Modul 8

INTERNATIONAL CRIMINAL LAW SERVICES
Podrška prenosu znanja i materijala u predmetima ratnih zločina iz MKSJ na nacionalna

pravosuđa
Nacrt materijala za obuku
Modul 8: Ratni zločini

Sadržaj
8.1. Uvod za edukatore ...................................................................................................................3

8.1.1. Opis modula..............................................................................................................3
8.1.2. Rezultati modula.......................................................................................................3
8.1.3. Napomene za edukatore ..........................................................................................4
8.2. Definicija ratnih zločina po međunarodnom pravu .................................................................5
8.2.1. Odredbe vezane za ratne zločine pred međunarodnim sudovima ..........................7
8.2.2. Elementi ratnih zločina pred MKSJ-om ....................................................................9
8.3. Zajednički elementi svih ratnih zločina ..................................................................................11
8.3.1. Oružani sukob.........................................................................................................13
8.3.2. Zaštićene osobe i imovina prema međunarodnom humanitarnom pravu ................
17
8.3.3. Veza između krivičnog djela i oružanog sukoba.....................................................19
8.3.4. Kršenja primjenjivog sporazuma ili običajnog prava..............................................20
8.3.5. Težina: teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava(IHL)...........................21
8.3.6. Individualna krivična odgovornost .........................................................................21
8.3.7. Svijest o oružanom sukobu i statusu žrtve ............................................................. 21
8.4. Pojedinačni ratni zločini .........................................................................................................23
8.4.1. Teške povrede Ženevskih konvencija .....................................................................25
8.4.2. Zajednički član 3. Ženevske konvencije ..................................................................34
8.4.3. Ostala kršenja međunarodnog humanitarnog prava .............................................38
8.5. Ratni zločini koji uključuju seksualno nasilje..........................................................................44
8.6. Zakoni i sudska praksa u regiji................................................................................................47
8.7. Krivični zakon SFRJ..................................................................................................................48
8.8. BiH ..........................................................................................................................................50
8.8.1. Zajednički elementi kod svih ratnih zločina............................................................53
8.8.2. Individualni ratni zločini..........................................................................................63
8.9. Hrvatska..................................................................................................................................76
8.9.1. Zajednički elementi kod svih ratnih zločina............................................................80
8.9.2. Individualni ratni zločini..........................................................................................86
8.10. Srbija......................................................................................................................................93
8.10.1. Zajednički elementi kod svih ratnih zločina........................................................97
8.10.2. Individualni ratni zločini....................................................................................105
8.11.Dodatna literatura................................................................................................................110
8.12.Dodatak A. Studija slučaja....................................................................................................111
11-tra.-2011 povjerljivi interni dokument ICLS
1. Uvod
2. Šta je međunarodno pravo i međunarodno krivično pravo?
3. Opća načela međunarodnog krivičnog prava
4. Međunarodni i hibridni krivični sudovi: pitanja opće važnosti
5. Primjena međunarodnog krivičnog prava u domaćem
pravosuđu
6. Genocid
7. Zločini protiv čovječnosti
2
8. Ratni zločini
8.1. Uvod za edukatore
8.1.1. Opis modula
Ovaj modul obuhvata pravo koje se primjenjuje u procesuiranju predmeta ratnih zločina
počinjenih u međunarodnim i ne-međunarodnim oružanim sukobima. Modul objašnjava
elemente koji su potrebni za dokazivanje ratnih zločina zabranjenih prema međunarodnom
humanitarnom pravu, uključujući:
• teške povrede Ženevskih konvencija, i

• kršenja zajedničkog člana 3. Ženevskih konvencija, i
• druga kršenja zakona i običaja međunarodnih i ne-međunarodnih sukoba.
Također se navode razlike između ratnih zločina počinjenih u međunarodnim oružanim

sukobima i onih počinjenih u ne-međunarodnim oružanim sukobima, kao i onih gdje je
klasifikacija sukoba irelevantna. Modul iznosi poziciju po međunarodnom pravu i razmatra
procesuiranje ratnih zločina u BiH, Hrvatskoj i Srbiji opisujući zakone i sudsku praksu u ovim
zemljama.
8.1.2. Rezultati modula
Na kraju ovog poglavlja, učesnici bi trebali biti u stanju:
Razlikovati i opisati razlike između teških povreda i drugih kršenja zakona i običaja rata, te
povreda zajedničkog člana 3. Ženevskih konvencija.
Znati gdje pronaći izvore ugovora međunarodnog humanitarnog prava i običajnog prava za
procesuiranje predmeta ratnih zločina pred međunarodnim i domaćim sudovima.
Navesti i opisati elemente za dokazivanje ratnih zločina pred međunarodnim i domaćim
sudovima.
Razumjeti razliku između međunarodnih oružanih sukoba i ne-međunarodnih oružanih
sukoba.
Opisati faktore koji se mogu koristiti za dokazivanje veze između navodnog krivičnog
djelovanja i oružanog sukoba.
Razumjeti osnovna krivična djela, kako kategorizirati krivični događaj kao ratni zločin i kako
dokazati osnovno djelo kao ratni zločin.
Definirati status žrtve i odrediti zašto je to važno za procesuiranje ratnih zločina.
Razumjeti načine na koje seksualno nasilje i druga krivična djela na osnovu spola mogu biti
procesuirana kao ratni zločin.
3
8.1.3. Napomene za edukatore
Napomene za edukatore:
Ovaj modul je jedan od najznačajnijih za učesnike pošto će krivična djela o kojima se govori
biti često procesuirana pred domaćim pravosuđem. Veoma je bitno da učesnici shvate
individualne karakteristike ratnih zločina u poređenju sa običnim krivičnim djelima u državi.
Elementi krivičnog djela moraju se temeljito proučiti i upotreba praktičnih primjera iz
međunarodne i domaće sudske prakse će umnogome pomoći u objašnjenju kako se
elementi definiraju i implementiraju.
Važno je da učesnici uvažavaju porijeklo i razvoj međunarodnog humanitarnog prava pošto
će to omogućiti da razumiju razloge za zakonske propise u predmetima ratnih zločina i da
razviju argumente koji podržavaju interpretaciju koju žele predstaviti u svojim predmetima.
Kako bi postigli ove ciljeve imate „Napomene za edukatore“ u osjenčanim tabelama na
početku bitnih poglavlja. Ove napomene će istaknuti glavna pitanja na koja edukatori
trebaju obratiti pažnju, odrediti pitanja koje edukatori mogu koristiti za usmjeravanje pažnje
učesnika na bitna pitanja i potaknuti diskusiju, pozvati se na dijelove analize slučajeva koji su
relevantni i koji se mogu koristiti kao praktični primjeri za primjenu pravnih pitanja o kojima
se uči, a uključivati će i „Savjete“ za praktičare, koje treba imati na umu prilikom
procesuiranja ovih krivičnih djela.
Struktura ovog modula:
Važno je da edukatori shvate da je ovaj modul podijeljen u četiri glavna dijela.
o Prvi dio (8.2) daje definiciju ratnih zločina po međunarodnom pravu. Uključuje odredbe
o ratnim zločinima pred MKSJ-om i diskusiju o glavnim elementima ratnih zločina koji se
procesuiraju pred MKSJ-om.
o Slijedi dio (8.3) koji opisuje zajedničke elemente svih ratnih zločina. Ovi elementi su
„zajednički“ iz razloga što moraju biti dokazani za sve ratne zločine bez obzira na
konkretna krivična djela (npr. ubistvo, mučenje, silovanje, itd.). Ovo su uslovi koji čine
osnovno krivično djelo ratnim zločinom i razlikuju ga od običnog krivičnog djela.
o Nakon obrade zajedničkih elementa, ovaj modul razmatra svaki ratni zločin
pojedinačno, kao što su ubistvo, mučenje, silovanje, itd. Također, sadrži i poseban dio o
ratnim zločinima koji uključuju seksualno nasilje (8.5).
o Nakon toga se razmatraju zakoni i predmeti ratnih zločina iz Krivičnog zakona SFRJ, BiH
(8.8), Hrvatske (8.9) i Srbije (8.10).
4
8.2. Definicija ratnih zločina po međunarodnom pravu
Izrada zakona koji zabranjuju ratne zločine nije bila neposredna.

Učesnike u ovom prvom poglavlju treba upoznati sa najznačajnijim sporazumima i
razvojem međunarodnog humanitarnog prava.
Najvažnije je da učesnici razumiju razliku između teških povreda Ženevskih konvencija
i drugih kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Koristan način za demonstraciju ovoga je da se učesnici upute na član 2. i 3. Statuta
MKSJ-a, te da se od njih traži da usporede odredbe u ova dva člana.
Zakoni koji zabranjuju ratne zločine su podskup međunarodnog humanitarnog prava (također
poznati kao zakoni rata ili zakoni oružanog sukoba).1 Međunarodno humanitarno pravo je set
pravila koja nastoje ograničiti efekte oružanih sukoba, zaštiti osobe koje ne učestvuju u
neprijateljstvima, te ograničiti sredstva i metode ratovanja.
Glavni izvori međunarodnog humanitarnog prava su sporazumi i međunarodno običajno pravo.
Ratni zločini predstavljaju teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava počinjeno tokom
međunarodnih i ne-međunarodnih oružanih sukoba koji dovode do individualne krivične
odgovornosti.
Osnovni principi međunarodnog humanitarnog prava uključuju:
• Razlikovanje: Strane sukoba moraju uvijek praviti razliku između civilnog stanovništva i
boraca kako bi poštedjeli civilno stanovništvo i civilnu imovinu. Ni civilno stanovništvo kao
cjelina niti civili pojedinci ne mogu biti predmet napada. Napadi mogu biti usmjereni
isključivo protiv vojnih ciljeva.
• Srazmjernost: U napadu vojnih ciljeva, borci moraju poduzeti mjere kako bi izbjegli ili sveli
na minimum kolateralnu civilnu štetu, te se uzdržavati od nanošenja prevelike štete
civilnim objektima. Postoji zabrana upotrebe metoda i sredstava takvog ratovanja koje
uzrokuje prekomjerne povrede i nepotrebne patnje.
• Zaštita: Zarobljeni borci i civili koji se nađu pod vlašću neprijateljske strane imaju pravo na
poštivanje njihovih života, njihovog dostojanstva, njihovih ličnih prava i političkih,
vjerskih i drugih ubjeđjenja. Prema njima se mora postupati humano i bez neprijateljskog
razlikovanja. Moraju biti zaštićeni od svih djela nasilja i odmazde.
Glavne odredbe po međunarodnom humanitarnom pravu koje zabranjuju izvršenje ratnih

zločina su i) teška kršenja Ženevskih konvencija; ii) zajedničkog člana 3. Ženevskih konvencija; i
iii) druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Bitno je uzeti u obzir da:
1
Vidi IHL dio na web stranici Međunarodnog komiteta crvenog križa (MKCK) (www.icrc.org) za više podataka o
međunarodnom humanitarnom pravu. Komentari MKCK-a o Ženevskim konvencijama i dodatnih protokola su naročito
korisni izvori kada je potrebno tumačenje odredbi ovih sporazuma; iste se nalaze na www.icrc.org/ihl.nsf.
5
• Svaka od Ženevskih konvencija sadrži odredbe „teškog kršenja“ koje izričito kriminaliziraju
konkretna teška kršenja.
• Odredbe o teškim povredama se smatraju dijelom međunarodnog običajnog prava.2
• Odredbe o teškim povredama se odnose samo na kršenja počinjena tokom međunarodnog
oružanog sukoba i protiv osoba koje se zaštićene Ženevskim konvencijama.
• Zaštićene osobe po Ženevskim konvencijama uključuju civile i borce.
o Zaštićeni civili su ona lica koji su u rukama neprijateljske strane.
o Zaštićeni borci su ona lica koja su označena kao ratni zarobljenici.
• Suprotno tome, član 3. koji je zajednički za četiri Ženevske konvencije sadrži zabrane koje se
primjenjuju u toku ne-međunarodnih oružanih sukoba.
• MKSJ je stajališta da su odredbe zajedničkog člana 3. primjenjive u svim sukobima, bez obzira
da li je sukob klasificiran kao međunarodni ili unutrašnji.
• Pored odredbi o teškim povredama i zajedničkog člana 3., postoje zabrane koje se
primjenjuju:
o Samo u međunarodnim oružanim sukobima
o Samo u unutrašnjim oružanim sukobima
o I u međunarodnim kao i u unutrašnjim oružanim sukobima.
Međunarodno humanitarno pravo je set pravila koja nastoje ograničiti efekte oružanih
sukoba, zaštititi osobe koje ne učestvuju u neprijateljstvima, te ograniči sredstva i metode
ratovnja.
Tabela na sljedećoj stranici navodi glavne sporazume međunarodnog humanitarnog prava i

odgovarajuća područja zaštite svakog od njih:
2
Vidi npr. Međunarodni krivični sud – Savjetodavno mišljenje o nuklearnom naoružanju, ¶¶ 79, 82. Član 85. DP I sadrži
dodatne teške povrede, ali postoji debata o tome da li ove povrede takođe čine običaj.
6
Sporazum Ko je zaštićen Kada su zaštićeni Zaštite

Ženevske Civilno i vojno osoblje Međunarodni oružani Uspostavlja minimalne standarde
konvencije I koje je ranjeno, sukob postupanja sa mrtvima, ranjenim, bolesnim i
i II (ŽK I, II) bolesno ili su brodolomcima. Obavezuje strane da zaštite i
brodolomci omoguće zdravstvenom, vjerskom i
humanitarnom osoblju da pomognu
povrijeđenima
Ženevska Pripadnici oružanih Međunarodni oružani Obavezuje se strana koje drži ratne
konvencija snaga koji postanu ratni sukob zarobljenike da osigura poštivanje osnovnih
III (ŽK III) zarobljenici zaštita, prava i sloboda
Ženevska Civili na okupiranim Međunarodni oružani Širok opseg zaštita koje garantiraju osnovne
konvencija područjima ili sukob zaštite, prava i slobode
IV (ŽK IV) područjima pogođenim
oružanim sukobom
Zajednički Civilno i vojno osoblje Ne-međunarodni Zabranjuje: ubistvo, mučenje, okrutno
član 3. koje ne učestvuje oružani sukob i postupanje, uzimanje talaca, ponižavajuće i
Ženevskih aktivno u međunarodni oružani degradirajuće postupanje, vansudske kazne i
3
konvencija I- neprijateljstvima sukob pogubljenja. Nameće minimalnu zaštitu
IV propisanog postupka i pozitivnu obavezu da
skupi ranjene i bolesne i brine se o njima
Dodatni Sve osobe pogođene Međunarodni oružani Dopunjava zaštite ŽK I-IV. Zabranjuje
protokol I oružanim sukobom sukob uključujući lica upotrebu naoružanja koje “uzrokuje
Ženevskih koja se bore: kolonijalna prekomjerne povrede ili nepotrebne
konvencija dominacija, strana patnje.” (Član 35)
(PZV I) okupacija ili rasistički
režimi
Dodatni Sve osobe pogođene Ne-međunarodni Sve zaštite propisne Zajedničkim članom 3.
protokol II oružanim sukobom oružani sukob gdje se plus: osnovno pravo na sudski postupak, i
Ženevskih nalaze organizovane zabrana vojnika ispod 15 godina starosti.
konvencija oružane grupe pod Ovo nameće obavezu obrazovanja djece i
(PZV II) odgovornom obavezu spajanja porodica.
komandom, koje
kontrolišu teritoriju i
mogu podržati održive
vojne operacije
8.2.1. Odredbe vezane za ratne zločine pred međunarodnim sudovima
Član 2. i 3. Statuta MKSJ-a daju nadležnost MKSJ-u kako za teške povrede Ženevskih konvencija
tako i za kršenje zakona i običaja rata.4
• Za kršenja člana 2. se može krivično goniti samo za djela počinjena u međunarodnom

oružanom sukobu.
• S druge strane, kršenja člana 3. se mogu staviti na teret kako za djela počinjena u
međunarodnim sukobima tako i u unutrašnjim sukobima, zavisno od toga da li je ratni
zločin zabranjen u jednoj ili drugoj vrsti ovih sukoba.
3
Član 3. koji je zajednički za ŽK I-IV primjenjuje se na međunarodne i ne-međunarodne oružane sukobe i dio je
međunarodnog običajnog prava, te s toga obavezuje sve strane sukoba: Kunarac PZV ¶ 68; Čelebići PZV ¶¶ 138-9, 147;
Tadic ZV Odluka o nadležnosti ¶¶ 89, 98; MKS Nicaragua predmet ¶ 218.
4
Član 3. Statuta MKSJ-a je po prirodi rezidualan: kršenja zakona ili običaja rata koje nisu navedene u članu 2 Statuta
MKSJ (teške povrede odredaba Ženevskih konvencija) se mogu krivično goniti kroz član 3. Lista krivičnih djela u članu
3. nije konačna; ostala krivična djela čine implicitan dio istog.
7
• Kršenja zajedničkog člana 3. se mogu procesuirati po članu 3. Statuta MKSJ-a i, kao što je
prethodno navedeno, ova kršenja su zabranjena bez obzira na karakter sukoba.
Član 2. Statuta MKSJ-a: Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine

Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su počinile ili naredile da se počine
teške povrede Ženevskih konvencija od 12. augusta 1949., odnosno sljedeća djela protiv osoba
ili imovine zaštićenih odredbama relevantne Ženevske konvencije:
(a) hotimično lišavanje života;
(b) mučenje ili nečovječno postupanje, uključujući biološke eksperimente;
(c) hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja;
(d) uništavanje i oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i
izvedeno je protivpravno i bezobzirno;
(e) prisiljavanje ratnog zarobljenika ili civila da služi u snagama neprijateljske sile;
(f) hotimično uskraćivanje prava ratnom zarobljeniku ili civilu na pravičan i redovan sudski
postupak;
(g) protivpravna deportacija ili premještanje ili protivpravno zatvaranje civila;
(h) uzimanje civila za taoce.
Član 3. Statuta MKSJ-a: Kršenje zakona ili običaja ratovanja
Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su prekršile zakone ili običaje
ratovanja. Ta kršenja, između ostalog, uključuju sljedeće:
(a) korištenje otrovnih ili drugih oružja čija je svrha nanošenje nepotrebnih patnji;
(b) bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom
nuždom;
(c) napadanje, ili bombardovanje, bilo kojim sredstvima, nebranjenih gradova, sela, stambenih
ili drugih objekata;
(d) zauzimanje, uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih, dobrotvornih i obrazovnih
ustanova, ustanova namijenjenih umjetnosti i nauci, istorijskih spomenika i umjetničkih i
naučnih djela;
(e) pljačkanje javne ili privatne imovine.
Član 4. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) obuhvata neiscrpnu listu
krivičnih djela na osnovu kršenja zajedničkog člana 3. i Dodatnog protokola II, uzimajući u obzir
mišljenje Vijeća sigurnosti UN-a da se genocid 1994. godine dogodio u kontekstu ne-
međunarodnog oružanog sukoba.
Međunarodni krivični sud ima nadležnost za procesuiranje ratnih zločina, uključujući:
(i) Teške povrede Ženevskih konvencija,

(ii) Teška kršenja zakona i običaja međunarodnih oružanih sukoba,
(iii) Teška kršenja zajedničkog člana 3. počinjena u ne-međunarodnom oružanom
sukobu,
(iv) Teška kršenja zakona i običaja ne-međunarodnih oružanih sukoba.5
5
Rimski statut, član 8.
8
Značajno je da Rimski statut održava jasnu razliku između onih ratnih zločina koji su zabranjeni u
međunarodnim oružanim sukobima i onih koji se mogu primijeniti u unutrašnjim oružanim
sukobima.
8.2.2. Elementi ratnih zločina pred MKSJ-om
Kao što je prethodno navedeno, pred MKSJ-om postoje dvije različite kategorije ratnih zločina:
teške povrede Ženevskih konvencija, prema članu 2. Statuta MKSJ-a i kršenja zakona i običaja
rata, prema članu 3.
Kako bi ocijenili da li djelo predstavlja ratni zločin—prema članu 2. i članu 3.—u okviru
nadležnosti MKSJ-a, sud mora utvrditi:
(i) Kršenje predstavlja povredu pravila međunarodnog humanitarnog prava;

(ii) Pravilo je običajno ili, ako je dio sporazuma, svi potrebni uslovi su ispunjeni;
(iii) Kršenje je teško—predstavlja povredu pravila koje štiti važne vrijednosti i uključuje
teške posljedice za žrtve; i
(iv) Kršenje pravila povlači, prema običajnom ili konvencionalnom pravu, individualnu
krivičnu odgovornost lica koje krši pravilo.6
8.2.2.1. Teške povrede Ženevskih konvencija
Kako bi dokazali teške povrede prema članu 2. za međunarodne sukobe, moraju se utvrditi
sljedeći elementi:
(i) Postojanje oružanog sukoba

(ii) Oružani sukob je međunarodnog karaktera
(iii) Utvrđena veza između zločina za koje se optuženi tereti i oružanog sukoba
(iv) Žrtve zločina za koje se optuženi tereti su “zaštićene osobe” po Ženevskim
konvencijama.7
8.2.2.2. Kršenja zakona i običaja ratovanja
MKSJ smatra član 3., kršenje zakona i običaja ratovanja, rezidualnom klauzulom koja daje MKSJ-u
nadležnost za niz kršenja. Spisak koji je dio člana 3. “nije iscrpan, već samo ilustrativan”,
uključuje kršenja kako Ženevskih konvencija tako i Haških konvencija i može se tumačiti tako da
uključuje i druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava.8
Kako bi dokazali kršenja zakona i običaja ratovanja prema članu 3., sljedeći elementi se moraju
dokazati:
(i) Postojanje oružanog sukoba u vrijeme izvršenja krivičnog djela

(ii) Postoji veza između zločina za koje se optuženi tereti i oružanog sukoba
(iii) Žrtva je osoba koja ne sudjeluje direktno u neprijateljstvima u vrijeme kršenja za koje se
optuženi tereti
6
Tadić PZV, parag. 94; Kunarac, PZV, parag. 66.
7
Brđanin, PPV, parag. 121.
8
Tadić, Odluka Žalbenog vijeća o nadležnosti, parag. 87, 89.
9
(iv) Optuženi je znao ili je imao razloga da zna da osoba ne sudjeluje direktno u
neprijateljstvima u vrijeme navodnog kršenja.9
Za krivična djela optužena po članu 3. Statuta MKSJ-a ili zajedničkog člana 3., tužilaštvo samo
treba dokazati da je postojao oružani sukob—nije bitno da li je međunarodni ili ne-
međunarodni.10
Prema zakonima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji tužioci moraju dokazati četiri elementa kada podižu
optužnicu za ratne zločine:
(i) Krivičnim djelom se krši međunarodno pravo

(ii) Krivično djelo je počinjeno u toku oružanog sukoba, rata ili okupacije
(iii) Postoji dovoljna veza između djela počinitelja i oružanog sukoba, rata ili okupacije
(iv) Optuženi je naredio ili izvršio djelo.
Postojanje oružanog sukoba i veza sa tim sukobom se razmatra u nastavku u dijelovima

8.8.1(BiH), Error! Reference source not found. (Hrvatska) i Error! Reference source not found.
(Srbija).
9
Limaj, PPV, 30.11.2005, parag. 176; Halilović, PPV, 16.11.2005, paras 3, 34.
10
Galić, PZV, parag. 120.
10
8.3. Zajednički elementi svih ratnih zločina
Nakon kratkog uvoda u definiciju ratnih zločina po međunarodnom pravu, potrebno je da
prvo razmotrimo zajedničke elemente za sve ratne zločine, a nakon toga razmotriti svaki
konkretni ratni zločin.
Nužno je da učesnici razumiju da su zajednički elementi ratnih zločina oni koji se moraju
dokazati u svakom pojedinačnom ratnom zločinu, na primjer ubistvo, mučenje, silovanje,
itd.
Ovo su elementi na osnovu kojih se krivična djela počinjena u toku rata razlikuju od krivičnih
djela počinjenih u vrijeme mira.
Neophodno je imati na umu razliku između ratnih zločina koja se mogu primijeniti u
međunarodnim oružanim sukobima (kao što su teške povrede Ženevskih konvencija), onih
koji se primjenjuju samo u unutrašnjim oružanim sukobima i onih koji se primjenjuju bez
obzira na karakter sukoba (kao što je zajednički član 3.).
Modul će razmotriti sve zajedničke elemente i posebno razmotriti razliku između sukoba
koji su karakteriziraju kao međunarodni i onih koji su karakterizirani kao unutrašnji.
Vježba u kojoj bi učesnike pitali da ocijene da li je sukob opisan u analizi predmeta
međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera bi bila od velike pomoći. Od učesnika također
možemo tražiti da identificiraju ratne zločine koji se mogu procesuirati na osnovu činjenica
u predmetu.
Pitanja koja se mogu postaviti u toku modula kako bi pažnju učesnika usmjerili na glavna
pitanja su:
o Koji su dokazi potrebni za dokazivanje međunarodnog oružanog sukoba, u poređenju sa
ne-međunarodnim oružanim sukobom? Na primjer, koji je nivo intervencije od strane
druge države potreban da bi se sukob proglasio međunarodnim?
o Koji se prag mora dostići kako bi dokazali oružani sukob? Na primjer, kada građanski
nemiri postaju oružani sukob?
o Šta razlikuje djela koja se smatraju običnim krivičnim djelom ubistva od ubistva koje se
tereti kao ratni zločin?
o U kojoj se mjeri nezakonite radnje optuženog moraju dovesti u vezu sa oružanim
sukobom kako bi se postupanje moglo teretiti kao ratni zločin?
Savjeti:
o Ključno je da tužioci razumiju koja djela mogu biti krivično procesuirana kao ratni zločini
bez obzira na karakter oružanog sukoba pošto takva djela ne trebaju opterećivati
tužilaštvo da dokaže kako je sukob međunarodnog karaktera.
Elementi nabrojani i opisani ispod su zajednički uslovi za sve ratne zločine. Ti elementi su:11
11
Tadić Odluka ZV o nadležnosti ¶ 94.
11
1. Oružani sukob: morao je postojati oružani sukob u vrijeme i mjestu počinjenja navodnih
djela. Vidi dio 8.3.1.2 za diskusiju o razlici između međunarodnog i unutrašnjeg oružanog
sukoba.
2. Zaštićene osobe: žrtva mora biti zaštićena prema međunarodnom humanitarnom pravu.
3. Veza: mora postojati dovoljna veza između zločina za koje se optuženi tereti i tog sukoba.
4. Važeće međunarodno humanitarno pravo: kršenje mora biti povreda običaja ili
sporazuma međunarodnog humanitarnog prava koji obavezuje optuženog.
5. Ozbiljnost: kršenje mora biti teško i uključivati ozbiljne posljedice za žrtvu.
6. Individualna krivična odgovornost: kršenje mora povlačiti individualnu krivičnu
odgovornost osoba koje krše zakon.
7. Svjesnost: Također je potrebno dokazati da je optuženi bio svjestan postojanja oružanog
sukoba.12
Svi ovi elementi dijele ratne zločine od običnih krivičnih djela.
Važno je napomenuti, da nije potrebno dokazati da su ratni zločini počinjeni kao dio plana,
politike ili masovnog počinjenja takvih djela.13
Svih ovih sedam elemenata ćemo razmotriti pojedinačno u nastavku.14
Zajednički elementi ratnih zločina ih razlikuju od običnih krivičnih djela.
12
Ovo je takođe uslov pred Sudom BiH. Vidi dio 8.8.1.2.
13
Vidi Cryer str. 288 o Statutu MKS-a Član 8(1): to je signal kako MKS treba provoditi svoju nadležnost, a ne elemenat
ratnog zločina.
14
Elementi krivičnog djela pred MKS-om propisuje da ratni zločini moraju biti počinjeni “u kontekstu ili u vezi sa”
oružanim sukobom.
Elementi člana 8, ratni zločini za djela usmjerena protiv pojedinaca, uključuju povezivanje sa slijedećim uslovima:
(a) Izvršenje se dogodilo u kontekstu i povezano je sa oružanim sukobom (zavisno od krivičnog djela, ili
međunarodnog ili ne-međunarodnog karaktera);
(b) Izvršilac je bio svjestan činjeničnih okolnosti koje dokazuju postojanje oružanog sukoba.
Za djela protiv zaštićenih lica, moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi:
(a) Žrtva ili žrtve su zaštićene prema jednoj ili više Ženevskih konvencija iz 1949. godine;
(b) Izvršilac je bio svjestan faktičkih okolnosti koje dokazuju zaštićeni status.
12
15
8.3.1. Oružani sukob
Ovaj dio obuhvata materijal koji je možda nepoznat učesnicima.
Razmatra definicije međunarodnog i ne-međunarodnog oružanog sukoba.
Bilo bi od velike pomoći da učesnici razmotre činjenice u predmetu za analizu kako bi
diskutovali o tome da li je sukob između vlade Krima i GNP-a međunarodnog ili
unutrašnjeg karaktera. Učesnici trebaju imati na umu da je druga država (Vorija) pružala
pomoć GNP-u i čini se da je bila prisutna na teritoriji Krima. Učesnici treba da diskutuju o
tome da li je ova intervencija dovoljna da se cijeli sukob ocijeni međunarodnim ili ne.
Drugo pitanje koje treba razmotriti iz analize predmeta je u kojoj fazi se može tvrditi da je
počeo oružani sukob.
Osnovni uslov za ratne zločine je da se mora utvrditi da je djelo počinjeno tokom oružanog
sukoba. Mora se pokazati da je sukob ili međunarodnog (za odredbe teških povreda) ili ne-
međunarodnog karaktera.
• Međunarodni oružani sukob se definiše kao pribjegavanje oružanoj sili između država
(međunarodni oružani sukob).16
• Ne-međunarodni oružani sukob se definiše kao dugotrajno oružano nasilje između
organa vlasti i organizovanih oružanih grupa ili između nevladinih oružanih grupa u
okviru države (ne-međunarodni oružani sukob).
• Ne-međunarodni oružani sukob može postati miješani sukob koji je i međunarodnog i
ne-međunarodnog karaktera ako:
1. Druga država intervenira vojskom, ili

2. Neki od učesnika u unutrašnjem sukobu djeluju u ime druge države.”17
Žalbeno vijeće MKSJ-a daje korisne definicije oružanog sukoba, potrebe veze, optuženog i žrtve u
predmetu Tadić:
Geografski i vremenski referencijalni okvir […] je širok. Tu koncepciju

odražava činjenica da se zajednički član 3. Ženevskih konvencija odnosi
na ona lica koja nisu aktivno učestvovala, ili su prestala da aktivno
učestvuju, u neprijateljstvima. To znači da se pravila iz [općeg] člana 3.
protežu van uskog geografskog konteksta područja gdje se vode. […]
Jedini potrebni klauzalni neksus je veza između sukoba i lišavanja
slobode, ne i činjenica da se lišavanje slobode desilo usred borbe.
15
Osim ako je drugačije navedeno, izvori u ovom dijelu su: Odluka ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶¶ 70, 75;
Kunarac PZV ¶ 58; ŽK IV čl. 6.
16
Tadić, PZV, parag. 84.
17
Tadic, PZV, parag. 84; Kordić and Čerkez, PPV, parag. 66; Brđanin, PPV, parag. 124.
13
Smatramo da oružani sukob postoji svuda gdje se pribjeglo oružanoj sili između
država ili produženom oružanom nasilju između vlasti i organizovanih
naoružanih grupa, ili pak između takvih grupa unutar jedne države.
Međunarodno humanitarno pravo primjenjuje se od početka takvih oružanih
sukoba sve do poslije prestanka neprijateljstava, odnosno sve do zaključenja
mira ili, u slučaju unutrašnjih sukoba, sve dok se ne pronađe mirno rješenje. Sve
do tog trenutka, međunarodno humanitarno pravo primjenjuje se na celokupnoj
teritoriji zaraćenih država ili, u slučaju unutrašnjih sukoba, na cjelokupnoj
teritoriji pod kontrolom strane u sukobu, bez obzira vode li se tamo borbe ili
ne.18
U oba slučaja, međunarodnom i ne-međunarodnom oružanom sukobu, nije potrebno da obje

grupe primjenjuju silu. Oružani sukob uključuje invaziju koja ne naiđe na otpor, zračno
bombardovanje ili neovlašten prelazak granice od strane oružanih snaga.19
Stanje oružanog sukoba se nastavlja do postizanja općeg sporazuma o miru ili u slučaju
unutrašnjeg oružanog sukoba do postizanja miroljubivog rješenja.20 Stanje oružanog sukoba se
takođe može završiti odlučujućim okončanjem vojnih operacija bez sporazuma.
8.3.1.1. Test za unutrašnji oružani sukob
U unutrašnjim (ne-međunarodnim)
Unutrašnji neredi kao što su pobune i nemiri ne oružanim sukobima situacije kao što su
predstavljaju oružani sukob. unutrašnji neredi, pobune i nemiri ne
predstavljaju oružani sukob. Unutrašnji
neredi se moraju podići na nivo “dugotrajnog oružanog nasilja” kako bi primijenili međunarodno
humanitarno pravo.21
Kada se ocjenjuje da li oružano nasilje ima karakter oružanog sukoba, treba uzeti u obzir
sljedeće:
• dugotrajni karakter oružanog sukoba;

• njegov intenzitet; i
• mjera organiziranosti involviranih strana.22
Ovi elementi se tumače kako slijedi:
Karakter trajanja: Neprijateljstva se moraju protezati duži vremenski period i uključivati

događaje koji se dešavaju zbog sukoba. Ovo se analizira pregledom cijelog perioda sukoba, od
početka do prestanka.23
Intenzitet: Relevantni faktori za ocjenu intenziteta oružanog nasilja uključuju:
18
Odluka ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶¶ 69 - 70.
19
Cryer, 279.
20
Odluka ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶ 70.
21
Akayesu, PPV, parag. 603).
22
Limaj, PPV 20.11.2005. parag. 89; Čelebići PPV ¶ 184; Akayesu PPV ¶¶ 619-20.
23
Vidi, npr., Lubanga, MKS-01-04/01-06), Odluka o potvrđivanju optužnice, 29.01.2007. parag. 234. Takođe vidi
Thahzib-lie i Swaak-Goldman, ‘Određivanje praga’, u Lijnzaad i drugi. , Da se čuje glas humanizma; Leiden/Boston:
Martinus Nijhoff Publishers, 2004, str. 248.
14
• broj, trajanje i intenzitet pojedinačnih sukoba,

• vrste naoružanja i druge vojne opreme koja se koristi,
• broj i kalibar ispaljene municije,
• broj osoba i vrsta snaga koje učestvuju u borbama,
• broj žrtava,
• opseg materijalne štete,
• broj civila koji napušta borbene zone.24
Organiziranost strana: Strane moraju biti dovoljno organizirane da se međusobno sukobe sa

vojnim sredstvima.25 Relevantni faktori za ocjenu organiziranosti strana uključuju:
• postojanje glavnog štaba,

• postojanje određenih zona operacije,
• sposobnost nabavke, transporta i distribucije naoružanja26;
• postojanje komandne strukture i disciplinskih pravila i mehanizama unutar grupe,27
• sposobnost održavanja pristupa vojnoj opremi, regrutima i vojnoj obuci,
• sposobnost planiranja, koordinacije i izvršavanja vojnih operacija,
• sposobnost oružane grupe da definira opću vojnu strategiju i koristi vojnu taktiku,
• sposobnost oružane grupe da govori jednim glasom, te pregovara i zaključuje
sporazume.28
Nedostatak organiziranosti se ne može proizaći iz čestih kršenja međunarodnog humanitarnog

prava. Zavisi od toga da li su napadi vojna strategija vođa grupe ili pojedinačnih članova grupe
koji djeluju samostalno.29
8.3.1.2. Test za međunarodni oružani sukob
Ne-međunarodni oružani sukob može postati međunarodni na različite načine. Postoje tri testa
kojima utvrđujemo da li je sukob međunarodnog karaktera:30
• Prvi test: opća kontrola.

o Odnosi se na oružane snage, milicije ili paravojne jedinice koje djeluju de facto
kao organi strane države.
o U ovim slučajevima je dovoljno za određivanje karaktera opće kontrole.
Neophodna kontrola postoji kada država ima ulogu u organiziranju, koordinaciji
ili planiranju vojnih akcija vojne grupe pored finansiranja, obuke i opremanja ili
pružanja operativne podrške toj grupi.31
• Drugi test: de facto državni organi.
o Odnosi se na jednog pojedinca ili grupu koja nije vojno organizirana.
o Kako bi utvrdili da li su pojedinac ili grupa djelovali kao de facto državni organ
prilikom izvršenja određenog djela, neophodno je utvrditi da li su pojedincu ili
24
Haradinaj, PPV, parag. 49; Takođe vidi Limaj, PPV, parag. 90; Milošević, Odluka prvostepenog vijeća o zahtjevu za
oslobađajuću presudu (Milošević – Odluka po Pravilu 98bis) Predmet br. IT-02-54-T, 16.06.2004., parag. 28 - 29.
25
Haradinaj, PPV, parag. 60.
26
Limaj, PPV, parag. 90.
27
Ovaj element ne mora biti dokazan u istoj mjeri kao za komandnu odgovornost. Vidi modul 10 za dodatne
informacije.
28
Haradinaj, PPV, parag. 60.
29
Boskovski, PPV, parag. 205.
30
Tadić PZV ¶ 84.
31
Tadić PZV ¶ 137; Čelebići PZV ¶¶ 14, 26; Brđanin PPV ¶ 124; Naletilić PPV ¶ 183.
15
grupi izdate konkretne upute od strane države u vezi izvršenja tog određenog
djela.
o Ili, treba utvrditi da je protivpravno djelo javno podržano ili odobreno ex post
facto od strane države.32
• Treći test: pojedinci koji djeluju u suprotnosti sa državnim vlastima.
o Odnosi se na pojedince koji su učestvovali u oružanom sukobu.
o Kako bi pokazali da su djelovali u ime druge države mora se dokazati da su
djelovali „u okviru ili u saradnji sa oružanim snagama ili u tajnom dogovoru sa
državnim vlastima“.33
8.3.1.3. Primjena zajedničkog člana 3.
Zajednički član 3. se primjenjuje kako u

međunarodnim oružanim sukobima tako i u ne- Zajednički član 3. se primjenjuje
međunarodnim oružanim sukobima. Dakle, kada se kako u međunarodnim tako i u ne-
tereti optuženi za kršenje zajedničkog člana 3., međunarodnim oružanim sukobima.
treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti:
• Dovoljno je, jednostavno, pokazati postojanje oružanog sukoba.

