom jedinice mijenja i
brojčana vrijednost. Na primjer, duljina nekog
štapa mjerena metrom iznosi 1,4 metra, mjerena
korakom 2 koraka, mjerena pedljem 10 pedalja,
itd. Samo je neke veličine uputno mjeriti
izravno, dakle uspoređivanjem s istovrsnom
veličinom odabranom za jedinicu i realiziranom
nekom mjerom. Mnogo je više takvih veličina
koje je jednostavnije mjeriti posredno,
mjerenjem onih veličina od kojih su sastavljene
i računanjem iz nekih poznatih zakonitosti. To
je posredno mjerenje. Tako je brzina gibanja
definirana omjerom prijeđenog puta i proteklog
put
vremena, dakle: brzina = . Jedinice Povezanost među jedinicama može biti kakva
vrijeme god, i u prošlosti je često bila vrlo složena.
pojedinih veličina međusobno se odnose na Danas izgrađujemo sustave u kojima su jedinice
jednak način kao i te veličine, jer su one samo međusobno jednostavno povezane, pa se
odabrani iznosi tih veličina. Zato će i jednadžba sustavom naziva suvisli, skladni ili koherentni
među jedinicama imati potpuno jednak oblik skup mjernih jedinica. Za osnivanje sustava
kao i jednadžba medu veličinama, dakle: mjernih jedinica dovoljne su u mehanici samo
jedinica puta tri, a u svim drugim područjima četiri osnovne
jedinica brzine = .
jedinica vremena jedinice. Skladan sustav mjernih jedinica može
Postoji samo nekoliko veličina koje se ne mogu se izgraditi pomoću bilo koje tri, odnosno četiri
razlučiti na jednostavnije veličine. Takve nam dogovorom odabrane osnovne jedinice.
se veličine nameću kao iskustvene činjenice. To
su, na primjer, duljina, masa, vrijeme,
temperatura, količina elektriciteta. Odabiranjem

