Professional Documents
Culture Documents
Pranajama
Skripta za Joga instruktore
PREDGOVOR……………………………………………………………………………………………………………………………………………3
UVOD...........................................................................................................................................................3
DISANJE JE ŽIVOT.........................................................................................................................................3
CHAKRE-TRANSFORMATORI ENERGIJE........................................................................................................4
ŽIVČANI SISTEM.........................................................................................................................................11
LINIJA VODILJA...........................................................................................................................................14
URAVNOTEŽAVAJUĆE PRANAYAME............................................................................................................29
LITERATURA...............................................................................................................................................38
Ovu skriptu smo napravoli sa namerom da polaznicima kursa za Joga instruktore omogućimo da
savladaju najvažnije principe vežbanja joge, smisla i značaja pranajame. Koristili smo iskustva nekoliko
škola Joge, opisanih u knjigama “Prana, pranajama i prana vidja“ Swami Satjanande i “ Disanje i život“,
Jogi Ramacharake. Prva, jasno i sistematično pristupa temi pranajame, dok druga olakšava razumevanje
smisla pravilnog načina disanja i vežbanja uopšte. Tehnike koje smo opisali, uskladili smo, sa godinama
uvežbavanim tehnikama u našim Joga centrima, koje smo pak, učili i vežbali na seminarima i u
ašramima Swami Mahešvaranande po sistemu „Joga u svakodnevnom životu“.
Nadamo se da će ovaj tekst pomoći budućim Joga instruktorima da upoznaju svoj dah i ovladaju njime,
što će im, dalje, biti velika podrška ka krajnjem cilju Joga sadane-samospoznaji.
Na kraju, važno je razumeti, da Joga instruktor pre nego što počne sa podučavanjem drugih, mora
savladati tehnike, kako bi dalje prenosio samo ono što ima u vlastitom iskustvu, jer samo tako njegovo
podučavanje ima kvalitet i težinu koja će vežbačima doneti zainteresovanost i razumevanje.
UVOD
Od davnih vremena su u Indiji i drugim zemljama Istoka postojali ljudi koji su sve svoje vreme i
svu svoju pažnju posvetili razvoju čoveka - fizički, mentalno i duhovno. Iskustva mnogih generacija
vekovima su učitelji prenosili na svoje učenike. I tako je, malo po malo, izgrađena i uobličena konačna i
potpuna nauka yoge. Naziv ,,yoga" potiče od sanskrtske reči yug što znači sjediniti se, združiti se.
Najverovatnije je yoga hinduska riječ čije značenje prenosi fraza „dovesti u sklad" ili „združiti se" budući
da yogin dolazi u sklad tokom svog rada pri kojem voljom kontroliše telo i um.
Yoga je podeljena u nekoliko kategorija, od onih koje uče kako kontrolisati telo pa do onih koje
poučavaju kako dostići najviši duhovni razvoj. Pranajama ili „Nauka disanja" dodiruje yogu u
mnogobrojnim tačkama. Premda je uglavnom povezana s razvojem i kontrolom fizičkog, takođe ima i
psihičku osnovu, te ulazi u područje duhovnog razvoja.
DISANJE JE ŽIVOT
Život je u potpunosti zavistan od disanja. „Disanje je život." Disati znači živeti. Bez disanja nema života.
Nisu samo više životinjske vrste zavisne od disanja na kojem počiva zdravlje i život. I niži oblici
animalnog života takođe moraju disati da bi živeli. Čak je i život vegetacije i njena kontinuirana
egzistencija zavisan od vazduha.
Nakon rođenja novorođenče udahne dugim, dubokim dahom. Zadrži ga na trenutak kako bi iz
njega preuzelo karakteristike života, a potom izdahne dugim i pomalo žalosnih dahom. I gle! Započelo je
život na zemlji. Star čovek klonulo izdahne po posljednji put. Prestao je da diše i njegov je život okončan.
Od prvog slabašnog udaha novorođenčeta pa do poslednjeg hropca umirućeg čoveka prostire se vrlo duga
priča neprekidnog disanja. Život je jedan niz udaha i izdaha. Disanje se može smatrati jednom od
najvažnijih funkcija tela, jer sve ostale funkcije zavise od njega. Čovek može preživeti određeno vrijeme
ne unoseći hranu u telo. Nešto kraće će živeti bez vode, ali bez disanja njegov život će se okončati već
nakon samo nekoliko minuta.
Nije samo život čovjeka zavisan od disanja. Njegova vitalnost i zdravlje u velikoj meri zavise od
ispravne navike disanja. Pametno kontrolisanje naše disajne snage produžiće naše zemaljske dane dajući
nam povećanu vitalnost i veliku snagu otpornosti. Nasuprot tome, neinteligentno i nepažljivo disanje
imaće za posledicu kraći život, smanjenje naše vitalnosti i podložnost bolestima. U svom normalnom,
uobičajenom stanju života čoveku nisu potrebna uputstva u vezi disanja. Poput nižih životinja i dece on
diše prirodno i ispravno budući da je priroda odredila da tako čini. Ali civilizacija i moderni način života
promenili su tu prirodnu naviku kao i mnogo toga drugog što je povezano sa tim. Moderni čovek je stekao
i usvojio neispravne metode i položaje pri hodanju, stajanju i sedenju zbog kojih je izgubio rođenjem
stečeno prirodno i ispravno disanje. Broj ljudi koji dišu pravilno izražen u procentima doista je malen.
Posledica toga je vidljiva u slabom i nedovoljno razvijenom grudnom košu, uskim ramenima kao i u sve
većoj učestalosti oboljenja respiratornih organa. Istaknuti stručnjaci utvrdili su da bi jedna generacija ljudi
s pravilnim disanjem obnovila ljudski rod, te da bi se bolesti jako proredile. Neki čak tvrde da bi se u tom
slučaju na bolesti gledalo kao na veliku zanimljivost.
U ovoj knjizi obradićemo yoga „nauku disanja". Neće se ukazivati isključivo na način postizanja
zdravlja tela, već ćemo pokazati i način na koji indijski yogin kontroliše svoje telo, kako povećava svoj
mentalni kapacitet i kako razvija duhovnu stranu svoje prirode korišćenjem metoda ili bolje rečeno
„nauke disanja".
Praktične vežbe kojima yogin postiže kontrolu nad svojim telom, omogućuju mu da pošalje bilo kojem
organu ili delu svog tela povećani tok vitalne snage ili „prane". Na taj način on jača i okrepljuje bilo koji
deo tela ili bilo koji organ. On poznaje fiziološko dejstvo ispravnog disanja, ali takođe zna da vazduh,
osim kiseonika, vodonika i azota sadrži još nešto više, a to nešto je savršenije od dovođenja koseonika u
krv. Poznaje „pranu". U potpunosti je svestan prirode i načina postupanja kao i upravljanja tim velikim
načelom energije; u celini poznaje njeno delovanje na ljudsko telo i um. Zna da se s pomoću ritmičkog
disanja može dovesti u skladnu vibraciju sa prirodom i potaći razvijanje svojih pritajenih snaga i moći.
Zna da pomoću kontrolisanog disanja može izlečiti bolest u sebi i drugima i takođe, na praktičan način
odagnati strah, brigu, teskobu i niže emocije.
CHAKRE-TRANSFORMATORI ENERGIJE
„Umesto da pokušavate da razumete chakre kroz pisane ili verbalne opise drugih ljudi,
morate da ih doživite i steknete svoje sopstveno znanje. Tantra je u osnovi praktična a
ne intelektualna nauka, i jedino praksa vodi do istinskog iskustva i pravog razumevanja.“
Paramahamsa Satyananda
Pranična mreža koja obuhvata pranično telo puni se iz psihičkih centara odnosno chakri. To su veoma
suptilni i izuzetno moćni energetski vrtlozi koji primaju kosmičku pranu i deluju kao transformatori
snižavajući, odnosno redukujući njen napon, da bi različiti organi i delovi tela mogli da je iskoriste.Pored
toga što obezbedjuju pranu za specifična područja i funkcije tela, one se takođe mogu upotrebiti i kao
tačke - okidači za buđenje viših sposobnosti i dimenzija svesti.
Različiti sistemi yoge, naročito hatha yoga i kriya yoga, sistematično pročišćavaju, uravnotežavaju i bude
svaku chakru ponaosob, a takođe i sve chakre kao celinu. Kada se chakre pravilno pripreme ovim
praksama, pranični nivo je prirodno povišen i stabilniji je. Zbog toga će biti malo poteškoća pri buđenju i
doživljavanju prenošenja prane.
Mooladhara chakra
Mooladhara je najniži ili koreni centar. Ona je sedište primarne energije, kundalini shakti. U filozofskom
smislu mooladhara se shvata kao moola prakriti, trancendentalna osnova fizičke prirode. Objekti forme
ovog univerzuma moraju imati neku osnovu ili izvor iz koga se razvijaju i u koji se nakon rastvaranja
vraćaju, i taj izvor, originalni izvor čitave evolucije, zove se moola prakriti. Zato je mooladhara, kao
osnova moole pkrakriti, odgovorna za sve što se ispoljava u svetu imena i formi.
U prana vidyi, mooladhara je veoma važna zato što je ona mesto gde se stvara prana. Buđenje prane
počinje u mooladhari i penje se uz kičnenu moždinu pingala nadijem. Pingala je samo kanal. Energija
dolazi iz mooladhare. Mooladhara ja takođe i direkni prekidač za buđenje ajna chakre.Bez buđenja
prane u mooladhari, nema odgovarajućeg buđenja u ajni. Dakle, u prana vidyji je odnos između
mooladhare i ajne veoma važan. Mooladhara je generator, a ajna je distributer.
Lokacija mooladhare kod muškaraca je u perineumu, na sredini između polnog organa i anusa. Kod žena
je smeštena na zadnjoj strani grlića materice, na sredini između vagine i materice. Tu se nalazi tačka
koja se na sanskritu zove brahma granthi, čvor Brahme. Sve dok je taj čvor zavezan, energija smeštena u
ovoj oblasti je blokirana. Onog trenutka kada se čvor razveže , prana shakti se budi. Beskonačna energija
i spiritualno iskustvo izbijaju iz mooladhare.
Mooladhara je u vezi sa elementom zemlje i annamaya koshom. U oblasti prane u vezi je sa apana vayu,
silom koja teče nadole i odgovorna je za izlučivanje urina, fekalija, gasova, ejakulaciju semena, silu koja
istiskuje dete iz materice i tako dalje. U psihološkom smislu mooladhara je povezana sa nesvesnim
umom u kome leže najprimitivniji i najdublje ukorenjeni instikti i strahovi. Zbogt toga je ona kapija raja,
a takođe i pakla; nižeg, a isto tako i višeg života. Bija mantra ili ključ za mooladharu je Lam.
Swadhisthana chakra
Druga chakra je swadhisthana, što znači nečije prebivalište ili boravište. Locirana je sasvim blizu
mooladhare i takođe je uključena i odgovorna za buđenje prane shakti. Smatra se da je swaadhisthana
dublji sloj individualnog postojanja, zato što je ona skladište svih latentnih samskara i impresija. Zbog
toga ona u početku stvara neku vrstu karmičkog bloka koji otežava buđenje prane i njen prolazak kroz
ovo područje.
U psihološkom smislu, swadhisthana je povezana sa podsvesnim umom i zbog toga sa pospanošću i
spavanjem.Kada prana aktivira swadhisthanu to može da pojača želju za zadovoljstvima, naročito u vidu
hrane i seksa. Ako postanemo opsednuti njima, ove želje mogu postati smetnja buđenju prane. Da bismo
prošli kroz ovaj centar, moramo da razvijemo snagu volje.
Swadhisthana je povezana sa pranamaya koshom i odgovara reproduktivnomi urinarnom sistemu u
grubom telu. Nalazi se na bazi kičme u nivou trtične i stidne kosti. Takođe je u vezi sa apana vayu i
elementom vode. Bija mantra ovog centra je Vam.
