MJESEČNI STRUČNI ČASOPISBROJ 6 | JUNI/LIPANJ 2018.

 | GODINA XXI | CIJENA 25 KM
Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, Sarajevo

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine, časopis

POREZNI SAVJETNIK se priznaje kao program KPE računovodstvene profesije u BiH
 SEMINAR – OBAVEZNA KPE RAČUNOVOĐA I REVIZORA

POLUGODIŠNJI OBRAČUN
SLUŽBENA PUTOVANJA
ČUVANJE DOKUMENTACIJE
PDV - OČEKIVANE IZMJENE
I DRUGE AKTUALNOSTI
MOSTAR 19. 6. 2018. Hotel Mostar
SARAJEVO 20. 6. 2018. PC UNITIC
ZENICA 21. 6. 2018. Hotel Zenica
TUZLA 22. 6. 2018. CineStar Tuzla (Bingo)
TRAVNIK 26. 6. 2018. Općina Travnik
BIHAĆ 27. 6. 2018. CineStar Bihać (Bingo)
LIVNO 28. 6. 2018. Hotel Park
ŠIROKI BRIJEG 29. 6. 2018. Hotel Park

POLUGODIŠNJI OBRAČUN I-VI 2018. OBAVEZE PO ZAKONU O ARHIVSKOJ GRAĐI

ȫȫ obveznici, obrasci, rokovi
ȫȫ napomene uz važnije bilansne pozicije
ȫȫ upute za popunjavanje obrazaca
ȫȫ obračun i prijave posebnih naknada i članarina
ȫȫ potpisivanje, ovjera i predaja obračuna
SLUŽBENA PUTOVANJA: DOKUMENTIRANJE,
PRAVDANJE, EVIDENTIRANJE I PRIZNAVANJE
ȫȫ šta se (ne) smatra službenim putovanjem
ȫȫ dokazivanje da je službeni put zaista obavljen
ȫȫ isplata i pravdanje putne akontacije
ȫȫ putni nalog: pojedinačni, elektronski, mjesečni...
ȫȫ obračun dnevnica u BiH i inostranstvu
ȫȫ dnevnice vozača, terenskih radnika i sl.
ȫȫ pravdanje i naknada troškova prevoza i smještaja
ȫȫ troškovi reprezentacije na službenom putovanju
ȫȫ službena putovanja nezaposlenika
ȫȫ službena putovanja kod neprofitnih subjekata
ȫȫ privatna potrošnja na službenim putovanjima
ȫȫ korištenje biznis kartica
ȫȫ zahtjevi i postupanje Porezne uprave
ČUVANJE DOKUMENTACIJE - NAČIN I ROKOVI
ȫȫ obaveze privrednih društava i poduzetnika
ȫȫ obaveze računovodstvenih servisa
ȫȫ čuvanje knjigovodstvenih isprava
ȫȫ čuvanje dokumentacije o porezima
ȫȫ čuvanje radnopravne dokumentacije
ȫȫ čuvanje obligacionih ugovora
ȫȫ čuvanje fiskalnih računa i trgovačkih knjiga
ȫȫ čuvanje podataka u obliku elektronskog zapisa
ȫȫ obaveza donošenja internih akata
ȫȫ arhiviranje i uništavanje dokumentacije
ȫȫ polaganje ispita za čuvanje dokumentacije
OČEKIVANE IZMJENE U SISTEMU PDV-a
ȫȫ povećanje praga obavezne registracije za PDV
ȫȫ nova pravila oporezivanja ino usluga
ȫȫ nova pravila kod prenosa poslovne cjeline
ȫȫ nova pravila oporezivanja prometa objekata
ȫȫ ukidanje posebne šeme u građevinarstvu
ȫȫ nova pravila povrata PDV-a izvoznicima
ȫȫ plaćanje PDV-a na izvoz koji nije naplaćen
ȫȫ storno odbitka na nabavke koje nisu plaćene
ȫȫ novi normativi kala, rastura, kvara i loma
ȫȫ uništenje dobara po isteku roka trajanja
ȫȫ oporezivanje stranih putničkih prevoznika
ȫȫ novi Pravilnik o primjeni Zakona o PDV
ȫȫ nova uputstva i ostali provedbeni akti
ȫȫ novi obrazac PDV prijave i drugi novi obrasci
ȫȫ obaveza elektronskog podnošenja PDV prijava
KORIŠTENJE ELEKTRONSKIH USLUGA UINO
ȫȫ pripreme za elektronsko podnošenje PDV prijava
ȫȫ registracija za korištenje elektronskih usluga
ȫȫ prava i obaveze PDV obveznika i UINO
DRUGE AKTUALNOSTI
ȫȫ izmjene Zakona o doprinosima
ȫȫ izmjene Pravilnika o porezu na dohodak
ȫȫ posljedice kašnjenja uplate PDV-a i akciza
ODGOVORI NA PITANJA

SEMINAR SE PRIZNAJE KAO 7 SATI/BODOVA KPE

 Radionica
Oblikovanje i izrada
zakona/podzakonskih akata
SARAJEVO 27. 6. 2018. hotel Sarajevo

Sadržaj, forma i stil propisa Ispravak propisa (praktični primjeri)

ȫȫ osnovni elementi propisa
ȫȫ unutrašnja struktura propisa Obrazloženje propisa
ȫȫ terminologija i gramatika ȫȫ struktura obrazloženja
ȫȫ osnovni elementi obrazloženja propisa
Izmjene i dopune propisa
ȫȫ svrha i opseg izmjena i dopuna Usklađivanje nacionalnog zakonodavstva
ȫȫ način vršenja izmjena i dopuna kroz primjere iz sa zakonodavstvom EU
prakse i vježbu ȫȫ Instrumenti za usklađivanje zakonodavstva
Federacije BiH sa pravnom stečevinom
Izrada prečišćenog teksta Europske unije (Tabela usklađenosti i Izjava o
ȫȫ sadržaj prečišćenog teksta i ovlaštenje za izradu usklađenosti)
prečišćenog teksta ȫȫ Način popunjavanja Instrumenata za usklađivanje
ȫȫ način pripreme i verificiranje prečišćenog teksta kroz kroz praktične primjere i vježbu
primjere iz prakse i vježbu

INFORMACIJE I PRIJAVE:
Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, 71000 Sarajevo
tel: +387 33 720 584 • fax: +387 33 720 581
e-mail: revicon@revicon.info www.revicon.info
 Seminar
RADNI ODNOSI U PRAKSI:
• Radno vrijeme • Odmori i odsustva
Sarajevo 29. 6. 2018. hotel Sarajevo

TEMATSKE CJELINE: Dnevni odmor ȫȫ Materijalna prava radnika kod godišnjeg

Radno vrijeme
ȫȫ Puno i nepuno radno vrijeme
ȫȫ Skraćeno radno vrijeme
ȫȫ Raspored radnog vremena
ȫȫ Srazmjerno umanjenje prava iz radnog
odnosa kod nepunog radnog vremena
ȫȫ Prekovremeni rad
ȫȫ Noćni rad i rad u smjenama
ȫȫ Rad u dane sedmičnog odmora i praznika
Preraspodjela radnog vremena
ȫȫ Mogućnosti preraspodjele radnog vremena
ȫȫ Sadržaj odluke o preraspodjeli radnog
vremena
ȫȫ Mogućnost preraspodjele radnog vremena
za specifične kategorije radnika
Obavezna evidencija o vremenu
provedenom na radu
ȫȫ Obavezni sadržaj evidencije
ȫȫ Preporučeni način vođenja evidencije
Odmor u toku radnog vremena (pauza)
ȫȫ Pauza za radnike koji rade nepuno radno
vrijeme
ȫȫ Uračunavanje pauze u radno vrijeme
ȫȫ Odmor kod prekovremenog rada
ȫȫ Dnevni odmor za vrijeme rada na sezonskim
poslovima
ȫȫ Dnevni odmor za maloljetne radnike
Sedmični odmor
ȫȫ Minimalno trajanje sedmičnog odmora
ȫȫ Utvrđivanje sedmičnog odmora koji ne
pada na dane vikenda
ȫȫ Pravo na slobodan dan za vrijeme rada
na dan sedmičnog odmora
ȫȫ Pravo na uvećanje plaće
Godišnji odmor
ȫȫ Sticanje prava na godišnji odmor
ȫȫ Minimalno i maksimalno trajanje godišnjeg
odmora
ȫȫ Kriteriji za utvrđivanje dužeg godišnjeg
odmora
od minimalnog
ȫȫ Godišnji odmor radnika sa nepunim
radnim vremenom
ȫȫ Dani koji se računaju u trajanje godišnjeg
odmora
ȫȫ Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima
ȫȫ Plan korištenja godišnjeg odmora
ȫȫ Sadržaj rješenja o korištenju godišnjeg
odmora
ȫȫ Naknada za neiskorišteni godišnji odmor
odmora
ȫȫ Zaštita prava na godišnji odmor
ȫȫ Pravo na neiskorišteni godišnji odmor
kod prethodnog poslodavca
ȫȫ Pravo na godišnji odmor kod rada na
određeno vrijeme
ȫȫ Porodiljsko odsustvo i godišnji odmor
Plaćeno i neplaćeno odsustvo
ȫȫ Plaćeno odsustvo za vrijeme vjerskih
praznika
ȫȫ Plaćeno odsustvo u slučaju stručnog
obrazovanja i usavršavanja
ȫȫ Plaćeno odsustvo u drugim slučajevima
ȫȫ Pravo na neplaćeno odsustvo
ȫȫ Pravo na bolovanje i porodiljsko odsustvo
ȫȫ Pravo na naknadu plaće za vrijeme
bolovanja, trudničkog i porodiljskog
odsustva, privremene spriječenosti
za rad i u drugim situacijama
Inspekcijski nadzor
ȫȫ Obaveze poslodavaca iz ugla inspekcije
rada
ȫȫ Najčešći primjeri nepravilnosti uočeni
u inspekcijskoj praksi
ȫȫ Stavovi, mišljenja i preporuke inspektora

INFORMACIJE I PRIJAVE:
Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, 71000 Sarajevo
tel: +387 33 720 584 • fax: +387 33 720 581
e-mail: revicon@revicon.info www.revicon.info
NEUM 2018.

4 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

 NEUM 2018.

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 5

NEUM 2018.

6 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

 NEUM 2018.

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 7

DOBAR SAVJET
REVICON BAZA ZNANJA

Stručna mišljenja i savjete

Revicon-ovog tima
konsultanata od sada možete
naći u elektronskoj formi,
kategorisane po oblastima:

✓ PDV ✓ RADNO PRAVO

✓P
 OREZ NA DOHODAK ✓R
 AČUNOVODSTVO
I DOPRINOSI I REVIZIJA

✓ POREZ NA DOBIT ✓ JAVNE NABAVKE

✓ FISKALIZACIJA ✓ OSTALE OBLASTI

Pretplatom na bazu znanja i iskustva “Dobar savjet zlata vrijedi”

na raspolaganju su Vam stručna mišljena Revicon-ovog
savjetodavnog servisa, koji je samo u prošloj godini pružio
skoro 20.000 odgovora na vaše upite.
ZLATA VRIJEDI

Bazi znanja možete pristupiti

u bilo kom momentu i putem svih
elektronskih uređaja.

Godišnja pretplata na jedinstvenu bazu znanja “Dobar savjet

zlata vrijedi” za 2018. godinu iznosi 200,00 KM (s PDV-om).

www.revicon.info
 SADRŽAJ JUNI/LIPANJ 2018.
Izdavač:
Revicon d.o.o.
za istraživačko-razvojne usluge
i poslovni konsalting

Envera Šehovića 14, BiH – 71000 Sarajevo

Telefon: + 387 33 720 580, 644 771
Faks:  + 387 33 720 581, 720 586
MOJ FOKUS
E-mail: revicon@revicon.info
Web-site: www.revicon.info
Zemlja
Podružnica Tuzla Milan Dmitrović 7
75000 Tuzla, Turalibegova 30
Telefon: + 387 35 265 030
Faks:   + 387 35 265 031 POREZI
E-mail: revicon.tz@bih.net.ba
Oprema u sistemu PDV-a
ID broj za indirektne poreze 200491380008
Suana Sakić 14
Za izdavača:
Marin Ivanišević PDV tretman isporuka usluga u “oblaku”
Dejan Rakić 20
Glavni urednik:
Marin Ivanišević Prefakturisanje troškova između povezanih lica
Zamjenik glavnog urednika:
Nađa Tipura 28
Milan Dmitrović
Porez na dohodak/plaću u Njemačkoj
Uređuje: prof. dr. sc. Nikola Mijatović 34
Uređivački kolegij
Offshore financijski centri u uvjetima globalizacije
Tehnički urednik:
dr. sc. Jozo Piljić 46
Adnan Mahmutović

Štampa:
Štamparija FOJNICA, Fojnica RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

Pretplata za 2018. iznosi 250,00 KM Cesije, kompenzacije i druga obračunska plaćanja:

Cijena po primjerku časopisa 25,00 KM Pravni i računovodstveni aspekt
– u cijene je uključen PDV
Arnela Muhotić 60
Za oglašavanje kontaktirajte Uredništvo.
Časopis izlazi mjesečno. Finansijski, poslovni, porezni i drugi (kontra)efekti primjene
Zakona o finansijskom poslovanju
Molimo Vas da nam odmah javite Marko Dmitrović 70
promjene Vaših podataka
(adresa, telefon, faks, kontakt osoba)
Modeli za predviđanje stečaja
kako biste uredno primali naš časopis,
priručnike i druga izdanja i obavijesti. Amra Salihović 82

Uredništvo: + 387 33 720 584 Osiguranje objekata u izgradnji

Pretplata: + 387 33 720 587 mr. Džana Hurko 88
Marketing: + 387 33 720 591
Računovodstvo: + 387 33 720 588
Savjetodavni servis: + 387 33 720 580
PITAJ REVICON
Žiro računi:
UniCredit Bank d.d: 3383202200308627 Reviconov Savjetodavni servis za pretplatnike 92
Bosna Bank International d.d: 1413105320013074
ASA Banka d.d. Sarajevo: 1344701000241677
Sparkasse Bank d.d. 1992400075053168 RADNO PRAVO
Nova banka a.d: 5550050001608033
Union banka: 1020500000075755 Ugovor o radu na određeno vrijeme
ProCredit banka d.d: 1941011354700156
Emina Miljković 114
Raiffeisen Bank BiH d.d: 1610000060920085
Addiko Bank d.d: 3060350000444164
Sberbank a.d. Banjaluka: 5673831100002975
Predstojeći Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova
Bernard Iljazović 118
ISSN 1512-519x

Porezni savjetnik je upisan u evidenciju AKTUALNOSTI

javnih glasila dana 22. 12. 1997. godine
pod rednim brojem 741. NE PROPUSTITE ROKOVE !!! 124

Zemlja
Skrama ohladnjelog pepela na žeravici Planete.
Jer, u početku ipak bijaše - Vatra. Tek kad se pe-
peo ohladio, nastadoše Zemlja i Voda.
Pa Prometej, od gline, načini figure ljudi, a Atena
im udahnu život.
* * *
U ljudskom početku, Zemlja bijaše - sve.
Od Zemlje, na Zemlji i sa Zemljom se, nekada,
živjelo.
I umiralo se na Zemlji. Oni sretniji, na svojoj.
* * *
I sve se mjerilo Zemljom i prema Zemlji.
Osnovna mjera za Zemlju u mom kraju još uvijek
je - dan oranja. Površina koja se može uzorati za jedan
dan. Pretvoreno u metarski sistem, jedan dan oranja
= 4.000 m2. Ili 40 ari. Ili 0,4 hektara. Ili 4 dunuma (i
moji kažu: duluma).
Kada se Zemlja mjeri motikom, površina koja se
može okopati za jedan dan zove se - motika zemlje.
Što je, naravno, manje od dana oranja: jedna motika
zemlje = 800 m2. Jedna petina dana oranja. Jer treba
pet dobrih kopača da za jedan dan uskopa koliko se s
jednim dobrim konjem može uzorati za isto vrijeme.
* * *
Prema Mandinom usmenom predanju, sve što
Korgani imaju stekao je - Stevan Kalaba. Taj prvi Kor-
gan koji je zaslužio da bude upamćen.
A pod tim “sve” misli se, naravno, na Zemlju koju
Korgani, uglavnom, i danas posjeduju.
Kalaba je svu tu Zemlju stekao novcem od nadni-
čarenja, kulučenja na - tuđoj zemlji. Pa nema nikakve
sumnje da je Kalaba - znao cijeniti Zemlju.
Osim tog Predanja O Zemlji, o Stevanu Kalabi se i
ne zna baš puno. Ali vrijedi reći i da je (kaže Manda da
su stari pričali) bio - Jak Kao Zemlja.
* * *
A Zemlja je, tada, zaista bila i značila - sve. Jer
su “plaćeni posao” imali tek rijetki: žandari, vojnici,
činovnici... Svi ostali su živjeli od onoga što bi u Ze-
mlju posijali i posadili. A i ono što se baš moralo kupiti,
kupovalo se novcem od prodaje oskudnih “viškova”
Zemlje.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
MOJ FOKUS
Pa je baš Stevan Kalaba ponajbolje znao kako je to
tada bilo biti - čovjek bez zemlje.
* * *
Kad je isteklo vrijeme starih zajednica i nastupilo
vrijeme dioba, Korganova Zemlja je podijeljena među
Kalabinim muškim potomcima. (Žene su udajom mije-
njale i Zemlju: ona koju su “dobijale” rođenjem bila bi
zamijenjena onom koju bi “stekle” udajom.)
Pa je “moju” nasljednu liniju zapalo ukupno pet-
naestak parcela. U toj po mnogo čemu kompromisnoj
diobi u kojoj se “vagalo” ne samo kolika je površinom,
nego i gdje je i kakva je svaka od tih parcela koje je
trebalo podijeliti na tri Kuće Korgana. Pa su, zavisno
od svih pobrojanih karakteristika, veće parcele podi-
jeljene natroje (uglavnom po dužini), one manje samo
nadvoje, dok su preostalim, onim najmanjim izravna-
vane i namirivane razlike. Da niko ne bude pretjerano
nezadovoljan. Bolje rečeno, da svi budu bar približno
podjednako nezadovoljni. Jer, kad se Zemlja dijeli,
niko nije sasvim zadovoljan. Baš zato što je Zemlja
svima bila toliko važna.
Svima osim mom didu Stevi. Bonvivanu koji je,
u najboljoj snazi, poput mnogih koji tada i nisu imali
izbora, ostavio i tu Zemlju i motiku i sve svoje - i oti-
šao...
Pa se o Našoj Zemlji, sa dvoje nejači, starala Baba
Đuka.
* * *
A kad su Stari Korganovi Dvori postali pretijesni
za brojčano naraslu čeljad (koja je tada već uključiva-
la i mene), potomci Stevana Kalabe odlučiše graditi
- nove Kuće. A pošto su, naivno, mislili da je vrijeme
vojski prošlo i da ni kuće više ne treba skrivati pri
brdu, svoje nove Kuće su odlučili graditi niže, uz Polje,
bliže Putu i Vodi.
A pošto su parcele koje su ih zapale onom diobom
Kalabine Zemlje bile i premale i preuske za Kuću i
pristojnu okućnicu, sklopili su usmeni, džentlmenski
dogovor o - razmjeni. Pa su se tako did-Jovo, did-Kosta
i Otac dogovorili da svaki svakome ustupi svoj dio one
parcele na kojoj je svaki od druge dvojice namjeravao
graditi svoju Kuću.
Pritom su jednako džentlmenski zaključili da im
nije potrebna gnjavaža sa zemljišnoknjižnim proce-
durama (Dražen bi, nakon pedeset godina, konačno
11
MOJ FOKUS
trebao srediti i te formalnosti...), a još manje trošak
poreza na promet nekretnina...
Pa je did-Jovo izabrao parcelu Ispod Vodnice,
did-Kojo onu Ispòdbašča, a Otac (zbog Vode, naravno)
onu već poznatu vam parcelu Kod Mlina.
* * *
Nakon tih usmeno-džentlmenskih “korekcija”
zemljišnih knjiga, nama su (šta god da kažu te knjige)
na raspolaganje i uživanje konačno i neporecivo ostale
parcele koje i danas stoje. Nažalost, uglavnom zapušte-
ne.
Jer nema ko... Jer su se muške ruke rasule po
svijetu. I jer ni Zemlja više ne znači ono što je nekada
značila.
* * *
Tri bašče, odmah podno Stare Kuće.
Graorica, prva slijeva, uz put koji vodi do Vodni-
ce. U obliku dugog trokuta, upravo zbog tog puta koji
je “reže” po dužini. A tako se zvala jer je neko, ko zna
kad, ustanovio da tu najbolje uspijeva - grah. Pa to
niko i nikada kasnije nije ni dovodio u pitanje. Ja je
uglavnom pamtim po tome što je one sve kraće redove
pri kraju bilo kudikamo brže obediti nego one šire, na
početku te bašče.
Ona srednja, s druge strane tog istog puta, također
je bila trokutasta - samo obrnuto: sasvim uska na po-
četku, da bi se širila prema dnu. Zvali smo je - Srednja
Bašča. Ili samo Bašča. Na njoj su se uzgajale zelene
povrtne kulture. A pošto za povrće nikada nisam
posebno mario, najviše je pamtim po dva tek usputna
detalja: po bajamu-grkašu (marcipanu) i grmu mirisne
košute (perunike), koji su rasli odmah u onom “špicu”,
na samom ulazu u tu Bašču.
Tridesetak metara udesno - Podvornica. Poduga-
čak pravokutnik duž gornjeg dijela Ubovića Podvorni-
ce, tog drugog kraka kojim se put spušta na “glavnu”
Cestu. Pa smo i tu bašču zvali Podvornica. A bila je
“zadužena” za - krompir. Najviše je pamtim po dvi-
je slike: po tek iskopanim, skoro savršeno pravilnim
poprečnim redovima (u koje će Manda tog istog dana
posaditi već proklijale prošlogodišnje gomolje, po
vlastitom strogom i studioznom izboru) i po desetak
metara skoro savršeno poravnatog dijela otprilike na
sredini dužine te bašče, gdje se (po onom istom, davno
naslijeđenom i nikad preispitivanom pravilu) svake
godine sadila kapula (crveni luk) i luk (“bijeli luk”,
češnjak).
* * *
Tri livade, dolje u Polju.
Na onoj dugačkoj Izámlina, sasvim blizu Šarenih
Jezera, kosila se uglavnom loša, barska trava, oštrik
prošaran mladim ševarom.
12
Pa livada Na Guvnīštima, jednako duga i sa nešto
kvalitetnijom travom. Jer se i ta parcela orala, done-
davno prije mene. Od tada joj je i ime: na improvizi-
ranim guvnima tu bi se odmah i vršilo tek požnjeveno
žito. Ipak, Manda se uvijek ljutila što je na toj livadi
raslo previše metlice, drvenaste trave koja baš i nije
bila među omiljenim kravljim zalogajima.
I Barica. Mala livada odmah do Guvnīšta, ali sa
“ove strane” Tanke Voše. Ni bašča ni bara. Odatle joj
i ime. Ona se najkasnije prestala obrađivati, što se i
vidjelo po kvalitetnoj i gustoj travi isprepletenoj slat-
kovinom i divljom djetelinom. Pa je Manda tu travu sa
Barice tretirala kao - kravlji desert.
Livade pamtim po ne baš zabavnom poslu kosid-
be, a zatim i skupljanja (naviljčenja) trave (dva otkosa:
sijeno i otava), na plus četrdeset: nikad dovoljno Vode
kad se radi u livadama.
Ali i po onom nezaboravnom doživljaju vožnje na
konjskim kolima sa uširoko i do unebo visoko natovare-
nim sijenom. Pa se taj brod u ljetno predvečerje polako
ljulja kroz Polje, na putu do Kuće. A onaj Mali Ja, gore
na palubi, kao mali Onazis. Sa obaveznom travkom i
osmjehom u uglu usana. I gledam, sa te visine, kako
se napinju snažne Riđine i Pramove sapi dok vuku
taj brod. I njišem se u udobnom ritmu tog broda. Pa
još kad Malome Meni povjere rêdine, dizgine kojima
se tim brodom upravlja... Ijaaaa...!!! (Polakše! Da ne
prevalimo...)
* * *
Tri Njive, kako smo zvali one udaljenije pribarske
parcele sa posnom, “kasnom” zemljom, na kojima se
sijao kukuruz.
Najbliža od njih - Lūka. Ovelika četvrtasta parcela
uz ivicu livada, “privezana” za Cestu da je povodnji ne
odnesu. Popola presječena onim betonskim Kanalom,
pa se na donjoj, vlažnijoj polovini i dalje sijao kukuruz,
dok je poviše Kanala kasnije zasijana djetelina, lucerka.
One druge dvije Njive baš i nisam volio. Nešto
zato što su bile podalje od Kuće, a nešto i zato što baš
i nisam mario za poslove u kukuruzu. Pa im se, eto, ni
imena više ne mogu sjetiti.
* * *
O Branjevini, toj našoj suhozidom i dračom
ograđenoj Oazi Šume tristotinjak metara uzbrdo od
Mlina, pričao sam vam u prethodnoj priči. Ali vam
nisam rekao da sam upravo tu provodio glavninu
svojih dječačkih sati. Čuvajući krave. (Od svoje če-
tvrte godine, hej!) Što baš i nije bilo teško: trebalo je
paziti samo na to da se krave neopaženo ne iskradu
kroz neku od onih “slabijih tačaka” u tom suhozidu,
u potrazi za tuđom djetelinom ili sočnijom travom u
Polju. A krave, unatoč uvriježenom mišljenju, nisu ni-
malo glupe: nepogrešivo bi znale kad god bi se Dječak
začitao, isuviše udubio u izučavanje flore i faune ili
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