7
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Prikazivanje veličina i jedinica
Osnovni elementi mjerenja, fizikalne veličine i
njihove jedinice, prikazuju se na nekoliko
načina: nazivima, znakovima, crtežima, itd.
Naziv fizikalne veličine, kao i svaka druga riječ
u jeziku, nastaje dogovorom. Pri tome se
najčešće uzimaju riječi iz jezika, i to tako da im
se daje određenije značenje. Tako u govornom i
književnom jeziku riječi sila, snaga, jakost,
energija imaju slična značenja. Pri izboru neke
od tih riječi za naziv fizikalne veličine nastoji
se da se jednim nazivom naziva samo jedna
veličina, i obratno, da jedna veličina ima samo
jedan dogovoreni naziv. Tako se geometrijska
udaljenost između dviju točaka zove duljina.
Ali kao i u svakom jeziku, postoje istoznačnice
ili sinonimi, riječi koje označuju isti pojam ili
neku posebnost unutar istog pojma. Tako se
duljina, u posebnim značenjima, zove i širina,
visina, dubina, put, razmak, itd. Uputno je,
svakako, da se jedna od tih istoznačnica
dogovorom odabere i standardizira kao opći
naziv te veličine. Time se izbjegavaju
nejasnoće i postiže veća pouzdanost u
navođenju mjernih podataka.
Znak fizikalne veličine (oznaka, simbol)
upotrebljava se u znakovnom načinu pisanja.
Za znakove veličina upotrebljavaju se velika ili
mala slova latinske abecede, ćirilskih azbuka te
grčkog i hebrejskog alfabeta. Nastoji se da se
taj znak sastoji od jednog slova i da na neki
način podsjeća na naziv veličine koju označava.
Na primjer, duljina se općenito označava
slovom l, prema latinskom nazivu longitudo.
Dakako, zbog opasnosti od ponavljanja znaka,
to je moguće provesti samo za neke veličine.
Pobliži podaci koji se u nazivu navode riječima
uz znak se navode indeksima ili eksponentima.
Na primjer, prva duljina (l1 ili l'), druga
temperatura (t2 ili t"), početno vrijeme (t0), itd.
Brojčana vrijednost fizikalne veličine najčešće
se navodi algebarski, posebnim brojevima
pisanim na neki pregledan način, ali u mnogim
primjenama i grafički, crtežom u označenom
mjerilu, posebno kada se prikazuje ovisnost te o
nekoj drugoj fizikalnoj veličini.
Naziv jedinice također nastaje dogovorom. Pri
tome naziv složene, izvedene jedinice sadrži
8
nazive onih jedinica od kojih je sastavljena i
način kako se one odnose. Na primjer, naziv
jedinice brzine sadrži naziv jedinice duljine,
jedinice vremena i njihova odnosa: metara u
sekundi, kilometara na sat, itd. Ako je naziv
složene jedinice nepregledan, posebno ako se
često upotrebljava, tada se on u nekom sustavu
mjernih jedinica imenuje, u naše vrijeme
najčešće prema zaslužnim znanstvenicima.
Danas postoji, u nekoliko mjernih sustava,
samo nekoliko desetaka jedinica s posebnim
nazivima.
Znak jedinice također se upotrebljava u
znakovnom načinu pisanja. Znakove jedinica
čine velika ili mala slova latinske abecede i
slovo omega (Ω) grčkog alfabeta. Znak se
najčešće sastoji od jednog slova, i to početnog
slova naziva jedinice na francuskom jeziku.
Ako je to slovo već upotrijebljeno, tada se
upotrebljava još jedno, i to malo slovo. Tako
znak jedinice vat (watt) jest W, a jedinice
veber (weber) jest Wb.
Nekada su se jedinice označavale i nekim
posebnim znakovima, samima ili dodanima
slovnom znaku. Od toga se do danas zadržalo
označavanje jedinica kuta podignutim crticama
ili kružićima i dodavanje podignutog kružića
znakovima raznih stupnjeva, na primjer za
Celzijev stupanj znak je °C. Treba uočiti da su
fizikalne veličine, njihovi nazivi i znakovi samo
preporučeni, najviše da su u nekim zemljama
standardizirani. Jedinice, njihovi nazivi i
znakovi međunarodno su dogovoreni te,
prilagođeni jeziku ili jezicima pojedine zemlje,
propisani državnim zakonima. Takve se
jedinice zovu zakonite mjerne jedinice, te
jednako tako zakoniti nazivi i znakovi mjernih
jedinica. Da bi se međusobno razlikovali
znakovi fizikalnih veličina i znakovi mjernih
jedinica, znakovi veličina pišu se kurzivnim
(kosim) slovima, a znakovi jedinica uspravnim
slovima, npr. masa m, metar m, gravitacijsko
ubrzanje g, gram g, obujam V, volt V.
U jezicima s drugim pismima (npr. ćirilicom)
upotrebljavaju se za znakove veličina i jedinica
također slova latinske abecede i grčkog
alfabeta, ali i slova domaćeg pisma (npr.
ćirilske azbuke), i to obično u široj primjeni. Na
žalost, upotrebljavaju se i mješovito, pa na to
treba paziti (npr. u ruskoj literaturi U = 12 B, u
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
značenju: napon od 12 volta). Naš Zakon [3]
određuje da se i u ćirilskom pismu znakovi
jedinica pišu latinicom.
Relativnost izbora veličine i jedinice
Pri izabiranju fizikalnih veličina i njihovih
jedinica treba uočiti važnu činjenicu, iako
rijetko isticanu, da to izabiranje ovisi o
praktičnosti ili čak o mogućnosti mjerenja.
Ljudi od davnine mjere, pa tako i mi danas
mjerimo, ako je moguće, onu veličinu koja nas
zanima. Često to nije moguće, ili je
nepraktično, pa se tada mjeri neka druga
veličina koja dovoljno dobro opisuje traženu
veličinu. Zato se tražena veličina često
karakterizira jedinicom izmjerene, dakle neke
druge veličine, što nije ispravno, ali je uz druge
određene uvjete praktično.
Zoran primjer toga događa se u svakodnevnom
životu. Jedno od osnovnih svojstava robe koje
nas zanima jest "koliko je ima", dakle, uvjetno
rečeno, "količina" robe. Taj je pojam veoma
teško definirati općenito, još teže ga je mjeriti.
Zato sebi pomažemo uglavnom na tri načina.
Ako su to podjednaki, svima poznati predmeti,
onda se obično iskazuju brojem komada, ako su
to tekućine ili sitni zrnati predmeti, iskazuju se
obično obujmom, a ako su to nejednaki i
nepravilni predmeti, onda se obično iskazuju
masom koja se u svakodnevnom životu naziva i
težinom. Na primjer, u izjavama "tri kocke
šećera", "decilitar vina", "žlica soli", "kilogram
mesa", itd., ne zanima nas ni broj komada, ni
obujam, ni masa, nego nam ti podaci samo
zorno opisuju koliko toga ima. Pri tome je vrlo
važan osjećaj za iznos fizikalne veličine, a on
ovisi o tradiciji, običajima i navikama neke
sredine.
Upravo je interesantno kako su se ljudi u toku
povijesti snalazili i smišljali jednostavna
iskazivanja svojstava. Ni nama danas nije
neobično da se, na primjer u planinarstvu,
duljina puta iskazuje vremenom potrebnim da
se prijeđe taj put (uz neku prosječnu brzinu), da
se ploština mnogih proizvoda (npr. tkanina)
iskazuje duljinom (uz poznatu širinu), da se
cijena mnoge robe iskazuje s obzirom na ono
svojstvo koje se lakše mjeri ali koje je manje
važno pri upotrebi ili uopće nije važno (npr. po
masi cijevi ili žice, iako je važnija duljina), itd.
9
Kao u ovim jednostavnim primjerima, jednako
je tako u raznim strukama i znanstvenim
disciplinama.
Takvi primjeri pokazuju da je pri izabiranju
fizikalne veličine koja će se mjeriti i pri izboru
njezine jedinice vrlo važan iskustveni osjećaj
"koliko toga ima", "koliko to iznosi", itd. Tako
se stari načini mjerenja i iskazivanja mjernih
podataka, stare jedinice i stari nazivi vrlo dugo
zadržavaju u svijesti ljudi, teško se napuštaju, te
se na nove veličine i jedinice potpuno prelazi
tek sa smjenom i više od jedne generacije.
STARI MJERNI SUSTAVI
Povijest mjernih jedinica
Ljudi su od davnina mjerili, prije svega one
veličine koje su im bile potrebne pri razmjeni
dobara i rada. To su duljina, ploština, obujam,
vrijeme, broj jedinki (komada) i sl.
Za jedinice tih veličina odabiralo se ono što je
bilo pri ruci. Tako se duljina mjerila duljinom
dijelova tijela: prstima, pedljima, laktovima,
koracima, itd. Obujam se mjerio šakom (gršt,
pregršt), raznim mjericama, košarama, itd.
Težina1 se mjerila uspoređivanjem s poznatim
predmetima, plodovima, sjemenjem, itd.
Sve su to, dakle, bile neke mjere koje su
utjelovljivale tu jedinicu, pa se stare jedinice
često nazivaju i mjerama. Najstarije poznate
civilizacije (Kaldeja, Babilonija, Sumer) imale
su vrlo dobro razrađene, iako složene, strogim
državnim zakonima propisane jedinice.
Evropski mjerni sustavi u srednjem vijeku pa
sve do usvajanja Metarskog sustava (a u
zemljama engleskoga govornog područja do
naših dana) osnivali su se na grčkim i rimskim
1
Pri navođenju starih jedinica upotrijebljen je naziv težina
kao istoznačnica današnjeg naziva fizikalne veličine masa,
jer se to tada tako zvalo, a ne u današnjem značenju težine
kao sile kojom tijelo u gravitacijskom polju tlači podlogu ili
napinje objesište. Neizbježna je činjenica u svakodnevnom
životu, a i u mnogim strukama, da se fizikalna veličina
masa naziva težinom i izražava kilogramom. Zato bi možda
trebalo naziv težina ostaviti kao istoznačnicu masa, a silu
nazvati težinska sila, težna sila ili slično. Tako je postupio i
DIN 1305 nazvavši ta dva pojma Masse, Gewicht als
Wägeergebnis - masa, težina kao rezultat vaganja - i
Gewichtskraft - težinska sila [16] (tčlanak Tehnički
sustav mjernih jedinica).
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
mjernim sustavima, koji su za duljinu imali
antropološke jedinice (prst, šaka, pedalj, itd.),
za ploštinu njihove kvadrate, a za obujam i
prostorninu tzv. šuplje mjere, koje su,
istodobno, ispunjene vodom služile kao osnova
raznih utega. Zato su se sve do naših dana
mjerne jedinice zvale i "mjere i utezi". Te su se
jedinice sve do prošlog stoljeća mijenjale od
mjesta do mjesta, od vremena do vremena. S
razvojem komuniciranja i trgovine te s
premještanjem stanovništva nastala je u svijetu
u 17. i 18. st. prava zbrka mjernih jedinica.
Svaka struka i svaka državica, ponekad i svaki
grad, imali su svoje mjerne jedinice, koje su se
mijenjale s promjenom kraljeva i kneževa.
Neke od tih jedinica bile su čisto antropološke,
neke su se uzimale iz prirode, a poneke potpuno
slučajno odabirale. Kao primjer neka posluže
dvije jedinice angloameričkog mjernog sustava.
Jedinica duljine yard [jard] svojedobno je bila
određena udaljenošću između nosa i palca
ispružene lijeve ruke engleskog kralja Henrija I,
a inch [inč] ukupnom duljinom triju zrna ječma
koje je iz sredine ječmenog klasa izvadio kralj
Edvard II. Stara jedinica težine u ljekarništvu
bila je granulum (zrno) a u V. Britaniji se
doskora upotrebljavala jedinica težine stone
(kamen). Jedinica mase dijamanata, bisera i
dragulja, koju i danas upotrebljavamo, karat,
nastala je uspoređivanjem sa zrnom ploda
rogača (karat je, posve neovisno o tome, i naziv
za udio zlata u zlatnoj slitini). Interesantno je
zapaziti da je ista mjera, pa prema tome i ista
jedinica, koja je služila za mjerenje obujma
(tzv. šuplja mjera) napunjena nekom tvari,
najčešće vodom, služila i kao jedinica težine pri
vaganju. Na primjer, antička šuplja mjera litra
ili libra bila je i uteg (lat. pondus), odakle su
nastale razne evropske funte (njem. Pfund,
engl. pound). Tako se na engleskome funta
zove pound, a označava se sa lb (prema libra).
Budući da su služile i za mjerenje težine
plemenitih kovina, postale su i nazivi novca:
lira, pound sterling (funta sterlinga). Jednako je
tako bilo i s našim starim jedinicama. Na
primjer, domaća pinta, poznatija pod turskim
nazivom oka, bila je i jedinica obujma i
jedinica težine, a često je i nejasno na što se
mislilo. Na primjer, oka rakije je sigurno
jedinica obujma, a oka olova težine, ali oka žita
može značiti koliko žita stane u obujam od
jedne oke, ili žito teško jednu oku (oku
napunjenu vodom). Takve nejasnoće izazivale
10
su mnoge poteškoće, a u trgovini vjerojatno su
bile prilika za mnoga nadmudrivanja.
Stare domaće jedinice
Južni Slaveni su pri dolasku u područja koja
danas nastanjuju donijeli prirodne mjerne
jedinice te ih dopunjavali ili zamjenjivali
jedinicama naroda s kojima su dolazili u dodir.
Gotovo su se sve te jedinice izgubile, i zadržale
se samo u narodnim pričama, pjesmama,
izrekama i sl. Za duljinu su se upotrebljavale
antropološke jedinice vlas, palac, pedalj,
lakat, korak, sežanj, hvat i sl. Za "količinu",
točnije za obujam tvari nasute na određeni
način (tresenjem, ražom, vrhom, "dobre mjere",
"slabe mjere") upotrebljavale su se
antropološke ili prirodne jedinice: gršt, šaka,
pregršt, naramak, breme, razna vjedra,
vagani, bokali, oke, itd. Posebno su zanimljive
jedinice koje su se do danas zadržale u
primjeni. To su jedinice ploštine zemljišta: ral,
jutro, dunum, lanac, itd. Domaći
srednjovjekovni sustavi mjernih jedinica bili su
u izravnoj ili posrednoj vezi s rimskim
jedinicama, kao i u ostalim srednjoevropskim
zemljama, ali su se one prilagođavale mjesnim
prilikama i usklađivale s originalnim domaćim
jedinicama. Zato su se mnoge od tih starih
jedinica, i iznosom i načinom dijeljenja na
manje dijelove znatno razlikovale od austrijskih
i mađarskih jedinica. Godine 1733. Hrvatski
sabor ukinuo je sve stare jedinice i odredio
upotrebu mađarskih (požunskih) i bečkih
(donjoaustrijskih) mjernih jedinica. Sve su se te
jedinice i mijenjale tokom vremena, a gotovo
do naših dana dospjele su u iznosima kako su
posljednji put definirane u 18. i 19. st. i kako su
se zamjenjivale metarskim jedinicama.
Interesantno je da su mnoge od tih jedinica
nestale iz upotrebe tek poslije drugoga
svjetskog rata, a da su se jedinice ploštine
zemljišta, inercijom katastara, ponegdje
zadržale sve do danas. Samo su poslijeratnim
generacijama nepoznati pojmovi hvat, aršin,
oka i sl.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Metarski sustav mjernih jedinica
Jedna od tekovina francuske revolucije bila je i
zamisao o stvaranju jedinstvenog mjernog
sustava, à tous les temps, à tous les peuples (za
sva vremena, za sve narode), neovisnog o
strukama, krajevima, kraljevima i vremenima.
Taj je zadatak bio povjeren Francuskoj
akademiji. Početni su zahtjevi bili da osnovne
jedinice budu izvedene iz prirodnih pramjera,
da se iz njih na jednostavan način izvode druge
jedinice, te da za svaku veličinu postoji samo
jedna jedinica, a da se od nje tvore veće i
manje jedinice decimalnim putem. Za jedinicu
duljine odabrana je neka duljina svojstvena
Zemlji; htjelo se da to bude 40-milijunti dio
duljine meridijana. Nazvali su je metar (grč.
metron - mjera). Jedinicom duljine određene su
jedinica ploštine četvorni metar i jedinica
obujma kubni metar. Za jedinicu mase (tada se
to još zvala težina) odabran je određeni obujam
određene tvari pri određenim uvjetima. Bio je
to kubni centimetar vode pri temperaturi od
4°C. Ta je jedinica nazvana gram (grč. gram -
naziv antičke jedinice težine). Gram je za
mnoge primjene premalena jedinica, pa se
odmah počela primjenjivati njegova decimalna,
tisuću puta veća jedinica nazvana kilogram
(grč. kilioi - tisuća). Godine 1799. načinjene su
materijalne pramjere (etaloni, prototipovi) tih
jedinica i pohranjene u Arhivu Francuske
Republike, pa su po tome nazvane arhivski
metar i arhivski kilogram. Ubrzo se, unatoč
rascjepkanosti i ratovima u Evropi, uvidjela
prednost tzv. francuskih mjernih jedinica.
Znanstvenici, posebno geodeti, uvjeravali su da
je potrebno složiti jedinstven mjerni sustav u
Evropi, i da je za to najprikladnije uzeti
francuske jedinice. Na poticaj Francuske, 1870.
god. sazvana je međunarodna konferencija da
razmotri taj problem, a 1875. god. predstavnici
osamnaest zemalja potpisali su tzv.
Konvenciju o metru. U njoj su najvažnije
dvije činjenice: usvojena je jedinica duljine -
metar i mase - kilogram, te osnovan
Međunarodni ured za mjere i utege, sa
sjedištem u Sèvresu kraj Pariza. U njemu su
1899. god. izrađene nove pramjere
međunarodnog metra i međunarodnog
kilograma, na osnovi francuskih arhivskih
pramjera. Tako je Metarski sustav počeo
osvajati svijet, i tek je danas, stoljeće nakon
11
Konvencije, gotovo općenito prihvaćen u
cijelom kulturnom svijetu.
Jedinice vremena
Čovjek po pojavama oko sebe i po svom
biološkom ritmu stječe osjećaj "da vrijeme
prolazi". Vrijeme teče, dakle ne može se
izravno mjeriti, jer bi ga trebalo usporediti s
nekim drugim "vremenom". Mjeriti se mogu
samo odsječci vremena, tzv. vremenski
intervali, uspoređujući trajanje nekih pojava. Za
jedinicu vremena uzima se trajanje neke pojave
za koju se vjeruje da se jednoliko ponavlja.
Uspoređuju se trajanja periodičnih pojava, a
ono što je otišlo u prošlost ne može se više
nikako ponovno usporediti ako nije ostavilo
neki materijalni, periodični trag.
Kao prirodne jedinice vremena nameću nam se
trajanja periodičnih pojava koje određuju naš
životni ritam na Zemlji. To su: trajanje okreta
Zemlje oko osi - dan, trajanje obilaska Mjeseca
oko Zemlje - mjesec i trajanje obilaska Zemlje
oko Sunca - godina. Velika je poteškoća što te
tri pojave nisu u cjelobrojnoj međusobnoj vezi,
mjesec ne traje cijeli broj dana, godina ne traje
cijeli broj mjeseci ni dana. Od davnina su ljudi
upotrebljavali sve tri jedinice vremena, a
kalendarom su nastojali uskladiti njihov
raskorak. Ni do danas nije izmišljen skladan
način podjele vremenskih jedinica, nego se
upotrebljava podjela vremena dotjerivana
tokom historije. Najbliža nam je prirodna
jedinica vremena dan, koji se prirodno opet
dijeli na dan i noć, nejednakog trajanja, ovisno
o godišnjem dobu i mjestu na Zemlji. U
hrvatsko-srpskom jeziku je riječ dan, na žalost,
dvoznačna, znači i osvijetljeni dio dana i
trajanje punog okreta Zemlje. Postojali su,
danas uglavnom zaboravljeni nazivi: čelo za
prirodne polovice dana i red za cijeli dan (24
sata). Sadašnja podjela dana potječe iz
Babilonije, gdje se dan po sunčanom satu
dijelio na 12 dijelova (sati), a ta se podjela
kasnije proširila i na noć. Sat je poslije dijeljen
na 60 dijelova (lat. pars minuta - mali dio), a
oni opet na 60 dijelova (lat. pars minuta
secunda - drugi mali dio), od čega su se
zadržali skraćeni nazivi minuta i sekunda.
Sekunda se nadalje danas dijeli dekadski
(desetinka, stotinka, itd.). Veća od dana i
uobičajena jedinica vremena jest tjedan koji
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
traje 7 dana (sedmica). Obilazak Mjeseca oko
Zemlje traje ~29 dana, a obilazak Zemlje oko
Sunca ~365 dana, pa kalendarski mjeseci traju
28, 29, 30 dana ili 31 dan.
Kalendar
Izmedu triju prirodnih jedinica vremena, dana,
mjeseca i godine, ne postoji cjelobrojni odnos.
Zato se one od davnina usklađuju dogovorom,
raznim kalendarima. Danas se u većini zemalja
upotrebljava gregorijanski kalendar.
Gregorijanski kalendar (novi, građanski)
potječe od staroga grčkog i rimskog kalendara,
odakle mu i naziv (lat. calendae - prvi dan u
mjesecu). Nedostatke tih starih kalendara
prilično je dobro uklonio egipatski astronom
Sosigen. Taj je kalendar uveo Julije Cezar 46.
god. prije n.e., pa se zove julijanski kalendar,
a nama je poznat pod nazivom stari kalendar.
Godina julijanskog kalendara bila je preduga,
računala se 365,25 dana, a stvarna, tzv. tropska
godina traje 365,2381…365,2472 dana. Zato su
se godišnji događaji, na primjer ekvinocij, u
kalendaru pomicali unatrag. Da to izbjegne,
papa Grgur XIII, prema savjetima talijanskog
astronoma A. Liliusa, reformirao je kalendar
1582. godine tako da je razliku nakupljenu
tokom 15 stoljeća nadoknadio izostavljanjem
datuma za 10 dana. Tako je poslije 4. listopada
1582. odmah slijedio 15. listopada.
Osnovne karakteristike gregorijanskog
kalendara jesu:
a) Obična godina traje 365 dana,
b) Svaka četvrta, tzv. prijestupna godina traje
366 dana,
c) Stoljetne godine su prijestupne samo ako
su djeljive sa 400. Stoljeće stvarno traje
∼ 100 × 365, 24 = 36524 dana, a kalendarski
bi trajalo
25 × (3 × 365 + 366) = 36525 dana, dakle
dan previše, pa jedna od četvrtih godina
nije prijestupna. To je opet prekratko, pa
je prijestupna svaka 400. godina.
d) Godina ima 12 mjeseci, nejednakog
trajanja – po 28, 29, 30 dana ili 31 dan.
Nedostaci su gregorijanskog kalendara:
nejednake godine, nejednaki mjeseci, mjesec ne
12
sadrži cijeli broj tjedana, mjeseci počinju u
različite dane u tjednu, tjedni počinju na
različite datume, u kalendarskom mjesecu
nekada su četiri, a nekada pet nedjelja, do
datuma nekog dana dolazi se primitivnim
prebrojavanjem dana u kalendaru.
S uvođenjem metarskog sustava poslije
francuske revolucije bio je uveden i dekadski
kalendar, istina ne potpuno dosljedan. Godina
je imala 12 mjeseci koji su trajali po 30 dana, te
dodatih 5 ili 6 dana, mjesec se dijelio na tri
dekade, dan na 10 sati, svaki sat na 100 minuta,
a minuta na 100 sekunda. Taj je kalendar bio u
upotrebi u Francuskoj samo od 1792. do 1806.
god. Zbog velikih poteškoća u navikavanju na
novu podjelu vremena Francuzi nisu izdržali,
pa je do danas ostao u upotrebi ne dekadski i ne
jednoznačni kalendar, sa svim nedostacima.
Postoje i prijedlozi novih kalendara, ali
vjerojatno ćemo još dugo čekati uvođenje
suvisloga međunarodnog kalendara.
CGS-sustav mjernih jedinica
CGS-sustav (apsolutni ili fizikalni sustav)
mjernih jedinica nastao je na osnovi prijedloga
C. F. Gaussa i W. Webera, te Britanskog
društva za unapređivanje znanosti, a usvojen je
na I međunarodnom elektrotehničkom kongresu
u Parizu 1881. god. Tada je i nazvan
"jedinstveni sustav jedinica sveukupne
znanosti". Osnivao se na trima jedinicama
osnovnih veličina, duljine, mase i vremena. To
su bili centimetar, gram i sekunda, odakle i
naziv CGS-sustav. Isti je kongres usvojio i
nazive triju izvedenih jedinica toga sustava:
jedinice sile din, jedinice energije i rada erg i
jedinice snage erg po sekundi. Mnoge jedinice
CGS-sustava bile su nepraktične za tehničku
upotrebu (prevelike ili premalene), pa su
definirane tzv. praktične jedinice kao decimalne
jedinice polaznih jedinica. Određeni su i nazivi
tih praktičnih jedinica: električnog otpora om,
napona volt, jakosti struje amper, količine
elektriciteta kulon i kapaciteta farad.
Naknadno su na jednak način definirane
praktične jedinice energije džul, snage vat i
induktivnosti henri. U primjeni tog sustava bilo
je mnogo poteškoća i nelogičnosti. Razrađena
su dva podsustava za primjenu u elektro-
magnetizmu: za elektricitet CGSe-sustav, a za
magnetizam CGSm-sustav.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Zbog toga što su se Gaussove i Weberove
zamisli pogrešno tumačile, ti su podsustavi bili
nekoherentni. Uz sve poteškoće, CGS-sustav se
primjenjivao sedamdesetak godina, posebno u
fizici, i to u vrijeme njezina najbržeg razvoja,
nastanka atomske i nuklearne fizike, fizike
čvrstog stanja i elektronike. Zato su se i do
danas u tim područjima zadržale poneke
jedinice CGS-sustava, a neke su kao
izvansustavne bile dopuštene za ograničenu
upotrebu i uz jedinice Međunarodnog sustava u
prijelaznim razdobljima.
Tehnički sustav mjernih jedinica
Tehnički sustav nastao je u tehničkoj mehanici
početkom ovog stoljeća. Interesantno je zapaziti
da Tehnički sustav nije bio nikada usvojen
nekim međunarodnim dogovorom, ali se zbog
brzog razvoja industrije spontano prihvaćao.
Neke su se jedinice tog sustava zadržale sve do
danas. Tehnički sustav jedinica je koherentan,
osnovan na tri jedinice triju veličina, duljine
metar, vremena sekunda i sile kilopond. Taj
se sustav razlikovao od Međunarodnog sustava
time što umjesto od jedinice mase kilogram
polazi od jedinice sile kilopond. Nastao je onda
kad još nisu bili jasno razlučeni pojmovi masa i
težina. Zato je 1901. god. dogovoreno da
međunarodni prakilogram predstavlja pramjeru
mase, iznosa 1 kg, a da je njegova
standardizirana težina definirana umnoškom
njegove mase i standardiziranog ubrzanja
Zemljine teže: G0 = m0 × g 0 = 9,80665 kgm / s 2
Ta je težina prihvaćena kao jedinica sile,
nazvana je kilogram sile i označavala se sa
kg*, da bi se razlikovala od jedinice mase
kilogram, označavane sa kg. Nekada se to čak
označavalo obratno, pa je često bilo zabune o
kojem se kilogramu radi, prema tome i o kojoj
veličini, a takvih zabuna ima i danas. Zato je
1934. god. kilogram sile nazvan posebnim
imenom kilopond, s znakom kp, dakle
kg* = kp . Jednako je tako gram sile, tisuću
puta manja jedinica, nazvan pond, sa znakom
p. Unatoč tim nejasnoćama, za tehničku praksu
s početka stoljeća to je bilo vrlo praktično:
tijelo mase 1 kg bilo je teško 1 kp, sila od 1 kp
bila je isto što i težina tijela mase 1 kg, itd. To
je i jedan od uzroka što mi i danas u
svakodnevnom životu (pa i u nekim strukama)
kažemo da je neko tijelo teško a kilograma,
13
umjesto: da mu je masa a kilograma, ili da je
teško koliko teži tijelo mase a kilograma, ili,
rečeno jedinicom sile, da je to tijelo teško
a × 9,81 njutna. Ni u mehanici, u kojoj je
nastao, nije se Tehnički sustav nikada dosljedno
upotrebljavao. Uz njega su se u tehničkoj praksi
upotrebljavale izvansustavne jedinice, za koje
će mnogi praktičari pomisliti da pripadaju
Tehničkom sustavu. Tako je jedinica snage u
Tehničkom sustavu
kilopondmetar u sekundi, kpm / s, ali se
upotrebljavala izvansustavna jedinica nazvana
konjska snaga, KS = 75 kpm / s. Jedinica tlaka
je kilopond po četvornom metru, kp / m 2 , ali
se upotrebljavala izvansustavna jedinica
tehnička atmosfera, at = kp / cm2 = 104 kp / m 2
Tragovi Tehničkog sustava bili su vrlo jaki u
nekim granama tehnike, posebno zato što su se
doskora na jedinicama tog sustava osnivali
mnogi standardi.
Angloamerički sustavi mjernih jedinica
U zemljama engleskoga govornog područja
upotrebljavaju se posebni sustavi mjernih
jedinica, koje mi nazivamo engleskim,
američkim ili angloameričkim jedinicama.
Medu njima treba razlikovati dvije posebne
grupe jedinica koje se razlikuju nazivima,
iznosima, definicijama i drugim. Te su dvije
grupe u ovoj knjizi nazvane UK-jedinice
(engleske) i US-jedinice (američke).
UK-jedinice (engl. kr. od United Kingdom)
upotrebljavaju se u Ujedinjenom Kraljevstvu
Velike Britanije i Sjeverne Irske, odakle su se
proširile u današnje zemlje Commonwealtha i
bivše britanske kolonije. To su autohtone
jedinice od kojih neke potječu od starih rimskih
jedinica, kao i srednjovjekovne evropske
jedinice. Osnivale su se na vlastitim engleskim
pramjerama, a tek se od 1963. god. osnivaju na
metričkim jedinicama. Metrički je sustav, uz
domaće jedinice, bio ozakonjen još 1897. god.,
ali se tek posljednjih godina domaće jedinice
sve više zamjenjuju jedinicama Međunarodnog
sustava.
US-jedinice (engl. kr. od United States)
upotrebljavaju se u Sjedinjenim Američkim
Državama. Te su jedinice većinom nastale
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
prenošenjem starih engleskih jedinica u
Ameriku, ali one su se ondje posebno razvijale i
nikada nisu bile sustavno ozakonjene. SAD su
već 1866. god. ozakonile Metrički sustav, tako
da je u SAD postojao paradoks: ozakonjen
Metrički sustav, koji se u praksi vrlo rijetko
primjenjivao, i uobičajene stare jedinice,
definirane metričkim jedinicama, koje su se u
praksi najviše upotrebljavale. UK-jedinice i
US-jedinice skupovi su mnogih jedinica iz
brojnih mjernih, nekoherentnih sustava,
nastalih tokom povijesti na razne načine i za
razne potrebe, a tradicijom su zadržane do
danas. Snalaženje među UK-jedinicama i US-
jedinicama vrlo je teško, i pri radu s njima treba
uvažiti nekoliko osnovnih činjenica:
- jednake nazive imaju jedinice koje su
drukčije standardizirane u pojedinim
zemljama, npr, jedinica obujma
UK gallon = 1, 2 US gallon,
- jednake nazive imaju jedinice različitih
veličina, ili su različitih iznosa ako služe u
različite svrhe, npr. ima desetak različitih
barrela, koji su za neku robu jedinica
obujma, a za neku jedinica mase,
- jednake jedinice zovu se u raznim zemljama
različito. Tako se 100 poundsa u
Ujedinjenom Kraljevstvu zove cental, a u
SAD short hundredweight, 112 poundsa
zove se u Ujedinjenom Kraljevstvu
hundredweight, a u SAD long
hundredweight.
- definicije pojedinih jedinica, a time i njihovi
iznosi, (pa čak i veličina kojoj su pripadali)
mijenjale su se tokom povijesti. Tako je
jedinica duljine yard jednaka u svim
zemljama tek od 1963. god., jedinica pound
je u Ujedinjenom Kraljevstvu do 1963. god.
bila jedinica težine, a tek je tada definirana
kao određeni dio kilograma, dakle kao
jedinica mase,
- od osnovnih jedinica izvode se veće i manje
jedinice u različitim omjerima, ponekad u
brojnom sustavu s osnovom 12, ali i na
druge načine. Na primjer,
yard = 3 feet , foot = 12 inches,
pa je yard = 36 inches,
14
- višekratnici milijuna nazivaju se različito,
npr. u Evropi i Ujedinjenom Kraljevstvu
bilijun (engl. billion) znači 1012, u SAD
znači 109, a 1012 u SAD (ponekad i u
Francuskoj) zove se trilijun (engl. i franc,
trillion) (tablica 3).
- razni angloamerički sustavi u pojedinim se
područjima međusobno isprepliću, pa i s
Metričkim sustavom. Tako se valna duljina
elektromagnetskog vala navodi uvijek u
metrima, ali se pripadajuća duljina antene,
valovoda i sl. navodi u jedinicama foot i
inch,
- u tim se zemljama upotrebljava još mnogo
jedinica za specijalna područja, većinom
izvan bilo kakvih sustava, kao što su
jedinice mase ili težine za plemenite kovine,
dragulje, farmaceutske proizvode, itd.
- zbog upotrebe nekoherentnih jedinica i
jedinica iz nekoliko sustava pri računanju se
javljaju razni faktori i koeficijenti, često
iracionalni, dakle neprikladni za decimalan
način pisanja brojeva. Zato se često
primjenjuje razlomački način pisanja
brojeva.
Kao primjer neka posluži jedinica barrel, za
koju se često čuje jer je to uobičajena jedinica u
međunarodnoj trgovini naftom i naftnim
derivatima. Petroleum barrel iznosi 42 US
gallona, dakle oko 159 dm3 ili isto toliko litara.
Međutim, barrel može iznositi 31 do 40 US
gallona, ovisno u kojoj je to saveznoj državi u
SAD, o kojoj se robi radi, da li se time iskazuje
osnova za porez, itd. Za obujam voća, povrća i
slično, upotrebljava se jedinica dry barrel
definiran kao 7056 in3, što je oko 115,627 dm3
ili isto toliko litara. Međutim, barrel of cement
je jedinica mase cementa, a iznosi 376 US
pound of cement, dakle nije jedinica obujma.
Dodamo li na kraju da petroleum barrel, koji
iznosi 42 US gallona, iznosi samo oko 35 UK
gallona, shvatit će se kolika je prednost
jednoznačnih i jednostavnih metričkih jedinica.
A sigurno na prostoru od La Manchea do
zapadne obale SAD ima još barrela za koje ni
ljudi koji ondje žive ne znaju uvijek za koju
veličinu, za koju robu i u kojim prilikama
koliko iznose. U većini tih zemalja postepeno
se prelazi na Međunarodni sustav, no tradicija
je vrlo jaka, pa se teško mijenjaju nazivi,
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