• Nije potrebno pokazati da je to bio međunarodni oružani sukob ili ne-međunarodni
oružani sukob.34 Ovo je također pristup Suda BiH. Vidi dio 8.8.1.2.
• Krivično gonjenje za djela iz zajedničkog člana 3., tužilac ne mora dokazati međunarodni
oružani sukob u svakom pojedinačnom predmetu.
8.3.1.4. Geografska i vremenska ograničenja međunarodnih oružanih sukoba i nemeđunarodnih

oružanih sukoba
Kada se utvrdi postojanje oružanog sukoba po gore opisanim definicijama, postojanje oružanog
sukoba će se generalno prihvatiti ne samo u samim područjima borbe nego na cijeloj teritoriji
zaraćenih država ili cijelog područja pod kontrolom jedne od strana u ne-međunarodnom
sukobu.35 Dakle, i kada su borbe ograničene na određeno selo, grad ili region, obično se smatra
da se pravo oružanog sukoba proteže mnogo dalje.
Nadalje, nije neophodno da je određeno krivično djelo o kojem se radi izvršeno na samom
mjestu ili u vrijeme neprijateljstava. Drugim riječima, konkretno djelo može biti geografski i
vremenski udaljeno od samih neprijateljstava.36 Ovaj princip je primijenjen od strane Vrhovnog
suda Republike Srpske37 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.38
32
Tadić PZV ¶ 137.
33
Tadić PZV ¶¶ 141, 144; Naletilić PPV ¶ 183.
34
Vidi npr. Akayesu PZV ¶ 438; Čelebići PZV ¶ 150.
35
Kordić PZV ¶ 321.
36
Blaškić PPV ¶ 69; Kunarac PZV ¶ 57.
37
Vrhovni sud RS, Predmet br. 118-0-Kz-06-000-018, 18.04.2006.g., str. 7; Vrhovni sud RS, Predmet br. 118-0-Kzz-07-
000 008, 29.06.2007.g, str. 4-5. Takođe vidi Vrhovni sud RS, Predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007.g., str. 4;
Vrhovni sud RS, Predmet br. 118-0-Kz-07-000 020, 15.03.2007.g., str. 3.
38
Vrhovni sud R. Hrvatske, Cerna, Predmet br. I Kž 910/08-10, drugostepena, 25.09.2009.g., str. 10
16
8.3.2. Zaštićene osobe i imovina prema međunarodnom humanitarnom pravu
Napomena za edukatore:
Učesnike treba uputiti na predmet za analizu kako bi razmislili da li se osobe koje je
zarobio i pritvorio GNP smatraju ratnim zarobljenicima ili civilima. Naglasiti da su neki od
njih bili naoružani prilikom zarobljavanja. Međutim, ovo ne znači da će automatski dobiti
status ratnih zarobljenika. Neophodno je da učesnici razmotre potrebne uslove da bi se
osoba smatrala borcem.
Svaka od Ženevskih konvencija propisuje uslove pod kojima je osoba ili imovina zaštićena
njihovim odredbama.
Generalno, zaštićene osobe uključuju:
• civile,
• ratne zarobljenike; i
• borce koji se više ne mogu boriti zbog bolesti, ranjavanja ili su brodolomci.
Osobe koje nemaju pravo na zaštitu prema ŽK I, II i III nužno spadaju u okvir ŽK IV, koja se
primjenjuje na civile.39
Određena imovina i prava na imovinu su također zaštićeni u sporazumima međunarodnog

humanitarnog prava.40 Generalno, zaštićena imovina uključuje:
• kulturna dobra,
• druge civilne objekte, i
• vojne medicinske objekte i sanitetska vozila.41
Suprotno tome, neka djela, kao što je uništavanje vojnih objekta ili ubijanje neprijateljskih snaga
u borbi u skladu sa primjenjivim pravilima zakona o oružanim sukobima, nisu ratni zločini.
8.3.2.1. Civili u vlasti strane čiji nisu državljani (ŽK IV)
Ženevska konvencija IV definiše „zaštićene osobe“ kao one „u vlasti jedne Strane u sukobu ili
jedne okupacione Sile čiji nisu državljani“.42
Izraz „u vlasti“ se koristi u općem smislu. Ne znači fizičko držanje zarobljenika, ali označava da je
u pitanju civil na teritoriji koja je pod kontrolom suprotne strane u sukobu.43 Ovo može
uključivati drugu stranu državu ili pobunjeničku grupu koja ima kontrolu nad određenom regijom
zemlje.
39
Čelebići PPV ¶¶ 271-276; Brđanin PPV ¶ 125. Takođe vidi npr. Zajednički član 3 i relevantne odredbe PZV II.
40
Vidi npr. ŽK IV članove 18, 19 (npr. civilne bolnice), 21, 22, 33, 53, 57.
41
Može se napraviti razlika između civilnih objekata kao što je stambena kuća ili škola i drugih objekata koji uživaju
posebnu zaštitu, kao što je kulturna dobra i materijal neophodan za preživljavanje civilnog stanovništva.
42
ŽK IV, Član 4.
43
Čelebići PPV ¶ 246; Tadić PPV ¶ 579.
17
Nadalje, zaštićene osobe se ne mogu definirati samo

Zaštićene osobe se ne mogu striktnim uslovom državljanstva. Zavisno od okolnosti,
definirati samo striktinim uslovom odluku o frazi „čiji nisu državljani“ ne treba donositi
na osnovu formalnog državljanstva nego na osnovu
državljanstva.
više realne veze koja pokazuje stvarnu privrženost
jednoj strani u sukobu, kao što je nacionalna pripadnost.44 Suština odnosa je važnija od pravne
kvalifikacije.45 Dakle, osobi se može dodijeliti status zaštićenog lica bez obzira na činjenicu da je
iste nacionalnosti kao osoba koja ga je zarobila.
8.3.2.2. Civili koji aktivno ne učestvuju u neprijateljstvima
Civili koji direktno učestvuju u neprijateljstvima nisu zaštićeni od napada prema članu 51. stav 3.
Dodatnog protokola I. DP I obustavlja zaštitu dodijeljenu civilima u vrijeme kada direktno
učestvuju u neprijateljstvima.
Prema tome, da bi utvrdili počinjenje krivičnih djela protiv civila, tužilaštvo mora dokazati da su
žrtve zločina:
• zaista civili; i
• da nisu direktno učestvovali u neprijateljstvima.46
Ovo je također dodatni element koji se mora dokazati za

djela iz zajedničkog člana 3.47 Da bi utvrdili počinjenje krivičnih
djela protiv civila, tužilaštvo mora
Kao što je utvrđeno od strane Pretresnog vijeća MKSJ-a, dokazati da su žrtve zločina zaista
„Civil koji uzme učešće u oružanoj borbi gubi svoj
imunitet i postaje legitimna meta“.48
civili i da nisu direktno učestvovali
u neprijateljstvima.
MKSJ uzima u obzir specifičnu situaciju žrtve u vrijeme
izvršenja djela kako bi utvrdili da li je on ili ona aktivno
sudjelovala u neprijateljstvima ili ne.49
Osoba aktivno sudjeluje u neprijateljstvima kada on ili ona učestvuje u ratnim radnjama koje će,
„po svom karakteru ili svrsi, vjerovatno nanijeti stvarnu štetu ljudstvu ili materijalno-tehničkim
sredstvima oružanih snaga neprijatelja“.50
Faktori koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja statusa žrtve uključuju:
• Aktivnost žrtve;
• Da li je žrtva nosila oružje; i
• Odjeća, starost i spol žrtve.51
44
Vidi npr. Brđanin PPV ¶ 125; Blaškić PPV ¶ 634; Odluka ŽV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶ 166.
45
Naletilić PPV ¶¶ 206-7; Tadić PZV ¶ 168; Aleksovski PZV ¶¶ 151-2; Čelebići PZV ¶ 82.
46
D. Milošević PZV parag. 57.
47
Strugar PZV parag. 172; Čelebići PPV parag 420 i 423 – 24.
48
D. Milošević PPV parag 947.
49
Halilović, ŽV 16.11.2005.g., parag 33 – 34.
50
Dragomir Milošević, PPV, parag. 947.
51
Halilović, PPV 16.11.2005.g., parag 33 – 34. Takođe vidi Interpretativno upustvo o direktnom učešću u
neprijateljstvima – Međunarodni komitet crvenog krsta, koje proučava tri sastavna elementa direktnog učešća
18
Borci se mogu razlikovati po tome što nose uniformu ili barem neki znak raspoznavanja, te što
otvoreno nose naoružanje.52
Iako pripadnost oružanim snagama može ozbiljno upućivati na to da žrtva direktno učestvuje u
neprijateljstvima, ona nije pokazatelj koji bi sam po sebi bio dovoljan za takav zaključak.53
Žalbeno vijeće MKSJ-a je utvrdilo da vozač vojnog rezerviste nije osoba koje direktno učestvuje u
neprijateljstvima u vrijeme izvršenja djela.54
Mora se utvrditi da je izvršilac bio svjestan ili je trebao biti svjestan da je žrtva civil koji aktivno
ne učestvuje u neprijateljstvima. Drugim riječima, razumna osoba nije mogla smatrati da je žrtva
borac.55
8.3.3. Veza između krivičnog djela i oružanog sukoba
Kako bi objasnili uslov veze (neksusa), učesnici se mogu uputiti na predmet za
analizu/studiju slučaja i pitati da li je bomba u restoranu, koja je ubila dvanaest osoba, od
kojih niko nije krimejski političar, dovoljno povezana sa oružanim sukobom da bi se
smatrala ratnim zločinom.
Nisu svi zločini izvršeni tokom oružanog sukoba ili stanja okupacije ratni zločini. Samo djela koja
su „usko povezana“ sa oružanim sukobom čine ratni zločin.56
Oružani sukob ne treba biti uzrok izvršenja

krivičnog djela. Kako bi utvrdili da li je krivično
djelo usko povezano sa oružanim sukobom,
Oružani sukob je u znatnoj mjeri utjecao tužilac mora u najmanju ruku dokazati da je
na sposobnost počinioca da izvrši zločin, oružani sukob „u znatnoj mjeri utjecao na
njegovu odluku da ga izvrši, način sposobnost počinioca da izvrši zločin, njegovu
izvršenja zločina ili cilj s kojim je izvršen. odluku da ga izvrši, način izvršenja zločina ili
cilj s kojim je izvršen“.57
Dovoljno je ako je počinilac djelovao u službi oružanog sukoba ili pod okriljem oružanog
sukoba.58 Međutim, nije dovoljno samo pokazati da je zločin izvršen „u isto vrijeme trajanja
oružanog sukoba“ i/ili „u bilo kojim okolnostima djelomično uzrokovanih oružanim sukobom“.59
Relevantni faktori za ocjenu veze (neksusa) sa oružanim sukobom uključuju:
uključujući: granica štete, uzročnost i ratni neksus; vidi http://www.icrc.org/eng/assets/files/other/irrc-872-reports-

documents.pdf
52
Dragomir Milošević, PPV, parag. 946.
53
Halilović, PPV 16.11.2005.g., parag 33 – 34. Naglasiti da legalnost napada na pripadnika oružanih snaga ne zavisi od
direktnog učešća te osobe u neprijateljstvima. Pojam direktnog učešća u neprijateljstvima se odnosi na civile, ne na
borce ili vojnike, te civili i borci/vojnici su dvije međusobno isključujuće kategorije.
54
Strugar, PZV, parag. 185.
55
Halilović, PPV, parag. 36.
56
Odluka ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶ 70. Na MKS-u, standard je da je djelo izvršeno “u kontekstu i u vezi sa”
oružanim sukobom. Elementi zločina pred MKS-om, Član 8(2)(a)-1
57
Kunarac PZV ¶ 58.
58
Kunarac PZV ¶ 58.
59
Rutaganda ¶ 570.
19
• status izvršioca (npr. da li je bio borac?),

• status žrtve (npr. nije bio borac ili član suprotstavljene strane?),
• da li je djelo u funkciji ostvarenja vojnog cilja,
• da li je djelo izvršeno u kontekstu službenih dužnosti počinioca,
• da li je djelo počinjeno uz pomoć drugih boraca,
• da li je djelo počinjeno pod upustvom vojnih vlasti.60
Za uslov neksusa nije potrebno:
• da je djelo izvršeno u toku samih borbi ili neprijateljstava,

• da je djelo dio politike ili prakse koju zvanično odobrava ili toleriše jedna od strana u
sukobu (ali može biti relevantno u utvrđivanju neksusa),
• da djelo sprovodi određenu politiku koja je povezana sa vođenjem rata ili je u
stvarnom interesu strane u sukobu,61
• da je zločin počinjen od strane borca—ratni zločin može počiniti osoba koja nije
borac.62
Određivanje bliske veze između određenog krivičnog djela i oružanog sukoba obično zahtijeva
razmatranje nekoliko faktora, ne samo jednog, i naročita pažnja je potrebna kada optuženi nije
borac.63
Za zločine koji su počinjeni van samih neprijateljstava (npr. daleko od prve linije), test je da li je
djelo počinjeno u funkciji ili, u najmanju ruku, pod vidom situacije koja je posljedica borbenih
djelovanja.64 Krivična djela moraju biti „u značajnoj mjeri povezana“ s tim područjem, što u
najmanju ruku obuhvata cjelokupnu teritoriju pod kontrolom zaraćenih strana.65 Ovo se
pokazuje postojanjem geografske i temporalne veze između krivičnih djela i oružanog sukoba.66
Pristup Suda BiH u određivanju veze prati ovu sudsku praksu. Vidi dio 8.8.1.3. Vrhovni sud
Republike Hrvatske izgleda koristi sličan pristup. Vidi dio 8.9.1.3.
8.3.4. Kršenja primjenjivog sporazuma ili običajnog prava
Da bi se djelo smatralo ratnim zločinom pred MKSJ-om i MKSR-om, mora postojati kršenje
sporazuma ili običajnog međunarodnog humanitarnog prava koji je primjenjiv na konkretnog
optuženog. Dakle, tužilaštvo treba identificirati koji je zakon bio na snazi u vrijeme izvršenja
krivičnog djela, da li to proizilazi iz sporazuma koji je ratifikovan ili iz norme običajnog prava. Ovo
je također uslov u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Vidi dio 8.8.1.1 (BiH), Error! Reference source not
found. (Hrvatska), i Error! Reference source not found.(Srbija). Također vidi Modul 5. o
vremenskoj primjeni različitih zakona i dio o običajnom pravu, te kako se primjenjuje na
pojedinca.
60
Kunarac ¶¶ 58-9; Rutaganda ¶¶ 569-570.
61
Vidi npr. Tadić PPV ¶ 573, 575; Čelebići PPV ¶¶ 193-7.
62
Akayesu PZV ¶¶ 430-446.
63
Vidi npr., Akayesu PPV, parag. 640 – 644 (odbacivanje optužnice za ratne zločine zbog nedostatka veze sa oružanim
neprijateljstvima); Rutaganda ¶ 570.
64
Vasiljević PPV ¶ 25.
65
Stakić, PZV, parag. 342.
66
Stakić, PZV, parag. 342.
20
67
8.3.5. Težina: teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava(IHL)
Statuti MKSJ-a i MKSR-a propisuju da su samo

„teška“ kršenja zakona i običaja rata u njihovoj MKSJ ima nadležnost samo za teško
konkretnoj nadležnosti i da samo takva kršenja kršenje međunarodnog
mogu rezultirati individualnom krivičnom humanitarnog prava—povreda
odgovornošću u skladu sa Statutom. Ovaj uslov
isključuje kršenja mnogih tehničkih propisa i drugih
pravila koja štite važne vrijednosti
elemenata sadržanih u međunarodnom koje imaju ozbiljne posljedice za
humanitarnom pravu. žrtvu.
Kršenje međunarodnog humanitarnog prava je teško ako predstavlja povredu „pravila koja štiti
važne vrijednosti i povreda mora uključivati ozbiljne posljedice za žrtvu“.68 Sve teške povrede
Ženevskih konvencija se smatraju teškim kršenjem međunarodnog prava.
8.3.6. Individualna krivična odgovornost
Za koje god kršenje međunarodnog humanitarnog prava da se osoba tereti, da li na osnovu

običajnog prava ili sporazuma, mora biti propisano da se kršenje tih pravila smatra
individualnom krivičnom odgovornošću.69 Na primjer, zajednički član 3. ne propisuje individualnu
krivičnu odgovornost. Međutim, Žalbeno vijeće MKSJ-a smatra da je to pitanje običajnog prava,
te da osobe mogu biti krivično gonjene za kršenje ovog člana.70
8.3.7. Svijest o oružanom sukobu i statusu žrtve
Pred MKSJ-om, Žalbeno vijeće navodi da optuženi mora biti svjestan činjenice da postoji oružani
sukob.71 Pred MKS-om, optuženi mora biti svjestan činjenica i okolnosti na osnovu kojih se
utvrđuje postojanje oružanog sukoba.72
Za krivična djela prema zajedničkom članu 3., također je potrebno pokazati da je optuženi bio ili
trebao biti svjestan statusa žrtve kao osobe koja nije borac kada je djelo počinjeno.73
Pred MKSJ-om, mens rea za sva kršenja člana 2. (teške povrede) uključuje umišljaj i grub nehat.74
Čini se da i sudovi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji obavezuju da je optuženi svjestan statusa žrtve kao
civila, iako ovaj uslov nije uvijek jasno naglašen kao element krivičnog djela od strane sudova.
Obično se navodi u obrazloženjima, na osnovu dokaza prezentiranih na suđenju. Na primjer:
• Sud BiH smatra da je za postojanje odgovornosti potrebna svijest o statusu zaštićenosti

relevantnog objekta. Vrhovni sud Republike Srpske je naznačio svijest otpuženog da su
žrtve civili. Vidi dio 8.8.1.1.1.
• Sudovi u Hrvatskoj traže da je optuženi svjestan statusa žrtve kao zaštićene osobe. Vidi
dio 8.9.1.1.1.
67
Ovo je još jedan primjer elementa koji se neophodno ne primjenjuje pred svim sudovima. Drugim riječima, u drugim
međunarodnim i ne-međunarodnim sudovima, ovo možda nije neovisan uslov za utvrđivanje ratnog zločina.
68
Odluka ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶ 94.
69
Vidi npr. Odluka o ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶¶ 128-9.
70
Vidi npr. Odluka ZV o nadležnosti u predmetu Tadić ¶¶ 128-9.
71
Kordić ŽV 17.12.2004.g., parag. 311; Naletilić, ŽV 03.05.2006.g., parag. 116 – 20.
72
Vidi, npr., MKS Elementi krivičnog djela, 8(2)(a)(i)-5.
73
Boškoski i Tarčulovski PZV, parag. 66.CfElementi krivičnog djela, Član 8(2)(c)(i)-1 i 8(2)(c)(i)-3 Statuta MKS-a.
74
Blaškić, PPV, parag. 152.
21
• Sudovi u Srbiji izgleda uzimaju u obzir svijest o statusu žrtve od strane optuženog, iako se
čini da nema jasnog naglašavanja takvog pravila u sudskoj praksi. Vidi dio 8.10.1.1.1.
22
8.4. Pojedinačni ratni zločini
Nakon pregleda zajedničkih elemenata za sve ratne zločine, ovaj dio se bavi
pojedinačnim krivičnim djelima koja su zabranjena po međunarodnom humanitarnom
pravu.
Učesnicima se mora naglasiti da tužioci moraju dokazati prethodno opisane zajedničke
elemente i posebne elemente za svaki pojedinačni ratni zločin koji se krivično goni.
Bitno je da učesnici shvataju da postoji značajno preklapanje između elemenata za
konkretne teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja koja su zabranjena zajedničkim
članom 3.
Korisna razlika koju treba naglasiti učesnicima je da se ratni zločini mogu podijeliti na
one koji se odnose na postupanje prema pojedincima u rukama druge strane tokom
oružanog sukoba (kao što je zabrana mučenja) i onih koji se odnose na djela
neprijateljstva (npr. sredstva i metode vođenja rata, kao što je zabrana nezakonitog
napada civilnih objekata).
Ovaj dio modula je struktuiran kako slijedi:
o Prvo će biti razmotrena svaka teža povreda Ženevskih konvencija i njeni
elementi.
o Nakon toga, razmotriće se kršenje zajedničkog člana 3.
o U zadnjem dijelu, razmotriće se druga kršenja međunarodnog humanitarnog
prava. Potrebno je naglasiti da se mnoga od ovih kršenja primjenjuju u
međunarodnim i unutrašnjim oružanim sukobima.
Odmah ispod ove napomene nalazi se tabela sa sažetkom pojedinačnih ratnih zločina.
Ovaj dijagram može koristiti kao brzi vodič za učesnike, pošto se ovaj dio modula
razmatra sa njima.
Elementi pojedinačnih krivičnih djela se uglavnom izvode iz sudske prakse MKSJ-a koja
je razvijena kroz mnoge presude i odluke, i gdje je to potrebno, povezivanje je također
urađeno sa elementima zločina MKS-a, iako je sudska praksa MKS-a ograničena u ovoj
fazi pošto je okončan veoma mali broj predmeta.
Učesnike treba upoznati sa različitim izvorima zakona koji se odnose na elemente
svakog pojedinačnog ratnog zločina, i do granice da ako postoje protivriječnosti između
MKSJ-a i MKS-a da se ohrabre na diskusiju o preferiranom pristupu. Bitno je naglasiti da
ne postoji hijerarhijski odnos između MKSJ-a i MKS-a.
Ispod je tabela osnovnih krivičnih djela i njihova klasifikacija kao teških povreda (međunarodni
sukob), drugih teških povreda zakona i običaja rata (međunarodni i ne-međunarodni), ili kršenja
zajedničkog člana 3. (ne-međunarodni sukob).
23
Krivično djelo Vrsta sukoba Osnova za zaštitu Šta je zaštićeno

Hotimično lišavanje života Međunarodni Teška povreda Zaštićena lica
Nečovječno postupanje Međunarodni Teška povreda Zaštićena lica
Hotimično nanošenje velikih
Međunarodni Teška povreda Zaštićena lica
patnji /povreda
Uništavanje i oduzimanje
imovine širokih razmjera
Prisiljavanje na služenje u
snagama neprijateljske sile
Hotimično uskraćivanje
prava na pravičan i redovan Međunarodni Teška povreda Zaštićena lica
sudski postupak
Protivpravna deportacija ili
premještanje
Mučenje Civili ili lica koja više ne
Ne-međunarodni Zajednički član 3
učestvuju u neprijateljstvima
Uzimanje talaca Civili ili lica koja više ne
Protivpravno zatvaranje
civila Pritvorena lica ili zadržana iz
Ne-međunarodni Druga kršenja
razloga povezanih sa sukobom
Civili ili lica koja više ne
Nehumano postupanje Ne-međunarodni Zajednički član 3
Zajednički član 3 Civili ili lica koja više ne
Ubistvo Ne-međunarodni
Zajednički član 3 Civili ili lica koja više ne
Nasilje nad životom i tijelom Ne-međunarodni
Druga teška
Međunarodni Sva lica
Nasilje nad ličnim kršenja
dostojanstvom Civili ili lica koja više ne
Međunarodni Druga teška
Silovanje Sva lica
Ne-međunarodni kršenja
Namjerno uništavanje Druga teška
Međunarodni Nepokretna imovina
imovine kršenja
Međunarodni Druga teška
Pljačkanje Privatna i javna imovina
Ne-međunarodni kršenja
Zauzimanje/uništavanje Međunarodni Druga teška
Zaštićene zgrade /objekti
zaštićenih objekata Ne-međunarodni kršenja
Međunarodni Druga teška Civili ili lica koja više ne
Protupravni napad na civile
/civilne objekte Ne-međunarodni kršenja
/civilni objekti
Međunarodni Druga teška Zarobljenici/Zaštićena lica na
Prinudni rad/ ropstvo
Ne-međunarodni kršenja okupiranoj teritoriji
Teroriziranje civilnog Međunarodni Druga teška Civilno stanovništvo ili lica koja
24
stanovništva kršenja više ne učestvuju u

Ne-međunarodni
neprijateljstvima
Krivično djelo Vrsta sukoba Osnova za zaštitu Šta je zaštićeno
Regrutovanje i vojačenje Međunarodni Druga teška
Lica ispod 15 godina starosti
djece (MKS/MKSSL) Ne-međunarodni kršenja
Lica pod vlašću suprotstavljene
Međunarodni
Druga teška strane
Sakaćenje (MKS)
kršenja Civili ili lica koja više ne
Ne-međunarodni
Seksualno ropstvo, prinudni Druga teška
brak, drugo seksualno Međunarodni Sva lica
kršenja
nasilje (MKS/MKSSL)
8.4.1. Teške povrede Ženevskih konvencija
Ovaj dio razmatra jedno po jedno teško kršenje Ženevskih konvencija. Važno je da učesnici
razumiju svaki element, ali da bi spriječili previše teoretsku diskusiju, kao što je dolje opisano,
treba koristiti analizu predmeta.
Učesnike treba uputiti na analizu predmeta kako bi diskutovali o tome koje se konkretne teške
povrede Ženevskih konvencija mogu krivično goniti u tom predmetu. Edukatori će naglasiti da su
u optužnici ratni zločini općenito navedeni, sa specifičnim ciljem da učesnici nabroje koje
konkretne ratne zločine treba obraditi u ovoj optužnici.
Edukatori trebaju napomenuti da činjenice predmeta za analizu uključuju lišavanje života,
nečovječno postupanje, protivpravno zatvaranje i protivpravnu deportaciju i premještanje, a
mogu također uključivati i druge teške povrede.
Učesnike treba ohrabriti da razmotre kako isto djelo ili obrazac izvršenja može biti optuženo kao
više od jedne teške povrede.
Kao što je navedeno ranije, sporazum međunarodnog humanitarnog prava je glavni izvor zakona
za ratne zločine. Zajednički član 3. i odredbe teških povreda Ženevskih konvencija su među
ključnim odredbama sporazuma relevantne za ovaj dio. Običajno međunarodno pravo također
inkriminira određena kršenja međunarodnog humanitarnog prava.75
Sva krivična djela opisana u ovom dijelu se smatraju teškim povredama Ženevskih konvencija
kada njihovo izvršenje također ispunjava sedam elemenata prethodno navedenih u dijelu 0. Ova
krivična djela uključuju:
• Hotimično lišavanje života

• Mučenje
• Nečovječno postupanje
• Hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja
75
Odredbe teških povreda Ženevskih konvencija su inkorporirane u Statut MKS-a. Putem svog člana 5(1)(c), MKS ima
nadležnost za ratne zločine, koji uključuju teške povrede Ženevskih konvencija.
25
• Uništavanje i oduzimanje imovine širokih razmjera

• Prisiljavanje ratnog zarobljenika ili civila da služi u snagama neprijateljske sile
• Hotimično uskraćivanje prava ratnom zarobljeniku ili civilu na pravičan i redovan sudski
postupak
• Protivpravna deportacija ili premještanje
• Protivpravno zatvaranje civila
• Uzimanje civila za taoce
8.4.1.1. Hotimično lišavanje života
„Hotimično lišavanje života“ kao teška povreda Ženevskih konvencija znači isto kao i „sve vrste
ubistava“, navedene u Zajedničkom članu 3.76 Elementi osnovnog krivičnog djela hotimičnog
lišavanja života su u biti isti u zakonima koji proizilaze iz sporazuma i običajnog prava, kao i u
zločina protiv čovječnosti.77
Elementi bića ovih krivičnih djela su:78
• žrtva je mrtva,
• smrt je prouzrokovana radnjom ili propustom optuženog ili lica za čije radnje ili propuste
optuženi snosi krivičnu odgovornost,
• radnja ili propust optuženog ili lica za čije radnje ili propuste optuženi snosi krivičnu
odgovornost, izvršeni su sa namjerom da liši života, ili nanese teške tjelesne povrede ili
tešku ozljedu za koje je objektivno mogao znati da bi mogle prouzrokovati smrt.
Ako se lišavanje života krivično goni kao teška povreda, Žalbeno vijeće MKSJ-a je odlučilo da se
primjenjuje dodatni element:
• žrtva je bila zaštićena osoba u vrijeme kada je ubijena.79
8.4.1.1.1. Dokaz smrti
Pred MKSJ-om i MKSR-om nije neophodno imati tijelo kao dokaz smrti. Smrt žrtve se može
zaključiti na osnovu indicija, pod uslovom da je jedini razuman zaključak taj da je žrtva mrtva kao
rezultat radnje/propusta optuženog ili onih za koje je odgovoran.80
Pred MKSJ-om, u takve dokaze se uključuje:
• identifikacija od strane svjedoka očevica da je žrtva ubijena

• žrtva imenovana kao nestala ili mrtva od strane svjedoka
• žrtva imenovana u smrtovnici koju je izdao lokalni sud81
• dokaz o incidentima maltretiranja žrtve
• dosljednost maltretiranja i nestanaka drugih pojedinaca
• opću atmosferu bezakonja
• gdje su djela počinjena
76
Čelebići PPV ¶¶ 421-3.
77
Brđanin PPV ¶ 380.
78
Vidi npr. Brđanin PPV ¶¶ 381-2; Čelebići PPV ¶¶ 424, 909.
79
Ali vidi Kordić i Čerkez, PZV, parag. 38 (kaže da “Definicija hotimičnog lišavanja života po članu 2. sadrži materijalno
različit element koji nije sadržan u definiciji ubistva po članu 3. - uslov da žrtva mora biti zaštićena osoba.”).
80
Brđanin PPV ¶¶ 383-385; Tadic PPV ¶ 240; Krnojelac PPV ¶ 326.
81
Stakic, PPV, parag. 939.
26
• duljinu vremena proteklog od nestanka osobe

• činjenicu da između te osobe i osoba za koje bi se očekivalo da će im se ona javiti, npr.
članova porodice, nije bilo nikakvog kontakta82
Sudovi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji općenito zahtijevaju smrtovnicu ili drugi zvanični dokaz, kao što je
DNK nalaz, o smrti žrtve. Međutim, u jednom predmetu sud u Hrvatskoj je utvrdio smrt žrtve,
čije tijelo nije pronađeno, na osnovu izjave svjedoka.83 Vidi poglavlja 8.8.2.1 (Sud BiH), Error!
Reference source not found. (Hrvatska), i Error! Reference source not found.(Srbija).
84
8.4.1.1.2. Mens rea za hotomično lišavanje života
Prema Žalbenom vijeću MKSJ-a, mens rea za hotomično lišavanje života kao teške povrede je da
je optuženi „imao namjeru da se prouzrokuje smrt ili tešku tjelesnu povredu za koju postoji
razumna pretpostavka da je on morao znati da će vjerojatno prouzrokovati smrt“.85
Namjera izvršioca u vrijeme izvršenja/propusta djela mora biti lišavanje života žrtve ili u odsustvu
tako specifične namjere, mora da je djelovao ili propustio da djeluje uz razumnu pretpostavku da
je smrt vjerovatna posljedica. Vidi također poglavlje xx (ubistvo kao zločin protiv čovječnosti).
Mens rea se može zaključiti direktno ili preko indicija.86 Predumišljaj nije potreban.87
88
8.4.1.2. Mučenje
Mučenje je apsolutno zabranjeno—
niko ne može biti mučen u bilo kojim Mučenje kao teška povreda Ženevskih konvencija
okolnostima. ima iste karakteristike kao i mučenje prema
zajedničkom članu 3. Definicija osnovnog krivičnog
djela je također ista kao i za mučenje kao zločin
protiv čovječnosti. Definicija mučenja ostaje ista
bez obzira da li se krivično goni kao teška povreda Ženevskih konvencija, ratni zločin ili kao zločin
protiv čovječnosti. Mučenje je apsolutno zabranjeno—niko ne može biti mučen u bilo kojim
okolnostima.
Elementi mučenja su:
(i) Nanošenje, činjenjem ili nečinjenjem, teške tjelesne ili duševne boli ili patnje
(ii) Činjenje ili nečinjenje moraju biti namjerni
(iii) Motiv činjenja ili nečinjenja mora biti iznuđivanje informacija ili priznanja, kažnjavanje,
zastrašivanje ili vršenje pritiska na žrtvu ili treću osobu, ili diskriminacija, iz bilo kog
razloga, žrtve ili treće osobe.89
82
Krnojelac PPV parag. 327
83
Vidi npr.: Županijski sud u Sisku, Petrinja II, Predmet br. K-4/08, Prvostepena, 19.062008.g., str. 13; Županijski sud u
Osijeku, Cepin, Predmet br. K-33106-412, Prvostepena, 21.09.2007.g., str. 9
84
Vidi npr. Brđanin PPV ¶ 386; Stakić PPV ¶¶ 587, 747; Limaj PPV ¶ 241.
85
Kordić and Čerkez, PZV, parag. 36.
86
Brdjanin, PPV, parag. 387.
87
Brdjanin, PPV, parag. 386.
88
Vidi npr. Brđanin PPV ¶ 482.Vidi takođe Čelebići PPV (mučenje teška povreda ŽK i kršenje zakona ili običaja rata);
Kunarac PPV and Kvocka PPV (kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja rata).Vidi also Cryer pp 251-3
regarding purpose requirement.
89
Kunarac PZV ¶¶ 142-148 (pojašnjavaći Furundžija PZV ¶ 111 and Čelebići PPV ¶ 494); Limaj PPV ¶¶ 234-240.
27
8.4.1.3. Nečovječno / okrutno postupanje
„Nečovječno“ postupanje je postupak koji nije human.90 Nečovječno postupanje se definira kao:
• namjerna radnja ili propust koja nanosi tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili povredu,
ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo, i
• izvršena protiv zaštićene osobe (ako se krivično goni kao teška povreda).91
Stepen tjelesne ili duševne patnje koji se traži za dokazivanje nečovječnog postupanja ili
okrutnog postupanja je niži od stepena koji se traži za djelo mučenja, ali je jednake visine kao
prag za dokazivanje optužbe za „hotimično nanošenje teške patnje ili ozbiljne povrede tijela ili
zdravlja, kao teška povreda Ženevskih konvencija“.92
Djela koja čine nečovječno/okrutno postupanje uključuju:
• upotreba živog štita93

• prisilni rad94
Sljedeće se smatra okrutnim postupanjem:
• slabi uslovi zatočeništva95

• granatiranje civilnog grada96
Nečovječno i okrutno postupanje su povezana krivična djela koje propisuju različite odredbe
Ženevskih konvencija. Materijalno, elementi krivičnog djela su isti.97
„Nečovječno postupanje“ je teška povreda Ženevskih konvencija, a „okrutno postupanje“ se

propisuje zajedničkim članom 3. Nečovječno postupanje je zabranjeno prema međunarodnom
humanitarnom pravu koje proizilazi iz sporazuma i običajnog prava.98
Krivično djelo „okrutno postupanje“ prema zajedničkom članu 3. općenito znači isto kao i
„nečovječno postupanje“ kao teška povreda.99 Da bi se utvrdila suština krivičnog djela
nečovječnog postupanja, terminologija se mora staviti u kontekst relevantnih odredbi Ženevskih
konvencija i Dopunskih protokola.100
Jedina razlika između nečovječnog postupanja kao teške povrede i okrutnog postupanja prema
zajedničkom članu 3. je ta da je u prvom žrtva „zaštićena osoba“ dok je u drugom žrtva „osoba
koja ne učestvuje aktivno u neprijateljstvima“.101
90
91
Naletilić PPV ¶ 246; Čelebići PZV ¶ 426.
92
Naletilić PPV ¶ 246; Kvocka PPV ¶ 161.
93
Blaškić ŽV 29.07.2004.g., parag. 653, 669; Kvočka PV 2.11.2001.g. parag. 161.
94
Blaškić ŽV 29.07.2004.g. parag. 590 – 1, 597.
95
Limaj, PV 20.11.2005.g., parag. 288 – 89.
96
Strugar PV 31.01.2005.g., parag. 264, 268 – 72, 275 – 76.
97
Naletilić PPV parag. 246.
98
Čelebići PPV ¶ 517.
99
100
Čelebići PPV¶ 520.
101
Čelebići PZV ¶ 424; Naletilić PPV ¶ 246.Vidi takođe Čelebići PPV ¶¶ 554-8.
28
8.4.1.4. Hotomično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja
Ovo krivično djelo se sastoji od:
• Namjernog činjenja ili nečinjenja koji se sastoje u nanošenju teških patnji, teških
tjelesnih ozljeda ili narušavanja zdravlja, uključujući i duševno zdravlje,
• počinjena protiv zaštićene osobe.102
Teška povreda ne mora biti
„Patnje“ uključuju moralne patnje ili duševne patnje,
kao i tjelesne patnje.103 Riječi „velike“ i „teške“ u
uzrokom trajne i neizlječive
definiciji zahtijevaju zaključak da konkretno djelo povrede, no mora uključivati
maltretiranja uzrokuje patnje ili povredu potrebnog povredu koja je teža od privremene
stepena ozbiljnosti.104 ojađenosti, nelagode ili poniženja.
Teška povreda ne mora biti uzrokom trajne i
neizlječive povrede, no mora uključivati povredu koja
je teža od privremene ojađenosti, nelagode ili poniženja.105 Mora se raditi o povredi čija je
posljedica dugotrajno i teško oštećenje sposobnosti osobe da vodi normalan i konstruktivan
život.106 Ovo pitanje se mora procjenjivati od slučaja do slučaja, i to na osnovu konkretnih
okolnosti.107
Hotomično nanošenje velike patnje ili teške povrede uključuje djela koja ne ispunjavajuu zadate
uslove za mučenje, naročito element ciljnosti, iako bi radnje koja čine mučenje mogle da čine
ovo krivično djelo.108
Napomena: Ovo krivično djelo se razlikuje od djela nečovječnog postupanja iz razloga što
zahtijeva tešku duševnu ili tjelesnu povredu; djela u kojima se šteta koju uzrokuju odnosi samo
na dostojanstvo neke osobe se ne svrstavaju pod ovo krivično djelo.109
8.4.1.5. Uništavanje i oduzimanje imovine širokih razmjera
Ova teška povreda obuhvaća dva različita krivična djela, uništavanje i oduzimanje imovine širokih
razmjera.110
Elementi uništavanja imovine širokih razmjera su:
• Uništavanje imovine širokih razmjera,

• pogođena je imovina koja uživa opću zaštitu u skladu sa Ženevskim konvencijama iz
1949. ili se nalazi na okupiranoj teritoriji,
• uništavanje nije bilo apsolutno nužno radi vođenja vojnih operacija,
• počinitelj je djelovao s namjerom da uništi tu imovinu ili u bezobzirnom nemaru za
vjerovatnost njenog uništenja.111
102
Naletilić PPV ¶ 339; Čelebići PZV ¶ 424.
103
Čelebići PPV ¶¶ 507, 509.
104
Čelebići PPV ¶ 510; Kordić PZV ¶ 244; Naletilić PPV ¶ 341.
105
Krstić PPV ¶ 513.
106
Krstić PPV ¶ 513.
107
Krstić PPV ¶ 513 (ozbiljne fizičke/duševne povrede definisane kao genocid); Naletilić PPV ¶¶ 342-3.
108
Čelebići PPV ¶ 511; Naletilić PPV ¶ 341; Furundžija PPV ¶ 511; Blaškić PPV ¶ 156.
109
Naletilić PPV ¶ 341; Kordić PPV¶ 245.
110
Naletilić PPV ¶ 574; Brđanin PPV ¶ 584.
29
8.4.1.5.1. Širokih razmjera
Da li je uništavanje ili oduzimanje imovine „širokih razmjera“ utvrdit će se na osnovu činjenica u

konkretnom slučaju.112 Jedno djelo uništavanja, u izuzetnim okolnostima, može biti dovoljno da
bi bilo kvalificirano kao širokih razmjera, kao što je granatiranje bolnice.113 Uništavanje mora biti:
• „Teško“ u odnosu uništene konkretne objekte (npr. više od razbijenog prozora na kući), i
• Pokrivati značajan dio grada, naselja ili sela (npr. u gradu mora biti uništeno više od
jedne kuće).114
Cijeli grad, naselje ili selo ne mora biti uništeno; dovoljno je djelomično uništenje.115 Da li je
uništenje određenog grada, naselja ili sela “širokih razmjera” utvrdit će se na osnovu činjenica u
konkretnom slučaju.116
8.4.1.5.2. Zaštićena imovina
Imovina koja uživa opću zaštitu u skladu sa Ženevskim konvencijama uključuje vozila hitne
pomoći, a član 18. Ženevske konvencije IV propisuje da civilne bolnice „ne mogu ni u kojoj prilici
biti predmet napada, nego će ih strane u sukobu u svako doba poštovati i štititi“.117
Iako teška povreda uništavanja imovine širokih razmjera uključuje nepokretnu i pokretnu
imovinu (kao što su kuća i automobil), ratni zločin prema odredbama člana 3 Statuta MKSJ-a se
ograničava samo na nepokretnu imovinu uključujući gradove, naselja i sela.118 Sva imovina na
teritoriji obuhvaćenoj sukobom, uključujući i onu koja se nalazi na neprijateljskoj teritoriji i na
teritoriji koja nije efektivno pod okupacijom je zaštićena.119
8.4.1.5.2.1. Zaštićena imovina na okupiranim teritorijama
Imovina koja je zaštićena na okupiranoj teritoriji je propisana članom 53. Ženevske konvencije.
On uključuje nepokretna ili pokretna imovina koja pojedinačno ili skupno pripada privatnim
licima, državi, drugim javnim ustanovama.120
Da bi utvrdili da li je vlast okupacione sile stvarno uspostavljena i da li okupacija postoji u cilju

izvršenja ovog krivičnog djela, sljedeće smjernice su od pomoći:121
• Okupaciona sila mora biti u mogućnosti da organe vlasti okupiranih teritorija, koji su
morali biti onemogućeni u javnom funkcioniranju, zamijeni svojim organima vlasti.
• Neprijateljske snage su se predale, poražene su ili su se povukle. U tom pogledu,
područja borbi ne mogu se smatrati okupiranom teritorijom. Međutim, sporadičan
lokalni otpor, čak i uspješan, ne utječe na stvarnost okupacije.
111
Naletilić PPV¶ 577; Brđanin PPV ¶ 589.
112
Blaškić PPV ¶ 157.
113
Blaškić PPV ¶ 157; Naletilić PPV ¶ 576; Brđanin PPV ¶ 587.
114
Orić, PPV, parag. 583; Strugar PPV, parag. 294.
115
Orić, PPV, parag. 585.
116
117
Vidi takođe Naletilić PPV ¶ 575; Brđanin PPV¶ 586.
118
119
Orić, PPV, parag. 582, citira Kordić PZV 74.
120
Vidi takođe Naletilić PPV; Brđanin PPV¶¶ 586-8.
121
Naletilić PPV ¶¶ 216-8, 222-3.
30
• Okupaciona sila ima dovoljno snaga na terenu, ili je u mogućnosti da u razumnom

roku pošalje snage tako da se vlast okupacione sile osjeti.
• Na datoj teritoriji je uspostavljena privremena uprava.
• Okupaciona sila je izdala uputstva civilnom stanovništvu i obezbijedila njihovo
provođenje.
Pored krivičnog gonjenja za uništenje imovine, okupacija je bitna kada se radi na krivičnom
gonjenju teške povrede nasilnog preseljenja (dio 8.4.1.8) i ratnog zločina prinudnog rada (dio
8.4.3.6).122
8.4.1.5.3. Vojna nužda
Uništenje imovine je dozvoljeno kada je apsolutno neophodno za ostvarenje vojnih ciljeva.123