predugo zadržao u postavljanju i provjeravanju zamki
za zečeve.
* * *
Nedaleko odatle - Veliki Vinograd. Pristojna
parcela na obronku, kojoj je ime ostalo jer je tu,
sve do malo prije mene, zaista bio vinograd. Sve dok
nije onemoćao. Pa je Otac povadio staru lozu i na toj
parceli zasadio ravno sto sadnica Višnje Maraske. Pa
se nekoliko ljetnih dana moralo provesti i u sporom
i dosadnom poslu Branja Višanja. Koji je bio donekle
podnošljiv samo zato što bi pomagala i druga, komšij-
ska djeca. (Za “plaću” - koliko mogu pojesti...) Otac bi
većinu uroda prodao nakupcima (za Zadar), a Manda
bi svake godine obnovila obilne zalihe Soka i Pekmeza
Od Višanja. Pa bi cijela Kuća danima mirisala samo
na višnje.
* * *
Za parcelu Kod Mlina, već znate. Pa ću o njoj
samo kratko. Po dužini je podijeljena onim betonskim
Kanalom, koji odvaja dio ispod od dijela poviše Kana-
la, a po širini zidom i ogradom koja odvaja “javni” od
“privatnog” dijela te parcele.
“Javni” dio je, naravno, onaj na kojem je Vrelce. I
gdje je Otac, čim je odlučio da će tu graditi Novu Kuću,
posadio dvanaest - duzinu mladica Topole. Koje su se,
rastući doslovno “k’o iz vode”, ubrzo pretvorile u pravu
gromadu krošnji: idealan hlad svima koji bi, po Vodu
ili tek onako, svratili na Vrelce. I redovnim igračima na
balote, naravno, u nedjeljna popodneva.
Te Topole su posječene tek prije nekoliko godina.
Jer su “prestarile” i jer su, onako ogromne a krte, po-
stale opasne za mrazeva ili kad jako puše. Pa od tada,
prosto boli ta praznina.
U drugom, ograđenom dijelu te parcele, na sve če-
tiri strane oko Kuće i sa obje strane Kanala su, narav-
no, bašče. Koje su nam nakon preseljenja u Novu Kuću
“zamijenile” one bašče u Starim Korganima.
Pa je i u baščama u Korganima uskoro posijana
djetelina.
Pa ni nje više nema.
* * *
Manda bi se ljutila da ne spomenem još jednu,
Njoj iz puno razloga posebno dragu bašču: onu Iza
Mlina, ispod Rācine Kuće. Plodnu i sa tri strane okru-
ženu Vodom. I zato “specijaliziranu” za kulture koje
traže gotovo stalno prisustvo vode: kupus, pomidore,
kukomare (krastavce), paprike, mladi grah (boraniju)...
Pamtim je po onoj posebnoj mješavini mirisa dobre Ze-
mlje i mirisa Vode. I po onom gorkastom okusu svježeg
korijena tek porezanog kupusa.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
MOJ FOKUS
* * *
Konačno - Dračevica. Naš Vinograd. The Vinograd.
Kojeg su Otac i Majka iskrčili, zasadili, navrnuli i uzgojili
dok sam ja bio u stomaku. Pa smo taj Naš Vinograd i ja
bili - vršnjaci. Pa otuda i ta naša ljubav. I milioni sati našeg
druženja. I teškog i raznovrsnog rada u toku cijele sezone.
A u pauzama tog rada - najslađi obroci koje pamtim.
Pričao sam vam o tom The Vinogradu, detaljno
(“Ako zamisliš život u ritmu vinograda”, PS 12/2014).
* * *
E, sad...
Ko išta zna o Zemlji, zna i to da je, od imati je, još
važnije - kakva je ta Zemlja.
A to “kakva je”, proba se tako što se Zemlja protr-
lja u šaci i - pomiriše.
* * *
O tome kakva je bila Zemlja u The Vinogradu,
već sam vam pričao, detaljno (PS 12/2014). Uzduž tih
stopedesetak metara smjenjivalo se nekoliko sasvim
različitih vrsta tla, različitog sastava, osobina, kvalite-
te, teksture. Od “tanke” i pjeskovite zemlje na početku,
preko podatne pržine sredinom prve griblje, pa nešto
“masnije” i kvalitetnije zemlje do kraja te griblje, pa
preko uvijek vlažne i teško obradive gnjile u prvoj po-
lovini druge griblje, bogate zemlje u sljedećih desetak
metara..., pa sve do iste one “tanke” i pjeskovite zemlje
na drugom kraju Vinograda, gdje su se pod tankim
slojem tla već nazirale litice.
Zemlja se “mijenjala” i poprijeko te parcele: ona u
donjim redovima je bila puno “deblja” i bolja od one u
gornjim...
I motika se različito “ponašala” na svakoj od tih
dionica. Osjećali biste to na dlanovima. I u uhu. Jer je i
zvuk motike svugdje bio različit.
O “kvaliteti” onih Livada dovoljno je reći: bara. Pa
je Manda bezbroj puta naglas sanjala sijeno iz Bosne:
sitno, plemenito i mirišljavo.
Slično je i sa onim Njivama: posna, “kasna”
zemlja. Pa se seljak u meni, kad putujem uz oranice
Panonije, svaki put “razboli” od samog pogleda na tu
masnu, plodnu i podatnu zemlju.
Slično je i sa onim brdima obraslim makijom,
zakržljalim drvećem i tek ponekim «pravim» stablom,
pa se jednako “razbolim” putujući gustim, bogatim,
šarenim šumama Bosne.
A Bašče? One oko Nove Kuće su tek malo “obo-
gaćeni” pijesak nataložen bujicama sa Brda. Ali, one
u Starim Korganima su nešto drugo: stotine godina
obrađivani i nagnajani pijesak je pretvoren u sasvim
pristojno plodnu Zemlju. Pa je grijeh što se ni ona ne
obrađuje.
Uzalud.
Sva ta Zemlja mi je samo u sjećanju.
Milan Bez Zemlje
13
POREZI

Oprema u sistemu PDV-a

ȫȫSuana Sakić

Od samog početka primjene sistema PDV-a u BiH, tretman prometa opreme izaziva
brojne dileme kod PDV obveznika. Bez obzira na djelatnost koju obavljaju, PDV
obveznici gotovo svakodnevno postavljaju Revicon konsalting centru pitanja koja se
odnose na ovu tematiku. Zato je ovaj tekst još jedan osvrt na PDV tretman prometa
opreme, u kontekstu prava na odbitak ulaznog PDV-a prilikom nabavke opreme,
obaveze zaračunavanja izlaznog PDV-a u slučaju prodaje te opreme, njenog davanja
bez naknade, manjka opreme i slično, kao i u kontekstu obaveze ispravke (storna)
ulaznog PDV-a u slučaju da se opremi “promijeni PDV namjena” prije isteka roka od
pet godina u odnosu na godinu njene nabavke.

U
smislu Zakona o PDV (“Službeni gla-
snik BiH”, br. 9/05, 35/05, 100/08
i 33/17) i pratećeg Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”,
br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10 i 85/17), predmet oporeziva-
nja PDV-om je svaka isporuka dobara koju
porezni obveznik izvrši na teritoriji BiH uz
naknadu, kao i isporuka dobara koja se izvrši
bez naknade ili uz povoljnije uslove drugim
obveznicima, odnosno drugim primaocima
osim ako je takva isporuka oslobođena plaća-
nja PDV-a prema navedenim propisima.
PDV tretman prenosa opreme ili dijela
poslovne imovine koji je predviđen propisi-
ma o PDV-u u BiH, često obveznike dovodi u
dilemu da li se takav promet smatra oporezi-
vim ili ne, te da li će se primjenjivati posebna
pravila po kojima se prenos imovine izuzima
od oporezivanja PDV-om, onda kada su za to
ispunjeni predviđeni uslovi.
Na opremu koja je nabavljena za vršenje
njegove poslovne i oporezive djelatnosti, PDV
obvezniku se odmah i u cjelini priznaje pravo
na odbitak ulaznog PDV-a. Međutim, PDV
obveznik ima i obavezu (s obzirom na to da se
radi o velikim i dugotrajnim vrijednostima)
da ta kapitalna dobra koristi za svoje poslovne
i oporezive aktivnosti u periodu od najmanje
pet godina. U protivnom, dio tog (već ranije
i u cjelini priznatog) ulaznog poreza će se
srazmjerno morati platiti naknadno, kroz
mehanizam ispravke (storna) ulaznog poreza,
ukoliko se prije isteka propisanog perioda od
pet godina dogode okolnosti koje bi značile
prestanak ispunjavanja uslova za odbitak ula-
znog PDV-a na tu opremu.
PDV tretman opreme je, dakle, prilično
kompleksan. Iz tog razloga česta su i pitanja
u našem konsalting centru, pa se u nastavku
teksta daje osvrt na dileme koje se kod PDV
obveznika javljaju prilikom prodaje opreme,
prenosa opreme u sklopu poslovne cjeline,
ispravke ranije priznatog poreza, te tretman
PDV-a u slučaju manjka opreme.
Prodaja opreme
Prilikom određivanja PDV tretmana
prometa opreme, uvijek treba imati na umu
da taj tretman zavisi od okolnosti svake kon-
kretne situacije. U skladu sa tim, u nastavku
se daju odgovori na sljedeća pitanja:
• da li se prodaja smatra “promjenom
namjene” opreme;
• da li se PDV zaračunava ako se oprema
prodaje licu koje nije PDV obveznik;
• da li se obračunava PDV pri prodaji
opreme koja je nabavljena prije uvođe-
nja PDV sistema u BiH;
• da li se obračunava izlazni PDV na opre-
mu koja je amortizovana;
• na koju se osnovicu obračunava PDV pri
prodaji robe;
• na koju se osnovicu obračunava PDV
ako se oprema prodaje po cijeni nižoj od
nabavne.
Oprema koju je PDV obveznik pret-
hodno nabavio sa odbitkom ulaznog PDV-a
se, po općem pravilu, prodaje, prenosi bez
naknade ili na bilo koji drugi način “otuđu-
je” uz obavezu zaračunavanja izlaznog

14 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


PDV-a ne samo zato što je i pri nabavci
te opreme prethodno odbijen ulazni PDV
nego i zato što prodavac, kao PDV obveznik,
mora i na prodatu opremu (kao i na bilo
koja druga prodata dobra) obračunati izlazni
PDV (osim u slučajevima prenosa poslovne,
tj. ekonomske cjeline po članu 7. stav 2. Za-
kona o PDV). Također, obaveza zaračunava-
nja izlaznog poreza ne zavisi od toga kome
se oprema prodaje: PDV obvezniku ili licu
koje nije registrovani PDV obveznik.
Istovremeno, sama obaveza obračuna-
vanja izlaznog PDV-a, kome god da se vrši ta
prodaja, automatski znači da tada ne postoji
obaveza ispravke ulaznog PDV-a, jer se
sama ta prodaja smatra oporezivim prome-
tom, što automatski isključuje postojanje
“promjene namjene” u PDV smislu, a time i
obavezu ispravke ulaznog poreza.
Kod prodaje opreme, također, nije
bitno kada je dotična oprema nabavlje-
na, prije ili poslije ulaska u sistem PDV-a. U
oba slučaja radi se o prometu dobara koji se
dešava sada, pa on i podliježe oporezivanju
PDV-om, pošto taj promet nijednom odred-
bom važećih PDV propisa nije oslobođen
oporezivanja PDV-om.
Osnovica za PDV je postignuta prodaj-
na cijena, kolika god ona bila (uz napomenu
da, kada se radi o prometu sa “povezanim”
licima, osnovica za PDV ne može biti manja
od tržišne vrijednosti te opreme).
U praksi, kao i u našem savjetodavnom
servisu, pretplatnici se javljaju i sa pitanjem
mora li se obračunati izlazni PDV i onda
kada se prodaje oprema koja je već potpuno
amortizovana. Budući da je amortizacija
računovodstvena kategorija koja najčešće
nije od značaja za PDV tretman prodaje
nekog dobra, to i kod prodaje već potpuno
amortizovane opreme važi opće pravilo da
se izlazni PDV zaračunava na postignutu
prodajnu cijenu (član 20. stav 1. Zakona).
Ukoliko se, pak, radi o prodaji ili davanju
takvih dobara “povezanim” licima ili o
drugim “nekomercijalnim” okolnostima,
osnovica za PDV ne može biti niža od tržiš-
ne cijene (član 20. stav 8. Zakona i član 22.
stav 3. Pravilnika).
Porezna osnovica
Sigurno je da osnovica na koju se obra-
čunava porez predstavlja jedan od najvažni-
jih elemenata svakog poreznog sistema, pa i
sistema PDV-a. Ovo pitanje je uređeno pri-
lično obimnim članom 20. Zakona i članom
22. pratećeg Pravilnika, u kojem je određen i
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
način utvrđivanja porezne osnovice u nekoli-
ko specifičnih slučajeva.
PDV osnovica i kod prometa opreme je
oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima
ili uslugama) koju obveznik - isporučilac primi
ili treba da primi, u koju nije uključen PDV.
Prema članu 20. stav 8. Zakona o PDV,
ako je naknada za promet dobara i usluga
niža od tržišne vrijednosti ili ako je pro-
met izvršen bez naknade, osnovica za PDV
je tržišna vrijednost tog dobra bez PDV-a.
Međutim, članom 22. stav 3. Pravilnika je
izričito propisano da se ovaj tržišni princip
odnosi samo na one situacije prometa doba-
ra ili usluga koje uključuju postojanje poro-
dičnih ili drugih bliskih ličnih veza, te odnosa
upravljanja, vlasništva, članstva, finansij-
skih ili pravnih odnosa između dobavljača i
kupca i ukoliko je takva veza ili odnos, a ne
neki dokazivi komercijalni (tržišni) razlozi,
dovela do toga da se ta dobra daju, odnosno
usluge pruže bez naknade ili uz naknadu
koja je niža od tržišne. Pravni odnosi iz ovog
stava obuhvataju odnos između poslodavca i
zaposlenog ili porodice zaposlenog, ili drugih
blisko povezanih lica
Predmet oporezivanja PDV-om je svaka isporuka
dobara koju porezni obveznik izvrši uz naknadu
ili bez naknade, osim ako je takva isporuka
izričito oslobođena plaćanja PDV-a.
Obaveza zaračunavanja PDV-a pri prodaji
opreme postoji bez obzira na to da li se prodaja
vrši drugom PDV obvezniku ili licu koje nije
registrovani PDV obveznik.
Isto tako, oprema se može prodavati i po
cijeni nižoj od nabavne. U tim slučajevima,
u skladu sa prethodno navedenim principom,
osnovica za obračun PDV-a može biti i iznos
koji je niži od nabavne cijene, ali samo ako
su razlozi za nižu cijenu komercijalne pri-
rode (član 22. stav 3. Pravilnika). Međutim,
ako su do toga doveli neki nekomercijalni
razlozi, PDV se obračunava na tržišnu cijenu
(član 20. stav 8. Zakona i član 22. stav 3.
Pravilnika).
Promet opreme u sklopu prenosa
poslovne cjeline
Pojedinačna prodaja opreme koju vrši
PDV obveznik, a koju je nabavio ili proizveo
15
POREZI
sa pravom na odbitak ulaznog poreza, podli-
ježe oporezivanju PDV-om, osim ako je takva
prodaja izuzeta od oporezivanja. Izuzetak od
ovog pravila je slučaj kada se prodaje ili pre-
nosi poslovna cjelina koju može predstavljati
ili cjelokupna imovina poreznog obveznika ili
pak jedan njen dio.
Kod prodaje opreme, osnovica za PDV je prodajna
cijena bez PDV-a, čak i ako je prodajna cijena
niža od nabavne.
Izuzetno, ako se radi o prometu između
povezanih lica i ako su razlozi niže cijene ili
davanja bez naknade neki nekomercijalni razlozi,
PDV se obračunava na tržišnu cijenu.
Prenos imovine poreznog obveznika
je regulisan u članu 7. Zakona. U skladu sa
tim članom, prenosom dobara uz naknadu
(oporezivim prometom) smatra se i pre-
nos cjelokupne ili dijela imovine poreznog
obveznika, ako je ulazni porez bilo moguće u
cijelosti ili djelimično odbiti kada je ta imovi-
na kupljena, proizvedena ili stečena na drugi
način. Drugačije rečeno, i prenos imovine se,
općenito, smatra prometom na koji porezni
obveznik mora primjenjivati propisane prin-
cipe, a od konkretne situacije zavisi šta to u
praksi znači.
Izuzetno (prema članu 7. stav 2. Zako-
na o PDV), prodaja ili prenos imovine PDV
obveznika je moguć i bez zaračunavanja izla-
znog PDV-a, ali samo pod uslovom ispunje-
nja elementarnih pretpostavki da će ta dobra
ostati u sistemu PDV-a, pod suštinski istim
PDV uslovima koji su postojali kod prodavca.
Naime, sa aspekta propisa o PDV-u, da
bi se mogao primijeniti izuzetak iz člana 7.
stav 2. Zakona o PDV, tj. da bi prenos cjelo-
kupne ili dijela imovine poreznog obveznika
bio izuzet od oporezivanja PDV-om, moraju
biti kumulativno zadovoljeni svi propisani
uslovi, a to su:
• da je i sam kupac, odnosno sticalac te
imovine registrovani PDV obveznik (ili
tim sticanjem postaje PDV obveznik);
• da kupac/sticalac nastavlja obavljati
istu privrednu djelatnost, u PDV smislu
(tačnije: da i kupac/sticalac obavlja ili će
obavljati bilo koju djelatnost koja podli-
ježe oporezivanju PDV-om);
• da kupac/sticalac ima mogućnost dobiti
istu stopu za odbijanje ulaznog poreza
kao prodavac (tj. da je i on registrovan
16
kao PDV obveznik sa pravom na odbitak
ulaznog poreza).
Ako nije ispunjen neki od ovih uslova,
tada se ne radi o besporeznom prenosu po-
slovne cjeline, u smislu člana 7. stav 2. Zako-
na, već o “običnom” prometu koji podliježe
redovnim principima oporezivanja u sistemu
PDV-a.
Dakle, kupac/primalac poslovne cje-
line mora nastaviti koristiti tu imovinu za
obavljanje svoje oporezive djelatnosti, s tim
da ima i “istu stopu”, tj. pravo na odbitak
ulaznog poreza kao i prenosilac (što npr. zna-
či da ovo izuzeće ne bi važilo u slučaju kada
bi kupac/primalac imao samo srazmjernu
stopu odbitka ulaznog poreza). Nije nužno
da sticalac imovine “bukvalno” nastavlja istu
djelatnost. Cilj ovog uslova jeste da sticalac
imovine nastavlja bilo koju oporezivu djelat-
nost u sistemu PDV-a, odnosno da je sticalac
imovine nastavi koristiti tako da stvara novu
vrijednost za proizvodnju dobara ili pružanje
usluga koje podliježe oporezivanju PDV-om.
Ukoliko su ispunjeni navedeni uslovi,
prodavac je dužan da u roku od osam dana
obavijesti UINO o identitetu novog vlasni-
ka, te da prenese obavezu ispravke ulaznog
poreza za preostali period za ispravku na
primaoca kapitalnih dobara, a primalac bi to
trebao da potvrdi potpisom u svojoj izjavi
koja se dostavlja UINO.
Na primjer, prodaja poslovnog prostora
sa pratećom opremom, pod uslovom da su
ispunjeni navedeni uvjeti, bila bi oslobođena
zaračunavanja izlaznog PDV-a.
Napominjemo da je u takvim slučaje-
vima, a ukoliko se prenos opreme u sklopu
poslovne cjeline vrši prije isteka pet godina
od njene nabavke od prodavca/prenosioca,
potrebno voditi računa i o ispravci ulaznog
poreza. U tom slučaju kupac/sticalac preuzi-
ma i obavezu eventualne naknadne ispravke
ulaznog poreza u preostalom roku do isteka
perioda ispravke (ukupno pet godina u od-
nosu na godinu u kojoj je ta oprema početno
nabavljena).
Promjena namjene opreme
PDV obveznik ima pravo da, odmah
u mjesecu nabavke, odbije ukupan ulazni
PDV iskazan na fakturi za nabavku opreme
koju će koristiti u svoje poslovne i opore-
zive svrhe. Međutim, propisi o PDV-u su
propisali i period u kojem se ova kapitalna
dobra moraju koristiti u poslovne i oprezive
svrhe poreznog obveznika, jer, ukoliko dođe
do promjene namjene njihovog korištenja,
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

nastupa obaveza srazmjerne ispravke ranije
odbijenog ulaznog poreza.
Prema članu 36. Zakona i članu 76.
Pravilnika, PDV obveznik koji je ostvario
pravo na odbitak ulaznog PDV-a pri sticanju
opreme, u slučaju da prestane ispunjavati
uslove za ostvarivanje prava na odbitak ula-
znog poreza prije isteka propisanog perioda
od pet godina od kalendarske godine u kojoj
je počela upotreba opreme (tj. u odnosu na
godinu odbitka ulaznog poreza), dužan je da
izvrši ispravku (umanjenje, storno) ranije od-
bijenog ulaznog poreza, u skladu sa članom
69. stav (2) Pravilnika, u onom poreznom
periodu u kojem je došlo do takve promjene
namjene.
Opremom za koju se mora vršiti isprav-
ka odbitka ulaznog poreza smatra se oprema
koja podliježe amortizaciji, te čija pojedinač-
na nabavna vrijednost prelazi 10.000,00 KM.
U skladu sa članom 36. Zakona, ispravka od-
bitka ulaznog poreza ne vrši se ako je iznos
ispravke dijela PDV-a koji se može odbiti
manji od pet procenata.
Do “promjene PDV namjene” korište-
nja opreme, uglavnom, dolazi u slučajevi-
ma prelaska iz oporezive u neoporezivu
djelatnost.
Dakle, ukoliko porezni obveznik prije
isteka perioda od pet godina prestane ispu-
njavati propisane uslove, tj. ukoliko opremu
koju je nabavio uz odbitak ulaznog poreza
počne prije isteka pet godina koristiti u
neoporezive svrhe (za obavljanje neoporezive
djelatnosti), dužan je da izvrši storno dijela
ulaznog poreza koji je ranije odbio prilikom
sticanja te opreme.
Kako je već naglašeno, prodaja opreme
uz zaračunavanje izlaznog PDV-a se nikako
ne može smatrati “promjenom PDV namje-
ne” koja bi zahtijevala ispravku odbitka ula-
znog poreza, iz prostog razloga što prodaja
opreme predstavlja oporezivi promet. Ovo
je i izričito propisano u članu 76. stav (4)
Pravilnika, prema kojem se, ukoliko dođe do
prometa dobara u toku periodu za ispravku,
a taj promet je oporeziv PDV-om (a prodaja
opreme je uvijek oporeziva), smatra da se ta
kapitalna dobra (oprema) upotrebljavaju za
oporezive svrhe i tokom preostalog perioda
za ispravku, pa stoga nema obaveze vršiti
ispravku odbijenog ulaznog poreza na takvu
opremu.
Iznajmljivanje opreme, također, nije
promjena namjene, jer se i tada zaračunava
izlazni porez, odnosno stvara se neka nova
vrijednost koja će biti oporeziva PDV-om.
Prenos cjelokupne ili dijela imovine koja
čini zasebnu poslovnu cjelinu iz člana 7. stav
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
Ako se oprema prodaje ili prenosi u sklopu
poslovne cjeline takav promet je izuzet od
oporezivanja, ali samo ako su kumulativno
ispunjeni svi za to propisani uslovi.
Ako se prenos opreme u sklopu poslovne cjeline
vrši prije isteka pet godina od njene nabavke,
kupac/sticalac preuzima i obavezu eventualne
naknadne ispravke ulaznog poreza u preostalom
roku do isteka perioda ispravke.
Kako se vrši ispravka ranije odbijenog ulaznog poreza?
Prema PDV propisima, obveznik koji je iskoristio
pravo na odbitak ulaznog PDV-a mora izvršiti storno tog
odbitka ukoliko nabavljenu opremu prestane koristiti u
oporezive svrhe unutar perioda od pet godina od nabavke.
Storno se vrši srazmjerno preostalom vremenu do isteka
predviđenog roka od pet godina oporezivog korištenja.
Momentom početka upotrebe opreme smatra se ona
godina u kojoj je izvršena nabavka opreme, tj. godina u
kojoj je izvršen odbitak ulaznog poreza i ta godina se u
izračunavanju perioda za ispravku računa kao prva godina.
Na primjer, ukoliko bi do promjene PDV namjene
upotrebe opreme došlo u istoj godini u kojoj je izvršena
nabavka, u tom slučaju bi se storniralo 4/5 ranije odbije-
nog ulaznog poreza, bez obzira na broj mjeseci koliko se
oprema koristila u toj prvoj godini njene nabavke, pošto se
period ispravke zaokružuje na “punu” godinu, tj. ispravka
se vrši na godišnjem nivou (a ne mjesečnom nivou, kako
je to bilo nekad ranije). Iz istog razloga, ukoliko promjena
PDV namjene opreme nastupi u posljednjoj, petoj godini
perioda za ispravku, u tom slučaju nije potrebno vršiti ni-
kakvu ispravku ranije odbijenog ulaznog poreza. Ukoliko je
oprema korištena u oporezive svrhe u tri godine, a potom
se (u trećoj godini u odnosu na godinu nabavke) mijenja
njena namjena u PDV smislu, obveznik mora stornirati dvi-
je petine prvobitno odbijenog ulaznog poreza.
Dakle, ispravka na godišnjem nivou PDV-a obračuna-
tog pri nabavci opreme vrši se na jednoj petini, na osnovu
promjena u pravu na odbitak u narednim godinama u
odnosu na odbitak u godini kada su dobra stečena.
Ispravka za svaku kalendarsku godinu vrši se najka-
snije putem PDV prijave za mart u narednoj kalendarskoj
godini.
Mada se kao period ispravke odbitka ulaznog poreza,
prema PDV propisima, formalno uzima vrijeme od korište-
nja odbitka, ovlaštena lica UIO u kontroli često uzimaju u
obzir stvarno vrijeme korištenja za PDV namjene i zahti-
jevaju ispravku odbitka za sav preostali “manjak vremena”
do propisanih pet godina.
17
POREZI
2. Zakona, koja je prethodno spomenuta u
tekstu, ne predstavlja “promjenu namjene” u
smislu odredbi koje tretiraju obavezu isprav-
ke odbijenog ulaznog poreza (iako takav
prenos nije oporeziv).
Isto tako, ukoliko se desi da oprema po-
stane neupotrebljiva prije isteka perioda za
ispravku ulaznog poreza, u tom slučaju pre-
staju razlozi za ispravku odbijenog ulaznog
poreza. Ovo je izričito propisano članom 76.
stav 5. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV.
Na primjer, ukoliko oprema postane neupo-
trebljiva iz razloga što je zastarjela, uništena
ili slično, u tom slučaju nije potrebno vršiti
ispravku srazmjernog dijela odbijenog ula-
znog PDV-a.
Ako PDV obveznik prodaje, prenosi bez
naknade ili na bilo koji drugi način “otuđu-
je” opremu koju je prethodno nabavio sa
odbitkom ulaznog PDV-a, po općem pravi-
lu postoji obaveza zaračunavanja izlaznog
PDV-a ne samo zato što je i pri nabavci te
opreme priznat ulazni PDV nego i zato što
PDV obveznik opremu mora otuđiti uz obra-
čun izlaznog PDV-a.
Dakle, sama obaveza zaračunavanja
izlaznog PDV-a na tu opremu automat-
ski isključuje obavezu ispravke ulaznog
poreza.
Ako bi se obračunao izlazni PDV-a
zajedno sa ispravkom ulaznog poreza, radilo
bi se o dvostrukom oporezivanju, što je u
suprotnosti sa osnovnim pravilima sistema
PDV-a.
Porezni obveznik ima obavezu srazmjerne
ispravke ranije odbijenog ulaznog poreza ukoliko
do promjene namjene u PDV smislu dođe prije
isteka pet godina u odnosu na godinu nabavke sa
odbitkom ulaznog poreza.
Prodaja opreme sa zaračunavanjem izlaznog
PDV-a ne smatra se promjenom PDV namjene
u ovom smislu, pa u tom slučaju nema obaveze
ispravke ulaznog poreza.
Manjak opreme
Porezni aspekt manjka opreme je spe-
cifičan. Prema članu 11. Pravilnika, manjak
se, generalno, smatra upotrebom dobara
u vanposlovne svrhe. Međutim, Zakon
o PDV i Pravilnik o njegovoj primjeni ne
daju konkretan način utvrđivanja osnovice
za PDV u slučaju manjka opreme za koji se
18
tereti pravno lice, odnosno za koji se tereti
odgovorna osoba.
Članom 22. stav 1. Pravilnika propisan
je poseban način utvrđivanja porezne osno-
vice u slučaju manjka. Naime, “za pokretnu
imovinu koja podliježe umanjenju vrijedno-
sti obično se može smatrati da je to nabavna
cijena, koja ne uključuje PDV, umanjena za
20% za svaku započetu kalendarsku godinu
nakon kalendarske godine u kojoj je došlo
do sticanja tih dobara ili njihovih dijelova,
osim ako je iz okolnosti slučaja jasno da
se rezultat obračuna znatno razlikuje od
nabavne cijene sličnih dobara bez PDV-a u
trenutku korištenja predmetnih dobara”.
Praktično bi to značilo da, ako je oprema
koja je predmet manjka bila u upotrebi više
od pet godina, ne bi postojala obaveza obra-
čuna PDV-a.
Međutim, skrećemo pažnju na dio
odredbe prethodno navedenog člana prema
kojem “iz okolnosti slučaja treba biti jasno
da se rezultat obračuna znatno razlikuje od
nabavne cijene sličnih dobara bez PDV-a u
trenutku korištenja predmetnih dobara”, što
bi se moglo tumačiti i tako da u nekim sluča-
jevima neće biti ispunjeni uvjeti iz člana 22.
Pravilnika.
Za manjak dobara mogu se teretiti prav-
no lice ili odgovorna osoba.
Manjak dobara za koji se ne tereti
odgovorna osoba, već se tereti pravno lice,
smatrao bi se vlastitom potrošnjom u vanpo-
slovne svrhe poreznog obveznika i podlijegao
bi oporezivanju. Porezna osnovica prema
članu 20. Zakona jeste nabavna cijena te
ili slične opreme u trenutku prometa, bez
PDV-a, a obračun PDV-a se vrši internom
PDV fakturom.
Ukoliko se za manjak dobara tereti
odgovorno lice, takav manjak se oporezuje
“pravom” izlaznom PDV fakturom, koja se
ispostavlja tom odgovornom licu, sa zara-
čunatim PDV-om. Porezna osnovica u ovom
slučaju je tržišna cijena.
Izuzetno, manjak opreme uslijed kra-
đe za koju je izvršen uviđaj i o kojoj po-
stoji zapisnik policije se ne smatra opore-
zivim prometom dobara u smislu člana 4.
Zakona o PDV, pa obveznik u tom slučaju
nema obavezu ispostavljanja interne PDV
fakture i zaračunavanja izlaznog PDV-a.
U tom slučaju nema obaveze ispravke
odbijenog ulaznog poreza u smislu člana
76. stav 5. Pravilnika o primjeni Zako-
na o PDV, prema kojem u slučaju kada
oprema postane neupotrebljiva u periodu
za ispravku prestaju razlozi za ispravku
ulaznog poreza.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 GODINA
ZAJEDNIČKOG USPJEHA

2017.
20 godina zajedničkog uspjeha

2012.
u samo jednoj godini
organizirali smo 120 edukacija

2007.
Porezni savjetnik najtiražniji
stručni časopis u BiH

2002.
pružali 5.000
profesionalnih savjeta

1997.
And so it begins...

www.revicon.info
POREZI

PDV tretman isporuka

usluga u “oblaku”
ȫȫDejan Rakić

Poslovanje u “oblaku” bi se moglo definisati kao neograničeno obavljanje poslovnih

aktivnosti putem interneta prilikom čega se usluge ili dobra pružaju ili vrše bilo gdje
u svijetu gdje primalac ima pristup internetu. I upravo u tome je problem: bh. Zakon
o PDV je napisan u vrijeme kada je kupovina preko Interneta još bila u domenu
naučne fantastike.