standardi, mjerni instrumenti i mjerila, a preporučen za primjenu u svim granama

posebno navike. Vjerojatno će se još dugo u znanosti, tehnike i drugih ljudskih djelatnosti,
trgovini, pomorskom i zračnom prometu i sl. pod nazivom Međunarodni sustav jedinica.
susretati poneke jedinice ovih sustava. Njime je ostvarena zamisao začetnika
Metarskog sustava iz doba francuske revolucije,
Angloamerički koherentni sustav jedinica stvoren je sustav mjernih jedinica "za sva
mehanike, s masom kao jednom od osnovnih vremena, za sve narode", na jednak način
veličina, analogan je Međunarodnom sustavu primjenjiv za sve ljudske djelatnosti.
jer se osniva na tri jedinice triju osnovnih
veličina: duljine foot (ft), vremena second (s) i
mase pound (lb). Postojao je i analogan
tehnički sustav, koji umjesto mase ima kao
osnovnu veličinu težinu i njezinu jedinicu
pound-force (lbf).

Osnovne jedinice angloameričkoga

koherentnog sustava mehanike definirane su
ovako:

Foot je trećina osnovne jedinice duljine yarda.

Yard, koji je i danas u upotrebi, jednak je u

svim tim zemljama, ozakonjenje 1959. u
zemljama Commonwealtha i SAD, a 1963. u
UK, definicijom daje yard = 0,9144 metra.
Second je osnovna jedinica vremena, jednaka
sekundi u Međunarodnom sustavu.

Pound je osnovna jedinica mase, također

posljednji put definirana 1963. god. u iznosu
pound = 0, 45359237 kg .

Pomoću tih osnovnih jedinica izvode se

koherentne jedinice ostalih veličina mehanike.

Giorgijev ili MKSA-sustav mjernih jedinica

Sustav mjernih jedinica koji se temelji na

spoznajama praktičnog i teorijskog
mjeriteljstva, i koji bi bio u punom smislu
koherentan, predložio je još 1901. god. G.
Giorgi. U tom sustavu nije bilo razlike između
električnih i magnetskih jedinica. Taj je sustav
međunarodno prihvaćen, najprije za primjenu u
elektro-magnetizmu, a tek 1948. god. pod
nazivom Giorgijev sustav ili MKSA-sustav,
jer se osnivao na četiri nezavisne osnovne
jedinice: duljine metar, mase kilogram,
vremena sekunda i jakosti električne struje
amper. Velike prednosti tog sustava pred
dotadašnjim, prije svega njegova koherentnost,
pridonijele su tome da je od 1960. godine