Manipura chakra
Manipura doslovno znači grad dragulja. Njen razvoj je veoma važan za uspeh u prana vidyi, jer je ona
centar, odnosno skladište prane i povezana je sa toplotom, vitalnošću, dinamičnošću, stvaranjem i
održavanjem. Manipura se često poredi sa zaslepljujućom sunčevom loptom bez koje ne bi bilo života.
Kao što sunce stalno zrači svetlost i energiju, tako i manipura zrači i raspoređuje praničnu energiju po
celom telu, regulišući i napajajući sve životne procese.
Od tri gune ili kvaliteta Prirode, na manipuru preovlađujući uticaj ima rajas, odnosno aktivnost,
dinamičnost, snaga i volja. Dok na mooladharu i swadhisthanu preovlađujući uticaj ima tamas, odnosno
letargija, tupost i neznanje. Elemenat manipure je vatra a njena pranična sila je samana koja vari i
apsorbuje hranljive materije iz hrane. Manipura i swadhisthana su obe sedište pranamaya koshe.
Lokacija manipure je u nivou pupka a bija mantra je Ram.
Anahata chakra
Anahata znači nepobeđen i nečujan. Ova chakra je sedište anahat nade, najsuptilnijeg kosmičkog zvuka
koji se doživljava samo u najvišem stanju meditacije. Kaže se da je ovaj zvuk nečujan zato što ga ne
izaziva nikakvo spoljašnje trenje niti se može čuti ušima, umom pa čak ni psihom. To je transcendentalni
zvuk koji se može opažati samo čistom svešću. Budući da je srčani centar, anahata je odgovorna za
buđenje prefinjenih emocija koje se odlikuju osećanjima univerzalne ljubavi. Osoba sa razvijenom
anahatom je najčešće veoma osetljiva na osećanja drugih ljudi, a čulo dodira joj je veoma razvijeno. Ovi
ljudi imaju moć da leče druge dodirom ili zračenjem energije. Mnogi ljudi koji izvode čudesna
isceljivanja čine to posredstvom anahate.
Srčani centar je sedište božanske ljubavi. Ovde se emocije preobražavaju u devociju. Tu se nalazi vishnu
granthi, drugi psihički čvor koji predstavlja stegu emocionalne vezanosti. Kada se ovj čvor odreši, osoba
se oslobađa sebičnosti, egoistične i emocionalne vezanosti i tako stiče mentalnu i emocionalnu kontrolu,
ravnotežu i mir.
Anahata je povezana sa manomaya koshom koja upravlja emocijama. Na ovom nivou oslobađamo se
sudbine i počinjemo sami da upravljamo njom. Zato u anahati nalazimo simbol, kalpa taru ili drvo želja.
Kada ovo drvo počne da rađa, šta god pomislimo ili poželimo postaje stvarnost. Anahata je locirana u
nivou srca. Njen elemenat je vazduh, a njena vayu je prana, sila koja teče nagore i kontroliše srce i pluća.
Bija mantra ja Yam.
Vishuddhi chakra
Vishuddhi je poznata kao centar za pročišćavanje. U ovu chakru pada nektar iz bindua. U zdravoj i
aktivnoj chakri čist nektar može da proizvede vitalnost, zdravlje i dugovečnost. Kada se ova chakra
aktivira osećamo se sveže, a slatke kapi nektara kaplju u grlo i prouzrokuju osećanje blažene opijenosti.
Elemenat vishuddhija je etar, akasha. Meditiranjem na vishuddhi um postaje pročišćen i prazan,
oslobođen misli, kao akasha. Sposobnost da se neutrališe otrov, i unutrašnji i spoljašnji, je jedna od moći
koje su povezane sa vishuddhi. Na ovom nivou sva otrovna i negativna životna iskustva se mogu
apsorbovati i poretvoriti u stanje blaženstva.
Ovom chakrom, koja je povezana sa vigyanamaya koshom, započinje mentalni razvoj i ona je centar
ogovoran za našu sposobnost da primamo misaone vibracije drugih ljudi. Ona može da deluje kao
tranzistorski prijemnik, omogućavajući da se uskladimo sa mislima osoba koje su blizu ili daleko od nas.
Vishuddhi je takođe i centar za primanje zvučnih vibracija. Kada je vishuddhi pročišćena, čulo sluha
postaje veoma oštro, ne samo putem ušiju već i putem uma.
Vishuddhi je smeštena u nivou vratne jamice ili štitne žlezde. Njena vayu je udana, koja upravlja glasnim
žicama i drugim čulnim organima. Vishuddhi je poznata kao fontana mladosti. Yogički tekstovi tvrde da se
buđenjem ovog centra mogu ukloniti sve bolesti pa čak i da starac može ponovo da postane mlad. To
zbog toga što je nektar iz bindua tako moćan i koncentrovan oblik prane. On je u stvari izvor života. Bija
mantra vishuddhi chakre je Ham.
Ajna chakra
Ajna doslovno znači komandni centar ili centar za nadgledanje. Takođe je poznata i kao Guru-chakra. To
je ušće u kome se tri glavna nadija odnosno sile, ida, pingala i sushumna stapaju u jedan tok svesti i teku
naviše ka sahasrari. U dubokoj meditaciji, kada su sva čula isključena i uđe se u stanje shoonye,
praznine, Guru vodi aspiranta od ajne do sahasrare dajući mu upustva kroz ovaj centar.
Ajna je takođe poznata kao treće oko, oko Shive, ili oko intuicije, koje gleda unutra, a ne napolje. Često se
zove divya chakshu, božansko oko, ili gyana chakshu, oko mudorosti, zato što kroz ovaj centar duhovni
tragalac doživljava otkrovenje i uvid u skrivenu prirodu postajanja. To je nivo na kome se odigrava
direktna komunikacija um-umu, to su vrata kroz koja se ulazi u psihičku odnosno astralnu dimenziju.
Budući da je centar uma, ajna chakra predstavlja viši nivo svesnosti. Kada probudite ajnu počinjete da
stičete psihičke moći. Zato se kaže da ona podseća na čvor, koji se zove rudra granthi, čvor Shive. Ovaj
čvor simboliše vezanost za sopstvenu psihičku ličnost i siddhije koji prate buđenje ajna chakre. On
efikasno zaustavlja našu spiritualnu evoluciju dok ne prevaziđemo vezanost za psihičke fenomene i ne
razvežemo čvor.
Ajna se nalazi na vrhu kičmene moždine, u srednjem mozgu. Iako ne postoji na fiziološkom nivou, ona
odgovara epifizi koja je aktivna kod male dece ali poćinje da se degeneriše u vreme puberteta. Tačka-
okidač ajne, koja se nalazi u centru između obrva, poznata je kao bhrumadhya. To je važna žižna tačka za
prakse meditacije, koncentracije i vizualizacije.
Razvoj ajna chakre je veoma važan da bi se postigao uspeh u prana vidyi. Ukoliko ona nije razvijena do
određenog nivoa, prana se nikada ne može doživeti u obliku svetlosti. Vitija svetlosti obično se prvo vidi
u ajni ili bhrumadhyji, ili u chidakashu, prostoru svesti koji je direktno povezan sa ajnom.
U praksi prana vidye ajna deluje kao kontrolni centar za distribuciju prane. Ako se dobro razvije vizija
svetlost i u ajni, neće biti teškoća u vizualizaciji podizanja prane i njenog kretanja po celom telu. U
suprotnom, moramo da upotrebimo maštu i razmišljanje sve dok ne doživimo stvarno iskustvo.
Prana povezana sa ajnom je vyana vayu, sve-prožimajuća sila tattwa ili element je manas, um. To je
tačka u kojoj se um menja od grubog ka suptilnom, od spoljašnjeg ka unutrašnjem. Ajna je povezana sa
vigyanamaya koshom i njena bija mantra je Om.
Bindu visarga
Bindu se smatra vratima shoonye. On je prvobitni izvor iz koga se sve manifestuje i u koji se sve vraća.
To je tačka u kojoj se jednota prvi put deli u mnoštvo. U okviru bindua nalazi se evolutivni potencijal
bezbrojnih objekata univerzuma, matrica kreacije.
Ova chakra se nalazi na zadnjoj strani glave, u tački na kojoj hindu brahmini nose perčin ili shikku. Iako
je mala chakra, bindu je veoma važna u mnogim višim yogama uključujući i prana vidyu. Sahas rara,
najviša tačka ljudske evolucije, predstavlja kosmičku pranu, a cilj prana vidye je iskustvo kosmičke
odnosno univerzalne prane. Kada doživimo maha pranu, tehnike nam više nisu potrebne. Prenošenje će
se dešavati spontano, mišlju, pokretom, rečju ili pogledom.
Bindu, izvor kreacije, predstavljen je mladim mesecom i belom kapi nektara. Prema tantričkoj tradiciji, u
višim centrima gornjeg dela kore velikog mozga postoji malo udubljenje ili jamica u koju je izlučena
veoma mala kolićina tečnosti. U centru te tečnosti nalazi se malo ispupčenje ili tačka, nalik na ostrvo u
sred jezera. U pshiko-fiziološkom okvirima ova sićušna tačka se smatra bindu visargom.
U tantričkim i hatha yoga tekstovima zapisano je da bindu, mesec, stvara amrit, veoma opijajući nektar, a
da ga sunce troši. To znači da tokom normalnog života kapi nektara padaju u manipuru gde ih sagori
elemenat vatre. Zato što se amrit troši, patimo od tri boljke, jare ili starosti, vyadhi ili bolesti i mrityu ili
smrti.
Yoga i tantra koriste tehnike pomoću kojih možemo da obrnemo ovaj proces tako da amrit ne pada u
manipuru. Umesto toga, zadržimo ga u vishuddhi ili ga iz manipure vraćamo nazad u vishuddhi a zatim u
bindu. Na taj načim možemo da doživimo besmrtnost. Postojali su yogini koji su uspeli da usavrše ovo
stanje.
Sa evolutivne tačke gledišta trebalo bi shvatiti da u kosmičkoj prani leži hiranygarbha, materica kreacije,
i da je prva manifestacija kreacije bio nada ili zvuk. Prema tome, bindu je takođe i tačka u kojoj se mogu
čuti unutrašnji ili psihički zvuci.
Sahasrara
Sahasrara, sedište najviše svesti, nalazi se na brahmarandri odnosno temenu glave. Kaže se da je ona
najviši psihički centar, ali ona zapravo uopšte nije psihički centar zato što se nalazi izvan domena psihe.
Sahasrara je vrhunac progresivnog napredovanja kroz različite chakre. Ona je glavni prekidač koji
kontroliše buđenje svih chakri od mooladhare do ajne. Snaga chakri ne leži u samim chakrama već u
sahasrari. Chakre su samo prekidač, a čitav potencijal leži u sahasrari.
Sahasrara zapravo nije chakra, ona je sveukupnost, apsolut koji proizilazi iz stapanja kosmičke svesti sa
kosmičkom pranom.Kada kundalini shakti dospe u sahasraru, to je poznato kao sjedinjenje izmedju
Shive i Shakti. Sa ovim sjedinjenjem rađa se samo-realizacija, odnosno samadhi. U ovoj tački
individualna svest umire a rađa se univerzalna svest. Sahasrara se vizualizuje kao hiljadulatični lotos
koji se otvara u večnost. Ona je beskonačna, kao nepregledna blještava kupola. U fizičkom telu njena
tačka se nalazi na samom temenu glave i vizualizuje se da se odatle širi napolje u svim pravcima.
Sahasrara je povezana sa telom blaženstva ili anandamaya koshom.