Žalbeno vijeće MKSJ-a koristi sljedeću definiciju za „vojnu nuždu“: „nužnost preduzimanja onih
mjera koje su prijeko potrebne za ostvarenje vojnih ciljeva, a koje su prema savremenim
zakonima i običajima ratovanja legitimne“.124
Ovo znači da je zabranjeno napasti objekat koji ne
Objekat ne može biti predstavlja vojni cilj, tj. objekti koji po svojoj prirodi,
lokaciji, namjeni ili korištenju efikasno doprinose vojnoj
predmet napada ako bi bilo
akciji, i čije potpuno ili djelimično uništenje, zauzimanje ili
nerazumno za osobu koja neutralizacija u uslovima koji vladaju u to vrijeme pružaju
priprema napad smatrati da određenu vojnu prednost. Prema tome, napad je
se taj objekat koristi tako da zabranjen kada bi bilo nerazumno za osobu koja priprema
napad smatrati da se taj objekt koristi tako da stvarno
stvarno doprinosi vojnoj
doprinosi vojnoj akciji.125
akciji.
Ponekad zgrade mogu biti uništene kao „kolateralna
šteta“ prilikom zakonitog vojnog napada. Ovo se može
dogoditi kada se, kao rezultat razaranja objekata koji predstavljaju efektivni doprinos vojnoj
akciji, takođe razore i drugi objekti, kao što su susjedne zgrade, koji ne zadovoljavaju taj
kriterijum.126 Da li je takvo razaranje opravdano 'vojnom nuždom' ili je kolateralna šteta biće
razmotreno od slučaja do slučaja prema konkretnim činjenicama tog slučaja.127
Napomena: Prema Rimskom statutu, tužilaštvo također mora dokazati da je uništavanje bilo
„bezobzirno“.128 Također, prema Rimskom statutu imovina treba biti zaštićena jednom ili više
Ženevskih konvencija.129
122
Naletilić, PPV, parag. 210.
123
Brđanin, PPV parag. 588; Blaškić PPV parag. 157.
124
Kordić i Čerkez, PZV, parag. 686, citira član 14. Lieberovog zakona od 24.04.1863.g.
125
Orić, PPV, parag. 587; Galić PPV parag. 51.
126
Orić PPV, parag. 588.
127
Orić PPV, parag. 588. Ovaj nalaz je dat u kontekstu preventivnog uništenja, te se s toga odnosi na veoma specifično
pitanje. Isti treba analizirati u skladu sa standardima prekomjernosti, a prema propisima načela proporcionalnosti. Da
li je takvo sporedno uništenje zakonito zavisi od toga da li je prekomjerno u odnosu na konkretnu i direktnu vojnu
prednost koja se očekuje od napada protiv vojnog cilja.
128
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(a)(iv)(3).
129
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(iv)(4).
31
8.4.1.6. Prisiljavanje ratnog zarobljenika ili civila da služi u snagama neprijateljske sile
Ovo krivično djelo uključuje prisiljavanje jedne ili više zaštićenih osoba, činjenjem ili prijetnjom,
da učestvuje u vojnim operacijama protiv vlastite zemlje ili snaga ili na drugi način služi u
snagama neprijateljske sile.130
8.4.1.7. Hotimično uskraćivanje prava ratnom zarobljeniku ili civilu na pravičan i redovan
sudski postupak
Ovo krivično djelo se sastoji od uskraćivanja prava jednoj ili više zaštićenih osoba na pravičan i
redovan sudski postupak osporavanjem definiranih sudskih garancija, naročito u Ženevskim
konvencijama III i IV.131
8.4.1.8. Protivpravna deportacija ili premještanje
Ženevska konvencija navodi krivična djela protivpravne deportacije i premještaja kao teške
povrede. Ova krivična djela su također zabranjena članom 49. Ženevske konvencije, članom 85.
Dodatnog protokola I i članom 17. Dodatnog protokola II. Ovi sporazumi i povezano običajno
pravo, zabranjuju protivpravno prisilno premještanje u kontekstu kako međunarodnih tako i ne-
međunarodnih oružanih sukoba (međunarodno humanitarno pravo dozvoljava prisilni progon u
nekim okolnostima132).
Elementi protivpravne deportacije ili premiještanja su:
1) Opći uslovi za teške povrede (vidi gore dio)

2) Radnja ili propust, koja nije motivirana bezbjednošću stanovništva ili vojne potrebe,
dovodi do premještaja osobe sa okupirane teritorije ili unutar okupirane teritorije;
3) Namjera počinioca da premjesti osobu—da osobu/osobe udalji sa ciljem da se ta osoba
ne vrati.133
8.4.1.9. Protivpravno zatvaranje civila
Izuzetne mjere zatvaranja civila mogu biti zakonite, ali samo u određenim okolnostima.
Zatvaranje je nezakonito kada:134
• Ne postoji osnovana sumnja da je to apsolutno neophodno radi bezbjednosti:

o Civil ili civili su pritvoreni bez osnovane sumnje da je to apsolutno neophodno radi
bezbjednosti sile koja ih drži.
o Ne može se smatrati da sama činjenica da je neka osoba državljanin neke
neprijateljske strane, ili uz nju svrstana, ugrožava bezbjednost suprotstavljene strane
gdje ta osoba živi, i nije, stoga, valjan razlog za interniranje te osobe.
o Da bi zatočavanje bilo zakonito, mora postojati procjena da svaki privedeni civil
predstavlja konkretnu prijetnju bezbjednosti sile koja ih drži.135
• Kada se u vezi sa zatočenim civilima ne poštuje zagarantovani postupak propisan članom

43 Ženevske konvencije IV, čak i ako je njihovo zatočenje u početku bilo opravdano.
130
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(a)(v)(1).
131
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(a)(vi)(1).
132
Vidi npr. ŽK IV član 42.
133
Naletilić PPV 31.032003.g., parag. 519 – 21.
134
Kordić PZV¶ 73; Čelebići PZV ¶¶ 320-322, 330.
135
Čelebići PZV ¶ 327.
32
Član 43. Ženevske konvencije propisuje da odluku o preduzimanju mjera zatočavanja civila (kao
što je interniranje) treba da u najkraćem mogućem roku, ponovo razmotri odgovarajuće tijelo.
Razumni rok koji bi se trebao omogućiti sili koja drži civile da bi utvrdila da li zatočeni civili
predstavljaju opasnost za njenu bezbjednost mora biti minimalni rok neophodan za istrage
kojima treba utvrditi da li postoje ikakve objektivne osnove za „opravdanu sumnju“, na kakvu
upućuje član 5. Ženevske konvencije IV.136
Za navod da je krivično djelo protivpravnog zatočenja civila počinjeno nepoštivanjem obaveze da

se omogući korištenje zagarantovanog postupka, nije potrebno utvrditi da li je postojalo i
saznanje da je samo zatočavanje predmetnih zatočenika bilo protivpravno. Razlog je to što se
obaveza da se omogući korištenje zagarantovanog postupka odnosi na sve zatočenike, bez obzira
na to da li je na početku njihovo zatočavanje bilo protivpravno ili nije.137 Međutim, Žalbeno
vijeće MKSJ-a zaključuje da:
„Ako osoba koja raspolaže ovlašću da oslobodi zatočenika zna da lica u

zatočeništvu imaju pravo da se njihovo zatočenje preispita, a da im korištenje
tog prava nije omogućeno, njegova je dužnost da ih oslobodi. Dakle, time što je
osoba s takvim ovlastima propustila iskoristiti svoju moć da oslobodi zatočenike
za koje zna da im nije omogućeno korištenje prava na postupak koji im je
priznat, ona je počinila krivično djelo protivpravnog zatočenja civila, čak i ako
nije sama odgovorna za to što njihovo pravo na zagarantovani postupak nije
poštovano“.138
Žalbeno vijeće MKSJ-a zaključuje da odgovornost za nezakonito zatočenje treba pripisati na

osobu ili osobe koje su odgovorne za privođenje, a ne na one koji samo učestvuju u sistemu
zatočenja.139
Na primjer, činjenica da osoba koja radi u zatvoru gdje su civili protivpravno zatočeni nije
adekvatna osnova za utvrđivanje primarne krivične odgovornosti za ovo krivično djelo. Stražar
koji propusti da poduzme neovlaštene korake kako bi oslobodio zatočenike nije počinio krivično
djelo protivpravnog zatvaranja.140
S druge strane, osobe koje su direktno odgovorne za zatočenje mogu biti krivično odgovorne.141
To uključuje:
• Osobe koje optuženika stvarno smjeste u pritvor bez razumnih osnova za vjerovanje da
on predstavlja bezbjednosnu prijetnju.142
• Onome ko prihvati civila u pritvor, pošto ima određenih ovlasti nad objektom za
pritvaranje, a ne zna da osnove za to postoje.143
• Onome ko ima ovlasti i moć da zatočenike oslobodi, a to ne učini iako zna da nema
razumnog razloga za njihovo zatočenje, ili da takvi razlozi više ne postoje.144
136
Čelebići PZV¶ 328.
137
Čelebići PZV¶ 380.
138
Čelebići PZV parag. 379.
139
140
141
142
143
144
33
Vidi takođe elemente krivičnog djela za zatvaranje kao zločina protiv čovječnosti, poglavlje xxx.
Osnovni elementi su isti, osim razlike između dokazivanja konkretnih elemenata zločina protiv
čovječnosti ili teške povrede Ženevskih konvencija.145
8.4.1.10. Uzimanje civila za taoce
Taoci su lica koja su protivpravno lišena

slobode, često samovoljno, a često pod Taoci su lica koja su protivpravno lišena
prijetnjom smrću. Osnovni element je slobode, a često pod prijetnjom smrću.
upotreba prijetnje prema zatočenicima u svrhu
iznude ustupka ili postizanja određene
koristi.146
Situacija uzimanja talaca postoji kada osoba:
• zarobi ili pritvori drugu osobu, i

• prijeti da će je ubiti, ozlijediti ili je zadrži u zatočenju uslovljavajući puštanje
zarobljene osobe primoravanjem treće strane da nešto učini ili ne učini.147
Pred MKS-om, tužilaštvo mora dokazati da je počinilac namjeravao primorati državu,

međunarodnu organizaciju, osobu ili grupu osoba da nešto učine ili ne učine kao izričit i
bezuvjetan uslov za sigurnost ili oslobađanje talaca.148
Vidi takođe uzimanje talaca kao zločin protiv čovječnosti, poglavlje xx.
8.4.2. Zajednički član 3. Ženevske konvencije
145
Simić PZV, 17.10.2003.g., parag. 63.
146
Blaškić PPV ¶¶ 158, 187.
147
Blaškić PZV ¶ 639.
148
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(a)(viii).
34
Učesnici trebaju voditi posebnu diskusiju o elementima zajedničkog člana 3. Isti propisuje
minimalne garancije za osobe koje ne učestvuju u neprijateljstvima.
Da bi odredbe primijenili u praksi, treba iskoristiti predmet za analizu/studiju slučaja kako bi
učesnici razmotrili za koja se od konkretnih zabrana iz zajedničkog člana 3. može podignuti
optužnica u ovom predmetu. Učesnici se mogu zamoliti da glume tužioce i predstave u formi
optužnice kršenja koje se mogu teretiti na osnovu dostupnih dokaza. Ako nisu sigurni da li ima
dovoljno dokaza za podizanje optužnice za konkretno kršenje, učenici se mogu zamoliti da navedu
dodatne dokaze koje treba prikupiti policija ili istražitelji kako bi bili u mogućnosti uključiti tu
povredu u optužnici.
Kao što je ranije navedeno, ova kršenja su zabranjena bez obzira na karakter (međunarodni ili
unutrašnji) oružanog sukoba. Vidi temu gore u dijelu 0.
Sva krivična djela obuhvaćena ovim dijelom se smatraju kršenjem zajedničkog člana 3. Ženevske
konvencije kada njihovo izvršenje takođe ispunjava sedam elemenata o kojima se govori u
gornjem poglavlju 0. To su sljedeća krivična djela:
• Ubistvo
• Mučenje
• Silovanje
• Okrutno postupanje
• Nasilje protiv života i tijela
• Povreda ličnog dostojanstva
• Uzimanje talaca
8.4.2.1. Ubistvo
Vidi gore, dio 8.4.1.1 i poglavlje xxx. Elementi ubistva kao teške povrede, ratnog zločina ili zločina
protiv čovječnosti su isti.149
Za krivično gonjenje ubistva kao kršenja zajedničkog člana 3., potrebno je dokazati da žrtva nije
učestvovala u borbama (hors de combat), ili su civili, medicinsko osoblje ili vjersko osoblje koje
nije aktivno učestvovalo u neprijateljstvima.150
8.4.2.2. Mučenje
Vidi gore, dio 8.4.1.2 i poglavlje xx. Elementi mučenja su isti bez obzira kako se krivično gone (da
li kao ratni zločin, teška povreda ili zločin protiv čovječnosti.)151
Za krivično gonjenje mučenja kao kršenja zajedničkog člana 3., potrebno je dokazati da žrtva nije
učestvovala u borbama (hors de combat), ili su civili, medicinsko osoblje ili vjersko osoblje koje
nije aktivno učestvovalo u neprijateljstvima.152
149
Blagojević i Jokić, PPV 17.01.2005.g., parag. 556.
150
Vidi, npr., Elementi krivičnog djela – MKS, Član 8(2)(c)(i)-1(2).
151
Brđanin PPV 1.09.2004.g., parag. 482.
152
Vidi, npr., Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(c)(i)-4(2).
35
8.4.2.3. Silovanje
Statut MKSJ-a ne navodi silovanje kao ratni zločin, iako se navodi kao zločin protiv čovječnosti.
Međutim, sudska praksa MKSJ-a smatra silovanje oblikom mučenja153 i kao kršenje zakona i
običaja rata.154
Statut MKSR-a izričito uključuje silovanje, prisilnu prostituciju i druge oblike seksualnog nasilja
kao ratne zločine (član 4. (e)).
Napomena: Rimski statut takođe propisuje

silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, Sudska praksa MKSJ-a smatra
nasilnu trudnoću, nasilnu sterilizaciju i druge
oblike seksualnog nasilja koji predstavljaju teško silovanje oblikom mučenja i kršenje
kršenje Ženevskih konvencija kao kršenje zakona i zakona i običaja rata.
običaja rata.155 Ovo je opisano detaljnije u
poglavlju xx.
Definicija elemenata krivičnog djela silovanja kao ratnog zločina je ista kao i kod silovanja kao
zločina protiv čovječnosti.
Actus reus krivičnog djela silovanja pred MKSJ-om čini:
• seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna:

o vagine ili anusa žrtve penisom počinioca ili bilo kojim drugim predmetom kojim
se počinilac koristi, ili
o usta žrtve penisom počinioca,156
• bez pristanka žrtve.157
Mens rea je namjera da se postigne ta seksualna penetracija i znanje da se to događa bez

pristanka žrtve.158
Vidi takođe poglavlje xx za dodatnu raspravu o ovim elementima.
8.4.2.4. Okrutno postupanje
Vidi gore poglavlje 8.4.1.3.
Za krivično gonjenje okrutnog postupanja kao kršenja zajedničkog člana 3. potrebno je dokazati
da žrtva nije učestvovala u borbama (hors de combat), ili su civili, medicinsko osoblje ili vjersko
osoblje koje nije aktivno učestvovalo u neprijateljstvima.159
153
Vidi npr. Akayesu PPV ¶ 731.
154
Kunarac PZV ¶¶ 194-5 (vidi takođe 190-5).
155
Rimski statut, Član 8(2)(b)(xxii).
156
Kunarac PZV parag. 127.
157
Kunarac PZV parag. 129; Takođe vidi Cryer, str. 254 – 255. MKSJ je primjenjivao uslov prinude ali nakon izvršene
analize različitih pravnih sistema, zaključeno je da je nedostatak pristanka ispravan element.
158
Kunarac PZV ¶ 127; Stakic PPV ¶ 755; Gacumbitsi PZV ¶¶ 147-157.
159
Vidi npr., Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(c)(i)-3(2).
36
8.4.2.5. Nasilje protiv života i tijela
Ratni zločin „nasilje protiv života, tijela, te tjelesnog i duševnog zdravlja osobe“ je navedeno u
Statutu MKSR-a ali je pretresno vijeće pred MKSJ-om odbilo preuzeti nadležnost za ovo krivično
djelo, smatrajući da nije dovoljno precizno definirano prema međunarodnom običajnom
pravu.160
161
8.4.2.6. Povreda ličnog dostojanstva
Ratni zločin „povrede ličnog dostojanstva, naročito

Ponižavanje žrte mora biti ponižavajuće i degradirajuće postupanje“ se zasniva na
dovoljno jako da izazove zajedničkom članu 3. i Dodatnim protokolima I i II. Dakle,
primjenjuje se u međunarodnim i ne-međunarodnim
zgražanje svake razumne
oružanim sukobima. Šire je od mučenja, nečovječnog
osobe. postupanja i od nanošenju teških patnji ili teških tjelesnih
ozljeda. Cilj je zaštita osoba od ponižavanja i
podrugivanja, a da se pri tome ne povrijedi integritet, te tjelesno i duševno zdravlje osobe.
Krivično djelo mora ispuniti određeni objektivni nivo ozbiljnosti da bi se smatralo povredom
ličnog dostojanstva.
Elementi ovog osnovnog krivičnog djela su:
• da je optuženi namjerno počinio ili učestvovao u djelu ili propustu za koje se općenito
smatra da ima za posljedicu teško poniženje, degradaciju ili da na drugi način teško
vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, i
• da je bio svjestan toga da to djelo ili propust mogu imati takve posljedice.
Poniženje žrtve mora biti dovoljno jako da izazove zgražanje svake razumne osobe.162 Da bi to
ocijenili, faktore koje je potrebno uzeti u obzir uključuje oblik nanesenog nasilja, njegovo trajanje
i stepen težine, ili intenzitet i trajanje fizičkih i psihičkih patnji.163
Poniženje mora biti stvarno i ozbiljno. Međutim, ne postoji uslov minimalnog vremenskog
trajanja.164
Za krivično gonjenje povrede ličnog dostojanstva kao kršenja zajedničkog člana 3. potrebno je
dokazati da žrtva nije učestvovala u borbama (hors de combat), ili su civili, medicinsko osoblje ili
vjersko osoblje koje nije aktivno učestvovalo u neprijateljstvima.165
Napomena: Prema Rimskom statutu, predmet poniženja također mogu biti mrtve osobe—
tumačenje je da osoba ne mora biti lično svjesna postojanja poniženja ili degradacije. U odluci po
ovom pitanju, sud uzima u obzir kulturološku pozadinu žrtve.166
8.4.2.7. Uzimanje talaca
Vidi gore, poglavlje 0.

160
Vasiljević, PPV, parag. 203. Ali vidi Blaškić, PPV, parag. 182.
161
Vidi npr. Statut MKSR-a član 4(e); Aleksovski PPV ¶ 56; Kunarac PPV ¶¶ 501-4, 514.
162
Kunarac, PZV 12.06.2002.g., parag. 162.
163
Aleksovski, PPV 25.06.1999.g., parag. 56 – 57.
164
Kunarac, PPV 22.02.2001.g. parag. 501.
165
Vidi, npr., Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(c)(ii)-(2).
166
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(v)(xxi)(1), fn 49.
37
Za krivično gonjenje uzimanja talaca kao kršenja zajedničkog člana 3. potrebno je dokazati da
žrtva nije učestvovala u borbama (hors de combat), ili su civili, medicinsko osoblje ili vjersko
osoblje koje nije aktivno učestvovalo u neprijateljstvima.167
8.4.3. Ostala kršenja međunarodnog humanitarnog prava
Pošto su odredbe teških povreda i zajedničkog člana 3. obrađene, učesnici svoju pažnju sada trebaju
usmjeriti na druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Predmet za analizu se može koristiti za razmatranje nekih od ovih krivičnih djela i da li mogu biti dio
optužnice protiv optuženog. Na primjer, uništenje kuća i poslovnih objekata, te crkve se može uzeti
u obzir za ocjenu da li se mogu klasificirati kao krivična djela prema međunarodnom humanitarnom
pravu.
Krivična djela obuhvaćena u ovom poglavlju se smatraju ratnim zločinima pod uslovom da se
utvrde zajednički elementi opisani u poglavlju 0. Ova krivična djela se više odnose na vršenje
neprijateljstava nasuprot postupanju sa osobama u toku oružanog sukoba. Tu ubrajamo krivična
djela:
• Bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela

• Pljačkanje/otimačina
• Zauzimanje, uništavanje ili hotimično oštećivanje zaštićenih ustanova i djela
• Protivpravni napadi na civile i civilne objekte
• Protivpravni rad zarobljenika/ropstvo
• Teroriziranje civilnog stanovništva
• Regrutiranje ili vojačenje djece u oružane grupe.
8.4.3.1. Bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela
Kršenje „bezobzirnog razaranja gradova, naselja i sela, koje nije opravdano vojnom nuždom“ je
povezano sa teškim kršenjem uništavanja i razaranja imovine širokih razmjera, koje je prethodno
opisano.168 Osnovni elementi su slični:
• Radi se o razaranju nepokretne imovine velikih razmjera;

• Razaranje nije opravdano vojnom nuždom; i
• Izvršilac je djelovao s namjerom da uništi dotičnu imovinu.169
Krivično djelo bezobzirnog razaranja gradova, naselja i sela ili pustošenje koje nije opravdano
vojnom nuždom je dio običajnog prava.170
Ovo krivičnog djelo uključuje ratne zločine propisane članom 46., 50., 53. i 56. Aneksa Haaške
konvencije IV iz 1907. godine Prava i običaji rata na kopnu – Pravilnik o pravima i običajima rata
na kopnu171 (Haški pravilnik) koji je primjenjiv u slučajevima okupacije. Međutim, navedeno
167
Vidi, npr., Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(c)(iii)(3).
168
Vidi npr. ŽK IV član 147; Orić PPV ¶¶ 580-9.
169
Orić, PPV, parag. 581, Kordic PZV parag. 76.
170
Kordić PZV ¶ 76.
171
Dostupno na www.icrc.org/ihl.nsf/INTRO?OpenView.
38
krivično djelo je definirano sa ograničenjem u poređenju sa članom 23(g) Haškog pravilnika, koji
propisuje da je naročito zabranjeno „razarati … neprijateljsku imovinu, osim ako je takvo
razaranje … prijeko potrebna vojna nužda“.
Haški pravilnik zahtijeva samo analizu vojne nužde, dok pravo ŽK sadrži dodatne elemente
„prekomjerno“ i „bezobzirno“.172
8.4.3.2. Pljačkanje/Otimačina
Pljačkanje uključuje sve oblike protivpravnog prisvajanja imovine u oružanom sukobu uslijed
koga nastaje pojedinačna krivična odgovornost shodno međunarodnom krivičnom pravu.173
Elementi ovog osnovnog djela su:
• značajno prisvajanje privatne ili javne imovine ili novčanih sredstava

• djelo prisvajanja je hotimično
• takvo prisvajanje nije u okviru propisanog izuzetka prema međunarodnom
humanitarnom pravu.174
Postoji uzročno-posljedična veza između novčane vrijednosti otuđene imovine i težine posljedica
po žrtvu, te dakle i težine krivičnog djela. Međutim, ocjena o tome kada neki predmet doseže
prag određene vrijednosti može se donositi samo na pojedinačnoj osnovi i samo u vezi s opštim
okolnostima krivičnog djela.175
Teško kršenje se može pretpostaviti u okolnostima kada se imovina oduzima od velikog broja
ljudi, čak i ako to ne ostavlja teške posljedice po svakog pojedinca. U ovom slučaju, opšte
posljedice po civilno stanovništvo i mnogostrukost počinjenih krivičnih djela jesu faktori koji
kršenje čine teškim.176
Pljačkanje uključuje termine „otimačinu“ i „otimanje“.177 Paljenje i druga djela razaranja imovine,
koja ne predstavljaju prisvajanje, nisu pljačka.178
Napomena: Prema Rimskom statutu, tužilaštvo mora dokazati da je izvršilac imao namjeru
vlasniku oduzeti imovinu i istu prisvojiti za privatnu ili osobnu upotrebu bez pristanka vlasnika.179
180
8.4.3.3. Zauzimanje, uništavanje ili hotomično oštećivanje zaštićenih ustavnova i djela
Zauzimanje, uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih, dobrotvornih i obrazovnih ustanova,

ustanova namijenjenih umjetnosti i nauci, istorijskih spomenika i umjetničkih i naučnih djela se
propisuje kao krivičnog djelo prema članu 3. (d) Statuta MKSJ-a.
Različiti sporazumi i običajno pravo štite kulturna dobra. Zaštita kroz običajno pravo se vidi u
zabrani vršenja djela neprijateljstva protiv kulturnih dobara u članu 53. Dodatnog protokola I (u
172
Dostupno na www.icrc.org/ihl.nsf/INTRO?OpenView
173
„Plunder” i „pillage“ (koristi se u npr. Statutu MKSR-a član 4(f)) su sinonimi.
174
Kordić PZV ¶¶ 77-84. Izuzeci uključuju opskrbu vojnih snaga određenom imovinom (član 52. Haških pravila).
175
Kordić PZV ¶ 82.
176
Kordić PZV ¶ 83.
177
Simić, PPV, 17.10.2003.g., parag. 98.
178
Fofana PZV ¶ 409 (vidi ¶¶ 389-409 općenito o pljačkanju).
179
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(b)(xvi)(2)-(3).
180
Općenito vidi Strugar PPV ¶ 229, i fusnotu 779, i ¶¶ 298-312; Strugar PZV ¶ 277; Tadić Odluka ŽV o nadležnosti ¶
98; Naletilić PPV ¶ 603; Blaškić PPV ¶ 185; Kordić PZV¶¶ 89-91; Brđanin PPV ¶ 599.
39
međunarodnim oružanim sukobima) i člana 16. Dodatnog protokola II (u ne-međunarodnim

oružanim sukobima).
Žalbeno vijeće MKSJ-a smatra da je uništavanje ili namjerno oštećivanje kulturnih dobara dio lex
specialis u odnosu na više općenito krivično djelo protivpravnog napada na civilne objekte.181
Ovo znači da je odredba člana 3. (d) iznad drugih općih odredbi koje zabranjuju napade na civilne
objekte.
Elementi uništavanja i namjernog oštećivanja kulturnih dobara pred MKSJ-om su:
• djelo je uzrok štete ili uništavanja imovine koja čini kulturno ili duhovno nasljeđe
naroda
• oštećena ili uništena imovina nije korištena za vojne potrebe u vrijeme kada se čin
neprijateljstva dogodio protiv ovih objekata
• djelo je izvršeno sa namjerom da se ošteti ili uništi imovina u pitanju.
Mens rea uslov je ispunjen „ako su djela uništavanja ili oštećivanja hotomično (npr. ili namjerno
ili zbog nesmotrenosti) usmjerena protiv kulturnog dobra“.182
Napomena: Prema Rimskom statutu, usmjeravanje napada na zaštićene objekte se smatra

krivičnim djelom.183 Takođe se smatra krivičnim djelom uništavanje i zauzimanje imovine
neprijatelja koje nije opravdano vojnom nuždom.184
8.4.3.3.1. Kulturna dobra: definicija
Haška konvencija i Dodatni protokol I daju različite definicije kulturnih dobara:
• Član 1. Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954.

godine (Haška konvencija iz 1954.g.) se odnosi na dobra koja su „od velikog značaja
za kulturnu baštinu“.
• Član 53. Dodatnog protokola I se odnosi na objekte koji „čine kulturnu ili duhovnu
baštinu“.
I pored razlike u terminologiji, osnovni koncept je isti: kulturnom ili duhovnom baštinom se
podrazumijevaju objekti čija vrijednost prelazi geografske granice i koji su jedinstvenog karaktera
i usko vezani uz historiju i kulturu nekog naroda.185
Bitne okolnosti koje treba uzeti u obzir za ovo krivično djelo su:
• Vjerski i obrazovnih objekti, kao što su džamije, crkve ili škole ne moraju uvijek
izričito biti dio ove definicije.
• Ovo pitanje se razmatra samo na pojedinačnoj osnovi.
• Ako neke institucije nisu navedene u ovoj definiciji, njihovo uništavanje se bezobzira
može krivično goniti kao zločin protiv čovječnosti ili teško kršenje uništavanja i
prisvajanja imovine širokih razmjera.186
181
182
183
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(b)(ix).
184
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(b)(xiii); član 8(2)(e)(iv).
185
Sandoz i ostali (eds), Komentar na Dodatne protokole od 08.06.1977. godine na Ženevske konvencije od
12.08.1949., 1987.g. str. 646 (Dostupno na internetu na webstranici MKCK); Kordic PZV¶ 91.
40
Napomena: Prema Rimskom statutu, pod zaštićenim objektima smatramo zgrade posvećene
vjeri, obrazovanju, umjetnosti, nauci ili dobrotvornim ciljevima, historijske spomenike, bolnice ili
objekte gdje se skupljaju bolesnici i ranjenici, a koji nisu vojni ciljevi.187
188
8.4.3.3.2. Odnos sa krivičnim djelom protivpravnog napada na civilne objekte
Ovo krivično djelo se preklapa sa krivičnim djelom protivpravnog napada na civilne objekte, osim
što je objekat prethodnog krivičnog djela određeniji.
Pretpostavka je da ustanove
namijenjene religiji imaju civilni
karakter i stoga uživaju zaštitu koja im
Objekti kulturnog dobra prelaze geografske
pripada prema članu 52. Dopunskog granice, su jedinstvenog karaktera i usko vezani
protokola I: kao opći civilni objekti ne uz istoriju i kulturu nekog naroda.
smiju bit predmet napada, osim kada
postanu vojni cilj.
Vojni ciljevi su ograničeni na one objekte koji po svojoj prirodi, smještaju, namjeri ili upotrebi
djelotvorno doprinose vojnoj akciji i čije potpuno ili djelimično uništenje, zauzimanje ili
neutralizacija donosi u datim okolnostima očitu vojnu prednost.
Međutim, sama činjenica da je ustanova u neposrednoj blizini vojnog cilja ne opravdava njeno
uništenje.
189
8.4.3.4. Protivpravni napad na civile i civilne objekte
Razlika između civilnih i vojnih ciljeva je ključni dio sporazuma190 i običaja međunarodnog
humanitarnog prava u međunarodnim i ne-međunarodnim oružanim sukobima. Iz istih proizilazi
da civilno stanovništvo kao takvo nikada ne smije biti predmet napada.
Prema međunarodnom običajnom pravu, strane sukoba:
• moraju cijelo vrijeme voditi računa o razlici između civilnog stanovništva i boraca, i
• ne smiju napasti vojni cilj ako će napad vjerovatno prouzrokovati civilne žrtve ili štetu
koja je neumjerena u odnosu na očekivanu vojnu prednost.
Uslov kako Ženevske konvencije, tako i u sudskoj praksi MKSJ-a, je da napad stvarno rezultira
povredu.
Prisustvo nekih lica koji nisu civili u stanovništvu protiv kojeg je usmjeren napad ne mijenja civilni
karakter tog stanovništva. Međutim, stanovništvo mora većinski biti civilnog karaktera.
Da bi imao obilježja ratnog zločina prema članu 3. Statuta MKSJ, takav napad mora biti izvršen
hotomično uz spoznaju, ili kada je nemoguće ne znati, da su cilj napada civili bez opravdane
vojne nužde.191
186
Kordić PZV¶¶ 90-2.
187
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(b)(ix)(2).
188
Brđanin PPV ¶¶ 596-8; Naletilić PPV ¶ 604.
189
Vidi npr. Kordić PZV ¶¶ 47-67; Kunarac PPV ¶ 426; Kordić PZV ¶¶ 55-68; Strugar PPV ¶ 282-3; Blaškić PPV ¶¶ 180,
214. U MKSJ-u, ovo krivično djelo se obično procesuira zajedno sa napadima na civilne objekte.
190
Vidi npr. DP I član 48.; DP II član 13.
41
Napomena: Prema Rimskom statutu ovo krivično djelo se smatra kršenjem zakona i običaja rata i
kao takvo, samo štiti civile koji ne učestvuju direktno u neprijateljstvima i objekte koji nisu vojni
objekti.192
8.4.3.5. Protivpravno zatvaranje civila
Vidi gore poglavlje 8.4.1.9.
Član 5. Dodatnog protokola II takođe propisuje zaštitu civilima koji su privedeni ili zatočeni u
toku oružanih sukoba, uključujući i pravila o uslovima zatočenja ili pritvora.
Ovo nije propisano u Rimskom statutu kao ratni zločin u ne-međunarodnim sukobima; propisuje
se samo kao ozbiljna povreda Ženevskih konvencija.
8.4.3.6. Protivpravni rad zarobljenika /ropstvo
Protivpravni rad zarobljenika je izvršen kada optuženi hotomično, činjenjem ili nečinjenjem,
prisili zarobljenika na rad koji je zabranjen članovima 49., 50., 51. ili 52. Ženevske konvencije III.
Bitno je uzeti u obzir sljedeće:
• U skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, neki oblici prisilnog rada su

zakoniti u međunarodnim i ne-međunarodnim oružanim sukobima.193
• U nekim okolnostima od zarobljenika se može tražiti da rade, ako je to u njihovom
interesu, pri čemu u obzir valja uzeti njihovu dob i spol, fizičku sposobnost i čin. 194
• Uz pretpostavku da su ostali elementi ropstva ispunjeni, prisilni rad se smatra
ropstvom samo ako je izvršilac prisilio žrtvu na zabranjen rad.195
Vidi poglavlje o elementima osnovnog krivičnog djela ropstva.
Napomena: Ova krivična djela nisu propisna Rimskim statutom ali su priznata pred MKSJ-om.
196
8.4.3.7. Teroriziranje civilnog stanovništva
191
Blaškić PPV ¶ 180.In Strugar PPV ¶ 283 Dolus directus uslov je opisan kao napad izvršen sa namjerom da se civilno
stanovništvo ili pojedini civili učine ciljem napada.
192
Elementi krivičnog djela – MKS, član 8(2)(b)(i)(2) i član 8(2)(b)(ii)(2); vidi takođe član 8(2)(e)(i)(2).
193
Vidi npr. ŽK IV članovi 40, 51; DP II članovi 4(2)(f), 5(1)(e).
194
Naletilić, PPV 31.03.2003.g., parag. 250-61.
195
Naletilić PPV ¶ 261; Kunarac PZV ¶¶ 116-124; Krnojelac PPV ¶ 356.
196
Galić PZV ¶¶ 86, 102, 104, 107; D. Milošević PZV ¶ 33-7; Fofana PZV ¶¶ 344-357 (o djelima terorizma kao kršenja
PZV II i zajedničkog člana 3 prema Statutu Posebnog suda za Sierra Leone).
42
Napomena za trenere:
Kako bi diskutovali o ovom krivičnom djelu, od učesnika se može tražiti da razmotre predmet
za analizu, te da li se djela GNP-a mogu smatrati teroriziranjem civilnog stanovništva.
Teroriziranje civilnog stanovništva uključuje „djela nasilja ili prijetnje nasiljem kojim je glavni cilj
terorisanje civilnog stanovništva“.197 To je krvično djelo prema međunarodnom običajnom
pravu.198 Krivično djelo se svrstava u okvir opće zabrane napada na civile.
Njegovi elementi su:
• Djela ili prijetnja nasiljem usmjerena protiv civilnog

stanovništva ili civilnih osoba koje ne učestvuju direktno u
neprijateljstvima, koja uzrokuju smrt ili teške povrede
tijela ili zdravlja među stanovništvom kada je Žrtva terora je
• Počinilac je hotimično učinio civilno stanovništvo ili civilne pretrpjela teške
osobe koje ne učestvuju direktno u neprijateljstvima
posljedice koje su
predmetom tih djela nasilja.
• Namjera da se stanovništvo ili civilne osobe učine rezultat djela ili
predmetom djela nasilja ili prijetnji i isključiva namjera prijetnji nasiljem.
širenja terora među civilnim stanovništvom. Dok širenje
terora mora biti temeljni cilj djela ili prijetnji nasiljem, ne
mora biti jedini.
Bitni uslovi uključuju:
• Uzrokovanje smrti ili teške povrede tijela ili zdravlja nije samo po sebi element
krivičnog djela.
• Neophodno je da je žrtva podnijela teške posljedice kao rezultat djela ili prijetnji
nasilja. U tako teške posljedice se uključuje, ali ne ograničava se na, smrt ili teške
povrede tijela ili zdravlja.
• Ovaj krajnji uslov se ne ispunjava samim pokazivanjem da su djela ili prijetnje u stanju
širiti teror.
• Krivično djelo “ne odnosi se na situaciju postavljanja eksplozivnog sredstva van
trenutnog vojnog napada, nego na situaciju ‘velike traume i psihičke povrede
uzrokovane napadima kojima je „cilj bio da stanovništvo drže u neprekidnom strahu“
’.199
• Nije potrebno utvrditi da su civili osjećali strah ili su stvarno terorizirani. Ali dokazi o
stvarnom teroriziranju mogu doprinijeti utvrđivanju drugih elemenata krivičnog djela
teroriziranja.
Napomena: Ovo krivično djelo nije propisano Rimskim statutom.
197
Galić PZV ¶¶ 86, 102, 104, 107.
198
Galić PZV ¶¶ 86, 102, 104, 107.
199
Galić PZV ¶ 102.
43
8.4.3.8. Regrutovanja ili vojačenje djece u oružane grupe
Prema Rimskom statutu, regrutovanje ili vojačenje djece ispod 15 godina starosti u nacionalne
oružane snage ili korištenje istih da aktivno učestvuju u neprijateljstvima, smatra se ratnim
zločinom.200
Ovo krivično djelo je također prihvaćeno od strane Posebnog suda za Sierra Leone.201
8.5. Ratni zločini koji uključuju seksualno nasilje
Sve je više prihvaćeno da različiti oblici seksualnog nasilja čine ratni zločin. Seksualno
iskorištavanje žena se redovno vrši u vrijeme oružanih sukoba. Iako žene čine većinu žrtava
seksualnog nasilja u predmetima koji se krivično gone
pred međunarodnim sudovima, muškarci i djeca su također žrtve seksualnog nasilja.
Pored toga što se silovanje stoljećima smatra kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, veoma
je rijetko krivično gonjeno.202 Zaista, iako je silovanje propisano ŽK IV (član 27.) i DP I (član 75(2)(b) i II
(član 4(2)(e), nije tretirano kao krivično djelo. Nadalje, silovanje je tretirano kao „nasilje nad ličnim
dostojanstvom“ i napad na čast žene—što je udaljavalo i banaliziralo prirodu krivičnog djela.203
Međunarodno pravo izričito priznaje silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, nasilnu
trudnoću i druge oblike seksualnog nasilja izvršene u međunarodnom ili ne-međunarodnom
oružanom sukobu kao moguće ratne zločine. Seksualno nasilje se može koristiti kao „oružje rata“204 i
naročito za cilj ima žene i djevojčice.205
Silovanje nije izričito propisano kao ratni zločin u Statutu MKSJ-a ali se smatra kao dio teškog kršenja,
kao što je mučenje i nečovječno postupanje. Ključni predmeti uključuju predmet Delalić, Furundžija i
Kunarac.
U predmetu Delalić, MKSJ je prvi puta proglasio krivim optuženog za silovanje kao mučenje kao teška
povreda Ženevskih konvencija i kršenje zakona i običaja rata.206
U predmetu Furundžija, MKSJ je prihvatio pojedinačan slučaj silovanja kao ratni zločin. Sud je
proglasio optuženog krivim za silovanje počinjeno od strane jednog od njegovih podređenih, kojem
je bio očevidac i propustio da spriječi. Pretresno vijeće je zaključilo „da je neosporno da silovanje i
drugi seksualni napadi u oružanim sukobima povlače krivičnu odgovornost počinioca“,207 te naglasilo
da „bit čitavog korpusa međunarodnog humanitarnog prava, kao i međunarodnog prava kojim je
regulisano područje ljudskih prava, jeste zaštita ljudskog dostojanstva svakog lica, bez obzira na
pol“.208
200
Rimski statut MKS-a, član 8(2)(b)(xxvi).
201
Vidi, npr., Brima i ostali, PPV, parag. 728; Fofana & Kondewa, PZV, parag. 139.
202
Cryer, 292.
203
Cryer, 292.
204
Sudija Wolfgang Schomburg i Ines Peterson, Genuine Consent to Sexual Violence Under International Law,
objavljeno u januaru 2007.g. u izdanju Američkog žurnala o međunarodnom pravu, Vol. 101:1, str.. 121.
205
UN Doc. S/RES/1820 (2008), 19.06.2008.g., str. 1.
206
Delalić, PZV parag. 427; 500 – 507.
207
Furundžija, PPV, parag. 169.
208
Furundžija, PPV, parag. 183.
44
U predmetu Kunarac, sve optužbe, za kršenje zakona i običaja rata i teška kršenja, su posljedica
krivičnih djela seksualnog nasilja. MKSJ je proširio definiciju silovanja u ovom predmetu, fokusirajući
se na teško kršenje seksualne autonomije.209
U potvrđivanju definicije silovanja Pretresnog vijeća, Žalbeno vijeće naglašava:
U ovom predmetu žalioci su u principu osuđeni za silovanje žena zatočenih na

mjestima koja su služila kao vojni štabovi, u zatočeničkim centrima i u stanovima
u kojima su živjeli vojnici. Ono što je najuočljivija karakteristika položaja tih žena
jeste to da su ih njihovi zatočitelji smatrali legitimnim ratnim plijenom. Te žene
je najčešće silovao više nego jedan napadač i to s gotovo nečuvenom
redovitošću (prema onima koje su početku pokušale da zatraže pomoć ili da
pruže otpor postupali su još okrutnije). Radi se, dakle, o toliko koercitivnim
okolnostima da je mogućnost pristanka potpuno isključena.210
Statut MKSR-a izričito propisuje silovanje, nasilnu prostituciju ili druge oblike seksualnog nasilja
kao ratne zločine. Međutim, oni su smatrani „nasilje prema ličnom dostojanstvu“ te iz tih razloga
zadržali mišljenje o silovanju kao nasilju protiv časti porodice.211
Da bi dokazali nasilje koje se zasniva na polu kao ratni zločin, tužilaštvo mora utvrditi:
• Posebne elemente samog krivičnog djela (silovanje, seksualno ropstvo, itd.)