15
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
MEĐUNARODNI SUSTAV MJERNIH
JEDINICA (SI)
Opća svojstva Međunarodnog sustava
Međunarodni sustav jedinica, skraćeno SI
(prema franc. Systeme International d Unites),
nastao je na osnovi spoznaja mjeriteljstva i
iskustava pri izgradnji sustava prije njega
(CGS-sustava, Tehničkog sustava), a izravno
mu je prethodio Giorgijev ili MKSA-sustav.
Međunarodno je prihvaćen na 11. zasjedanju
Generalne konferencije za mjere i utege 1960.
godine, kad je i preporučeno da na svim
jezicima kratica njegova naziva bude SI.
Osnovna su mu svojstva: koherentan je,
osnovan na tri osnovne jedinice u mehanici, i
po četiri za sva druga područja, za svaku se
veličinu upotrebljava samo jedna jedinica, a od
nje se decimalnim putem izvode veće i manje
jedinice. Predviđen je i primjenjiv za sve vrste
ljudske djelatnosti, za sve grane znanosti i
tehnike.
Njegove su jedinice većinom bile poznate i
prije, ali puna koherentnost sustava i
isključivost drugih jedinica omogućuje znatno
jednostavnije, a time i pouzdanije računanje,
navođenje podataka, informiranje itd.
Zbog koherentnosti mogu se u Međunarodnom
sustavu bez ikakvih poteškoća izgrađivati
podsustavi jedinica za pojedina znanstvena ili
tehnička područja, kakav je, na primjer,
podsustav za veličine elektro-magnetizma.
Ovih je godina Međunarodni sustav uveden u
većini zemalja kao jedini ili gotovo jedini
zakoniti mjerni sustav.
Međunarodni sustav sastoji se od osnovnih
jedinica, dopunskih jedinica i izvedenih
jedinica, od kojih neke imaju posebne nazive.
Nazivi jedinica i predmetaka za tvorbu
decimalnih jedinica, te njihovi znakovi
međunarodno su dogovoreni i propisani
zakonima pojedinih zemalja.
16
Osnovne jedinice Međunarodnog sustava
Međunarodni sustav temelji se na sedam
osnovnih jedinica za sedam veličina, od kojih
su prve tri općenite, a ostale četiri za posebna
područja (tablica 1). Osnovne jedinice
definirane su ovako:
Metar je duljina puta koji svjetlost prijeđe u
vakuumu za vrijeme jednog 299792458 - og
dijela sekunde. Svojedobno je metar bio
definiran međunarodnim prametrom, koji se i
danas čuva u Međunarodnom uredu za mjere i
utege u Sevresu kraj Pariza, a do 1983. godine
valnom duljinom elektromagnetskog zračenja.
Kilogram je masa međunarodne pramjere
kilograma. Taj je prakilogram pohranjen u
Međunarodnom uredu za mjere i utege.
Sekunda je trajanje 9192631770 perioda
zračenja koje odgovara prijelazu između dviju
hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija
133. Svojedobno je sekunda bila definirana kao
86400-ti dio srednjeg Sunčeva dana.
Amper je jakost stalne električne struje koja,
održavajući se u dvama ravnim, usporednim
vodičima neograničene duljine i zanemarivo
maloga kružnoga poprečnog presjeka, koji se
nalaze u vakuumu međusobno razmaknuti
jedan metar, proizvodi među tim vodičima silu
od 2 ×107 N / m (njutna po metru njihove
duljine).
Kelvin je termodinamička temperatura koja je
jednaka 1/273,16 termodinamičke temperature
trojne točke vode.
Mol je množina elementarnih jedinki jednak
množini atoma u 0,012 kilograma ugljika 12.
Kandela je svjetlosna jakost u određenom
smjeru izvora koji odašilje monokromatsko
zračenje frekvencije 540 × 1012 herca i
kojemu je energetska jakost u tom smjeru
1 / 683 vata po steradijanu.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Dopunske jedinice Međunarodnog sustava
Kut i ugao (prostorni kut) bezdimenzijske su
veličine, to su omjeri istovrsnih veličina, dakle
čisti brojevi. Ipak, da bi se znalo koji su to
omjeri, njima su dodana imena: za jedinicu kuta
to je radijan, a za jedinicu ugla steradijan.
Oni ne ovise o izboru sustava jedinica, ali zato
što se pomoću njih izvode mnoge druge
jedinice obje su te jedinice uvrštene i u
Međunarodni sustav, privremeno kao tzv.
dopunske SI-jedinice (tablica l.a), definirane
ovako:
Radijan je kut između dvaju polumjera koji na
kružnici omeđuju luk duljine jednake
polumjeru (1 rad = l ).
Steradijan je ugao stošca, s vrhom u središtu
kugle, koji na plohi kugle omeđuje ploštinu
jednaku ploštini kvadrata određenoga
polumjerom kugle (1 sr = l ).
Neki su standardi, pa tako i naš stari Zakon
[2a], razvrstavali radijan i steradijan u izvedene
SI-jedinice s posebnim nazivima.
Izvedene jedinice Međunarodnog sustava
Od osnovnih jedinica izvode se jedinice
složenih veličina pomoću tzv. definicijskih
jednadžbi. Tako je ubrzanje definirano kao
∆v
promjena brzine u vremenu, dakle a = . međunarodnim dogovorima, te zakonima i
∆t
Jednak oblik mora imati i jednadžba među
jedinicama, dakle
jedinica brzine
jedinica ubrzanja = .
jedinica vremena
Jedinica fizikalne veličine, bez obzira na to
kako je odabrana, dakle bez obzira na sustav
jedinica, općenito se označava stavljanjem
znaka veličine u uglate zagrade. Tako je općenit
znak jedinice duljine [l ], jedinice mase [m],
jedinice vremena [t ], itd. Tako se mogu
pregledno pisati jednadžbe među jedinicama, u
općem obliku, kada jedinice još nisu odabrane
ili nisu poznate. Za navedeni primjer jedinica
ubrzanja jednostavnije je izražena znakovima:
17
[v] .
[a] =
[t ]
U Međunarodnom sustavu jedinica brzine već
je izvedena kao metar u sekundi, a jedinica
vremena je sekunda, pa je jedinica ubrzanja:
m
[ a ]SI = 2 . dakle metar u sekundi na kvadrat.
s
Jedinice Međunarodnog sustava s posebnim
nazivima
Radi praktičnosti pri upotrebi, neke složene
jedinice dobile su nazive, uglavnom prema
prezimenima velikih znanstvenika, a nekoliko
njih prema grčkim ili latinskim nazivima
veličina kojima pripadaju. Jednake jedinice ne
moraju imati i jednake nazive. Tako je herc
naziv za recipročnu sekundu ako je ona jedinica
frekvencije, ali nije naziv za svaku recipročnu
sekundu, njutnmetar se zove džul ako je
jedinica rada ili energije, a ako je jedinica
momenta sile, tada se ne zove džul.
Za sada u Međunarodnom sustavu ima 28
jedinica s posebnim nazivima, i to 7 osnovnih,
2 dopunske i 19 izvedenih. Izvedene SI-jedinice
s posebnim nazivima i znakovima navedene su
u tablici 4.
Zakonite mjerne jedinice
Svjetsko mjerno jedinstvo postiže se prije svega
standardima svake zemlje o upotrebi
jedinstvenih, zakonitih mjernih jedinica, koje
su, dakle, za sve obavezne.
U SFRJ ta se zakonitost temelji na Ustavu, u
kojem se jasno izriče: "Federacija preko
saveznih organa (....) uređuje sistem mjernih
jedinica te osigurava kontrolu mjera i
dragocjenih metala; (....) te osigurava
izvršavanje saveznih propisa u tim oblastima
kad je to, u interesu cijele zemlje, utvrđeno
saveznim zakonom" (član 281, točka 13).
Zakonite mjerne jedinice određene su u SFRJ
Zakonom o mjernim jedinicama i mjerilima [3]
u kojem se jasno izriče: "U Socijalističkoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji mogu se
upotrebljavati samo:
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
1. mjerne jedinice Međunarodnog sustava
jedinica;
2. mjerne jedinice izvan Međunarodnog
sustava jedinica koje su predviđene ovim
zakonom;
3. decimalne mjerne jedinice" (član 3).
"Pod upotrebom mjernih jedinica i mjerila u
Socijalističkoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji, prema ovome zakonu, razumijeva
se upotreba tih jedinica i mjerila u radu
odnosno poslovanju organizacija udruženog
rada i drugih samoupravnih organizacija i
zajednica. (...). Organi, organizacije, zajednice,
radni ljudi i pojedinci iz stava 1. ovog člana
moraju mjerne jedinice i mjerila određena ovim
zakonom upotrebljavati i u procesu rada,
odnosno svojem unutarnjem poslovanju" (član
5).
Zakonite mjerne jedinice mogu se razvrstati u
ove skupine:
1. jedinice Međunarodnog sustava (SI-
jedinice):
a) osnovne SI-jedinice (7 jedinica),
b) dopunske SI-jedinice (2 jedinice),
c) izvedene SI-jedinice s posebnim nazivima
i znakovima (19 jedinica),
d) izvedene SI-jedinice bez posebnih naziva i
znakova (neograničen broj jedinica);
2. decimalne jedinice od SI-jedinica, koje se
tvore pomoću 16 predmetaka;
3. iznimno dopuštene jedinice izvan
Međunarodnog sustava (20 jedinica);
4. decimalne jedinice samo od onih sedam
iznimno dopuštenih jedinica koje su
izrijekom navedene u Zakonu [3];
5. kombinirane jedinice.
Tim jedinicama treba dodati još i jedinicu
gram, što je poseban naziv za mjernu jedinicu
tisuću puta manju od kilograma, a upotrebljava
se sama i za tvorbu decimalnih jedinica mase.
Zakonite mjerne jedinice obavezne su za
svakoga, za sve struke i za svaku djelatnost.
One se moraju upotrebljavati pod zakonitim
nazivima i znakovima, te pisati na posve
određen način, koji je dan u prilogu br. 6.
Zakona [3]. Mjerne jedinice koje su zakonite u
SFRJ za opću upotrebu posebno su označene u
leksikonskom dijelu ove knjige.
18
Od navedenih izričitih odredaba Zakon [3]
predviđa samo tri izuzetka:
- Mjeriteljska služba u oružanim snagama
SFRJ organizira se posebno, prema
specifičnim uvjetima i potrebama.
- "U prometu robe koja se izvozi i u drugim
odnosima s inozemstvom u vezi s
izvozom robe mogu se upotrebljavati
mjerne jedinice koje nisu predviđene ovim
zakonom, a u upotrebi su u pojedinoj
stranoj državi" (član 16).
- "U pojedinim oblastima (zračni promet,
pomorski i riječni promet, željeznički
promet i dr.) mogu se upotrebljavati
mjerne jedinice koje nisu predviđene ovim
zakonom ako je upotreba takvih jedinica
predviđena međunarodnim ugovorima što
ih je ratificirala Socijalistička Federativna
Republika Jugoslavija" (član 17).
Naš Zakon [3] dopušta, iako ne dokraja
dorečeno, i upotrebu tzv. omjernih ili brojčanih
jedinica, koje su samo posebni nazivi brojeva
(član 20). Naš Zakon [3] ne spominje tzv.
posebne jedinice, koje se upotrebljavaju u
nekim posebnim područjima (tablica 7).
Detaljnije se primjena zakonitih mjernih
jedinica u pojedinim područjima djelatnosti,
pojedinim strukama i u pojedine svrhe
propisuje standardima. Naš Zakon o
standardizaciji [4] određuje: "Jugoslavenskim
standardima utvrđuju se: ... termini, definicije,
simboli, znakovi, oznake, kratice, šifre i boje,
radi saopćavanja i prenošenja informacija"
(član 13, točka 6).
Decimalne jedinice
Osnovne i izvedene SI-jedinice nisu, s obzirom
na iznos, prikladne za svaku primjenu. Tako je
metrom neprikladno izražavati debljinu papira
ili duljinu auto-ceste. Zato se od osnovnih i
izvedenih jedinica s posebnim nazivima tvore
manje i veće jedinice množenjem ili dijeljenjem
s decimalnim brojem. Takve se jedinice zovu
decimalne jedinice. Njihovi nazivi tvore se
pomoću međunarodno dogovorenih i zakonom
propisanih predmetaka (prefiksa) koji se
stavljaju ispred naziva jedinice.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Jednako se tako i znakovi decimalnih jedinica
tvore pomoću znakova predmetaka, koji se
stavljaju ispred znaka jedinice. Tako dobiveni
naziv decimalne jedinice čini cjelinu, a jednako
tako i znak. Pri računanju s decimalnim
jedinicama upisuje se vrijednost predmetka i
imenovana jedinica (tablica 2).
Naziv tisuću puta veće decimalne jedinice tvori
se pomoću predmetka kilo, a znak mu je k.
Tisuću metara zove se kilometar, a označava
se sa km. Dakle, 3000 m = 3 × 103 m = 3 km.
Decimalne jedinice često se netočno ili
nedosljedno nazivaju, označavaju i jednako
tako se s njima računa. Zato ovdje navodimo
nekoliko osnovnih činjenica i preporuka za rad
s decimalnim jedinicama.
- Predmetak, njegov naziv ili njegov znak,
označava broj kojim se množi navedena
jedinica. Na primjer, megaherc znači
milijun herca, tj. MHz = 10 6 Hz.
- Naziv decimalne jedinice tvori se
stavljanjem predmetka ispred naziva
jedinice. Takva tvorevina čini cjelinu, pa
se i piše sastavljeno, npr. milivolt,
pikofarad, megapaskal, itd.
- Znak decimalne jedinice tvori se
stavljanjem znaka predmetka ispred znaka
jedinice i čini s njim cjelinu, pa se piše
sastavljeno, npr. mV, pF, MPa, itd.
- Decimalna jedinica tvori se stavljanjem
samo jednog predmetka ispred jedinice.
Jednako je tako i sa znakom. Neispravno
je, na primjer, tisuću kilovata pisati
"kilokilovat" i označavati sa kkW, nego
treba primijeniti drugi predmetak, dakle
megavat, i označiti sa MW.
- Decimalna jedinica čini cjelinu, pa se
eksponent stavlja samo iza znaka, dakle
kvadratni centimetar označava se sa cm2,
u značenju (cm)2, a ne u značenju c(m2);
kvadratni kilometar označava se sa km2, u
značenju (km)2, to nije tisuću kvadratnih
metara k(m2), itd. To slijedi iz osnovne
postavke da se decimalne jedinice tvore
samo od jedinica s posebnim nazivima, a
ne od njihovih izvedenica, na primjer
19
samo od metra, a ne od kubnog metra
(m3), recipročnog metra (m-1), itd.
- Nije ispravno miješati nazive i znakove
predmetaka i jedinica, npr. kiloom pisati
"kom", mikrofarad pisati "mikroF", itd.,
nego kΩ, µF , itd.
- Nije ispravno umjesto punog znaka
decimalne jedinice pisati samo znak
predmetka (kako se ponekad radi u
elektrotehničkim shemama, jer se obično
"dobro zna" o kojoj se veličini radi, pa
prema tome i jedinici. Na primjer,
R = 10 kΩ nije ispravno pisati samo
R = 10 k.
- Pri računanju prikladno je da se vrijednost
fizikalne veličine uvijek upisuje u
polaznoj jedinici, dakle da se predmetak
ili njegov znak u decimalnoj jedinici
zamjenjuju vrijednošću predmetka. Na
primjer, pri računanju jakosti struje iz
Ohmova zakona podaci
U = 6 mV i R = 12 kΩ upisuju se kao
U = 6 × 10 −3 V i R = 12 × 10 3 Ω, pa je jakost
struje:
U 6 × 10 −3 V
I= = = 0,5 × 10 −6 A = 0,5µA
R 12 × 10 3 Ω
Tek se dobiveni rezultat, po potrebi, opet
izražava decimalnom jedinicom.
- Predmetak mili, u značenju 10-3, ima i
jednak znak kao i jedinica metar (m), a
predmetak tera, u značenju 1012, kao
jedinica tesla (T). Zato treba izbjegavati
pisanje znakova načinom koji bi mogao
izazvati zabunu. Na primjer, znak mK
može se pročitati kao milikelvin (103 K)
ili kao metarkelvin, znak ms kao
milisekunda (103 s) ili kao
metarsekunda, znak Tm kao terametar
(1012 m) ili kao teslametar, znak mT
kao militesla (103 T) ili kao metartesla,
znak TK kao terakelvin (1012 K) ili kao
teslakelvin, itd. Do zabuna posebno
dolazi ako se ne poštuju razmaci između
znakova. Zato treba ondje gdje je to
moguće (a to je pri množenju jedinica)
zamijeniti mjesta, pa će se, na primjer,
milikelvin označiti znakom mK,
kelvinmetar sa K m, milisekunda sa ms,
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
a sekundametar sa s m. Ako ni to nije
jednoznačno, tada bi trebalo naznačiti
množenje jedinica, dakle terametar
označiti znakom Tm, militesla sa mT,
teslametar sa T • m, odnosno metartesla
m • T, itd. Neke složenice, na primjer
terakelvin i teslakelvin, neće se u
primjeni ni pojaviti.
- Mnogi mjeritelji preporučuju da se
decimalna jedinica ne stavlja u nazivnik
(dakle da nema negativni eksponent) i da
se istodobno ne stavljaju decimalne
jedinice u brojnik i nazivnik. Na primjer,
da se ne piše kg/dm3, nego 103 kg/m3, ili
ne mA/cm2, nego 10 A/m2. Međutim, u
mnogim se primjenama gubi predodžba o
čemu se radi. U elektrotehnici se, na
primjer, upotrebljavaju vodovi presjeka
nekoliko četvornih milimetara do nekoliko
četvornih centimetara. Vrlo je teško
tehničaru zamišljati koje je dio četvornog
metra presjek njegova voda, zato će radije
reći koliko je to ampera po četvornom
centimetru (A/cm2) ili po četvornom
milimetru (A/mm2).
Izuzeci. Kilogram je nastao kao naziv
decimalne jedinice tisuću grama, pa se zato od
njega ne mogu tvoriti decimalne jedinice, jer bi
se tada dva puta istodobno primjenjivao
predmetak. Decimalne jedinice mase tvore se
od grama npr. dekagram, dag = 10 g = 10 -2 kg;
miligram, mg = 10 3 g = 10 6 kg, itd. Znak za
dekagram dkg, koji se u praksi još ponekad
primjenjuje, dvostruko je neispravan. Dva puta
se istodobno primjenjuje predmetak, za deci i
kilo, a njihovo značenje bilo bi
−1 3 2
10 × 10 , dakle, 10 , što znači 100 grama, a
ne 10 grama, na što se misli. Razlog je tome što
se svojedobno predmetak deka označavao sa
dk, a predmetak deci se označavao sa de.
Od sekunde se decimalnim putem tvore samo
manje jedinice (milisekunda itd.), a veće
jedinice (minuta itd.) tvore se na drukčiji način.
Neki standardi i zakoni predviđaju predmetke
centi, deci, deka i hekto samo s ograničenom
upotrebom za neke jedinice. Tako se većina
decimalnih jedinica pojavljuje u koracima po
103.
20
Iznimno dopuštene jedinice
Jedinice Međunarodnog sustava međusobno su
koherentne. Praksa nameće potrebu decimalnih
jedinica, ali je već njihovom primjenom
narušena koherentnost tako proširenog sustava.
Istina, zbog decimalnih predmetaka međusobno
preračunavanje i preračunavanje na jedinice SI
vrlo je jednostavno.
Tisućljetna tradicija, te prirodnost nekih
jedinica izvan SI uvjetovale su da se ozakone
još neke jedinice. U većini evropskih zemalja
postoje samo manje razlike u izboru tih
iznimno dopuštenih jedinica.
U SFRJ je, osim jedinica Međunarodnog
sustava i od njih stvorenih decimalnih jedinica,
zakonito još samo 20 iznimno dopuštenih
jedinica (tablica 5). Od njih je sedam jedinica
dopušteno upotrebljavati samo u posebno
navedenim područjima.
Zakon [3] predviđa da se decimalne jedinice
tvore od iznimno dopuštenih jedinica: litra,
tona, teks, bar, elektronvolt, voltamper i var.
Dvije su iznimno dopuštene jedinice samo
posebni nazivi SI-jedinica (voltamper i var),
šest njih su posebne decimalne jedinice od SI-
jedinica (ar, hektar, litra, tona, teks i bar), četiri
su jedinice kuta, tri vremena, te je još samo pet
uistinu posebnih jedinica (morska milja,
astronomska jedinica, atomska jedinica mase,
čvor i elektronvolti. Pri tome je Celzijev
stupanj jednak kelvinu, ali ljestvice imaju
različite početke, pa je brojčana vrijednost
temperature izražen jednom ili drugom
jedinicom različita.
Među iznimno dopuštenim jedinicama nalaze
se i dvije jedinice, morska (nautička) milja i
čvor, koje su posebno važne u pomorstvu. Naš
Zakon [3] ne predviđa njihove znakove, što je
nedostatak. U nas se u praksi upotrebljavaju
kratice kao (nezakoniti!) znakovi za morsku
milju NM ili M, a za čvor čv ili kn (prema engl.
knot). Nadalje, za te se jedinice upotrebljavaju i
dvojni nazivi morska milja ili nautička milja te
čvor ili uzao, što je u suprotnosti s osnovnom
postavkom da svaka jedinica ima samo jedan,
zakonom propisan naziv.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