„ Prana tela je mnogo suptilnija od jezgra atoma, a mi još uvek nismo u stanju da je zauzdamo“
Paramahamsa Satyananda
Dok mudre preusmeracaju pranu stvarajući određene kružne tokove u pranomaya koshi, bandhe je
preusmeravaju i skladište blokirajući njen tok u određenim delovima tela i time je primoravaju da teče ili
da se akumulira u drugim delovima. Bandha znači držati, stegnuti ili blokirati, što opisuje njene osnovne
funkcije. Izvesni delovi tela se stežu, taj čin masira, stumuliše i utiče na mišiće, organe, žlezde i nerve
koju su u vezi sa tim delom.
Kroz praksu bandhi mnogi fizički procesi mogu da se dovedu pod svesnu kontolu ili volju praktičara.
Kao i kod mudri taj fizički uticaj proteže se kroz pranomaya koshu u mnogo suptilnije koshe stvarajući
odgovarajuće mentalne efekte. Tako se i fizičko i mentalno rasipanje dovodi pod kontrolu.
A. Tri granthija
Tri bandhe jalandhara, uddiyana i moola koriste se u tehnikama pranayame, dok je četvrta maha
bandha kombinacija ove tri. Ove bandhe kontrahuju region grla, abdomena ili karličnog dna. Osim što
deluju na fizičkom nivou, kaže se da učestvuju i u eliminisanju tri granthija, glavnih blokada, odnosno
vezanosti sa kojima se sadhaka suočava. Tri granthija su:
Brahma granthi u moooladhara chakri koja stvara vezanosti za materijalne objekte, čulna
zadovoljstva i sebičnost.
Vishnu granthi u anahata chakri koji prouzrokuje robovanje drugim ljudima, emocionalnim
odnosima i vezivanje za psihička iskustva i emocionalne situacije.
Rudra granthi u ajna chakri koji predstavlja prepreke koje je snaga intelekta stvorila zajedno sa
vezanošću za siddhije i druga viša psihička iskustva.
Kroz praksu bandhi jača se prana da bi se odvezali, odnosno otpustili čvorvi veze, tako da sadhaka
postane slobodan i dosegne ono što leži izvan svih vezanosti.
E. Maha bandha
Maha bandha je moćna kombinacija sve tri bandhe – jalandhara, uddiyana i moola – koja pranu
usmerava unutra i povećava nivo energije za vreme unutrašnje svesnosti. Kada se izvodi sa unutrašnjim
zadržavanjem daha, maha bandha uključuje i jalandharu sa moola bandhom. Za vreme spoljašnjeg
zadržavanja daha, izvode se jalandhara, uddiyana i moola bandha. Oba metoda su ovde opisana.
Sedite u bilo koji meditativni položaj – udahnite lagano i duboko – zadržite dah unutra, zatim izvedite
jalandhara bandhu potom moola bandhu - držite dah i bandhe koliko vam je ugodno – zatim prvo
opustite moola bandhu, pa jalandhara bandhu i potom izdahnite – vežbajte pet rundi.
Zatim potpuno udahnite i izdahnite – zadržavajući dah spolja izvedite jalandhara, uddiyana i moola
bandhu, tim redom – dok držite maha bandhu, rotirajte svesnost od mooladhare preko manipure do
vishuddhi nekoliko puta – svaki put počnite od mooladhare – kada prestane da vam bude ugodno, opustite
moola bandhu, pa udiiyanu, pa jalandhara bandhu – neka vam glava bude potpuno uspravna pre nego što
udahnte – dopustite da vam se dah noramalizuje pre nego što počnete sa sledećom rundom – vežbajte do
pet rundi.
Napomena: Pre nego što počnete sa maha bandhom, treba da usavršite svaku od tri bandhe zasebno.
Ograničenja su ista kao i za tri bandhe.
Nauka disanja, kao i mnoga druga učenja imaju svoju ezoterijsku ili unutrašnju fazu jednako kao i svoju
egzoterijsku ili soljašnju. U vazduhu se nalazi supstanca ili princip iz koje proizlazi sva aktivna vitalnost i
život. Ta silu naziva se prana. Reč prana na sanskrtu znači "stalno kretanje", ali znači i „apsolutna
energija". Pranu možemo shvatiti kao aktivan princip života, kao energetski princip koji se manifestije u
svim živim bićima i koji ih čini različitim od neživih stvari. Nalazi se u svim životnim formama, od
amebe do čoveka, od najelementarnijeg oblika vegetativnoga života pa do najviših formi animalnoga
života. Prana je sveprožimajuća. Nalazi se u svemu onome što sadrži život. S obzirom da prana odgovara
atomima ili grupama atoma koji formiraju telo, nakon dezintegracije i raspadanja na svoje izvorne
elemente svaki atom odnosi dovoljnu količinu prane te je sposoban da stvara nove kombinacije.
Neiskorišćena prana vraća se velikom, neiskorišćenom skladištu iz kojega je potekla. Prana je naziv
kojim označavamo univerzalni princip, koji je suština svog kretanja, sila ili energija koja se može
ispoljavati u gravitaciji, elektricitetu, kretanju planeta ili u svim živim oblicima, od najviših do najnižih.
Može se nazvati dušom sile i energije u svim njenim formama; taj princip koji djeluje na određeni način
izaziva tu formu aktivnosti koja prati život. Univerzalni princip se nalazi u svim formama materije, a ipak
nije materija. Nalazi se u vazduhu, ali nije vazduh niti je to jedna od njegovih hemijskih komponenti.
Biljni i životinjski svet udiše ga zajedno sa vazduhom. Kada prane ne bi bilo, životinje i biljke bi umrle
uprkos disanju. U telo se unosi zajedno sa kiseonikom, a ipak nije kiseonik. Prana se nalazi u
atmosferskom vazduhu i prodire tamo gde vazduh ne može. Kiseonik važnu ulogu u održavanju
animalnoga života. Ugljen-dioksid ima sličnu ulogu u biljnom svetu, dok prana ima posebnu svrhu u
ispoljavanje života odvojenu od fiziološkoga delovanja. Stalno udišemo vazduh ispunjen pranom i stalno
izdvajamo pranu iz vazduha prilagođacajući je našim potrebama. U atmosferskom vazduhu prana se
pronalazi u svom najslobodnijem stanju. Kada je vazduh svež i čist, prane ima u izobilju te je lakše
uzimamo iz takvog vazduha nego iz bilo kog drugog izvora. Uobičajenim disanjem apsorbujemo i
izdvajamo normalnu količinu prane, ali kontrolisanim i regulisanim disanjem (yoga disanje) u mogućnosti
smo da uzmemo veću količinu prane koja se zatim skladišti u mozgu i živčanim centrima i koristi prema
potrebi. Pranu možemo sačuvati na jednaki način kao što u akumulatoru ili bateriji čuvamo električnu
energiju. Yogin zna da određenim načinom disanja stvara određeni odnos uzimanja i čuvanja prane, pa je
može koristiti u skladu sa svojim potrebama. Na taj način osim tela i mozak može primiti povećanu
energiju. Rezultat toga je razvijanje pritajenih sposobnosti i postizanje psihičkih moći. Onaj ko je
savladao način za pruzimanje i čuvanje prane, bez obzira čini li to svesno ili nesvesno, često zrači
vitalnošću i snagom koju osećaju oni koji s njim dolaze u kontakt. Takva osoba može podeliti svoju snagu
sa drugima.
Kiseonik iz vazduha u plućima preuzima krv i dalje se prenosi cirkulatornim sistemom. Pranu iz
vazduha uzima pranični sistem. Isto kao što se krv zasićena kiseonikom prenosi u sve delove tela,
izgrađujući ih, i prana se dovodi u sve delove praničnog sistema i doprinosi snazi i vitalnosti.
Razmišljamo li o prani kao o aktivnom principu onoga što nazivamo vitalnošću, bićemo u stanju da sebi
predstavimo jasniju ideju o važnosti uloge koju ima u našim životima. Ako se setimo da velik deo prane
koju čovek koristi dolazi iz udahnutog vazduha, važnost pravilnog disanja postaje puno razumljivija.
ŽIVČANI SISTEM
Iako se prana ne prenosi putem živčanog sistema, ovde ćemo dati pregled njegovog
funkcionisanja, jer je on najsličniji načinu prenošenja prane, te može pomoći u pokušaju razumevanja
ovog fenomena.
Živčani sistem je podeljen na dva velika dela, na cerebrospinalni i simpatički. Cerebrospinalni
sistem se sastoji od mozga i kičmene moždine i onih živaca koji iz nje izlaze. Ovaj sistem upravlja onim
funkcijama života koji su poznati kao volja, osećanja i drugo. Simpatički sistem uključuje sve delove
živčanog sistema koji prožimaju unutrašnje organe. Kontroliše procese kao što su rast, varenje i slično.
Cerebrospinalni sistem je odgovoran za vid, sluh, miris, dosir i drugo. Odgovoran je za kretanje i
razmišljanje - za ispoljavanje svijesti. Mozak je izgrađen od velike mase živčanog tkiva. Sastoji se od tri
dela: velikog mozga (cerebrum) koji zahvata gornje, prednje, srednje i zadnje delove lobanje; malog
mozga (cerebellum) koji zahvata donje i zadnje delove lobanje i produžene moždine (medulla oblongata)
koja je prošireni početak kičmene moždine (medulla spinalis) a koja se nalazi ispod maloga mozga. Veliki
mozak je organ razuma koji se ispoljava intelektualnim aktivnostima. Mali mozak regulše ravnotežu i fine
pokrete. Iz proširene moždine i velikog mozga polaze kranijalni živci koji inerviraju torakalne i
abdominalne organe. Kičmena moždina zahvata srednji kanal kičme. To je dugačak svežanj živčanog
tkiva iz kojeg polaze živci u razne dijelove tijela. Simpatički živčani sistem sastoji se od dvostrukog niza
ganglija smeštenih uz kičmenu moždinu i ganglijskih grupa u glavi, vratu, grudnoj i trbušnoj šupljini
(ganglja je gruupa živčanog tkiva koja uključuje i nervne ćelije). Međusobno su ganglije povezani
živčanim vlaknima, ali su takođe povezani s cerebrospinalnim sistemom motoričkim i senzibilnim
živcima. Iz ganglija polaze mnogobrojni spletovi živaca koji se račvaju po čitavom telu. Parasimpatički
sistem (autonomni ili vegetativni) kontroliše one procese u organizmu koji nisu pod uticajem naše volje:
cirkulacija, disanje, probave i drugi. Snaga ili energija koja se od mozga živcima prenosi u sve delove tela
naziva se živčani impuls. Bez te „živčane energije" srce ne može da kuca, krv ne može da teče, pluća ne
mogu da dišu, različiti organi ne mogu da rade. No, u vezi sa karakteristikama i ulogom živčanog sistema,
solarni pleksus je najvažniji njegov deo, to je neka vrsta mozga sa vrlo važnom funkcijom u ljudskom
organizmu. Solarni pleksus se nalazi u epigastričkoj regiji, iznad pupka s obe strane kičme. Sastoji se od
bijele i sive moždane mase slične onoj koja gradi veliki mozak čoveka. Kontroliše glavne unutrašnje
organe, a njegova uloga je znatno veća od one koja mu se obično pridaje. Yogini solarni pleksus smatraju
velikim srednjim skladištem prane. Naziv „solarni" odlično je upotrebljen za taj „mozak", jer on zrači
snagu i energiju svim delovima tela, pa čak i velikom mozgu.
U yogi, koncept prane je zasnovan na naučnim osnovama. Kada govorimo o prani ne mislimo na dah,
vazduh, niti kiseonik. Govoreći precizno i naučno, prana predstavlja izvornu životnu silu. Prana je
sanskritska reč sastavljena od slogova „pra“ i „an“. An znači kretanje a pra je prefiks koji znači stalno.
Prema tome, prana znači stalno kretanje. Ovo stalno kretanje počinje čim smo začeti u majčinoj utrobi.