• Zajedničke elemente ratnih zločina; i
• Oblik individualne krivične odgovornosti za optuženog.
Krivično gonjenje i procesuiranje silovanja pred domaćim pravosuđem se može umnogome

razlikovati od međunarodnih sudova. Na primjer, pred domaćim pravosuđem, od žrtve silovanja
se može tražiti ljekarski nalaz, da prijavi djelo kod policije ili da identificira počinioca. U kontekstu
oružanog sukoba, ove uslove je možda teško ispuniti. Žrtva možda nije u mogućnosti posjetiti
ljekara ili prijaviti slučaj. Počinilac je možda osoba na vlasti ili žrtva možda nema pristup
odgovarajućoj agenciji.
Postoje mnogi izvori dokaza o nasilju koje se zasniva na polu, a koji su se dogodili u toku sukoba.
Oni se ne ograničavaju na žrtve, koje su možda neodlučne da svjedoče. Drugi izvori dokaza mogu
uključivati:
• Očevice koji nisu lično žrtve nasilja zasnovanog na polu;

• Dokazi prikupljeni sa tijela žrtava.212
Seksualno nasilje se može krivično goniti kao ratni zločin na mnogo različitih načina, uključujući:
• Silovanje kao ratni zločin

• Silovanje kao mučenje, kao ratni zločin (ili kao teško kršenje ili kršenje zakona i običaja
rata)213
209
Kunarac, PPV, parag. 457.
210
Kunarac, PZV, parag. 132.
211
Cryer, 292.
212
Vidi, npr., Bagosora i dr.
213
Vidi, npr., Čelebići PZV, parag. 1, 400-427; Kunarac, PZV, 12.06.2002.g., parag. 150 – 151 (vijeće smatra da silovanje
i seksualno nasilje daju povod za ozbiljnu bol i patnju što opravdava karakteriziranje silovanja kao akta mučenja.) Vidi
takođe Kvočka, PPV, 02.11.2001.g., parag. 145.
45
• Silovanje i/ili drugo seksualno nasilje može biti dio nasilja protiv ličnog dostojanstva,214
progona,215 i nečovječnog postupanja kao ratnih zločina
• Silovanje i/ili drugo seksualno nasilje se može krivično goniti kao ratni zločin u skladu sa
Rimskim statutom, uključujući seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, nasilnu trudnoću,
nasilnu sterilizaciju i drugo seksualno nasilje.
Napomena: Rimski statut je napravio važan napredak u tretiranju seksualnog nasilja kao ratnog
zločina. Rimski statut izričito kriminalizira različite oblike seksualnog i spolno zasnovanog nasilja
kao ratne zločine, kako u kontekstu međunarodnog oružanog sukoba tako i ne-međunarodnog
oružanog sukoba kao teškog kršenja Ženevskih konvencija.
214
Vidi, npr., Furundžija, PPV, parag. 65, 68, 120, 262, 263 (prihvatanja silovanja kao djela mučenja i i nasilja prema
ličnom dostojanstvu što čini ratni zločin.)
215
Vidi npr., Stakić, citat (silovanje kao oblik progona).
46
8.6. Zakoni i sudska praksa u regiji
Modul sada usmjerava pažnju na domaće zakone BiH, Hrvatske i Srbije. Međutim, u toku
obuke ovog modula nije preporučljivo odvojeno razmatrati poglavlja o regijama. Iz tog
razloga, unakrsna referenca je sastavni dio međunarodnog poglavlja sa najznačajnijim
zakonima i izmjenama iz regije. Poglavlja koja slijede pružaju osnovu za detaljnije diskusije o
domaćim zakonima sa praktičarima koji će ih implementirati u svojim državnim sudovima.
Pošto je Krivični zakon SFRJ još uvijek relevantan za ratne zločine, važno je početi sa
odredbama ovog zakona, te da učesnici razmijene mišljenja o relevantnosti i primjenjivosti
ovih odredbi.
Edukatori trebaju imati na umu da Modul 5 pruža detaljni pregled načina na koji je
međunarodno pravo ugrađeno u nacionalne zakone. Zbog toga, u ovom dijelu modula se ne
razmatraju detaljno takva pitanjima i bilo bi veoma poželjno vršiti obuku prema Modulu 5
prije modula koji obrađuju individualna krivična djela.
Nakon dijela iz Krivičnog zakonu SFRJ, ovaj modul se bavi zakonima koji se primjenjuju u BiH,
Hrvatskoj i Srbiji u posebnim poglavljima tako da se učesnici iz bilo koje od ovih zemalja
mogu fokusirati samo na svoje pravosuđe. Također se, gdje postoji, citira najrelevantnija
sudska praksa. Učesnike treba ohrabriti da koriste vlastite predmete u razmatranju primjene
zakona i procedura koji su predmet obuke.
Savjet edukatorima: Veoma učinkovit način uključivanja učesnika je zadatak da analiziraju
jedan od najvažnijih predmeta koji se dogodio pred njihovim domaćim pravosuđem. Neki
predmeti su navedeni u nastavku ali druge predmete mogu navesti sami učesnici ili mogu
biti osigurani od strane edukatora.
47
8.7. Krivični zakon SFRJ
Različite odredbe Krivičnog zakona SFRJ se odnose na ratne zločine. Entitetski sudovi u BiH
direktno i sudovi u Hrvatskoj i Srbiji indirektno primjenjuju ove odredbe. Dakle, važno je da
učesnici imaju pristup ovim odredbama. Cjelovit tekst odredbi se ne nalazi ovdje ali odredbe koje
treba navesti u obukama su navedene.
Relevantne odredbe Krivičnog zakona SFRJ216 uključuju:
• Član 100. Nezastarivost krivičnih djela genocida i ratnih zločina

• Član 142. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva
• Član 143. Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika
• Član 144. Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika
• Član 145. Organizovanje grupe i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina
• Član 146. Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja
• Član 147. Protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na bojištu
• Član 148. Upotreba nedozvoljenih sredstva borbe
• Član 149. Povreda parlamentara
• Član 150. Surovo postupanje sa ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima
• Član 151. Uništavanje kulturnih i istorijskih spomenika
• Član 152. Podsticanje na agresivni rat
• Član 153. Zloupotreba međunarodnih znakova
216
Krivični zakon SFRJ, Službeni list SFRJ br. 44/76, 36/77, 34/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90
48
Član 142. KZ SFRJ: Ratni zločini protiv civilnog stanovništva
Ovaj član propisuje kaznu za ratne zločine protiv civilnog stanovništva:
(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi da
se izvrši napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica onesposobljena za
borbu, koji je imao posledicu smrt, tešku telesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi;
napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo; da se prema civilnom stanovništvu
vrše ubistva, mučenja, nečovečna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni ekperimenti,
uzimanje tkiva ili organa radi transplatacije, nanošenja velikih patnji ili povreda telesnog
integriteta ili zdravlja; raseljavanjee ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevođenje na
drugu veru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; primenjivanje mera zastrašivanja i terora,
uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protivzakonito odvođenje u koncentracione logore i
druga zakonita zatvaranja, lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje; prisiljavanje na
službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili njenoj obaveštajnoj službi ili administraciji;
prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjavanje stanovništva, konfiskovanje imovine, pljačkanje
imovine stanovništva, protivzakonito i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmerama
imovine koje nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nesrazmerno velike
kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrednosti domaćeg novca ili protivzakonito izdavanje novca, ili
izvrši neko od navedenih dela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata,
oružanog sukoba ili okupacije naredi: da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene
međunarodnim pravom i objekte i postrojenja sa opasnom snagom kao što su brane, nasipi i
nuklearne elektrane; da se bez izbora cilja pogađaju civilni objekti koji su pod posebnom zaštitom
međunarodnog prava, nebranjena mesta i demilitarizovane zone; dugotrajno i velikih razmera
oštećenje prirodne okoline koje može da šteti zdravlju ili opstanku stanovništva ili ko izvrši neko
od navedenih dela.
(3) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije, kao
okupator naredi ili izvrši preseljenje delova svog civilnog stanovništva na okupiranu teritoriju,
kazniće se zatvorom najmanje pet godina.
49
8.8. BiH
Ovaj dio se fokusira na zakone za ratne zločine u BiH kao i sudsku praksu na Sudu
BiH i dostupnu sudsku praksu iz Republike Srpske i Federacije BiH.
Bilo bi korisno za učesnike uporediti zakone i sudsku praksu BiH sa sudskom praksom
MKSJ-a i odredbe Rimskog statuta MKS-a.
Ovaj dio je struktuiran na isti način kao prethodni dio o ratnim zločinima prema
međunarodnom pravu.
o Prvo će obraditi elemente koji su zajednički za sve ratne zločine u BiH.
o Nakon toga, fokusirat će se na svaki pojedinačni ratni zločin za koji postoji
relevantna sudska praksa.
Bitno je za učesnike da razumiju razliku između zajedničkih elemenata (često
nazvanim chapeau uslovi) i posebnih elementima koji su potrebni za dokazivanje
konkretnih ratnih zločina.
Neka od pitanja koja se mogu postaviti za pokretanje diskusije o ovim temama su:
o U kojoj mjeri je potrebno dokazati međunarodni oružani sukob kao zajednički
elemenat za ratne zločine prema zakonima u BiH?
o Koja je karakteristika kršenja zabrana člana 3. Ženevskih konvencija u
zakonima BiH?
o Koju je razliku Sud napravio između zarobljenika i civila?
o Kako su sudovi definirali nečovječno ili okrutno postupanje i koje su izvore
koristili u međunarodnom humanitarnom pravu?
Iako tekst svih ovih odredbi nije ovdje naveden, relevantna sudska praksa koja pokazuje
primjenu ovih principa od strane Suda BiH i entitetskih sudova je osigurana u nastavku.
Sud BiH procesuira predmete ratnih zločina na osnovu Krivičnog zakona BiH ili Krivičnog zakona
SFRJ, u slučaju da je ovaj drugi povoljniji za optuženog.217
U procesuiranju predmeta ratnih zločina, sudovi u Republici Srpskoj postupaju na osnovu zakona
koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja krivičnih djela, tj. Krivični zakon SFRJ i Krivični zakon
Republike Srpske.218
Sudovi u Federaciji BiH također procesuiraju predmete ratnih zločina prema Krivičnom zakonu
SFRJ, koji je usvojen kao republički zakon.219
217
Više o ovome vidi Modul 5.
218
1993. godine, usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona SFRJ u Republici Srpskoj (Službeni list
Republike Srpske br.12/93) kojim je izmijenjen naziv Krivičnog zakona SFRJ u Krivični zakon Republike Srpske, bez
promjena relevantnih odredbi Krivičnog zakona SFRJ; više o ovome, vidi Modul 5.
50
Kao što je svima poznato, entitetski krivični zakoni ne bave se ratnim zločinima. Samo Krivični
zakon BiH sadrži takve odredbe.
Vidi Modul 5. za diskusiju o primjeni različitih krivičnih zakona od strane sudova u BiH.
Relevantne odredbe iz Krivičnog zakona BiH220 uključuju:
• Član 19. Nezastarivost krivičnog djela ratnih zločina

• Član 176. Organiziranje grupe ljudi i podstrekavanje na učinjenje krivičnih djela genocida,
zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina
• Član 177. Protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja
• Član 178. Protupravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu
• Član 179. Povrede zakona ili običaja rata
• Član 180. Individualna i komandna odgovornost za ratne zločine, genocide i zločine
protiv čovječnosti
• Član 182. Neopravdano odgađanje povratka ratnih zarobljenika
• Član 183. Uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika
• Član 193a. Nedozvoljeno oružje i druga sredstva borbe
219
Uredba sa zakonskom snagom o primjeni Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preuzeti kao republički zakoni tokom neposredne ratne opasnosti i
tokom ratnog stanja (Službeni list RBiH br. 6/92); Zakon o potvrđivanju Uredbi sa zakonskom snagom (Službeni list
RBiH br. 13/94); za više informacija o ovome vidi Modul 5.
220
Krivični zakon BiH, Službeni glasnik BiH br. 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10,
prečišćeni tekst preuzet na www.sudbih.gov.ba
51
Član 173. Krivičnog zakona BiH: Ratni zločini protiv civilnog stanovništva
(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi
ili učini koje od ovih djela:
(a) napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za
borbu, a taj je napad posljedovao smrću, teškom tjelesnom ozljedom ili teškim narušenjem
zdravlja ljudi;
(b) napad bez izbora cilja kojim se pozljeđuje civilno stanovništvo;
(c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje),
nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znanstvene eksperimente, uzimanje
tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili
zdravlja;
(d) raseljenje, preseljenje ili prisilno odnarodnjenje ili prevođenje na drugu vjeru;
(e) prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin život ili
tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili s njim izjednačenu seksualnu
radnju (silovanje), prisiljavanje na prostituciju, primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora,
uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protupravno odvođenje u koncentracione logore i
druga protuzakonita zatvaranja, oduzimanje prava na pravično i nepristrano suđenje,
prisiljavanje na službu u neprijateljskim oružanim snagama ili u neprijateljskoj obavještajnoj
službi ili upravi;
(f) prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskaciju imovine, pljačkanje
imovine stanovništva, protupravno, samovoljno i vojnim potrebama neopravdano uništavanje
ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama, uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike
kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaće novčane jedinice ili protuzakonito
izdavanje novca, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog
zatvora.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme
rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini koje od ovih djela:
(a) napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom ili općeopasne objekte i
postrojenja kao što su brane, nasipi i nuklearne elektrane;
(b) napad bez izbora cilja na civilne objekte koji su pod posebnom zaštitom međunarodnog
prava, nebranjena mjesta i demilitarizovane zone;
(c) dugotrajno oštećenje prirodnog okoliša velikih srazmjera, koje može da šteti zdravlju ili
opstanku stanovništva.
(3) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, kao
okupator naredi ili učini preseljenje dijelova civilnog stanovništva svoje pripadnosti na
okupiranu teritoriju, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog
zatvora.
52
8.8.1. Zajednički elementi kod svih ratnih zločina
U ovom dijelu se navode elementi koji su prema zakonu u BiH zajednički kod svih ratnih
zločina.
Da bi se učesnici potakli na diskusiju o ovim elementima, treba ih pitati da zamisle da
su se krivična djela koja se navode u predmetu za analizu dogodila u BiH 2005. godine.
Mogu li se kvalifikovati kao ratni zločini? Zašto?
Konkretno, učesnici bi trebali razmisliti da li bi sudovi u BiH, bilo na državnom ili
entiteskom nivou, smatrali da je oružani sukob bio međunarodnog, unutrašnjeg
karaktera ili da li bi ta razlika bila irelevantna?
Učesnici bi takođe trebali uzeti u obzir, na osnovu činjenica iz predmeta za analizu,
kakav bi stav zauzeli sudovi u BiH u vezi sa datumom početka oružanog sukoba.
Datumi početka konflikta u BiH predstavljaju važno pitanje pred sudovima, a
relevantna sudska praksa koja se odnosi na ovo pitanje je razmatrana u tekstu ispod,
uključujući i datum koji su sudovi utvrdili kao početak konflikta.
Ratni zločini su dio specifične kategorije krivičnih dijela predviđenih KZ-om BiH. Razlikuju se po
dodatnim elementima koji karakterišu njihovu prirodu i koji se mogu izvesti iz formulacije
relevantnih članova. Na primjer, član 173. glasi:
Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili

okupacije naredi ili učini […].
Ovi opšti elementi krivičnog djela nalažu da, da bi se za neko djelo moglo suditi kao za ratni
zločin, tužilaštvo mora dokazati sljedeće:
(1) Krivično djelo mora biti počinjeno suprotno međunarodnom pravu.

(2) Krivično djelo mora biti počinjeno u vrijeme oružanog sukoba, rata ili okupacije.
(3) Mora postojati dovoljna veza između radnji počinioca i oružanog sukoba, rata ili
okupacije.
(4) Optuženi mora narediti ili počiniti djelo.
Sada ćemo pojedinačno razmotriti svaki od navedenih elemenata.
8.8.1.1. Kršenje međunarodnog prava
Zakoni u BiH koji se odnose na ratne zločine zahtijevaju dokaz o tome da djela koja zabranjuju
relevantni članovi KZ BiH predstavljaju kršenja pravila međunarodnog prava. Sud BiH kvalifikuje
53
relevantne odredbe KZ BiH (koji članovi sadrže navod „kršeći međunarodno pravo“ kao
„blanketne norme“.221 Identične „blanketne norme“ su bile sadržane u Krivičnom zakonu SFRJ.222
Prema stavu koji je zauzeo Sud BiH, prilikom

tumačenja odredbi KZ-a BiH koje se odnose na Sud BiH uvijek smatra zajednički član 3.,
ratne zločine, nije neophodno da izvršilac zna
koji je norma običajnog prava,
ili namjerava da prekrši međunarodnu normu,
dovoljno je dokazati da njegovo ponašanje obavezujućim za sve strane bez obzira
objektivno predstavlja kršenje pravila na prirodu oružanog sukoba.
međunarodnog prava.223
Navedeno je u skladu sa Krivičnim zakonom

SFRJ: izvršilac ne mora biti svjestan činjenice da krši pravila međunarodnog zakona svojim
ponašanjem, jer kršenje međunarodnog prava predstavlja objektivan uslov da bi djelo bilo
kažnjivo.224
Optuženi mora znati za Međutim, kod preduzimanja konkretnih pojedinačnih

zaštićeni status relevantnog radnji izvršenja, svakako se mora cijeniti subjektivni
objekta da bi postojala odnos počinioca prema izvršenju konkretnih krivičnih
radnji izvršenja.225
krivična odgovornost.
Sud BiH uvijek smatra zajednički član 3, normu običajnog
prava, obavezujućim za sve strane bez obzira na prirodu
oružanog sukoba.226
8.8.1.1.1. Zaštićene osobe, imovina, objekti i sl.
Da bi se ocijenilo da li su krivična djela dosegla nivo kršenja međunarodnog prava, mora se

ustanoviti da su lica, imovina ili objekti o kojima se radi zaštićeni međunarodnim pravom.227
221
Pogledati npr.: Sud BiH, predmet Pekez br. X-KRZ-05/96-1, drugostepena presuda, 05.05.2009., str. 14 (str. 14 bhs);
Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 14 ( str. 14 bhs); Sud BiH, predmet
Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda, 18.06.2007., str. 12-16 (12-16 bhs); Sud BiH, predmet Ljubičić
br. X-KR-06/241, prvostepena presuda, 29.04.2008., str. 13-15 (str. 12-14 bhs); Sud BiH, Škrobić, predmet br. X-KR-
07/480, prvostepena presuda, 22.10.2008., str. 12-15 (14-17 bhs); Sud BiH, Sipić, predmet br. X-KR-07/457,
prvostepena, 22.02.2008., str. 6-8 (str. 5-7 bhs) Sud BiH, Vrdoljak, predmet br. X-KR-08/488, prvostepena, 10.06.2008.,
str. 14 (str. 12 bhs); Sud BiH, Maktouf, predmet br. K-127/04, prvostepena, 1.07.2005, str. 23-26 (str. 25-27 bhs)
222
Komentar Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Savremena administracija, 1978,
str.494, (dostupno samo na bhs); takođe pogledati Vrhovni sud FBiH, Vlahovljak i dr., predmet br. 070-0-KZ-07-
000484, 18.09.2008., str. 13-14.
223
Pogledati npr. Sud BiH, Andrun, predmet br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 15 (str 16 bhs);
Sud BiH, Vrdoljak, predmet br. X-KR-08/488, prvostepena, 10.06.2008., str. 15 (str. 13 bhs) (potvrđena od strane
apelacionog vijeća); Sipić, predmet br. X-KR-07/457, prvostepena, 22.02.2008., str. 7 (str. 6 bhs) (pravosnažna
presuda); Sud BiH, Skrobić, predmet br. X-KR 07/480, prvostepena, 22.10.2008., str. 14 (str. 16 bhs) (pravosnažna
presuda); Sud BiH, Ramić, predmet br. X-KR-06/197, prvostepena, 17.07.2007., str. 11 ( str. 9 bhs) (potvrđena od
strane apelacionog vijeća)
224
Komentar Krivičnog zakona Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, Savremena administracija, 1978,
str.501 (dostupno samo na bhs jeziku)
225
Pogledai npr. Sud BiH, Andrun, predmet br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str 15 (str 16 bhs); Još
pogledati: Sud BiH, Skrobić, predmet br. X-KR 07/480, drugostepena presuda, 22.04.2009. (otpremljena 17.07.2009.),
stavovi 30-31;
226
Sud BiH, Andrun, predmet br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 14-15 (str. 14-15 bhs); Još
pogledati: Sud BiH, Vrdoljak, predmet br. X-KR-08/488, prvostepena, 10.06.2008, str 15 (str 13 bhs)
54
U KZ BiH su sadržane mnoge kategorije zaštićenih objekata. Ovaj dio govori o kategorijama
objekata koji su bili tretirani u sudskoj praksi Suda BiH, konkretno:
• Civili
• Ratni zarobljenici
• Imovina
• Konkretni objekti
Sud je stao na stajalištu da je za postojanje krivične odgovornosti potrebno znanje o zaštićenom

statusu relevantnog objekta.228 Navedeno nije uvijek eksplicitno formulisano kao uslov od strane
Suda. Najčešće to Sud navodi prilikom zaključivanja o činjenicama na osnovu izvedenih
dokaza.229 O primjerima iz sudske prakse biće riječi dalje u tekstu.
8.8.1.1.1.2. Mens rea u vezi sa zaštićenim statusom
U predmetu Kurtović, žalilac je naveo da iz prvostepene presude ne proizilazi na koji je način

prvostepeno vijeće utvrdilo znanje kod optuženog o statusu zarobljenih lica, dodajući da je
propustilo utvrditi znanje optuženog o tome ko su bili civili, a ko vojnici.230
Apelaciono vijeće je prihvatilo ovaj žalbeni navod kao djelomično osnovan. Apelaciono vijeće je
zaključilo da je znanje optuženog o statusu zarobljenih lica predstavljalo odlučnu činjenica koju je
valjalo dokazati da bi se došlo do osuđujuće presude.231
Naglašavajući formulaciju zajedničkog člana 3. Ženevskih konvencija, apelaciono vijeće je

zaključilo da ovaj član ne samo da štiti nekoliko kategorija stanovništva, nego ih izjednačuje u
pogledu njihovog statusa.232 Uzimajući u obzir iskaze oštećenih, apelaciono vijeće je ustanovilo
da je bilo evidentno da je, s obzirom na sve okolnosti, optuženi morao znati i morao biti svjestan
da su zaraobljena lica, koja su bila „lišena slobode“ uživala zaštitu.233 Međutim, apelaciono vijeće
je zaključilo da su mnogobrojne radnje optuženog počinjene protiv civila bile takve prirode da
podrazumijevaju kršenje međunarodnog prava bez obzira na kategoriju stanovništva o kojoj je
riječ i bez obzira na svijest optuženog o kategoriji zatvorenih.234
8.8.1.1.1.3. Civili
Oslanjajući se na zajednički član 3. stav 1. i sadržaj članova 43. stav 1. i 51. stav 3. Dodatnog
protokola I uz Ženevske konvencije,235 Sud BiH je protumačio da zaštićeni status civila obuhvata
sljedeće:
227
Još vidjeti: Sud BiH, Andrun, predmet br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008, str 15-16 (str 16-17 bhs);
Sud BiH, Ramić, predmet br. X-KR-06/197, prvostepena, 17.07.2007, str. 11 (str. 9 bhs); Sud BiH, Pekez, predmet br. X-
KRZ-05/96-1, drugostepena presuda, 5.05.2009., str. 14 (str. 14 bhs)
228
Sud BiH, predmet Kurtović br. X-KRZ-06/299, drugostepena presuda, 25.03.2009., stavovi 54-58.
229
Pogledati npr., Sud BiH, predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 16 (16
bhs); Sud BiH, predmet Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 8 (str. 7 bhs);
230
Sud BiH, predmet Kurtović br. X-KRZ-06/299, drugostepena predmet, 25.03.2009., stav 52
231
Sud BiH, predmet Kurtović br. X-KRZ-06/299, drugostepena presuda, 25.03.2009., stav 55
232
233
234
235
Sud BiH,, Vrdoljak, predmet br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 15-16 (str. 13-14 bhs); Još
pogledati: predmet Suda BiH Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007. str.27-28 (str. 27-28 bhs); Sud
BiH, predmet Sipic br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 8 (str. 8 bhs); Sud BiH, predmet Škrobić br.
X-KR 07/480, prvostepena presuda, 22.10.2008, str. 15-16 (str. 16-17 bhs)
55
• Sve osobe koje su prisutne na teritoriji, to jeste:

o Da nisu pripadnici oružanih snaga i
o Da ne učestvuju u borbi
• Pripadnici oružanih snaga koji su:
o Položili oružje;
o Koji su izbačeni iz stroja; ili
o Koji su onesposobljeni za borbu.236
U slučaju sumnje, Sud BiH je zauzeo stav da se lice treba smatrati civilom.237
Član 51. stav 3. Dodatnog protokola I predviđa da će civili uživati zaštitu osim i sve dok se ne
uzmu direktno učešće u neprijateljstvima. Ovo nameće ključno pitanje o statusu odbrambenih
grupa koje postupaju umjesto organizovane vojske. Sud BiH se složio sa utvrđenjem apelacionog
vijeća MKSJ-a u predmetu Kordić, koje je smatralo da pripadnici TO (Teritorijalne odbrane) i
pripadnici oružanih snaga zadržavaju status učesnika u borbi cijelo vrijeme, čak i kada se
odmaraju kod svojih kuća i kada su pod oružjem.238
U skladu sa sudskom praksom MKSJ-a iz predmeta Tadić, Sud BiH je dalje zauzeo stav da u cilju
utvrđivanja da li primijeniti zaštite iz Četvrte ženevske konvencije, u razmatranje treba ući i
sljedeća analiza:
• Veza lica sa određenim područjem, umjesto formalnih nacionalnih karakterizacija;

• Razlike u nacionalnosti između žrtava i izvršilaca, te
• Veze žrtava sa stranom državom koja vrši intervenciju.239
Kada se radi o predmetima ratnih zločina protiv civila, Vrhovni sud Republike Srpske je zauzeo
stav da prilikom utvrđivanja da li oštećena strana spada u kategoriju zaštićenih osoba predstavlja
odlučnu činjenicu.240 Takve osobe su osobe koje ne učestvuju u neprijateljstvima, to jeste civili.241
Prilikom utvrđivanja da li je žrtva bila civil, Vrhovni sud RS, slijedeći formulaciju člana 4. (II)
Dodatnog protokola II uz Ženevsku konvenciju242, ispituje da li je ta osoba:
(i) Učestvovala u direktnoj borbi u kritičnom momentu; ili

(ii) Bila pripadnik oružanih snaga koje su:
a. Bile položile svoje oružje; ili
b. Bile izbačene iz stroja uslijed bolesti, ranjavanja, zatvaranja ili nekog
drugog uzroka. 243
236
Sud BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 15-16 (str. 13-14 bhs) gdje se
navodi presuda u predmetu Blagojević i Jokić, od 17.01.2005., stav 544; Još pogledati: predmet Suda BiH, Palija br. X-
KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007. str.27-28 (str. 27-28 bhs); Sud BiH, prdmet Sipić br. X-KR-07/457,
prvostepena presuda, 22.02.2008, str. 8 (str. 8 bhs); Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda,
19.08.2008., str. 16 (str. 16 bhs); Sud BiH, predmet Škrobić br. X-KR 07/480, prvostepena presuda, 22.11.2008., str. 15-
16 (str. 16-17 bhs)
237
Sud BiH, Vrdoljak, predmet br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008, str. 15-16 (str. 13-14 bhs); pogledati
još; Sud BiH, predmet Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008, str. 8 (str. 8 bhs); Sud BiH, predmet
Škrobić br. X-KR 07/480, prvostepena presuda, 22.10.2008., str. 15-16 (str. 16-17 bhs)
238
Sud BiH, predmet Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007. str.28 (str. 28 bhs), navodi se predmet
Kordić, presuda apelacionog vijeća od 17.12.2004., stav 51
239
Sud BiH, predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007, str. 14 (14 bhs); Još
pogledati, predmet Suda BiH, Mandić br. X-KR-05/58, prvostepena presuda, 18.07.2007., str. 130 (str. 124-125)
240
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-07-000 020, 15.03.2007., str. 2 bhs
241
242
56
Vrhovni sud RS je dalje pojasnio da kada se radi o primjeni zajedničkog člana 3, nije neophodno
da budu zadovoljeni kriteriji iz člana 4. IV Ženevske konvencije. Civilna žrtva ne mora biti druge
nacionalnosti od strane učesnice u konfliktu u čijim se rukama nalazi. Ratni zločini u skladu sa
zajedničkim članom 3. se stoga mogu počiniti protiv lica iste nacionalnosti ili vjeroispovijesti.244
8.8.1.1.1.4. Ratni zarobljenici
Član 175. KZ BiH predviđa zaštitu ratnih zarobljenika u toku oružanog sukoba.245 U predmetu
Bjelić, kategorije lica koje su zaštićene u skladu sa ovom odredbom su definisane u skladu sa
članom 4 (A) Treće Ženevske konvencije.246
8.8.1.1.1.5. Imovina
Član 173. stav 1. tačka f) 247 štiti imovinu i kriminalizira:
• Konfiskaciju imovine
• Pljačkanje imovine
• Samovoljno i vojnim potrebama neopravdano uništavanje ili prisvajanje imovine u
velikim razmjerama
• Uzimanje nezakonite i nesrazmjerne kontribucije i rekvizicije
8.8.1.1.1.6. Ostali zaštićeni objekti
Konkretni objekti također uživaju zaštitu u skladu sa KZ BiH u toku oružanih sukoba, uključujući i:
• kulturne, historijske i vjerske spomenike (pogledati dio Error! Reference source not
found.); te
• Objekte neophodne za opstanak civilnog stanovništva (pogledati dio 8.8.2.12).
8.8.1.2. Postojanje rata, oružanog sukoba ili okupacije

Zakoni rata se primjenjuju na
Drugi element zahtijeva postojanje rata, oružanog sukoba cijeloj teritoriji pod kontrolom
ili okupacije u toku kojega se krivično djelo dogodi. Ovaj strana koje učestvuju u oružanom
element pokazuje kako su ratni zločini karakterisani ili
zavisni o kontekstu u kojem se počine—oružanom
sukobu.
sukobu.248 Isti uslov, tj. postojanje rata, oružanog sukoba
ili okupacije je bio sadržan u Krivičnom zakonu SFRJ.249
U vezi sa ovim elementom, Sud BiH je zaključio:
243
Pogledati npr. predmet Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007, str. 5 bhs;
244
Predmet Vrhovnog suda RS, br. 118-0-Kz-07-000 020, 15.03.2007, str. 3 bhs
245
Premda ovaj član ne navodi kao uslov postojanje oružanog sukoba, tiče se blanketne norme koja upućuje na pravilo
međunarodnog prava, te je stoga uslov koji postavlja ta (međunarodna) norma sadržan u njemu. Sud BiH, predmet
Bjelić br. X-KR-07/430-1, prvostepena presuda, 28.03.2008, str. 6 (str. 6 bhs)
246
Sud BiH, predmet Bjelić br. X-KR-07/430-1, prvostepena presuda, 28.03.2008, str. 11 (11-12)
247
Javna i privatna imovina su takođe zaštićene članom 179. KZ BiH kao kršenje zakona i običaja rata.
248
Pogledati npr. predmet Suda BiH, Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008, str. 8 (str. 7 bhs); Sud
BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 17 (str. 15 bhs)
249
Komentar Krivičnog zakona Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, Savremena administracija, 1978, str.
501 (dostupno samo na b/h/s jeziku)
57
• Oružani sukob postoji uvijek kada postoji pribjegavanje oružanoj sili između država ili
produženo oružano nasilje između državnih vlasti i organizovanih grupa ili između takvih
grupa unutar jedne države.250
• Da bi se djelo smatralo ratnim zločinom, pojedinačno krivično djelo ne mora vremenski
ili mjesno koindicirati sa efektivnim sukobom, te može biti počinjeno izvan neposredne
borbe. Zakoni rata se primjenjuju na cijeloj teritoriji pod kontrolom strana učesnica.251
• Potrebno je da optuženi posjeduje znanje o postojanju oružanog sukoba.252 Ovo je u
skladu sa shvatanjima pravne tradicije SFRJ-a, prema čemu je neophodno dokazati da je
izvršilac krivičnog djela počinjenog u toku ratnog stanja bio svjestan da čini djelo u toku
stanja rata.253
Sud BiH se koristio različitim dokazima za utvrđivanje postojanja oružanog sukoba, kao što su
vladine objave ratnog stanja, iskazi svjedoka, ukupna procjena dokaza ili sudska praksa MKSJ-
a.254 Sud BiH se bavio i datumom početka konflikta u odnosu na optužbe u svakom predmetu
ponaosob. U nastavku su navedeni neki primjeri.
Na primjer, u predmetu Momčilo Mandić, pretresno vijeće je prihvatilo dokazanim sljedeće

činjenice iz presuda MKSJ-a u predmetima Galić i Krnojelac:
• „Oružani sukob je izbio nakon što je Evropska zajednica priznala BiH kao suverenu državu
dana 06.04.1992.“,255
• „Oružani sukob u Sarajevu je počeo nakon snažne pucnjave i napada na Akademiju
Ministarstva unutrašnjih poslova na Vracama“,256 te
• „Dana 08.04.1992. godine, izbio je oružani sukob između srpskih i muslimanskih snaga u
Foči“.257
250
Pogledati npr. predmet Suda BiH, Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 17 (str. 17 bhs);
Sud BiH, predmet Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda, 29.04.2008, str. 15 (str. 14 bhs) gdje se poziva na
odluku u predmetu Tadić po prijedlogu Tužilaštva za interlokutornu žalbu od 2.10.1995., stav 67 i 70; Sud BiH,
predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 13 (13 bhs); Sud BiH predmet
Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda od 10.06.2008, str. 16 (str. 14 bhs); Sud BiH, predmet Ljubičić br. X-KR-
06/241, prvostepena presuda, 29.04.2008, str 6(str. 15 bhs).
251
Sud BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008, str. 17 (str. 15 bhs) pozivajući se na
predmete MKSJ-a (Tadić, Blaškić i Kunarac) kao i predmete MKSR-a (Rutaganda) bez konkretnog navođenja
relevantnih dijelova; Sud BiH, predmet Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008, str. 8 (str. 7 bhs); Sud
BiH, predmet Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007 str.30 (str. 30 bhs)
252
Sud BiH, Damjanović i dr., broj predmeta X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007, str. 16 (16 bhs); Sud
BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008, str. 19 (str. 17 bhs); Sud BiH, predmet Palija
br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007. str. 32 (str. 32 bhs)
253
Komentar Krivičnog zakona Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, Savremena administracija, 1978, str.
486 (Dostupno samo na bhs jeziku);
254
Pogledati npr. predmet Suda BiH Maktouf br. K-127/04, prvostepena presuda, 01.07.2005, str. 8 (str. 9 bhs); Sud
BiH, predmet Mandić br. X-KR-05/58, prvostepena presuda, 18.07.2007., str. 131 (str. 125); Sud BiH, predmet Andrun
br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 17 (str. 17 bhs); Sud BiH, predmet Ramić br. X-KR-06/197,
prvostepena presuda, 17.07.2007, str. 13-14 ( str. 11-12 bhs)
255
Sud BiH, predmet Momčilo Mandić br. X-KRZ-05/58, drugostpena presuda, 01.09.2009, stav 37, 46, gdje se navodi
prvostepena presuda, kao i prvostepena presuda MKSJ-a u predmetu Galić, stav 199
256
Sud BiH, predmet Momčilo Mandić br. X-KRZ-05/58, drugostepena presuda, 01.09.2009., stav 38, gdje se navodi
prvostepena presuda i prvostepena presuda MKSJ-a u predmetu Galić, stav 199
257
Sud BiH, predmet Momčilo Mandić br. X-KRZ-05/58, drugostepena presuda, 01.09.2009, stav 46, gdje se navodi
prvostepena presuda i prvostepena presuda MKSJ-a u predmetu Krnojelac stav 567, 570. Po žalbi, apelaciono vijeće je
navelo da je prihvatanje činjenica koje utvrđuju datum početka oružnog sukoba od strane pretresnog vijeća bilo
pogrešno jer se to odnosi na pravnu karakterizaciju—bitno obilježje krivičnog djela koje je predmet optuženja (oružani
sukob). Međutim, apelaciono vijeće je zaključilo da neće preispitivati taj propust jer su strane same predložile
prihvatanje činjenica i u žalbi nisu osporavale način na koji je pretresno vijeće odlučilo o prihvatljivosti predloženih
činjenica. Dalje, apelaciono vijeće je zaključilo da iako se dvije prihvaćene činjenice iz predmeta Galić (priznavanje BiH
58
U predmetu Ramić, pretresno vijeće je zaključilo da je 20.06.1992. godine oružani sukob

postojao u opštini Visoko i okolnim opštinama između jedinica TO (Teritorijalne odbrane) RBiH i
Vojske Srpske Republike.258 Vijeće je ustanovilo ovu činjenicu na osnovu materijalnih dokaza
uključujući i:
• Odluku Predsjedništva BiH o proglašenju neposredne ratne opasnosti od 8. aprila 1992.;

• Dekret Predsjedništva BiH o ukidanju tadašnjeg Republičkog štaba Teritorijalne odbrane
i uspostavi Štaba Teritorijalne odbrane Republike BiH od 8. aprila 1992. godine;
• Odluku Skupštine srpskog naroda u BiH o uspostavi vojske Srpske Republike BiH od 12.
maja 1992.; te
• Odluku Predsjedništva BiH o proglašenju ratnog stanja od 20.06.1992.259
U predmetu Andrun, apelaciono vijeće je zaključilo da je nesporno da je oružani sukob postojao

između jedinica Armije RBiH i HVO-a u drugoj polovini 1993. godine na području opština Čapljina
i Stolac, koji je okončan 23.02.1994. godine potpisivanjem Mirovnog sporazuma i Aneksa
Mirovnog sporazuma u Zagrebu.260 Apelaciono vijeće je također naglasilo da su svjedoci
dosljedno izjavljivali da je sukob između Armije RBiH i HVO-a na području Mostara zahvatio
cijelu Hercegovinu, a time i opštine Čapljina i Stolac.261 Apelaciono vijeće je zaključilo da je
oružani sukob između jedinica Armije RBiH i HVO-a bio u toku u relevantom vremenskom
periodu na teritoriji ovih opština.262
U smislu Zajedničkog člana 3., priroda sukoba (međunarodni ili ne-međunarodni) jeste
relevantna ukoliko su zadovoljeni sljedeći uslovi:
• Povreda mora predstavljati kršenje odredbi međunarodnog humanitarnog prava;