Često je umjesto omjera prikladnije prikazati

Seksagezimalni sustavi
Iznimno dopuštene jedinice vremena i kuta
tragovi su starih mjernih sustava u kojima su
faktori proporcionalnosti bili cjelobrojni
dijelovi ili umnošci broja 12, najčešće
5 × 12 = 60, odakle im i naziv (lat.
sexagesimus, šezdeseti). Tako se od SI-jedinice
vremena sekunde u praksi obično
upotrebljavaju samo manje decimalne jedinice
(npr. milisekunda, mikrosekunda, nanosekunda
itd.). Veće se jedinice od sekunde tvore onako
kako je naslijeđeno od starih kultura i kako je u
praksi vrlo duboko uvriježeno. Umjesto većih
decimalnih jedinica (npr. kilosekunda,
megasekunda itd.) upotrebljavaju se iznimno
dopuštene jedinice vremena minuta, sat i dan.
Osim njih rabe se elementi kalendara: tjedan,
mjesec i godina, koji nisu jedinice u današnjem
smislu jer nemaju jasno definiranu vrijednost.
njegov logaritam. Taj se podatak zove razina ili
nivo navedene fizikalne veličine, i to je također
čisti broj, ali se i njemu pridaju posebni nazivi,
kao što su decibel, neper, oktava itd. Sve su to
tzv. omjerne, brojčane ili bezdimenzijske
jedinice [37]. Zato što su takve jedinice samo
posebni nazivi brojeva, a ne mjerne jedinice
fizikalnih veličina u današnjem značenju, one i
ne bi pripadale u zakone i standarde o mjernim
jedinicama. Ipak, zato što se u praksi omjerne
jedinice upotrebljavaju na jednak način za
iskazivanje mjernih podataka kao i mjerne
jedinice fizikalnih veličina, navode ih mnogi
standardi. Tako i naš Zakon [3] u članu 20.
dopušta (za iskazivanje vrijednosti fizikalnih
veličina bez dimenzija) upotrebu posebnih
naziva i znakova, kao što su decibel (dB), neper
(Np), oktava, fon, son, bit i drugi (tablica 7).

Osim SI-jedinice kuta radijan, iznimno je

dopuštena jedinica stupanj i njegovi
seksagezimalni dijelovi minuta i sekunda.

Kombinirane jedinice

Kombinirane jedinice, bolji bi naziv bio

mješovite jedinice (engl. compound units),
izvode se slaganjem zakonitih jedinica svih
četiriju skupina: SI-jedinica, njihovih
decimalnih jedinica, iznimno dopuštenih i od
njih sedam izvedenih decimalnih jedinica.
Takve su npr. jedinice: kilometar na sat (km/h),
složen od decimalne jedinice od SI- jedinice i
iznimno dopuštene jedinice, zatim kilogram na
sat (kg/h), litra u minuti (L/min), miliamper po
četvornom centimetru (mA/cm2), i gotovo
bezbroj takvih, veoma često upotrebljavanih
jedinica.

Brojčane jedinice

Dva se iznosa iste fizikalne veličine (npr. dvije

snage, dvije jakosti zvuka itd.) uspoređuju tako
da se stave u omjer. Taj omjer je čisti broj,
dakle podatak bez dimenzije. Ipak, da bi se
znalo kako su dobiveni ti omjeri, nekima od
njih dodaju se posebni nazivi, kao što su
postotak, promil itd.

21
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
POSEBNE MJERNE JEDINICE
U nekim su se posebnim područjima znanosti i
tehnike upotrebljavale, a ponegdje i do danas
zadržale neke posebne mjerne jedinice, dok se u
nekima, kao što je informatika i računarska
tehnika, pojavljuju nove jedinice. Jasno je da će
s razvojem znanosti i tehnike biti i novih
mjernih jedinica. Neke su od njih u izravnoj
vezi sa SI-jedinicama, a neke su standardima i
zakonima [16] pojedinih zemalja iznimno
dopuštene (tablica 8). Takve su i astronomske
jedinice duljine (tablica 9). Neke od tih
posebnih jedinica trebalo bi i u nas ozakoniti za
iznimnu i određenu primjenu.
Stupnjevi mjernih ljestvica
Dijelovi pojedinih mjernih ljestvica, zvani i
stupnjevi tih ljestvica, nisu mjerne jedinice, ali
se ponekad, slično mjernim jedinicama,
upotrebljavaju za iskazivanje mjernih podataka.
Takvi su, na primjer, stupanj bofora (stupanj
Beaufortove ljestvice jakosti vjetra), stupanj
stanja morske površine (stupanj Petersenove
ljestvice gibanja mora), alkoholometrijski
stupnjevi (smjese alkohola i vode), stupnjevi
Bauméovih areometarskih ljestvica gustoće
tekućina, zatim stupnjevi Richterove i
Mercallijeve ljestvice potresa i mnogi drugi.
Naš ih Zakon [3] ne spominje jer to i nisu
mjerne jedinice fizikalnih veličina.
Tipografske mjerne jedinice
Mjerne jedinice duljine koje se tradicionalno
upotrebljavaju u tipografiji iznimno su
dopuštene [3a] u tom području, uz uvjet da se
pri njihovoj primjeni zadovoljavaju opći
mjeriteljski uvjeti, te da uz mjerila s tim
jedinicama postoje tablice za preračunavanje tih
jedinica u zakonite jedinice.
U grafičkoj se industriji jedinice tipografskoga
mjernog sustava (zvane i pismovne veličine)
upotrebljavaju pri izradi tiskovnih formi za slog
i ilustracije. Osnovne su jedinice tog sustava
cicero i tipografska točka (tablica 20).
22
NAVOĐENJE MJERNIH PODATAKA
Mjerni podaci navode se algebarski, tablično ili
se prikazuju grafički. Da bi navedeni podaci bili
jednoznačni i svakome jasni, treba poštovati
neke osnovne preporuke.
Algebarsko navođenje podataka
Mjerni podaci iskazuju se nazivom ili oznakom
fizikalne veličine, brojčanim iznosom te
nazivom ili znakom mjerne jedinice. Ako je
potrebno, navodi se još i nesigurnost tako
navedene vrijednosti i statistička vjerojatnost te
procjene. U algebarskom načinu navođenja
primjenjuju se većinom znakovi veličina i
znakovi jedinica, brojevi i matematički
znakovi.
Danas se procjenjuje da se u raznim strukama
upotrebljava oko dvije tisuće fizikalnih
veličina, a to znači i nekoliko stotina izvedenih
jedinica. Za navođenje tako mnogo podataka na
raspolaganju imamo malo elemenata: slova
latinske abecede i grčkog alfabeta, arapske
brojke, znakove interpunkcije i nešto
matematičkih znakova. Jedina je mogućnost
proširivanja izbora elemenata za označavanje
variranje oblika, mjesta i međusobnog položaja
znakova, pa se upotrebljavaju: mala i velika
slova, uspravna i kurzivna (kosa), svijetla,
poludebela i debela, zatim u osnovnom redu
pisanja, podignuta kao eksponent ili spuštena
kao indeks, međusobno priljubljena, ili na
određenoj udaljenosti. Treba uočiti da i bjelina,
dakle razmak između znakova ima određeno
značenje. Tako razmak manji od razmaka
između riječi ima značenje množenja, i zato ga
treba ispravno primjenjivati. On tada iznosi oko
1/8 do 1/4 pismovne visine, pa za uobičajene
pismovne visine, npr. 8 pt (petit) ili 9 pt
(borgis), razmak u značenju množenja iznosi 1
• • 2 pt (tipografska točka, tablica 20).
Znakovi jedinica i predmetaka decimalnih
jedinica pišu se uvijek uspravno, bez obzira na
ostali dio teksta, na primjer u kurzivnom tekstu
"... pri maksimalnoj brzini od 100 km/h...", pišu
se uvijek onim slovom koje je propisano,
velikim ili malim, pa i kada je sav tekst napisan
malim ili velikim slovima, na primjer u
naslovima: POJAVE PRI NAPONIMA VIŠIM
OD 5 mV.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Standard ISO 31/0 to još jasnije propisuje:
"Ako postoji međunarodni znak jedinice, tada
se mora upotrebljavati on, a ne neki drugi. On
treba da bude tiskan latiničnim (uspravnim)
slovima (bez obzira na slova upotrijebljena u
ostalom dijelu teksta), ne smije se sklanjati,
treba ga pisati bez točke na kraju, izuzevši
uobičajenu interpunkciju, na primjer na kraju
rečenice, a upotrebljava se pri navođenju
veličina poslije cijele brojčane vrijednosti,
ostavljajući razmak između brojčane vrijednosti
i znaka jedinice.
Znakovi jedinica općenito se tiskaju malim
slovima, osim što je prvo slovo veliko ako je to
znak jedinice nazvane prema osobnom imenu."
Odredba o sklanjanju na engleskome točnije
glasi: "mora ostati nepromijenjen i u množini",
a odnosi se na prilično uvriježeno dodavanje
nastavka -s za gramatičku množinu (npr. 1 cm,
2 cms, što izgleda kao daje to znak za sekundu).
Za nekoliko jedinica, za koje ne postoje
međunarodno standardizirani znakovi, ponekad
se kao znakovi upotrebljavaju kratice naziva tih
jedinica (npr. aj ili AU za atomsku jedinicu, čv
ili kn za čvor itd.).
U tekstu se u principu pišu nazivi, a ne znakovi
jedinica. Na primjer, ispravnije je pisati: ". . .
nakon prijeđenih nekoliko kilometara", nego "..
. nakon prijeđenih nekoliko km".
Iza brojčane vrijednosti, i kada je sam
podatak i kada je dio teksta, u principu se pišu
samo znakovi. Na primjer, potpuno je jasno
kada se napiše: ". . . nakon prijeđena 3 km".
Ne miješaju se nazivi i znakovi jedinica pa je
ispravno pisati: v = 12 m / s , a ne:
v = 12 m u sekundi.
Umnožak jedinica piše se s točkom kao
znakom množenja ili s malim razmakom
između znakova, dakle A × s ili A s.
Pri tome treba izbjegavati moguće zabune. Na
primjer, znak za metar puta volt napisan s
pogrešnim razmakom (mV) shvaća se kao znak
za milivolt, zato je treba pisati V m, ili se stavi
znak množenja, dakle m × V. Izuzetak je znak
decimalne jedinice u kojoj se znak predmetka i
23
znak jedinice pišu priljubljeno, kako bi se
istaklo da je riječ o cjelini (iako je i to u
značenju množenja). Omjer jedinica piše se kao
razlomak s horizontalnom crtom, s kosom
crtom, ili kao umnožak s negativnim
eksponentom, dakle
m
2
, ili m / s 2 , ili m × s − 2 .
s
U posljednjem primjeru stavljen je znak
množenja da se ne shvati kao "milisekunda na
minus drugu". Ako je u nazivniku više
jedinica, tada je nesigurno upotrebljavati kosu
razlomačku crtu. Na primjer, J/kg K moglo bi
J
se shvatiti i kao ×K, pa ga zato treba pisati
kg
J/(kg × K) ili, još bolje, s horizontalnom
razlomačkom crtom ili s negativnim
J
eksponentima, dakle: ili J × kg −1 × K −1
kg ⋅ K
Recipročna jedinica piše se na dva načina,
razlomkom ili negativnim eksponentom, dakle
l/m ili m-1.
Nije preporučljivo stavljati u isti razlomak
brojčanu vrijednost i jedinicu, iako to mnogi
čine, dakle 100 s-1 ne bi trebalo pisati
100
ili 100/s.
s
Jediničnu brojčanu vrijednost mjerne
jedinice obično ne treba pisati, dakle dovoljno
je pisati g = 10 −3 kg , a nije potrebno pisati
1g = 10 −3 kg.
Razmak jedinice od brojčane vrijednosti isti je
kao kod množenja, no iako je to množenje,
nikada se ne stavlja znak množenja. Ispravno je
pisati, na primjer, s malim razmakom 3,2 m, a
neispravno bez razmaka 3,2m i s velikim
razmakom 3,2 m.
Brojevi se većinom pišu decimalno. Mjesna
vrijednost označava se decimalnim zarezom ili
decimalnom točkom. Višeznamenkasti brojevi
pišu se tako da se grupe po tri znamenke pišu
malo razmaknute. Neispravno je pri pisanju
broja primjenjivati više od jednog zareza ili
pisati točke, kako su se nekada odvajale tisuće i
milijuni. Tako treba pisati 6 324 732,801 35 a
ne 6,324.732,80135. Razmak se ne stavlja samo
kod godina, dakle treba pisati 1980. god.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Brojčana vrijednost fizikalne veličine
preporuča se da je u području između 0,1 i
1000. Prema tome se odabiru decimalne
jedinice. Tako se brzina svjetlosti u vakuumu
c = 299 792 458 m/s piše preglednije
8
c = 2,99792458 × 10 m/s, ili
c = 299,792584 Mm/s ili
c = 0,299792458 Gm/s.
Na engleskom govornom području umjesto
decimalnog zareza stavlja se decimalna točka.
Ako je na mjestu ispred točke samo nula, ona se
ponekad ne piše, dakle 0,1 µF znači
0,1 µF = 0,01 µF.
Označavanje mjernih jedinica nedovoljnim
skupom znakova
U računarskim i drugim elektroničkim pisačima
često se radi s nedovoljnim skupom znakova i
položaja znakova, mnogo oskudnijim nego što
je klasični tiskarski slog. I klasični pisaći stroj
nema za mnoge primjene dovoljan skup
znakova, ali se ti znakovi mogu bez poteškoća i
naknadno upisati. U računarskim ispisima
takvo naknadno upisivanje ne samo što nije
praktično, nego je takav nepotpuni tekst
neupotrebljiv za razmjenu podataka između
pojedinih sustava za obradu podataka. Zato su i
unutar pojedinih sustava i programskih jezika
smišljeni posebni načini označavanja
matematičkih operacija, indeksiranja i drugih
operacija, bitno različiti od klasičnih načina.
Unutar takvih sustava s nedovoljnim skupom
znakova ne mogu se poštovati tradicionalne
odredbe Zakona o mjernim jedinicama i
mjerilima [3]. Zato je u Zakonu [3] (Napomena
uz Prilog br. 6) predviđeno: "U sustavima za
obradu podataka koji raspolažu ograničenim
skupom znakova mogu se upotrebljavati
posebno prilagođeni znakovi mjernih jedinica
te množenja, dijeljenja i potenciranja."
Da bi se ipak ujednačio način pisanja znakova
mjernih jedinica i u takvim sustavima, izrađeni
su posebni standardi za označavanje mjernih
jedinica s nedovoljnim skupom znakova, u nas
JUS [35], [40]. Navedeni JU-standard jasno
utvrđuje da se njime određeni znakovi mjernih
jedinica, koji se razlikuju od zakonitih znakova
(međunarodnih znakova), mogu upotrebljavati
24
samo u sustavima s nedovoljnim skupovima
znakova, i to samo u razmjeni podataka između
sustava za obradu podataka.
Nadalje, jasno se utvrđuje da se ti nadomjesni
znakovi inače ne mogu upotrebljavati kao
zamjene za zakonite znakove mjernih jedinica.
ISO 2955 još jasnije navodi:
a) da se u slučaju nedostatka znakova pišu
puni nazivi jedinica umjesto znakova,
b) da se nadomjesni znakovi samo od velikih
ili samo malih slova ne mogu upotrebljavati
za pisanje u publikacijama ni za bilo koji
oblik javnog prijenosa informacija!
Ta su ograničenja bila potrebna zbog dvaju
razloga. Prvo, sustavima s nedovoljnim skupom
znakova mogli bi se smatrati već i obični pisaći
stroj i svaka nedovoljno opskrbljena tiskara.
Drugo, navika iznimnog pisanja nadomjesnih
znakova mogla bi se, bilo inercijom, bilo
povođenjem, proširiti i na sustave s dovoljnim
brojem znakova, te tako narušiti teško
postignuta standardiziranost znakova mjernih
jedinica.
Tablično navođenje podataka
Mjerni podaci navode se u tablicama, posebno
kada se vrijednost neke fizikalne veličine
mijenja ovisno o nekoj drugoj fizikalnoj
veličini. U naslovu tablice treba navesti podatke
o kojim se veličinama radi. Puna informacija o
mjernoj jedinici, njezin naziv ili znak treba da
se nalaze, ako je to ikako moguće, u tzv. glavi
tablice. (naslovu stupca). Savjetuje se pisanje
omjera fizikalne veličine i mjerne jedinice u
glavi tablice.
Tablica treba da pokazuje samo brojčane
vrijednosti, bez jedinica, dakle, ako je ikako
moguće, izražene istom decimalnom jedinicom.
Tako je tablica znatno preglednija nego kada se
uz brojčane vrijednosti nalaze i jedinice.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