U fizičkom telu postoje dve vrste energije. Jedna je poznata kao prana shakti, a druga kao manas ili
chitta shakti. Prana shakti predstavlja vitalnu energiju ili dinamičnost, dok manas shakti predstavlja
mentalnu energiju. To znači da bi u svakom organu tela trebalo da postoje dva kanala koji mu dovode
energiju. Moderna fiziologija, pored simpatičkog i parasimpatičkog sistema, opisuje još dve vrste nervnog
sistema, senzorni ili informacioni sistem i motorni sistem. Ova dva sistema su međusobno povezana u
svakom organu tela. Na isti način, svaki organ se snabdeva mentalnom i praničnom energijom.
Energetska mreža
Putevi pranične struje koji teku celim telom zovu se nadi. Termin nadi treba da se shvati na pravi način.
Nervi i nadi su dve različite stvari. Nervi se odnose na fizičko telo, dok se nadi odnose na pranično,
vitalno telo i na suptilnije koshe. Nadi treba da se shvate kao dešavanje, proces, nešto što je u stalnom
kretanju. Nadi obezbeđuju energiju i deluju u sklopu nepregledne komunikacijske mreže sastavljene od
vlaknastih veza koje nose pranu napred i nazad, u svim pravcima.
Prema yogičkim tekstovima postoji 72000 ili više nadija kroz koje se prana i svest raspoređuju po celom
telu. Od 72000 nadija deset je glavnih a od tih deset tri su najvažnija. Ta tri nadija su ida, pingala i
sushumna. Ida nadi je kanal mentalne energije, pingala nadi je kanal vitalne energije a sushumna nadi
je kanal spiritualne energije.
Ova tri nadija polaze od mooladhara chakre koja je smeštena u perineumu ili grliću materice. U
pranayami učimo da upravljamo tokom ovih nadija u različitim smerovima. Za potrebe prana vidye,
buđenje ili podizanje prane iz mooladhare odigrava se kroz pingala nadi. Pingala od mooladhare kreće
udesno i ukršta se sa idom u svakoj chakri celim putem do ajne. Ida teče ulevo od mooladhare.
Posle mooladhare nadi prolaze kroz pet chakri. Prva je swadhisthana koja se nalazi na repnoj kosti ili
kokcigealnom pleksusu, i tu pingala prelazi na levu stranu. Druga je manipura koja leži iza pupka na
unutrašnjem zidu kičmenog stuba.Tu, u solarnom pleksusu, pingala skreće udesno.Treća je anahata,
smeštena na unutrašnjem zidu kičmenog stuba direktno iza srca. Ovde, u kardijalnom pleksusu, pingala
prelazi na levu stranu. Četvrta je vishuddhi koja se nalazi iza grlene jamice, u cervikalnom pleksusu, gde
pingala prelazi na desnu stranu. Peta je ajna chakra koja je smešten u produženoj moždini u srednjem
mozgu , gde se pingala završava.
I ida nadi na sličan način prelazi na drugu stranu u svakoj chakri, ali u suprotnom smeru. Sushumna nadi
se ne ukršta već prolazi pravo kroz centar svake chakre. Sushumna je kontrolni nadi koji je trenutno
potpuno uspavan. Ida i pingala su polu-aktivni, nekada radi jedan, a nekada drugi. To se dešava zbog
bazične neravnoteže u praničom sistemu. Fiziološki, funkcija ovih nadija odražava se na tok daha u
nozdrvama. Ako posmatrate tok daha uvidećete da je u jednomo periodu desna nozdrva protočnija od leve
ili leva može da bude čak potpuno zatvorena, ukazujući na povećanu aktivnost pingale. Nakon izvesnog
vremena ritam se menja; leva se otvara a tok se kroz desnu smanjuje ili je blokiran tako da se udah i izdah
odvijaju kroz levu nozdrvu ukazujući na povećanu aktivnost ide. Nekada su obe nozdrve otovorene u
prohodne što ukazuje na to da je sushumna aktivna.
Kada je desna nozdrva dominantna kažemo da je pingala aktivnija od ide. Smatra se da je pingala nadi
provodnik prane chakti, vitalne ili solarne energije. Kada je ona aktivna može da postoji osećanje
dinamičnosti, fizičke energije ili ekstrovertnosti(simpatikus). Kada leva nozdrva radi kažemo da je ida
aktivnija. Ida nadi je provodnik manas shakti, mentalne ili lunarne energije. Kada ida teče može da
postoji osećanje unutrašnje smirenosti, sanjarenja, i mentalne aktivnosti(parasimpatikus).To je uglavnom
pasivna energija i osoba teži da bude introvertnija u to vreme.
Kada obe nozdrve teku zajedno kažemo da je sushumna aktivna. Sushumna je provodnik mahaprane,
spiritualne energije kundalini. Kada sushumna teče može da postoji osećanje duhovne smirenosti i
stabilnosti. Meditativna stanja mogu spontano da nastupe bilo gde da se nalazite, čak i dok vozite kola
usred saobraćajne vreve. Kada sushumna teče, smatra se da je najvpovoljnije vreme za svaku vrstu
sadhane, bilo koncentraciju ili meditaciju, buđenje prane, chakri ili kundalini.
Pet prana
Prema yogi, pranično telo, sačinjeno od individualne prane i mreže nadija koji provode pranu, podeljeno
je na pet glavnih područja pod-prana. One se jednim imenom zovu pancha prane: prana, apana,
samana, udana i vyana. Ovih pet prana funkcionišu u vezi sa pet nižih chakri i različitim nadijima. Ne bi
ih trebalo shvatiti kao zasebna ispoljenja prane, već kao različite funkcije, ili područja funkcija, jedne
jedine prane ili mahaprane.
Pod-prana koja se u ovom kontekstu zove prana, ne ozbnačave svukupnu pranu, već pripada određenom
delu tela između grkljana i vrha dijafragme. Ona kontroliše rad srca i pluća, i sve aktivnosti koje se
odigravaju u grudnom predelu, kao što su disanje, gutanje i cirkulacija krvi. To ispoljavanje prane
doživljava se u obliku svetlosniih čestica koje se kreću na gore.
Druga manifestacija prane je apana, koja je smeštena u karličnom predelu između pupka i perineuma.
Apana kontroliše funkcije bubrega, bešike, creva i ekskretorne i reproduktivne organe. Odgovorna je za
izbacivanje gasova, vetrova, fekalija, urina i fetusa za vreme porođaja. Apana se doživljava u obliku
svetlosnih čestica koje se kreću nadole.
Teća manifestacija prane je samana. Reč samana izvedena je od reči saman, što znači jednak ili
uravnotežen. Samana se nalazi izneđu pupka i grudnog koša , između dve suprotne sile prane i apane,
tako da unekoliko deluje kao balans ili stabilizator ovih sila. Samana aktivira i kontroliše digestivne
organe i njihovu sekreciju. Odgovorna je za varenje i asimilaciju hranljive materije. Samana se doživljava
kao poprečno kretanje svetlosti, slično njihanju klatna koje se brzo kreće, s desna na levo i s leva na
desno.
Četvrta manifestacija prane je udana. Ova prana locirana u ekstremitetima: rukama, nogama i glavi.
Udana je odgovorna za sve čulne organe i organe delanja. Ona kontroliše simpatički i parasimpatički
nervni sistem. Doživljava se kao kružni tok svetlosti niz ruke i noge, i nagore kroz glavu.
Peta manifestacija prane je vyana. Ova vitalna sila prožima čitavo telo i deluje kao rezervna energija. Ona
pomaže svim drugim pranama kojima je potrebno dodatno pojačanje. Reguliše i usklađuje sve pokrete
mišića i drugih prana.
Zajedno sa pet glavnih prana, postoji i pet sporednih ili upa prana. Naga je odgovorna za podrigivanje i
štucanje. Koorma otvara oči. Krikara izaziva glad i žeđ. Devadatta je odgovorna za zevanje.
Dhananjaya je odgovorna za raspadanje tela posle smrti.
LINIJA VODILJA
U nameri da ostvari potpunu dobrobit nauke o pranayami, svako ko želi da otpočne sa pranayama
sadhanom treba da potraži vođstvo valjano kvalifikovanog učitelja yoge. Tada će zadovoljavajući
napredak biti osiguran.
Svako može da radi neku vrstu pranayame, ali dok ne budete spremni, treba obratiti pažnju da se počne
polako i da se ne žuri sa težim vežbama. Telo – pluća, srce, nervi, itd., prirodno je snažno, a propisanom i
umerenom praksom pranayame postaje snažnije. Ipak ako preterate i iscrpite telo i unutrašnje organe, oni
će oslabiti, a možda će se i oštetiti. Dakle, potrebna je posebna pažnja i obazrivost za vreme vežbanja da
se ne diše na silu, da se ne produžava kumbhaka preko granice prijatnosti, da se ne forsira disanje,
telo, ili um. Ne pokušavajte da radite naprednu pranayamu koja prevazilazi vaše trenutne
mogućnosti.
Strpljenje i istrajnost su neophodni u spiritualnom životu, a samim tim i u vežbanju pranayame. Svakako
ćete dostići svoj cilj, ali za to treba vremena. Zato nemojte biti frustrirani ukoliko ne možete da postignete
određeni odnos kumbhaku ili broj ciklusa; za usavršavanje samo jedne pranayame mogu vam biti
potrebni meseci ili čak godine. Vi napredujete sve vreme, ali pošto ne možete objektivno da sagledate
svoj napredak, može vam se učiniti da se ništa ne dešava. Ipak, budite sigurni da se dešava, kako na
suptilnom tako i na grubim nivoima.
A. Asana
Odgovarajuća asana (sedeći položaj) je obavezna. Ona omogućava uspešnost disanja kao i sposobnost
da ostanete u udobnom položaju za vreme prakse. Učeniku se savetuje da ovlada najmanje jednom
pozicijom za sedenje dok uči prve korake u pranayami. Loš položaj ometaće i koncentraciju i tehniku.
Osnovno što se zahteva je uspravan, udoban položaj tela, tako da se disanje odvija neometano i da mogu
da se oslobode pranične sile.
B. Mesto
Vežbajte u dobro provetrenoj (ali ne izloženoj promaji), čistoj i prijatnoj sobi. Nikad nemojte da radite
pranayamu u zagušljivoj, zadimljenoj ili prašnjavoj prostoriji. Ukoliko vežbate na otvorenom, potrudite
se da radite na čistom vazduhu, da biste izbegli zagađenje. Mesto treba da je donekle izolovano, daleko
od ljudi, buke i uznemiravanja, i treba da je čisto i ugodno. Izbegavajte vežbanje na suncu i vetru.
C. Čistoća
Lična čistoća je naravno obavezna za svaku spiritualnu praksu. Ako niste u mogućnosti da se celi
okupate, operite ruke, lice i noge. Dobro se razbudite pre nego što otpočnete sadhanu. Kaže se da ritualno
čišćenje takođe pomaže čišćenu uma.
V. Vreme
Rano jutro je najbolje vreme za praksu. Vreme brahmamahurtha (dva ili tri sata pre izlaska sunca) je
najbolje vreme za bilo koju spiritualnu sadhanu, pošto su tada vibracije atmosfere najčistije. Telo je tada
odmorno i um ima vrlo malo impresija u poređenju sa njegovim stanjem na kraju dana. Sumrak je takođe
pogodno doba dana. Pre odlaska na spavanje možete da radite umirujuće pranayame, ali ne i prakse koje
vas pune energijom i koje ne vode u san. Većinu pranayama ne treba da radite po vrućini Pranayama ne
sme da se radi posle jela. Sačekajte tri do četiri sata posle jela pre nego što počnete sa vežbanjem.
Pokušajte da vežbate pranayamu svakog dana u isto vreme i na istom mestu. To izgrađuje pozitivnu i
spiritualnu vibraciju, a redovnost vam daje unutrašnju snagu i volju.