20 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


D
a bi uopšte počeli pisati o poreskom
tretmanu isporuke usluga u oblaku
(cloud-u), sa stanovišta poreza na
dodatu vrijednost, moramo se dobro upustiti
u objašnjenje šta, zapravo, predstavlja cloud
ili oblak. Zatim je neophodno da definišemo
koje su to najčešće usluge koje se ovim pu-
tem, tj. na ovaj način isporučuju, a tek onda,
u okviru našeg poreskog sistema vezanog za
inidirektne poreze, pokušati dati odgovor i
na njihov poreski tretman. Sam naziv ovog
rada kod čitalaca već izaziva niz pitanja.
Možda je upravo u pravim pitanjima i odgo-
vor na našu temu.
Naime, ukoliko imamo nedoumicu o PDV
tretmanu bilo koje vrste isporuka, pa tako i
onih u oblaku, nadležna za odgovor je Uprava
za indirektno oporezivanje Bosne i Hercego-
vine. Pritom od samog pitanja tom poreskom
organu umnogome može zavisiti i odgovor na
to. Koliko god vremena je potrebno nama da
postavimo pravo pitanje vezano za isporuke
putem cloud-a, toliko više je poreskom orga-
nu potrebno da, u okviru sadašnjih propisa,
dâ odgovor na to. Ako postavimo pogrešno
pitanje, možemo očekivati itekako pogrešan
odgovor.
OBLAK (CLOUD)
Da bi pojasnili šta uopšte predstavlja
cloud ili računarstvo u oblaku, mišljenja smo
da je najkorisnije da se koristimo definici-
jom sa internet stranice Wikipedia. Upravo
ta, svjetski poznata i priznata, stranica daje
objašnjenje većine danas poznatih i nepozna-
tih pojmova.
Računarstvo u oblaku (engl. Cloud
computing) predstavlja isporuku računarskih
resursa i skladišnih kapaciteta kao uslugu za
heterogenu grupu krajnjih korisnika. Kon-
cept računarstva u oblaku se oslanja na dije-
ljenje resursa preko mreže, najčešće Inter-
neta. Krajni korisnici pristupaju aplikacijama
u oblaku preko veb pregledača ili desktop
aplikacije na mobilnom telefonu, dok se sof-
tver i korisnički podaci nalaze na serverima
na udaljenoj lokaciji.
Postoje tri osnovna tipa računarstva u
oblaku.
• Softver kao usluga, SaaS (engl. Software
as a Service)
• Platforma kao usluga, PaaS (engl. Plat-
form as a Service)
• Infrastruktura kao usluga, IaaS (engl. In-
frastructure as a Service)
Možda bolju definiciju možemo dati
ukoliko se koristimo poznatijim terminima
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
i izrazima. Tako bi se poslovanje u oblaku
najbolje moglo definisati kao neograničeno
obavljanje poslovnih aktivnosti putem
interneta prilikom čega se usluge ili
dobra pružaju ili vrše bilo gdje u svijetu
gdje primalac ima pristup toj mreži, tj.
internetu.
Poslovanje u “oblaku” je neograničeno obavljanje
poslovnih aktivnosti putem interneta prilikom
čega se usluge ili dobra pružaju ili vrše bilo gdje u
svijetu gdje primalac ima pristup internetu.
Prema nekim istraživanjima, očekuje se da će
u 2018. godini vrijednost isporuka u oblaku u
svijetu premašiti 50 milijardi dolara.
Ono što je svakako vrijedno pažnje, a
govori o poslovnom značaju biznisa u oblaku,
jeste to da se prema nekim istraživanjima
očekuje da će u 2018. godini vrijednost
isporuka u oblaku u svijetu dostići preko 50
milijardi dolara.
Da bi plastično opisali kako funkcioni-
še mreža u oblaku, predočavamo i grafičku
prezentaciju dostupnu na stranici Wikipedia
(vidi sliku).
Korisnici usluga su oni koji posjeduju
bilo koje računarske platforme, dakle table-
te, računare, laptope ili pametne telefone.
Ono što čini oblak su, zapravo, umrežene
baze podataka, serveri, mreža, platforme,
sadržaji, komunikacija i ostalo. Onaj ko
posjeduje računar se iz svih resursa oblaka
koristi onim što želi, a možda je bolje reći
onim što plaća.
Možda najjednostavniji oblik svima po-
znatih usluga u oblaku je kupovina aplikacija
preko interneta, a to spada u prvu vrstu uslu-
ga koje smo naveli - softver kao usluga. U
tom slučaju provajder je vlasnik pozadinske
infrastrukture, uključujući mrežu, servise,
operativne sisteme, sistem za skladištenje
podataka, kao i konkretnog sofvera koji je
dostupan brojnim korisnicima preko inter-
net pregledača. Provajder cloud-usluge ima
kontrolu nad kompletnom infrastrukturom,
dok korisnik jedino može definisati pravo
pristupa iznajmljenom softveru, npr. to ko u
okviru firme može pristupati iznajmljenom
softveru. Korisnici dijele resurse provajdera
na kojima se nalazi iznajmljeni program. Sa
korisničke strane to znači da nema dodatnog
softverskog ili hardverskog ulaganja, kao i
usluga održavanja sistema za koje je sada za-
21
POREZI
dužen provajder. Neki od primjera su Google
Apps, Microsoft Office 365 i sl.
Kada je u pitanju platforma kao usluga,
važno je znati da se u tom slučaju usluga
odnosi na razvojnu okolinu i potreban paket
softverskih podsistema.
Kod infrastrukture kao usluge, korisni-
ku je pružena mogućnost korišćenja raču-
narske infrastrukture, uglavnom virtuelne
platforme. Korisniku je pružena mogućnost
upravljanja obradom, skladištenjem, umre-
žavanjem i drugim osnovnim računarskim
resursima.
Kada govorimo o vrstama oblaka, one su
sljedeće:
Javni oblak
Cloud provajder omogućava pristup
resursima kao što su aplikacije, skladišta za
podatke i drugi resursi dostupni za javnost,
nezavisno da li se radi o pojedincima ili or-
ganizacijama, putem interneta. Usluge mogu
biti besplatne ili se koristi model plaćanja po
korišćenju (engl. pay-per-usage). Infrastruk-
tura se nalazi u vlasništvu provajdera i nije
dostupna za uvid ili kontrolu korisnicima.
22
Infrastruktura javnog oblaka podrazumijeva
dijeljene resurse za korisnike. Najčešće pro-
vajderi omogućavaju pristup preko Interneta,
a direktna komunikacija nije moguća. Dijelo-
vi javnog oblaka mogu biti i pod isključivom
upotrebom samo jednog korisnika, čineći
tako privatni centar podataka.
Privatni oblak
Privatni oblak je napravljen isključivo za
upotrebu jednog klijenta, rezervisan centar
podataka za tog klijenta, koji može biti unu-
tar organizacije ili hostovan od cloud provaj-
dera. IT službe kompanija ili provajder cloud
usluga grade privatne oblake i upravljaju
njima. Organizacije koje posjeduju privatni
oblak imaju potpunu kontrolu nad struktu-
rom oblaka.
Zajednički oblak
Zajednički oblak je oblak koji dijeli ne-
koliko organizacija. Infrastruktura podržava
posebne zajednice koje imaju zajedničke
potrebe, misije, zahtjeve sigurnosti i slično.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Njima mogu upravljati same organizacije ili
neko drugi (provajder usluga). Ovdje se troš-
kovi dijele između samo nekoliko klijenata
tako da su ograničene mogućnosti uštede.
Hibridni oblak
Strukturu oblaka čine dva ili više različi-
tih oblaka (privatni, zajednički ili javni) koji
ostaju jedinstveni entiteti, ali su međusobno
povezani standardizovanim ili prikladnim
tehnologijama koje omogućavaju efikasan
prenos podataka ili aplikacija. Hibridni obla-
ci povezuju javne i privatne modele oblaka.
Mogućnost proširivanja privatnog oblaka sa
resursima javnog oblaka može se koristiti za
održavanje uslužnih nivoa kako bi se lakše iz-
držala velika opterećenja. Hibridni oblak se,
takođe, može koristiti za upravljanje planira-
nim velikim opterećenjima. Hibridni oblaci
se susreću sa složenošću određivanja kako
raspodijeliti aplikacije po javnom i privat-
nom oblaku.
Iz navedenog je jasno koliko su kompli-
kovane usluge koje se pružaju u oblaku. Za
potrebe rada ograničićemo se na najčešće
usluge koje se pružaju ili primaju putem
clouda-a, te na njihov poreski tretman sa
stanovišta PDV-a u Bosni i Hercegovini.
PDV TRETMAN
Sada je već jasno da Zakon o porezu na
dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”,
br. 9/05, 35/05, 100/08 i 33/17), koji je
donesen još 2005. godine, a stupio na snagu
1. 1. 2006. godine, apsolutno nije predvidio
poseban tretman usluga pruženih u okviru
clouda. U trenutku kada je taj Zakon do-
nesen, usluge izvršene elektronski tek su
hvatale zalet, a e-mail je bio odraz napret-
ka. Kupovina preko Interneta tada je bila u
domenu naučne fantastike. Ništa drugačije u
ovom pogledu nije i sa Pravilnikom o pri-
mjeni Zakona o porez na dodanu vrijednost
(“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06,
60/06, 6/07, 100/07, 35/08, 65/10 i 85/17),
za sve godine od njegovog stupanja na snagu.
Kako je osnovna karakteristika primljenih
i pruženih usluga u cloudu, zapravo, nepo-
stojanje granica, tj. globalni aspekt koji pruža
mogućnost da preko računarskih uređaja
bilo gdje i bilo kada pružite i primite usluge,
razumljivo je da su ove usluge visoko rizične
u pogledu naplate poreskih davanja za države
koje, u naravi, svoju fiskalnu suverenost i
pripadnost prihoda žele da zadrže unutar
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
granica. Dakle, imamo usluge koje ne vole
granice, sa jedne strane, i države koje žele
da naplate prihode unutar svojih granica,
sa druge strane. Kako je cloud sinonim za
oblak, on, zapravo, ne postoji unutar granica.
U nastavku dajemo primjere funkcioni-
sanja u pružanju pojedinih usluga u cloudu i
njihov PDV tretman unutar BiH.
Naš Zakon o PDV-u uopšte nije predvidio poseban
tretman usluga pruženih u “oblaku”.
U trenutku kada je taj Zakon donesen, kupovina
preko Interneta je još bila u domenu naučne
fantastike.
Usluga skladištenja podataka u cloudu
Primjer: Pravno lice sa sjedištem u
Londonu u Velikoj Britaniji bavi se uslugama
skladištenja elektronskih podataka, ali i pru-
žanjem usluga elektronske pošte. Pravno lice
u Bosni i Hercegovini je izvršilo instaliranje
aplikacije na jednom od svojih računara, koja
omogućava da se svi podaci u tom pravnom
licu, pored vlastitih servera, skladište i onli-
ne, tj. na cloudu tog pravnog lica iz Londona,
koje se koristi serverima po cijelom svijetu.
U slučaju da se desi propast podataka na
vlastitim serverima ili da na njima više nema
mjesta, a korisnik iz BiH želi da ih koristi
bilo gdje, bilo kada i na bilo kom uređaju, to
može izvršiti jednostavnim pristupom cloudu
te kompanije. Za te usluge plaća mjesečnu
naknadu od 100 eura, na račun te kompanije
iz inostranstva.
Pod koje odredbe Zakona o PDV-u se pod-
vode usluge elekronskog skladištenja podata-
ka, te da li podliježu oporezivanju u BiH?
Odredbama člana 15. Zakona o PDV-u
propisano je mjesto oprezivanja usluga.
U skladu sa odredbom člana 15. stav 1., za
promet usluga se smatra da je izvršen u BiH
ako obveznik:
1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se
pružaju usluge ili,
2. u nedostatku takvog mjesta ima stalnu
adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja
u BiH.
Uz odredbe stava 1. ovog člana mjestom
gdje se vrši takav promet usluga smatra se da
se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje:
1. se nalazi nepokretna imovina ako se radi
o pružanju usluge koja je neposredno
povezana sa tom nepokretnom imovi-
23
POREZI

nom, uključujući djelatnost posredova- znakova, signala, teksta, slika, zvukova

nja i procjene vrijednosti u vezi sa tom
nepokretnom imovinom, kao i projekto-
vanje, pripremu i izvođenje građevinskih
radova i nadzor nad njima;
2. se obavlja prevoz, a ako se prevoz
obavlja i u Bosni i Hercegovini i u
inostranstvu (u daljem tekstu: međuna-
rodni transport), odredbe ovog zakona
primjenjuju se samo na onaj dio prevoza
izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. je usluga stvarno izvršena ako se radi o:
a) sporednim uslugama u oblasti transpor-
ta, kao što su utovar, istovar, pretovar i
slične usluge;
b) uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti,
obrazovanja i nauke, sporta, zabav-
no-estradnim i sličnim uslugama, uklju-
čujući usluge organizovanja manifestaci-
ja, kao i sa njima povezane usluge;
c) uslugama procjene vrijednosti pokretne
imovine;
d) uslugama izvršenim na pokretnoj imovini;
4. primalac usluge obavlja djelatnost, ima
stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu
ili uobičajeno prebivalište ako se radi o
uslugama:
a) prenosa, ustupanja, propuštanja i stav-
ljanja nekome na raspolaganje imovin-
skih prava, autorskih prava, prava na
patente, licence, zaštitnih znakova i
drugih prava intelektualne svojine;
b) reklamiranja;
c) savjetnika, inženjera, advokata, revizora,
računovođa, tumača, obrade podataka i
davanja podataka;
d) preuzimanja obaveze da se u potpunosti
ili djelimično odustane od vršenja neke
djelatnosti ili korišćenja nekog prava;
e) bankarskim, finansijskim uslugama i
uslugama u oblasti osiguranja i reosigu-
ranja, osim iznajmljivanja sefova;
f ) stavljanja osoblja na raspolaganje;
g) pružanja telekomunikacionih usluga,
što znači prenos, emitovanje ili prijem
ili informacija putem kablovskih, optič-
kih ili drugih elektromagnetnih sistema,
uključujući i pravo na korišćenje takvog
prenosa, emitovanja ili prijema;
h) iznajmljivanja pokretnih stvari, osim
prevoznih sredstava;
i) posredovanja prilikom pružanja usluga
iz podtač. a) do h).
5. Ako usluge iz tačke 4. ovog člana pruža
obveznik koji ima sjedište ili prebivali-
šte u BiH za primaoca usluga koji nema
svoje sjedište ili prebivalište u BiH, mje-
stom pružanja usluga smatra se mjesto
gdje primalac usluge ima sjedište svoje
firme ili prebivalište.
Kada se sagledaju navedeni opisi usluga,
te u zavisnosti od vrste usluge i njeno mjesto
prometa, jasno je da se navedene usluge
elektronskog skladištenja podataka ne mogu
podvesti niti pod jednu tačku, izuzev pod
stav 1. člana 15. Zakona.
Samim tim bi proizlazilo da domaći obve-
znik, prilikom prijema inofakture za usluge,
ne obračunava izlazni i ulazni PDV po toj
fakturi u skladu sa odredbama člana 13.
Zakona i člana 70. Pravilnika (reverse charge
sistem), s obzirom na to da u tom slučaju
mjesto oporezivanja ne bi bilo u BiH.
Međutim, da je Bosna i Hercegovina
primijenila Izmjene direktiva Evropske unije
o jedinstvenom sistemu poreza na dodatu
vrijednost, ovakve usluge bi bile oporezive u
Bosni i Hercegovini po dva osnova.1
Prvenstveno, radi se o uslugama pru-
ženim elektronski, koje, u skladu sa EU
pravilima, podliježu plaćanju PDV-a u državi
primaoca, a po drugim pravilima, svakako, se
radi o primaocu pravnom licu, pa bi i po tom
osnovu oporezivanje bilo u BiH (tzv. bussines
to bussines transakcije).
U konkretnom slučaju pojavio bi se rizik
u kontroli indirektnih poreza, gdje bi UIO
mogla zauzeti stav da se radi o uslugama

1 - Direktiva Vijeća 2008/8/EZ od 12. februara 2008. kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2006/112/EZ o mjestu
obavljanja usluga;
- Provedbena Uredba Vijeća (EU) broj 282/2011 od 15. marta 2011. kojom se utvrđuju provedbene mjere za Direktivu
2006/112/EZ o zajedničkom sistemu poreza na dodatu vrijednost;
- Provedbena Uredba Vijeća (EU) 967/2012 od 9. oktobra 2012. kojom se mijenja i dopunjuje Provedbenu
uredbu (EU) broj 282/2011 o posebnim postupcima za poreske obveznike bez sjedišta poslovanja koji obavljaju
telekomunikacione usluge, usluge radijskog i televizijskog emitovanja ili elektronski obavljene usluge osobama koje
nisu poreski obveznici;
- Provedbena Uredba Vijeća (EU) broj 1042/2013 od 7. oktobra 2013. kojom se mijenja i dopunjuje Provedbenu
uredbu (EU) broj 282/2011 o mjestu obavljanja usluga;
- Uredba Vijeća (EU) broj 904/2010 od 7. oktobra 2010. o upravnoj saradnji i borbi protiv utaje na području poreza na
dodatu vrijednost;
- Provedbena Uredba Komisije (EU) broj 815/2012 od 13. septembra 2012. o utvrđivanju detaljnih pravila za
primjenu Uredbe Vijeća (EU) broj 904/2010 u vezi posebnih postupaka za poreske obveznike bez sjedišta poslovanja,
a obavljaju telekomunikacione usluge, usluge radijskog i televizijskog emitovanja ili elektronski obavljene usluge
osobama koje nisu poreski obveznici.

24 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


inžinjera npr. iz člana 15. stav 2. tačka 4. pod
c) Zakona.
Da u konkretnom slučaju naš obveznik
iz primjera, pored navedenih usluga putem
clouda, traži od pravnog lica iz Londona da
mu vrši i obradu uskladištenih podataka,
procesuiranje tih podataka i slično, mogle bi
se jednostavno podvesti pod navedenu tačku,
te podlijegati oporezivanju u BiH.
Kupovina i korištenje aplikacije u cloudu
Primjer: Pravno lice iz BiH koje se bavi
uslugama dizajna i prodaje dizajnerskih
rješenja pravnim i fizičkim licima preko in-
terneta odlučilo je da svoje poslovne transak-
cije ubrza i svoja dizajnerska rješenja učini
dostupnim većem broju ljudi. U te svrhe sa
pravnim licem iz SAD-a ugovorilo je korišće-
nje njihove online aplikacije koja omogućava
da se iz te aplikacije koriste najnoviji opera-
tivni sistemi neophodni za savremene dizaj-
nerske poslove, ali i da se preko te platforme
lakše pronalaze kupci, te omogući lakša
distribucija i naplata. Naime, ta platforma
omogućava da se u slučaju online kupovine
njihovih proizvoda plaćanje vrši elektronski
putem pay-pal sistema.
Za te usluge pravno lice iz BiH plaća mje-
sečno 1.000 dolara za korištenje najnovijih
softvera za izradu dizajnerskih rješenja i pro-
viziju u iznosu od 8% od svih prodaja koje to
pravno lice izvrši preko navedene aplikacije.
Dodatno, to pravno lice iz inostranstva vrši
naplatu i 1% za transfer novca sa pay-pala
na njihov račun, zatim na račun lica iz BiH.
Nakon ispostavljanja fakture na mjesečnom
nivou, o kakvim uslugama se radi i da li na
njih treba obračunavati PDV kao da je mjesto
prometa u BiH?
U konkretnom slučaju, naknada od 1.000
dolara bi se mogla smatrati naknadom za
usluge korištenja intelektualnog vlasništva,
pa bi se mogla smatrati oporezivom u BiH,
u skladu sa članom 15. stav 2. tačka 4. pod
a) Zakona. Napominjemo da je ovo raste-
gnuto tumačenje, s obzirom na to da se
postavlja pitanje definicije intelektualnog
vlasništva u konkretnom slučaju. Naime,
intelektualno vlasništvo regulisano je
Zakonom o autorskom i srodnim pravima
(“Sl. glasnik BiH”, broj 63/10), te Zakonom
o idustrijskom vlasništvu u Bosni i Herce-
govini (“Sl. glasnik BiH”, br. 3/02 i 29/02),
pa u skladu sa tim propisima treba imati
podlogu za primjenu navedenih poreskih
odredbi.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
Usluge elektronskog skladištenja podataka se ne
mogu podvesti niti pod jednu posebnu tačku iz
člana 15. stav 2. našeg Zakona o PDV, što znači da
su one oporezive po opštem principu (tj. u zemlji
sjedišta pružaoca tih usluga).
Međutim, da je BiH primijenila izmjene direktiva
EU o jedinstvenom sistemu PDV-a, ovakve usluge
bi bile oporezive u zemlji sjedišta korisnika.
Naknada od 8% bi, u konkretnom slučaju,
predstavljala naknadu za posredovanje u pru-
žanju inženjerskih usluga, a neki od inspek-
tora bi je mogli posmatrati kao naknadu za
posredovanje u prodaji usluga izrade dizaj-
nerskih rješenja, što se ne bi moglo smatrati
inženjerskim uslugama. Naime, neko može
vršiti izradu bilo kojih dizajnerskih rješenja,
bez da zapošljava inženjere. U tom sluča-
ju PDV obračunat na primljenu fakturu za
proviziju, kao izlazni i ulazni, shodno članu
13. Zakona i članu 70. Pravilnika (reverse
charge), bi na strani ulaznog PDV-a mogao
biti osporen.
Poseban slučaj predstavlja naknada za
transfer novca, koja bi, takođe, mogla biti
posmatrana kao finansijska usluga prema
navedenom članu Zakona, po osnovu kojeg
bi obveznik iz BiH bio u obavezi obračunati
izlazni PDV, a ulazni ne bi mogao prihvatiti
sa pravom na odbitak.
Naknada za korištenje softvera za izradu
dizajnerskih rješenja bi se mogla smatrati
naknadom za usluge korištenja intelektualnog
vlasništva, koja je oporeziva u BiH.
Provizija od prodaja bi predstavljala naknadu za
posredovanje u pružanju inženjerskih usluga, ali
bi je neki od inspektora UIO mogli tretirati i kao
naknadu za posredovanje u prodaji usluga izrade
dizajnerskih rješenja.
UBER, AIRBNB, BOOKING.com
Pod posebnom stavkom, ne toliko veza-
no za cloud usluge, koliko vezano za sam
način funkcionisanja ovih usluga koje koriste
cloud, dajemo pojašnjenje poreskog tretmana
kod tri česte i kod nas odomaćene aplikacije.
Navedene aplikacije koriste se za rezerva-
ciju smještaja ili prevoza na način da spajaju
ljude koji žele da putuju ili koriste smještaj-
25
POREZI
ne kapacitete u nekoj zemlji, sa vlasnicima
smještajnih kapaciteta ili putničkih vozila.
Tom prilikom te aplikacije, zapravo, zapri-
maju prijavu smještaja ili prevoza (UBER),
vrše obradu podataka, naplatu usluge, te pla-
ćanje te usluge umanjuju za proviziju prema
onome ko prevozi ili pruža usluge smještaja.
Te aplikacije, tj. internet stranice, vrše i
obradu statističkih podataka, evidentiranje
transakcija, ocjenjivanje boniteta pružalaca
i primalaca usluga, te niz drugih usluga kako
za krajnjeg korisnika tako i za pružaoca uslu-
ga prevoza ili smještaja.
U slučaju da pravno lice iz BiH pruža usluge iz
sfere “oblaka” licima iz inostranstva, pitanje
od milion dolara glasi: da li taj obveznik treba
obračunati i platiti bh. PDV?
Kada naš obveznik obračuna PDV korisniku -
pravnom licu iz EU, to se kosi sa PDV pravilima
EU po kojima usluge pružene elektronski
podliježu oporezivanju u zemlji sjedišta primaoca
usluge.
Splet tih vrsta usluga, uključujući plaća-
nje za njih, stvara niz nedoumica u pogledu
PDV tretmana. Sve što imamo za te potre-
be bi bio član 15. Zakona o PDV-u, a on u
ovom zakonskom rješenju, jednostavno, nije
kapacitiran da odgovori na ta pitanja. Naime,
svaku od usluga je potrebno raščlaniti, ali se
sve one svode na usluge pružene elektronski
u internet prostoru, koje kod nas, za razliku
od zemalja EU, još uvijek nisu definisane kao
posebna kategorija.
Ukoliko se prihvati stanovište da navede-
ne usluge, u suštini, predstavljaju posredo-
vanje u pružanju usluga smještaja ili posre-
dovanje u uslugama prevoza, zapažamo da bi
u prvom slučaju (posredovanje u uslugama
iznajmljivanja smještaja) mjesto oporezi-
vanja bilo tamo gdje se nekretnina nalazi,
shodno članu 15. stav 2. tačka 1. Zakona o
PDV-u, dakle u BiH, a u drugom slučaju (po-
sredovanje u pružanju usluga prevoza) mje-
sto prometa bi bilo prema sjedištu pružaoca
usluge, s obzirom na to da se usluge prevoza
oporezuju u zemlji u kojoj se vrši prevoz, ali
isti poreski tretman ne dijeli usluga posredo-
vanja kao kod nekretnina.
Kada u novom Zakonu o PDV-u budu
jasno definisane ove vrste usluga, za njih će
se lakše i preciznije odrediti njihov porezni
tretman.
26
Obaveza registracije za PDV lica koja
pružaju usluge putem “oblaka”
U navedenim slučajevima šta je sa pošti-
vanjem odredbi Zakona o PDV-u u pogledu
registracije za PDV ako uzmemo u obzir da
navedena pravna lica pružaju usluge za čije
se mjesto prometa smatra da je u BiH?
Tako npr. usluge reklame u internet
prostoru, putem npr. društvenih mreža kao
što su Facebook, Instagram ili LinkedIn,
shodno odrebama člana 15. stav 2. tačka 4.
Zakona o PDV-u, oporezuju se prema mjestu
gdje se nalazi primalac usluge, što u slučaju
primanja te vrste usluga od obveznika iz BiH
podrazumijeva da su one oporezive u BiH.
U skladu sa članom 13. stav 2. Zakona
o PDV-u u BiH, propisano je da, između
ostalog, lice koje podliježe plaćanju PDV-a
je poreski zastupnik koga odredi obveznik
koji u Bosni i Hercegovini nema sjedište i
stalnu poslovnu jedinicu, koji obavlja promet
dobara i usluga u Bosni i Hercegovini.
To dalje znači da ta pravna lica iz ino-
stranstva moraju imati poreske zastupnike
u BiH, preko kojih će uredno prijavljivati i
plaćati PDV. Naravno, kako to nije moguće
uraditi prinudno, u slučaju da ta lica to ne
žele, primjenjuje se stav 3. istog člana 13.
Zakona, pa se oporezivanje vrši od primaoca
usluga shodno članu 70. Pravilnika.
PRUŽALAC USLUGA U “OBLAKU”
IZ BiH
Koliko god to neobično zvučalo, u Bosni
i Hercegovini rastu i ubrzano se razvijaju
pravna lica koja se bave profesionalnim
pružanjem IT usluga na svjetskom tržištu i
na svjetskom nivou. O tome svjedoči sve veći
broj takvih firmi, te sve veći broj seminara,
edukacija i susreta u BiH iz ove oblasti.
U slučaju da neku od usluga iz sfere
oblaka pruža pravno lice iz Bosne i Hercego-
vine prema korisnicima - fizičkim i pravnim
licima iz inostranstva, postavlja se pitanje od
milion dolara - da li je taj obveznik u obavezi
obračunati i platiti PDV u BiH?
Upravo u ovoj situaciji do izražaja dolazi
naša teorema iz uvoda, a to je - način na koji
će se postaviti pitanje. Kako smo pojasnili
u dijelu koji se odnosi na to šta je, zapravo,
oblak, te načine pružanja usluga u oblaku,
jasno je zašto definisanje poreznog tretma-
na dolazi tek nakon definisanja konkretne
usluge. Poslije toga usluge treba pokušati
svrstati pod Zakon koji je donesen kada one
nisu postojale.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