a iz toga izračunati :
Primjer pregledne tablice: otpor u propusnom smjeru
∆U 1 0,5 V
STRUJNO-NAPONSKA Rp = = = 0, 089 × 103 Ω ≈ 90Ω
∆I1 5, 6 × 10−3 A
KARAKTERISTIKA DIODE

Napon U/V Jakost struje I/mA otpor u nepropusnom smjeru

0,5 0,2 ∆U 2 6V
0,75 2,4 Ri = = = 7,5 × 103 Ω = 7,5 kΩ
∆I 2 0,8 × 10−3 A
1,0 5,0
1,25 8,0 te omjer otpora u nepropusnom i propusnom
-1 -0,1 R
smjeru i ≈ 84.
-2 -0,2 Rp
-3 -0,4
-4 -0,5 Ako se na skali mijenja decimalna jedinica, ili
-5 -0,7 se mijenja korak skale, ili vrsta skale (npr.
-6 -0,8 linearna i logaritamska), radi se o slaganju
7 - 1,0 dvaju grafova, i to na crtežu treba dobro
-8 -1,3 naznačiti.

Grafičko prikazivanje podataka Abecedni popis mjernih jedinica

Mjerni se podaci često prikazuju grafički,
posebno kada se radi o kontinuiranom
mijenjanju neke fizikalne veličine. Najčešće se
prikazuju u pravokutnom koordinatnom
sustavu. Naslov takva grafa treba da sadrži
podatak o kojim se veličinama radi. Uz
koordinatne osi označuju se veličine, nazivom
ili znakom, te omjer fizikalne veličine i mjerne
jedinice, na primjer I / mA ili jakost struje/mA
itd. Tada su na skali naznačene samo brojčane
vrijednosti tog omjera. Pri tome, treba
razlikovati tri vrste jednostavnih grafova (koji
su prikazani na sl. 1).
a) Načelni graf pokazuje kako općenito
izgleda ovisnost veličina o kojima se radi,
bez ikakva označavanja vrijednosti i
jedinica.
b) Orijentacijski graf pokazuje samo neku
vrijednost na skali, da se stekne dojam o
kojim se vrijednostima radi.
U abecednom popisu jedinica upotrebljavaju se,
zbog kratkoće izlaganja, neki pojmovi i znakovi
u određenom značenju.
Pojmovi:
SI-jedinica - jedinica Međunarodnog sustava;
dopuštena jedinica - jedinica izvan SI koju
iznimno i izrijekom dopušta Zakon [3];
stara jedinica - jedinica starih sustava ili
jedinica izvan bilo kojeg sustava;
posebna jedinica - jedinica koja se upotrebljava
u nekom posebnom području, koja je izvan bilo
kojeg sustava ili jedinica što je Zakon izrijekom
ne spominje;
prastara jedinica - vrlo stara jedinica, koja ima
samo povijesno značenje;

c) Potpuni graf sadrži koordinatnu mrežu za UK-jedinica i US - jedinica - tzv. engleska i

točnije očitavanje, u njemu je detaljno
ucrtana krivulja, često s točkama mjerenja,
te se iz njega mogu očitati mnogi podaci.
Tako se u primjeru c) mogu očitati podaci:
∆U1 = 0,5 V, ∆I1 = 5, 6 mA;
∆U 2 = 6 V, ∆I 2 = 0,8 mA,
američka jedinica;
Uobičajen - naziv, znak ili sl. koji nije ničim
propisan ali se takav često upotrebljava;
Zakon [x] - zakon koji je u popisu literature
označen brojem x.

25
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

Znakovi:

→ - vidi u abecednom popisu naziv koji slijedi

iza strelice, pa i ako on u tekstu nije u
nominativu,

→ tabl. Y - vidi tablicu y,

→ sl. z - vidi sliku z,

→ tekst - vidi o tome pobliže u uvodnom dijelu

leksikona, pod istim ili sličnim naslovom,

= - jednako,

≡ - identično jednako,

= - odgovara,

≈ - približno,

~ - oko,

… - do

Posebno istaknut tekst:

U abecednom popisu posebno je istaknut tekst

koji se odnosi na zakonite mjerne jedinice i
predmetke, tako da se taj tekst nalazi na rasteru,
po sljedećem ključu:

jedinice Međunarodnog sustava i

njihovi znakovi

iznimno dopuštene jedinice izvan

Međunarodnog sustava i njihovi
znakovi
predmeci za tvorbu decimalnih
jedinica i njihovi znakovi.

26
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

jedan od prvih istraživača električnih pojava,

postavio teoriju elektro-magnetizma. Po njemu
je nazvana osnovna SI-jedinica jakosti
a električne struje → amper.
A, znak osnovne SI-jedinice → amper.
amper (znak A), jedinica jakosti električne
struje, osnovna SI - jedinica Amper je jakost
Å, znak jedinice → angstrem.
stalne električne struje koja, odražavajući se a
dvama ravnim, usporednim vodičima
A*- jedinica (znak A*), stara jedinica duljine u
neograničene duljine i zanemarivo maloga
spektroskopiji i radijacijskoj fizici kojom se od
kružnoga poprečnog presjeka, koji se nalaze u
god. 1965. nadomještala → X - jedinica, vakuumu međusobno razmaknuti jedan metar,
približnog iznosa A* ≈ 10 −13 m. proizvodi među tim vodičima silu
−7
Standardizirana je valnom duljinom volframove 2 × 10 njutna po metru njihove duljine.
K α 1 linije, kojoj je pridružena vrijednost
λ = 0,209 0100 A * . amu, znak → atomske masene jedinice.

a, *znak predmetka → ato u nazivu → angloameričke jedinice (UK-jedinice i US-

jedinice), skup jedinica različitih nekoherentnih
decimalne jedinice;
sustava, nastale, i još se upotrebljavaju, na
engleskom govornom području. (→ tekst, -tabl.
** znak jedinice → ar.
11. do 15.).
ab, predmetak koji se svojedobno stavljao
angstrem (ispravnije ongstrem, prema
ispred naziva ili ispred znaka tzv. električnih
izvornom ångström; znak A), stara jedinica
praktičnih jedinica, te se tako dobivao naziv ili
duljine, nastao je u spektroskopiji kao jedinica
znak pripadajuće jedinice CGS-sustava. Na
valne duljine elektromagnetskog zračenja.
primjer abamper (abA), abfarad (abF), abhenri
Doskora se upotrebljavao. Odnos je angstrema i
(abH), abkulon (abC), abmho (ab ) = absimens
(abS), abom (abΩ), abvolt (abV), itd. Ti nazivi metra: Å = 10 -10 m = 0, l nm.
nisu nikada bili općenito prihvaćeni, (→ stat.).
angström → angstrem.
aj, uobičajen znak → astronomske jedinice.
akov → vjedro. apostilb (znak asb), stara jedinica svjetljivosti
(luminancije) u značenju nit podijeljen sa π,
alkoholometrijski stupanj, jedinica 1 1
dakle abs = nt = cd / m 2 . Apostilb se u
alkoholometrijske skale kojom se iskazuje π π
obujamski Va ili maseni ma, udio alkohola u SAD zvao blondel. (→ nit, → stilb).
ukupnom obujmu Vu ili ukupnoj masi mu
vodene otopine alkohola. Podaci se obično
navode pri temperaturi 15°C. Obujamski ar (prema lat. area - ravnina, površina; znak a),
iznimno dopuštena jedinica ploštine, iznosi 100
V
alkoholometrijski stupanj n = a , a maseni (ili m2. Ar je definiran još u prvim danima
Vu Metričkog sustava 1795. god. kao ploština
ma kvadrata sa stranicama 10 m.
težinski) alkoholometrijski stupanj p =
.
mu
Oba se stupnja iskazuju postocima, rjeđe aršin → lakat.
faktorima. (→ tabl. 19.)
asb, znak jedinice → apostilb.
Ampère, Andrè-Marie [Amper, Andre-Mari]
(1775-1836), francuski fizičar i matematičar, astron → parsec.

27
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

=2
astronomska jedinica (uobičajeni znakovi aj i ao = 4πε o = 5, 291771× 10−11 m.
me e 2
AU), iznimno dopuštena jedinica duljine u
astronomiji, definirana je udaljenošću Zemlje
od Sunca uz standardiziranu Sunčevu paralaksu - jedinica mase (masa elektrona u mirovanju)
me = 9,109534 × 10−31 kg.
(π o = 8,794" ), iznosi 1,4959787 × 1011 m. (→
parsec, → siriometar, → svjetlosna godina). - jedinica vremena (recipročna kutna brzina
elektrona na prvoj stazi)
at, znak jedinice → tehnička atmosfera. =2
ta = (4πε o ) 2 × = 2,418 181× 10-17 s.
me e 4
atm, znak jedinice → normalna atmosfera.
- jedinica energije (potencijalna energija
elektrona na prvoj stazi prema jezgri)
atmosfera → normalna atmosfera, → tehnička hartree [hartri]
atmosfera. me e 4
EH = (4πε o ) −2 × = 2hcR∞ = 4,35918 × 10-18 J =
=
ato (prema dan. atten - osamnaest; znak a),
= 27, 21 eV.
predmetak u nazivu → decimalne jedinice, sa
značenjem 10-18. - jedinica naboja (elementarni naboj)
e = 1, 602186 × 10-19 C
atomska jedinica mase (znak u), iznimno
dopuštena jedinica mase za upotrebu samo u - jedinica kutne količine gibanja
fizici i kemiji. Definirana je kao 1/12 mase
h
atoma nuklida 12C, dakle == = 1, 054588 × 10−34 Js.
1 2π
u= m (12 C ) = 1, 6605402 × (1 ± 0,59 × 10−6 ) ×
12
- jedinica energije rydberg [ridberg]
×10−27 kg.
Ry = hcR∞ = 2,179914 × 10-18 J=13,6 eV.
Zove se i atomska masena konstanta (znak mu).

Stara atomska jedinica mase zvana i dalton ato → ato.