E. Redosled
Radite prakse pranayame posle asana (ali posle dinamičnih asana, lezite u shavasani pet ili deset
minuta), a pre meditativnih praksi.
F. Telesni uslovi
Ako ste godinama potpuno zapostavljali svoje telo, u početku će vam neke prakse biti teške. Međutim,
ako počnete od samog početka, lagano nastavite izvođenje asana pre pranayame, vodite jednostavan i
više uravnotežen život, i imaćete ogromne koristi.
Bešika i creva treba da se isprazne pre započinjanja pranayame. I stomak takođe treba da je relativno
prazan. Ne brinite ako imate zatvor pošto će on verovatno nestati posle nekoliko praksi asana i
pranayame. Ipak, kada počnete da vežbate pranayamu može doći do malog zatvora i smanjenja količine
urina koji se izbacuje. U slučaju tvrde stolice, prestanite da uzmate so i začine i pijte mnogo vode. Ako
uopšte nemate stolicu, prestanite sa pranayamom na nekoliko dana i pređite na dijetu sa pirinčem i
kiselim mlekom.
Nikada nije preterano naglasiti da ne treba da bude nikakvog naprezanja u toku praksi pranayame.
Zadržavanje daha treba da radite samo onoliko koliko vam je ugodno. To je veoma važno pošto su pluća
veoma osetljiv organ i bilo kakva zloupotreba može lako da ih povredi.
Telo možete da pokrijete čaršavom ili ćebetom kad je hladno, a i da se zaštitite od spoljašnjih
uznemiravanja kao što su, recimo, insekti. Savetuje se da ne nostite i ne sedite na materijalima načinjenim
od sintetičkih vlakana. Najbolja su prirodna vlakna kao što su pamuk ili vuna. Sintetički materijali
odbijaju negativne jone, a mi želimo da prikupumo baš negativne jone. U stvari sintetička vlakna privlače
pozitivne jone koji ne doprinose zdravlju, ni pranayami i ponašaju se kao štit, sprečavajući upliv
negativnih jona u telo.
G. Nos
Pošto disanje počinje nosem i pošto je dah u nozdrvama usko povezan sa mnogim suptilnim
uravnoteženostima u sistemu telo/um, treba da se obrati pažnja omogućavanju njegovog uspešnog rada.
Pokušaj da se radi pranayama dok imate hronične ili akutne nazalne smetnje, biće, najblaže rečeno,
frustrirajuće.
Disanje uvek treba da se odvija kroz nos, osim u pranayamama kao što su sheetkari. To je osnovni organ
u nizu respiratornih organa. Pustite da nos zauzme svoje odgovarajuće mesto u disanju. Koristi su ne
samo na grubom, fizičkom nivou, već i na suptilnom nivou.
Nosna duplja treba da se redovno čisti shatkarmama kao što su jala neti i sutra neti. To će omogućiti
uspešan rad nozdrva i povećati osetljivost na delovanje daha i prane.
Redono čišćenje će povoljno delovati i na začepljenja nosa prouzrokovana oboljenjima kao što su
prehlada i polanska groznica. Ipak, ne preporučujemo da radite pranayamu za vreme bilo kakve bolesti. U
to vreme je bolje prekinuti sadhanu i odmoriti se dok vam se zdravlje ne povrati.
H. Širenje nozdrva
Svesno kontrolisanje nozdrva za vreme pranayame omogućiće vazduhu da u telo uđe lakše, u većoj meri
i ravnomernije raspoređeno. U toku prakse treba da ste veoma svesni nozdrva. Umesto da ih smatrate
samo rupama ili otvorima, svesnom kontrolom one mogu doprineti većoj kontroli celog respiratornog
sistema.
Svesna kontrola nozdrva zahteva vežbanje, pošto se normalno nozdrve jedva pomiču, ako se uopšte
pomiču, za vreme disanja. Idealno bi, ipak, bilo da se nozdrve šire prema spolja, a da se prilikom
izdisanja opuštaju i vraćaju nazad u svoj prirodni položaj.
Širenje nozdrva je važan deo pranayame posebno u bhramari, samavritti i nadishodhana pranayami.
Sama ta jednostavna praksa će vrlo delotvorno olakšati unošenje prane u telo i istovremeno povećati
količinu unetog vazduha i do deset procenata.
I. Hrana
“Hrana jednog čoveka, otrov je za drugog.” Nema ni jedne hrane koja je dobra ili loša. O hrani se može
razmatrati tako što se podeli u tri osnovne grupe: tamasičnu – koja proizvodi letargiju, tupost, bolest;
rajastičnu - koja stvara uzbuđenje i strast; sattwičnu – koja stvara balans I dugovečnost, to jest, dobro
zdravlje.
Za većinu pranayama praksi pogodna je dijeta sa dobro izbalansiranim odnosom proteina, ugljenih
hidrata, masti, vitamina i minerala. Sveža hrana je najbolja; ambalažirana i prerađena hrana treba da se
izbegava, pošto u njoj gotovo da nema prane. Najkorisnija hrana je kombinacija žitarica, svežeg voća i
povrća uz malo mlečnih proizvoda, ako je potrebno.
Jedite uvek umereno. Pravilo broj jedan yogija je: pola stomaka napunite hranom, jednu četvrtinu
vodom, a jednu četvrtinu ostavite praznu. Vežbanje pranayame na prazan stomak obezbedjuje da prana
vayu ne bude usredsređena na grubi process varenja i da može da se upotrebi za pokretanje mnogo
suptilnijih delovanja.
Pored toga, hrana u stomaku pritiska dijafragmu i pluća, pa duboko disanje plućima postaje otežano.
Ako radite intenzivnu pranayama sadhanu, ne bi trebalo da pušite duvan ili kanabis, niti da uzimate bilo
koji drugi narkotik ili halucinogene droge.
J. U trudnoći
Za vreme trudnoće, kada se diše za dva čoveka, pranayama će biti od velike koristi. Žene su mnogo
senzitivnije i brže reaguju na pranu u ovom periodu kada gaje novi život u svojoj utrobi, tako da ma koja
vežba pranayame može biti samo blagotvorna. Pojačano disanje će posteljici obezbediti obilno
snabdevanje kiseonikom, a tehnike kao što su bhastrika i kapalbhati su korisne za vreme samog porođaja.
Uravnotežavajuće pranayame takođe će pomoći majci da postigne ravnotežu između sopstvenih potreba
i potreba deteta.
Naravno, ništa ne treba da se forsira, prakse treba da su u okviru majčinih mogućnosti, a kumbhaka treba
da se smanji. Uddiyana bandha ne sme da se radi.
K.Kontinuitet u praksi
Jedan od najvažnijih aspekata u razmatranju bilo kakve discipline je redovnost. To znači držati se
ispravnog ili jednostavnog načina življenja, a isto tako i redovno raditi vežbe pranayame. Ako vam se
život sastoji od kasnog leganja i ustajanja i ako preterujete sa hranom, pićem i ostalim sličnim navikama,
tada ćete nešto morati da promenite.
Pravilno shvaćene prakse pranayame, vemenom će dovesti do napretka. Početnici treba da rade
pripremne vežbe da bi prešli na naprednije nivoe. Tada redovnost u vežbanju postaje važna, ne samo sa
stanovišta povećanja psiholoških sposobnosti, već takođe i za navikavanje tela i uma na povećanje
pranične snage. To je spor i stabilan proces, i student nikada ne bi trebao da žuri.
Ako se iz nekog razloga ne primer, bolesti i sl. redovan program pranayame prekinuo, ne bi trebalo da
nastavite vežbanje na nivou na kome ste prestali da vežbate. Preporučljivo je vratiti se na prethodni
stadijum praksi, odakle program može da se nastavi sa nivoa koji je ugodan.
M. Tradicionalni saveti
U mnogim tekstovima iznete su prepreke u sadhani kao i načini za njihovo otklanjanje. U Patanjalijevim
„Yoga sutrama“(glava I, sutra 30-35), data je opširna definicija tih prepreka u yogi, što se svakako odnosi
i na pranayamu. Postoji devet razornih sila svesti: tupost, sumnja, odlaganje, lenjost, žudnja, pogrešno
opažanje, nesposobnost dostizanja finijih stupnjeva i nestabilnost. Ove sile imaju prateće simptome kao
što su bol, depresija, drhtavica i aritmično disanje.
Metode koje se u tim slučajevima preporučuije su: praksa koncentracije po jednom principu, razvijanje
pozitivnih vrlina prijateljstva, samilosti, radosti, odnosno ravnodušnosti; ili izdisanje i zadržavanje daha.
Pomoću ovih praksi čovek može da kontroliše um.
Patanjali takodje opisuje osam progresivnih stupnjeva raja yoge: yama, niyama, asana, pranayama,
pratyahara, dharana, dhyana i samadhi. Yame se sastoje od nenasilja (ahimsa), istinoljubivosti (satya),
poštenja (asteya), kontrole čula (brahmancharya) i neposedovanja (aparigraha). Niyame su čistota
(sancha), zadovoljstvo (santosha), odricanje (tapasya), samoposmatranje (swadhyaya) i svesnost o višoj
svesti (Ishwar-pranidhan). Asana znači da ste u stanju da se zadržite u stabilnom fizičkom položaju. Sve
tri (yama, niyama i asana) se smatraju preduslovima za suptilnije stupnjeve pranayame.
U delu „Shiva samhita „ (glava 3, stih 33-37), ukazuje se na različite prepreke kao i na sredstva za
njihovo prevazilaženje. Među stvarima kojih treba da se odreknete su: kisele, opore supstance, ljuti
začini, so, senf i gorke supstance. Treba izbeći previše šetanja, pričanja, jedenja i gladovanja, to jest,
trebalo bi se pridržavati umerenosti. Preporučuju se yame i niyame, kao i strpljivost, postojanost,
opraštanje, skromnost i služenje guruu. Pranayama ne treba da se radi odmah nakon jela, niti ako je neko
mnogo gladan.
Osnovni su umerenost, ravnoteža i zdrav razum u odnosu na vaše unutrašnje i spoljašnje razmišljanje i
življenje. Postoji mnogo korisnih saveta, ali nijedan nije vredniji od saveta vašeg sopstvenog gurua.
OSNOVNE METODE DISANJA
Razmatrajući sam čin disanja započećemo s mehanikom pokreta koja se odvija na slijedeće načine:
elastičnim pokretima pluća i baze grudne šupljine u kojoj su smeštena pluća. Grudna šupljina je deo tela
koji se nalazi između vrata i trbušne šupljine (abdomena). U toj šupljini nalaze se dva velika organa: srce
i pluća. Prostor je ograničen kičmom, rebrima, grudnom kosti i dijafragmom. Ukupan broj rebara je
dvadeset i četiri. Pružaju se sa svake strane kičme. Gornjih sedam pari rebara nazivaju se „pravim
rebrima" i direktno su pričvršćena na grudnu kost. Donjih pet pari nazivaju se lažnim rebrima ili
pokretnim rebrima zbog toga što nisu učvršćena poput gornjih. Gornja dva para rebara povezana su
hrskavicom dok je preostala rebra nemaju. Njihovi prednji krajevi su slobodni. Za vreme disanja rebra
pokreću dva površna mišićna sloja poznata kao međurebarni mišići. Dijafragma je mišić koji odvaja
grudnu od trbušne šupljine. Za vreme udaha mišići šire pluća te se na ovaj način stvara vakum u koji ulazi
zrak.
Različite fizičke i mentalne smetnje mogu često nepovoljno da utiču na sposobnost pravilnog disanja.
Mnogi ljudi ne dišu valjano, a nisu ni svesni toga. Valjano disanje je blagoslov budući da ono donosi
korenito poboljšanje čitavog našeg fizičkog i mentalnog zdravlja. Dah je suštinski povezan sa našim
zdravstvenim stanjem, a nepravilno disanje često će odražavati različite smetnje tela i uma. Svrha ovog
poglavlja je da naviku ispravnog disanja uvede u svakodnevni život i da poboljša tehnike za pranayama
praksu.