U skladu sa postojećim poreskim propi-
sima, konkretno u vezi sa članom 15. stav 2.
tačke 4. i 5. Zakona o PDV-u, ukoliko obve-
znik iz BiH npr. posjeduje server, u BiH ili u
bilo kojoj drugoj zemlji, npr. Kini, te omogu-
ćuje čuvanje podataka za pravno lice iz EU,
potrebno je da prvo definišemo konkretnu
uslugu. Čuvanje dokumenata, slika, zvukova,
te ostalih podataka na online zakupljenom
prostoru, predstavlja neku vrstu računarske
elektronske usluge. Iako se ta usluga jed-
nostavno ostvaruje uploudom podataka na
cloud, teško ju je definisati. Uvidom u član
15. Zakona o PDV-u, jedino mjesto gdje bi je
mogli svrstati bi bilo davanje i obrada podata-
ka iz člana 15. stav 2. tačka 4. pod c) Zako-
na. Međutim, ukoliko naš poreski obveznik
podatke ne obrađuje niti daje, jedino ostaje
oporezivanje u skladu sa stavom 1. člana 15.
Zakona, a to bi bilo u BiH.
To bi podrazumijevalo da naš obveznik
izda fakturu pravnom licu u EU sa obračuna-
tim PDV-om iz BiH. To se, naravno, kosi sa
Direktivama EU, jer u skladu sa istima takva
usluga spada u elektronske usluge, tj. usluge
pružene elektronski, te podliježe oporeziva-
nju u zemlji primaoca usluge u slučaju da je
primalac pravno lice.
Iz tog razloga naš PDV obveznik bi se
mogao suočiti sa zahtjevom naručioca da se
isključi PDV iz navedene fakture.
Kod neke druge vrste cloud usluga, kao
što bi bila izrada aplikacije, koja bi se uplou-
dovala na oblak, te uz naknadu omogućavalo
njeno korišćenje bilo gdje u svijetu, isto bi se
moglo smatrati uslugama iz člana 15. stav 2.
tačka 4. pod a) - prenos, ustupanje, propu-
štanje i stavljanje nekome na raspolaganje
imovinskih prava, autorskih prava, prava na
patente, licence, zaštitnih znakova i drugih
prava intelektualne svojine. Da li se radi o
stavljanju nekome na raspolaganje drugih
prava intelektualne svojine ili patenata, tek
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
treba dokazati u kontroli indirektnih poreza
kod tog obveznika?
U konkretnom slučaju obveznik ne bi
obračunavao i plaćao izlazni PDV pod uslo-
vom da, u skladu sa članom 107. Pravilnika,
na fakturi naznači da PDV nije obračunat u
skladu sa članom 15. stav 2. tačka 4. pod a) i
tačka 5. Zakona o PDV-u.
Pored tog uslova, neophodno bi bilo da
obveznik, u smislu odredbi člana 21. stav 7.
Pravilnika, obezbijedi dokaz da je primalac
poreski obveznik u svojoj zemlji, a za fizičko
lice kopiju pasoša.
Pravno lice ne bi imalo problem da do-
stavi dokaz o poreskoj registraciji. U slučaju
da je kupac aplikacije fizičko lice, sigurno
ne bi dostavljao kopiju pasoša kao uslov da
dobije aplikaciju. Naravno, to se nigdje u
svijetu i ne traži. U nekoliko kontrola od UIO
u sličnim slučajevima, UIO je zauzela stav
da u tim slučajevima nisu ispunjeni uslovi
za neoporezivanje tako izvršene usluge zbog
nedostatka dokumenta propisanog Pravilni-
kom - kopije pasoša.
ZAKLJUČAK
U okviru sadašnjeg zakonskog rješenja
starog gotovo 13 godina, a donesenog po
osnovu direktiva Evropske unije u vezi sa
porezom na dodatu vrijednost koje su presta-
le važiti još 2006. godine, nije lako utvrditi
PDV tretman složenih elektronskih i raču-
narskih usluga koje se isporučuju u oblaku ili
putem oblaka. Neophodnost hitnog update-a
propisa u ovoj oblasti više je nego očigledna.
Poslovne transakcije, koje se vrše na “tra-
dicionalan” način, nije teško podvesti pod
odgovarajuće poreske propise, ali ove vrste
transakcija koje u sadašnjosti i budućnosti
imaju značajne obime prometa, tj. imaju zna-
čajnu vrijednost, traže hitno prilagođavanje.
27
POREZI

Prefakturisanje troškova
između povezanih lica
ȫȫNađa Tipura

U praksi su česte situacije prefakturiranja usluga ili robe između povezanih lica
sa dodavanjem marže. Neki od najčešćih primjera su prefakturisani troškovi
softvera, opreme, robe, zakupa prostora i sl. Prvi problem u takvim situacijama je
PDV tretman prefakturisanja, tj. dilema da li dotično prefakurisanje ima osobinu
prometa ili ne sa aspekta Zakona o PDV, od čega zavisi i (ne)postojanje obaveze
zaračunavanja PDV-a, kod jedne, kao i (ne)priznavanje prava na odbitak ulaznog
PDV-a kod druge strane. Naravno, tu je uvijek i problem tretmana tih transakcija
sa aspekta propisa o transfernim cijenama, tj. dilema da li je moguće zaračunavati
maržu prilikom prefakturisanja troškova povezanim licima.

28 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


Prefakturisanje je prevaljivanje nekih
troškova/izdataka na neko drugo lice koje
može biti i povezano i nepovezano. Na pri-
mjer, Društvo X je platilo nekome nešto, ali
će stvarni teret tih plaćanja snositi povezano
lice Y, kao strana umjesto koje ili u čije ime
su ta plaćanja i izvršena. Stoga će strana “X”
prefakturisati te troškove strani “Y” i tako se
namiriti, dovesti “na nulu”. Osnovni motiv
strane “X” nije zarada, jer se tu obično ne
fakturiše ništa više od onoga što je plaćeno.
Stvarni razlozi se svode na dogovor dviju
strane da, zbog praktičnosti, jedna strana
plati, a druga snosi teret tih troškova. Nekad
se nastupa i u ime i za račun druge strane
(na primjer, kod špeditera, u sklopu carinske
procedure), pa je prefakturisanje faktički
samo finansijska transakcija.
Dakle, prefakturisanje se u praksi može
javiti u raznim oblicima. Ta višestrukost
pojavnih oblika prefakturisanja je i glavni
razlog za poteškoće u određivanju njihovog
PDV tretmana. Naime, nije moguć jedinstven
zaključak u smislu “prefakturisanje je opo-
rezivo” ili “prefakturisanje nije oporezivo”
PDV-om, koji bi važio za sva prefakturisanja,
nego svaku pojedinačnu situaciju treba sa-
gledati zasebno i (zavisno od toga ko, kome i
šta prefakturiše) pokušati pronaći pravi PDV
odgovor za tu, konkretnu situaciju.
Sa aspekta PDV propisa, prilikom pre-
fakturisanja troškova je najosnovnije da se
utvrdi da li se radi o potraživanju novčanih
sredstava na ime naknade troškova bez oba-
veze primaoca tih sredstava da izvrši pro-
tuuslugu u vidu prometa dobara i/ili usluga
- ili se radi o potraživanju naknade ili dijela
naknade za izvršeni promet dobara ili usluga,
u kojem slučaju se mora dalje utvrditi i da
li je po osnovu tog prometa nastala obaveza
za PDV i, ako jeste, ko je porezni dužnik u
svakom konkretnom slučaju.
Ipak, glavna tematika ovog članka jeste
prefakturisanje troškova između povezanih
lica, sa aspekta propisa o transfernim cijena-
ma: Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o
transfernim cijenama.
Prefakturisanje između povezanih lica
U praksi je čest slučaj prefakturisanja
troškova između povezanih lica, pogotovo u
situaciji kada je domaće pravno lice ogranak
ili stalna poslovna jedinica stranog društva.
Uglavnom se radi o situaciji potraživanja ili
naplate troškova poslovanja kao što su troš-
kovi softverskih programa, nabavka opreme i
sitnog inventara, troškovi plaća radnika i sl.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
Ovakve transakcije između povezanih
pravnih lica predvidio je i sam Pravilnik o
transfernim cijenama, u članu 53. U skladu
sa Pravilnikom, ukoliko lice u grupi koje je
zaduženo da pruža usluge grupaciji (uslužni
servis grupacije) osigura pružanje usluga i vrši
plaćanje u ime povezanih lica, te usluge prema
krajnjim korisnicima se trebaju naplaćivati
bez naknade u sljedećim slučajevima:
a) fakturisana usluga je u korist povezanih
lica;
b) fakturisana usluga je naplaćena po prin-
cipu “van dohvata ruke”;
c) lice u grupi MPL-a je samo agent u
plaćanju i ne dodaje vrijednost pruženoj
usluzi;
d) troškovi pruženih usluga su pravna ili/i
ugovorna obaveza povezanog lica. Ovaj
uslov je ispunjen ukoliko je lice iz grupe
MPL-a pravno i ugovorno odgovorno za
obavezu plaćanja pružene usluge, pod
uslovom da ima pisani ugovor sa poveza-
nim licem kojim se preuzimaju obaveze
koje se odnose na pruženu uslugu.
Uslužni servis grupacije može obraču-
nati i naplatiti naknadu po principu “van
dohvata ruke” za svoju aktivnost ugovara-
nja i plaćanja usluge u ime povezanih lica
u slučaju da se pomenuta naknada zasniva
na troškovima utrošenih resursa u obavlja-
nju navedenih aktivnosti; te odražava obim
dodane vrijednosti za povezana lica u grupi
MPL-a u vidu koristi od takve usluge.
Ukoliko lice u grupi koje je zaduženo da pruža
usluge grupaciji (uslužni servis grupacije) osigura
pružanje usluga i vrši plaćanje u ime povezanih
lica, te usluge prema krajnjim korisnicima se,
u slučajevima propisanim Pravilnikom o TC,
trebaju naplaćivati bez naknade.
Uslužni servis grupacije može obračunati i
naplatiti naknadu/maržu samo ukoliko se ta
naknada zasniva na troškovima utrošenih resursa
u obavljanju tih aktivnosti, te ako odražava obim
dodane vrijednosti za povezana lica u vidu koristi
od takve usluge.
Skraćeni izvještaj o transfernim
cijenama
Nema nikakve dileme da je prefaktu-
risanje troškova među povezanim licima
nužno sagledati sa aspekta transfernih cijena,
29
POREZI
prema odredbama Zakona o porezu na dobit
i Pravilnika o transfernim cijenama. Ipak,
na osnovu pitanja u savjetodavnom servi-
su, stekli smo dojam da često nije jasno da
li obaveza izrade izvještaja o transfernim
cijenama postoji i u slučaju kada se utvrdi da
nema razloga za korekciju poreznog bilansa
po tom osnovu. Zato ćemo ponoviti: Oba-
vezu sačinjavanja izvještaja o transfernim
cijenama ima svako lice koje vrši bilo kakve
transakcije sa povezanim licima, bez obzira
na to rezultiraju li te transakcije korekcijama
poreznog bilansa ili ne.
Obveznik koji obavlja transakcije sa povezanim
licem u formi prefakturisanja troškova,
pozajmljivanja novca, zakupa i drugih
jednostavnih ili jednokratnih transakcija, može
sačiniti skraćeni izvještaj o transfernim cjenama,
tj. u tim slučajevima nije u obavezi da vrši
funkcionalnu analizu niti analizu djelatnosti.
Zato je cilj ovog članka da sami možete
uraditi skraćeni izvještaj o transfernim cije-
nama kada je u pitanju analiza jednostavnih
transakcija, kao što je i prefakturisanje.
Naime, prema Pravilniku o transfernim
cijenama, porezni obveznik koji obavlja jedno-
stavne ili jednokratne transakcije sa poveza-
nim licem (u formi prefakturisanja troškova,
pozajmljivanja novca, zakupa i sl) može sači-
niti skraćeni izvještaj o transfernim cjenama,
što je zaista jedna olakšavajuća okolnost.
Skraćeni izvještaj o transfernim cijena-
ma se sačinjava u sljedećim situacijama:
a) kada obveznik obavlja transakcije sa po-
vezanim licem u Federaciji BiH i primje-
njuje član 95. Pravilnika o transfernim
cijenama;
b) kada se obavlja transakcija između
povezanih lica - pozajmica koja se daje/
prima između poreznog obveznika i
povezanih lica u Bosni i Hercegovini;
c) kada obveznik primjenjuje odredbu čla-
na 54. stav (2) Pravilnika o transfernim
cijenama;
d) kada obveznik ima samo jednu jednostav-
nu (jednokratnu) transakciju sa poveza-
nim licem, kao što je slučaj kupovine ili
prodaje imovine (ne uključuje robu).
U skladu sa navedenim, ukoliko firma ima
transakcije sa povezanim licima u vidu prefak-
turisanja troškova među povezanim licima ili
neke druge jednokratne i jednostavne transak-
30
cije, tada ispunjava uslove iz člana 83. Pravil-
nika i nije u obavezi da radi funkcionalnu anali-
zu, niti analizu djelatnosti. To, praktično, znači
da ovakve transakcije možete i sami analizirati,
kroz vašu lično osmišljenu formu.
Najčešći primjeri prefakturisanja među
povezanim licima
Podsjećanja radi, treba ponoviti da oba-
veza korekcije poreznog bilansa, sa aspek-
ta transfernih cijena, postoji samo kod onog
obveznika koji je oštetio osnovicu poreza na
dobit, tj. u slučaju kada je u transakcijama
sa povezanim licima prihod potcijenjen ili
rashod precijenjen.
U smislu prefakturisanja troškova izme-
đu povezanih lica, to bi značilo da obaveza
korekcije poreznog bilansa postoji u slučaju
dodavanja marže na prefakturisani iznos.
Konkretno, ukoliko bi kod prefakturisanja
povezanom licu postojala razlika između
nabavne i fakturne vrijednosti, za iznos te
razlike treba izvršiti korekciju (povećanje)
osnovice za porez na dobit u poreznom
bilansu onog obveznika kome su troškovi
prefakturisani, jer su u tom slučaju precije-
njeni njegovi rashodi.
Napominjemo da inspektori zemalja
u okruženju (kao što su Hrvatska i Srbija)
dozvoljavaju zaračunavanje marže prilikom
prefakturisanja u “simboličnom” procentu-
alnom iznosu od 1% do 2%. Mišljenja smo da
naši porezni inspektori ne bi trebali imati
pretvrd stav i da bi se marža u ovakvim
iznosima smatrala prihvatljivom, te da u tom
slučaju ne bi trebala postojati obaveza korek-
cije u poreznom bilansu. Međutim, pozna-
vajući različitu praksu poreznih inspektora
o istoj tematici i uzimajući u obzir da se kod
nas još radi o relativno “mladom” Pravilniku
o transfernim cijenama, još uvijek ne posto-
ji zvaničan stav o tome da li bi se i kod nas
marža od 1% do 2% prilikom prefakturisnja
smatrala opravdanom i u skladu sa princi-
pom “van dohvata ruke”.
Slijedi nekoliko “šarolikih” primjera pre-
fakturisanja troškova između povezanih lica.
Primjer 1: Prefakturisani troškovi
opreme
Društvo X je nabavilo opremu za video
nadzor. Oprema je nabavljena u 2017. godini
kroz tri kupovine na datume koji su prikazani u
tabeli 1. Navedena oprema je zatim prefakturi-
sana povezanom Društvu Y dana 28. 08. 2017.
godine. U tabeli 1 je dat pregled karakteristika
ove transakcije između povezanih lica.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 POREZI

Tabela 1: Prefakturisani troškovi opreme za video nadzor

Datum Broj računa Prefakturisana oprema Nabavna vrijednost Fakturna vrijednost Razlika
15. 7. 2017. 556-0245 Kamera 915,00 915,00 0
15. 6. 2017. 576-0245 Dodatna oprema 271,37 771,37 500,00
za video nadzor
20. 8. 2017. 597-0245 Led TV 214,81 214,81 0
Ukupno   1.401,18 1.901,18 500,00

Na osnovu podataka iz tabele 1, vidljivo Primjer 2: Prefakturisani troškovi

je da nema razlike između nabavne i faktur-
ne vrijednosti za kameru i Led TV. Međutim,
prilikom prefakturisanja dodatne opreme za
video nadzor je zaračunata marža od 500,00
KM. S obzirom na to da je Društvo X zaraču-
nalo maržu prilikom prefakturisanja troško-
va dodatne opreme za video nadzor i time
ostvarilo dodatni prihod, Društvo X nema
obavezu korekcije svog poreznog bilansa u
predmetnoj transakciji sa povezanim licem.
Obaveza korekcije poreznog bilansa postoji
na strani povezanog Društva Y kome je mar-
ža zaračunata, jer su njegovi rashodi time
precijenjeni za iznos od 500,00 KM. Dakle,
povezano Društvo Y ima obavezu korekci-
je (smanjenja) rashoda u svom poreznom
bilansu za iznos od 500,00 KM, tj. osnovicu
poreza na dobit u poreznom bilansu Društva
Y treba uvećati za taj iznos.
Ovaj primjer kao i naredni vam može
poslužiti kao urnek za skraćeni izvještaj o
transfernim cijenama u slučaju prefakturisa-
nja troškova povezanom licu.
Prilikom analize transakcije u izvještaju
o transfernim cijenama, potrebno je jasno
i decidno navesti detaljan opis, gdje se svi
aspekti transakcija moraju analizirati i doku-
mentirati, uključujući odgovore na pitanja:
ko šta radi i za koga, gdje, zašto i kako se to
rad?. Prilikom opisa transakcije potrebno
je navesti bȋt transakcije, kao i posjedovati
fakture koje su vezane za predmetnu tran-
sakciju.
softvera
Društvo X je nabavilo softver u vidu
programskog paketa POS. Softver je nabav-
ljen 23. 12. 2016. godine. Navedeni softver-
ski program je zatim 21. 01. 2017. godine
prefakturisan povezanom Društvu Y. U tabeli
2 je dat pregled prefakturisanih troškova
povezanom licu za nabavljeni softver.
Na osnovu podataka u tabeli 2, vidljivo
je da je Društvo X nabavilo softver u iznosu
od 2.500,00 KM. Prilikom prefakturisa-
nja troškova softvera povezanom Društvu
Y, Društvo X nije zaračunavalo maržu, te
samim tim nema obavezu korekcije poreznog
bilansa ni kod Društva X ni kod Društva Y.
Međutim, situacija bi bila drugačija u
slučaju da je Društvo X prilikom prefakturi-
sanja zaračunavalo maržu povezanom Druš-
tvu Y, jer bi to značilo da povezano Društvo
Y ima precijenjene rashode u predmetnoj
transakciji i u tom slučaju bi postojala oba-
veza korekcije rashoda u poreznom bilansu
Društva Y. Naravno, ovo se odnosi na maržu
iza koje ne stoje eventualno neki troškovi
koji se mogu opravdati.
Primjer 3: Prefakturisani troškovi
uvoza robe
Društvo X je izvršilo uvoz dobara za svoje
povezano lice - Društvo Y. Taj uvozom obuhvata
različite vrste dobara koje su navedene u tabeli
4, koloni 4 (Opis nabavke). Radi se o nabavci
opreme za dječije igralište (željezne i čelične

Tabela 2: Prefakturisani troškovi softvera

Datum Broj fakture Prefakturisani softver Nabavna vrijednost Fakturna vrijednost Razlika
21. 1. 2017. 1-37/300001 Programski paket POS 2.500,00 2.500,00 0
Ukupno   2.500,00 2.500,00 0

Tabela 3: Izbor metode za prefakturisani uvoz

Metoda Izbor Razlog

Metoda uporedivih nekontrolisanih
cijena
Metoda preprodajne cijene
Metoda trošak plus
Metoda transakcijske neto marže
Metoda podjele dobiti
Da Pošto su dostupni interni podaci od Društva o prefakturisanom uvozu, u
ovoj analizi je korištena metoda uporedivih nekontrolisanih cijena. Ovo je
metoda koja ima prioritet u primjeni prema odredbama Pravilnika o TC.
Ne
Ne Budući da je u konkretnom slučaju moguće primijeniti metodu
Ne uporedivih nekontrolisanih cijena, ostale metode nisu razmatrane.
Ne

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 31

POREZI

Tabela 4: Prefakturisani uvoz

Iznos koji
R. Broj Iznos bez Iznos sa Usluge
Datum Opis nabavke je knjižen Razlika
br. fakture PDV-a PDV-om špedicije
na prihod
2 3 4 5 6 7 8
1. 03. 03. 2017. 2771 Željezne i čelične matice, lajmane 8.746,54 8.746,54 10.253,45 250,00 0,00
grede i sl.
2. 07. 03. 2017. 2946 Namještaj od plastičnih masa, 197.301,41 197.301,41 231.043,85 240,00 0,00
oprema za dječije igralište
3. 07. 03. 2017. 2948 Oprema za dječije igralište 147.209,50 147.209,50 172.377,12 - 0,00
4. 23. 03. 2017. 3720 Slavine, ventili i slični uređaji za 5.804,35 5.804,35 6.811,09 20,00 0,00
cjevovode
5. 27. 04. 2017. 5441 Pribor za cijevi od plastičnih masa 57.436,88 57.436,88 67.222,65 80,00 0,00
6. 27. 04. 2017. 5443 Cijevi od plastičnih masa 57.761,24 57.761,24 67.602,15 10,00 0,00
7. 27. 4. 2017. 5444 Ventili za smanjenje pritiska 29.899,14 29.899,14 35.003,49 25,00 0,00
8. 09. 05. 2017. 6168 Metalne šine, cijevi i ostali 48.719,13 48.719,13 57.021,38 150,00 0,00
proizvodi od željeza

Tabela 5: Prosječna vrijednost Tabela 6: Naknada zaračunata prilikom prefakturisanja troškova

špediterskih usluga
Broj Zaračunata naknada Zaračunata naknada sa
R. br. Datum
Prosječna vrijednost špediterskih fakture bez PDV-a PDV-om
usluga 1. 03. 03. 2017. 2771 68,38 80
Minimum 10,00 2. 07. 03. 2017. 2946 68,38 80
Prvi kvartil 21,25 3. 07. 03. 2017. 2948 68,38 80
Medijana 52,50 4. 23. 03. 2017. 3720 68,38 80
Treći kvartil 132,50 5. 27. 04. 2017. 5441 68,38 80
Maximum 240 6. 27. 04. 2017. 5443 68,38 80
7. 27. 04. 2017. 5444 68,38 80
8. 09. 05. 2017. 6168 68,38 80

matice, grede, namještaj od plastičnih masa),
uređaja za klimatizaciju, ventilokonvektora,
cijevi od plastičnih masa i drugih proizvoda.
Izbor metode za analizu
Budući da se radi o “malo složenijem”
primjeru prefakturisanih troškova uvezene
robe, u ovom primjeru možemo dodati i novi
korak “izbor metode”. Na osnovu karakteri-
stika kontrolisane transakcije prefakturisa-
nja, metoda transfernih cijena je odabrana
na način prikazan u tabeli 3.
U tabeli 4 je dat pregled prefakturisanog
uvoza po svim fakturama koje su dostavljene
od Društva. Ovim ja jasno i decidno opisan
predmet transakcije između povezanih lica
i izbor metode u skladu sa Pravilnikom o
transfernim cijenama.
U koloni 5 tabele 4 su prikazani izno-
si nabavljene robe bez PDV-a koji ujedno
predstavljaju i iznose koji su se kod Društva
X knjižili kao prihod i evidentirani su na
obrascu TP-902. Prema analitičkim kartica-
ma, vidljivo je da ne postoji nikakva razlika
između iznosa koji su se knjižili kao prihod i
iznosa uvezene robe bez PDV-a.
U ovom primjeru se skreće pažnja na to
da je Društvo X zaračunavalo maržu prili-
kom svakog prefakturisanja uvoza, kako bi
kompenziralo troškove koje je imalo prilikom
organizacije aktivnosti. Kao uporedivu cijenu
za zaračunatu maržu (po svakom uvozu
80,00 KM sa PDV-om) uzeli smo cijenu špe-
diterskih usluga. Budući da su usluge špedi-
cije nepovezana lica zaračunavala Društvu X
prilikom uvoza, koristila se interna uporedi-
va cijena.
Metoda koja je korištena prilikom eko-
nomske analize pružanja usluga je metoda
uporedivih nekontrolisanih cijena. Ova meto-
da ima prioritet u primjeni prema odred-
bama Pravilnika o TC. Prilikom primjene
ove metode, na osnovu internih uporedivih
podataka Društva, određena je prosječna
vrijednost špediterskih usluga.
U tabeli 5 je dat pregled prosječnih
vrijednosti špediterskih usluga, a u tabeli
6 pregled naknada koje je Društvo X zara-
čunavalo prilikom prefakturisanja troškova
povezanom licu Y.
Naknada koju Društvo zaračunava je
identična po svim fakturama i iznosi 80,00
KM. Raspon prosječnih vrijednosti špediter-
skih usluga iznosi od 21,25 KM do 132,50 KM,
što znači da Društvo nema obavezu korekcije,
jer se naknada od 80,00 KM koja se zaračunava
prilikom prefakturisanja nalazi u rasponu pro-
sječnih vrijednosti špediterskih usluga.