(uobičajeni znak amu, jam) bila je definirana
kao 1/16 mase atoma kisika, kasnije atű, → znak stare jedinice tehnička atmosfera,
specificirano nuklida 16O, dakle
kada je ona jedinica nadtlaka (prema njem.
1 Űberdruck).
amu = m(16 O) = 1, 6600 × 10−27 kg.
16
AU, uobičajen znak → astronomske jedinice.
atomska masena konstanta → atomska
jedinica mase.

atomske jedinice, razni skupovi jedinica

nastali u atomskoj fizici i spektroskopiji,
izvedene tako da su se najvažnijim podacima
(Planckovoj konstanti h, masi me i naboju e
elektrona) pridale jedinične ili jednostavne
vrijednosti. Tako su u "prirodnom sustavu
atomskih jedinica", koji se osniva na Bohrovu
modelu atoma vodika (Hartree, 1926):

- jedinica duljine bohr [bor] (polumjer prve

staze)

28
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

beaufort → bofor.
b
Becquerel, Henri [Bekerel, Anri] (1852-1908),
B, znak jedinice bel.
francuski fizičar, istraživao pojave
luminiscencije i tako otkrio prirodnu
b, znak jedinice → barn. radioaktivnost. Po njemu je nazvana SI-
jedinica aktivnosti → bekerel.
bajt → byte.
becquerel → bekerel.
bar, iznimno dopuštena jedinica tlaka, sa
značenjem 105 Pa. Bar je svojedobno bio
Bekerel → (znak Bq). jedinica aktivnosti
definiran kao 106 dyn/cm 2 . U praksi se rado
radioaktivnog izvora, izvedena SI-jedinica,
upotrebljava jer je po iznosu vrlo blizu starim definiran je aktivnošću izvora u kojem se
jedinicama tlaka: događa jedan raspad (pretvorba, prijelaz) u
bar=0,986923 atm =l,019716 at= sekundi, dakle bekerel je jedan, od posebnih
=1,019 716 kp/cm 2 . (paskala ). naziva za recipročnu sekundu (Bq=s -1 ). .
Često se upotrebljava i decimalna jedinica →
milibar (znak mbar). bel, (znak B), omjerna (brojčana,
bezdimenzijska) jedinica za izražavanje
barrel [barel] tekst, str. 33. logaritma omjera dvaju iznosa iste fizikalne
V
veličine: L = log 2 × B, gdje je
barn (znak b), stara jedinica ploštine, koja se V1
primjenjuje u nuklearnoj fizici, u značenju V2
b = 10−28 m 2 . B = 1, za log = 1 L =1B. Umjesto jedinice
V1
bel upotrebljava se njezina decimalna jedinica
baud → bod.
→ decibel (dB), tako da je B = 10 dB.
Bauméov stupanj ili bome (znak °Bé),
jedinica areometarske skale kojom se Bi, znak jedinice → biot.
izražavala gustoća tekućine mjerena
aerometrom. Bilo je nekoliko Baumeovih, te bilijarda, naziv za broj 1015 , (milijarda
niz drugih areometarskih skala, od kojih se do
našeg vremena zadržala gotovo samo milijuna). U SAD se broj 1015 , zove
racionalna Bauméova skala iz 1919. god. kvadrilijun (quadrillion). ( tabl. 3, → milijun).
Bauméovi stupnjevi su različito definirani za
tekućine gušće od vode i rjeđe od vode. bilijun, naziv za broj 1012 , (milijun milijuna).
Gustoća tekućine gušće od vode izračuna se iz
podatka očitanog na areometru °N °Bé: U SAD, a ponekad i u Francuskoj, broj 1012 ,
144,32 kg zove se → trilijun (trillion). (→ tabl. 3, →
d= ,
144,32 − N dm3 a gustoća tekućine rjeđe milijun).
od vode iz podatka očitanog na areometru n
biot [bio] (znak Bi), stara, predložena i
144,32 kg
°Bé: d = . općenito neprihvaćena jedinica jakosti struje u
134,32 + n dm3 CGSm--sustavu, iznosa Bi =10 A.

Bd, znak posebne jedinice → bod. bit (prema engl. binary digit - dvojna
znamenka) 1. posebna jedinica informacijskog
elementa, u binarnom označavanju znači svako
°Bé, znak za → Bauméov stupanj. pojedino od dvaju mogućih stanja (0 ili 1, da
29
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
ili ne). Brzina prijenosa informacije izražava
se jedinicom bit u sekundi (znak bit/s, ili bps,
prema engl. bit per second); 2. posebna
jedinica količine informacije, definirane
logaritmom (po osnovi dva) od broja mogućih
stanja sklopova. (→ byte, → riječ, → šanon).
blondel, poseban naziv jedinice → apostilb.
bod (znak Bd), posebna jedinica brzine
prijenosa informacije, u značenju jednog
informacijskog elementa u sekundi (npr. jedan
bit u sekundi pri prijenosu binarnog signala),
dakle Bd=s -1 , (→ bit, → byte, → riječ).
bofor, naziv za stupanj Beaufortove skale
brzine vjetra, po britanskom admiralu F.
Beaufortu koji je 1806. god. načinio skalu
procjene jakosti vjetra na osnovi pojava na
moru i jedrima. Skala je podijeljena na 13
stupnjeva. Za svaki stupanj opisane su te
pojave. Tek su znatno kasnije definirani nazivi
za vjetar određene jakosti i približne brzine,
pri kojem se događaju te pojave. Beaufortova
skala je međunarodno prihvaćena 1874. god.
Tada joj je dodana i skala od 10 stupnjeva
(prema Petersenu) za procjenu gibanja mora.
Između srednje brzine vjetra v i broja bofora B
može se uspostaviti empirijski odnos:
km
v ≈ 3 B3 . (tab. 18).
h (bit).
Machov broj, itd. Savjetuje se naziv
karakteristični broj ili značajka.
BRT, uobičajen znak bruto-registarske tone
(registarska tona).
Btu (engl. British thermal unit - britanska
jedinica topline), jedinica topline u engleskom
mjernom sustavu, odgovara kaloriji u
Metarskom sustavu. Bilo ih je više, kao i
kalorija, koje su se međusobno neznatno
razlikovale. Najčešće se upotrebljavala Steam
Table British thermal unit (britanska toplinska
jedinica parnih tablica), označavana sa BtuST,
definirana 1959. god. kao jedinstvena Btu
(tada označena B.th.u.), u iznosu
Btu = B.th.u.=1 055,06 J =1,055 06 kJ, dakle
za grube račune približno Btu~ kJ. (džul,
kalorija).
bushel [bušel] → tabl. 13.
bW, stari znak za → var (prema njem.
Blindleistung).
byte [bajt], niz susjednih binarnih znamenki
koje se obrađuju kao jedinka, nekada se
upotrebljava kao posebna jedinica u
računarskoj tehnici, obično je kraći od →
riječi. IBM byte ima 8 bitova, dakle to je oktet

bohr [bor] → atomske jedinice.

bome → Bauméov stupanj.

Bq → znak izvedene SI-jedinice bekerel.

brodska tona, stara jedinica obujma brodskog

prostora, i to u dva iznosa:
UK shipping ton = 42 ft 3 ≈ 1,19 m3 i
US shipping ton 40 ft 3 ≈ 1,13 m3 →
registarska tona.

broj, osim matematičkog pojma i naziv za

omjer dviju veličina istih dimenzija u nekim
određenim uvjetima, stanjima itd., pa je to
bezdimenzijski podatak, npr. Reynoldsov broj,

30
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
c Odnos temperatura na pojedinim skalama
C, znak izvedene SI - jedinice → kulon.
°C, znak → Celzijeva stupnja.
c, znak predmetka → centi u nazivu →
decimalne jedinice.
cal, znak jedinice → kalorija.
candela → kandela.
cc (prema lat. circa [cirka] -oko), oznaka za
približnu vrijednost nekog podatka.
ccm, neispravan znak za kubni centimetar,
ccm≡cm3.
cd, znak osnovne SI-jedinice → kandela.
Celsius, Anders [Celzijus] (1701 - 1744),
švedski fizičar i astronom, istraživao Zemljin
magnetizam, predložio empiričku temperaturnu
skalu. Po njemu se zove SI-jedinica Celzijeve
temperature → Celzijev stupanj.
Celsiusov stupanj [Celzijus] → Celzijev
stupanj.
celzij → Celzijev stupanj.
Celzijev stupanj, nazivan i stupanj Celzija i
celzij (znak °C), jedinica Celzijeve temperature,
izvedena SI - jedinica jednak kelvinu (°C=K),
poseban je naziv za kelvin kad se iskazuje
Celzijeva temperatura. Uslijed razlike u
ishodištima skala za termodinamičku i
Celzijevu temperaturu, isto je temperaturno
stanje iskazano termodinamičkom
temperaturom T (u kelvinima) i Celzijevom
temperaturom tC (u Celzijevim stupnjevima)
različitim za konstantu 273,15 K prema relaciji:
tC T = 0,166 in = = 4,218 mm.
= − 273,15
°C K
Svojedobno je Celzijev stupanj bio definiran
empiričkom temperaturnom skalom kao 1/100
temperaturne razlike između standardnog
31
ledišta vode (obilježenog na skali 0 °C) i
standardnog vrelišta (obilježenog 100 °C).
prikazan je na slici 2. (→ kelvin,
→ Fahrenheitov stupanj).
cent → oktava.
centa (lat. centum - stotina), naziv mnogih
prastarih mjernih jedinica koje su sadržavale
100 manjih jedinica. Do naših dana doprla je
jedinica mase → metrička centa ili → kvintal,
u značenju 100 kg.
centi (prema lat. centimus → stotinka; znak c),
predmetak u nazivu → decimalne jedinice, sa
značenjem 10–2.
centipoaz (znak cP), stara decimalna jedinica
dinamičke viskoznosti, cP = 10−2 P = 10−3 Pa sa
(→ poaz).
centistoks (znak cSt), stara decimalna jedinica
kinematičke viskoznosti,
cSt = 10−2 St = 10−6 m 2 / s (→ stoks).
centiton → oktava.
CGS-sustav, sustav mjernih jedinica koji se
osnivao na jedinicama duljine → centimetar,
mase → gram i vremena → sekunda. Postojali
su i podsustavi: CGSe-sustav električkih
jedinica i CGSm-sustav magnetskih jedinica.
(→ tekst).
Ci, znak jedinice → kiri.
cicero, jedinica duljine tipografskog mjernog
sustava, iznosi 12 pt = 4,513 mm.
(→ tipografska točka.) Angloamerički cicero
(engl. pica) = 12 engleskih točaka (engl. point)
cikl ili ciklus, neispravan naziv stare jedinice
frekvencije → ciklus u sekundi.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.
ciklus u sekundi (znak c/s, cps), stara jedinica
frekvencije, u značenju recipročne sekunde:
c / s = s −1 = Hz. Još se susreće u literaturi na
engleskom jeziku (engl. cycle per second), te iz
nje izvedene decimalne jedinice kilociklus u
sekundi (kc/s) i megaciklus u sekundi (Mc/s),
ali i, na žalost potpuno neispravne, jedinice
kilociklus (kc) i megaciklus (Mc), kojima
nedostaje osnovni podatak "u sekundi" (→
herc).
clausius [klauzijus] (znak Cl), stara jedinica
entropije koja nikada nije bila općenito
prihvaćena, u značenju kalorija po stupnju,
dakle Cl = cal / °C = cal / K = 4,184 J / K
col → palac.
Coulomb, Charles - Augustin de [Kulon, Šarl
Ogisten] (1736 - 1806), francuski fizičar, prvi
izmjerio silu između naelektriziranih tijela
(Coulombov zakon), konstruirao torzijsku
vagu. Po njemu je nazvana SI- jedinica količine
elektriciteta → kulon.
coulomb → kulon.
cP, znak decimalne jedinice → centipoaz.
cps, znak jedinice → ciklus u sekundi.
crta (linija), prastara jedinica duljine, posljednji
put definirana kao 1/12 palca (→ palac, →
hvat), u iznosu crta = 0,002195 m = 2,195 mm.
c/s, znak jedinice → ciklus u sekundi.
cSt, znak decimalne jedinice → centistoks.
curie → kiri.
32
č
čelo, prastara domaća jedinica vremena,
lokalno upotrebljavan i uglavnom zaboravljen,
u značenju pola dana (12 sati).
1 1
čelo = reda = dana = 12 sati (→ dan, →
2 2
red). Upotrebljavalo se u značenju prirodnih
polovica dana, dakle trajanja od jutra do večeri
ili od večeri do jutra.
četvorni hvat (bečki; uobičajeni znak čhv),
prastara jedinica ploštine zemljišta,
austrougarskog porijekla. Iznosi 3,596652 m2,
odnosno m2 = 0,278036 čhv. Izveden je iz
jedinice duljine → hvat. Upotrebljavao se kao
katastarska jedinica u zemljama Austro-
Ugarske Monarhije. U austrijskom dijelu su
1873. god. svi katastarski podaci pretvoreni u
metričke jedinice, a u ugarskom dijelu to nije
učinjeno, pa u većem dijelu Hrvatske i u
Vojvodini mnoge katastarske knjige još imaju
podatke u četvornim hvatima i → jutrima.
čhv, uobičajeni znak za → četvorni hvat.
čokanj (riječ nepoznatog porijekla, susreće se u
varijacijama u svim balkanskim jezicima), zvan
i frakl ili fraklić (njem. frackele), prastara
domaća jedinica obujma, u značenju četvrtine
→ sajtlika, tj. ~ 0,1 decilitar. Uvođenjem
Metarskog sustava čokanj ili čokanjčić su
nazivi za 0,125, 0,1 ili 0,05 decilitara.
čv, uobičajeni znak jedinice → čvor.
čvor (zvan i uzao, uobičajeni znak čv), jedinica
brzine, iznimno dopuštena jedinica u
pomorstvu, naziv je za brzinu od jedne
→ morske milje na sat, dakle
čvor = 1852 m/h = 1,852 km/h = 0,514 m/s
Taj se čvor na engleskom zove international
knot (znak kn), za razliku od
UK knot = 1853,18 m/h.
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

dB, znak decimalne jedinice → decibel.

d debye [debaj] (znak D), stara jedinica
električnog dipolnog momenta molekula,
D, znak jedinice → darcy. svojedobno definiran kao 10−18 esj cm , dakle
D ≈ 3,33564 × 10−30 Cm → elektrostatska
d 1. znak predmetka → deci u nazivu →
jedinica naboja.
decimalne jedinice →
2. znak jedinice → dan. dec, nestandardizirana jedinica kuta,
dec = 10° ≈ 0,175 rad .