Sve do sada smo istraživali tri sastavna dela kompletnog disanja – abdominalno, torakalno i klavikularno.
Činjenica je da ceo mehanizam disanja uključuje veoma kompleksno uzajamno dejstvo mišića, rebara i
potpornog tkiva, pa je odvajanje ta tri elelemeta prilično teško, posebno torakalnog i klavikularnog
disanja. U svakodnevnom životu izloženi smo raznovrsnim situacijama koje zahtevaju odgovarajuće
fizičke i mentalne odgovore. To se opet odražava na promenu načina disanja tako šte se prave brojne
kombinacije intenzitea ova tre mehanizma disanja.
Ipak, da bismo iskusili čitav opseg svakog od ova tri načina disanja, upražnjavamo praksu potpunog yoga
disanja. Ono pospešuje provetravanje pluća, a pruža nam i brojne druge fizičke i suptilne koristi dubokog,
potpuno kontrolisanog disanja. Koliko smo u stanju da uspostavimo veću kontrolu nad finijim detaljima
procesa disanja, to više postaje moguće da kontrolišemo finije pojedinosti mentalnog procesa.
Yoga disanje započinje udahom uz pokretanje dijafragme nadole do krajnje mogućeg stepena. To je
propraćeno potpunim torakalnim, pa zatim klavikularnim udisanjem. Izdisanje je potpuno obrnuto ovom
procesu, uz kombonovanje dijafragmalnog i torakalnog kompresovanja pluća da bi se potpuno izbacaio
vazduh.
Pluća se maksimalno istežu i prilikom udaha i prilikom izdaha. Udisanje počinje u donjim režnjevima
pluća, a završava se u gornjim. Izdisanje je obrnutim redom. Sa svakim dahom kioje se izbacuje iz pluća,
izbaci se i sav ustajalu vazduh, a sa sledećim dahom se unosi svež vaduh u sve delove pluća.
Da biste ovladali yoga disanjem podrazumeva se da sve aspekte mehanizma disanja držite pod kontrolom
svesnog uma, a taj mehzanizam se može voljno kontrolisati. To ne znači da treba stalno da praktikujete
yoga disanje. Njegova svrha je da se postigne kontola, isprave loše navike disanja i poveća dotok
kiseonika kada je to potrebno, a ono se takođe preporučuje i kod mnogih praksi pranayame.
Paramahamssa Satyananda
Svaki od tri elementa pranayame: pooraka, rechaka i kumbhaka, mogu da se kontrolišu na razne načine.
Povećanjem stepena kontrole nad svakim od ovih elemenata disanja, može da se postigne mnogo više
koristi od pranayama praksi.
Kontrola daha znači promeniti:
1.Trajanje udaha, izdaha i zadržavanje daha
2. Dubinu udaha
3. Snagu udaha i izdaha
Trajanje se odnosi na vreme kada počne da se izvodi kompletno udisanje, izdisanje ili zadržavanje daha.
Dubina udaha se odnosi na stepen širenja ili skupljanja pluća. Snaga podrazumeva koliko se naprežu
mišići da bi proizveli udah i izdah ili produžili zadržavanje daha.
Kod naprednijih pranayama tehnika zahteva se produženo disanje i zadržavanje daha. Neophodno je da
napredujete ugodno i bez naprezanja i potrebe da udahnete između udisaja. Otuda je potrebno da se
uporedo sa trajanjem daha poveća i dubine udaha, da bi se obezbedila potrebna količina kiseonika, dok je
shodno tome potrebno smanjiti snagu daha kako bi se smanjio gubitak kiseonika i napetost u telu.
Da biste postepeno povećali kapacitet daha, preporučujeuse tehnike koje slede.
Napomena: U ovom trenutku želimo ponovo da vas podsetimo da u opisanim tehnikama nikako ne treba
da se naprežete. Ako osetite da vam je dah kratak, da vam se javlja vrtoglavica ili nesvestica –
PRESTANITE!i proverite svoju tehniku sa učiteljem yoge.
A. Ritmično disanje
Ritam disanja nikada nije ujednačen nego se stalno menja u zavisnosti od zahteva tela i uma. Ritam
disanja se u toku dana neprestano menja i to obično bez našeg znanja.
Ritmično disanje donosi mir našem umu i emocijama. Može da se upotrebi u bilo koje vreme da bi se
stabilizovao um u periodima napetosti i nemira.Telo i um reaguju pozitivno na pravilno, ritmično disnje.
B. Produženi izdah
Udisanje je aktivan proces a izdisanje pasivan. Izdisanje je s toga pasivna reakcija, pokret opuštanja ili
stanje mirovanja. Veoma je važno da ovo zapamtite pošto ćete postepenim produžavanjem izdaha moći da
naučite značaj opuštanja – to će vam doneti očigledne koristi i na fizičkom i na mentalnom planu. Dok
produžavamo izdah trudimo se da što više zategnemo abdominalne mišiće, što ih čini jačim.
Produžavanje izdaha takođe utiče na smanjivanje bola. Uočite kako plakanje deluje po istom principu.
Kada čovek jeca, izdah se produžava u kratkim praskavim izdasima što je način na koji priroda ublažava
bol, kako fizički tako i mentalni. Ova jednostavna praksa pomoći će vam u trenucima stresa kao i u
praksi klasičnih pranayama sa povećanim odnosom.
Lezite u shavasanu ili sedite u udoban položaj sa uspravnom kičmom i glavom – opustite celo telo –
postanite svesni svog prirodnog daha- samo budite svesni udisaja i izdisaja – nastavite tako nekoliko
minuta. Počnite sa abdominalnim disanjem – sada vaš udah brzo, gotovo autaomatski postaje ritmičan –
ako t onije slučaj, počnite mentalno da odbrojavate od jedan do četiri dok udišete i od jedan do četiri dok
izdišete – kada se ustali miran i ujednačen ritam, počnite da brojite do četiri pri udisaju i do pet pri
izdisaju – zatim brojte do četiri dok udišete a do šest dok izdišete – udah do četiri, izdah do sedam – udah
do četri izdah do osam.
To je jedan ciklus. Uradite pet ciklusa, produžavajući trajanje izdaha do odnosa 4:8 – vežbajte pet ciklusa
sa udahom dok brojite do četiri a sa izdahom do osam – zatim ponovite ceo postupak uz yoga disanje.
Napomena: Produžili ste izdah do odnosa 1:2 što je dovoljno da pređete na druge pranayama tehnike.
C. Kumbhaka
Reč kumbhaka označava sud, posudu. To znači držanje ili zadržavanje nečega. U pranayami se ova reč
koristi za opisivanje zadržavnja daha. Postoji tri tipa kumbhake – antaranga kumbhaka ili unutrašnje
zadržavanje, bahiranga kumbhaka ili spoljašnje zadržavanje i kevala kumbhaka ili spontano zadržavanje.
Ovaj poslednji tip se javlja kada se dah bez ikakvog naprezanja zaustavi sam od sebe.
Kada se dah sasvim zaustavi ili kada dođe do gotovo neograničenog produžavanja kumbhake, može doći
do dhyane ili samadhija. Udisanje može da se opiše kao aktivan, pozitivan dah, a izdisanje kao pasivan
negativan ( u smislu polariteta) dah; tako da se može raći da kumbhaka, između ovo dvoje, predstavlja
prevazilaženje dualnosti.
Kumbhaka se javlja i u normalnom disanju ali samo na delić sekunde i nije svesno kontrolisana.
Kumbhaka može da bude opasna ako se radi bez vođstva, naročito za osobe sa specifičnim
oboljenjima kao što je visok pritisak, kardio-vskularni problemi,vrtoglavica, cerebralne bolesti ili
mentalna oštećenja ili ako ego hoće da pređe na naprednije vežbe, nestrpljivo i bez zdravog razuma.
Potrebno je da ovladate svakim stadijumom kumbhake pre nego što pređete na sledeći .
Ako ne vežbate u okviru svog sopstvenog kapaciteta ništa nećete postići. Ukoliko telo, mozak ili um,
osećaju bilo kakvu napetost, znači da ste prekoračili sopstveni kapacitet. Tada je potrebno da stanete i
vratite se na prethodni stadijum. Upamtite, što sporije napredujete u ovim praksama, to će solidnija
biti osnova za sledeće pranayame.
Tehnika 3: Unutrašnje i spoljašnje zadržavanje daha ( odnos 1:1:1:1) ili samavritti pranayama
Sama znači jednak, podjednak ili savršen; vritti znači pokret ili akciju.U samavritti pranayami jedan celi
dah je podeljen na četiri jednaka dela. Svaki udah, unutrašnje zadržavanje, izdah i spoljašnje zadržavanje,
podjednakog su trajanja, tj. njihov odnos je 1:1:1:1. Zauzmite ugodan sedeći položaj i opustite telo i um –
postanite svesni svog prirodnog daha i njegovog spontanog ritma – počnite yoga disanje – brojte četiri za
udah, četiri za unutrašnje zadržavanje i četiri za izdah – nastavite tako nekoliko minuta.
Sada dodajte i spoljašnje zadržavanje (bahir kumbhaka) dok brojite do četiri, ali između svakog ciklusa
nekoliko puta normalno udahnite i izdahnite – kada ne osećate da posle spoljašnjeg zadržavanja teško
udišete, prekinite sa normalnim disanjem između – izvedite jedanaest ciklusa u odnosu 4:4:4:4.
Možete da zamislite kvadrat u svom umu - osetite kako se udah penje levom stranom kvadrata – za vreme
unutrašnjeg zadržavanja, svesnost putuje preko gornje strane kvadrata – dok izdišete, silazite desnom
stranom kvadrata – za vreme spoljašnjeg zadržavanja svesnost putuje sa desna na levo donjom stranom
kvadrata – to je jedno kompletno disanje – ova praksa će vam omogućtit ujednačen i ritmičan tok daha.
Posle nekoliko dana vežbanja, povećajte do dvadeset jednog ciklusa – ako bez iscrpljenosti možete da
dovršite dvadesetijedan ciklus, povećajte odbrojavanje na 5:5:5:5 nekoliko dana, a zatim na 6:6:6:6 i tako
dalje - ali,napredujte polako!
Napomena: Spoljašnje zadržavnje često može da izazove teškoće, zato budite posebno svesni svake
napetosti u telu i umu i opustite je pre nego što nastavite sa sledećim ciklusom. Postanite osetljivi na
znake koje vam šalju telo i um – ovladavanje samavritti pranayame je dovoljno da vas osposobi za
nastavak sa drugim praksama, ali vremenom, kao napredna tehnika mogu da se upražnjavaju i drugi
odnosi unutrašnjeg i spoljašnjeg zadržavanja – odnosi koji se preporučuju su : 4:4:8:4 , 4:8.8:4 , 4:16:8:4 ,
4:16:8:8.
Yoga je nauka, a pranayama je jedna od primena te nauke. Sama tehnika disanja, kao potpuno mehanička
operacija, proizvodi odgovarajuće dejstvo na telo, um i duh. Međutim, efekat ovih tehnika može se znatno
povećati ako se rade sa osećajem i svesnošću, kao i dubljim razumenvanjem odnosa između ove tri
čovekove sposobnosti. Čak i ako se tehnika radi bez svesnosti, ona će dati rezulatate – (mnogi ljudi voze
automobile bez svesnosti o principima mehanike koji se tu odvijaju) – ali kada se uključi svesnost, ne
samo da proces postaje mnogo lakši, nego počinje i da se budi znanje. Kada bi smo mogli da povećamo
našu osetljivost na funkciju daha iz grubih na suptilne nivoe, mogli bi smo da počnemo da razumevamo
tajne bliskih odnosa u ciklusu života. Kada to znanje jednom počne da se budi, počinjemo da vladamo
sobom.