32 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

99
Pretplatom na elektronsko izdanje
mjesečnog stručnog časopisa
POREZNI SAVJETNIK dobijate:

izdanja
Pristup novim izdanjima u 2018. godini
i online arhivi od 2010.

www.revicon.info
POREZI

Porez na dohodak/plaću
u Njemačkoj
ȫȫPreveo, sažeo i prilagodio: prof. dr. sc. Nikola Mijatović

Njemačko Savezno ministarstvo financija

(Bundesfinanzministerium) izdalo je publikaciju
pod nazivom Porez na dohodak i porez na plaće
(Einkommen - und Lohnsteuer) (izdanje 2017.).
Za potrebe javnosti dostupan je web stranicama
Ministarstva, besplatno je i nije namijenjeno prodaji.
Ovdje donosimo sažeti prijevod te publikacije.

L
ista javnih zadaća koje se izvršavaju u interesu
zajednice je široka: obrazovanje, infrastruktura,
socijalno osiguranje, unutarnja i vanjska sigur-
nost. Javne usluge financiraju se poreznim prihodima.
Prihodi od poreza na dohodak najznačajniji su izvor
državnih prihoda. Godine 2016. prihodi od poreza na
dohodak (Einkommensteuer), poreza na plaće (Lohn-
steuer) i solidarnog dodatka (Solidaritätszuschlag)
predstavljali su udio od 36,2% u ukupnim poreznim
prihodima. Time su prihodi od poreza na dohodak,
zajedno sa prihodima od poreza na dodanu vrijednost
(30,8% u 2016.), najizdašniji izvor javnog proračuna.
Oni značajno pridonose financijskoj snazi njemačkog
društva.
PRAVEDNO RASPODIJELITI POREZNI TERET
Porez na dohodak ili porez na plaću?
Porez na plaću (Lohnsteuer) pojavni je oblik
poreza na dohodak (Einkommensteuer). Odnosi se na
porez koji zaposlenik plaća na ostvarenu plaća od rada.
On nije zasebna vrsta poreza, već oblik poreza na do-
hodak. Porez na dohodak obuhvaća dodatno sve ostale
vrste dohotka; primjerice, prihode od samostalnog
rada, kapitalne imovine ili rente.
Osobe koje više zarađuju doprinose više od osoba sa
manjom zaradom
Porez na dohodak načelno plaćaju sve osobe
koje u Njemačkoj ostvaruju zaradu. Tarifa njemačkog
poreza socijalno je uravnotežena: osobe sa niskim
dohotkom porezno se rasterećuju. Visinom najviše
stope poreza na dohodak Njemačka je u gornjem dijelu
sredine međunarodne usporedbe. Načelo socijalne
uravnoteženosti svoju konkretizaciju nalazi u tarifi
poreza na dohodak, koja se u Njemačkoj razlikuje
prema gospodarskoj snazi poreznog obveznika. Osoba
koja više zarađuje mora platiti veći porez od osobe koja
manje zarađuje (porezna progresija). Svaki obveznik
poreza na dohodak u Njemačkoj ima pravo na osobni
odbitak od 8.820 eura godišnje (neoporezivi egzistenci-
jalni minimum).
U ukupnim prihodima od poreza na dohodak
2016. godine osobe sa godišnjim dohotkom preko
50.645 eura (25% svih poreznih obveznika) doprinijele
su sa udjelom od 77,5%, osobe sa godišnjim dohot-
kom između 29.282 i 50.645 eura (25% svih poreznih
obveznika) sa udjelom od 17%, a osobe sa godišnjim
dohotkom manjim od 29.282 eura (50% svih poreznih
obveznika) sa udjelom od 5,5%.
Najviše stope poreza na dohodak po pojedinim
državama: Švedska 57,10%, Portugal 56,50%, Japan
55,95%, Austrija 55,00%, Grčka 55,00%, Francuska
54,61%, Kanada (Ontario) 53,53%, Belgija (Bruxelles)
53,50%, Nizozemska 52,00%, Danska 51,95%, Finska
51,25%, Slovenija 50,00%, Italija 48,28%, Irska 48,00%,
Njemačka 47,48%, SAD (New York) 47,27%, Hrvatska
47,20%, Ujedinjeno Kraljevstvo 45,00%, Španjolska
45,00%, Luxemburg 44,10%, Švicarska (Zürich) 39,9%,
Norveška 38,70%, Cipar 35,00%, Malta 35,00%, Polj-
ska 32,00%, Slovačka 25,00%, Češka 22,00%, Estonija
20,00%, Rumunjska 16,00%, Mađarska 15,00%, Litva
15,00%, Bugarska 10,00%.

34 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


POREZ NA DOHODAK I POREZ NA PLAĆU
A. Tko plaća porez na dohodak,
odnosno porez na plaću?
Tko mora platiti porez na dohodak?
Porez na dohodak načelno plaća svaka osoba koja
na području Njemačke ima prebivalište ili svoje uobi-
čajeno boravište. Takav neograničena porezna obveza
odnosi se i na prihode ostvarene u inozemstvu, npr.
od iznajmljivanja vikendice ili kamata na inozemne
novčane uloge, iako podliježu inozemnom porezu na
dohodak. Ipak, sa brojnim državama zaključeni su
ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji
ograničavaju njemački porez na dohodak. Porezni
obveznici su i osobe koje ne žive u Njemačkoj, ali
ostvaruju tuzemne prihode, npr. pogranični radnici
koji rade u Njemačkoj.
Kako se ubire porez na dohodak?
Porez na dohodak ubire se bilo plaćanjem poreza
po odbitku (kao što je slučaj sa porezom na plaću ili
porezom na kapitalne prihode), bilo razrezom poreza.
Visina poreza na dohodak utvrđuje se ovisno o visini
oporezivog dohotka ostvarenog u kalendarskoj godini.
Kada se moraju izvršiti predujmovi poreza
na dohodak?
Predujmovi poreza, na osnovi predvidivog duga
poreza na dohodak, plaćaju se kvartalno (10. ožuj-
ka, 10. lipnja, 10. rujna i 10. prosinca) (§ 37 EStG).
U slučaju samostalnih djelatnosti time se osigurava
brzo ubiranje poreza. Visinu predujmova utvrđuje
svojom odlukom nadležna ispostava porezne upra-
ve. Pritom se orijentira prema porezu na dohodak,
koji je bio ubran pri zadnjem razrezu. Ako je pore-
zni obveznik mišljenja da su predujmovi previsoko
utvrđeni za tekuću godinu (zbog bitnih promjena
okvirnih okolnosti), može zatražiti smanjivanje
visine predujma.
Kako se obračunava utvrđeni porez na dohodak?
U slučaju kada se od dohotka odbija neoporezivi
iznos za djecu, potrebno je dječiji doplatak u odgo-
varajućem iznosu pribrojiti porezu na dohodak. Ako
unatoč uplaćenim predujmovima ostane dug poreza na
dohodak, mora se poravnati sa konačnim plaćanjem.
Ako je porezni obveznik platio previše, potrebno mu je
nadoknaditi više uplaćenu razliku.
Na utvrđeni iznos poreza na dohodak zaračunava
se: zadržani porez na plaću, zadržani porez na kapi-
talne prihode, kao i predujmovi poreza na dohodak
isplaćeni u obračunskom razdoblju.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
Što se podrazumijeva pod porezom na plaće
i kako se ubire?
Porez na plaće (Lohnsteuer) samo je jedan od
oblika ubiranja poreza na dohodak - nije riječ o zaseb-
nom poreznom obliku. Plaća (zadržava) se prilikom
isplate plaće zaposlenicima od poslodavca i doznačuje
poreznoj upravi. Radna plaća zaposlenika sastoji se
od svih prihoda, koji zaposleniku pritječu iz aktualnih
ili ranijih poslovnih odnosa. U prihode se ne ubrajaju
samo primanja u novcu, već i primanja u naravi i osta-
le koristi koje se mogu novčano izraziti (npr. privatno
korištenje službenog vozila). Za poreznu upravu manje
je bitno radi li se o jednokratnim ili tekućim prihodi-
ma i postoji li pravni zahtjev za istima.
Za što služe osobna obilježja prilikom plaćanja
poreza na plaću?
Bitna pretpostavka za određenje i uplatu poreza
na plaću jeste uzimanje u obzir individualnih obilježja
zaposlenika (bitnih za porez na plaću). U takva obiljež-
ja ubrajaju se, primjerice, porezni razredi, broj dječijih
osobnih odbitaka, ostali neoporezivi iznosi i obilježja
relevantna za crkveni porez.
Karakteristike nužne za odbitak poreza na plaću
porezna uprava je pohranila u određenoj bazi podata-
ka, koja se na zahtjev poslodavca dostavlja elektronič-
ki. Zato se i označavaju kao elektroničke karakteristike
odbitka poreza na plaću (ELStAM). Kako bi se elektro-
nički moglo povući individualne karakteristike bitne za
porez na plaću, poslodavac mora zaposlenika prijaviti
nadležnoj poreznoj vlasti. Poslodavac mora prijaviti
datum rođenja i porezni identifikacijski broj zaposleni-
ka. Nakon provedenog nadzora, porezna uprava poslo-
davcu stavlja na raspolaganje zaposlenikova obilježja
bitna za porez na plaću. Također mu se prijavljuju i
sve kasnije promjene zaposlenikovih obilježja. Kako
za početak, tako je poslodavac dužan poreznoj upravi
priopćiti i završetak radnog odnosa svojeg zaposlenika.
Postoji li mogućnost odbitka poreza na plaću
bez uzimanja u obzir individualnih obilježja
zaposlenika (§ 40a EStG)?
Postoje iznimke kada poslodavac, prilikom obra-
čuna poreza na plaću, nije dužan uzeti u obzir indivi-
dualna obilježja zaposlenika: u slučaju zaposlenja na
skraćeno radno vrijeme poslodavac može obračunati
porez na plaću u paušalnom iznosu od 5% ili 25% plaće
zaposlenika ako preuzme paušalni porez. U takvim slu-
čajevima prosječna satnica ne smije prelaziti 12 eura.
Radom na skraćeno radno vrijeme, za potrebe
spomenutog izuzeća, smatra se: a) ispomoć, kada
zaposlenik povremeno pomaže poslodavcu (aktivno-
sti koje se ne ponavljaju redovito), a njegov ukupan
35
POREZI
radni angažman zajedno ne premašuje 18 radnih
dana niti plaća premašuje prosječno 72 eura po
radnom danu (paušalna porezna stopa od 25%); b)
ispomoć u poljoprivredi i šumarstvu (paušalna pore-
zna stopa od 5%).
Porez na plaće ostvarene u obliku radne naknade
za neznatno plaćeno trajno zaposlenje ili neznatna za-
poslenja u privatnim domaćinstvima (tzv. mini-poslovi
ili 450 eura-poslovi) poslodavac može paušalno obra-
čunavati u visini 2% ( jedinstveni paušalni porez) ili
20% radne naknade. U oba slučaja paušalnog obračuna
poreza na plaće pretpostavka je postojanje neznatnog
zaposlenja u smislu socijalnog osiguranja.
Što je postupak umanjenja poreza na plaću
(§ 39a EStG)?
Prilikom utvrđivanja karakteristika značajnih za
utvrđivanje poreza na plaću, uzimaju se u obzir osob-
ni odnosi pojedinog zaposlenika (oženjen, razveden i
sl). Na osnovi osobnih odnosa zaposlenika, financijski
ured može na zahtjev zaposlenika utvrditi neopore-
zive iznose za određene porezno priznate rashode
ili odbitke, kao i neoporezive odbitke za djecu koja
su prijavljena za potrebe poreznog odbitka unutar
sustava poreza na plaću. Na taj način se porezno
umanjenje ostvaruje već prilikom mjesečnog plaća-
nja (odbitka) poreza na plaću. Neoporezivi iznos za
djecu utječe i na visinu dodatnog poreza na porez na
plaće (solidarni dodatak i crkveni porez). Spomenuta
umanjenja koja porezni ured na zahtjev uzima u obzir
nazivaju se postupkom umanjenja poreza na plaću. U
slučaju kada se ne bi proveo opisani postupak, pore-
zni obveznik bi eventualno prilikom razreza poreza
na dohodak mogao ostvariti povrat prekomjerno upla-
ćenog poreza na plaću.
Kako se postupa u slučaju društava kapitala i
ostalih trgovačkih društava?
Dionička društva, društva sa ograničenom odgo-
vornošću, zadruge i savezi po svojim su obilježjima
pravne osobe i moraju svoje prihode samostalno
oporezivati. Oni plaćaju porez na dobit. Sudjeluju-
ći članovi društva na iznose koji im pripadaju po
osnovi sudjelovanja u vlasništvu pravne osobe (npr.
dividende) plaćaju porez na dohodak. Privatne osobe
plaćaju porez po odbitku od 25% na isplaćene divi-
dende.
Moraju li društva osoba plaćati porez na dohodak?
Društva osoba, poput npr. otvorenih trgovačkih
društava, komanditnih društava, društava građanskog
prava i zajednica (npr. nasljedna zajednica), ne podlije-
žu porezu na dohodak niti porezu na dobit. Sudjeluju-
ćim članovima društva, odnosno zajednice priračunat
će se pripadajući udio i potom oporezivati.
36
B. Koje se vrste dohotka moraju oporezivati?
Prihodi od poljoprivrede i šumarstva
(§§ 13-14 EStG)
Poljoprivreda i šumarstvo predstavljaju plansko
iskorištavanje prirodnih snaga zemlje i tla radi pro-
izvodnje biljaka i uzgoja životinja, kao i korištenje
proizvoda ostvarenih tim putem. Ovdje, također,
pripadaju i prihodi od vinarstva, vrtlarstva i ostala
poljoprivredna i šumska iskorištavanja, kao i prihodi
od lova poduzetog u okviru djelatnosti poljoprivrede i
šumarstva.
Prihodi od obrta (§§ 15-17 EStG)
U prihode od obrta ubrajaju se npr. prihodi od
trgovine, obrtničkog rada i industrijskih obrta, ali i
udjeli u dobiti sudjelujućih članova javnog trgovačkog
društva, komanditnog društva ili nekog drugog ortač-
kog društva. U ortačke prihode pripadaju i naknade za
djelatnost ortaka za potrebe društva ili djelomični pri-
jenos gospodarskih dobara. Ovdje se, također, ubrajaju
i kamate od pozajmica, koje je ortak pružio društvu.
Prihodi od samostalne djelatnosti (§ 18 EStG)
Prihodi od samostalne djelatnosti naročito su pri-
hodi ostvareni obavljanjem slobodnih zanimanja (npr.
slobodnih zanimanja liječnika, arhitekta, poreznog
savjetnika, revizora, odvjetnika).
Prihodi od nesamostalnog rada (§§ 19 EStG)
U prihode od nesamostalnog rada uračunavaju se
svi prihodi, koje ostvari zaposlenik po osnovi radnog
odnosa. Zaposlenici su osobe zaposlene ili namještene
u javnoj ili privatnoj službi i koje po toj osnovi ostva-
ruju plaću (naknadu za rad). Prihode iz nesamostalnog
rada primaju i bivši zaposlenici, koji sada ostvaruju
starosna ili invalidska primanja po osnovi ranijeg
radnog odnosa, kao i potomci (osobe koje ostaju nakon
smrti zaposlenika), koji po osnovi ranijeg radnog
odnosa preminulog ostvaruju određena primanja na
ime zbrinjavanja. Od ukupno ostvarenog iznosa na
ime zbrinjavanja odbijaju se neoporezivi iznosi na ime
zbrinjavanja. Rente od zakonskog rentnog (mirovin-
skog) osiguranja ne smatraju se prihodima od nesamo-
stalnog rada. Naknade plaće, kao npr. naknada uslijed
nezaposlenosti, neoporezive su. Ipak, uzimaju se u
obzir prilikom utvrđivanja poreznih stopa (tzv. pridr-
žaj progresije, § 32b EstG).
Prihodi od kapitalne imovine (§ 20 EStG)
U prihode od kapitalne imovine ubrajaju se, na
primjer: a) kamate od potraživanja (npr. štednja, zaj-
movi, investicijski fondovi), b) dividende od dionica, c)
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

udjeli u dobiti društava sa ograničenom odgovornošću
ili zadruge.
Sve donedavno su banke, kreditne institucije, osi-
guravajuća društva i društva kapitala - u obliku preduj-
ma poreza na dohodak - obračunavale i poreznoj upravi
doznačavale zadržani porez na kapitalne prinose (porez
na kamate po odbitku i porez na kapitalne prihode). Od
1. siječnja 2009. iznos ubranog i doznačenog poreza ima
karakter konačnog poreza; govori se o porezu po odbit-
ku na kapitalne prihode. Pravno-tehnički gledano, taj se
porezni oblik označava porezom na kapitalne prihode.
Od 2009. godine kapitalni se prihodi paušalno oporezi-
vaju jedinstvenom poreznom stopom od 25% (uvećanom
za solidarni dodatak i, po potrebi, pripadajući crkveni
porez). Porez po odbitku, odnosno porez na kapitalne
prihode naplaćuje se jedino u slučaju kada paušalni
iznos prihoda premašuje iznos od 801 eura (1.602 eura
za supružnike/životne partnere).
Prihodi od najma i zakupa (§ 21 EStG)
Predmet oporezivanja su prihodi od najma i
zakupa nekretnina ili dijelova nekretnina. Utvrđuju
se na način da se prihodi od najma ili zakupa kuće,
stana, poslovnih prostora, skladišnih površina i slično,
umanjuju za iznos troškova ostvarenja najamnine i
zakupnine (npr. amortizacija, kamate zajma, troškovi
održavanja). U ovu skupinu prihoda ne ubrajaju se i
prihodi od iznajmljivanja pokretnih stvari, npr. prihodi
vlasnika vozila u najmu. Vrijednost korištenja vlastitog
stana ne oporezuje se.
Ostali prihodi (§§ 22 i 23 EStG)
U ostale prihode pripadaju, npr. prihodi od odre-
đenih ponavljanih odnosa, rente iz zakonskih rentnih
osiguranja, ostale - naročito privatne - doživotne rente,
usluge iz ugovora o starosnom zbrinjavanju (tzv. Rie-
ster-rente) i iz poduzetničkih starosnih zbrinjavanja,
prihodi iz usluga uzdržavanja (ako ih davatelj uzdrža-
vanja može porezno odbiti), dnevnice parlamentarnih
zastupnika i prihodi od privatnih poslova otuđenja.
Od 2005. godine izmijenjen je sustav oporezivanja
renti iz zakonskog sustava rentnog osiguranja, po-
ljoprivredne starosne blagajne i strukovnih ustanova
zbrinjavanja. Takve rente porezno se zahvaćaju ovisno
o oporezivom udjelu koji je vrijedio u godini početka
rente (Kohorte). Oporezivi udio, u slučaju početka ren-
te 2005. godine ili ranije, iznosi 50% i godišnje raste za
dva postotna boda do 2020. godine, a od tada do 2040.
godišnje za jedan postotni bod na 100%. Na toj se osno-
vi potom utvrđuje trajno neoporezivi dio rente.
Naročito su doživotne rente i rente iz poduzetnič-
kog starosnog zbrinjavanja, kojima se iznosi indivi-
dualno i paušalno oporezuju, zahvaćene prihodovnim
udjelom. Visina oporezivog prihodovnog udjela ravna
se prema starosnoj dobi rentnog ovlaštenika u trenut-
ku primanja rente. Ako je rentni ovlaštenik, npr. u
početku primanja rente navršio 60 godina, prihodovni
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
udio iznosi 22%. Usluge iz certificiranog ugovora o sta-
rosnom zbrinjavanju ili nekog poduzetničkog zbrinja-
vanja - ako počivaju na porezno pogodovanom kapitalu
(neoporezivom) - oporezuju se u cijelosti.
Što je sa nasljedstvima, darovima i dobitcima?
Prihodi, koji su ostvareni bez sudjelovanja u
gospodarskom prometu sa namjerom stjecanja, npr.
nasljedstva, darovi, dobitci od igara i oklada, samopo-
moćni radovi (npr. pomoć susjeda) ne podliježu porezu
na dohodak. Ipak, djelomično podliježu drugim pore-
znim oblicima, npr. porezu na nasljedstva i darove.
C. Tko mora i tko bi trebao predati prijavu poreza
na dohodak?
Tko mora predati prijavu poreza na dohodak
i koji rokovi vrijede?
Porezni obveznik, koji, uglavnom, ne ostvaruje
prihode od nesamostalne djelatnosti, već prihode od
preostalih šest vrsta dohotka, dužan je poreznoj upravi
predati prijavu poreza na dohodak. Takva obveza ne
vrijedi za osobe čiji je dohodak niži od iznosa osobnog
odbitka. Prijava poreza na dohodak mora se predati do
31. svibnja sljedeće godine. Ako poreznog obveznika
treba porezno podučiti ili je spriječen u predaji prijave,
na njegov zahtjev moguće je produžiti rok za predaju
prijave. U slučaju zakašnjele predaje prijave poreza
na dohodak ili kada prijava uopće ne bude predana,
porezna uprava može utvrditi penale na ime kašnjenja u
visini do 10% poreza na dohodak (najviše 25.000 eura).
Pored toga, moguće je predaju prijave poreza na doho-
dak pospješiti prijetnjom i donošenjem novčanih kazni.
Mora li svaki zaposlenik predati prijavu poreza
na dohodak?
Odbitkom poreza prilikom isplate plaće smatra se
da je uplaćen porez na dohodak za tu vrstu prihoda,
osim u slučaju kada zaposlenik nakon proteka kalen-
darske godine zatraži razrez poreza na dohodak ili u
slučajevima kada je, pod određenim pretpostavkama,
dužan predati prijavu poreza na dohodak.
Kada je zaposlenik dužan predati prijavu poreza
na dohodak?
Zaposlenik je dužan predati prijavu poreza na do-
hodak samo u određenim slučajevima, naročito kada:
– porezna uprava utvrdi neoporezivi iznos prilikom
odbitka poreza na plaću, a granica plaće po osnovi
rada premašuje iznos od 11.200 eura (samostalni
razrez) odnosno 21.250 eura (zajednički razrez);
– pozitivni zbroj prihoda, na koje nije naplaćen (odbi-
jen) porez na plaću, npr. prihoda od najma ili zakupa
ili rente, zajedno premašuje iznos od 410 eura;
37
POREZI
– zaposlenik istovremeno prima plaću od više poslo-
davaca;
– pozitivni zbroj prihoda i usluga, koje podliježu
progresivnom oporezivanju (neoporezive usluge
nadoknade plaće, poput npr. naknade zbog nezapo-
slenosti ili kratkog rada, roditeljska naknada, novac
za bolovanja) zajedno premašuje iznos od 410 eura;
– oba supružnika/životna partnera primaju plaću
od rada, a jedan od njih oporezuje se primjenom
poreznog razreda V ili VI;
– supružnik/životni partner odlučili su se na porezni
razred IV sa faktorom (prema § 39 i dalje EStG);
– poslodavac je obračunao porez na plaću iz nekih
drugih izvora, pri čemu je plaću iz ranijih radnih
odnosa iz tekuće kalendarske godine ostavio izvan
poreznog zahvata.
Kada bi zaposlenik trebao predati prijavu poreza
na dohodak?
Predaja “dobrovoljne” porezne prijave za mnoge
porezne obveznike može biti korisna, jer jedino na taj
način mogu iskoristiti određene porezne pogodnosti.
To će naročito biti sljedeći slučajevi:
– zaposlenik je za trajanja kalendarske godine imao pre-
kinuti radni odnos (nije bio kontinuirano zaposlen);
– tijekom kalendarske godine varirala je plaća zapo-
slenika, a poslodavac nije izvršio godišnje porav-
nanje poreza na plaću;
– porezni razred tijekom godine mijenjao se u korist
zaposlenika;
– nastali su troškovi prilikom ostvarenja dohotka,
posebni izdatci i drugi neuobičajeni troškovi, za
koje nije uzet u obzir neoporezivi iznos prilikom
odbitka poreza na plaće;
– porezni obveznik želi iskoristiti pravo poreznog
umanjenja.
Koji rokovi vrijede za porez na plaću?
Zahtjev za razrezom poreza prema § 46 st. 2.
br. 8. EStG (poravnanje previše uplaćenog poreza na
plaće) ističe se predajom prijave poreza na dohodak.
Ovdje ne vrijede u istoj mjeri produživi četverogodiš-
nji rok predaje (razrez poreza na dohodak 2016., 31.
prosinca 2016., razrez poreza na dohodak 2017., 31.
prosinca 2021.).
VISINA OPOREZIVOG DOHOTKA
A. Kako se utvrđuje dobit?
Kada se prihod utvrđuje u formi dobiti?
U slučaju prihodovnih vrsta koje se javljaju u for-
mi dobiti (Gewinneinkunftsarten), prihodi se utvrđuju
kao dobit (§ EStG). Riječ je o prihodima od: poljopri-
vrede i šumarstva, obrta i samostalne djelatnosti.
38
Oporeziva dobit može se utvrditi na tri načina:
usporedbom poduzetničke imovine prema § 4 st. 1. u
usporedbi sa § 5 EStG, utvrđivanjem prihoda po osnovi
viška prema § 4 st. 3. EStG, utvrđivanjem dobiti prema
prosječnim stopama, paušalnim oporezivanjem prema
visini prometa (§ 5a EStG).
Kada se mora primijeniti usporedba poduzetničke
imovine (§ 4 st. 1. u usporedbi s § 5 EStG)?
Dobit se u ovom slučaju definira kao razlika
između poduzetničke imovine na kraju gospodarske
godine i poduzetničke imovine na kraju prethodne
gospodarske godine. Na taj iznos razlike porezni ob-
veznik mora nadodati svoja izuzimanja iz poduzetnič-
ke imovine tijekom gospodarske godine i odbiti iznos
svojih ulaganja.
Bilanca i račun dobiti i gubitka, kao i paušalni
obračun dobiti prema § 5a EStG), prenose se elektro-
ničkim korištenjem propisanih podatkovnih formulara
(§ 5b EStG, tzv. e-bilanca).
Kada se može primijeniti metoda viška prihoda
(§ 4 st. 3 EStG)?
Ovu pojednostavljenu metodu utvrđivanja dobiti
može koristiti porezni obveznik, koji nije dužan voditi
niti dobrovoljno vodi poslovne knjige. To, uglavnom,
vrijedi za slobodne djelatnosti, male obrtnike i određene
oblike poljoprivredne i šumarske djelatnosti. Metoda vrši
usporedbu prihoda i rashoda neke obrtničke djelatnosti
- nastala razlika predstavlja dobit. Poslovnim rashodima
smatraju se svi izdatci, koji su nastali obavljanjem poslov-
ne djelatnosti (§ 4 st. 4 EStG). Prilikom izračuna dobiti
koristi se određena skupina podataka, u kojoj su sadržani
nužni podatci o prihodima i rashodima. Takvi podatci
načelno se elektronički dostavljaju poreznoj upravi.
Tko može koristiti izračun dobiti prema prosječnim
stopama (§ 13a EStG)?
Ova metoda ima prednost za određene vrste po-
ljoprivredne i šumarske djelatnosti. Dobit se paušalno
računa uzimanjem u obzir određenih obilježja, koji su
zakonski regulirani § 13a st. 3. EStG.
B. Što su to prihodi po osnovi viška i porezno
priznati izdatci na ime ostvarenja prihoda?
Kada se prihodi utvrđuju u obliku viška prihoda?
Prihodovne vrste, koje se ne ubrajaju u prihode
po osnovi dobiti (dakle, različiti od poljoprivrede i šu-
marstva, obrta i samostalne djelatnosti), predstavljaju
prihode po osnovi viška. Ostvareni prihodi umanjeni
za porezno priznate izdatke na ime njihova ostvarenja
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