• Odredba mora biti običajne prirode ili ako pripada ugovornom pravu, traženi uslovi
moraju biti ispunjeni;
• Povreda mora biti ozbiljna, odnosno, mora predstavljati kršenje odredbe koja štiti bitne
vrijednosti;
• Kršenje mora obuhvatiti teške posljedice za žrtve; te
• Povreda odredbi mora obuhvatati individualnu krivičnu odgovornost lica koje krši
odredbu.263
od strane EZ i napad na Akademiju Ministarstva unutrašnjih poslova na Vracama) čine kontradiktornim, pretresno
vijeće nije učinilo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka jer je donijelo obrazloženu odluku o činjenicama. Sud
BiH, Momčilo Mandić, predmet br. X-KRZ-05/58, drugostepena presuda, 1.09.2009., stav 40,41, 47
258
Sud BiH, predmet Ramić br. X-KR-06/197, pvostepena presuda, 17.07.2007, str. 13-14 ( str 11-12 bhs) (potvrđena
na žalbi)
259
Sud BiH, predmet Ramić br. X-KR-06/197, pvostepena presuda, 17.07.2007, str. 13-14 ( str. 11-12 bhs) (potvrđena
na žalbi)
260
Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 17 (str. 18 bhs)
261
Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 17 (p 18 bhs)
262
Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 18 (str. 18 bhs)
263
Pogledati npr. predmet Suda BiH Palija br. X-KR-06/290, prvostepena, 28.11.2007 str.29 (str. 29 bhs); Sud BiH
predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008, str. 16-17 (str. 14-15 bhs); Sud BiH, predmet
Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008, str. 17 (str. 17 bhs); Sud BiH, predmet Damjanović i dr.,
br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007, str. 13 (13 bhs)
59
Pravila međunarodnog prava u vezi
razlikovanja međunarodnih i
unutrašnjih oružanih sukoba se
primjenjuju direktno i u punoj mjeri
KZ BiH ne dijeli oružane sukobe na
na djela koja obuhvataju kršenje
međunarodne i nemeđunarodne. Međutim, u
mjeri u kojoj se blanketne norme KZ BiH međunarodnog prava.
dotiču kršenja međunarodnog prava, pravila
međunarodnog prava u vezi razlikovanja
međunarodnih od unutrašnjih oružanih sukoba
se primjenjuju direktno u punoj mjeri.264
U jednom predmetu pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, apelanti su osporavali postojanje
oružanog sukoba kao bitnog elementa krivičnog djela za koje su optuženi oglašeni krivima, zbog
nepostojanja borbi u relevantnom području u vrijeme izvršenja krivičnih djela.265 Apelanti su
tvrdili da se stvarna borba u to vrijeme odvijala na udaljenosti od nekih 30 do 50 km od
relevantnog područja.266
Vrhovni sud Republike Srpske je odbio ovaj žalbeni navod, zaključujući da nije potrebno da se
stvarna borba dešava na konkretnoj lokaciji da bi relevantni zakon bio primjenjiv, jer je
teritorijalno posmatrao u Bosni i Hercegovini oružani sukob trajao sa početkom najkasnije od
proglašenja nezavisnosti 06.03.1992. godine pa do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma
u novembru 1995. godine.267
Oslanjajući se na sudsku praksu MKSJ-a, Vrhovni sud RS je zaključio da oružani sukob postoji
onda kada:
(i) Se pribjegne oružanoj sili između država; Postojanje rata, oružanog sukoba ili
ili okupacije je moralo igrati značajnu
(ii) Produženom oružanom nasilju između ulogu u sposobnosti izvršioca da počini
a. Vlasti i organizovanih grupa ili djelo, njegovu odluku da ga počini,
b. Između takvih grupa unutar
jedne države.268 način na koji je počinjeno ili cilj za koji
je počinjeno.
Vrhovni sud je zaključio da je dovoljno da izvršena
djela budu tijesno povezana sa neprijateljstvima
koja su se događala u drugim dijelovima teritorija pod kontrolom jedne od strana u sukobu.269
U jednom drugom predmetu pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, Vrhovni sud je zaključio
da se teritorijom zahvaćenom oružanim sukobom treba smatrati ona teritorija na kojoj se, uslijed
oružanog sukoba, život ne odvija na način na koji bi se inače odvijao u stanju mira.270 Vrhovni sud
264
Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 17 (str 17 bhs); Sud BiH,
predmet Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007, str.29 (str. 29 bhs); Sud BiH, predmet Vrdoljak br.
X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str 16-17 (str. 14-15 bhs); Sud BiH, predmet Pekez br. X-KRZ-05/96-1,
drufostepena presuda, 5.05.2009., str. 14 (str. 14 bhs); Sud BiH, predmet Mandić br. X-KR-05/58, prvostepena
presuda, 18.07.2007., str. 128 (str 122)
265
Pogledati npr.: Predmet Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kz-06-000-018, 18.04.2006., str. 7 bhs
266
267
268
Pogledati npr.: Predmet Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kz-06-000-018, 18.04.2006., str. 7 bhs; Vrhovni sud RS,
268
predmet broj 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007., str. 4 bhs; Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-07-000 020,
15.03.2007., str. 3 bhs
269
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-06-000-018, 18.04.2006., str. 7 bhs; Vrhovni sud RS, predmet broj. 118-0-Kzz-
07-000 008, 29.06.2007., str. 4 bhs
270
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007, str. 4 bhs; Vrhovni sud RS, predmet broj 118-0-Kz-
07-000 020, 15.03.2007, str. 3 bhs
60
je naglasio da za utvrđivanje postojanja oružanog sukoba na određenoj teritoriji od značaja za

takvu procjenu su sljedeći faktori:271
• Blizina direktnih borbenih aktivnosti

• Postojanje opšte mobilizacije
• Frekventnost kretanja vojnih formacija
• Posebni režimi nametnuti civilnom stanovništvu kao što je policijski sat.
Vrhovni sud Republike Srpske je dodao da naredba za opštu mobilizaciju sama za sebe nije dokaz
o postojanju oružanog sukoba. Međutim, u vezi sa svim drugim dokazima, takva naredba bi
mogla utvrditi postojanje takvog sukoba.272
8.8.1.3. Veza između djela izvršioca i stanja rata, oružanog sukoba ili okupacije
Slijedom sudske prakse MKSJ-a u predmetu Kunarac, Sud BiH je zaključio da je treći uslov za
dokazivanje ratnog zločina to da se napravi razlika da se ne mogu svi zločini koji se počine za
vrijeme oružanog sukoba automatski nazvati ratnim zločinima.
Međunarodna sudska praksa je kategorično utvrdila da mora postojati dovoljna veza sa

oružanim sukobom da bi se neko djelo moglo nazvati ratnim zločinom.273 Odnosno, djela
optuženog moraju biti u tijesnoj vezi sa oružanim sukobom.274 Sud BiH prihvata da prilikom
utvrđivanja da li je djelo u dovoljnoj mjeri povezano sa oružanim sukobom, treba obuhvatiti
sljedeće faktore:
• Da je izvršilac učesnik u borbi;

• Da žrtva nije učesnik u borbi;
• Da je žrtva pripadnik suprotne strane;
• Da se za radnju može reći da služi krajnjem cilju vojne kampanje; te
• Da je djelo izvršeno kao dio ili u kontekstu službenih dužnosti izvršioca.275
Ono što je važno jeste to da je postojanje rata, oružanog sukoba ili okupacije imalo značajnu
ulogu u sposobnosti izvršioca da izvrši krivično djelo, njegovoj odluci da ga izvrši, za način na koji
je djelo izvršeno ili cilj zbog kojeg je izvršeno.276
271
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007, str. 4 bhs; Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-
07-000 020, 15.03.2007., str. 4 bhs
272
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007, str. 4-5 bhs
273
Sud BiH, predmet Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007., str. 31 (str. 31 bhs) gdje se navodi
presuda apelacionog vijeća MKSJ-a u predmetu Kunarac od 12.06.2002., stav 55; Sud BiH, predmet Sipić, br. X-KR-
07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 9 (str. 8 bhs), gdje se navodi apelaciona presuda MKSJ-a u predmetu
Kunarac od 12.06.2002., stav 55; Još pogledati i predmet Suda BiH Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda,
29.04.2008., str. 16 (str. 14-15 bhs);
274
Sud BiH, predmet Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda od 28.11.2007. str. 31 (str. 31 bhs); Sud BiH,
predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008, str. 18 (str. 18 bhs); Sud BiH, predmet Ljubičić
br. X-KR-06/241, prvostepena presuda, 29.04.2008., str. 16 (str. 14-15 bhs); Sud BiH, predmet Sipić, br. X-KR-07/457,
prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 9 (str. 8 bhs); Sud BiH, predmet Maktouf br. K-127/04, prvostepena presuda,
01.07.2005., str. 11 (str. 12-13)
275
Sud BiH, predmet Damjanović i dr., br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 13 (str. 13 bhs); Sud
BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 18 (str. 16 bhs); Sud BiH, predmet
Mandić br. X-KR-05/58, prvostepena presuda, 18.07.2007., str. 129 (str. 124); Sud BiH, predmet Pinčić br. X-KRZ-
05/502, drugostepena presuda, 15.04.2010., str. 24-25 (str. 24-25 bhs)
276
Sud BiH, predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 13-14 (13-14 bhs);
Sud BiH, predmet Škrobić, br. X-KR 07/480, prvostepena presuda, 22.10.2008, str. 17 (str. 19 bhs)
61
Postojanje veze ne zahtijeva:
• Da je zločin bio „vojne“ prirode;

• Da je zločin bio dio politike ili službeno poticane prakse, plana ili slično;277 ili
• Korelaciju između područja gdje se odvijala stvarna borba i geografskog dometa zakona
rata. Zakoni rata se primjenjuju na cijeloj teritoriji zemlje koja je u ratu, ili u slučaju
unutrašnjih oružanih sukoba, na cijelom području pod kontrolom strane u sukobu, do
postizanja mirnog rješenja.278
Takođe pogledati Dio 8.3.2 za raspravu o zahtjevima za postojanje veze prema međunarodnom
pravu.
Oslanjajući se na sudsku praksu MKSJ-a, Vrhovni sud RS je prihvatio da je neophodno postojanje

uzročno-posljedične veze između djela koje se optuženom stavlja na teret i oružanog sukoba.279
Tom prilikom, Vrhovni sud je naglasio da „je neophodno zaključiti da je djelo, koje je sigurno
moglo biti počinjeno i bez sukoba, počinjeno protiv određene žrtve/žrtava upravo zbog tog
sukoba“.280
Vrhovni sud je međutim zaključio da se ne traži čvrsta uzročno-posljedična veza između

oružanog sukoba i izvršenja krivičnog djela; ali se traži da je postojanje oružanog sukoba u
znatnoj mjeri uticalo na sposobnost izvršioca da zločin počini, njegovu odluku da ga počini, te
način i cilj izvršenja krivičnog djela.281 Na primjer, Vrhovni sud je zaključio u jednom predmetu
da:
Dolazak pet lica u vojnim uniformama po žrtve koje su civili u kasnim večernjim
satima, uz ignorisanje policije, sa smrtnim ishodom za jedno lice, te pokušaj
ubistva drugog lica, bez razloga, dovodi do zaključka da se ovakav slijed
događaja teško može zamisliti bez postojanja oružanog sukoba.282
Vrhovni sud Republike Srpske, prilikom ocjene postojanja potrebne veze je u obzir uzeo između
ostalog i sljedeće:283
• Status optuženog i svojstvo u kojem je postupao

• Status žrtava (koje su u materijalno vrijeme bile zaštićene međunarodnim pravom)
• Da li su izvršilac i žrtva pripadali različitim etničkim grupama koje su bile suprotstavljane
strane u sukobu.
277
Sud BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 17 (str. 15 bhs) gdje se navodi
odluka u predmetu Tadić u vezi nadležnosti stav 70; Sud BiH, predmet Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda,
22.02.2008., str. 8 (str. 7 bhs)
278
Sud BiH, predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008, str. 17 (str. 15 bhs); Pogledati npr.
Sud BiH, predmet Palija br. X-KR-06/290, prvostepena presuda, 28.11.2007 str.30 (str. 30 bhs); Sud BiH, predmet
Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 14 (str. 14 bhs).
279
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007., str. 5 bhs, gdje se navodi presuda pretresnog
vijeća MKSJ u predmetu Aleksovski od 25.06.1999.
280
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007., str. 5 bhs, koja citira presudu pretresnog vijeća
MKSJ-a u predmetu Aleksovski od 25.06.1999., stav 45
281
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007., str. 5 bhs
282
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007., str. 5 bhs
283
Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-06-000-018, 18.04.2006., str. 7 bhs; Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kzz-
07-000 008, 29.06.2007., str. 4 bhs; Vrhovni sud RS, predmet br. 118-0-Kz-07-000 020, 15.03.2007., str. 6 bhs; Vrhovni
sud RS, predmet br. 118-0-Kzz-06-000 191, 7.11.2006., str. 5 bhs
62
8.8.2. Individualni ratni zločini
Nakon izvršene analize elemenata koji su zajednički svim ratnim zločinima, ovaj dio se
bavi individualnim krivičnim djelima koja zabranjuje KZ BiH, KZ SFRJ.
Učesnicima se mora skrenuti pažnja da se od tužilaca očekuje da dokažu kako
zajednička obilježja, o kojima je bilo riječi prethodno, tako i posebna obilježja svakog
ratnog zločina koji se nekome stavlja na teret.
Učesnicima će biti zanimljivo vršiti poređenja sudske prakse BiH sa sudskom praksom
Hrvatske i Srbije.
Učesnicima se treba dati predmet za analizu i zamoliti ih da postupaju kao da se taj
predmet krivično goni u BiH, bilo pred državnim sudom ili pred entitetskim sudovima,
da bi utvrdili koja im je krivična djela dozvoljeno optuživati u skladu sa domaćim
zakonom. Na primjer, učesnike treba zamoliti da razmisle kako bi kvalifikovali
nečovječno postupanje sa zatvorenim licima u predmetu za analizu u svijetlu sudske
prakse u BiH, o kojoj će biti riječi u nastavku.
Sada će biti govora o svim pojedinačnim ratnim zločinima. Pored opštih elemenata koji su
prethodno navedeni, potrebno je dokazati i elemente svih radnji koje su navedene ispod.
Ta djela su:
• Ubijanje
• Mučenje
• Nečovječno (okrutno) postupanje
• Nanošenje snažnog duševnog bola ili velike patnje, teških povreda tjelesnog integriteta ili
zdravlja
• Uništavanje kulturnih, historijskih i vjerskih spomenika
• Napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe odnosno lica onesposobljena
za borbu, a taj je napad posljedovao smrću, teškom tjelesnom ozljedom ili teškim
narušenjem zdravlja ljudi
• Silovanje i seksualno nasilje
• Uzimanje talaca
• Pljačkanje
• Protivpravno zatvaranje
• Prisilni rad
• Uništavanje objekata neophodnih za opstanak civilnog stanovništva
• Primjenivanje mjera zastrašivanja i terora
63
8.8.2.1. Ubijanje
Čin namjernog ubistva je kažnjiv prema članu 173. stav 1. tačka c) KZ BiH i članu 142. stav 1. KZ
SFRJ284, i potrebno je dokazati sljedeće:
• Smrt žrtve285; i
• Namjeru izvršioca da ubije žrtvu.286
Dokazivanje smrti kod zločina počinjenih u toku

Prilikom dokazivanja smrti žrtve Sud
oružanog sukoba može biti teško u zavisnosti od
raspoloživih dokaza. Da bi se ustanovila smrt žrtava, BiH se oslanja na potvrde o smrti,
Sud BiH prihvata i cijeni dokaze koji se odnose na ovo izvještaje sa ekshumacija, zvaničnu
pitanje, pojedinačno i kumulativno. Takvi dokazi evidenciju i iskaze svjedoka.
obuhvataju, na primjer:287
• Potvrdu o smrti žrtve;

• Izvještaje sa ekshumacije;
• Obdukcijske izvještaje;
• Izvještaje o DNK analizi;
• Listove o prihvatanju leša koje izdaje groblje;
• Potvrda o prevozu tijela;
• Dozvole za ukop;
• Službene zabilješke službe javne bezbjednosti;
• Iskaze svjedoka;
• Priznanja optuženih.288
Pogledati dio Error! Reference source not found. za raspravu o tome kako se navedeno može
dokazivati na međunarodnim sudovima.
Sudska praksa koja se odnosi na mens rea za hotimična ubistva je ograničena. Sud BiH temelji
svoje zaključke na procjeni radnji optuženog u kritičnom momentu izvršenja nezakonitog djela i
drugim dokazima koji se izvedu o djelu.289 Na primjer, u predmetu Ramić, Pretresno vijeće je
zaključilo da:
284
Za sličan drugostepeni predmet bez argumentacije o elementima ubistva, pogledati predmet Vrhovnog suda RS br.
118-0-Kz-K-06-000 006, 22.02.2007, str. 2, 5 (u vezi sa zajedničkim članom 3(I)a).
285
Sud BiH, predmet Škrobić br. X-KR 07/480, prvostepena presuda od 22.10.2008., str. 3 (str. 4 bhs); Sud BiH,
predmet Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 4 (str. 4 bhs); Sud BiH, predmet Ramić br. X-KR-
06/197, prvostepena presuda, 17.07.2007., str. 7, 27 (str. 21 bhs); Sud BiH, predmet Sakić br. X-KR-05/41-1,
prvostepena presuda od 29.09.2008., str 18 (str. 17 bhs)
286
Komentar Krivičnog/kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, Savjet/Vijeće Evrope / Evropska komisija, 2005, str 573
(samo na bhs jeziku).
287
Sud BiH, predmet Škrobić br. X-KR 07/480, prvostepena presuda, 22.10.2008., str. 3, 4 (str. 4 bhs); Sud BiH,
predmet Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 4, 11, 12 (str. 4, 10, 11 bhs); Sud BiH, predmet
Ramić br. X-KR-06/197, prvostepena presuda, 17.07.2007., str.7, 24 (str. 6, 21 bhs); Sud BiH, predmet Sakić, br. X-KR-
05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008., str. 18 (str. 17 bhs); Sud BiH, predmet Palija br. X-KR-06/290,
prvostepena presuda, 28.11.2007., str. 6 (str.6 bhs)
288
Takođe pogledati predmet Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kz-07-000 020, 15.03.2007., str. 6 bhs.
289
Pogledati npr.: Sud BiH, predmet Ramić br. X-KR-06/197, drugostepena presuda, 21.11.2007., str. 5 (str. 5 bhs); Sud
BiH, predmet Škrobić br. X-KR 07/480, prvostepena presuda, 22.10.2008, str. 2, 24 (str. 2, 28 bhs); Sud BiH, predmet
Sipić br. X-KR-07/457, prvostepena presuda, 22.02.2008., str. 2, 10-11 (str. 3, 9-10 bhs); Sud BiH, predmet Andrun br.
64
[Optuženi] je naredio uhvaćenim civilima da se postroje

uza zid kuće. Radnja po svojoj prirodi (postrojavanje uz Sud BiH smatra da je
zid) od tog momenta mogla je nagovijestiti dalji razvoj mučenje zabranjeno
događaja. Optuženi je pozvao jednog civila da istupi iz ugovornim i
vrste, što je ovaj i učinio. Zatim je, bez bilo kakvog međunarodnim
zakonski opravdanog razloga, nakon što nije dobio traženi
odgovor, pucao civilu u prsa sa neposredne udaljenosti. običajnim pravom.
Dakle, nema sumnje da je ovom radnjom optuženi htio to
lice lišiti života.290
8.8.2.2. Mučenje
Član 173. stav 1. tačka c) KZ BiH kriminalizira mučenje kao ratni zločin.
Kako je prethodno opisano, zbog blanketnih odredbi sadržanih u ovom članu, osnovno djelo
mora predstavljati kršenje pravila međunarodnog prava. Sud BiH smatra da je mučenje
zabranjeno ugovornim i međunarodnim običajnim pravom. Ta zabrana predstavlja normu jus
cogens i kao takva uživa viši rang u hijerarhiji od ugovornog odnosno domaćeg prava.291
U skladu sa sudskom praksom MKSJ-a iz predmeta Kunurac292 i Furundžija293, Sud BiH je prihvatio
da prema međunarodnom humanitarnom pravu, ratni zločin mučenja obuhvata sljedeće
elemente294:
(i) Nanošenje djelom ili propustom teškog bola ili patnje, bilo fizičkog ili duševnog;
(ii) Djelo odnosno propust mora biti namjerno;
(iii) Djelo ili propust mora biti usmjereno na to da se dobiju informacije ili priznanje, ili da
se kazni, zatraši odnosno kazni žrtva ili treće lice, ili da se vrši diskriminacija, po bilo
kom osnovu, protiv žrtve ili trećih lica.
(iv) Djelo ili propust mora biti povezano sa oružanim sukobom
(v) Najmanje jedno od lica koja učestvuju u mučenju moraju biti javni službenici odnosno
moraju djelovati u ne-privatnom svojstvu, tj. kao de facto organ države ili nekog
drugog organa vlasti.295
X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 23 (str. 23 bhs); Sud BiH, predmet Sakić br. X-KR-05/41-1,
prvostepena presuda od 29.09.2008. str. 19 (str. 17 bhs); Takođe pogledati predmet Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kz-K-
06-000-006, 22.02.2007., str. 2 bhs
290
Sud BiH, predmet Ramić br. X-KR-06/197, prvostepena presuda, 17.07.2007., str. 26 (str. 23 bhs)
291
Sud BiH, predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 15 (15 bhs)
292
Sud BiH, predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 15 (15 bhs) gdje se
poziva na presudu apelacionog vijeća MKSJ-a u predmetu Tužilac protiv Kunarca i dr. br IT-96-23 i IT-96-93/1-A od
12.06.2002., stav 142 uključujući i MKSJ-evo tumačenje Univerzalne delaracije o ljudskim pravima iz 1948., Konvenciju
protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog i degradirajućeg postupanja i kazne iz 1984., Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950., iz predmeta Kunarac; Još pogledati: Sud BiH, predmet Sakić br. X-KR-
05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008. str. 16 (str. 14-15 bhs)
293
Sud BiH, predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 26-27 (str. 26-27 bhs) gdje se
navodi drugostepena presuda u predmetu Furundžija od 21.07.2000., stav 111
294
Treba međutim napomenuti da Sud u predmetu Damjanović (br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od
18.06.2007., str. 15 (str.15 bhs) i predmetu Sakić (br. X-KR-05/41-1), prvostepena presuda 29.09.2008., str. 16 (str.14-
15) oslanjajući se na nalaze iz predmeta Kunarac samo govori o prva tri elementa, dok u predmetu Andrun (br. X-KRZ-
05/42), drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 26-27 (str. 26-27 bhs), oslanjajući se na nalaze iz predmeta Furundžija
govori o svih pet elemenata.
295
Za sličnu drugostepenu presudu, predmet iz RS-a, bez rasprave o elementima mučenja, pogledati predmet
Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kzz-06-000 191, 07.11.2006., str. 5 bhs
65
Zaključak o nametanju bola ili patnji se može izvesti iz prirode djela odnosno metoda koje su
koristili optuženi (npr. premlaćivanja) kao i na osnovu trajanja ovih djela.296
U vezi subjektivnog elementa (ii) gore (da djelo ili propust moraju biti namjerni), Sud BiH cijeni
dokaze u vezi sa okolnostima i držanjem optuženog da bi utvrdio da li je on bio svjestan svog
činjenja i da li je htio njegovo učinjenje.297
Utvrđivanje trećeg elementa (djelo ili propust moraju za cilj imati dobivanje informacija ili
priznanja, ili kažnjavanje, zastrašivanje ili kažnjavanje žrtve ili treće osobe, odnosno
diskriminaciju žrtve ili treće osobe, po bilo kom osnovu) je stvar ocjene dokaza koji se prihvate u
toku suđenja.
Na primjer u predmetu Damjanović, Sud BiH je utvrdio,

između ostalog, da je način na koji su optuženi prijetili Zaključak o nanošenju bola ili
zarobljenicima pokazao da su izvršioci znali da su patnje se može izvesti iz prirode
bošnjački zarobljenici bili pripadnici etničke grupe koju radnji ili metoda korišenih od
su oni očigledno smatrali manje vrijednom. Stoga, Sud
BiH je ustanovio da je jasna diskriminatorna namjera strane optuženih kao i trajanja
optuženih u odnosu na zarobljenike prema kojima su i tih radnji.
činili ova djela.298
8.8.2.3. Nečovječno (okrutno) postupanje
U predmetu protiv Kurtovića, pretresno vijeće je navelo da se termin „nečovječno postupanje“

fokusira na važnost čovječnog postupanja i shodno tome, sve što ne spada u takvo postupanje se
treba smatrati „nečovječnim“.299
Zbog ovog naglaska na negativnom tumačenju termina (posmatranjem šta nije čovječno) različita
fizička djela koja su obuhvaćena tim terminom nisu konkretno navedena. Pristup Suda BiH je
objašnjen dalje u tekstu, kroz raspravu o sudskoj praksi u predmetima Kurtović i Andrun.300
Predmet Kurtović
U predmetu Kurtović, pretresno vijeće se pozivalo na različite pravne autoritete radi

pronalaženja jasne definicije.301 Na osnovu pristupa koji je zauzeo MKSJ, Evropski sud za ljudska
prava i Sud za ljudska prava,302 Sud BiH je zaključio da nečovječno postupanje predstavlja:
• Namjerno činjenje ili nečinjenje;
296
Sud BiH predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 16 (16 bhs); pogledati
još i: Sud BiH, predmetu Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 27, 29-30 (str. 27, 29-30
bhs); Sud BiH, predmet Sakić br. X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008., str. 16 (str. 14-15 bhs)
297
Sud BiH predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 16 (16 bhs); pogledati
još i: Sud BiH, predmet Sakic br. X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008., str. 16-17 (str. 15 bhs)
298
Sud BiH predmet Damjanović i dr. br. X-KR/05/107, prvostepena presuda od 18.06.2007., str. 16 (16 bhs); Sud BiH
predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 34-35 (str. 34-35 bhs); Sud BiH, predmet
Sakić br. X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008., str. 17 (str. 16-17 bhs)
299
Sud BiH, predmet Kurtović br. X-KR-06/299, prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 31 (str. 31 bhs); Sud BiH,
predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 20 (str. 17 bhs)
300
Za sličnu drugostepenu presudu, predmet iz RS, bez rasprave o elementima nečovječnog postupanja, pogledati
predmet Vrhovnog suda RS br. 118-0-Kzz-06-000 191, 7 .11.2006, str. 5 bhs.
301
Sud BiH predmet Kurtović br. X-KR-06/299, prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 31-35 (str. 31-35 bhs); Sud BiH
predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 19-21 (str. 18-20 bhs)
302
Sud BiH predmet Kurtović br. X-KR-06/299, prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 35 (str. 35 bhs).
66
• Počinjeno protiv zaštićene osobe; koje

o Uzrokuje tešku duševnu povredu, fizičku patnju, ozljedu ili
o Predstavlja težak napad na ljudsko dostojanstvo.303
Oslanjajući se na međunarodnu sudsku praksu i pravne autoritete, Sud BiH je naveo neke
primjere radnji koje predstavljaju nečovječno postupanje:304
• Tehnike ispitivanja koje obuhvataju:

o Stajanje uza zid u „stresnom položaju“
o Podvrgavanje buci
o Uskraćivanje sna i hrane
• Nečovječna (okrutna) priroda zatvaranja, kao na primjer:
o Stajanje sa povezom na očima duže vrijeme
o Sjedenje bez micanja nekoliko dana
o Godina dana samice bez ikakve korespodencije
o Držanje u maloj, prepunoj ćeliji
• Nanošenje teške fizičke, duševne ili moralne patnje kao na primjer:
o premlaćivanja
o uzrokovanje patnje korištenjem naprava za elektro šokove na zarobljenicima
o nanošenje bola
o uzrokovanje opekotina
o konvulzije
o trzanje i ožiljke
o izazivanje straha kod žrtava
o Dovođenje žrtava u stanje da mole za milost
Sud BiH je, oslanjajući se na predmete Krnojelac i Krstić, naglasio međutim, da se prilikom ocjene
da li se neka konkretna radnja može kvalifikovati kao nečovječno (okrutno) postupanje, u obzir
moraju uzeti sve činjenične okolnosti, uključujući i:305
• Karakter radnje ili propusta,

• Kontekst u kojem se dogodila,
• Njeno trajanje i/ili ponavljanje,
• fizičke, duševnei moralne posljedice radnje po žrtvu,
• lične prilike žrtve, uključujući godine, spol i zdravlje
Sud BiH je u skladu sa nalazima MKSJ-a u predmetu Krstić, dodatno elaborirao definiciju „teške
tjelesne ili duševne povrede“, navodeći da „teška povreda ne mora biti uzrokom trajne i
neizlječive povrede, ali mora uključivati povredu koja je teža od privremene ozlojađenosti,
nelagode ili poniženja. Mora se raditi o povredi čija je posljedica dugotrajno i teško oštećenje
sposobnosti osobe da vodi normalan i konstruktivan život“.306
Predmet Andrun
303
Za pregled svih razmatranja koja je pretresno vijeće uzelo u obzir u ovom konkretnom predmetu, pogledati dio koji
govori o prihvaćenim autoritetima na strani 31-35 (str. 31-35 bhs) u predmetu Suda BiH, Kurtović br. X-KR-06/299,
prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 31-35 (str 31-35 bhs)
304
Sud BiH predmet Kurtović br. X-KR-06/299, prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 32-35 (str. 31-34 bhs)
305
Sud BiH predmet Kurtović br. X-KR-06/299, prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 34 (str. 34 bhs)
306
Sud BiH predmet Kurtović br. X-KR-06/299, prvostepena presuda, 30.04.2008., str. 34 (str. 34 bhs)
67
U predmetu protiv Andruna, apelaciono vijeće Suda BiH je razmatralo više mjerodavnih pravnih
materijala, uključujući između ostalog i član 2(b) Statuta MKSJ-a, sudsku praksu MKSJ-a, član 7(k)
Rimskog statuta, Ženevske konvencije i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima bez davanja
definicije ovog krivičnog djela. Sud je zaključio da je definicija nečovječnog postupanja „i
precizna i fleksibilna. Flekisibilnost je potrebna iz razloga što nije moguće predvidjeti sve načine
nanošenja boli i patnje budućih mučitelja“.307 Dalje je zaključeno da više osnovnih djela čine
nečovječna djela, uključujući i:
• napad na civile, naseljena područja, pojedinačne civile ili one koji su izbačeni iz
stroja;
• neselektivne napade kojima se nanose povrede civilima, a koji čine najteža kršenja
ljudskih prava i sloboda; te
• napade na civile u toku rata, oružanog sukoba ili okupacije čime se krše pravila
međunarodog prava. 308
Sud BiH je ustanovio da sljedeći elementi dovode do zahtijevanog mens rea za okrutno i
nečovječno postupanje:
• svijest optuženog o vlastitim djelima; 309

• htijenje optuženog da počini djela;310
• namjera koja je usmjerena na umanjenje ljudskog dostojanstva žrtava311,
disktiminacije žrtava, prikupljanja informacija ili kažnjavanja žrtava.312
8.8.2.4. Nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja
Nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta je inkriminirano odredbama člana 173.
stav I. tačka c. Pretresno vijeće u predmetu Ramić je utvrdilo da ranjavanje civile tako što je na
njih pucano predstavlja povredu navedenog člana u vezi s člankom 3. stav 1. Ženevskih
konvencija. 313
Za utvrđivanje mens rea, Sud BiH je cijenio radnje počinioca na osnovu uvrštenih dokaza u cilju
utvrđenja ovog elementa. Sud je zaključio da je optuženi postupao s direktnim umišljajem.314
8.8.2.5. Uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika
Prema KZ BiH, postoje dva krivična djela koja zabranjuju uništavanje kulturnih, vjerskih,
historijskih i sličnih objekata:
• Član 179. (Povrede zakona i običaja rata), tačnije stav 2. tačka d., i
• Član 183. stav 1. KZ BiH (Uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika).
307
Sud BiH predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008, str. 37 (str. 37 bhs)
308
Sud BiH predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 37 (str. 37 bhs)
309
Sud BiH predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008, str. 32 (str. 27-28 bhs); Sud BiH
predmet Sakić br. X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008., str. 15 (str. 13 bhs); Sud BiH predmet Sakić br.
X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008. str. 15 (str. 13 bhs)
310
Sud BiH predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 32 (str. 27-28 bhs); Sud BiH
predmet Sakić br. X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008., str. 15 (str. 13 bhs)
311
Sud BiH predmet Vrdoljak br. X-KR-08/488, prvostepena presuda, 10.06.2008., str. 32 (str. 27-28 bhs)
312
Sud BiH predmet Andrun br. X-KRZ-05/42, drugostepena presuda, 19.08.2008., str. 38 (str. 38 bhs) (naknadno
naglašeno).
313
Sud BiH predmet Ramić br. X-KR-06/197, prvostepena presuda, 17.07.2007., str. 25 (str. 22 bhs)
314
Sud BiH predmet Ramić br. X-KR-06/197, prvostepena presuda, 17.07.2007., str. 25 (str. 22 bhs)
68
Kršenje člana 179. se smatra povredom zakona i običaja rata. U predmetu Kurtović, ti zakoni i
običaji rata su interpretirani u skladu s članom 56. Haške konvencije o zakonima i običajima rata
na kopnu (Haška konvencija IV) iz 1907. godine, za koju je Međunarodni vojni sud u Nürnbergu
utvrdio da predstavlja dio običajnog međunarodnog prava.315
Postoji razlika u težini kod članova 179. i 183., koja se ogleda u dužini propisane kazne (deset
godina dugotrajnog zatvora za član 179., jedna do deset godina zatvora za član 183. stav 1.316
Kao što je objašnjeno u nastavku, ta razlika je važno kada sud cijeni primjenu blažeg zakona
prema članu 4 . stav 2. KZ BiH (vidi Modul 5 za detaljniju raspravu po tom pitanju).
U predmetu Kurtović, Apelaciono vijeće Suda BiH se suočilo sa pitanjem primjene odgovarajućeg
člana (179. ili 183.) od strane pretresnog vijeća. Apelaciono vijeće je utvrdilo da je prvostepeno
vijeće pogriješilo u primjeni člana 179. s obzirom da radnje počinioca nisu bile dovoljno ozbiljne
da bi predstavljala djela prema tom članu:
Apelaciono vijeće smatra da krivično djelo iz člana 179. KZ BiH, uključuje

krivičnopravne radnje koje su značajnije kriminalne količine, stavljajući u istu
ravan radnje izvršenja u vidu upotrebe bojnih otrova, bezobzirnog razaranje
gradova, naselja ili sela, […]za razliku od krivičnog djela iz člana 183. stav 1. KZ
BiH koji inkriminira samo uništenje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika
[…].
Apelaciono vijeće je također cijenilo navode žalbe vezano za primjenu blažeg zakona, u ovom
slučaju, KZ SFRJ. Vijeće zaključuje da iako članom 151. stav 1. Preuzetog KZ eksplicitno nisu
obuhvaćene vjerske ustanove i njihova dobra, ovaj član predstavlja blanketnu normu koja se
poziva na odredbe međunarodnog prava. Apelaciono vijeće je utvrdilo da u vrijeme počinjenja
djela odredbe Haške konvencije i Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije bile obvezujuće
i obje predviđaju zaštitu, između ostalog, vjerskih objekata. Na osnovu usporedbe sankcija,
Apelaciono vijeće je djelo kvalificiralo kao povredu člana 151. stav I. KZ SFRJ. 317
8.8.2.6. Napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine

civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, a taj je
napad posljedovao smrću, teškom tjelesnom ozljedom
ili teškim narušavanjem zdravlja ljudi U napadu na vojne ciljeve
potrebno je poduzeti razumnu
U predmetu Ljubičić, optuženi se teretio za povrede člana brigu da civili ne budu
173. stav I. tačka a. KZ BiH, a koji je predstavljao i povredu nepotrebno ozlijeđeni u
člana 13. stav 2. Dopunskog protokola II Ženevskim nehatu.
konvencijama.
U predmetu Ljubičić, Sud BiH napominje da zaštita civila

tokom oružanog sukoba predstavlja temelj savremenog humanitarnog prava.318 U skladu s
sudskom praksom MKSJ u predmetu Kupreškić, Sud BiH je stava da čak i u slučaju napada na
vojne ciljeve čime se nanosi šteta civilima, međunarodno pravo zahtijeva razumnu brigu u
315
Sud BiH predmet Kurtović, br. X-KRZ-06/299, drugostepena presuda od 25.03.2009., para. 124
316
Sud BiH predmet Kurtović, br. X-KRZ-06/299, drugostepena presuda od 25.03.2009., para. 106
317
Sud BiH predmet Kurtović, br. X-KRZ-06/299, drugostepena presuda od 25.03.2009., para. 97-134
318
Sud BiH predmet Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda od 29.04.2008., str.15 (str. 13 bhs)
69
napadu na vojne ciljeve kako civili ne bi bilo nepotrebno ozlijeđeni u nehatu.319 Nadalje, Sud BiH
je zaključio da su napadi, čak i kada su usmjereni protiv legitimnih vojnih ciljeva, nezakoniti ako
su provedeni neselektivnim sredstvima ili metodama ratovanja, ili na takav način da uzrokuju
štetu civilima.320
Sud BiH je osudio optuženog za kršenje člana 173. stav I. tačka a., na osnovu priznanja krivnje od
strane optuženog i na temelju dokaza u prilogu sporazuma o priznanju krivice, uključujući i iskaze
svjedoka i fotografije nenaoružanih tijela u civilnoj odjeći, uključujući žene, djecu i starije osobe i
izjave svjedoka. 321 Uzevši u obzir da je predmet zaključen po sporazumu, sud se nije detaljnije
bavio osnovnim krivičnim djelom.
8.8.2.7. Silovanje i seksualno nasilje
Silovanje je kažnjivo prema članu 173. stav 1. tačka e. KZ BiH. U predmetu protiv Pinčića, Sud BiH
navodi da iako je silovanje zabranjeno po međunarodnom običajnom pravu, ne postoji jasna
definicija actus reus-a u međunarodnom humanitarnom pravu i međunarodnim pravom o
ljudskim pravima. 322
Na temelju analize različitih pravnih sistema, Sud BiH je utvrdio objektivne elemente silovanja.323
Silovanje je:
(i) Seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna bila:
a. vagine ili anusa žrtve

i. penisom počinioca ili
ii. bilo kojim drugim predmetom kojim se počinilac poslužio;
b. usta žrtve penisom počinioca;
(ii) uz upotrebu:
a. prinude;
b. sile; ili
c. pod prijetnjom sile;
(iii) protiv
a. žrtve; ili
b. treće osobe.
Sud BiH nadalje smatra da međunarodna krivična pravila kažnjavaju ne samo silovanje, nego i
svaki teški seksualni nasrtaj kod kojeg ne dođe do stvarne penetracije. Zabrana obuhvata sva
teška zlostavljanja spolne prirode koja se nanose tjelesnom ili moralnom integritetu osobe
korištenjem prinude, prijetnje ili zastrašivanja na način koji degradira i ponižava dostojanstvo
žrtve. Budući da su oba djela okvalificirana kao krivična djela prema međunarodnom pravu,
razlika među njima bitna je prije svega za izricanje kazne. 324
319
Sud BiH predmet Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda od 29.04.2008., str.15 (str. 13 bhs) poziva se na
prvostepenu presudu u predmetu Kupreškić para. 524
320
Sud BiH predmet Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda od 29.04.2008., str.15 (str. 13 bhs) poziva se na
prvostepenu presudu u predmetu Kupreškić para. 524
321
Sud BiH predmet Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda od 29.04.2008., str.14 (str. 13 bhs)
322
Sud BiH predmet Pinčić br. X-KR-08/502, prvostepena presuda od 28.11.2008., str. 29-30 (str. 27-28 bhs)
323
Sud BiH predmet Pinčić br. X-KR-08/502, prvostepena presuda od 28.11.2008., str. 31 (str. 29 bhs). Vidi također
modul 5.
324
Sud BiH predmet Pinčić br. X-KR-08/502, prvostepena presuda od 28.11.2008., str. 32 (str. 30 bhs)
70
Zabrana obuhvata sva teška

Subjektivni element ovog krivičnog djela zahtijeva zlostavljanja spolne prirode koja se
umišljaj, što znači da optuženi mora imati svijest i
nanose tjelesnom ili moralnom
htjenje za počinjenje djela. Sud BiH je smatrao da, kao
i mučenje, silovanje je usmjereno na: 325 integritetu osobe korištenjem
prinude, prijetnje ili zastrašivanja
• degradiranje na način koji degradira i ponižava
• ponižavanje dostojanstvo žrtve.
• zastrašivanje
• diskriminaciju
• kažnjavanje
• kontrolu nad ili uništenje osobe.
U predmetu protiv Pinčića, Sud BiH je utvrdio da je optuženi postupao s direktnim umišljajem u
cilju narušavanja osobnog dostojanstva i da je počinio naročito uvredljive i ponižavajuće
radnje.326
U odnosu na utvrđivanje da su djela optuženog počinjena s diskriminatornom namjerom, Sud

BiH je u predmetu Pinčić zauzeo sljedeći stav:
Znao je da je svjedokinja „A“ srpske nacionalnosti, bez muške zaštite, sama s

nepokretnom majkom i on ju je tretirao u skladu s tim. Stoga, diskriminatorna
namjera optuženog je jasno vidljiva u odnosu na oštećenu protiv koje je počinio
te zločine.327
Sud BiH je zaključio:
[E]videntno je iz svjedočenja svih svjedoka koji su svjedočili o događajima iz ove

presude, da je žrtva kritičnih događaja žena srpske nacionalnosti i da je zbog
svoje etničke pripadnosti i nacionalnosti bila izložena, i to upotrebom prijetnje
napadom na njeno tijelo, te i na tijela ostalih žena i djece, koji su zajedno s njom
bili zatočeni u toj kući, prisilivši je više puta na seksualni odnos, pri tom držeći
svaki put pušku pokraj kreveta. Iz navedenih dokaza jasno proizilazi da je
odvođenjem oštećene svjedokinje „A“ u drugu prostoriju kuće, dok su ostale
zatočene žene i djeca ostajale u prostoriji, predstavljalo diskriminatornu mjeru
koja je primijenjivana na osobu srpske nacionalnosti, koja nije bila pripadnica
hrvatske etničke skupine, pod čijom su se kontrolom žene i djeca nalazili. 328
8.8.2.8. Uzimanje talaca
Uzimanje talaca predstavlja povredu člana 173. stav I. tačka e. KZ BiH u vezi sa zajedničkim
članom 3. stav I. tačka b. Ženevskih konvencija.
Status žrtava je važan element ovog krivičnog djela. Oslanjajući se na Međunarodnu konvenciju
protiv uzimanja talaca, Sud je u predmetu Maktouf smatrao da je talac:
(i) bilo koja osoba koju bilo koja druga osoba uhvati ili pritvori; i
(ii) prijeti da će je ubiti, povrijediti ili nastaviti držati zatočenu;
325
326
327
328
71
(iii) od strane druge osobe;