Sledeće tehnike mogu da vam posluže za povećanje osetljivosti na disanje, ne samo na fizičkom nivou
nego i na mnogo suptilnijim nivoioma postojanja. Namera im je da probude uvid u aspekte daha, prane,
tela i uma, što je inače izvan svetovne svesnosti.
Dole opisani postupak pružiće nagoveštaje promenljivosti tri navedena swara elementa, a posmatranje u
toku dužeg vremenskog perioda doneće obilje podataka.Može da se praktikuje u bilo koje vreme i u svim
situacijama. Preporučuje se da posmatrate ove osobine daha u toku različitih iskustava i aktivnosti, na
primer, dok sedite, šetate, posle napornog vežbanja, posle meditacije, u ljutnji, kad ste tužni, srećni, u
depresiji, veseli ili zadovoljni, dok jedete, pričate ili obavljate umni posao, pod stresom i u opuštenosti, i
tako dalje.
Uporedite vaša zapažanja sa onim što već znate o sistemu ide i pingale, različitim tattvama i
panchavayuu. Samo za sebe, ovo može da postane veoma složena sadhana.
URAVNOTEŽAVAJUĆE PRANAYAME
“Čovek se rađa sa dahom, a sa suptilnom pranom koja je
suština daha, on odlazi. Dah je pratilac čovekove duše.”
Paramahamsa Sadyananda
Živimo u svetu promenljivih ravnoteža - dan i noć, toplo i hladno, bol i zadovoljstvo, aktivnost i odmor, i
milioni ostalih promenljivih događaja koji čine iskustvo života. Te promenljivosti prožimaju čitavo
postojanje, ne samo u našem spoljašnjem svetu, nego i u unutrašnjim svetovima našeg tela, uma i duha.
U prethodnim poglavljima već smo naznačili da je tok daha u svakoj nozdrvi blisko povezan sa različitim
dvojnim funkcijama kao što su aktivnost desne i leve moždane hemisfere, simpatičko/parasimpatičko
preovladavanje, aktivnost i relaksacija i prana i manas shakti. Može se reči da nama vladaju ovi ciklični
tokovi i da se oni odražavaju na dah, i to najočiglednije na dah u svakoj nozdrvi.
Snaga daha u desnoj i levoj nozdrvi smenjuje se u ciklusima od 90 min. Između smene u preovladavanju
postoji stanje uravnoteženog toka i to je period kada svi sistemi deluju uravnoteženo i kada se budi
spiritualna energija ( atma shakti ).
Taj period probuđene spiritualne energije možemo da produžimo tako što ćemo da upravljamo tokom
daha u nozdrvama koristeći tehnike opisane u ovom poglavlju. Njihov uticaj se prostire na svim nivoima.
Svi bi voleli da u životu imamo ravnotežu između unutrašnujeg i spoljašnjeg, tela i uma, u stavovima,
aktivnostima i ostalom.To može da se postigne regulisanjem daha, a samim tim moguće je izazvati i
duhovno buđenje. Yogički tekstovi porvrđuju to kao provereni način buđenja uspavane spiritualne energije
poznate kao kundalini.
A. Uravnoteženje sware
Lako možemo da primetimo koja nozdrva je prohodna tako što zaustavimo tok daha kroz jednu, pa kroz
drugu nozdrvu i posmatramo u kojoj je tok vazduha jači.
U toku prirodne oscilacije između leve i desne nozdrve, odnosno ida i pingala nadija, samo nekoliko
minuta postoji uravnoteženi tok. Taj period, međutim, može da se produži promenom snage daha u
nozdrvama tako da one ostanu u ravnoteži.
Sledećih šest tehnika predstavljaju praktične metode za upravljanje dahom da bi se postigla ravnoteža. S
druge strane, mogu i da se koriste za pojačavanje toka u jednoj nozdrvi u zavisnosti od toga u kojoj meri
nam je potrebnija prana shakti(desna nozdrva) ili manas shakti ( leva nozdrva). Ipak, ovakvo upravljanje
zahteva izvesnu zrelost od praktičara, koji mora tačno da zna kada i gde da primeni ove izmene.
Za vreme izlasaka i zalaska sunca, ili jedna ili druga nozdrva obično postaje veoma dominantna, u
zavisnosti od mesečeve mene. To je period intenzivne aktivnosti sware i nije preporučljivo da se za vreme
ovoga perioda menja tok.
Tehnika 1: Padadirasana
Položaj
Položaji kao što su subhasana, ardha padmasana i vajrasana, mogu da se koriste u preliminarnim
stupnjevima, ali oni neće zabraviti telo i držati ga stabilnim u naprednijim stupnjevima. Stoga je bolje da
odaberete jedan od zatvorenih meditativnih položaja, kao što su siddhasana, siddhayoni asana,
padmasana ili swastikasana. Ne treba da praktikujete naprednije stupnjeve kumbhake sa odnosom i
bandhama, dok ne budete u stanju da udobno izvodite neku stabilnu poziciju tokom prakse. Bilo kakva
napetost blokiraće slobodan tok prane i omesti svesnost. Povremeno treba da proveritee položaj, da vidite
da li su vam leđa vrat i glava još uvek pravi, stabilni i mirni. Ne bi trebalo da imate drhtavicu ili nervozno
treperenje nigde u telu.
Stadijumi prakse
Ovde je opisano 4 stepena prakse, raspodeljena u tri nivoa vežbanja, kojima se postepeno napreduje od
početnog ka višim nivoima. Međutim, predviđeno je da se praksa radi tokom dugog vremenskog perioda.
Svaki stepen bi trebalo da se vežba najmanje dve nedelje pre nego što se pređe na sledeći. Za ovladavanje
nekim stepenima, mogu biti potrebni meseci, ali nema žurbe. Mnogo više koristi možete dobiti
usavršavanjem pojedinosti u disanju nego postizanjem viših stepeni. Kontrola respiratnornog sistema
zahteva postepen napredak. Telu i umu je potrebno vreme da se priviknu na koristi produženog daha i
zadržavanja daha.
Dobro ovladavanje tehnikama objašnjenim u odeljku Povećavanje kapaciteta daha osposobiće vas da
svaki novi stadijum nadi shodhane vežbate dišući kroz obe nozdrve, pre nego što pređete na naizmenično
nosno disanje. To se preporučuje na početku svakog stadijuma. Čak i u svakodnevnoj sadhani, vežbanje
kroz obe nozdrve sa pogodnim odnosom, pomoći će vam da ostvarite pravilan ritam daha pre nego što
počnete sa nadi shodhanom.
Dah
U nadi shodhani dišite nečujno. To će obezbediti da dah ni nakoji način ne bude usiljen i stegnut. Kako
budete napredovali u tehnici, trajanje udaha, izdaha i zadržavanje daha moći će da se produži u granicama
prijatnosti. Sa povećenjem odnosa i trajanja, disanje će postati veoma lako i suptilno. U naprednijim
stupnjevima to će vam stvoriti osećaj kao da vazduh samo leprša u nozdrve i iz njih. Ako možete da
razvijete sposobnost da se opustite s dahom, napredak kroz stupnjeve će vam biti mnogo lakši. Povećanje
odnosa i trajanje daha ne sme da bude na račun opuštanja, ritma ili svesnosti. Sve vreme izvodite joga
disanje.
Brojanje ciklusa
Jedan ciklus nadi sadhane je udah kroz levu nozdrvu, izdah kroz desnu, udah kroz desnu, izdah kroz levu,
tj. dva kompletna disanja. Kao što je uobičajeno, svaki ciklus počinje levom nozdrvom - da bi se
podstakao rad ida nadija,tj.aktivirao parasimpatikus,koji će pomoći da se opustimo,i usmerimo na vežbu..
Broj ciklusa koje ćete uraditi zavisiće od vrste sadhane koju radite i vremena kojim raspolažete. Za opštu
svrhu dovoljno je 10 do 15 ciklusa. Ako želite da povećate broj ciklusa, vaš instruktor će vam dati
potreban savet.
Prvih pet stadijuma nadi shodhane može da radi svako i oni se obično koriste u terapeutske svrhe i kao
metod za državanje ravnoteže tela i uma u svakodnevnom životu. Krajnji odnos u petom stadijumu treba
da bude onaj koji najviše odgovara telesnom sistemu. Oni koji pate od visokog krvnog pritiska, bolesti
srca ili čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu ne treba da idu dalje od početnog nivoa prakse.
Tehnika: 1. Stepen
Sedite u udobnu asanu – mirnog tela i daha nekolilko minuta vežbajte kaya sthairyam – usmerite pažnju
na nozdrve pomoću pranajama mudre zatvorite desnu nozdrvu i dišite pet puta normalnim dahom kroz
levu nozdrvu – kada završite zatvorite levu nozdrvu i dišite pet puta kroz desnu nozdrvu – disanje treba
da je tiho i smireno – posle toga udahnite normalnim dahom pet puta kroz obe nozdrve – ponovite ovaj
proces od pet disanja kroz levu, pet kroz desnu, pet kroz obe nozdrve koliko želite rundi. Polako
uspostavljajte odnosu udaha i izdaha (1:2)
Tehnika: 2. stepen
Na ovom stadijumu počinje disanje sa smenom nozdrva. Sedite u vašu asanu i stabilizujte telo i dah –
izvedite pranajam mudru – palac upravlja desnom nozdrvom a domali prst levom – zatvorite desnu
nozdrvu, udahnite ravnomerno kroz levu – kada završite sa udahom, zatvorite levu nozdrvu, otovorite
desnu i izdahnite kroz desnu nozdrvu – vežbajte do petnaest ciklusa. Vratite ruku na koleno - pratite
normalan dah. Ponovo izvedite pranajama mudru– zatvorite levu nozdrvu, udahnite ravnomerno kroz
desnu – kada završite sa udahom, zatvorite desnu nozdrvu, otovorite levu i izdahnite kroz levu nozdrvu –
vežbajte do petnaest ciklusa. Polako uspostavljajte odnosu udaha i izdaha (1:2). Nakon vežbanja
posmatrajnte normalan dah nekoliko minuta.
Tehnika: 3. stepen
Na ovom stadijumu počinje disanje sa promenom smera disanja. Sedite u vašu asanu i stabilizujte telo i
dah – izvedite pranajama mudru – palac upravlja desnom nozdrvom a domali prst levom – zatvorite
desnu nozdrvu, udahnite ravnomerno kroz levu – kada završite sa udahom, zatvorite levu nozdrvu,
otovorite desnu i izdahnite kroz desnu nozdrvu – zadržite desnu nozdrvu otvorenu i udahnite kroz nju –
posle tog udaha, zatvorite desnu nozdrvu, otovorite levu i izdahnite kroz nju – vežbajte do petnaest
ciklusa. Polako uspostavljajte odnosu udaha i izdaha (1:2). Nakon vežbanja posmatrajnte normalan dah
nekoliko minuta.
Tehnika: 4. stepen
Na početku vežbanja vreme izdaha se smanjuje na dužinu trajanja udaha dok se dodaje unutrašnje
zadržavanje daha ( antaranga kumbhaka) u trajanju kao udah, tj. u odnosu 1:1:1. Kasnije se ponovo
produžava trajanje izdaha na dužini trajanja dva udaha, tako da je sada odnos 1:1:2.
Daljim vežbanjem povećava se vreme unutrašnjeg zadržavanja na dvostruku dužinu trajanja udaha. Sada
je odnos daha 1:2:2. Za vreme zadržavanja daha držite nozdrve zatvorene.
Daljim vežbanjem se dodaje spoljašnje zadržavanje daha u iste dužine trajanja kao i udah. U vreme
unutrašnjeg i spoljašnjeg zadržavanja obe nozdrve držite zatvorene. Kada ovladate odnosom daha 1:2:2:1.
Postepeno povećajte dužinu udaha, izdaha i zadržavanja, ali vodite računa da ne pređete granicu
ugodnosti.