da, znak predmetka → deka u nazivu →

deca → deka.
decimalne jedinice.
deci (prema lat. decimus - desetinka; znak d),
dalton → atomska jedinica mase.
predmetak u nazivu → decimalne jedinice, sa
dan (znak d), iznimno dopuštena jedinica značenjem 10−1.
vremena, jednak 86400 s. Dan je prirodna
jedinica vremena za život na Zemlji jer je to decibel (znak dB), decimalna omjerna jedinica
trajanje jednog okreta Zemlje oko osi. Pod tim koja se češće upotrebljava nego osnovna
nazivom misli se na tzv. građanski ili zakonski jedinica → bel. Služi za izražavanje logaritma
(dekretni) dan, koji se, zbog relativnosti gibanja omjera dvaju iznosa iste fizikalne veličine (npr.
i izbora referentne točke u svemiru, te dviju snaga, dvaju napona itd.) pa je to
nejednolikosti rotacije Zemlje, razlikuje od brojčana, bezdimenzijska jedinica. Jedan od tih
astronomskih pojmova: zvjezdanog dana, iznosa, npr. snaga P1 obično se uzima kao
Sunčeva dana, srednjeg Sunčeva dana itd. Dan referentan, pa se taj omjer zove razina L snage
ima dva prirodna dijela, danji dio dana i noć, P2 prema snazi P1:
koji se pogrešno nazivaju "polovicama dana". P
Ti su se dijelovi od davnina dijelili na 12 L = 10 log 2 dB, gdje je dB =0,1.
dijelova, odakle je naslijeđena podjela dana na P1
24 → sata, sata na 60 → minuta i minute na 60 Uvrštavanjem drugih fizikalnih veličina, npr.
U2
→ sekunda, dakle P =U ×I = = I 2 × R. definicijski izraz za
R
dan = 24 h = 1440 min = 86400 s. Odatle je razinu jakosti struje (ako je R1 = R2 ) jest:
sekunda bila definirana kao 86400-ti dio
srednjeg Sunčeva dana. U hrvatsko-srpskom I2
L = 20 log × dB, i za razinu napona:
jeziku, na žalost, ne postoje posebni nazivi za I1
dan (24 h), danji dio dana i dan kao dio U2
kalendara, odakle proistječu mnoge nejasnoće. L = 20 log × dB.
U1
Stari su nazivi, npr. → red i → čelo, na žalost, Referentni iznos treba uvijek navesti, npr.
zaboravljeni. Dan je i element kalendara (→ P1 = 1 W, U1 = 1 µV, I1 = 1 mA.
godina, → mjesec, → tjedan, → tekst). Ako se upotrijebe dogovoreni referentni iznosi,
govori se o apsolutnoj razini. U
telekomunikacijama su dogovoreni referentni
darcy [darsi] (znak D), UK-jedinica
iznosi: snage P0 = 1 mW, otpora R0 = 600 Ω,
permeabilnosti porozne tvari, definirana kao:
cP pa je referentna razina napona
D= = 0,986923 µm 2 U 0 = 775 mV, a jakosti struje I 0 = 1, 2917 mA.
cm cm
× U akustici je dogovorena referentna jakost
s atm
zvuka I 0 = 10−12 W/m 2 i tlaka

33
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

p0 = 2 × 10−5 Pa=2 × 10−5 bara. → neper, → leće), dakle dpt = m −1 . Naš Zakon [3] ne
tab. 9. (38). predviđa dioptriju.

decimalna jedinica, veća ili manja jedinica
izvedena iz → jedinice s posebnim nazivom
množenjem ili dijeljenjem s decimalnim
brojem. Nazivi decimalnih jedinica tvore se
dodavanjem → predmetka s određenim
značenjem ispred naziva jedinice, npr.
kilometar = 1000 metara. Znak decimalne
jedinice tvori se stavljanjem znaka predmetka s
određenim značenjem ispred znaka jedinice,
npr. km = 1000 m, ( → tekst, → tabl. 2.)
dpt, uobičajeni znak posebne jedinice jakosti
optičkih leća → dioptrija.
dunum, (dulum, dan oranja), prastara jedinica
ploštine zemljišta. Iznosi 1000 m 2 = 0,1 ha,
odnosno 1 ha = 10 dunuma. Dunum je jedinica
turskog porijekla, a odmjeravao se kao kvadrat
sa stranicama od 40 koraka, što je iznosilo
~ 900 m 2 .

deka, (prema grč. deka - deset; znak da), dwt ili DWT (prema engl. deadweight tonnage
- korisna tonaža), znak jedinice mase tona =
predmetak u nazivu → decimalne jedinice, sa
1000 kg ili UK ton = US longton = 2240 lb
značenjem 10. =1016,05 kg, kada se njome navodi korisna
nosivost broda. ( → registarska tona).
dekada → oktava.

denier, [dinie] (znak den), stara jedinica dyn, izvorni oblik i znak jedinice → din.
daljinske mase (mase po duljini niti) tekstilnog
vlakna i konca, definiran je brojem grama po 9
km duljine niti, dakle
g 1g 1 kg 1
den = = = × 10−6 = tex (→ teks)
9 km 9 km 9 m 9

dimi, (znak dm), zastarjeli predmetak u nazivu dž

→ decimalne jedinice, sa značenjem 10–4.
džul, (znak J), jedinica rada, energije i topline,
dm, 1. znak decimalne jedinice decimetar, izvedena SI-jedinica, definiran je umnoškom
sile jednog njutna i puta jednog metra, za koji
2. znak zastarjelog predmetka → dimi.
se pomakne hvatište sile u smjeru sile, dakle
džul je njutnmetar (J=Nm).
din, (znak dyn), stara jedinica sile CGS-
sustava. Din je sila koja tijelo mase 1 g ubrza 1
cm/s2, dakle dyn = g × cm / s 2 = 10−5 N .

dinamički metar, naziv za kvadrat metra u

sekundi (m / s ) 2 kada je to posebna jedinica
dinamičke dubine ili dinamičke visine.
Za h = 1 m,
hdin = g × h ≈ 10( m / s ) 2 = 10 dinamičkih metara.

dioptrija, (uobičajeni znak dpt), posebna

jedinica jakosti optičkih leća, u značenju
recipročnog metra (s pozitivnim predznakom za
konvergentne, a negativnim za divergentne

34
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

e f
E, znak predmetka → eksa u nazivu → F, znak izvedene SI – jedinice → farad
decimalne jedinice.

eksa, (prema grč. heks - šest, tj. (103 )6 ; znak °F, znak → Fahrenheitova stupnja.

E), predmetak u nazivu → decimalne jedinice,

f, znak predmetka → femto u nazivu →
sa značenjem 1018.
decimalne jedinice.
elektronvolt, (znak eV), iznimno dopuštena
jedinica energije, definiran je kao kinetička fadom → fathom.
energija jednog elektrona ubrzanog u vakuumu
naponom jednog volta. Iznosi Fahrenheitov stupanj [Farnhajt], nazivan i
eV ≈ 1, 60219 × 10−19 J. Upotrebljava se samo u stupanj Fahrenheita i farnhajt (znak °F), stara
posebnim područjima fizike i kemije. jedinica Fahrenheitove temperature koja se još
upotrebljava na engleskom govornom području,
elektrostatska jedinica naboja, (znak esj ili jednak Rankineovom stupnju, odnosno 5/9
esu), svojedobno zvana i statkulon (znak statC), ⎛ 5 5 ⎞
stara jedinica naboja u CGSe-sustavu. Bila je kelvina ⎜ °F=°R= K= °C ⎟ . Na engleskom
⎝ 9 9 ⎠
definirana kao onaj naboj koji na jednako toliki
naboj djeluje u vakuumu silom jedan din, na se govornom području ponekad Fahrenheitov
udaljenosti jedan centimetar, pa iznosi stupanj naziva neispravno samo degree i
označava deg, dok se Celzijev stupanj naziva
esj ≈ 3,3356 × 10−10 C. ( → stat, → kulon.) centigrade. Isto temperaturno stanje iskazano je
Fahrenheitovom temperaturom fF (u
eman, stara, izvansustavna jedinica Fahrenheitovim stupnjevima), Celzijevom
koncentracije aktivnosti. Upotrebljavao se u temperaturom tC (u Celzijevim stupnjevima) ili
balneologiji za izražavanje aktivnosti termodinamičkom temperaturom T (u
radioaktivne vode, blata, plinova itd. u kelvinima ili Rankineovim stupnjevima)
iznosu: eman =10−10 Ci = 3, 7 Bq3 . ( → bekerel, povezanim relacijama
l dm tC 5 ⎛ t F ⎞ T 5 ⎛ tF ⎞
= ⎜ − 32 ⎟ , = ⎜ + 459, 67 ⎟ ,
→ kiri, → mache). °C 9 ⎝ °F ⎠ K 9 ⎝ °F ⎠
T t
erg, stara jedinica energije i rada u CGS- = R + 459, 67.
sustavu. Erg je rad koji obavi sila 1 dyn na putu ° R °F
1 cm, dakle: erg = dyn × cm = 10−7 J. Svojedobno je Fahrenheitov stupanj bio
definiran empiričkom temperaturnom skalom,
ersted, (znak Oe), stara jedinica jakosti prvobitno kao 1/100 temperaturne razlike
magnetskog polja u CGSm-sustavu, iznosa između fiktivnih temperatura obilježenih na
1000A A skali 0 ° F −17, 78 °C i 100 ° F ∼ 37 °C ,
Oe = ≈ 79,577 .
4π× m m
a kasnije kao 1/180 temperaturne razlike
esj, kratica od elektrostatska jedinica, posebno između standardnog ledišta vode (obilježenog
znak - elektrostatske jedinice naboja. na skali 32 ° F 0 °C ) i standardnog vrelišta
esu, (prema engl. electrostatic unit), isto što i (obilježenog 212 ° F 100 °C ). Odnos
esj. temperatura na pojedinim skalama prikazan je
na sl. 2. ( → kelvin, → Celzijev stupanj, →
eV, znak jedinice - elektronvolt,
Rankineov stupanj).
exa → eksa.

35
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

faktor, naziv za omjer dviju istovrsnih veličina, fermi, stara jedinica duljine, koja se
npr. na kraju i na početku nekog procesa, na primjenjivala u nuklearnoj fizici, u značenju
izlazu i ulazu nekog uređaja i sl. fermi = 10−15 m = fm. Fermi se, dakle,
Bezdimenzijska je veličina. Na primjer, faktor upotrebljavao kao poseban naziv decimalne
U
naponskog pojačanja µ = iz , faktor strujnog jedinice → femtometar.
U ui
I iz fit → foot.
pojačanja β = , itd. Korekcijskim faktorom
I ui
množi se očitana vrijednost na nekom FL, znak jedinici → footlambert.
instrumentu da bi se saznala prava vrijednost.
P fm 1. znak decimalne jedinice femtometar =
Faktor snage η = iz , zove se često stupanj
Pui 10–15 m;
djelovanja uređaja, sklopa ili sustava. Faktor se 2. znak jedinice → fermi;
često brka s nazivom → koeficijent (npr. 3. znak jedinice → fathom.
"koeficijent iskorištenja").
fon (znak ph), jedinica razine glasnoće,
farad, (znak F), jedinica električnog kapaciteta, definiran je logaritmom omjera tlaka
izvedena SI – jedinica, definirana je promatranog zvuka p i referentnog tlaka zvuka
kapacitetom kondenzatora koji se nabije p
elektricitetom jednog kulona kad se na njegove p0 = 2 × 10−5 Pa : L = 20 log ph.
p0
elektrode stavi stalan napon jednog volta, dakle
⎛ C⎞ p 20
farad je kulon po voltu ⎜ F = ⎟ . L = 1 ph kada je log( ) = 1.
V p0
⎝ ⎠
Do 1937. god. upotrebljavao se stan fon (ph*).
Faraday, Michael [Faradej, Majkl] (1791 - Približan omjer razina glasnoće jest
1867), engleski fizičar i kemičar, jedan od prvih L ph : L ph* ≈ 4
istraživača električnih pojava. Otkrio
zakonitosti električne influencije, foot [fut], plural feet [fit] stopa; znak ft,
elektromagnetske indukcije, elektrolize. Po ponekad '), izvedena UK-jedinica i US-jedinica
njemu je nazvana SI-jedinica električnog duljine, definiran je kao trećina → yarda,
kapaciteta → farad. dakle
1
ft= yd=0,3048 m.
Farnhajt → Fahrenheitov stupanj. 3

fat → hvat. footcandle [futkendl] (znak ftcd), stara UK-

jedinica i US-jedinica osvjetljenja
(iluminancije) u kojoj je ploština izražena
fathom [fadom] (sežanj, hvat; znak fm),
jedinicom kvadratni foot (ft2), dakle
izvedena UK-jedinica i US-jedinica duljine,
definiran je kao 2 yarda, odnosno 6 feeta, dakle ftcd=lm/ft 2 =10,7639 lm/m 2 =10,7639 lx ( → luks ).
fm = 2 yd = 6 ft = 1,8288 m.
footlambert [futlambert] (znak fL ili ftla), stara
UK-jedinica i US-jedinica luminancije
feet [fit], plural UK-jedinice i US-jedinice → (svjetljivosti) u kojoj je ploština izražena
foot. jedinicom kvadratni foot (ft2) pa je analogan
apostilbu, dakle
femto (prema Šved. femton - petnaest; znak f),
1
predmetak u nazivu → decimalne jedinice, sa fL= cd/ft 2 =3,426 cd/m 2 =3,426 nt. (nit,
π
značenjem 10–15. apostlib).

36
 Zvonimir Jakobović / Leksikon mjernih jedinica / Školska knjiga, Zagreb, 1991.

fot (znak ph), stara jedinica osvjetljenja

(iluminancije). Iznosi
ph=lm/cm 2 = 104 lx. (lumen, luks ).

Fr, znak jedinice → franklin.

frakl → čokanj.

franklin (znak Fr), stara, predložena i općenito

neprihvaćena jedinica količine elektriciteta u
CGSe-sustavu, iznosa Fr = 3,3356 × 10−10 C.

ft, znak jedinice → foot.

ftcd, znak jedinice → footcandle.

ftla, znak jedinice → footlambert.

funta (prema njem. Pfund)

1. → pound;
2. prastara, udomaćena jedinica mase i težine.
Sve do uvođenja Metarskog sustava
upotrebljavale su se funte različitih iznosa i
obično dijelile na po 12 → unča. Osnova im je
rimska funta (lat. libra). ~ 333,3434 g. Do
danas se zadržala samo UK i US funta, koja se
zove pound, a označava se sa lb, prema libra,
iznosa ~ 453,592 37 g. U našim krajevima su se
upotrebljavale: bečka ljekarnička funta ~
333,2125 g do 16. st., a ~353,628 g do 1761.
god., koje su se dijelile na po 12 ljekarničkih
unča. Godine 1761. uvedena je nova ljekarnička
funta ~ 420 g, izjednačena sa 12 trgovačkih
unča. Građanska ili trgovačka funta iznosila je
560 g, definirana sa 19 starih ljekarničkih unča,
a dijelila se na 16 trgovačkih unča.

fut → foot.

37