(iv) kako bi primorala treću stranu (državu, međunarodnu organizaciju, fizičku ili pravnu
osobu, ili grupu osoba);
(v) da učine ili se uzdrže od činjenja
(vi) bilo koje radnje koja predstavlja eksplicitni ili implicitni uslov za puštanje uhvaćene ili
zarobljene osobe. 329
U predmetu Maktouf, optuženi je oglašen krivim jer je pomagao u izvršenju krivičnog djela, a ne
kao počinilac. Nakon utvrđenja da je optuženi bio svjestan da svojim postupanjem pomaže
otmičarima, Sud BiH je zaključio da je optuženi, postupajući s direktnim umišljajem, počinio ovo
krivično djelo tako što je pomagao.330
8.8.2.9. Pljačkanje
Ratni zločin pljačkanja predstavlja povredu člana 173. stav I. tačka f. KZ BiH u vezi s članom 4.
stav 2. tačka g. Dopunskog protokola II Ženevskih konvencija, koji izričito zabranjuje pljačku.331
U predmetu Pekez (sin Špire), Apelaciono vijeće Suda BiH ističe da, iako je krivična radnja pljačke
definirana u članu 173. stav 1. tačka f. KZ BiH, nacionalno zakonodavstvo nije konkretno
definiralo ovo krivično djelo. 332 Iz tog razloga, vijeće je prihvatilo sudsku praksu MKSJ-a prema
kojoj je pljačka definirana kao hotimično i
protupravno prisvajanje imovine, koje može biti Pljačka je hotimično i protupravno
počinjeno protiv javne i privatne imovine.333 prisvajanje imovine, koje može
biti počinjeno protiv javne i
Vijeće ističe da se radi o općem terminu koji ne
uključuje samo oduzimanje imovine širokih privatne imovine.
razmjera već i prisvajanja koja su vojnici počinili
individualno u svrhu ostvarivanja lične imovinske koristi.334 Također, kako se to zaključuje u
jednoj od presuda MKSJ, pljačku treba razumjeti tako da obuhvata sve oblike protivzakonitog
prisvajanja imovine u oružanom sukobu uslijed koga nastaje individualna krivična odgovornost
shodno međunarodnom pravu, uključujući i ona djela koja se tradicionalno opisuju kao
otimačina.335
Analizirajući shodne odredbe međunarodnog

Nije potrebno da se radi o prava, Žalbeno vijeće je utvrdilo da po ovom
prisvajanju imovine čija je pravu za postojanje pljačke nije potrebno da se
radi o prisvajanju imovine čija je ekonomska
ekonomska vrijednost znatna.
vrijednost znatna.336 Naime, slijedom iskaza
svjedoka, Vijeće je utvrdilo da se radi o
329
Sud BIH predmet Maktouf br. KPZ 32/05, drugostepena presuda od 04.04.2006., str. 10 (str. 12 bhs)
330
Sud BIH predmet Maktouf br. KPZ 32/05, prvostepena presuda od 01.07.2005., str. 23 (str. 25 bhs) (nalaz potvrđen
od strane drugostepenog vijeća)
331
Sud BiH predmet Ljubičić br. X-KR-06/241, prvostepena presuda od 29.04.2008., str. 14 (str. 14-15 bhs)
332
Sud BiH predmet Pekez (sin Špire) br. X-KRZ-05/96-1, drugostepena presuda od 05.05.2009., par.124
333
Sud BiH predmet Pekez (sin Špire) br. X-KRZ-05/96-1, drugostepena presuda od 05.05.2009., par.124, poziva se na
predmet Naletilić i Martinović pred MKSJ, presuda PV od 31.03.2003., par. 612
334
Sud BiH predmet Pekez (sin Špire) br. X-KRZ-05/96-1, drugostepena presuda od 05.05.2009., par.124, poziva se na
predmet Naletilić i Martinović pred MKSJ, presuda PV od 31.03.2003., par. 612
335
Sud BiH predmet Pekez (sin Špire) br. X-KRZ-05/96-1, drugostepena presuda od 05.05.2009., par. 125, poziva se na
predmet Blaškić pred MKSJ, presuda PV od 03.03.2000., par.184
336
72
oduzimanju imovine čija vrijednost nije bila velika. 337 Međutim imajući u vidu okolnosti pod
kojima je djelo izvršeno, te naročito način izvršenja istog, kada se skupina bespomoćnih civila
prisiljava da pod prijetnjom smrću i sa uperenim puškama u njih, predaju sve dragocjenosti koje
imaju kod sebe, svakako predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.338 U
prilog ovakvom zaključku ovog vijeća idu i nalazi presude pretresnog vijeća u predmetu Jelisić.339
U predmetu Ljubičić, na temelju priznanja optuženog i dokaza optužbe, Sud BiH je utvrdio da su
tokom i nakon napada na selo Ahmiće, brojne bošnjačke kuće opljačkane i druga imovina u
vlasništvu Bošnjaka je zaplijenjena.340 Optuženi je proglašen krivim za pljačku.341
8.8.2.10. Protupravno pritvaranje
Protupravno pritvaranje predstavlja povredu člana 173. stav I. tačka e. KZ BiH. U predmetu protiv
Šakića, djelo je tumačeno u vezi sa zajedničkim članom 3. stav I.
U skladu s praksom MKSJ, pretresno vijeće Suda BiH u predmetu Šakić je identificiralo objektivne
elemente relevantne za krivično djelo protupravnog pritvaranja kako slijedi:342
(i) osoba je lišena slobode

(ii) lišenje je učinjeno samovoljno, što znači da nije bilo nikakvog pravnog
osnova koji bi opravdao lišenje slobode
(iii) radnje ili propusti kojima je pojedinac lišen slobode su počinjene od
strane optuženog ili osoba pod njegovom odgovornošću.
Što se tiče subjektivnog elementa djela, Sud BiH smatra da su radnja ili propust imali za cilj da
osobu liše njegove/njene fiziče slobode ili je optuženi bio razumno svjestan da njegova činjenja
ili nečinjenja mogu prouzročiti lišavanje fizičke slobode.343
8.8.2.11. Prisilni rad
Prisilni rad predstavlja povredu prema članu 173. stav I. tačka f. KZ BiH. U vezi s članom 51. IV
Ženevske konvencije, u predmetu Šakić, Sud BiH izvodi zaključak da:
[N]esumnjivo proizlazi iz iskaza svjedoka saslušanih tokom istrage, da su

bojovnici HVO-a, tačnije vojnici iz jedinice „Garavi“, čiji pripadnik je bio i
optuženi Šakić, odvodili zatvorene muškarce na svakodnevno obavljanje
prinudnih radova, koji su se prvenstveno sastojali u kopanju rovova, zemunica i
tranšea. [...] U pogledu odlaska na obavljanje ovih radova, dobrovoljnost je bila
potpuno isključena. Svjedoci su saglasni u tvrdnji da su od bojovnika dobivali
naredbe i zaduženja koje su morali izvršavati, i to često pod prijetnjom lišenja
života, te nisu smjeli odbiti da odlazak.344
337
338
339
Sud BiH predmet Pekez (sin Špire) br. X-KRZ-05/96-1, drugostepena presuda od 05.05.2009., par.127 i pozivanje na
predmet Jelisić pred MKSJ, presuda PV od 14.12.1999., par. 49
340
341
342
Sud BiH predmet Šakić br. X-KR-05/41-1, prvostepena presuda od 29.09.2008. str. 13 (str. 12 bhs)
343
344
73
S obzirom na element mens rea za prisilni rad, u predmetu Šakić, Sud BiH je cijenio iskaze
svjedoka i utvrdio da je optuženi postupao sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan
mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, u odnosu na lica odvođena na kopanje rovova i
zemunica.345 Vijeće je utvrdilo da, iako je optuženi bio svjestan opasnosti, da su zatvorenici
prilikom obavljanja rada na prvim linijama borbe, svakodnevno izloženi unakrsnoj vatri, sa
ostalim bojovnicima je aktivno učestvovao u njihovom odvođenju na prinudni rad. 346
8.8.2.12. Uništavanje objekata prijeko potrebnih da bi civilno stanovništvo preživjelo
U predmetu Ljubičić, optuženi se teretio, između ostalog, za povredu člana 173. stav I. tačka f. KZ
BiH u vezi s članom 14. Dodatnog protokola II uz Ženevske konvencije. Sud BiH istaknuo da član
14. Dodatnog protokola II zabranjuje iznurivanje civila kao metod ratovanja i u tom smislu
zabranjeno je napasti, uništiti, ukloniti ili učiniti nekorisnim objekte prijeko potrebne da bi civilno
stanovništvo preživjelo, kao što su:
• namirnice
• poljoprivredne oblasti za proizvodnju hrane
• žetva
• živa stoka
• instalacije za vodu za piće i rezerve i postrojenja za navodnjavanje347
Spisak nije konačan. Pretresno vijeće smatra da su civilne kuće također zaštićene ovim članom.348
8.8.2.13. Primjena mjera zastrašivanja i terora
Primjena mjera zastrašivanja i terora predstavlja povredu člana 142. stav I. KZ SFRJ.
U predmetu protiv Miškovića, Kantonalni sud u

Sarajevu je proglasio optuženog krivim, između
Svaka radnja preduzeta na
ostalog, i za ovaj ratni zločin. Prvostepeni sud je
utvrdio da ispaljivanje rafalne paljbe i snažno „promišljen“ način kako bi izazvala
lupanje na vrata, te povremeno usmjeravanje osjećaj straha, nesigurnosti i poniženja
oružja na žrtve, 349 zadovoljava zahtjeve za krivičnu kod civilnog stanovništva.
odgovornost optuženog. U žalbenom postupku
pred Vrhovnim sudom FBiH, apelant je tvrdio da je
prvostepeni sud je počinio materijalnu povredu prava kada je utvrdio da je njegove radnje
predstavljaju ratni zločin protiv civilnog stanovništva.350
Vrhovni sud FBiH se složio, ističući da član 142. stav 1. KZ SFRJ inkriminira „primjenu“ mjera
zastrašivanja i terora, za razliku od tek poduzimanja određenih radnji koje izazivaju strah kod
određenih osoba.351 Vrhovni sud FBiH je naglasio razliku između činjenica koje ukazuju da je
optuženi „primjenjivao“ takve mjere i onih činjenica koje samo pokazuju da su radnje optuženog
izazvale strah kod određenih civila.352
345
346
347
348
349
Vrhovni sud FBiH predmet Mišković br. 070-0-Kz-07-000225, 02.08.2007., str. 7 - 8 bhs
350
Vrhovni sud FBiH predmet Mišković br. 070-0-Kz-07-000225, 02.08.2007., str. 7 bhs
351
352
74
Vrhovni sud FBiH smatra da je potrebno utvrditi da je svaka pojedinačna radnja koja uzrokuje
strah kod civilnog stanovništva preduzeta na „promišljen“ način kako bi izazvala osjećaj straha,
nesigurnosti i poniženja kod civilnog stanovništva, te da je svaka radnja provedena u kontekstu
svjesne primjene mjera zastrašivanja i terora nad civilnim stanovništvom.353
Vrhovni sud FBiH je zaključio da u ovom konkretnom slučaju činjenice i okolnosti nisu ukazale da
je optuženi poduzeo te radnje na potrebni način, niti su činjenice ili okolnosti ukazale da su
radnje bile poduzete u sklopu primjene „promišljenih“ mjera zastrašivanja i terora.354 Stoga,
Vrhovni sud FBiH je zaključio da radnje optuženog ne sadrže elemente krivičnog djela ratnog
zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ.355
353
354
355
75
8.9. Hrvatska
Ovo poglavlje se fokusira na zakone u Hrvatskoj u oblasti ratnih zločina, kao i sudsku
praksu sudova u Hrvatskoj.
Za učesnike će biti korisno da usporede regulativu i sudsku praksu u Hrvatskoj sa
sudskom praksom MKSJ-a i odredbama Rimskog statuta MKS-a.
Poglavlje je strukturirano na isti način kao i prethodna poglavlja o ratnim zločinima
prema međunarodnom pravu.
o Prvo obrađuje elemente koji su zajednički za sve ratne zločine u Hrvatskoj.
o Potom se fokusira na pojedinačne ratne zločine za koji postoji relevantna
sudska praksa.
Za učesnike je važno da razumiju razliku između zajedničkih elemenata (koji se često
nazivaju chapeau elementi) i specifičnih elemenata koji su potrebni za dokazivanje
pojedinačnih ratnih zločina.
Neka pitanja koja mogu potaknuti raspravu o razmatranim temama su sljedeća:
o Da li je prema hrvatskom zakonu potrebno dokazati postojanje
međunarodnog oružanog sukoba kao zajedničkog elementa za ratne zločine?
o U kojoj mjeri sud može formalno primiti na znanje općepoznate činjenice o
postojanju oružanog sukoba i bilo kojih drugih zajedničkih elemenata za ratne
zločine?
o Koji je značaj kršenja odredbi zajedničkog člana 3. Ženevskih konvencija u
zakonskoj regulativi u Hrvatskoj?
o Koje razlike su sudovi utvrdili između ratnih zarobljenika i civila?
Premda se ovdje na navodi sadržaj tih odredbi, u nastavku je navedena relevantna i dostupna
sudska praksa koja demonstrira primjenu ovih principa od strane sudova u Hrvatskoj.
Sudovi u Republici Hrvatskoj sude u predmetima ratnih zločina na osnovu OKZ RH, Kaznenog
zakona koji je bio na snazi u relevantno vrijeme. U OKZ RH, članovi o krivičnim djelima protiv
čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i ratne zločine, preuzeti su i identični su Krivičnom
zakonu SFRJ, iako numeracija članova ne odgovara onima iz Krivičnog zakona SFRJ. 356 Za više
informacija o vremenskom važenju zakona pogledajte Modul 5.
U nastavku se navode odredbe vezane za ratne zločine iz Kaznenog zakona Hrvatske iz 1998.
godine. Za tekst člana 120. OKZ RH, koji se obično primjenjuje pred hrvatskim sudovima u
predmetima ratnih zločina, vidi odjeljak 8.7 i tekst člana 142. KZ SFRJ, koji je identičan, osim u
odnosu na odredbe o krivično-pravnoj sankciji.
356
Npr. ratni zločin protiv civilnog stanovništva je uključen u član 120. OKZ RH dok je ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz KZ SFRJ naveden u članu 142.
76
Relevantne odredbe iz Kaznenog zakona Hrvatske357 uključuju:
• Članovi 18. i 24. Nemogućnost zastare za ratne zločine

• Član 158. Ratni zločin protiv civilnog pučanstva
• Član 161. Protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja
• Član 162. Protupravno oduzimanje stvari od ubijenih ili ranjenih na bojištu
• Član 163. Nedozvoljena sredstva borbe
• Član 164. Povreda pregovarača
• Član 165. Grubo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima
• Član 166. Neopravdana odgoda povratka ratnih zarobljenika
• Član 167. Uništavanje kulturnih dobara i objekata u kojima se nalaze kulturna dobra
• Član 167.a Zapovjedna odgovornost
• Član 167.b Novačenje plaćenika
• Član 168. Zlouporaba međunarodnih znakova
• Član 187. Udruživanje radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom
• Član 187.a Pripremanje kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim
pravom
• Član 187.b Naknadna pomoć počinitelju kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom
• Član 157. Agresivni rat
357
Kazneni zakon Republike Hrvatske, NN (Službeni glasnik) br.110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03,
105/04, 71/06, 110/07, 152/08, konsolidovana verzija, preuzeto sa www.legalis.hr (Kazneni zakon Hrvatske iz 1998.
godine).
77
Član 158. Ratni zločin protiv civilnog pučanstva iz Kaznenog zakona Hrvatske iz 1998. godine
(1) Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata, oružanoga sukoba ili okupacije naredi da se
izvrši napad na civilno pučanstvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, kojega
je posljedica smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušavanje zdravlja ljudi, napad bez izbora cilja kojim se
pogađa civilno pučanstvo, da se civilno pučanstvo ubija, muči ili da se nečovječno postupa prema njemu, ili
da se nad njim obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi
presađivanja, ili da mu se nanose velike patnje ili povrede tjelesne cjelovitosti ili zdravlja, da se provodi
raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjivanje ili prevođenje na drugu vjeru, silovanje, spolno
porobljavanje, prisiljavanje na prostituciju ili izazivanje prisilne trudnoće, prisilne sterilizacije ili kojega
drugog oblika spolnog nasilja, da se primjenjuju mjere zastrašivanja i terora, uzimaju taoci, primjenjuje
kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita
zatvaranja, oduzima pravo na pravedno i nepristrano suđenje, prisiljavanje na službu u oružanim snagama
neprijateljske sile ili u njezinoj obavještajnoj službi ili upravi, da se prisiljava na prisilni rad, izgladnjuje
pučanstvo, provodi konfiskacija imovine, da se pljačka imovina pučanstva, protuzakonito i samovoljno
uništava ili prisvaja u velikim razmjerima imovinu, što nije opravdano vojnim potrebama, uzima
protuzakonite i nerazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjuje vrijednost domaćega novca ili
protuzakonito izdaje novac, ili da se namjerno usmjerava napad protiv osoba, uređaja, materijala, jedinica
ili vozila uključenih u humanitarnu pomoć ili misiju održavanja mira sukladno Povelji Ujedinjenih naroda, ili
da se prava i radnje državljana neprijateljske strane proglašavaju zabranjenim, suspendiranim ili
nedopuštenim u sudskom postupku, ili da se skrnavi osobno dostojanstvo, ili da se iskorištava prisutnost
civila ili drugih zaštićenih osoba da se određena mjesta, područja ili vojne snage zaštite od vojnih operacija,
ili da se djeca mlađa od osamnaest godina novače u nacionalne oružane snage ili se koriste u aktivnom
sudjelovanju u neprijateljstvima ili tko počini neko od navedenih djela, kaznit će se kaznom zatvora
najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata,
oružanog sukoba ili okupacije naredi: da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim
pravom i objekte i postrojenja s opasnom silom kao što su ustave, nasipi i nuklearne elektrane, da se bez
izbora cilja pogađaju civilni objekti koji su pod posebnom zaštitom međunarodnoga prava, nebranjena
mjesta i demilitarizirane zone, dugotrajno i veliko oštećenje prirodnog okoliša koje može štetiti zdravlju ili
opstanku pučanstva ili tko počini neko od navedenih djela.
(3) Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, naredi ili izvrši
preseljenje dijelova svojega civilnog pučanstva na okupirano područje, kaznit će se kaznom zatvora
najmanje pet godina.
78
Član 142. KZ SFRJ: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva
Odredbama ovog člana predviđena je krivična sankcija za ratni zločin protiv civilnog
stanovništva:
(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije, naredi da
se izvrši napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica, onesposobljena za
borbu, koji je imao za posledicu smrt, tešku telesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi;
vrše ubistva, mučenja, nečovečna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti,
uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije; nanošenje velikih patnji ili povreda telesnog
integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevođenje u
drugu veru, prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; primenjivanje mera zastrašivanja i terora,
druga protivzakonita zatvaranja, lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje; prisiljavanje
na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obaveštajnoj službi ili administraciji;
prisiljavanje na prinudni rad izgladnjavanje stanovništva, konfiskovanje imovine, pljačkanje
imovine koja nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nesrazmerno velike
ko izvrši neko od navedenih dela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom.
medjunarodnog prava, nebranjena mesta i demilitarizovane zone; dugotrajno i velikih razmera
oštećenje prirode okoline koje može da šteti zdravlju ili opstanku stanovništva ili ko izvrši neko od
navedenih dela.
okupator, naredi ili izvrši preseljenje delova svog civilnog stanovništva na okupiranu teritoriju,
79
U ovom dijelu navode se elementi koji su zajednički za sve ratne zločine prema
krivičnom zakonodavstvu u Hrvatskoj.
U cilju poticanja rasprave o tim elementima, zamoliti učesnike da zamisle da su se
krivična djela iz studija slučaja desile u Hrvatskoj tokom 2005. godine. Da li bi se ista
mogla kvalificirati kao ratni zločini? Iz kojih razloga?
Nadalje, učesnici trebaju razmotriti da li će hrvatski sudovi smatrati oružani sukob kao
međunarodni, unutrašnji ili je razlika nevažna?
Na temelju činjeničnog stanja iz studije slučaja, učesnici također trebaju razmotriti kakve
stavove bi domaći sudovi zauzeli vezano za datum početka oružanog sukoba.
Datum početka sukoba u Hrvatskoj su važno pitanje pred sudovima, te se u nastavku
razmatraju relevantne sudske prakse, uključujući datume koje su sudovi utvrdili kao
početak sukoba.
S obzirom da su odredbe OKZ RH u vezi s ratnim zločinima preuzete iz KZ SFRJ, chapeau elementi
su sljedeći:
• krivično djelo mora predstavljati kršenje međunarodnog prava

• krivično djelo mora biti počinjeno za vrijeme oružanog sukoba, rata ili okupacije
• potrebno je utvrditi postojanje veze između radnji počinioca i oružanog sukoba, rata ili
okupacije
• počinilac je naredio ili počinio krivično djelo
Hrvatsko pravosuđe nije eksplicitno identificiralo ili detaljno definiralo potrebne elemente u
svojoj sudskoj praksi. Za relevantne sudove je dovoljno da prime na znanje činjenične okolnosti
na osnovu dokaza u cilju utvrđenja da li su elementi zadovoljeni, uz ograničenu diskusiju ili
analizu elemenata datog zločina.
U nastavku će se razmatrati svaki od tih zajedničkih elemenata.
8.9.1.1. Kršenja međunarodnog prava
Pod uvjetom da se članovi koji se odnose na ratne

Bez kršenja međunarodnog prava, zločine pozivaju na međunarodne propise, označeni
nema djela iz ovih članova. su kao blanketne odredbe. Bez kršenja
međunarodnog prava, nema djela iz ovih
članova.358
358 358
Vrhovni sud Hrvatske predmet Dalj 2 br. I Kž 198/08-7, drugostepena presuda, 04.02.2009., str. 4-5 bhs; Vrhovni
sud Hrvatske predmet Černa br. I Kž 910/08-10, drugostepena presuda, 25.09. 2009., str. 5 bhs; Županijski sud u
Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda, 21.09. 2007., str. 12
80
Vrhovni sud je zauzeo stav da se OKZ RH, jednako kao što je i slučaj s važećim Kaznenim
zakonom iz 1998. godine, ne primjenjuje samo na teška kršenja međunarodnog humanitarnog
prava, već na sve povrede pravila koja zabranjuju ratne zločine prema hrvatskim zakonima.359
• U predmetu Marguš i dr. (Čepin), Sud je smatrao da je za počinjenje ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva dovoljno da je počinilac znao da krši norme međunarodnog prava i
da postupa protiv civila.360
• U predmetu Madi i dr., Vrhovni sud je smatrao da za optužene nije potrebno da budu
svjesni sadržaja određene odredbe koja se krši, ali je dodao da je notorna i nesporna
činjenica da je ubijanje civila zabranjeno.361
• U predmetu Dalj 2, Sud je zaključio da nije bitno da li je optuženi tačno znao koja pravila
međunarodnog prava krši svojim postupanjima. Umjesto toga, važno je da je znao da čini
nešto što je zabranjeno.362
8.9.1.1.1. Zaštićena lica, imovina, objekti itd.
Da bi se utvrdilo da li zabranjena radnja predstavlja kršenje međunarodnog prava, potrebno je

utvrditi da li je osoba ili imovina zaštićena.363
Potrebna je mens rea u odnosu na status zaštićenog objekta. U predmetu Marguš i dr. (Čepin),
sud je smatrao da za počinjenje ratnih zločina protiv civilnog stanovništva dovoljno da je
počinilac znao da krši normu međunarodnog prava i da postupa protiv civila.364 Pretresno vijeće
u predmetu protiv Mišćevića (Novska), na primjer, smatra da:
[Optuženi] je znao i bio svjestan činjenice da su u pitanju civili koji su uživali

zaštitu na temelju međunarodnih konvencija koje se primjenjuju u vrijeme rata i
oružanog sukoba, i bez obzira na to, htio je počinjenje djela.365
8.9.1.1.1.1. Civili
U predmetu protiv Banovića i dr. (Petrinja II), pretresno vijeće smatra dovoljnim navesti da su
žrtve, iako pripadnici organiziranih oružanih grupa, imali se smatrati civilima jer nisu učestvovali
ni u kakvom borbenom dejstvu i bili su nenaoružani u kritično vrijeme.366
Važno je napomenuti da u slučaju protiv Begovića (Petrinja), Vrhovni sud je presudio da iako je
jedna od žrtava ubijena dok je pucao na vojarnu, sud je i dalje stava da je on bio civil u momentu
359
Vrhovni sud Hrvatske predmet Borovo Selo br. I KZ257/06-7, drugostepena presuda od 24.05.2006., str. 7 bhs
360
Županijski sud u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 12
361
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Černa br. I Kž 910/08-10, drugostepena presuda od 25.09.2009., str. 7 bhs
362
Županijski sud u Osijeku predmet Dalj 2 br. K-48/06-52, prvostepena presuda od 29.11.2007., str. 8 bhs
363
Dostupna praksa se bavi samo pitanjem civila i ratnih zarobljenika.
364
365
Županijski sud u Sisku predmet Novska br. K22/08, prvostepena presuda od 24.10.2008., str. 18 bhs; Vidi također
Županijski sud u Osijeku predmet Dalj 2 br. K-48/06-52, prvostepena presuda od 29.11.2007., str. 8 bhs; Županijski sud
u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 12
366
Županijski sud u Sisku predmet Petrinja II br. K-4/08, prvostepena presuda od 19.06.2008., str. 11 bhs; Vidi također:
Vrhovni sud Hrvatske predmet Vrhovine br. I Kž 594/09-8, drugostepena presuda od 04.11. 2009., str. 10 bhs (sud
koristi formulaciju „U to vrijeme nisu predstavljali nikakvu prijetnju“); Županijski sud u Osijeku predmet Čepin br. K-
33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 12
81
Žrtve se mogu smatrati civilima čak iako
su bili pripadnici organiziranih oružanih
grupa, ukoliko nisu učestvovali ni u
kakvim borbenim dejstvima i ukoliko su
počinjenja krivičnog djela jer nije
bili nenaoružani u kritično vrijeme.
postupao u svojstvu pripadnika
hrvatske policije ili ZNG (Zbor
narodne garde), već kao radnik na
benzinskoj postaji u Petrinji.367
Čini se da se gore navedena sudska praksa razlikuje od međunarodne jurisprudencije u

razlikovanju između civila i boraca. Za više informacija o ovome vidjeti odjeljak 8.3.2. Također
treba uzeti u obzir da se u presudi prvostepenog suda u predmetu Čepin (potvrđena u
relevantnom dijelu od strane Vrhovnog suda) navodi da „status civila mogu imati samo osobe
koje ne učestvuju aktivno u neprijateljstvima“.368
U predmetu protiv Madija (Černa), žalitelj je tvrdio da su počinjena djela „zločini počinjeni tokom
rata“, a ne „ratni zločini“, jer su žrtve i počinioci bili iste nacionalnosti. Stoga, prema navodima
žalbe, ne mogu se primijeniti odredbe Ženevske konvencije IV i Dopunskog protokola I.369
Vrhovni sud Hrvatske je odbacio navode da žrtve nisu zaštićene Konvencijom jer su bili iste
nacionalnosti kao i počinioci. 370 Vrhovni sud je presudio da Konvencija štiti civilne osobe u
vrijeme rata, te došao do sljedećih utvrđenja:
• Protokol I predstavlja dopunu Konvenciji i proširuje zaštitu na međunarodne oružane

sukobe.
• Iz odredbi člana 1. stav 2. Protokola I proizlazi da je zaštita proširena kako bi obuhvatila
sve civile, a njena svrha je zaštita civila tokom rata od svih zabranjenih sredstava
ratovanja i postupanja koja nisu obuhvaćena postojećim konvencijama. 371
Vrhovni sud smatra da neprijatelja ne određuje nacionalna pripadnost, nego percepcija osoba
koje su uključene u oružani sukob i percepcija vojnika u smislu ko se smatra neprijateljem. 372 U
konkretnom slučaju, Vrhovni sud je zaključio da je presudna bila percepcija oštećenih od strane
optuženog kao pripadnika Hrvatske vojske.373
Ratni zarobljenici su zaštićeni u skladu s odredbama člana 122. stav I. OKZ RH.
U predmetu protiv Čurčića i dr. (Borovo Selo), Pretresno vijeće definira razliku između
kvalifikacija osobe kao „ratnog zarobljenika“ i
„civil“, te je zauzeo stav da:
Da bi se utvrdilo da li osoba uživa
• Da bi se utvrdilo da li osoba uživa
status ratnog zarobljenika ili status ratnog zarobljenika ili civila,
civila, važno je definirati „oružani važno je definirati „oružni ustanak
ustanak protiv neprijatelja“ i protiv neprijatelja“ i
„zarobljavanje“.
„zarobljavanje“.
367
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Petrinja br. I Kž-717/07-13, drugostepena presuda od 05.09.2009., str. 6
bhs
368
369
370
371
372
373
82
• Oružani ustanak protiv neprijatelja mora biti nesporan u smislu adekvatnog

naoružanja, kao i identifikacije neprijatelja.
• Zarobljavanje mora uslijediti odmah nakon polaganja oružja.
• [O]pseg sukoba, u kojoj mjeri je eskalirao, posebno na početku, gdje se
strane još uvijek utvrđuju itd., može biti od važnosti.
• Svaki zatvorenik ili grupa zatvorenika predstavlja pojedinačni problem koji
zahtijeva detaljnu analizu.374
Sud je cijenio sljedeće činjenice kako bi se utvrdilo da su zarobljenici bili civili, a ne ratni
zarobljenici:
[Zatvorenici] su zarobljeni u Dardi, Branjinom Vrhu i Belju, zatim su više dana

proveli u vojarni u Somboru radi provjera, da bi na kraju svi završili u zatvoru u
Borovu s ostalim civilima, gdje su ih i doživljavali kao civile. Dugo je trajao
vremenski raspon od zarobljavanja do odvođenja u Borovo u zarobljeništvo,
zbog čega se gubi jasno razgraničenje oružanog dizanja protiv neprijatelja i
zarobljavanja odmah nakon polaganja oružja. U to vrijeme, oružani sukob još
nije poprimio široke razmjere. Oštećeni [...] u trenutku zarobljavanja bili su bez
odora i oružja, potpuno onesposobljeni za borbu. Zbog svega navedenog, može
se reći da su svi zarobljenici u kritično vrijeme u Borovu imali status civilne
osobe. 375
U predmetu protiv Pavkovića (Doljani), člana 122. stav I. je tumačen u vezi sa zajedničkim članom
3. Ženevskih konvencija. Pretresno vijeće smatra da su žrtve, zatočeni pripadnici seoske straže i
pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova (policije), uživali status ratnih zarobljenika nakon što
su predali svoje oružje. 376 Kao što je Sud utvrdio da su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi
mučili ratne zarobljenike i nečovječno postupila prema njima i ubila trojicu od njih, te zaključio
da je nesporno da su postupali protivno navedenom članu ŽK III.377
8.9.1.1.1.3. Nepokretna i lična imovina
U predmetu protiv Norca, pretresno vijeće Županijskog suda u Zagrebu zaključilo je da su kuće i
poslovni objekti uništeni od strane hrvatskih vojnika koji su postavili eksplozive i zapalili objekte
nakon prestanka vojnih dejstava i nakon što je vojska čula glasine o povlačenju, kao i neposredno
prije i tokom povlačenja.378
Vijeće je došlo do zaključka da je postupanje hrvatskih vojnika u odnosu na imovinu predstavlja

krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva koji uključuje, između ostalog,
nezakonito i proizvoljno uništavanje imovine većih razmjera, koja nije opravdana vojnim
svrhama. 379 Vijeće smatra da su pripadnici vojske postupali suprotno odredbama člana 53. ŽK
IV. 380 U svom obrazloženju, postupajuće vijeće je naglasilo da u kritično vrijeme nije bilo vojnih
dejstava, te da je uništenje imovine bilo nepotrebno i protupravno u svakom smislu.381
374
Županijski sud u Vukovaru predmet Borovo Selo br. K-12/05, prvostepena presuda od 14.12.2005, str. 32
375
Županijski sud u Vukovaru predmet Borovo Selo br. K-12/05, prvostepena presuda od 14.12.2005, str. 32
376
Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11. 2007., str. 11 bhs
377
Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11. 2007., str. 9 bhs
378
Županijski sud u Zagrebu predmet Norac br. II K-rz-1/06, prvostepena presuda od 29.05. 2008., str. 264
379
380
381
83
8.9.1.1.1.4. Zaštita objekata nužnih za preživljavanje civilnog stanovništva
Također u predmetu protiv Norca, Pretresno vijeće Županijskog suda u Zagrebu nalazi da u
skladu sa članom 54. stav 2. Dopunskog protokola II, 382 a na temelju člana 120. stav 1. OKZ RH,
zabranjeno je uništiti ili učiniti nekorisnim objekte nužne za opstanak civilnog stanovništva, kao
što su živa stoka, postrojenja za pitku vodu i rezerve, bez obzira na motiv za takvo ponašanje
(gladovanje, odlazak ili bilo koji drugi motiv vezano za civilno stanovništvo). 383
8.9.1.2. Djelo mora biti počinjeno za vrijeme oružanog sukoba, rata ili okupacije
Ne baveći se detaljno ovim elementom, sudovi u Hrvatskoj obično napominju da je postojanje

rata u Hrvatskoj u kritično vrijeme notorna ili općepoznata činjenica. U nastavku se navodi
nekoliko primjera.
• U predmetu Marguš i dr. (Čepin), Pretresno vijeće smatra prisutnost oružanog sukoba
kao općepoznatu činjenicu. 384
• U predmetu protiv Pupovca, Pretresno vijeće se pozvalo na Zaključak Sabora Republike
Hrvatske od 08.10.1991. godine, gdje se navodi da je u toku oružana agresija na
Republiku Hrvatsku. 385
• U predmetu protiv Glavaša, Pretresno vijeće napominje da je tokom 1991. godine
postojao oružani sukob u Hrvatskoj između novonastalih hrvatskih oružanih formacija, s
jedne strane, i paravojnih oružanih snaga formiranih od strane pobunjenih Srba, te
potom i redovnih oružanih formacija JNA, sa druge. 386
Vrhovni sud u predmetu Mikluševci zauzeo je stav da je oružani sukob u Hrvatskoj postao
međunarodni nakon 08.10.1991. godine, jer je tog dana Hrvatski sabor donio odluku o raskidu
veza s Jugoslavijom i proglasio JNA neprijateljskom oružanom silom.387 U predmetu protiv
Glavaša, Vrhovni sud je presudio da je Hrvatska odlukom od 08.10.1991. godine postala
nezavisna i da se od tog trenutka svaka strana vojska bila upoznata da vođenjem ratnih operacija
na području Hrvatske provodi agresiju na Republiku Hrvatsku, njezine građane i teritoriju.388
Vrhovni sud dodaje da je priznanje Hrvatske od strane drugih država koje je uslijedilo tokom
1991. i 1992. godine, kao i ulazak Hrvatske u UN, bilo tek deklaratorne prirode.389
U predmetu Madi i dr. (Černa), Pretresno vijeće smatra da pojam „rat“ podrazumijeva odnos
između država, kada one priznaju ratno stanje, dok se „oružani sukob“ odnosi na postojanje
neprijateljstava koja nisu rat.390
382
U presudi se navodi „član 54. stav 2. iste konvencije“ pozivajući se na ŽK IV koja se tiče uništenja imovine bez
apsolutne potrebe vojnih operacija ranije u tom stavu na str. 264, što je pak pogrešno jer se zaštita objekata nužnih za
preživljavanje civilnog stanovništva regulira čl. 54. st. 2 Dodatnog protokola II (naglašeno).
383
384
Županijski sud u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 9 bhs
385
Županijski sud u Zadru predmet Pupovac br. K-64/05, prvostepena presuda od 19.05.2006., str. 4 bhs
386
Okružni sud u Zagrebu predmet Glavaš br. X K-rz-1/07, prvostepena presuda od 08.05.2009., str. 42 bhs
387
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Mikluševci br. I Kz 683/09-8, drugostepena presuda od 11.11.2009., str. 8
bhs; Vidi također Županijski sud u Osijeku predmet Popovac br. Krz-39/08-221, prvostepena presuda od 07.07.2009.
(potvrđena), str. 27-28 bhs, gdje je vijeće zauzelo stav da je u kolovozu 1991. godine u Hrvatskoj postojao ne-
međunarodni oružani sukob, jer je u to vrijeme Hrvatska još uvijek bila dio SFRJ i sukob se nikada nije proširio van
granica SFRJ.
388
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Glavaš br. I Kz 84/10-8, drugostepena presuda od 02.06.2010., str. 25 bhs
389
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Glavaš br. I Kz 84/10-8, drugostepena presuda od 02.06.2010., str. 25 bhs
390
Županijski sud u Vukovaru predmet Černa br. K-5/07, 12.02.2008., str. 23 bhs
84
U istom predmetu, apelanti su tvrdili nije bilo

ratnog zločina jer mjesto počinjenja nije bilo na Sudovi u Hrvatskoj obično napominju
području obuhvaćenom oružanim sukobom.
da je postojanje rata notorna i
Vrhovni sud Hrvatske je utvrdio da je notorna
činjenica da neprijatelj ne mora biti prisutan na općepoznata činjenica.
crtibojišnice, već da može biti prisutan iza prednje
crte oružanog sukoba. 391 Vrhovni sud je dalje
objasnio da, na temelju činjenica, shvaćanje je
počinioca da je neprijatelj na cijeloj teritoriji države, ne samo na crtama bojišnice. Pozivajući se
na zaključke Pretresnog vijeća u vezi ratne psihoze i prisustva vojnih i kontrolnih punktova u
blizini Černe, Vrhovni sud je stava da činjenica da lokacija nije bila u zoni izravnih ratnih operacija
ne znači da ratni zločin ne može biti počinjen na istoj. 392
8.9.1.3. Neksus između radnji počinioca i oružanog sukoba
U procesuiranju predmeta ratnih zločina, sudovi u Hrvatskoj imaju tendenciju da ne obrazlažu

postojanje ili suštinu neksusa između zločina i sukoba. No u nastavku se navode neka od
razmatranja sudova.
U predmetu protiv Madija i dr. (Černa), Vrhovni sud Hrvatske je cijenio argumente da sama
činjenica da je zločin počinjen za vrijeme oružanog sukoba ne treba automatski kvalificirati djelo
kao krivično djelo ratnog zločina. Međutim, Vrhovni sud je istaknuo da u konkretnom slučaju nije
bilo riječ tek o krivičnom djelu, već o postupanju vojnika prema osobama koje su prema
njihovom shvatanju prepoznali kao neprijatelja, te čije postupanje je bilo usmjereno na
demoraliziranje neprijatelja ubijanjem civila njihove etničke pripadnosti.393 Vrhovni sud je stoga
odbacio navode apelanata da „ubojstvo četiri nenaoružana civila nije bila vojna operacija“.394
Vrhovni sud se usmjerio na specifični kontekst počinjenih zločina u cilju zaključka o postojanju
neksusa s oružanim sukobom. 395 Ističući razumijevanje odnosa optuženih prema neprijatelju, cilj
demoralisanja neprijatelja i upotrebu vojne opreme, Vrhovni sud je zaključio da predmetni zločin
uključuje vojnu operaciju vojnika nad civilima, zaštićenih Konvencijom i Dodatnim protokolom.396
391
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Černa br. I Kž 910/08-10, drugostepena presuda od 25.09.2009., str. 10
bhs
392
bhs
393
bhs
394
bhs
395
bhs
396
bhs
85
Napomena edukatorima:
Nakon razmatranja elemenata koji su zajednički za sve ratne zločine, ovo poglavlje se bavi
pojedinačnim ratnim zločinima u suprotnosti s OKZ RH i KZ SFRJ.
Učesnicima je važno naglasiti da tužilaštvo mora dokazati i zajedničke elemente, kako je to
prethodno pojašnjeno, te posebne elemente za svaki pojedinačni ratni zločin iz optužnog akta.
Učesnicima će biti zanimljivo da usporede jurisdikciju u Hrvatskoj sa Srbijom i BiH.
Učesnike treba uputiti na studiju slučaja i zatražiti da postupaju kao da se procesuiranje odvija u
Hrvatskoj, te da se utvrdi za koja krivična djela se optuženi mogu teretiti prema domaćem
zakonodavstvu. Na primjer, moguće je tražiti od učesnika da razmisle o kvalifikaciji za nečovječno
postupanje prema zatočenicima iz studije slučaja u svjetlu sudske prakse u Hrvatskoj, koja se
spominju u nastavku.
U nastavku se razmatra svaki od pojedinačnih ratnih zločina. Elementi svakog od tih krivičnih
djela kao što je navedeno u nastavku su moraju dokazati pored gore navedenih zajedničkih
elemenata.
Djela uključuju:
• Ubistva
• Mučenje
• Nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja
• Napad na civilno stanovništvo
• Pljačkanje
• Prisilno preseljenje
Dokaz o smrti se utvrđuje na osnovu
• Protuzakonito zatvaranje civila
• Primjena sredstava zastrašivanja i terora izvoda iz knjige umrlih, zapisnika o
obdukciji, relevantnih nalaza
8.9.2.1. Ubistva vještaka, itd. Sudovi se također
oslanjaju na iskaze svjedoka.
Ubistva civila su zabranjena članom 120. stav I.
OKZ RH. Elementi ubojstva su dokaz o smrti i
umišljaj počinioca da žrtvu liši života.
86
Dokaz o smrti je općenito prihvaćen od strane hrvatskih sudova na osnovu izvoda iz knjige
umrlih, zapisnika o obdukciji, relevantnih nalaza vještaka, itd.397 Međutim, u predmetu protiv
Banovića (Petrinja II), vezano za napad na civile koji je imao smrtnu posljedicu za dvije osoba,
Raspravno vijeće je utvrdilo smrt žrtve čije tijelo nije pronađeno i utvrđeno je da je optuženi
počinio zločin na temelju iskaza svjedoka.398 Dvije svjedokinje, sestre dvojice stradalih, svjedočile
su pod zakletvom da im je optuženi sam rekao da je likvidirao dvije osobe na konkretnoj lokaciji,
te da su obje svjedokinje odmah znale da su žrtve bile njihova braća. 399
Sudovi utvrđuju mens rea na temelju ocjene dokaza i okolnosti predmeta.400 Na primjer, u
predmetu protiv Madija i dr. (Černa), Sud je cijenio sljedeće činjenice prilikom utvrđivanja
umišljaja za ubistvo:
• počinioci su znali da su upućeni da ubiju;