predstavljaju višak prihoda. U prihode se ubraja sve
ono što je plaćeno bilo u novcu, bilo u dobrima koja se
mogu novčano izraziti (također i dodjela stvari). Odno-
si se samo na prihode koje je porezni obveznik ostvario
unutar kalendarske godine.
Što su porezno priznati izdatci na ime ostvarenja
prihoda?
Porezno priznati izdatci na ime ostvarenja prihoda
su svi rashodi učinjeni radi ostvarenja prihoda, njihova
osiguranja i primanja (§ 9 EStG). U najčešće porezno
priznate izdatke na ime ostvarenja prihoda ili rasho-
de koji su mogu odbiti kao porezno priznati izdatci
ubrajaju se:
a) Rashodi putovanja između stana i “prvom mjesta
rada” u paušalnom iznosu, visina kojeg ne ovisi o vrsti
korištenog prometnog sredstva, već o udaljenosti
Paušal čija visina ovisi o udaljenosti, za svaki puni
kilometar udaljenosti najkraće cestovne poveznice
između stana i redovitog radnog mjesta, iznosi 0,30
eura. Druga udaljenost, različita od najkraće cestovne
poveznice, dolazi u obzir samo ako je ta veza očito pro-
metno povoljnija i koristi se redovito. Ovakav paušal
može se koristiti samo jedanput u danu. Dodatni put
neće se uzeti u obzir u slučaju kada je bio nužan radi
većeg prekida radnog vremena ili zbog dodatnog rad-
nog angažmana. Ako neki zaposlenik ima više stanova,
dodatna cestovna udaljenost između udaljenog stana
uzima se u obzir, samo ako taj udaljeniji stan predstav-
lja središte životnih interesa zaposlenika (npr. u tom
stanu živi mu obitelj).
Za putovanja, za koja nije bilo korišteno vlastito ili
pozajmljeno motorno vozilo, putni paušal ograničava se
na 4.500 eura. To se ne odnosi na putovanja zrakoplo-
vom i za zajedničke skupne prijevoze; u ovim slučajevi-
ma moguće je u cijelosti odbiti stvarno nastale troškove
prijevoza. Također je moguće u cijelosti odbiti troškove
na ime korištenja sredstava javnog prijevoza, čak i u slu-
čaju kada premašuju predviđeni paušal. Neoporezivi ili
paušalno oporezivi rashodovni dodatci, odnosno davanja
u naravi koje poslodavac učini zaposleniku za vožnju
između stana i redovitog radnog mjesta zaračunavaju
se na propisani paušal, visina kojeg ovisi o udaljenosti.
Invalidne osobe čiji stupanj invalidnosti iznosi najmanje
70% ili invalidne osobe sa invalidnošću manjom od 70%,
a većom od 50%, koje su značajno ograničene u svojoj
sposobnosti kretanja cestovnim prometom, mogu se
u cijelosti porezno priznati stvarni troškovi prijevoza
(umjesto paušalnog iznosa ovisnog o udaljenosti). Tro-
šak korištenje osobnog automobila priznaje se u visini
0,30 eura/kilometru (ako nema drugih dokaza).
b) Koji se rashodi priznaju zaposleniku kao njegovi
porezno priznati troškovi?
Svi rashodi namijenjeni ostvarenju, osiguranju i
zadržavanju prihoda, smiju se priznati kao porezno
priznati izdatak na ime ostvarenja plaće. Nasuprot
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
tome, troškove privatnog vođenja života nije mogu-
će porezno odbiti. Prema tome, rashode učinjene na
ime prehrane, odijevanja i stanovanja, ali i troškove
reprezentacije nije moguće porezno odbiti. U slučaju
rashoda koji imaju dijelom privatni, a dijelom poslov-
ni karakter, moguće je kao porezno priznati izdatak
odbiti isključivo one rashode koji nemaju podređeno
značenje i lako ih je razdvojiti od privatnih rashoda.
c) Troškovi nezgode
Paušalnim troškovima putovanja pokrivaju se svi
ukupni troškovi motornog vozila (npr. garaža, parkirne
pristojbe, troškovi financiranja i servisiranja/poprav-
ka). Pored paušalnih troškova putovanja, kao porezno
priznati izdatak moguće je priznati jedino troškove
prometne nezgode.
d) Doprinosi strukovnim savezima
Doprinosi na ime članstva u sindikatima i strukov-
nim organizacijama priznaju se kao porezno priznati
izdatak.
e) Troškovi molbi na natječajima za radno mjesto
Troškovi traženja radnog mjesta predstavljaju
troškove na ime ostvarenja prihoda i kao takvi pred-
stavljaju porezno priznati izdatak. Uobičajenim troško-
vima takve vrste smatraju se rashodi na ime novinskih
oglasa, telefonskih razgovora, poštanskih markica,
fotokopiranja svjedodžbi, kao i putnih troškova nasta-
lih na ime sudjelovanja u razgovorima za posao. Da
bi se spomenuti rashodi mogli prikazati kao porezno
priznati trošak nije bitno je li sudjelovanje na radnom
natječaju urodilo plodom (donijelo posao).
f ) Troškovi obrazovanja i stručnog usavršavanja
Rashodi povodom prvog stjecanja znanja, koje
osposobljava za obavljanje određenih poslova, odnosno
rashodi prvog studija, promatraju se kao troškovi pri-
vatnog vođenja života i mogu se samo u ograničenom
opsegu porezno odbiti. To vrijedi i za studij uz rad.
Nasuprot tome, izdatcima na ime ostvarenja prihoda
smatraju se slučajevi kada su prvo strukovno obrazova-
nje ili prvi studij predmet radnog odnosa. Neovisno od
postojanja radnog odnosa, rashodi stručnog usavrša-
vanja u okviru već stečenog strukovnog zvanja i mjere
doškolovavanja radi promjene struke, promatraju se
kao porezno priznati izdatci. To, također, vrijedi i
za rashode daljeg studija, ako studij takve vrste stoji
u dovoljno konkretnoj i objektivnoj vezi sa kasnijim
oporezivim prihodima iz strukovne djelatnosti kojoj se
teži. Pored rashoda koji su izravno vezani za stručno
usavršavanje (npr. pristojbe za ispite, stručna litera-
tura, pisaći materijal), moguće je kao porezno priznati
izdatak priznati putne troškove i dodatne troškove
prehrane prouzročene stručnim usavršavanjem.
Strukovno uvjetovane rashode za vanjske aktiv-
nosti moguće je porezno priznati kao trošak na ime
ostvarenja prihoda. U rashode koji su neposredno
povezani sa vanjskim aktivnostima ubrajaju se putni
39
POREZI
troškovi, dodatni troškovi prehrane, troškovi noćenja u
slučaju višednevnih putovanja, kao i sporedni troškovi
na ime prijevoza i čuvanja prtljage, telefona, poštarine
i parkirališne pristojbe. Vanjskim aktivnostima sma-
traju se slučajevi kada zaposlenik radi izvan mjesta
stanovanja i svojeg prvog mjesta rada.
Za dodatne troškove prehrane moguće je primijeni-
ti samo zakonske paušalne iznose. Nije moguće pozi-
vanje na više rashode (pojedinačnim dokazom). Visina
paušalnih iznosa ravna se prema mjestu vanjske aktiv-
nosti i duljini trajanja izbivanja iz stana i prvog mjesta
rada. Za putovanja u tuzemstvu vrijedi paušalni iznos
od 24 eura (ako je odsutnost duža od 24 sata), odnosno
12 eura (odsutnost više od osam sati). U slučaju iste
tuzemne vanjske aktivnosti paušalni iznosi za dodatne
troškove prehrane priznaju se samo za prva tri mjeseca.
Troškovi noćenja u slučaju tuzemnih i inozemnih
putovanja zaposlenika, kao porezno priznati izdatak,
priznaju se samo u dokazanoj visini; poslodavac može
nadoknaditi bilo stvarno dokazane troškove noćenja bilo
paušalno nadoknaditi noćenje ovisno o lokaciji noćenja.
Putni troškovi mogu se priznati kao porezno
priznati trošak zaposlenika na ime ostvarenja prihoda
isključivo u slučaju kada ih poslodavac nije prethodno
koristio kao porezno priznati izdatak. Putnim troško-
vima povodom vanjske aktivnosti priznaju se stvarno
učinjeni troškovi; troškove takve vrste poslodavac
može prikazati kao neoporezive, odnosno kao troš-
kove na ime ostvarenja prihoda. U slučaju korištenja
vlastitog vozila, moguće je iz razloga pojednostavljenja
propisati paušalni iznos po prijeđenom kilometru (tre-
nutno 0,30 eura za osobni automobil).
g) Dvostruko vođenje kućanstva
Osoba koja je zaposlena izvan mjesta u kojem živi
njegova obitelj, te je zbog poslovnih razloga morao
iznajmiti (drugi) stan u tom mjestu, može putne troš-
kove i troškove dodatnog stana nastale tim povodom
prikazati kao trošak na ime ostvarenja prihoda u visini
do 1.000 eura. Dodatni troškovi prehrane mogu se
odbiti samo u visini važećeg paušalnog iznosa i to samo
za prva tri mjeseca dvostrukog vođenja kućanstva.
Takvo ograničenje vrijedi za sve zaposlenike.
h) Radna odjeća
Troškovi nabave i troškovi čišćenja tipične radne
odjeće jesu troškovi na ime ostvarenja prihoda. Ti-
pična radna odjeća jesu dijelovi odjeće, koji služe kao
zaštitna odjeća prilikom obavljanja uobičajenih radnih
poslova (npr. radna ili liječnička kuta, radno odijelo
montera, zaštitne cipele i kacige građevinskih radnika)
ili objektivno služe obavljanju određenih radnih funk-
cija (npr. policijska ili poštanska uniforma). Uobiča-
jena ulična odjeća, normalne cipele i donje rublje ne
računaju se među radnu odjeću.
i) Troškovi preseljenja
Troškovi preseljenja su, također, troškovi na ime
ostvarenja prihoda ako je promjena stana uvjetovana
40
radnim obvezama. Troškovi preseljenja priznaju se
kao trošak ostvarenja prihoda samo do visine utvrđene
saveznim propisima o preseljenju i troškovima prese-
ljenja koji se njima priznaju.
j) Sredstva rada
U sredstva rada računaju se, prije svega, alati,
stručne knjige, stručni časopisi i sl. Troškovima na
ime ostvarenja prihoda smatraju se ne samo nabavni
troškovi sredstava rada već i troškovi njihova poprav-
ka. Troškovi sredstava rada, koji nisu veći od 410 eura
(bez PDV-a), mogu se u cijelosti odbiti u godini nabav-
ke sredstva rada. Ako su nabavni troškovi sredstava
rada veći od 410 eura, moraju se, uz korištenje amorti-
zacijske tablice (Afa-tablica), raspodijeliti na predvidivi
vijek korištenja.
k) Pristojbe za vođenje računa
Pristojbe za vođenje računa su troškovi na ime
ostvarenja prihoda ako nastanu prilikom knjiženja
plaća za izvršeni rad i poslovno uvjetovanih doznaka.
Porezna uprava priznaje godišnji paušal od 16 eura.
Što su paušalni iznosi?
Troškovi na ime ostvarenja prihoda odbijaju se
u paušalnom iznosu ako porezni obveznik ne može
dokazati veće rashode. Za prihode od kapitalne
imovine vrijedi pravilo (specifičnost) da je dozvoljen
samo paušalni odbitak troškova, dok mogući veći
stvarni troškovi ostaju nepriznati. Najčešći paušalni
iznosi su:
– U slučaju prihoda od nesamostalnog rada zaposle-
niku se priznaje paušalni iznos od 1.000 eura.
– U slučaju prihoda od kapitalne imovine od 2009.
godine vrijede paušalni iznosi za samce 801 eur,
a za supružnike koji zajednički prijavljuju porez
1.602 eura.
– U slučaju primanja koja se ponavljaju (npr. doži-
votna renta ili oporezive usluge prehrane) priznaje
se paušalni iznos troška na ime ostvarenja prihoda
od 102 eura.
Troškovi na ime ostvarenja prihoda, koji premašu-
ju paušalni iznos koji vrijedi za zaposlenika (uključuju-
ći i paušalni iznos na ime prehrane), mogu se prikazati
u prijavi poreza na plaću kao neoporezivi iznos.
C. Kako se utvrđuje ukupan iznos (zbroj) prihoda?
Što znači ukupan iznos (zbroj) prihoda?
Ukupan iznos (zbroj) prihoda jeste utvrđena dobit
uvećana za višak prihoda iz svake pojedinačne vrste
prihoda. Gubitci se mogu neograničeno poravnavati
unutar svake pojedine vrste prihoda, kao i između
pojedinih različitih vrsta prihoda. Zbroj prihoda se u
određenim slučajevima umanjuje za iznos poreznog
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