Tehnika
Zauzmie bilo koji udoban sedeći položaj- opustite celo telo i sklopite oči – postanite potpuno svesni
procesa disanja – osetite kako ništa drugo ne postoji osim vašeg daha– mentalno upravljajte dah u levu
nozdrvu i iz nje – pokušajte da osetite kako udišete i izdišete samo kroz levu nozdrvu – u početku će vam
možda biti potrebna imaginacija da vam pomogne da to zaista i sprovedete – nastavite sa tim minut-dva –
zatim ponovite ceo proces sa desnom nozdrvom – pokušajte da osetite kako ceo tok daha ulazi i izlazi
samo kroz desnu nozdrvu – ponovo, radite tako minut ili dva – tokom cele prakse budite svesni daha.
Sada pokušajte tako da usmerite dah da ulazi samo kroz jednu nozdrvu , a izlazi kroz drugu – osećajte
kako udišete kroz levu nozdrvu a izdišete kroz desnu – zatim, udišete kroz desnu a izdišet kroz levu – to
je jedan ciklus nizmeničnog mentalnog disanja kroz nozdrve – vežbajte onoliko ciklusa koliko želite.
Sada zamišljajte kako se vazduh kreće kroz obe nozdrve – ova praksa se naziva konusno disanje zato što
treba da zamišljate kako se vazduh kreće istovremeneo kroz obe nozdrve u obliku obrnutog slova V –
prilikom udaha kroz obe nozdrve tok vazduha se susreće u centru između obrva – prilikom izdaha tok
vazduha se razdvaje od centra između obrva- zahteva se da zamišljate i budete svesni – jednu runda
konusnog disanja čine jedan udah i izdah – nastavite onoliko rundi koliko hoćete.
Da biste se uravnotežili, možete da praktikujete bilo koju od ovih praksi – da bi pojačali svesnost u bilo
kojoj od ovih praksi, možete svaku rundu mentalno da odbrojavate počevši od pedeset, a završivši sa
nulom. Pokušajte da držite svesnost na redosledu disanja, iskustvu svakog daha u nozdrvama i na
brojanju.
D. Ujjayi pranayama
Ujjayi znači „pobedonosno“. Dolazi od korena ujji, pobediti, odnosno, steći osvajanjem. Ujjayi je jedna
od pranayama koja se može raditi u bilo kom položaju, stoječi, sedeći ili ležeći. Zapravo, tokom dubokog
sna ona se javlja spontano kada se spoljašnji um okrene unutra. Ujjayi je takođe poznata kao psihičko
disanje budući da dovodi do veoma suptilnih stanja uma. Neophodan je deo mnogih tehnika, a izvodi se i
u asanama, mantra japi, ajapa japi, kriya yogi i prana vidyi.
E. Bhramari pranayama
Bhramari označava zvuk koji proizvodi zujanje bumbara. U ovoj pranayami praktičar podražava isti
takav dubok, nisko frekventni zvuk nalik pčelinjem zujanju. U nada yogi se koristi za buđenje svesnosti o
unutrašnjim psihičkim zvucima.Vibracije bhramari imaju umirujuće dejstvo na um i nervni sistem.
F. Bhastrika pranayama
Bhastra je meh za raspirivanje vatre. Bhastrika je naziv posebne pranayame u kojoj pokreti dijafragme
imitiraju rad mehova i raspiruju unutrašnju vatru stvarajući fizičku, praničnu toplotu. Stoga je najbolje da
se vežba u hladnoj sezoni.
Položaj
Najbolji položaji za zabravljivanje tela u stabilnoj poziciji i koji dopuštaju slobodu abdominalnih pokreta
su padmasana i siddhasana ili siddha yoni asana. Brzo disanje u bhastriki zahteva čvrsto postolje ovih
položaja. Ukoliko niste u mogućnosti da izvedete neki od gore navedenih položaja, nožete da koristite i
neke druge sedeće položaje.
Priprema
Obe nozdrve treba da su čite i prohodne. Začepljenje od sluzi može se otkloniti neti shatkarmom. Ako je
swara poprilično neuravnotežena, može da se koristi neka od metoda za uravnoteženje. Početnici treba da
ovladaju abdominalnim ( dijafragmalnim) disanjem pre nego što počnu sa ovom praksom. Pre prelaska na
različite stadijume ove prakse, obavezno je da usavršite i antar i bahir kumbhaku kao i jalandhara,
uddiyana i moola bandhu. Kontrola noozdrva je preko pranajama mudre, palac kontroliše desnu nozdrvu,
domali prst levu.
Stadijumi prakse
Bhastrika je podeljena u šest stadijuma. Prvi i drugi nivo su početnički, pošto uspostavljaju osnovni način
praksi. Na trećem i četvrtom stadijumu, srednjem nivou, povećava se broj disanja u svakoj rundi i uvodi
se kumbhaka. Stupjevi 5 i 6 obuhvataju napredniji nivo, dalje se povećava broj rundi i kombinuje se
kumbhaka sa bandhama.
Obavezno je da svaki od stupnjeva 1, 2 i 3 vežbate najmanje dve nedelje pre nego što nastavite dalje.
Poslednja tri stupnja treba de se vežbaju najmanje po mesec dana svaki. Poštujte sopstvene mogućnosti,
utvrdite dobro svaki stadijum i napredujte polako.
Intenzitet disanja
Bhastrika se može izvoditi u tri stepena inteziteta: blagi, srednji i teški, zavisno od sposobnosti praktičara.
Blaga bhastrika se izvodi sa otprilike jednim dahom na svake dve sekunde, bez preteranog naglašavanja
udaha i izdaha. To je kao pojačano normalno disanje. Blagu bhastriku treba da rade početnici i oni koji
koriste bhastriku radi lečenja, mada ona može da se vežba na svim stadijumima sve do naprednog nivoa.
Srednja bhastrika povećava brzinu disanja na otprilike jedan dah na svake sekunde.
Teška bhastrika znači da je brzina disanja oko dva daha u sekundi. Ova dva intenziteta pogodna su za
srednji i napredniji nivo.
Tehnika
Stadijum 1: Metod bhastrike
Sedite udobno u asanu za pranayamu, ruke su na kolenima, oči zatvorene – udišite duboko i polako kroz
nos – izdišite naglašeno kroz nos, ali ne suviše snažno niti brzo, i udišite odmah posle toga na isti način –
nastavite da udišete i izdišete dest puta sa naglašenim pokretima dijafragme i abdomena – pokušajte da
uspostavite savršen ritam ujednačenih udaha/izdaha. Pokreti abdomena moraju da budu usklađeni sa
dahom.
U početku vežbajte sporo, a kada se navikinete na taj način disanja, povećajte brzinu i broj disanja do
deset – dišite normalno između svake runde – vežbajte do deset rundi - kada možete lagodno da izvedete
deset brzih disanja u ritmu, povećajte na dvadset rundi – potom pređite na stadijum 2.
Napomena: Pokret dijafragme u bhastriki je identičan mehu. Grudni koš i mišići abdomena igraju tek
neznatnu ullogu. Dijafrgma stvara jednaku snagu i na udah i na izdah, što obezbeđuje pokret pumpanja.
Pomoći će vam i koncentracija na tačku neposredno ispod grudne kosti.
U početku vežbajte polako, razumevajući pokretanje dijafragme gore-dole. Potom postepeno povećavajte
brzinu na oko dva daha u sekundi ali tako da vam dah ne postane plitak. Ako se vazduh potpuno ne izbaci
iz pluća, pri svakom izdahu može se pojaviti hipoventilacija, a to pokazuje da se tehnika ne izvodi
pravilno. Bhastrika je potpuno, brzo disanje.
Kada prvi put pokušavate da radite bhastriku, samo posle nekoliko ciklusa možete osetiti gubitak snage i i
koordinacije dijafragme. To se javlja zbog nedovoljne kontrole mišića dijafragme i njihove slabosti.
Neophodno je da se dalje pripremite u utvrdite tehniku pre nego što nastavite dalje. Pre nego što nastavite
sa bhastrikom, vežbajte abdominalno disanje kako je opisano u poglavlju 2. (Osnovni načini disanja i
poglavlju 3. (povećavanje kapacitete daha). Trebalo bi da ste u stanju da sa lakoćom izvedete stadijum 1 ,
pre nego što pređete na bilo koji drugi stadijum.
Koristi: Pošto se ovde odvija ubrzana razmena vazduha u plućima, dolazi do povećanog prometa
kisonika i ugljendioksida u krvotoku. Povećava se nivo kiseonika, a nivo ugljendioksida opada. To
stimuliše metabolički razmenu u telu do nivoa ćelija, stvarajući toplotu i izbacujući otpadne materije i
toksine.
Brzi i ritmički pokreti dijafragme takođe stimulišu unutrašnje oragane, masirajući ceo organizam,
poboljšavaljući tako digestivnu i ekskretornu funkciju inertnog organizma.
Bhastrika vrlo brzo popunjava skladište prane i stimuliše ceo pranični sistem. To se dešava zato što se
zbog brze razmene prana/apana u toku brzog disanja kao posledica javlja nagli porast u stvaranju
samane vayu.
Trajanje zadržavanja daha može da se produži, pošto se povećala količina kiseonika, a smanjila
ugljendioksida, isto kao što su povećanim praničnim kapacitetom stvoreni idelani uslovi za kevala
kumbhaku. Iz istog razloga ona je pogodna i kao uvodna praksa za nadi shodhanu. Kaže se da bhastrika
budi kundalini.
Ogranićenja:
Ne treba de se radi u slučajevima povišenog krvog pritiska, čireva, hernije i srčanih oboljenja. Ne treba
da se radi tako da se pojavi vrtoglavica. To bi značilo da se ne izvodi pravilno. Bhastrika mora de se radi
opušteno. Ljudi koji pate od bolesti pluća kao što su astma i hronični bronhitis ili se oporavljaju od
tuberkuloze, trebalo bi da rade bhastriku samo uz vođstvo.
G: Kapalbhati pranayama
Kapal je lobanja. Bhati znači svetlo, sjaj, percepcija ili znanje. Ova pranayama okrepljuje čitav mozak i
centre odgovorne za suptilnija opažanja i uviđanja.
Kapal je takođe i čelo, te se kapalbhati tretira i kao shatkarma, tehnika za pročišćavanje prednjeg dela
mozga.
Mada je kapalbhati slična bhastriki, postoje važne razlike. U bhastriki se koristi sila i pri udisaju i pri
izdisaju, uz širenje i skupljanje torakalnog dela, preko i ispod njegovog osnovnog volumena u mirovanju.
U kapalbhati se, međutim sila koristi samo pri izdahu, kada se smanjuje zapremina grudnog koša, dok je
udah pasivno vraćanje u osnovni položaj. Dok je kod normalnog disanja aktivan udah a pasivan izdah, u
kapalbhati je ovaj proces obrnut i izdah je aktivan proces, a udah je pasivno vraćanje.
Kapalbhati načinom disanja se štaviše obrće normalan proces disanja, pošto se pluća potiskuju ispod
osnovne zapremine koju poseduju u mirovanju, a kod normalnog disanja se ona šire i skupljaju uz aktivan
proces i na udah i na izdah. Stoga se centri u mozgu koji upravljaju funkcijom normalnog disanja ovom
tehnikokm vežbaju da postanu mnogo prilagodljiviji.
Sa stanovišta pancha vayu, izgleda kao da su se karekteristike prana vayu ( aktivan udah) i apana vayu
( aktivan izdah) zamenile, smanjujući samana vayu, što na mentalnom nivou znači smanjivanje aktivnosti
vrittija, ili oscilacija uma. To se može iskusiti.
LITERATURA
1. Swami Niranjanananda Saraswati: Prana, Pranayama, Prana vidya; Biharska škola yoge,
Munger, Bihar, India
2. Ramacharaka Yogi: Disanje i zdravlje, Indijske vežbe disanja.