• obukli su se u uniforme JNA;
• nisu nosili osobna dokumenta;
• po ulasku su saznali da su osobe prisutne u kući bili civili; i
• nosili su opremu da unište kuću, a time i tragove ubistva. 401
U drugim predmetima koji se tiču ubistava, mens rea počinioca proizlazi iz učešća u izvršenju
krivičnog djela.402
8.9.2.2. Mučenje
Općenito, sudovi u Hrvatskoj ne obrazlažu detaljno specifične elemente mučenja. Umjesto toga,
ti elementi proizlaze iz sudske ocjene dokaza. Mora biti dokazano da su osobe zaštićene ovom
regulativom podvrgnute zabranjenim djelima.
Za sljedeće elemente mučenja bi se moglo reći da proizlaze iz sudske ocjene dokaza:
(i) nanošenje teške boli ili patnje; 403

(ii) postupanje počinioca s umišljajem; 404
(iii) postupanje počinioca može biti u vezi s ciljem dobivanja informacije ili priznanja. 405
397
Županijski sud u Sisku predmet Novska br. K22/08, prvostepena presuda od 24.10.2008., str. 17 bhs; Županijski sud
u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 9-10 bhs
397
Vidi npr. Županijski sud u Sisku predmet Petrinja II br. K-4/08, prvostepena presuda od 19.06.2008., str. 13 bhs;
398
399
400
Županijski sud u Sisku predmet Novska br. K22/08, prvostepena presuda od 24.10.2008., str. 18 bhs; Županijski sud
u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 18
401
Županijski sud u Vukovaru predmet Černa br. K-5/07, 12.02.2008., str. 25 bhs; Vrhovni sud Hrvatske predmet Čepin
br. lY\2 525107-9, drugostepena presuda od 19.02.2007., str. 13
402
Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11.2007., str. 10 bhs; Vidi
također: Vrhovni sud Hrvatske predmet Vrhovine br. I Kž 594/09-8, drugostepena presuda od 04.11.2009., str. 9 bhs;
403
Vidi npr. Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11.2007., str. 9-10
bhs; Županijski sud u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 15
404
Vidi npr. Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11.2007., str. 10
bhs; Županijski sud u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 15
405
Vidi npr. Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11.2007., str. 9-10
bhs; Županijski sud u Osijeku predmet Čepin br. K-33106-412, prvostepena presuda od 21.09. 2007., str. 15; Međutim,
važno je navesti da je vijeće u predmetu Borovo Selo zauzelo stav da „saslušavaje oštećenih (…) samo po sebi, prema
Ženevskoj konvenciji od 12.08.1949. vezano za zaštitu žrtava ne-međunarodnog oružanog sukoba (Protokol II) nije
zabranjeno postupanje“ (Županijski sud u Vukovaru predmet Borovo Selo br. K-12/05, prvostepena presuda od
14.12.2005., str. 47, 48)
87
Za djela mučenja i nečovječnog
U predmetu protiv Počuče, Vrhovni sud je postupanja, oskazi svjedoka
smatrao da je za djela mučenja i nečovječnog predstavljaju dovoljan osnov za
postupanja prema civilima i ratnim dokazivanje. Nije potrebno
zarobljenicima, iskaz svjedoka dovoljan osnov za
potkrijepiti iskaze svjedoka
dokazivanje i da nije potrebno potkrijepiti iskaze
svjedoka medicinskom dokumentacijom, jer medicinskom dokumentacijom jer
(dugotrajne i kratkotrajne) posljedice takvih djela posljedice takvih radnji nisu važni
nisu važni elementi za konkretna krivična djela. S elementi za ova krivična djela.
druge strane, sud je smatrao da je nanošenje
teških patnji i ozljeda na tijelu i zdravlju u odnosu
na ratne zarobljenike potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom u odnosu na jednu žrtvu. 406
Vidi poglavlje 8.9.2.3 (nečovječno i okrutno postupanje) i 8.9.2.4 (nanošenje teške patnje ili teške
povrede).
8.9.2.3. Nečovječno (okrutno) postupanje
Općenito, hrvatski sudovi ne obrazlažu detaljno obim radnji ili elemente za postojanje ovog
krivičnog djela. Kako bi se utvrdilo da li radnja predstavlja kršenje zabrane nečovječnog
postupanja, sudovi općenito navode postupanje optuženog koje proizlazi iz dokaza.
U predmetu Doljani, na primjer, Pretresno vijeće samo navodi konkretne radnje optuženog,
prilikom utvrđivanja da li radnja predstavlja kršenje zabrane nečovječnog postupanja. Pretresno
vijeće je utvrdilo:
[Optuženi] je učestvovao u nečovječnom postupanju prema zarobljenicima,

imajući u vidu da je kundakom automatske puške udario u leđa zarobljenog
pripadnika seoske straže Vladimira Zimića, te mu iz puške ispalio u noge dva
kraća rafala ranivši ga u lijevo stopalo, a kasnije je viđen u manjoj skupini od
dvadesetak pripadnika srbijanskih paravojnih snaga koji su kundacima puške i
nogama udarali zarobljenike po cijelom tijelu i glavi, i potom su u tako vezane i
nemoćne zarobljenike iz blizine pucali iz vatrenog oružja.407
Međutim, u predmetu Borovu Selo, Sud se pozvao na iskaze svjedoka u odnosu na

postupanje optuženih kako slijedi:
Postupke obilježava nečovječnost, krajnja nehumanost, još pojašnjavajući

surovost, okrutnost, nemilosrdnost i zločestoća, a kao takvi negiraju čovjekovu
osobnost, dostojanstvo, degradiraju čovjeka na način da gubi osobine ljudskog
bića, uništava se čovjekova ljudska priroda, ono što ga čini čovjekom.408
U Marguš i dr. (Čepin), Pretresno vijeće smatra da višednevno zatočenje civila u podrumu bez
mogućnosti korištenja toaleta predstavlja kršenje zabrane nečovječnog postupanja u vezi sa
zajedničkim članom 3. i članom 4. Dopunskog protokola II. 409
U predmetu protiv Počuče, Pretresno vijeće je utvrdilo povredu člana 120. stav I. OKZ RH u vezi
sa zajedničkim članom 3. stav I. tačka a. i c., i članom 75. stav II. tačke a., b. i e. Dopunskog
protokola I, te da je utvrđeno nečovječno postupanje iz sljedećih radnji optuženog:
406
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Počuča br. I Kž 992/08-8, drugostepena presuda od 16.12.2008., str. 7
407
Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11.2007., str. 9-10 bhs
408
Županijski sud u Vukovaru predmet Borovo Selo br. K-12/05, prvostepena presuda od 14.12.2005., str. 38
409
88
[S]vakodnevno i na različite načine opisane u činjeničnom dijelu, tukao

[zatočene civile] nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom puške itd. ... u
usta im stavljao kuhinjsku sol, gasio im žar cigareta u ustima prisiljavajući ih da
tu žar i kuhinjsku sol progutaju, prisiljavao ih da jezikom operu pod WC-a, i da
ustima pokupe opuške cigareta po dvorištu zatvora, prisiljavao ih na oralni seks
[...] dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba,
civilno stanovništvo mučio i nečovječno postupao prema njemu, usljed čega su
pretrpjeli brojne teške tjelesne ozljede, trajna oštećenja tjelesnog i mentalnog
zdravlja, te trajna invalidnost …410
Kao što je gore navedeno, u predmetu protiv Počuče, Vrhovni sud je smatrao da je za utvrđenje
djela mučenja i nečovječnog postupanja prema civilima i ratnim zarobljenicima potrebno samo
da se objektivno utvrdi da su se takva djela zaista i dogodila na osnovu iskaza svjedoka.
Potkrijepljenost takvih radnji medicinskom dokumentacijom nije odlučujuća jer njihova
posljedica ne predstavlja bitan element pojedinačnih krivičnih djela.411
Mens rea u predmetu Doljani je utvrđena na osnovu učešća u izvršenju ovog krivičnog djela. Sud
je obrazložio:
[Optuženik], koji je bio povezan s ostalim počiniteljima međusobnom

zajedničkom odlukom o djelu, bio svjestan da se na ovakav način muči ratne
zarobljenike i prema njima nečovječno postupa, od kojih su trojica ubijeni, a
kako je i sam u tome sudjelovao, upravo je to i htio, postupao je s izravnom
namjerom.412
8.9.2.4. Nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja
U predmetu protiv Počuče, Pretresno vijeće je oglasilo optuženog krivim za kršenje člana 122.
stav I. OKZ RH u vezi sa zajedničkim članom 3. stav I. tačka a., jer je utvrdio da je optuženi,
između ostalog, uzrokovao velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja žrtava. Sud je
utvrdio:
[p]a su im [ratnim zarobljenicima] zbog brojnih teških tjelesnih ozljeda opasnih

po život, u vidu prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja i raznih drugih teških
tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastala trajna
oštećenja tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost.413
8.9.2.5. Napadi na civilno stanovništvo
Napadi na civilno stanovništvo su kažnjivi po članu 120. stav I. OKZ RH. Postoje dva oblika ovog
krivičnog djela, razmatrani u nastavku:
• napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene
za borbu, kojega je posljedica smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušavanje zdravlja
ljudi; i
• napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo.
410
Županijski sud u Šibeniku predmet Počuča br. K-52/07, prvostepena presuda od 03.07.2008., str. 10
411
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Počuča br. I Kž 992/08-8, drugostepena presuda od 16.12.2008., str. 7
412
Županijski sud u Bjelovaru predmet Doljani br. K-3/07-147, prvostepena presuda od 07.11.2007., str. 9-10 bhs
413
Županijski sud u Šibeniku predmet Počuča br. K-52/07, prvostepena presuda od 03.07.2008., str. 2
89
8.9.2.5.1. Napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe
onesposobljene za borbu, kojega je posljedica smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušavanje
zdravlja
U predmetu protiv Banovića i dr., Sud je utvrdio kršenje člana 120. stav I. OKZRH u vezi sa
zajedničkim članom 3. stav 2. ŽK IV i člana 4. stav 2. DP II. Optuženi su oglašeni krivima za ubistvo
dva civila.414
Međutim, važno je navesti da je tijelo jednog civila nikada nije pronađeno, ali je sud utvrdio da
su svjedoci koji su svjedočili da su im počinioci ispričali o svojim postupcima bili dovoljno
vjerodostojni za utvrđenje krivične odgovornosti optuženih u ovom predmetu.415 Naime, dvije
svjedokinje, sestre dvojice stradalih, svjedočile su pod zakletvom da im je optuženi sam rekao da
je likvidirao dvije osobe na konkretnoj lokaciji, te da su obje svjedokinje odmah znale da su žrtve
bile njihova braća.416
Vezano za mens rea, sud je stava da:
[T]ijekom suđenja nije utvrđeno izvan svake sumnje koji je pripadnik paravojnih
formacija izravno prouzročio smrt dviju žrtava. Međutim, ovaj Sud smatra da su
prvooptuženi i drugooptuženi u inkriminirano vrijeme bili svjesni nezakonitosti
takvog postupanja i željeli počinjenje djela što potvrđuje [...] koje su, u
međusobno suglasnim izjavama, govorile o riječima optuženih dok su
prepričavali zbivanja u Vinogradskoj ulici, a koji su izričito rekli za dvije žrtve
„dobili su svoje“. 417
8.9.2.5.2. Napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo
Važan aspekt ovog zločina jest činjenica da se napadi izvode nasumce, bez određenog legitimnog
(vojnog) cilja, te da je optuženi također svjestan nepostojanja takvog cilja. 418 U predmetu protiv
Begovića (Petrinja I), Sud je utvrdio kršenje člana 120. stav I. u vezi sa zajedničkim članom 3.
Ženevskih konvencija koji izričito zabranjuje nasilje protiv života i osobe civila, te članova 4. i 51.
Dopunskog protokola II Konvencije. 419
Prvostepeni sud je smatrao:
[Okrivljenik] je primio i izvršio zapovijed komandira minobacačkog voda, i iako je

znao da u centru Petrinje nije bilo pripadnika Hrvatske vojske ili policije,
granatirao je civile i druge ciljeve znajući da će svaka granata biti „pogodak“.420
Vrhovni sud je presudio da se u nedostatku izravnih dokaza neosporne indicije pokazale da je

optuženi znao za granatiranje Petrinje i njeno stanovništva. 421 Dakle, Vrhovni sud je odbacio
414
Županijski sud u Sisku predmet Petrinja II br. K-4/08, prvostepena presuda od 19.06.2008., str. 2 bhs
415
Županijski sud u Sisku predmet Petrinja II br. K-4/08, prvostepena presuda od 19.06.2008., str. 13 bhs;
416
417
Županijski sud u Sisku predmet Petrinja II br. K-4/08, prvostepena presuda od 19.06.2008., str. 14 bhs;
418
Vidi Županijski sud u Sisku predmet Petrinja I br. K-25/06, prvostepena presuda od 25.04.2007., str. 7 bhs
419
Županijski sud u Sisku predmet Petrinja I br. K-25/06, prvostepena presuda od 25.04.2007., str. 7 bhs
420
Županijski sud u Sisku predmet Petrinja I br. K-25/06, prvostepena presuda od 25.04.2007., str. 7 bhs; Vrhovni sud
Hrvatske predmet Petrinja I br. I KZ 717/07-13, drugostepena presuda od 05.09.2009., str. 6-7 bhs
421
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Petrinja I br. I KZ 717/07-13, drugostepena presuda od 05.09.2009., str. 6
bhs
90
navode žalioca da nije znao da inkriminirani događaji uključuju topničke napade na Petrinju i
njeno stanovništvo.422
Pljačkanje je zabranjeno članom 120. stav I. OKZ RH.
U predmetu protiv Madija i dr. (Černa), optuženi su pred Vrhovnim sudom tvrdili da radnje
počinilaca ne predstavljaju pljačku u smislu člana 33. ŽK IV, jer je vrijednost predmeta bila
neznatna i ne uključuje oduzimanje imovine velikih razmjera, a koja je od vitalne važnosti za
žrtve.423 Vrhovni sud je presudio da apelanti nisu uzeli u obzir činjenicu da je jedan optuženi
naredio ostalim optuženima da „uzmu vrijedne stvari“, što znači sve što je vrijedno i što se moglo
nositi. Kako zaključuje Vrhovni sud, vezano za plan optuženih (koje predmete od vrijednosti
treba uzeti od oštećenih koje su smatrali neprijateljima) i naknadno postupanje optuženih,
optuženi su krivi za pljačke u smislu ŽK.424
8.9.2.7. Prisilno preseljenje
Vrhovni sud Hrvatske, u predmetu protiv Denčića i dr. (Dalj 2), razmatralo je obim djela prisilnog
preseljenja i deportacije u skladu sa sudskom praksom Haškog suda u predmetu protiv Krstića.425
Vrhovni sud smatra da se deportacija definira kao prisilna i nezakonita evakuacija pojedinaca
izvan granica države, dok se prisilno preseljenje definira kao evakuacija pojedinaca unutar
granica države.426 Međutim, Vrhovni sud je dalje istaknuo da takva diferencijacija ne utječe na
osudu takvog postupanja prema međunarodnom humanitarnom pravu s obzirom na činjenicu da
prisilno premještanje civilnog stanovništva, unutar ili izvan države granica, uvijek predstavlja
krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, pogotovo u odnosu na ratne zločine
protiv civilnog stanovništva iz člana 120. stav 1. OKZ RH. 427
Nadalje, pozivajući se na predmet Krstić, Vrhovni sud

smatra da je prisilno preseljenje civila zabranjeno, bez Deportacija je prisilna i
obzira na prirodu oružanog sukoba (međunarodnog ili nezakonita evakuacija
ne-međunarodnih).428 pojedinaca izvan granica
Vezano za mens rea, a na temelju posrednih dokaza,
države. Prisilno preseljenje je
Pretresno vijeće zaključuje da je optuženi postupao s evakuacija pojedinaca unutar
izravnom namjerom znajući da su žrtve bili civili i da granica države.
njegove radnje predstavljaju kršenje međunarodnog
prava.429
8.9.2.8. Nezakonito zatočenje civila
Nezakonito zatočenje je kažnjivo prema odredbama člana 120. OKZ RH.
422
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Petrinja I br. I KZ 717/07-13, drugostepena presuda od 05.09.2009., str. 6-
7 bhs
423
424
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Černa br. I Kž 910/08-10, drugostepena presuda od 25.09.2009., str. 9-10
bhs
425
Vrhovni sud Republike Hrvatske predmet Dalj 2 br. I Kž 198/08-7, drugostepena presuda od 04.02.2009., str. 5 bhs
426
427
428
429
Županijski sud u Osijeku predmet Dalj 2 br. K-48/06-52, prvostepena presuda od 29.11.2007., str. 8 bhs
91
U slučaju protiv Pejnovića (Vrhovine), Pretresno vijeće je utvrdilo povredu člana 120. OKZ RH u
vezi s članom 3. stav I. ŽK i članom 13. Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije. Pretresno
vijeće je smatralo da za vrijeme oružanog sukoba nije svako pritvaranje nezakonito. 430 Međutim,
Pretresno vijeće smatra da je zatočenje nezakonito ukoliko osoba postupa:
• bez legitimnog razloga;

• znajući da civili nemaju zaštitu od postojećih vlasti;
• elementarno i na vlastitu inicijativu, ili
• kako bi civile lišili slobode. 431
Što se tiče zahtjeva za mens rea, Pretresno vijeće u ovom predmetu smatra da je subjektivni
element ovog krivičnog djela sadržan u opisu objektivnog dijela krivičnog djela.432
8.9.2.9. Primjena sredstva zastrašivanja i terora
Predmetno krivično djelo je kažnjivo prema članu 120. stav I. OKZ RH. U predmetu protiv
Pupovca, Pretresno vijeće je tumačilo ovu odredbu u vezi sa članom 13. Dopunskog protokola II.
Sud navodi da je, u skladu s Dopunskim protokolom II, zabranjen bilo koji čin nasilja i prijetnji čija
je glavna svrha širiti strah među civilnim stanovništvom. 433 Pretresno vijeće prvo navodi da je
žrtva napadnuta nekoliko puta od strane optuženog i naknadno zaštićena od strane UNPROFOR-
a i lokalnog stanovnika srpske nacionalnosti, te zaključilo da je žrtvi očito takva zaštita bila
potrebna. 434 Pretresno vijeće je zaključilo:
Očito je da je optuženik pripadnik paravojne srpske postrojbe, naoružan i u

uniformi, zajedno s bratom, postupao prema hrvatskom stanovništvu kako bi
izazvao strah i prisilio ih da odu, što se i dogodilo svim svjedocima koji su prije ili
kasnije, morali pobjeći iz Raštevića (...).435
430
Županijski sud u Karlovcu predmet Vrhovine br. K-11/08-127, prvostepena presuda od 03.04.2008., str. 26 bhs
431
Županijski sud u Karlovcu predmet Vrhovine br. K-11/08-127, prvostepena presuda od 03.04.2008., str. 25-26 bhs
432
Županijski sud u Karlovcu predmet Vrhovine br. K-11/08-127, prvostepena presuda od 03.04.2008., str. 25-26 bhs
433
Županijski sud u Zadru predmet Pupovac br. K-64/05, prvostepena presuda od 19.05.2006., str. 12
434
435
92
8.10. Srbija
Ovo poglavlje se fokusira na zakone u Srbiji u oblasti ratnih zločina, kao i sudsku
praksu sudova u Srbiji.
Za učesnike će biti korisno da usporede regulativu i sudsku praksu u Srbiji sa sudskom
praksom MKSJ-a i odredbama Rimskog statuta MKS-a.
Poglavlje je strukturirano na isti način kao i prethodna poglavlja o ratnim zločinima
prema međunarodnom pravu.
o Prvo obrađuje elemente koji su zajednički za sve ratne zločine u Srbiji.
o Potom se fokusira na pojedinačne ratne zločine za koji postoji relevantna
sudska praksa.
Za učesnike je važno da razumiju razliku između zajedničkih elemenata (koji se često
nazivaju chapeau elementi) i specifičnih elemenata koji su potrebni za dokazivanje
pojedinačnih ratnih zločina.
Neka pitanja koja mogu potaknuti raspravu o razmatranim temama su sljedeća:
o Da li je prema srbijanskom zakonu potrebno dokazati postojanje
međunarodnog oružanog sukoba kao zajedničkog elementa za ratne zločine?
o U kojoj mjeri sud može formalno primiti na znanje općepoznate činjenice o
postojanju oružanog sukoba i bilo kojih drugih zajedničkih elemenata za ratne
zločine?
o Koji je značaj kršenja odredbi zajedničkog člana 3. Ženevskih konvencija u
zakonskoj regulativi u Srbiji?
o Koje razlike su sudovi utvrdili između ratnih zarobljenika i civila?
U nastavku se navode postojeće odredbe Krivičnog zakona Srbije koje su relevantne za ratne
zločine. Međutim, srbijanski sudovi ne primjenjuju ove odredbe u procesuiranju ratnih zločina
počinjenih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji. U tim slučajevima, ako je krivično djelo počinjeno
prije 16.07.1993. godine, sudovi će primijeniti KZ SFRJ, odnosno KZ SRJ ako je djelo počinjeno
nakon tog datuma. Odredbe KZ SFRJ i KZ SRJ o ratnim zločinima su identične, osim u dijelu
vezanom za predviđenu kaznu. Za više informacija o vremenskom važenju zakona pogledajte
Modul 5.
U nastavku se navode postojeće odredbe KZ Srbije o ratnim zločinima. Vidi odjeljak 8.7 i tekst
člana 142. KZ SFRJ.
Relevantne odredbe Krivičnog zakonika Srbije436 uključuju:
• Član 108. Nezastarelost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne

• Član 375. Organizovanje i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina
436
Krivični zakonik Republike Srbije, Službeni glasnik RS br.85/2005, 88/2005, 107/2005, 72/2009, 111/2009
93
• Član 376. Upotreba nedozvoljenih sredstava borbe

• Član 377. Nedozvoljena proizvodnja oružja čija je upotreba zabranjena
• Član 378. Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja
• Član 379. Protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih
• Član 381. Surovo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima
• Član 382. Neopravdano odlaganje repatrijacije ratnih zarobljenika
• Član 383. Uništavanje kulturnih dobara
• Član 384. Nesprečavanje vršenja krivičnih dela protiv čovečnosti i drugih dobara
zaštićenih međunarodnim pravom
• Član 386. Agresivan rat
94
Član 142. KZ SFRJ: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva
Odredbama ovog člana predviđena je krivična sankcija za ratni zločin protiv civilnog
stanovništva:
(1) Ko kršeci pravila međunarodnog prava za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije, naredi da
se izvrši napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica, onesposobljena za
borbu, koji je imao za posledicu smrt, tešku telesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi;
vrše ubistva, mučenja, nečovečna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti,
uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije; nanošenje velikih patnji ili povreda telesnog
integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevođenje u
drugu veru, prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; primenjivanje mera zastrašivanja i terora,
druga protivzakonita zatvaranja, lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje; prisiljavanje
na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obaveštajnoj službi ili administraciji;
prisiljavanje na prinudni rad izgladnjavanje stanovništva, konfiskovanje imovine, pljačkanje
imovine koja nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nesrazmerno velike
ko izvrši neko od navedenih dela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom.
medjunarodnog prava, nebranjena mesta i demilitarizovane zone; dugotrajno i velikih razmera
oštećenje prirode okoline koje može da šteti zdravlju ili opstanku stanovništva ili ko izvrši neko od
navedenih dela.
okupator, naredi ili izvrši preseljenje delova svog civilnog stanovništva na okupiranu teritoriju,
95
Član 372. Krivičnog zakonika Srbije: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva
(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi: da se izvrši
napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica, lica onesposobljena za borbu ili na pripadnike
ili objekte humanitarnih organizacija ili mirovnih misija; napad bez izbora cilja kojima se pogađa civilno
stanovništvo ili civilni objekti koji su pod posebnom zaštitom međunarodnog prava; napad na vojne ciljeve
za koji se znalo da će prouzrokovati stradanje civilnog stanovništva ili nanošenje štete civilnim objektima
koje je u očiglednoj nesrazmeri sa očekivanim vojnim učinkom; da se prema civilnom stanovništvu vrše
telesne povrede, mučenja, nečovečna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti,
prisilna sterilizacija, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije ili da se vrše druge radnje kojima se
narušava zdravlje ili nanose velike patnje ili naredi raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje
ili prevođenje u drugu veru; prisiljavanje na trudnoću, prostituciju ili silovanja; primenjivanje mera
zastrašivanja I terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protivpravna lišavanja slobode i zatvaranja;
lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje; proglašenje prava i radnji državljana neprijateljske
strane zabranjenim, suspendovanim ili nedopuštenim u sudskom postupku; prisiljavanje na službu u
oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obaveštajnoj službi ili administraciji; prisiljavanje na službu
u oružanim snagama lica mlađeg od osamnaest godina; prisiljavanje na prinudni rad; izgladnjavanje
stanovništva; protivpravno oduzimanje, prisvajanje ili uništavanje imovine u velikim razmerama koje nije
opravdano vojnim potrebama; uzimanje protivpravne i nesrazmerno velike kontribucije i rekvizicije;
smanjenje vrednosti domaćeg novca ili protivpravno izdavanje novca ili ko izvrši neko od navedenih dela,
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko, kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata,
oružanog sukoba ili okupacije, naredi: da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim
pravom i objekte i postrojenja sa opasnom snagom kao što su brane, nasipi i nuklearne elektrane; da se
gađaju civilni objekti koji su pod posebnom zaštitom međunarodnog prava, nebranjena mesta i
demilitarizovane zone; dugotrajno i velikih razmera oštećenje životne sredine koje može da šteti zdravlju ili
opstanku stanovništva ili ko izvrši neko od navedenih dela.
(3) Ko za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi da se prema civilnom stanovništvu vrše ubistva
ili ko takvo delo izvrši,
kazniće se zatvorom najmanje deset godina ili zatvorom od trideset do četrdeset godina.
(4) Ko, kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije, kao okupator,
naredi ili izvrši preseljenje delova svog civilnog stanovništva na okupiranu teritoriju,
(5) Ko preti izvršenjem jednog ili više dela iz st. 1. i 2. ovog člana,
kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
96
U ovom dijelu navode se elementi koji su zajednički za sve ratne zločine prema krivičnom
zakonodavstvu u Srbiji.
U cilju poticanja rasprave o tim elementima, zamoliti učesnike da zamisle da su se
krivična djela iz studija slučaja desile u Srbiji tokom 2005. godine. Da li bi se ista mogla
kvalificirati kao ratni zločini? Iz kojih razloga?
Nadalje, učesnici trebaju razmotriti da li će srbijanski sudovi smatrati oružani sukob kao
međunarodni, unutrašnji ili je razlika nevažna?
Na temelju činjeničnog stanja iz studije slučaja, učesnici također trebaju razmotriti kakve
stavove bi domaći sudovi zauzeli vezano za datum početka oružanog sukoba.
Datum početka sukoba u Srbiji, BiH i Hrvatskoj su važno pitanje pred sudovima, te se u
nastavku razmatraju relevantne sudske prakse, uključujući datume koje su sudovi utvrdili
kao početak sukoba.
Kao što je prethodno navedeno, relevantne odredbe koje se tiču ratnih zločina koje trenutno
primjenjuju sudovi u Srbiji su sadržane u KZ SFRJ, te kasnije KZ SRJ (čije relevantne odredbe su
izvedene iz KZ SFRJ). Zajednički (chapeau) elementi KZ SFRJ/SRJ u smislu zabrane ratnih zločina
su:
• krivično djelo mora predstavljati kršenje međunarodnog prava

• krivično djelo mora biti počinjeno za vrijeme oružanog sukoba, rata ili okupacije
• potrebno je utvrditi postojanje veze između radnji počinioca i oružanog sukoba,
rata ili okupacije437
Srbijansko pravosuđe nije eksplicitno identificiralo ili detaljno definiralo potrebne elemente u
svojoj sudskoj praksi. Za relevantne sudove je dovoljno da prime na znanje činjenične okolnosti
na osnovu dokaza u cilju utvrđenja da li su elementi zadovoljeni, uz ograničenu diskusiju ili
analizu elemenata datog zločina.
U nastavku će se razmatrati svaki od tih zajedničkih elemenata.
8.10.1.1. Kršenja međunarodnog prava
Relevantne odredbe se smatraju blanketnim, što znači da kršenje jednog od ovih članova
također mora predstavljati kršenje pravila međunarodnog prava.438
U predmetu protiv Škorpiona, Veće za ratne zločine ističe da ratni zločini predstavljaju teška
kršenja zakonskih odredbi međunarodnog prava, pogotovo međunarodnog ratnog i
437
Vrhovni sud Srbije predmet Lekaj br. Kz I P3 3/06, 26.02.2007., str. 4
438
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.в.1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 241 (bhs)
(potvrđena drugostepeno); predmet Škorpioni br. K.V. 6/2005, prvostepena presuda od 10.04.2007., str. 96-97 (bhs);
97
humanitarnog prava. 439 Vijeće smatra da su ove povrede zabranjene Ženevskim konvencijama i
dopunskim protokolima, te da osnov za krivična djela koja se odnose na ratne zločine proizlazi iz
konvencija.440
Veće, također, dodaje da osim Ženevske

Nije potrebno da se utvrdi da je konvencije i njezinih protokola, postojale su i
optuženi znao da njegovo druge konvencije i međunarodni dokumenti koji su
važni u utvrđivanju krivičnih djela protiv
postupanje predstavlja kršenje čovječnosti i međunarodnog prava.441 Veće je
međunarodnog prava. nadalje istaklo da, s obzirom na važnost vrijednosti
zaštićenih u odnosu na ove inkriminacije,
definiranje takvih krivičnih djela prema domaćim zakonima je neupitno i nije zasnovano
isključivo na temelju formalne obaveze koja proizlazi iz ratifikacije pojedinih međunarodnih
konvencija.442
Veće je usporedilo Rimski statut s odredbama nacionalnog krivičnog zakona o ratnim zločinima.
Iako član 8. Rimskog statuta predviđa da određena postupanja predstavljaju ratni zločini, prema
srbijanskom zakonodavstvu takvo postupanje nije bilo predviđeno kao dio tri vrste ratnih zločina,
navodi Veće. Međutim, Veće je zaključilo da je takvo postupanje bilo obuhvaćeno drugim
krivičnim djelima iz istog poglavlja Krivičnog zakonika.443
Civili su osobe koje ne učestvuju
Nije potrebno da se utvrdi da je optuženi znao da aktivno u neprijateljstvima,
njegovo postupanje predstavlja kršenje međunarodnog
uključujući pripadnike oružanih
prava.444 Na primjer, u predmetu „Škorpioni“, jedan od
optuženih je tvrdio da je bio upoznat s pojmom snaga koji su položili oružje i one
„Ženevskih konvencija“, ali da nikada nije znao šta taj van borbenog stroja usljed
pojam obuhvata i da nije imao priliku da se upozna s bolesti, ranjavanja, lišavanja
odredbama konvencije vezano za ratne zarobljenike,
slobode ili bilo kojeg drugog
civile i ranjenike 445 Veće je, međutim, smatralo da u
predmetima ratnih zločina, nije potrebno za počinioce uzroka.
da znaju da je njihovo postupanje suprotno pravilima
međunarodnog prava, jer kršenje međunarodnog prava
predstavlja objektivni uslov za sankcionisanje
predmetnog postupanja. 446
Što se tiče mogućih počinilaca, postupajuće Veće za ratne zločine u predmetu „Škorpioni“ smatra
da su ratne zločine mogli počiniti samo pripadnici vojnih, političkih ili upravnih organizacija
439
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Škorpioni br. K.V. 6/2005, prvostepena presuda od 10.04.2007., str. 95
(bhs);
440
(bhs);
441
(bhs);
442
(bhs);
443
(bhs);
444
(potvrđena drugostepeno).
445
(bhs);
446
(bhs);
98
strane u sukobu, kao i bilo koje osobe u njihovoj službi. 447 Veće je do ovakvog zaključka došlo na
osnovu činjenice da su ratni zločini, po definiciji, počinjeni kroz kršenja pravila međunarodnog
prava, koji su obavezujući za aktivni učesnike rata, oružanog sukoba ili okupacije. 448
8.10.1.1.1. Zaštićena lica, imovina, objekti i sl.
U cilju da se dokaže da počinjeno djelo predstavlja kršenje međunarodnog prava, potrebno je

utvrditi da je krivično djelo počinjeno protiv osoba, imovine ili drugih predmeta zaštićenih
međunarodnim pravom.449
Za potrebe ovog dijela, u nastavku se govori samo o civilima i ratnim zarobljenicima, jer su oni i
jedine kategorije razmatrane u dostupnoj sudskoj praksi.
Općenito, znanje počinioca o statusu žrtava nije eksplicitno identificirano kao uslov za krivičnu
odgovornost. Međutim, u predmetu Vujović i dr. (Ovčara), Veće za ratne zločine navodi znanje
optuženog da su žrtve bile zaštićene, te zauzima stav da:
„[nesumnjiva] je i činjenica da se među zarobljenima nalaze i ranjeni i civili, te i

Srbi ali na protivnoj strani […], no ovaj sud smatra […] da svest optuženih i njihov
umišljaj idu upravo u pravcu da se radi o pripadnicima te protivne strane, ratnim
zarobljenicima (tako će i oni koji ne priznaju izvršenje dela i saslušani svedoci i
svedoci saradnici o svima oštećenima govoriti i upotrebljavati reč „zarobljenici“),
te je, imajući u vidu tu i takvu svest optuženih, delo kvalifikovano kao delo iz čl.
144. KZ SRJ a ne kao neko drugo delo iz ove grupe (glave).450
8.10.1.1.1.1. Civili
U predmetu „Zvornik“, oslanjajući se na definiciju iz zajedničkog člana 3., Veće za ratne zločine
definira civile kao osobe koje ne učestvuju aktivno u neprijateljstvima, uključujući pripadnike
oružanih snaga koji su položili oružje i one van borbenog stroja usljed bolesti, ranjavanja,
lišavanja slobode ili kojeg drugog uzroka. 451 Vijeće je također uzelo u obzir odredbe člana 4. stav
1. dopunskog Protokola II koji propisuje da će se zaštita pružiti svim osobama koje nisu direktno
uključene ili koje su prestale učestvovati u neprijateljstvima, neovisno o tome da li je njihova
sloboda ograničena ili ne. 452 Prema mišljenju Veća, činjenica da su neke od osoba nosile oružje u
trenutku zarobljavanja ne upućuje na to da su učestvovale u ratnim dejstvima na strani jedne od
strana u sukobu, što bi im dalo status boraca. 453 Vijeće dalje smatra da prisustvo ne-civila među
populacijom civila ne uskraćuje ovoj grupi njen civilni karakter; dovoljno je da je grupa pretežno
civilnog karaktera. 454
447
(bhs);
448
(bhs);
449
Imajući u vidu da se dostupna sudska praksa bavi samo civilima i ratnim zarobljenicima, oni su i jedini zaštićeni
elementi obrađeni u nastavku.
450
(potvrđena drugostepeno).
451
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Zvornik br. K.V. 5/2005, prvostepena presuda od 12.06.2008., str. 177 (bhs)
452
453
454
99
U predmetu protiv Lekaja, sudeće vijeće je identificiralo status tih žrtava navodeći da oni nisu
direktno učestvovali u neprijateljstvima, te da su bili civili koji nisu predstavljali bilo kakvu
stvarnu prijetnju sigurnosti optuženog i drugih pripadnika OVK.455
U predmetu „Škorpioni“, optuženi su tvrdili da su šestorica ubijenih bili ratni zarobljenici a ne

civili. 456 Na temelju prihvaćenih dokaza, Veće za ratne zločine vijeće je zaključilo da su šest
ubijenih zatvorenika bili civili. 457 Prilikom izvođenja ovog zaključka, Veće je prvo usporedilo
važeće odredbe koje se odnose na ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv
ratnih zarobljenika, te zauzelo sljedeći stav:
Niti jedan od dokaza izvedenih tokom glavnog

Pojam „ratni zarobljenik“ uključuje ne pretresa [nije ukazao] na zaključak da se u
konkretnom slučaju radi o ratnim zarobljenicima;
samo pripadnike oružanih snaga nema dokaza su ubijena lica zarobljena tokom
strane u sukobu, već i druge borbenih dejstava, ili da su u momentu
kategorije osoba, kao što su članovi zarobljavanja na sebi imali vojne oznake, oružje ili
rezervnog sastava i dobrovoljačkih opremu. Navodi odbrane da su neki od
zarobljenih imali čizme ili vojne košulje ne znače
jedinica, uključujući pripadnike same po sebi da su ta lica učestvovala u borbenim
pokreta otpora i, pod određenim dejstvima, nego, prema mišljenju ovog suda, to
uslovima, stanovništvo neokupiranih ukazuje na ratne uslove i siromaštvo, zbog koje su
teritorija. neki od civila morali nositi određene komade
vojne odjeće.458
U predmetu „Škorpioni“, Veće za ratne zločine smatra da pojam „ratni zarobljenik“ uključuje ne
samo pripadnike oružanih snaga strane u sukobu, već i druge kategorije osoba, kao što su
pripadnici rezervnog sastava i dobrovoljačkih jedinica, uključujući i pripadnike pokreta otpora i,
pod određenim uvjetima, stanovništvo neokupiranih teritorija.459 Veće je istaknulo da je zaštita
ratnih zarobljenika u međunarodnom pravu predviđena Ženevskom konvencijom o postupanju s
ratnim zarobljenicima, kao i njezinim Dodatnim protokolom kojim se svakom borcu koji se nađe
u rukama protivne strane dodjeljuje status ratnog zarobljenika.460
Osim toga, Veće za ratne zločine u predmetu „Škorpioni“ napominje da se krivično djelo ratnog
zločina protiv ratnih zarobljenika razlikuje od ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u tome
što prvi može biti počinjen i nakon završetka rata ili oružanog sukoba, jer ratni zarobljenici
uživaju status zaštićenih osoba do trenutka repatrijacije.461
455
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Lekaj br. K.V.br 4/05, prvostepena presuda od 18.09.2006., str. 36-37, 39
(bhs)
456
(bhs);
457
(bhs);
458
(bhs);
459
(bhs);
460
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Škorpioni br. K.V. 6/2005, prvostepena presuda od 10.04.2007., str. 97-98
(bhs);
461
(bhs);
100
U predmetu Vujović i dr. (Ovčara), Žalbeno veće je potvrdilo zaključak Veća za ratne zločine da je
oružani sukob u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio non-međunarodni. 462 Žalbeno veće je
napomenulo da status ratnih zarobljenika nije bio priznat u kontekstu ne-međunarodnih
oružanih sukoba, osim ako se strane u sukobu dogovore da priznaju taj status osobama lišenim
slobode.463
U prvostepenoj presudi, Veće za ratne zločine je utvrdilo da su žrtve imale status ratnih
zarobljenika na osnovu iskaza svjedoka i vojne dokumentacije u vezi s odredbama čl. 4. st. 1., 2. i
4. ŽK III. 464 Sudeće vijeće je dalje stava da, iako neke žrtve nisu bile pripadnici hrvatskih snaga
(neki su bili civili, pa čak i Srbi), počinioci su percipirali sve žrtve kao „protivnu stranu“. U skladu s
ovim nalazom, sudeće vijeće je kvalificiralo djelo kao kršenje člana 144. (ratni zločin protiv ratnih
zarobljenika).465
Apelaciono veće je potvrdilo nalaze Veća za ratne zločine, te smatra da su žrtve u konkretnom
slučaju imale status ratnih zarobljenika, jer su počinioci bili svjesni da su žrtve pripadnici
suprotne strane. 466 Jednako kao i Veće za ratne zločine, Žalbeno veće zasniva ovakav zaključak,
između ostalog, na činjenici da su optuženi i svjedoci govorili o „ratnim zarobljenicima“, iako su
među žrtvama bile dvije žene civili (kasnije ubijene) i ranjene osobe.467 Žalbeno veće je zaključilo
da činjenica da su optuženi nanosili ozlijede i ubijali žrtve u kontekstu činjenice da su ih oni sami
smatrali ratnim zarobljenicima, predstavlja osnovu za ispravan zaključak prvostepenog suda da
su žrtve u konkretnom slučaju bile ratni zarobljenici. 468 Osim toga, Žalbeno veće se pozvalo na
dokumentaciju JNA koja ukazuje na to da strane pregovarale o statusu osoba lišenih slobode i
potvrđuje da su takve osobe imale biti smatrane ratnim zarobljenicima. 469
Žalbeno veće također smatra da iako je prisutnost civila i ranjenika među žrtvama mogla
predstavljati povredu Ženevskih konvencija, ista nije utjecala na zaključak da je riječ o ratnom
zločinu počinjenom protiv ratnih zarobljenika.470 Žalbeno veće također smatra da u slučaju
sumnje da li zarobljena osoba ima pravo na status ratnog zarobljenika, odnosno kada postoji
nedoumica da li je civil lišen slobode ili zarobljen, ili je osoba borac koji je skinuo uniformu,
osoba treba biti tretirana kao ratni zarobljenik dok nadležni sud ne utvrdi status osobe.471
462
Apelacioni sud u Beogradu predmet Vujović i dr. (Ovčara) br. Kz1 PO2-1/2010, drugostepena presuda od
23.06.2010., par. 73
463
23.06.2010., par. 74
464
(potvrđena drugostepeno)
465
(potvrđena drugostepeno)
466
23.06.2010., par. 74
467
23.06.2010., par. 74, 77
468
23.06.2010., par. 82
469
23.06.2010., par. 75
470
23.06.2010., par. 77
471
23.06.2010., par. 85
101
8.10.1.2. Krivično djelo mora biti počinjeno tokom oružanog sukoba, rata ili okupacije
U skladu s relevantnim odredbama u vezi s ratnim zločinima, Veće za ratne zločine u predmetu
„Škorpioni“ napominje da ratni zločin može biti počinjen samo za vrijeme rata, oružanog sukoba
ili okupacije. 472
U predmetu „Zvornik“, Veće za ratne zločine smatra da je oružani sukob postojao kad god je
prisutan angažman oružanih snaga između država ili produženo oružano nasilje između vladinih
snaga i organiziranih grupa ili između takvih grupa unutar jedne države. 473
U predmetu „Škorpioni“, Veće za ratne zločine definira „rat“ kao sukob koji uključuje
organiziranu upotrebu oružja i fizičke sile od strane država ili drugih društvenih grupa.474 Vijeće
napominje da su za rat korišteni drugi alternativni nazivi, uključujući „oružani sukob“,
„neprijateljstva“ i „policijske akcije“. 475
Izraz „oružani sukob“ uključuje ne samo međunarodni