starosnog rasterećenja, iznos poreznog rasterećenja za
samohrane roditelje ili odbitak za osobe koje se bave
poljoprivredom i šumarstvom. Konačni rezultat naziva
se ukupnim iznosom (zbrojem) prihoda.
Iznos poreznog starosnog rasterećenja (§ 24 EStG)
Porezni obveznici koji su prije početka 2005.
godine navršili 64. godinu života, na ime iznosa pore-
znog starosnog rasterećenja, mogu odbiti 40% plaće i
pozitivnog zbroja ostalih prihoda (najviše 1.900 eura).
Propisana postotna stopa i najveći iznosi postupno će
nestati do 2040. godine. Prihodi poput iznosa na ime
zbrinjavanja (skrbi) i doživotne rente ostaju irelevan-
tni prilikom utvrđivanja iznosa poreznog starosnog
rasterećenja, jer su već na drugi način porezno pogo-
dovani (npr. neoporezivi iznos na ime zbrinjavanja, ko-
hortni način oporezivanja, odbitak posebnih rashoda).
Iznos rasterećenja za samohrane roditelje
(§ 24b EStG)
Samohrani roditelji, u slučaju ispunjavanja
određenih pretpostavki, mogu ostvariti ukupan iznos
rasterećenja od najviše 1.908 eura godišnje.
Neoporezivi iznos za osobe koje se bave
poljoprivredom i šumarstvom (§ 13 st. 3. EStG)
Prilikom izračunavanja ukupnog iznosa prihoda
od poljoprivrede i šumarstva priznaje se neoporezivi
iznos od 900 eura. Supružnicima se, kojima se zajed-
nički razrezuje porez, duplira neoporezivi iznos na do
1.800 eura (§ 13 st. 3. EStG). Neoporezivi iznos otpa-
da u slučaju kada zbroj prihoda iznosi više od 30.700
eura, odnosno 61.400 eura (supružnici).
D. Kako se iz zbroja prihoda utvrđuje oporezivi
dohodak?
Koji odbitci smanjuju oporezivi dohodak?
Oporezivi dohodak je zbroj prihoda, odnosno
ukupan iznos prihoda minus određeni odbitci i minus
neoporezivi iznosi za djecu. Iz tako utvrđenog opore-
zivog dohotka proizlazi visina tarifnog poreznog duga
prema tarifi poreza na dohodak.
U mogućnosti odbitka zbrajaju se, primjerice:
odbitak gubitka, posebni rashodi, iznosi odbitka za
vlastito korištenje stambenog vlasništva, izvanredna
opterećenja.
Što se naziva odbitkom gubitka?
Prije nego li se u obzir uzmu posebni rashodi,
izvanredna opterećenja i ostali iznosi odbitaka, potreb-
no je utvrditi negativne prihode (gubitke), koji nisu
bili ujednačeni prilikom utvrđivanja ukupnog iznosa
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
prihoda (§ 10d EStG) i čije poravnavanje ili odbitak nije
zabranjeno drugim propisima. Porezni gubitak iz pret-
hodnog poreznog razdoblja u tekućem poreznom raz-
doblju može se odbiti do visine od jednog milijuna eura
(u slučaju zajedničkog razreza do visine od dva milijuna
eura). Porezni gubitak iz prethodnog poreznog razdoblja
koji premašuje iznos od jednog milijuna eura može se
odbiti samo do visine od 60% ukupnog iznosa prihoda,
dok se na preostalih 40% ukupnog iznosa prihoda, koji
premašuje iznos od jednog milijuna eura (u slučaju za-
jedničkog razreza do visine od dva milijuna eura), plaća
porez prema važećim poreznim stopama. Predviđena je
vremenski neograničena mogućnost prijenosa gubitka.
Odbitak poreznog gubitka vrši se prije posebnih rasho-
da, izvanrednih opterećenja i ostalih iznosa odbitaka.
Koji posebni rashodi postoje?
Posebni rashodi su u zakonu taksativno nabrojani.
Najčešće se mogu odbiti samo do određene visine.
U najpoznatije posebne rashode ubrajaju se rasho-
di na ime zbrinjavanja. Ovdje pripadaju doprinosi za:
– zakonska rentna osiguranja, starosne blagajne po-
ljoprivrednika i strukovnih ustanova zbrinjavanja;
– privatna rentna osiguranja u obliku kapitalizirane
štednje (osnovne ili “Rürup” rente);
– bolesnička osiguranja, osiguranja za slučaj njege,
osiguranja od nezgode i osiguranja za slučaj jamstva;
– osiguranja za slučaj gubitka posla;
– osiguranja za slučaj nemogućnosti zarade ili ne-
mogućnosti rada;
– osiguranja rizika, predviđena samo za slučaj smrti;
– određena životna osiguranja sa početkom roka
dospijeća prije 1. siječnja 2005.
Što je paušal na ime zbrinjavanja?
Kao što je prije objašnjeno, porez na dohodak u
obliku poreza na plaću, u slučaju zaposlenika, odbit će
se izravno od plaće. Kako se ne bi zadržalo previše po-
reza unaprijed, koji porezni obveznik može nazad dobiti
samo nakon podnošenja prijave poreza na dohodak,
moguće je samo dio rashoda na ime zbrinjavanja odbiti
kao paušalni iznos prilikom obračuna poreza na plaću.
Mogu li rashodi na ime zbrinjavanja biti uzeti u
obzir prilikom postupka odbitka poreza na plaće?
Rashode na ime zbrinjavanja, zbog prethodno
iskorištenog paušala na ime zbrinjavanja prilikom
poreza na plaću, nije moguće koristiti kao neoporezivi
iznos. Iznosi, koji premašuju paušale na ime zbrinjava-
nja, a još uvijek leže u okvirima postojećih mogućnosti
odbitka, umanjuju porezni dug tek prilikom razreza
poreza na dohodak. Za ostale posebne rashode, ako oni
prelaze paušalni iznos posebnih rashoda od 36 eura (u
slučaju supružnika/životnih partnera 72 eura), mogu-
će je utvrditi neoporezivi iznos.
U ostale posebne rashode ubrajaju se:
41
POREZI
– Usluge uzdržavanja razvedenih ili trajno razdvo-
jenih živućih supružnika do 13.805 eura godišnje
ako to davatelj zatraži uz pristanak primatelja.
Pristanak načelno djeluje do opoziva. Opoziv
načelno vrijedi samo za iduću kalendarsku godinu.
Primatelj mora usluge uzdržavanja oporezivati
poput prihoda.
– Usluge zbrinjavanja doživotnog i ponavljajućeg
karaktera, koje počivaju na posebnim obvezama
skrbi (ranije: rente i doživotna davanja).
– Plaćeni crkveni porez ako se crkveni porez nije
ubirao kao dodatak na prihode od kapitala.
– Skrb o djeci mlađoj od 14 godina ili invalidnoj
djeci, koja nisu u stanju brinuti sama o sebi zbog
invalidnosti do koje je došlo prije navršene 25
godine, i to do visine od dvije trećine rashoda, a
najviše 4.000 eura godišnje.
– Rashodi za vlastito stručno usavršavanje do 6.000
eura u kalendarskoj godini.
– 30% naknade, najviše 5.000 eura, za slučajeve kada
djeca pohađaju određene škole, a riječ je o djeci za
koju porezni obveznici imaju pravo na neoporezivi
iznos ili dječiji doplatak.
– Darovi i određene članarine za unapređenje
porezno-pogodovanih svrha (§§ 52 do 54 Općeg
poreznog zakona, AO), učinjenih porezno-pogodo-
vanim tijelima ili pravnim osobama javnog prava.
– Darovi i članarine političkim strankama do visine
od 1.650 eura (u slučaju zajedničkog razreza su-
pružnika 3.300 eura), ako za iste već nije zajamče-
no porezno sniženje prema § 34g EStG.
Što se izmijenilo Zakonom o starosnim prihodima?
Od 1. siječnja 2005., na području posebnih rasho-
da, razlikuju se rashodi na ime starosnog zbrinjavanja
i ostali rashodi na ime zbrinjavanja, pri čemu postoje
različite mogućnosti poreznog odbitka. Stvorene su
proširene mogućnosti odbitka za rashode namijenjene
starosnom zbrinjavanju. Pored doprinosa za zakonski
sustav starosnog osiguranja, tome treba pribrojiti i
doprinose za privatno osiguranje doživotne rente, kada
su ispunjene takve pretpostavke (osnovno-/Rürup -
ugovor o renti). Izravne informacije o tim odredbama
sadržane su u brošuri njemačkog ministarstva financija
“Oporezivanje starosnih primanja”.
Što je doplatak na ime skrbništva u slučaju
privatnog skrbništva (§§ 79-99 EStG)
Doplatak na ime skrbništva proizlazi iz osnovnog do-
platka u visini od 154 eura (od 2018. godine: 175 eura) i
dječijeg doplatka. Za djecu rođenu prije 1. siječnja 2008.,
dječiji doplatak iznosi 185 eura, za kasnije rođenu djecu
čak 300 eura. Postoji i dalji bonus za određenu skupinu
povlaštenika koji još nisu okončali 25. godinu života. Oni
primaju doplatak jednokratno uvećan za 200 eura. Pret-
postavka za odobrenje cijelog starosnog doplatka jeste
da su osobe ovlaštene na primanje skrbništva zajednički
42
sudjelovali u stvaranju skrbničke imovine. Iz navedenog
razloga odobrenje cijelog doplatka ovisi o određenom
najmanjem vlastitom doprinosu.
Ispunjavala li samo jedan supružnik osobne pret-
postavke za neposredno pogodovanje prema § 10a st.
1. EStG, tada drugi supružnik dobiva izvedeno ovlašte-
nje na doplatak. Pretpostavka je da:
– supružnici ne žive odvojeno trajno;
– oba supružnika imaju prebivalište ili uobičajeno
boravište na području države članice EU ili državi
na koju se primjenjuje Sporazum o europskom
gospodarskom prostoru;
– postojanje ugovora o skrbništvu na ime drugog
supružnika;
– drugom supružniku je u korist njegova ugovora o
skrbništvu u određenoj godini doprinosa uplaćeno
barem 60 eura i
– stadij isplate toga ugovora o skrbništvu nije još
započeo.
Dodatak za djecu - jednako kao i dječiji doplatak
- odobrava se samo jedanput po djetetu. Odobrava se
načelno onom ovlašteniku kojem je, također, uplaćen i
dječiji doplatak. Takvom odredbom postiže se da dječi-
ji dodatak, u pravilu, dobiva onaj roditelj koji izvršava
usluge odgoja. Ako roditelji ne žive trajno odvojeni,
tada se dječiji dodatak načelno odobrava majci, osim
ako roditelji ne zatraže da se isplaćuje ocu.
Odnosi zaposlenja u kućanstvu i uslužne
djelatnosti, kao i obrtničke usluge
Za poslove zaposlenja u kućanstvu, kada je riječ
o poslovima neznatnog intenziteta (tzv. mini-poslovi),
porez na dohodak, prema § 35a st. 1 EStG, smanjuje se
na zahtjev na 20% rashoda, najviše 510 eura.
Za ostale poslove zaposlenja u kućanstvu (npr. po-
slove zaposlenja za koje se mora plaćati socijalno osi-
guranje) ili za traženje uslužnih djelatnosti u susjed-
stvu (npr. od agencija koje se bave takvim poslovima),
koje nemaju obrtnički karakter, porez na dohodak,
prema § 35a st. 2. EStG, smanjuje se na 20% rashoda,
najviše 4.000 eura godišnje.
Za korištenje obrtničkih usluga renoviranja, odr-
žavanja i moderniziranja građevina, porez na dohodak,
prema § 35a st. 3 EStG, smanjuje se na 20% plaćenih
rashoda, najviše 1.200 eura godišnje.
Određeni poslovi zaposlenja smatraju se kućan-
skim ako je riječ o kućanskim djelatnostima. Tu pri-
padaju, između ostalog, priprema obroka u kućanstvu,
čišćenje stanova poreznog obveznika, održavanje vrta
i njega, skrb i čuvanje djece, bolesnika, starijih osoba i
potrebitih osoba. U kućanske djelatnosti pripadaju sve
djelatnosti, koje ukazuju na izravnu potrebu vođenja
kućanstva i usko su povezane sa time.
U obrtničke usluge pripadaju sve obrtničke djelat-
nosti usmjerene renoviranju, održavanju i poslovima
modernizacije, npr. ličenje i tapeciranje, oblaganje
kamenim pločama, obnova podnih obloga, promjena
prozora i vrata, kao i vrtlarski poslovi i sl.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Porezno sniženje dolazi u obzir u slučajevima kada
se poslovi zaposlenja, uslužne djelatnosti ili obrtničke
usluge izvršavaju ili obavljaju u kućanstvu poreznog
obveznika koje se nalazi na području Europske unije ili
Europskog gospodarskog prostora. Isto vrijedi i kada
je riječ o uslugama njege i skrbi neke osobe. Njego-
vana osoba ili osoba nad kojom se vrši skrb mora se
nalaziti na području Europske unije ili Europskog
gospodarskog prostora. Dodatna pretpostavka jeste da
je porezni obveznik za usluge u kućanstvu ili obrtničke
usluge primio račun, a plaćanje je uslijedilo na račun
izvršitelja usluge.
Smanjuju li djeca porezni teret?
Roditeljski dohodak u visini stvarnog egzistenci-
jalnog minimuma, kao i potrebe skrbi, odgoja i obra-
zovanja njihove djece, porezno su rasterećeni. To se
postiže odbitkom neoporezivih iznosa ili plaćanjem
dječijeg doplatka. Osobni odbitak na ime djeteta za-
jamčen je u visini stvarnog egzistencijalnog minimuma
(4.716 eura, odnosno za 2018.: 4.788 eura). Dodatno
se na neoporezivi osobni odbitak na ime djeteta zara-
čunava i neoporezivi iznos na ime odgoja i obrazovnih
potreba u visini 2.640 eura.
Tijekom godine načelno se svaki mjesec, unapri-
jed, isplaćuje dječiji doplatak kao naknada poreza. Od
1. siječnja 2017. dječiji doplatak za prvo i drugo dijete
iznosi po 192 eura, za treće dijete 198 eura, a za če-
tvrto i svako dalje dijete po 233 eura mjesečno. Od 1.
siječnja 2018. dječiji dodatak povećava se za dva eura
po djetetu. Prilikom razreza poreza na dohodak, pore-
zna uprava po službenoj dužnosti nadzire je li dohodak
ostao porezno neoporeziv u visini stvarnog egzistenci-
jalnog minimuma (neoporezivog iznosa na ime djece)
i potreba skrbi, odgoja i obrazovanja. Pritom se uzima
u obzir - dodatno na neoporezivi iznos na ime djece u
visini 4.716 eura - neoporezivi iznos za potrebe skrbi,
odgoja i obrazovanja u godišnjoj visini od 2.640 eura.
Ako zahtjev za dječijim doplatkom nije dovoljan
za porezno amnestiranje egzistencijalnog minimuma
djeteta, odbijaju se neoporezivi iznosi, a zahtjev na
dječiji doplatak obračunava se sa njegovim poreznim
učinkom. Ako zahtjev za dječijim doplatkom nije nu-
žan za ostvarenje egzistencijalnog minimuma djeteta,
tada taj zahtjev služi unapređenju obitelji, napose
obitelji sa malim dohotkom i više djece.
Za odbitak neoporezivog iznosa uzimaju se u obzir
(§ 32 st. 1. EStG):
– vlastita djeca ako stupanj srodstva nije posvaja-
njem poništen,
– posvojena djeca i
– dijete uzeto na uzdržavanje, koje živi u kućanstvu
poreznog obveznika ili slične obitelji, a riječ je o
odnosu dužeg trajanja. Pretpostavka je da porezni
obveznik dijete nije prihvatio radi privređivanja
u njegovom kućanstvu, a ne postoji više odnos
zaštite i skrbi naspram živućih roditelja.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
Zahtjev za dječiji doplatak (§§ 62 i dalje EStG)
postoji, također, i za djecu supružnika ili životnih
partnera i unučad koju je porezni obveznik usvojio u
svoju obitelj.
Ako roditelji žive odvojeno, dječiji doplatak prima
onaj roditelj čiju zaštitu uživa dijete. Neoporezivi
iznosi na ime djeteta uzimaju se u obzir prilikom
utvrđivanja poreza na plaće. Taj neoporezivi iznos ima
značenje samo prilikom utvrđivanja dodatnog poreza
(solidarni dodatak, crkveni porez), pri čemu se uzima
u obzir neoporezivi iznos na ime djeteta i neoporezivi
iznos na ime čuvanja, odgoja i obrazovanja djeteta.
Kada se djeca uzimaju u obzir?
Djeca ispod 18 godina starosti imaju pravo na
neoporezivi iznos u svakom slučaju; pravo na dječiji
doplatak u slučaju kada djeca imaju prebivalište ili
uobičajeno boravište u tuzemstvu ili državi članici EU,
odnosno Europskog gospodarskog prostora.
Djeca starija od 18., a mlađa od 21. godine, uzima-
ju se u obzir, kada ne stoje u odnosu zaposlenja i nisu
prijavljeni pri agenciji za traženje poslova u tuzemstvu.
Djeca starija od 18., ali mlađa od 25. godina, uzimaju
se u obzir, ako:
– nalaze se u stadiju strukovnog obrazovanja;
– nalaze se u prijelaznom razdoblju od najviše četiri
mjeseca, koje leži između obrazovne etape ili zavr-
šetka obrazovanja i izvršavanja zakonske vojne ili
civilne službe i slično (§ 14b Zivildienstgesetz);
– nije mogao započeti ili nastaviti strukovno obrazo-
vanje zbog nedostatka obrazovnih mjesta;
– izvršava dobrovoljnu socijalnu godinu ili do-
brovoljnu ekološku godinu u smislu zakona koji
uređuje dobrovoljne službe mladih, dobrovoljne
službe u smislu Uredbe (EU) br. 1288/2013 Eu-
ropskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013.
o osnivanju “Erasmus+” programa, i zaključka br.
1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
15. studenog 2006. o uvođenju programa “Mladi
u akciji” (Službeni glasnik EU br. L 327 str. 30)
ili neke druge službe u inozemstvu u smislu § 5
Zakona o saveznoj dobrovoljnoj službi i sličnih
propisa.
Djeca starija od 21., a mlađa od 25. godina života -
ograničeno na razdoblje trajanja tuzemne vojne službe
ili civilne službe - uzimaju se u obzir:
– kada su izvršavale zakonsku osnovnu vojnu službu
ili civilnu službu, ili
– kada su se dobrovoljno obvezala na vojnu službu u
trajanju ne dužem od tri godine (umjesto zakon-
ske osnovne vojne službe), ili
– kada na ime pomoći obavlja djelatnosti izvedene iz
zakonske osnovne vojne službe ili civilne službe.
Djeca koja zbog fizičkih, duševnih ili psihičkih
ograničenja nisu u stanju samostalno se uzdržavati,
uzimat će se u obzir i nakon njihove 25. godine života,
u slučaju kada su spomenuta ograničenja nastupila
prije završetka 25. godine života.
43
POREZI
Koja se izvanredna opterećenja mogu učiniti
važećim (§§ 33-33b EStG)?
Rashodi, koji su poreznom obvezniku nužni u
privatnom životu, a u znatnom opsegu nastaju kada i
pretežnom broju usporedivih poreznih obveznika (npr.
troškovi liječenja), mogu se uzeti u obzir kao izvanred-
na opterećenja, ako ona - u usporedbi sa obiteljskim
stanjem i ukupnim iznosom prihoda - prelaze pret-
postavljena opterećenja (§ 33 EStG). Mogu biti uzeti
u obzir kao neoporezivi iznos koji se odbija od plaće
u slučaju kada, zajedno sa ostalim rashodima koji se
uzimaju u obzir, ne prelaze iznos od 600 eura.
Određena izvanredna opterećenja mogu se u ogra-
ničenom opsegu odbiti do fiksno utvrđenog najvišeg
iznosa, npr. rashodi:
– Za uzdržavanje i strukovno obrazovanje osoba,
koje su poreznom obvezniku ili njegovom supruž-
niku zakonski dodijeljena na uzdržavanje i za koje
nitko nije podnio zahtjev za neoporezivi iznos
na dijete i dječiji doplatak, do najvišeg iznosa
od 8.820 eura godišnje (2017.). Sa osobom koja
ima zakonsko pravo na uzdržavanje izjednačena
je osoba za koju su, radi uzdržavanja, reducira-
na određena tuzemna javna sredstva za potrebe
usluga uzdržavanja ili porezne obveze ili koja bi
bi bila reducirana u slučaju postavljanja takvog
zahtjeva. Na iznos od 8.820 eura nadodaju se
vlastita sredstva i vlastiti iznosi uzdržavane osobe
ako zajednički zbroj premašuje 624 eura, kao i
određeni dodatci (§ 33a st. 1. EStG). Ti propisi
odnose se, također, na uzdržavanje razvedenih ili
trajno razdvojenih živućih supružnika ako se ne
može zatražiti učinkoviti odbitak na ime posebnih
rashoda u okviru tzv. realnog splittinga.
– Radi poravnanja posebnih potreba punoljetnog
djeteta u stadiju strukovnog obrazovanja, koje je
izvanjskim čimbenicima prekinuto, pripada pravo
na traženje neoporezivog iznosa prema § 32 st.
6. EStG ili dječijeg doplatka, u visini do 924 eura
godišnje.
Kako se utvrđuje oporezivi dohodak?
Dobit uvećana za višak prihoda predstavlja zbroj
prihoda. Tako utvrđen zbroj, umanjen za iznos staro-
snog rasterećenja, iznos rasterećenja za samohrane ro-
ditelje i odbitke za osobe koje se bave poljoprivredom i
šumarstvom, predstavlja ukupan iznos prihoda. Nakon
što se tako utvrđen iznos prihoda umanji za posebne
rashode, izvanredna opterećenja i ostale porezne po-
godnosti, kao i za neoporezive iznose za djecu, dobiva
se iznos oporezivog dohotka.
Što su paušalni iznosi?
Troškovi na ime ostvarenja prihoda mogu se dje-
lomično odbiti kao paušalni iznosi, u slučajevima kada
se ne mogu dokazati viši rashodi. U određenim slučaje-
44
vima, naročito u slučaju prinosa od kapitalne imovine,
zakonski je propisana obveza korištenja paušala. Neo-
visno od nastalih rashoda, umjesto poreznog umanje-
nja prema § 33b EStG, odobrava se paušalni iznos za
invalidne osobe, kada je utvrđen stupanj invalidnosti.
Paušalni iznosi, u slučaju pritjecanja rente ili dru-
gih iznosa na ime invalidnosti ili trajnog ograničenja
fizičke pokretljivosti ili tipične nesposobnosti za rad,
u slučaju stupnja invalidnosti iznose: od 25% do 30%
310 eura, od 35% do 40% 430 eura, od 45% 570 eura. U
svim ostalim slučajevima, u kojima invalidnost iznosi
najmanje 50%, u slučaju stupnja invalidnosti iznose: od
50% 570 eura, od 55% do 60% 720 eura, od 65% do 70%
890 eura, od 75% do 80% 1.060 eura, od 85% do 90%
1.230 eura, od 95% do 100% 1.420 eura.
Za invalidne osobe, koje su zbog svoje invalid-
nosti toliko bespomoćne da za niz učestalih i redovito
ponavljanih poslova tijekom dana, nužnih za osigura-
nje njihove osobne egzistencije, trajno trebaju stranu
pomoć, povećava se paušalni iznos na 3.700 eura (§
33b st. 3. EStG). Za slijepe osobe na isti način postoji
paušalni iznos od 3.700 eura.
VISINA POREZA NA DOHODAK/PLAĆE
A. Kako se razvija tarifa poreza na dohodak i koje
učinke ima na visinu poreza?
Visina poreza koji treba platiti na oporezivi
dohodak dobiva se iz tarife poreza na dohodak (§ 32a
EStG), koja je podijeljena u porezne razrede (započinju
nakon osnovnog neoporezivog iznosa).
Kolika je porezna stopa i kako se razrezuje porez?
Neoporezivi iznos utvrđen je u visini (2017.) od
8.820 eura/17.640 eura (pojedinačno/zajedničko
oporezivanje). Nakon toga počinje oporezivi dohodak;
porezne stope u dva linearno progresivna razreda: po-
rezna stopa od 14% (ulazna porezna stopa) na oporezivi
dohodak od 54.085 eura (pojedinačno oporezivanje);
porezna stopa od 42% (gornja porezna stopa) za opo-
rezivi dohodak do 256.304 eura (pojedinačno oporezi-
vanje). U slučaju naročito visokog oporezivog dohotka
iznad 256.304 eura/501.462 eura, porezna stopa raste
za dalja tri postotna boda.
B. Kako se utvrđuje visina poreza na dohodak?
Postupak utvrđivanja visine poreza na dohodak
izrazito je složen; ne dolazi do jednostavne primjene
propisane porezne stope na oporezivi dohodak, već se
primjenjuje odgovarajuća tarifna formula, koja je
uređena § 32a EStG. Za prihode od kapitalne imovine
vrijedi posebna porezna tarifa u visini od 25% (§ 32d
EStG).
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 POREZI

POREZ NA DOHODAK 2017. Moguć je i slučaj razdvojenog oporezivanja

supružnika/životnih partnera - kada to zatraži jedan
OSNOVNA TABLICA SPLITTING-TABLICA od supružnika/životnih partnera. Pritom se svakom
POREZA NA DOHODAK 2017. POREZA NA DOHODAK 2017. supružniku/životnom partneru zaračunava prihod koji
Oporezivi Porez na Prosječno Oporezivi Porez na Prosječno
je on ostvario. Prilikom uzimanja u obzir izvanrednih
dohodak dohodak opterećenje dohodak dohodak opterećenje
8.000 0 0,0% 16.000 0 0,0%
opterećenja, posebnih rashoda i poreznih sniženja
9.000 25 0,3% 18.000 50 0,3% prema § 35a EStG vrijede posebnosti. Porez na doho-
10.000 179 1,8% 20.000 358 1,8% dak će se pri svakom supružniku/životnom partneru
11.000 353 3,2% 22.000 706 3,2% izračunati primjenom tarife poreza na dohodak (bez
12.000 547 4,6% 24.000 1.094 4,6% primjene tzv. splittinga).
13.000 761 5,9% 26.000 1.522 5,9%
14.000 995 7,1% 28.000 1.990 7,1%
C. Kolika je visina poreza na plaću?
15.000 1.238 8,3% 30.000 2.476 8,3%
16.000 1.485 9,3% 32.000 2.970 9,3%
17.000 1.737 10,2% 34.000 3.474 10,2% Čemu služi tablica poreza na plaću?
18.000 1.993 11,1% 36.000 3.986 11,1% Poslodavac, koji porez na plaću ne utvrđuje stroj-
19.000 2.254 11,9% 38.000 4.508 11,9% nim putem, može je, nakon proteka razdoblja isplate
20.000 2.520 12,6% 40.000 5.040 12,6% plaće i vrste plaćanja, utvrditi primjenom dnevne-,
21.000 2.789 13,3% 42.000 5.578 13,3% tjedne-, mjesečne- ili godišnje tablice poreza na plaću.
22.000 3.064 13,9% 44.000 6.128 13,9% Ta je tablica razdijeljena u porezne razrede; izvedena je
23.000 3.342 14,5% 46.000 6.684 14,5%
iz tarife poreza na dohodak. Iz razloga pojednostavljenja
24.000 3.626 15,1% 48.000 7.252 15,1%
25.000 3.913 15,7% 50.000 7.826 15,7%
obustavlja se na bruto plaću; zbog toga poslodavac ne
26.000 4.206 16,2% 52.000 8.412 16,2% mora vršiti preračun plaće u oporezive iznose dohotka.
27.000 4.502 16,7% 54.000 9.004 16,7% U slučaju takvog preračuna uzimaju se u obzir paušal-
28.000 4.803 17,2% 56.000 9.606 17,2% ni i neoporezivi iznosi, koji vrijede za zaposlenike koji
29.000 5.109 17,6% 58.000 10.218 17,6% pripadaju pojedinim poreznim razredima.
30.000 5.419 18,1% 60.000 10.838 18,1% Budući da visina paušala na ime zbrinjavanja ovisi
31.000 5.734 18,5% 62.000 11.468 18,5%
o statusu socijalnog osiguranja zaposlenika, razlikuju
32.000 6.053 18,9% 64.000 12.106 18,9%
se načelno dvije vrste tablica:
33.000 6.376 19,3% 66.000 12.752 19,3%
34.000 6.704 19,7% 68.000 13.408 19,7% – Opće tablice poreza na plaće, vrijede za zaposle-
35.000 7.037 20,1% 70.000 14.074 20,1% nike, koji su osigurani u svim granama socijalnog
36.000 7.374 20,5% 72.000 14.748 20,5% osiguranja.
37.000 7.715 20,9% 74.000 15.430 20,9% – Posebne tablice poreza na plaće vrijede za zaposle-
38.000 8.061 21,2% 76.000 16.122 21,2% nike koji nisu osigurani niti u jednoj grani socijalnog
39.000 8.411 21,6% 78.000 16.822 21,6% osiguranja, već imaju privatno bolesničko osiguranje
40.000 8.766 21,9% 80.000 17.532 21,9%
i osiguranje na ime njege, kao i za poslodavce kojima
41.000 9.126 22,3% 82.000 18.252 22,3%
42.000 9.489 22,6% 84.000 18.978 22,6%
nisu prijavljeni iznosi (uplate) osnovnog bolesničkog
43.000 9.858 22,9% 86.000 19.716 22,9% osiguranja i osiguranja na ime njege.
44.000 10.230 23,3% 88.000 20.460 23,3%
45.000 10.608 23,6% 90.000 21.216 23,6% Koji porezni razredi postoje i na koga se
46.000 10.989 23,9% 92.000 21.978 23,9% primjenjuju (§ 38b EStG)?
47.000 11.376 24,2% 94.000 22.752 24,2%
48.000 11.766 24,5% 96.000 23.532 24,5% Porezni razredi bitni su za utvrđenje visine poreza
49.000 12.161 24,8% 98.000 24.322 24,8%
na plaće. Supružnici/životni partneri načelno se zajed-
50.000 12.561 25,1% 100.000 25.122 25,1%
51.000 12.965 25,4% 102.000 25.930 25,4% nički oporezuju.
52.000 13.374 25,7% 104.000 26.748 25,7% – Porezni razred I: Vrijedi za samce (neoženjene,
53.000 13.787 26,0% 106.000 27.574 26,0% razvedene, trajno razdvojene žive supružnike/
54.000 14.204 26,3% 108.000 28.408 26,3% životne partnere i udovce/udovice nakon druge
55.000 14.624 26,6% 110.000 29.248 26,6% godine, koja slijedi dan smrti drugih supružnika/
56.000 15.044 26,9% 112.000 30.088 26,9% životnih partnera).
– Porezni razred II: Vrijedi načelno za zaposlenike
U slučaju zajedničkog oporezivanja (razreza) su- navedene u poreznom razredu I, kada se pri njima
pružnika/životnih partnera, prihod koji su oni ostvarili uzima u obzir iznos rasterećenja za samce.
zajednički se utvrđuje. Potom se porez na dohodak – Porezni razred III: Vrijedi za supružnike/životne
utvrđuje metodom tzv. splittinga. Drugim riječima, partnere, koji zajednički žive, kada je samo jedan
obračunava se porez za polovicu zajedničkog dohotka supružnik/životni partner zaposlen.
prema tarifi poreza na dohodak i nakon toga udvostru- – Porezni razred IV: Ako su oba supružnika/život-
čuje. Takav način razreza, u pravilu, je najpovoljniji na partnera zaposlenici i ne žive trajno razdvojeni,
zato jer se za niži dohodak, također, primjenjuje niža mogu slobodno birati između kombinacije pore-
porezna stopa. znih razreda IV/IV, III/IV i IV/IV sa faktorom.

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 45

POREZI

Offshore financijski centri

u uvjetima globalizacije
ȫȫdr. sc. Jozo Piljić

Financijski kapital nerijetko traži utočište u udaljenim financijskim

oazama. Nakon izbijanja financijske krize krajem 2008. godine, koja
je na površinu izbacila mnoge financijske malverzacije, zanimljivi su
postali offshore financijski centri, malene države ili jurisdikcije koje
su svoju poslovnu strategiju izgradile na niskim ili nultim poreznim
stopama, deregulaciji, političkoj stabilnosti, ali, prije svega, strogoj
tajnosti podataka i privatnosti. Niskim poreznim stopama, krajnje
liberalnom regulacijom i strogom anonimnošću, porezne oaze nude
utočište bogatoj klijenteli i multinacionalnim korporacijama, ali i
organiziranom kriminalu.

46 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


1. UVOD
Snaga globalizacijske premreženosti svih
polja gospodarskoga, političkog i kulturnog
života svoj najširi i najdublji otisak ostavlja
upravo u sferi financija. U zadnjih trideset
godina financijski sektor stekao je moć ko-
jom je postao temeljni generator globalizacij-
skog procesa i svih njegovih karakteristika, a
intenzitet pogubnosti tolike moći evidentno
se demonstrira kroz našu svakodnevicu.
Bankrot investicijske banke Lehman
Brothers u jesen 2008. godine označio je po-
četak procesa propadanja i bankrota cijelog
niza banaka i drugih financijskih institucija.
Izazvani domino efekt potencirao je trenutno
širenje krize širom svijeta, otkrivajući praksu
nepregledno dubioznoga kanaliziranja finan-
cijskih proizvoda i usluga. Oslonac ovakvom
načinu poslovanja investicijskih banaka treba
tražiti u posljedicama izrazite liberalizacije
i deregulacije financijskoga sektora, koji je
pomoću najsuvremenije informatičke teh-
nologije omogućio slobodan protok kapitala
na globalnom tržištu. Nesputani financijski
kapital nerijetko je tražio najsigurnije utoči-
šte u udaljenim financijskim oazama. Nakon
izbijanja financijske krize, koja je na površi-
nu izbacila mnoge financijske malverzacije,
zanimljivi su postali upravo offshore finan-
cijski centri, malene države ili jurisdikcije,
koje su svoju poslovnu strategiju izgradile na
niskim ili nultim poreznim stopama, deregu-
laciji, političkoj stabilnosti, ali, prije svega,
strogoj tajnosti podataka i privatnosti.
2. DEFINICIJA I POVIJESNI RAZVOJ
OFFSHORE FINANCIJSKIH CENTARA
U raspravama oko definiranja offshore
financijskoga centra (OFC) nema općeprihva-
ćenoga stava, pa definicije variraju od autora
do autora. Pojedini autori navode da je OFC
“jurisdikcija čiji financijski sektor čini znača-
jan - i nerazmjeran - udio domaće ekonomi-
je” (Darbar, Johnston i Zephirin, 2005:32),
dok drugi tvrde da je OFC jurisdikcija u čijim
se institucijama vrše financijske transakcije u
ime klijenata koji prebivaju negdje drugdje.
Pritom je izraz offshore nepotpun, jer upu-
ćuje samo na poslove koji se odvijaju izvan
obale, tj. granice neke zemlje, iako se poslovi
mogu odvijati i unutar određene zemlje, ali
pod posve drukčijim pravilima (offshore zone
u New Yorku, Tokiju, Hong Kogu, Singapuru,
Panami, Bahreinu).
Offshore financijski centri (OFC) imaju
sljedeće karakteristike:
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
• stroga bankovna povjerljivost i anoni-
mnost,
• niske ili nulte porezne stope,
• nerazmjeran udio financijskog sustava
sa vanjskom imovinom i obvezama koje,
prije svega, posluju sa nerezidentima,
• umjerena ili značajna financijska dere-
gulacija bez suvišnih birokratskih poslo-
va,
• nedostatak transparentnosti poslovanja,
• izbjegavanje učinkovite izmjene pore-
znih informacija sa poreznim vlastima
drugih zemalja.
Dakle, OFC područje je izvan jurisdik-
cije pojedinih država gdje, pod uvjetima
minimalnih ili nepostojećih poreznih stopa,
izuzetno liberalnih propisa i potpune anoni-
mnosti, multinacionalne banke, korporacije i
pojedinci stranih država prebacuju svoje po-
slove, putem otvaranja podružnica ili računa,
stvarajući veliki nerazmjer između financij-
skoga i ostalih sektora, te čiji je veliki broj
financijskih institucija primarno na usluzi
nerezidentima.
Područje offshore financijskih centara su
izvan jurisdikcije pojedinih država gdje, pod
uvjetima minimalnih ili nepostojećih poreznih
stopa, izuzetno liberalnih propisa i potpune
anonimnosti, multinacionalne banke, korporacije
i pojedinci stranih država prebacuju svoje
poslove, putem otvaranja podružnica ili računa,
stvarajući veliki nerazmjer između financijskoga
i ostalih sektora, te čiji je veliki broj financijskih
institucija primarno na usluzi nerezidentima.
Analize poslovanja OFC-a podloga su
mnogim raspravama o mogućim rizicima
za stabilnost međunarodnih financija. U
nastojanju da održe svoju stečenu poziciju
globalnih lokacija od izuzetnoga financijskog
interesa i privuku što brojniju klijentelu,
OFC-i vode bespoštednu međusobnu borbu,
ali rijetko konkurirajući novim financijskim
metodama i proizvodima ili snižavanjem
troškova financijskih usluga na međunarodno
prihvatljiv način. Naprotiv, umjesto toga sve
više do izražaja dolaze pitanja koliko uistinu
takva mjesta pridonose razvoju međuna-
rodnih financija, ako je njihov jedini način
snižavanja troškova labavljenje zakonskih i
nadzornih standarda. Još je važnije upozoriti
na to koliki je utjecaj tih financijskih usluga
47
POREZI
na nacionalnu ekonomiju zemalja iz kojih
dolazi njihova klijentela, pogotovo ako zna-
mo da nadzorni mehanizmi zemalja iz kojih
dolaze stranke OFC-a često nisu u mogućno-
sti nadzirati transakcije povezane sa OFC-om
(Darbar, Johnston i Zephirin, 2005).
Povijesni kontekst nastajanja OFC-a
otkriva različite temelje oko kojih su kon-
struirali širu praksu vlastitog funkcioniranja.
Švicarska je, na primjer, dugo gradila svoje
financijske institucije na principu stroge
bankovne tajne, a njezin su model pokušali
pratiti drugi OFC-i (Bahami, Lihtenštajn,
Luksemburg, New Jersey), a Panama i Libe-
rija su brodovima nudile mogućnost izbjega-
vanja propisa. Zanimljiv je i podatak da su za
pisanje propisa određenih karipskih područja
bili zaduženi odvjetnici nerijetko povezani sa
mafijom. Izvor pojave i širenja OFC-a, ipak,
treba tražiti u uskoj vezi sa proturječnostima
razvoja kapitalističke ekonomije, jer dok su
zemlje, sa jedne strane, obuzdavale širenje
kapitala putem strogih propisa, sa druge stra-
ne, istovremeno, poticale su njegov globalni
zamah. Na taj je način stvoren kontekst koji
će pogodovati osnivanju OFC-a i pridavati im
sve veći značaj u budućnosti (Sikka, 2003).
Razloge osnivanja offshore kompanija treba
tražiti u poreznim beneficijama, jednostavnosti
registracije, anonimnosti, neobaveznosti
podnošenja financijskih i revizorskih izvještaja,
mogućnosti osiguravanja financijske podrške pri
akviziciji vlastitih dionica, mogućnosti otvaranja
nerezidentnih računa u bankama drugih zemalja,
ostvarivanju prava na privremeni uvoz opreme
bez plaćanja carine i poreza, ostvarivanju
zajedničkog ulaganja u drugim zemljama zbog
niz olakšica, korištenju usluga rada preko
nerezidentnog računa, korištenju uloga stranog
kapitala za potrebe matičnog poduzeća i dr.
Već od kraja 19. stoljeća utjecaj bogatih
vlasnika korporacija omogućava da se u poje-
dinim zemljama prihvati princip zastava po-
godnosti (engl. flags of convenience), koji se
odnosi na brodska poduzeća čiji vlasnici ne
plove pod zastavama vlastitih država. Njihovi
brodovi registrirani su u državama sa slabom
regulativom, niskim poreznim stopama i
izuzetno fleksibilnim radnim uvjetima, čime
nastoje maksimalno smanjiti operativne troš-
kove. Utjecaj na širenje poreznih oaza imale
su i presude sudova Velike Britanije od kraja
48
19. stoljeća: sudovi su smatrali da su interna-
cionalna poduzeća čija su upravljačka tijela
smještena u Engleskoj dužna plaćati porez u
Engleskoj. Poduzeća su, naravno, izmjestila
svoja upravljačka tijela i tako izbjegla plaća-
nje korporativnih poreza. Uskoro su sve po-
rezne oaze donosile poreznu regulativu koja
će im osigurati privlačenje brojne klijentele,
legalne ili ilegalne svejedno (Sikka, 2003).
Naglasak treba staviti na 20. stoljeće
kao razdoblje intenzivnoga širenja offshore
financijskih centara, naročito nakon prvog
svjetskog rata kada su visoki porezi bili u
funkciji obnove razrušene infrastrukture.
Od dvadesetih godina 20. stoljeća, mnogi
bogati građani Velike Britanije, Kanade i
SAD-a tražili su utočište za svoja bogatstva
u poreznim oazama sa ciljem izbjegavanja
plaćanja poreza, a sličnu praksu su slijedile
i transnacionalne korporacije, pa su svoje
poslove prebacivale na otočje Bermuda i Kaj-
mansko otočje, sa istim ciljem: izbjegavanje
plaćanja poreza, odnosno rezanje troškova.
U šezdesetim i sedamdesetim godinama 20.
stoljeća, američke banke formiraju podružni-
ce u poreznim oazama da izbjegnu regulativu
(kontrole kapitala, zahtjeve za novčanim
rezervama na depozite) i plaćanje visokih
poreza, a slične zakonske odredbe u drugim
zemljama, također, će pogodovati osnivanju
OFC-a, sve sa svrhom izbjegavanja suvišnih
troškova (Sikka, 2003).
U ranim sedamdesetim godinama Luk-
semburg je privlačio klijentelu (investitore)
iz Njemačke, Francuske i Belgije niskim
stopama poreza na dohodak, neplaćanjem
poreza na prihod od dividendi za nereziden-
te, te strogim bankarskim tajnama. Nešto
dalje, na arapskom poluotoku, sredinom
sedamdesetih, Bahrein je počeo nuditi usluge
sakupljača regionalnih viškova nafte, dono-
šenjem bankarskih zakona i omogućavanjem
poreznih poticaja koji su olakšavali inkorpo-
raciju offshore banaka (IMF, 2000).
Iako u razvijenim industrijskim zemlja-
ma u osamdesetim godinama 20. stoljeća do-
lazi do značajne deregulacije, ukidanja kon-
trola razmjene, te snižavanja poreza, OFC-i
su se oduprijeli konkuriranju glavnih finan-
cijskih središta, privlačeći i dalje pritjecanje
velikih globalnih financijskih sredstava. Na
primjer, u Britaniji je najviša stopa poreza na
dohodak snižena sa kaznene razine od 83% u
sedamdesetima na današnjih 40%. Korpora-
tivni porez snižen je sa razine od 52% na 30%,
najnižu razinu ikad. Ovo nije zauzdalo mobil-
nost kapitala niti navelo kompanije da plate
svoj dio predviđenih poreza (Sikka 2003).
Angažirali su i visokokvalificirane kadrove,
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 POREZI