Izraz „oružani sukob“ oružani sukob, već i ne-međunarodni oružani sukob,
ukoliko su ispunjeni uslovi iz Dopunskog protokola II. 476
uključuje ne samo
Veće napominje da rat između frakcija unutar jedne
međunarodni, već i ne- države predstavlja građanski rat. 477 Veće zatim definira
međunarodni oružani sukob „oružani sukob - građanski rat“, kao oružane borbe
ukoliko su ispunjeni uslovi iz između suprostavljenih društvenih grupa unutar jedne
države (između građana koji su predmetom ovlasti iste
Dopunskog protokola II.
države). Veće smatra da se isti razlikuje od oružanog
ustanaka po svojem proširenom trajanju i boljoj
organizaciji suprostavljenih strana.478
U predmetu „Škorpioni“, Veće za ratne zločine smatra da je oružani sukob u Bosni i Hercegovini
bio ne-međunarodni oružani sukob, zauzevši stav da su suprostavljene strane u sukobu bili
pripadnici etničkih grupa koje žive na teritoriji Bosne i Hercegovine. 479
U predmetu Vujović i dr. (Ovčara), Veće za ratne zločine smatra da, s obzirom na formulacije
osnovnih krivičnih djela sadržane u relevantnim odredbama KZ SFRJ, priroda samog sukoba je
nerelevantna. 480 Veće, međutim, napominje da se u konkretnom slučaju radilo o ne-
međunarodnom oružanom sukobu, imajući u vidu da je u inkriminisano vrijeme Hrvatska bila dio
SFRJ, jer iako je već proglasila nezavisnost, nije bila međunarodno-pravno priznata do 1992.
472
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Škorpioni br. K.V. 6/2005, prvostepena presuda od 10.04.2007., str. 96 (bhs)
473
474
(bhs);
475
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Škorpioni br. K.V. 6/2005, prvostepena presuda od 10.04.2007., str. 86-87
(bhs);
476
(bhs);
477
(bhs);
478
(bhs);
479
(bhs);
480
102
godine. 481 Vijeće za ratne zločine smatra da je oružani sukob u Hrvatskoj započeo u proljeće
1991. godine. 482
Također, vijeće u predmetu „Škorpioni“ navodi da Veće za ratne zločine navodi da je

se međunarodno humanitarno pravo ima rat u Bosni i Hercegovini postojao
primjenjivati od početka oružanog sukoba i od aprila 1992. god. do potpisivanja
njegova primjena bi se nastavila čak i nakon
Dejtonskog mirovnog sporazuma
prestanka neprijateljstava, odnosno do uspostave
mira ili, u slučaju unutrašnjih sukoba, do 21.11.1995., odnosno 14.12. 1995.
pronalaska mirnog rješenja.483 godine.
Prilikom utvrđivanja postojanja oružanog sukoba, Veće za ratne zločine u predmetu „Škorpioni“
naglašava da je rat u Bosni i Hercegovini postojao od aprila 1992. godine do potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma 21.11.1995., odnosno 14.12.1995. godine. 484 Vijeće napominje
da je ovo opće poznata činjenica i da se njeni izvori mogu se naći u različitim historijskim
dokumentima. 485
Slično tome, u predmetu Vujović i dr. (Ovčara), prilikom utvrđivanja postojanja oružanog sukoba
u vrijeme počinjenja krivičnog djela, sudeće vijeće Okružnog suda u Beogradu je ustvrdilo da je
bilo općepoznato da je u inkriminisano vrijeme postojao oružani sukob u Vukovaru.486
U predmetu protiv Lekaja, Veće za ratne zločine smatra da je ne-međunarodni oružani sukob
između oružanih snaga SRJ i oružane vojne formacije OVK na Kosovu započeo 11.04.1998.
godine na području Radonjićkog jezera, dok je međunarodni oružani sukob između oružanih
snaga SRJ i Oružanih snaga NATO-a započeo 24.03.1999. godine s bombardiranjem od strane
NATO-a.487 Optuženi je u žalbenom postupku tvrdio da su krivična djela počinjena za vrijeme dok
je Vojno-tehnički sporazum bio na snazi, te je stoga oružani sukob završio. Vrhovni sud nije
prihvatio navode žalbe i zaključio je da Vojno-tehnički sporazum sadrži odredbu kojom se
utvrđuje rok od 11 dana za demilitarizaciju i povlačenje jugoslavenskih oružanih snaga sa
teritorije Kosova i Metohije. Povlačenju podrazumijeva vojnu operaciju, pa je oružani sukob
prestao postojati nakon isteka definiranog roka. Sud je smatrao da je takav pristup u skladu s
članom 6. stavom II. Ženevske konvencije IV.488
8.10.1.3. Potrebno je utvrditi postojanje neksusa između radnji počinioca i oružanog

sukoba, rata ili okupacije.
Slično kao i u drugim razmatranim pravosuđima, mora postojati dovoljan neksus između djela
počinioca i oružanog sukoba, rata ili okupacije. U predmetu „Zvornik“, Veće za ratne zločine je
utvrdilo vezu između krivične radnje i oružanog sukoba, na osnovu sljedećih činjenica:
481
482
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.в.1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 70, 72
(bhs)
483
(bhs);
484
(bhs); Međutim, vijeće navodi nešto drugačije datume na str. 87 (06.04.1992. – 14.09.1995., premda je navođenje
septembra umjesto decembra vjerovatno štamparska greška); Vidi također predmet Zvornik br. K.V. 5/2005,
prvostepena presuda od 12.06.2008., str. 176 (bhs)
485
(bhs);
486
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.в.1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 59, 71, 131
487
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Lekaj br. K.V.br 4/05, prvostepena presuda od 18.09.2006., str. 8 (bhs)
488
Vrhovni sud Srbije predmet Lekaj br. Kz I P3 3/06, 26.02.2007., str. 4 (bhs)
103
• Civilni zarobljenici koji su uzeti kao taoci u svrhu razmjene su bili vojno-sposobni
muškarci, isključivo muslimanske nacionalnosti, od kojih je većina odvojena od svojih
supruga i djece usljed oružanog sukoba. 489
• Uz odobrenja svog starješine, jednog od optuženih je ušao u objekat gdje su muslimanski
civili bili zatočeni i ispitivao zatvorenike vezano za posjedovanje oružja. 490
Vijeće je zaključilo da je postojanje oružanog sukoba utjecalo na optužene da počine krivično

djelo.491
U predmetu Vujović i dr. (Ovčara), Žalbeno veće je zauzelo stav da su optuženi bili svjesni
sljedećih činjenica:
• u to vrijeme je u Vukovaru postojao ne-međunarodni oružani sukob

• borbena dejstva su prestala prethodnog dana sa predajom hrvatskih oružanih snaga
• hrvatski ratni zarobljenici su odvedeni na Ovčaru od strane pripadnika JNA i smješteni u
hangar, te
• ratni zarobljenici su predati pripadnicima TO /Teritorijalne odbrane/.
Sud je stava da je poznavanje tih činjenica bitno utjecalo na ponašanje optuženog. Optužena nije
bili pripadnica TO, ali je otišla na lokaciju i iskoristila sukob tako što je izvela jednog zarobljenika
iz hangara, udarala ga i na kraju ubila. 492 Žalbeno veće smatra da bi takvo postupanje imalo sve
elemente „običnog“ krivičnog djela ubistva i teškog ubistva, ali s obzirom na okolnosti, vrijeme
počinjenja i kontekst događaja, optužena je počinila ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Sud ju
je oglasio krivom za ovo krivično djelo ratnog zločina, jer iako optužena nije članica nijedne
oružane formacije, i objektivno i formalno nije imala ovlasti nad sudbinom ratnih zarobljenika,
postupala je kao da je imala takve ovlast i izvršila je iste ubivši jednog jednog zarobljenika. 493
U predmetu Lekaj, Veće za ratne zločine nije obrazlagalo ovaj element, već samo navodi da su
radnje u izravnoj vezi s oružanim sukobom te su provedene kako bi se iznudila priznanja od
žrtava o saradnji s suprotnom stranom u sukobu.494
489
490
491
492
23.06.2010., par.166
493
23.06.2010., par.167
494
104
Napomena edukatorima:
Nakon razmatranja elemenata koji su zajednički za sve ratne zločine, ovo poglavlje se
bavi pojedinačnim ratnim zločinima u suprotnosti s KZ SFRJ i KZ SRJ.
Učesnicima je važno naglasiti da tužilaštvo mora dokazati i zajedničke elemente, kako je
to prethodno pojašnjeno, te posebne elemente za svaki pojedinačni ratni zločin iz
optužnog akta.
Učesnicima će biti zanimljivo da usporede jurisdikciju u Srbiji sa Hrvatskom i BiH.
Učesnike treba uputiti na studiju slučaja i zatražiti da postupaju kao da se procesuiranje
odvija u Srbiji, te da se utvrdi za koja krivična djela se optuženi mogu teretiti prema
domaćem zakonodavstvu. Na primjer, moguće je tražiti od učesnika da razmisle o
kvalifikaciji za nečovječno postupanje prema zatočenicima iz studije slučaja u svjetlu
sudske prakse u Srbiji, koja se spominju u nastavku.
U nastavku se razmatra svaki od pojedinačnih ratnih zločina. Elementi svakog od tih krivičnih
djela kao što je navedeno u nastavku su moraju dokazati pored gore navedenih zajedničkih
elemenata.
Djela uključuju:
• Ubistva
• Mučenje
• Silovanje
• Nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja
• Protuzakonito zatvaranje civila
• Pljačka
8.10.2.1. Ubistva
Ubistvo kao osnovno krivično djelo je predviđeno odredbama KZ SFRJ i KZ SRJ. U predmetu
Vujović i dr. (Ovčara), pretresno vijeće tumači inkriminiranu radnju ubistva iz čl. 144.st. 1. u vezi
sa čl. 3. st. I. tač. A. Ženevske konvencije IV.
Ovo djelo zahtijeva da optuženi namjerno lišiti žrtvu života.
Prilikom utvrđivanja smrti žrtve, Veće za ratne zločine uzima u obzir, inter alia, sljedeće: 495
495
Vidi npr. Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.V. 1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str.
80-85 (bhs); predmet Škorpioni br. K.V. 6/2005, prvostepena presuda od 10.04.2007., str. 9-10, 66-67, 69, 71, 73-76
(bhs); Vrhovni sud Srbije predmet Škorpioni br. Kz I r.z.2/07, drugostepena presuda od 13.06.2008., str. 10 (bhs)
105
• izvještaje o ekshumaciji;
• izvještaje o obdukciji;
• izvještaje o analizi DNK;
• video zapise ubistava
• iskaze svjedoka;
U predmetu Vujović i dr. (Ovčara), Veće za ratne zločine je utvrdilo umišljaj optuženih uzimajući
u obzir sve relevantne dokaze i ocjenu radnji optuženih u inkriminirajuće vrijeme. Vijeće je
zaključilo da su počinioci bili svjesni svojih radnji počinjenja i posljedica istih, te smatra da je
stupanje u streljački vod i pucanje na postrojene zarobljenike upotrebom vatrenog oružja ili
„klanje“ nožem, podrazumijeva želju da dođe do posljedice.496
8.10.2.2. Mučenje
U predmetu „Zvornik“, Veće za ratne zločine smatra da je počinjeno mučenje u slučajevima gdje
su žrtve bile prisiljene da, između ostalog:497
• gledaju svoje sunarodnjake, dok su im optuženi nanosili teške fizičke patnje

• bespomoćno slušaju njihove jauke i vriskove, unutar i izvan prostorije
• prisustvuju dok su ostale žrtve odvođene, često njihovi bliski rođaci, uzrokujući svima
neznanje i ozbiljan strah o njihovoj sudbini
• u pojedinačnim slučajevima, slušaju pucnjeve ispaljene ubrzo nakon što bi osoba bila
odvedena da bi potom saznali da su njihovi srodnici ubijeni odmah nakon toga
• leže na podu, dok su optuženi pucali iznad njihovih tijela i glava.
Vijeće je zaključilo da su radnje poduzete od strane počinilaca oštećenima nanijele teške

duševne patnje i boli izazivajući strah, 498 gdje su u određenim situacijama te radnje poduzete s
ciljem dobivanje informacija u vezi s mogućim posjedovanjem oružja. 499 Vijeće dalje zaključuje
da su te radnje ostavile teške duševne posljedice za oštećene, dok su za neke od oštećenih te
posljedice trajne obzirom na psihička oboljenja nakon pretrpljene traume.500
U predmetu protiv Lekaja, Veće za ratne zločine je optuženog oglasilo krivim za mučenje,
suprotno odredbama člana 142. stav I. KZ SFRJ u vezi sa zajedničkim članom 3. stav I. Ženevske
konvencije IV i člana 75. Dopunskog protokola (I) i člana 4. stav I. i II. Dopunskog protokola II.501
Djela optuženog uključuju premlaćivanje ljudi s kundacima, nogama, rukama, palicama s
namjerom da ih prisili na priznanje o saradnji sa srpskim snagama.502
U cilju utvrđenja potrebnog elementa mens rea, vijeće cijeni dokaze i radnje optuženog.503
496
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.V. 1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 133 (bhs);
497
498
499
500
501
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Lekaj br. K.V.br 4/05, prvostepena presuda od 18.09.2006., str. 36 (bhs);
502
503
Vidi npr. Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Lekaj br. K.V.br 4/05, prvostepena presuda od 18.09.2006., str. 37
(bhs)
106
8.10.2.3. Nečovječno postupanje
U predmetu „Zvornik“, Veće za ratne zločine vijeće je zaključilo da su sva trojica optuženih
postupali nečovječno, imajući na umu sljedeće činjenice:
• Optuženi su naredili pojedinačnim oštećenima da se postroje u dvije kategorije i

međusobno se bore pesnicama, dok su se optuženi smijali, poticali i zahtijevali
intenzivniju borbu.504
• Optuženi su naredili oštećenima da uđu u napuštene muslimanske i srpske kuća, te
oštećenima naredili da opljačkaju vlastite domove. 505
Vijeće je stava da su optuženi postupali nečovječno prema oštećenima upravo u situacijama

kada su ljudske vrijednosti kao što su čast, dostojanstvo i samopoštovanje u najvećoj opasnosti,
odnosno kada su žrtve bile lišene slobode. 506
Vijeće smatra da su kao osnovne radnje za počinjenje krivičnog djela iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ,
iste sadržavale sve elemente kršenja međunarodnog humanitarnog prava, pogotovu s obzirom
na ponižavajuća postupanja i napad na ljudsko dostojanstvo.507
U predmetu Vujović i dr. (Ovčara), Veće za ratne zločine je utvrdilo povredu člana 144. KZ SFRJ u
vezi sa zajedničkim članom 3. stav I. tačka c., članom 4. (A) stav 1., 2. i 4., i članom 4. stav I. i II.
tačka e. Dopunskog protokola II. Vijeće smatra da:
[Optuženi] najpre telesno povređivali i prema njima [žrtvama] postupali na

način kojim se vređa ljudsko dostojanstvo (tukli ih u „špaliru“ i hangaru i
šamarima u rukama i nogama i drvenim i drugim palicama ili oružjem.) ….508
U odnosu na mens rea, Veće je smatralo da su počinitelji djelovali s direktnim umišljajem jer su
bili svjesni statusa žrtava, svjesni svojih radnji koje poduzimaju i posljedica istih.509 Veće smatra
da premlaćivanje i udaranje zatvorenika s raznim predmetima implicira htjenje da se povrijedi
ljudsko dostojanstvo.510
U predmetu protiv Lekaja, Veće je utvrdio da je optuženi postupao nečovječno prema žrtvi zbog:
[Z]atočenja u nehumanim uslovima bez svjetla, u malom podrumu, bez kreveta,

na betonskom podu, bez hrane i vode, prisiljavajući ih da piju mokraću.511
Da bi se utvrdila potrebna mens rea u predmetu Lekaj, vijeće je cijenilo dokaze i radnje
optuženog, te utvrdilo da je optuženi postupao s direktnim umišljajem.512
504
505
506
507
508
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.V. 1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 133 (bhs)
509
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.V. 1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 245-246
(bhs)
510
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Ovčara br. К.V. 1/2003, prvostepena presuda od 12.12.2005., str. 245-246
(bhs)
511
512
107
8.10.2.4. Silovanje
U predmetu protiv Lekaja, Veće za ratne zločine je optuženog proglasilo krivim za, između
ostalog, silovanje i zabranjeno seksualno ponašenje - neprirodni blud, kršenje člana 142. KZ SFRJ
u vezi s članom 3. stav I. tačka c. Ženevske konvencije IV, člana 76. Dopunskog protokola (I) i
člana 4. stav I. i II. tačka e. Dopunskog protokola II. Što se tiče silovanja, vijeće smatra:
[O]ptuženi koji je bio naoružan prijetio je da će je ubiti ako ne skine odjeću, što
je ona i učinila, a potom ju je silovao, a NN pripadnik OVK je također isto učinio,
iskoristivši činjenicu da je njen otpor slomljen.513
Veće je također utvrdilo da su optuženi počinili krivično djelo zabranjenog seksualnog

ponašanja - neprirodni blud. Veće je optuženog proglasilo krivim na osnovu iskaza
svjedoka da je:
[Svjedok] je silovan u podrumu od strane "Zife" i "Pince" na način da je jedan od

njih stavio penis u usta [žrtve], dok ga je drugi silovao u anus s leđa [...] Dakle, iz
iskaza ovih svjedoka proizlazi da je nesumnjivo utvrđeno da je zabranjeno
seksualno ponašanje počinjeno u podrumu u odnosu na svjedoka-oštećenog
Bedri Salja, naime, pretučen i otečen od premlaćivanja, bio je prisiljen na
neprirodni bludn na način da su spolni organi [optuženih] stavljeni u njegova
usta i anus [...].514
Veće za ratne zločine smatra da postupanje optuženog predstavlja tešku povredu

međunarodnog humanitarnog prava, jer je bio pripadnik jedne od suprotstavljenih strana u
sukobu, a žrtve, kao civila koji nisu aktivno učestvovali u neprijateljstvima, uživali su status
zaštićenih osoba u skladu sa ŽK IV i Dopunskim protokolima I i II.515 Veće dodaje da su žene bile
zaštićene od napada na njihovu čast, a posebno od silovanja.516
Da bi se utvrdila potrebna mens rea u predmetu Lekaj, vijeće je cijenilo dokaze i radnje
optuženog.517
8.10.2.5. Nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja
Prema Veću za ratne zločine, međunarodno humanitarno pravo definira povrede tjelesnog
integriteta kao napad na fizički integritet žrtve nanošenjem teške tjelesne boli ili patnje, bez
obzira na vrstu ili stepen nanošenja tjelesne ozljede.518
Veće za ratne zločine je optuženog oglasilo krivim za kršenje tjelesnog integriteta žrtava tako što
je počinio sljedeća djela:
513
514
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Lekaj br. K.V.br 4/05, prvostepena presuda od 18.09.2006., str. 31-32, str. 3
(bhs)
515
516
517
518
Okružni sud u Beogradu, VZR, predmet Zvornik br. K.V. 5/2005, prvostepena presuda od 12.06.2008., str. 178 (bhs);
(optuženi oglašen krivim za povredu tjelesnog integriteta žrtve, povredu čl. 142 KZ SFRJ u vezi s čl. 3 st. I. Ženevske
konvencije IV i čl. 4. st. I. i II. tač. a. Dodatnog protokola II).
108
• udaranje i premlaćivanje žrtava rukama i drugim predmetima, uključujući palice, cijevi za

vodu, komade drveta i sl. 519
• premlaćivanje žrtava kundacima, nogama, rukama, palicama po svim dijelovima tijela;
• odsjecanje uha žrtvi, urezivanje noža po tijelu;
• Uzrokovanje opekotina od cigarete na tijelima nekih od žrtava i prisiljavanje da si isto
međusobno čine. 520
U svom razmatranju, vijeće ocjenjuje svjedočenja žrtava o načinu i sredstvima ozlijede, te

intenzitetu i posljedicama pretrpljenih ozljeda na njihovo zdravlje.521
Da bi se utvrdila potrebna mens rea, vijeće je cijenilo dokaze i radnje optuženog.522
8.10.2.6. Nezakonito zatvaranje civila
U predmetu protiv Lekaja, Veće za ratne zločine je optuženog oglasilo krivim za nezakonito
pritvaranje civila, suprotno članu 142. stav I. KZ SFRJ u vezi sa članom 3. stav I. i 13. Ženevske
konvencije IV. Vijeće je zaključilo da su osobe lišene slobode i zatvorene, bez sudskog postupka,
u slučajevima gdje takav pritvor nisu zahtijevali sigurnosni ili drugi razlozi, već je počinjeno
isključivo zbog njihove nacionalnosti ili pretpostavke da su sarađivali s drugom stranom u
oružanom sukobu. 523
U cilju utvrđenja potrebne mens rea, vijeće cijeni dokaze i radnje optuženog. Vijeće je zaključilo
da je optuženi postupao s direktnim umišljajem, da je bio svjestan svojih radnji i htio njihovo
izvršenje.524
U skladu s stavom Veća za ratne zločine u predmetu „Zvornik“, pljačkanje imovine stanovništva,
kao osnovno djelo za počinjenje krivičnog djela iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ, uključuje
protupravno prisvajanje privatne ili javne imovine u vrijeme oružanog sukoba, te pljačke koje su
počinili pojedinci u svrhu lične koristi.525
U predmetu „Zvornik“, vijeće temelji svoje nalaze na odredbama međunarodnog humanitarnog

prava, uključujući i ugovorno i običajno pravo. 526 Vijeće dalje napominje da je čin pljačke kao
oblik kršenja međunarodnog prava priznat odredbama IV Haške konvencije iz 1907. godine.527
519
520
521
522
523
524
525
526
527
109
8.11. Dodatna literatura
Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa: http://www.icrc.org/eng/war-and-law/treaties-

customary-law/geneva-conventions/index.jsp
Ova internetska stranica pruža obilje materijala o međunarodnom humanitarnom pravu,

uključujući i ugovore i običajno pravo, a tu su dostupne i sljedeće baze podataka:
• Baza ugovora i strana potpisnica (http://www.icrc.org/ihl)

• Baza podataka MKCK o implementaciji na nacionalnim nivoima (http://www.icrc.org/ihl-
nat)
• Baza podataka običajnih pravila i praksi međunarodnog humanitarnog prava
(http://www.icrc.org/customary-ihl/eng/docs/home)
Internetska stranica MKCK također uključuje i korisne referentne dokumente:
• O bazi podataka sa sporazumima i dokumentima iz oblasti međunarodnog humanitarnog

prava
• O bazi podataka o implementaciji na nacionalnim nivoima
• Strane potpisnice najvažnijih ugovora
Nadalje, internetska stranica MKCK također sadrži vrijedne informacije o historijatu Ženevskih
konvencija i razvoju modernog međunarodnog humanitarnog prava.
Korisne fotografije koje ilustriraju razne odredbe u ratnim zločinima prema MHP su također
dostupne na internetskoj stranici MKCK: http://www.icrc.org/eng/resources/documents/photo-
gallery/additional-protocols-photos-080507.htm
110
8.12. Dodatak A. Studija slučaja
PREDMET ZA ANALIZU / STUDIJA SLUČAJA
111
OPTUŽNICA
TUŽILAC
protiv
PETERA PANZA
PETER PANZA se tereti za počinjenje sljedećih krivičnih djela:
Opis krivičnih djela

Genocid
Zločini protiv čovječnosti
Ratni zločini
Dispozitiv optužnice
Tokom međunarodnog i/ili unutrašnjeg oružanog sukoba na teritoriju Krima 2005. godine, lišio je
života i nečovječno postupao s civilnim stanovništvom Krima i uništio javna i kulturna dobra u
cilju djelomičnog uništenja i/ili progona grupe.
112
ČINJENIČNI NAVODI
Opće informacije
1. U februaru 2005. godine, na Krimu je održan referendum o nezavisnosti dijela Krima,

odnosno pokrajine Gineje. Rezultati referenduma su bili protiv nezavisnosti.
2. Vlada Krima se zalagala za cjelovitost zemlje. Većina stanovništva u Krimu su pripadnici
krimske etničke grupe. Narodna partija Gineje (GNP) je vodila kampanju za nezavisnost.
Oni su predstavljali većinu stanovništva Gineje, koji su pripadnici etničke grupe Vorijan.
Krimejci su manjinsko stanovništvo pokrajine Gineja.
3. Nakon referenduma, GNP je optuživala Vladu Krima za namještanje glasova. GNP je
dobio podršku iz susjedne zemlje Vorije koja istorijski ima snažne veze s GNP-om. Većina
stanovništva u Gineji su iste etničke skupine kao i stanovništvo Vorije, odnosno
pripadnici etničke grupe vorijanaca.
4. Prije referenduma, lica za koja se smatralo da su protiv nezavisnosti su maltretirani u
Gineji, te u drugim pokrajinama Krima strane pristalica GNP-a. Zabilježeno je nekoliko
slučajeva nasilja kada su članovi GNP-a napadali pristalice Vlade Krima nakon održavanja
mitinga protiv nezavisnosti širom zemlje.
5. Po proglašenju rezultata referenduma, GNP je organizirao mirne prosvjede na ulicama
glavnog grada Krima, Krim Sitija, te u manjim i većim gradovima širom Gineje. Prosvjedi
su trajali više dana pod budnim okom krimske policije. U svom televizijskom obraćanju,
Petar Panz, vođa GNP-a, pozivao je svoje pristalice da se uključe samo u mirne
prosvjede. Izjavio je da Gineja pripada samo vorijancima i da sve druge grupe trebaju
napustiti Gineju ili se suočiti s posljedicama.
6. Istovremeno, mediji iz susjedne Vorije su prenijeli vijest o prelasku rezervnih snaga ove
zemlje u cilju obuke Vorijanaca u Gineji.
7. Početkom marta došlo je do nasilnog incidenta ispred policijske stanice u glavnom gradu
Gineje. Prosvjednici koji su danima zahtjevali ostavku šefa policije jer je bio agent Vlade,
ušli su u zgradu i zapalili je. Policija je otvorila vatru, kojom prilikom je ubijeno 20
prosvjednika, a brojni su ozlijeđeni.
8. Održana je hitna sjednica Parlamenta Krima. Donesena je odluka o angažmanu vojske na
ulicama radi održavanja reda i zakona. U Gineji je proglašeno vanredno stanje.
9. Rukovodstvo GNP-a je u svojim reakcijama izrazilo zgražavanje i prijetnje da će se
nastaviti napadi na policijske stanice ukoliko se vojska ne povuče iz Gineje. Odlučili su
113
proglasiti nezavisnost Gineje i tražiti međunarodno priznanje. Petar Panz je otputovao u

New York na konsultacije s UN-om. Rečeno mu je da Gineja neće biti priznata, ali da UN
može pomoći pregovore o budućnosti Gineje. Medijatori UN-a su upućeni na Krim u cilju
pregovora s dvjema stranama. Predstavnici MKCK su također određeni za praćenje
situacije u Krimu.
10. Panz je po povratku saznao da su pristalice GNP-a počeli sa napadima na policijske
stanice. Odlučio je da se obrati Vladi Vorije za pomoć, koji su ga obavijestili da su njihove
snage već na raspolaganju da pomognu u Gineji.
11. Panz se konsultovao sa svojim stranačkim vodstvom koje je jednoglasno odlučili
formirati vlastite oružane grupe uz pomoć vorijanskih snaga. Izdali su deklaraciju kojom
se svim ne-vorijancima naređuje da napuste Gineju. U cilju povećanja ljudstva, odlučili su
se za puštanje osuđenih zatvorenika pod uslovom njihovog angažmana u oružanim
grupama.
12. Obrazac koji je nastao u narednim danima je bio vrlo sličan u svim područjima Gineje.
Započinjalo bi sa blokadom puteva od strane naoružanih pripadnika GNP-a. Svi koji nisu
mogli pokazati pasoš kojim se potvrđuje njihova vorijanska nacionalnost su uhapšeni,
odvedeni u improvizirane logore i naknadno protjerani iz Gineje.
13. Tokom boravka u logorima, zatočenici tvrde da su im stavljeni povezi za oči i da su ih
pretresli do gola. Neki zatočenici su tvrdili da su bili premlaćivani i ispitivani o svojim
vezama u Vladi. Vodstvo GNP-a je u susretima sa posrednicima UN-a i MKCK-a navelo da
su lica koja predstavljaju prijetnju GNP-u i njihovom narodu morali biti privedeni iz
sigurnosnih razloga, te da je kod mnogih zatočenika pronađeno oružje koje im je izdala
Vlada. Neki od zatočenika su bili pripadnici vojske i policije.
14. Peter Panz je na državnoj televiziji izjavio da će oni koji nastoje potkopati nezavisnost
Gineje biti privedeni kako bi ih se spriječilo u ostvarenju njihovih ciljeva.
15. Stambeni i poslovni objekti ne-vorijanaca u Gineji su navodno opljačkani i uništeni.
Snage GNP-a su napale i uništile crkvu, tvrdeći da je vojska Vlade koristila ovu historijsku
građevinu kao spavaonicu za svoje vojnike.
16. Pojavili su se izvještaji o masovnim ubistvima ne-vorijanaca u nekim od zloglasnih logora.
U prislučkivanom razgovoru, zapovjednik logora je rekao da trebaju „očistiti“ Gineju.
Navodno je silovao jednu od zatvorenica i rekao joj da će joj dijete biti Vorijanac. Panz je
negirao istinitost ovakvih optužbi, nazvavši ih medijskom propagandom, te odbio da ih
dalje istraži. Poznato je da je zapovjednik bio Panzov dobar prijatelj.
114
17. Tu su i sporadični napadi na stanovništvo u drugim dijelovima Krima od strane GNP-a.

Meta su bile i neke policijske stanice, i prilikom incidenta kojeg su prenijeli svi mediji,
improvizirana eksplozivna naprava je aktivirana u restoranu koji često posjećuju krimski
političari, ubivši 12 lica, od kojih nijedno nije bilo vodeći političar.
18. U svom odgovoru, vojska Vlade je pojačala svoj vojni angažman. Postrojbama je naređen
napad na snage GNP-a. U nekim gradovima u Gineji su se vodile bitke. U narednim
sedmicama odvijale su se svakodnevne borbe. Vladine snage su naišle na žestok otpor
naoružanih grupa GNP-a i snaga iz Vorije.
19. Vijeće sigurnosti UN-a je odlučilo da Međunarodni krivični sud ispita situaciju. Krimska
policija je započela s lokalnim istragama o navodnim zločinima počinjenim u Gineji.
Optužbe protiv Panza

1. Peter Panz je vođa GNP-a, na čijem je čelu posljednjih 10 godina. Prije toga je služio u
krimejskoj vojsci, ali je napustio jer je smatrao da vojska nije dozvoljavala Vorijancima da
napreduju u službi.
2. Procesuiran je pred vojnim sudovima za napad na krimejskog oficira koji je odbio
njegovo promaknuće, također ga nazvavši pogrdnim imenom za pripadnike krimejske
etničke grupe. Panz je navodno rekao da neće odustati do posljednjeg Krimejca u Gineji.
3. Radio je kao izbacivač u noćnom klubu prije nego se pridružio vojsci. U to vrijeme je bio
u sukobu s zakonom i osuđen je po različitim tačkama za napade.
4. Događaji na kojima je optužnica zasnovana su se desili tokom 2005. godine, nedugo
nakon referenduma. Navodi se da je Petar Panz planirao i naredio napad na ne-
vorijonske etničke grupe u Gineji i drugim dijelovima Krima. Tereti ga se za radnje
počinjenje u okviru udruženog zločinačkog poduhvata zajedno s vodstvom GNP-a u cilju
da se Gineja etnički očisti od svih ne-vorijanaca.
5. Prema navodima optužnice, kampanja predstavlja genocid zbog namjere GNP-a da se
uništi krimejska etničke grupa u Gineji.
6. Alternativno, Tužilaštvo navodi da je Petar Panz imao efektivnu kontrolu nad GNP
snagama, te je stoga odgovoran za njihove radnje prema doktrini komandne
odgovornosti.
115
Istraga i dokazi
1. U januaru 2006. godine, nakon zračnih udara NATO-a i velike ofanzive Vlade, GNP se
predao i u okviru mirovnog sporazuma, domaćim vlastima izručio svog vođu, Petar
Panza, radi krivičnog gonjenja.
2. Panz je saslušan od strane policije i tvrdi da je bio prisiljen potpisati priznanje. Kopija
dokumenta je dostavljena medijima.
3. Istražitelji MKS-a su također prisustvovali dok je bio u pritvoru i uzeli su njegovu izjavu u
kojoj je on negirao bilo kakvu krivičnu odgovornost. Prilikom saslušanja, sačinjen je video
zapis.
4. Krimski sudovi nisu Panzu odobrili jamčevinu i on je uložio žalbu na ovo rješenje suda.
5. Nacionalni istražitelji su otkrili Panzove presretnute telefonske razgovore s njegovim
prijateljem, zapovjednikom logora (koji je u prisluškivanom razgovoru rekao da Gineju
treba „očistiti“). Zabilježeno je da je Panz rekao zapovjedniku da treba biti vrlo oprezan
zbog mogućeg međunarodnog procesuiranja.
6. Prilikom Panzovog hapšenja, u njegovom podrumu je pronađena velika količina oružja. U
vrijeme hapšenja, tvrdio je da je oružje tamo pohranjeno od strane snaga iz Vorije i da ne
pripada njemu.
7. Mora biti odlučeno da li će predmet biti procesuiran od strane MKS-a ili nadležnih vlasti,
te kako uvrstiti dokaze koje je prikupio MKS u postupcima pred krimskim sudovima
(ukoliko se suđenje tamo odvija).
8. Država Vorija negira aktivno učešće u sukobu, te je odbila sarađivati s MKS-om ili
krimskim vlastima.
116
117

Modul 8

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Modul 8

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

INTERNATIONAL CRIMINAL LAW SERVICES

Podrška prenosu znanja i materijala u predmetima ratnih zločina iz MKSJ na nacionalna

Nacrt materijala za obuku

Modul 8: Ratni zločini

8.1. Uvod za edukatore ...................................................................................................................3

• teške povrede Ženevskih konvencija, i

Također se navode razlike između ratnih zločina počinjenih u međunarodnim oružanim

8.1.2. Rezultati modula

Na kraju ovog poglavlja, učesnici bi trebali biti u stanju:

8.1.3. Napomene za edukatore

Struktura ovog modula:

Važno je da edukatori shvate da je ovaj modul podijeljen u četiri glavna dijela.

8.2. Definicija ratnih zločina po međunarodnom pravu

Izrada zakona koji zabranjuju ratne zločine nije bila neposredna.

Glavni izvori međunarodnog humanitarnog prava su sporazumi i međunarodno običajno pravo.

Osnovni principi međunarodnog humanitarnog prava uključuju:

Glavne odredbe po međunarodnom humanitarnom pravu koje zabranjuju izvršenje ratnih

Tabela na sljedećoj stranici navodi glavne sporazume međunarodnog humanitarnog prava i

Sporazum Ko je zaštićen Kada su zaštićeni Zaštite

8.2.1. Odredbe vezane za ratne zločine pred međunarodnim sudovima

• Za kršenja člana 2. se može krivično goniti samo za djela počinjena u međunarodnom

Član 2. Statuta MKSJ-a: Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine

Član 3. Statuta MKSJ-a: Kršenje zakona ili običaja ratovanja

Međunarodni krivični sud ima nadležnost za procesuiranje ratnih zločina, uključujući:

(i) Teške povrede Ženevskih konvencija,

8.2.2. Elementi ratnih zločina pred MKSJ-om

(i) Kršenje predstavlja povredu pravila međunarodnog humanitarnog prava;

8.2.2.1. Teške povrede Ženevskih konvencija

(i) Postojanje oružanog sukoba

8.2.2.2. Kršenja zakona i običaja ratovanja

(i) Postojanje oružanog sukoba u vrijeme izvršenja krivičnog djela

(i) Krivičnim djelom se krši međunarodno pravo

Postojanje oružanog sukoba i veza sa tim sukobom se razmatra u nastavku u dijelovima

8.3. Zajednički elementi svih ratnih zločina

Svi ovi elementi dijele ratne zločine od običnih krivičnih djela.

Svih ovih sedam elemenata ćemo razmotriti pojedinačno u nastavku.14

Zajednički elementi ratnih zločina ih razlikuju od običnih krivičnih djela.

1. Druga država intervenira vojskom, ili

Geografski i vremenski referencijalni okvir […] je širok. Tu koncepciju

U oba slučaja, međunarodnom i ne-međunarodnom oružanom sukobu, nije potrebno da obje

8.3.1.1. Test za unutrašnji oružani sukob

• dugotrajni karakter oružanog sukoba;

Ovi elementi se tumače kako slijedi:

Karakter trajanja: Neprijateljstva se moraju protezati duži vremenski period i uključivati

Intenzitet: Relevantni faktori za ocjenu intenziteta oružanog nasilja uključuju:

• broj, trajanje i intenzitet pojedinačnih sukoba,

Organiziranost strana: Strane moraju biti dovoljno organizirane da se međusobno sukobe sa

• postojanje glavnog štaba,

Nedostatak organiziranosti se ne može proizaći iz čestih kršenja međunarodnog humanitarnog

8.3.1.2. Test za međunarodni oružani sukob

• Prvi test: opća kontrola.

8.3.1.3. Primjena zajedničkog člana 3.

Zajednički član 3. se primjenjuje kako u

• Dovoljno je, jednostavno, pokazati postojanje oružanog sukoba.

8.3.1.4. Geografska i vremenska ograničenja međunarodnih oružanih sukoba i nemeđunarodnih

8.3.2. Zaštićene osobe i imovina prema međunarodnom humanitarnom pravu

Generalno, zaštićene osobe uključuju:

Određena imovina i prava na imovinu su također zaštićeni u sporazumima međunarodnog

8.3.2.1. Civili u vlasti strane čiji nisu državljani (ŽK IV)

Nadalje, zaštićene osobe se ne mogu definirati samo

8.3.2.2. Civili koji aktivno ne učestvuju u neprijateljstvima

Ovo je također dodatni element koji se mora dokazati za

8.3.3. Veza između krivičnog djela i oružanog sukoba

Oružani sukob ne treba biti uzrok izvršenja