te prateće osoblje kako bi se specijalizirali u nerezidenata, bez polaganja rezervi na depo-

pružanju pojedinih financijskih usluga.
Do kraja devedesetih godina 20. stoljeća
financijske su se vlasti industrijski najrazvi-
jenijih zemalja kroz snižavanje kamatnih
stopa, kontrole kapitala i bankarskih rezer-
vi, uspjele oduprijeti konkurenciji OFC-a,
učinivši poslovanje bankama izvan matičnih
jurisdikcija manje privlačnim. Koliko pore-
zne beneficije i dalje privlače brojnu klijente-
lu, pogotovo u sektoru upravljanja imovinom
(IMF, 2000), pokazuje podatak da se vanjska
imovina banaka u OFC-ima u ukupnoj imo-
vini smanjila sa 56% u 1992. godini na oko
50% u 1999 godini. Iako se radi o smanjenju
imovine za oko 6%, udio od 50% i dalje je
izuzetno velik.
Imperativ zadržavanja klijentele u
industrijski razvijenim zemljama označava
početak stvaranja sličnih poreznih poticaja za
privlačenje poslovanja na vlastitom teritori-
ju. Naime, SAD je 1981. u većim američkim
gradovima utemeljio međunarodne ban-
karske ustanove, koje omogućuju polaganje
depozita nerezidentima, kao i kreditiranje
zite i plaćanja naknada za osiguranje depozi-
ta. Sličnu praksu preuzeo je i Japan, stvorivši
japansko offshore tržište sa karakteristikama
sličnima američkim.
3. POSLOVNE STRUKTURE I SVRHE
POSLOVANJA U OFC-ima
Prije nego se zainteresirani uopće odlu-
če hoće li prebaciti svoje poslovanje u OFC,
oni moraju razmotriti sljedeće okolnosti:
• politički i ekonomski kontekst određe-
noga područja,
• podložnost zakonodavstva čestim pro-
mjenama,
• konstantnost visine poreza,
• pripadnost nekoj regionalnoj ili global-
noj integraciji,
• komunikacijsku infrastrukturu,
• postojanje i razinu kontrole razmjene
sredstava i ograničenja u transferu robe
i kapitala,

Tablica 1: Države, teritoriji i jurisdikcije sa offshore financijskim centrima

Afrika Azija i pacifik Europa Bliski istok Zapadna hemisfera
Džibuti Cookovi otoci Andora (FSF) Bahrein Anguilla
Liberija Guam Cmpione Izrael Antigva
Mauricijus Hong Kong Cipar Libanon Aruba
Sejšeli Japana Dublin Bahami
Tangier Labun, Malezija Gibraltar Barbados
Makao Guernsey Belize
Marianas Otok Man Bermuda
Marshallovi otoci Jersey Britanski djevičanski otoci
Mikronezija Lihtenštajn Kajmanski otoci
Nauru London Kostarika
Niue Luksemburg Dominikanska Republika
Filipini Madeira Grenada
Singapurb Malta Montserrat
Tahiti Monako Nizozemski antili
Tajlandc Nizozemska Panama
Vanuatu Švicarska Portorico
Zapadna Samoa Sv. Kristofer i Nevis
Sv. Lucija
Sv. Vincent i Grenadini
Otoci Turks i Caicos
SADd
Urugvaj
Zapadna Indijae

Izvor: IMF, 2000.

a Japansko offshore tržište (engl. Japanese Offshore Market - JOM).
b Azijske valutni računi (engl. Asian Currency Units - ACUs).
c Međunarodne bankarske ustanove u Bangoku (engl. Bangkok International Banking Facilities - BIBFs).
d Američke međunarodne bankarske ustanove (engl. U.S. International Banking Facilities IBFs).
e Otoci u Karibima dobili su ime Zapadna Indija po Kolumbovom uvjerenju da se nalazi u Aziji kad se 1492. godine
usidrio u Karibima. Uključuje Djevičanske otoke, Anguilla i Monserrat.

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 49

POREZI
• postojanje anonimnosti, prihvatljivost
troškova osnivanja i održavanja (Mas-
njak, 1998).
Uz pretpostavku da su uvjeti u određe-
nome OFC-u zadovoljavajući, modeli koji su
na raspolaganju u poslovanju su sljedeći:
• offshore kompanija,
• offshore trust,
• offshore društvo (engl. partnership),
• offshore zaklada (engl. foundation).
Formiranje offshore kompanije najčešći
je model poslovanja. Najčešće se pojavljuje
kao internacionalna poslovna kompanija.
Formira se uglavnom preko odvjetničkih ure-
da na području gdje se nalazi OFC ili njiho-
vih podružnica, odnosno zastupnika, koji su
prisutni u svim zemljama.
Da bi offshore kompanija zaživjela po-
trebni su sljedeći uvjeti:
• treba registrirati kompaniju u nadlež-
nom tijelu, gdje se tom prigodom dobiva
sjedište sa imenom agenta na čije ime
glasi tvrtka, tj. čije ime se nalazi u regi-
straciji,
• bankovni račun u banci gdje se nalazi
kompanija, te
• poštanski sandučić za slanje pošte na
adresu offshore kompanije.
Svrhe korištenja različitih modela poslovanja u
OFC mogu biti različite (legalne, ali i ilegalne), a
svaki se OFC nastoji specijalizirati u određenoj
financijskoj usluzi koja će mu donijeti najveći
probitak.
Među ilegalne svrhe prebacivanja poslovanja
u OFC se ubrajaju izbjegavanje kreditora (kod
bankrota), manipuliranje tržištem, pranje novca,
izbjegavanje plaćanja poreza (neprijavljivanjem
dobitaka kroz poslovanje u OFC-u), financiranje
terorističkih akcija...
Posjedovanje offshore kompanije
određeno je odgovarajućom taksom, čijim
plaćanjem se dobiva punomoć raspolaganja
kompanijom, iako vlasnik nije formalno
naveden u registraciji kao vlasnik (Pavlović,
1999).
Razloge osnivanja offshore kompani-
ja treba tražiti u poreznim beneficijama,
jednostavnosti formiranja, anonimnosti,
neopterećenosti podnošenja financijskih
50
obračuna ili revizorskih izvještaja, moguć-
nosti osiguravanja financijske podrške pri
akviziciji vlastitih dionica (npr. sve članice
EU-a zabranjuju financijsku podršku javnim
poduzećima, a neke, Francuska, Belgija i
Nizozemska, zabranjuju za sve oblike podu-
zeća), nezahtijevanju pologa za osnivanje,
raznim oblicima posredovanja u poslovanju,
mogućnosti otvaranja nerezidentnih raču-
na u bankama drugih zemalja, ostvarivanju
prava na privremeni uvoz strojeva, opreme,
transportnih sredstava bez plaćanja carine i
poreza, ostvarivanju zajedničkog ulaganja u
drugim zemljama zbog niz olakšica, korište-
nju usluga rada preko nerezidentnog računa,
korištenju uloga stranog kapitala za potrebe
matičnog poduzeća i dr.
Svrhe korištenja navedenih modela
poslovanja mogu biti različite (ilegalne svrhe,
naravno, nisu rijetke), a svaki se OFC nastoji
specijalizirati u određenoj financijskoj usluzi
koja će mu donijeti najveći probitak. Zajed-
nička investicijska poduzeća (engl. collective
investment vehicles), kao što su zajednički
fondovi i hedge fondovi, svrhe poslovanja
vezuju, prije svega, uz porezne olakšice, a
fondove prate i aktivnosti kao što su alokaci-
ja imovine, distribucija sredstava, upravljanje
imovinom, skrbničke usluge i dr. Zanimljiva
je uloga hedge fondova u sadašnjoj financij-
skoj krizi, koji su kao ekskluzivni i privatni
klubovi izvan dohvata nadzora i regulacije,
nerijetko locirani u offshore zonama, imuć-
nim investitorima nastojali omogućiti da
svoj novac oplode na fluktuacijama cijena
svih onih vrijednosnih papira ili imovini
kojima se trguje na svjetskim tržištima, tj.
dionicama, obveznicama, devizama, pa sve
do složenih derivata koji su iz njih izvedeni
(Brittain-Catlin, 2009).
Financijske i nefinancijske korporacije u
OFC-ima često registriraju poduzeća poseb-
ne namjene (engl. special purpose vehicles)
zbog poreznih beneficija i nadzornih režima.
Financijske ih korporacije koriste za poslove
sekuritizacije, a nefinancijske za snižavanje
troškova prikupljanja kapitala.
Poslovi osiguranja obuhvaćaju životno
osiguranje, reosiguranje (osiguravajuća druš-
tva koja preuzimaju sav ili dio rizika drugih
osiguravajućih društava) i vezano društvo za
osiguranje (osiguravajuća poduzeća koja su
u vlasništvu neosiguravajućih poduzeća, a
preuzimaju rizik za njihovo poslovanje, engl.
captive insurance). Zaštita imovine (engl.
asset protection) uključuje zaštitu od slabih
domaćih banaka ili valuta, zaštitu imovine
od mogućih tužbi u domicilnoj jurisdikciji
ili izbjegavanje plaćanja poreza (Darbar,
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Johnston i Zephirin, 2005). Među svrha-
ma poslovanja može se spomenuti još joint
venture, izlistavanje dionica, prikupljanje
sredstava za roditeljsku tvrtku (npr. kroz
izdavanje obveznica), trgovanje derivatima, a
kao nefinancijska usluga nudi se mogućnost
registracije brodova ili aviona.
Treba istaknuti ulogu bankarstva u
OFC-u budući da se radi o dominirajućem
sektoru koji obuhvaća podružnice glavnih
međunarodnih banaka, sa svrhom sakuplja-
nja depozita sa raznih tržišta upravljajući ih
matičnim institucijama. Najbogatijoj klijen-
teli nudi se privatno bankarstvo sa poslovima
upravljanja imovinom, trgovanja na deviznim
tržištima, aranžiranja mirovine, a neke banke
nude i nebankarske usluge poput raznih
izvršiteljskih (izvršenje oporuke), skrbničkih
i zastupničkih usluga. Prednosti banaka koje
privlače bogatu klijentelu očituju se, prije
svega, u anonimnosti bankovnih računa,
niskom trošku poslovanja, što omogućuje
više kamatne stope na štednju, političkoj i
ekonomskoj stabilnosti, usku povezanost sa
trustovima i zakladama koji omogućuju poje-
dincima porezne pogodnosti.
Sa svrhom onemogućavanja bijega
štednje na offshore bankovne račune, kako
bi se ostvarile više kamatne stope na štednju,
Europska unija je u srpnju/julu 2005. doni-
jela direktivu o porezu na štednju u obliku
poreza po odbitku (engl. withholding tax)
koji plaćaju rezidenti EU ako otvaraju račune
izvan zemlje prebivališta, na način da biraju
plaćanje poreza od 20% u trenutku isplate ili
dopuštajući da offshore banka pošalje oba-
vijest poreznim vlastima zemlje u kojoj ima
prebivalište.
Osim legalnih, postoje i ilegalne svr-
he prebacivanja poslovanja u OFC, a među
njih se ubrajaju izbjegavanje kreditora (kod
bankrota), manipuliranje tržištem (Enron
i Parmalat koristili su OFC mehanizme za
manipuliranje financijskim rezultatima),
pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza
(neprijavljivanjem dobitaka kroz poslovanje
u OFC-u), financiranje terorističkih akcija.
Prema podacima MMF-a iz 2000. Godine,
saznajemo da OFC-i drže oko 50% sve izvan-
granične imovine, da jedna trećina svjetskoga
GDP-a i pola svjetskog novca prođe kroz OFC
u nekoj fazi, da su američke korporacije i bo-
gata elita pohranili oko 800 milijardi dolara
samo na Kajmansko otočje, što je 20% svih
depozita u SAD-u, te da su, prema podacima
Ministarstva unutarnjih poslova Velike Brita-
nije, OFC-i domaćini šest bilijuna dolara, što
je otprilike deset puta više od svih kompanija
izlistanih na Londonskoj burzi (Sikka, 2003).
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
4. RAZLOZI ATRAKTIVNOSTI
OFFSHORE FINANCIJSKIH CENTARA
4.1. Regulacija u offshore financijskim
centrima
Većina OFC-a svoje propise prezentira
kao “blage, ali učinkovite” i regulira samo
najriskantnije poslove u području bankar-
stva, osiguranja i zajedničkih fondova. Takvu
blagu regulaciju u OFC-ima koriste inter-
netski poslovi, koji bi u matičnoj zemlji bili
zabranjeni, ali su dopušteni u OFC-ima: radi
se, na primjer, o pornografiji i kockanju, a
naročito je takva blaga regulacija korištena
u svrhe pranja novca. Upravo zbog pritisaka
međunarodnih institucija, OFC-i su prisiljeni
primjenjivati strogu regulativu protiv pranja
novca. Hoće li različite razine regulatornih
standarda zaoštriti konkurenciju među OFC-
ima i gurnuti ih u još snažnije labavljenje
propisa? Pojedina iskustva pokazuju da su
investitori više zainteresirani za one OFC-e
koji su bolje regulirani.
Zadatak države u suvremenim ekono-
mijama jeste stvaranje uvjeta u kojima će
tržište i privatna inicijativa funkcionirati
na optimalan način. Tržišta, međutim, nisu
savršeno konkurentna i stvaranje optimalnih
uvjeta podrazumijeva nadzor nad ekonom-
skom aktivnošću kako bi koristi iz tržišne
ekonomije dobivali i pojedinci i društvo u
cjelini. Ipak, takva politika ne zadovoljava
prohtjeve kapitala, ali niti ograničava nje-
govo kretanje, pa kapital kao plaha zvjerka
preplašen šuškanjem poreznih obrazaca traži
utočišta gdje će ga malo pitati, a maksimalno
mu vjerovati, gdje odgovornost neće tražiti, a
prohtjevima će krajnje udovoljiti, ukratko, u
čijim će uvjetima njegova konkurentna pozi-
cija jačati, a odgovornost nestajati.
U stvaranju takvih uvjeta u OFC-ima,
glavnu ulogu preuzimaju visokokvalificirani i
bogato nagrađeni odvjetnici i računovođe, koji
svojom “kreativnošću” u interpretaciji zakona,
posebno onih koji se odnose na teritorijalne
granice, državljanstvo i pravne osobe i u smi-
šljanju načina i struktura (putem otvaranja ra-
čuna, formiranja kostur kompanija i trustova)
omogućuju kompanijama i izuzetno imućnim
pojedincima da izbjegnu (ili bar minimalizi-
raju) porezne troškove, a kapitalu da postane
neuhvatljiv, nedodirljiv i maksimalno kon-
kurentan. Jedan od poreznih eksperata kaže:
“Nikad nisam naišao ni na jedan razlog koji bi
vodio ljude u formiranju offshore trusta, osim
izbjegavanja britanskog poreza. Ljudi koji su
se koristili tim modelom uštedjeli su značajne
sume” (Sikka 2003).
51
POREZI
4.2. Porezna evazija
Porezna evazija je izbjegavanje plaćanja
poreza prebacivanjem poslova u područja
koja bez suvišnih pitanja jamče strogu tajno-
vitost i ne zahtijevaju podnošenje financij-
skih i revizorskih izvještaja, prezentirajući
vlastitu poslovnu praksu kao “porezno neu-
tralnu”. Poreznom evazijom dovode se u teš-
ku privrednu situaciju područja koja moraju
kroz poreze financirati javnu infrastrukturu.
Dok razvijene zemlje donekle uspijevaju kon-
trolirati porezne prihode, one nerazvijene
prepuštene su na milost i nemilost mogućno-
sti korištenja offshore struktura.
Kapital traži utočišta gdje će ga malo pitati,
a maksimalno mu vjerovati, gdje odgovornost
neće tražiti, a prohtjevima će krajnje udovoljiti,
ukratko, u čijim će uvjetima njegova konkurentna
pozicija jačati, a odgovornost nestajati.
U stvaranju takvih uvjeta u OFC-ima, glavnu
ulogu preuzimaju visokokvalificirani i
bogato nagrađeni odvjetnici i računovođe,
koji svojom “kreativnošću” u interpretaciji
zakona omogućuju kompanijama i izuzetno
imućnim pojedincima da izbjegnu ili bar
minimiziraju porezne troškove, a kapitalu da
postane neuhvatljiv, nedodirljiv i maksimalno
konkurentan.
Konkretne posljedice porezne evazije
postale su vidljive u veljači/februaru 2009.
kada je u Njemačkoj izbio porezni skandal
nakon što su njemačke vlasti došle u posjed
podataka o građanima svoje zemlje koji su
preko trustova lihtenštajnske banke LGT
izbjegavali plaćati milijune eura. Procje-
njuje se da Njemačka zbog porezne evazije
godišnje gubi 30 milijardi eura (Dougherty,
Landler, 2008).
U SAD-u gotovo četvrtina od 500 vode-
ćih kompanija nije platila porez u 1998., a
godišnji gubici poreznih prihoda zbog štednje
pohranjene u OFC-ima iznose otprilike 70
milijardi dolara (dovoljnih da se financira
besplatno zdravstveno osiguranje za sve gra-
đane SAD-a). Europa godišnje gubi oko 100
milijardi funti poreznih prihoda od vodećih
kompanija i raznih multimilijardera, a Bri-
tanija godišnje gubi oko 85 milijardi funti u
poreznim prihodima. Većina je novca deponi-
rana kroz kostur-kompanije (shell company),
52
koje kriju porijeklo novca i identitet vlasnika
(Sikka, 2003).
Rusija je prelaskom u kapitalizam pogo-
tovo bila pogođena bijegom kapitala u pore-
zna utočišta. Procjenjuje se da na svaki dolar
investicije tokom devedesetih dolazi između
deset i dvadeset dolara prebačenih na offs-
hore račune bogate elite. Ruska ekonomija
devastirana je bijegom oko 16,5 milijardi do-
lara svake godine u porezne oaze. Američko
ministarstvo financija iznijelo je podatak da
je iz Rusije prebačeno oko 70 milijardi dolara
u 1998. godini na offshore račune u Nauru
( južni Pacifik), veličine osam četvornih milja,
u kojem živi 10.000 ljudi, ima jednu glavnu
cestu i 400 banaka (Sikka, 2003).
4.3. Pranje novca
Prakticiranje nezakonitih poslovnih ak-
tivnosti omogućuje stjecanje znatnih novča-
nih sredstava, ali zahtijeva i njihovu legiti-
maciju pred poreznim vlastima. Al Capone
je svoje nezakonite prihode nastojao prikriti
otvaranjem lanca praonica sa automatima za
pranje rublja koji se pokreću ubacivanjem
novčića. Prihodi iz nelegalnih aktivnosti,
ipak, su u takvoj mjeri nadmašivali one iz
legalnih da ih nije bilo moguće niti sakriti
niti objasniti. Al Capone je na kraju završio
u zatvoru upravo zbog utaje poreza, odnosno
neuspjeloga pranja novca, a ne zbog neza-
konitih poslovnih aktivnosti. Njegov slučaj
vjerno opisuje prirodu pranja novca: isprati
tragove kriminalnog pribavljanja sa ciljem
uživanja u svim njegovim plodovima. Ali kad
postoje jasno definirani standardi pred sudi-
onicima financijskih transakcija i učinkovita
kontrola poštivanja tih standarda, čak i na-
izgled savršeno izveden zločin pranja novca
neizbježno nailazi na poteškoće prikrivanja
svojih tragova (Cirkveni, 2000).
Trgovina drogom, prostitucija, tero-
rizam ili organizirani kriminal neke su od
djelatnosti koje progonjene zakonom mo-
raju skrivati izvor svojih prihoda. Međutim,
ekonomski i tehnološki napredak, pogotovo
razvoj Interneta i uz njega vezanoga trgo-
vanja elektronskim novcem, kao i sve veća
specijalizacija i profesionalizacija, otvorili su
neslućene mogućnosti. Time je postalo puno
jednostavnije sakriti porijeklo prihoda, poput
prijevara osiguravajućih društava, odavanja
poslovnih tajni (insider dealings) i drugih
prihoda od zloupotreba povjerljivih informa-
cija, ili tek “obične” utaje poreza.
Ured UN-a za nadzor nad drogom i
prevenciju kriminala upućuje na to da pranje
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

novca ne može funkcionirati bez mehani-
zama stvorenih u OFC-ima, a regulatorne
agencije navode da suvremeni ekonomski
zločin - koji uništava živote i destabilizira
države - nužno uključuje pranje novca (Sikka
2003), koje nije moguće bez postojanja stro-
ge bankovne tajne.
Grupa za financijsku akciju protiv pranja
novca procjenjuje da se godišnje “opere” oko
1,5 bilijuna dolara (koliko otprilike izno-
si GDP Francuske), većinom kroz OFC-e.
Malo pitanja i puno mogućnosti u složenim
korporativnim strukturama i labirintima
transakcija u OFC-u omogućuju poduzetni-
cima izbjegavanje regulacije, poreza, potko-
pavanje vlade i slabljenje društvenog ugovora
sa ciljem financiranja kriminala, prostitucije,
narkotika, te narušavanja socijalnih odnosa
(Sikka 2003).
5. POSLJEDICE POSLOVANJA
OFFSHORE FINANCIJSKIH CENTARA
U OSTALIM ZEMLJAMA
Offshore financijski centri često su pred-
met rasprave zbog posljedica koje izazivaju,
izravno ili neizravno. Zbog blagih regula-
cijskih mehanizama i stroge tajnovitosti,
nameću konkurentsku utrku vladama ostalih
zemalja u snižavanju poreza (korporativnih i
dohodovnih), promiču pranje novca, tržišne
manipulacije i druge nezakonite aktivno-
sti, privlačeći neodgovorne i korumpirane
poduzetnike da osiromašuju vlastite zemlje,
gurajući ih sa puta razvijanja u nerazvijenost.
Pritom slabe poziciju nacionalnih, kao i me-
đunacionalnih institucija u nadziranju među-
narodnih tokova kapitala, postajući supstrat
za proučavanje karakteristika globalizacije fi-
nancija. Podaci pokazuju da multinacionalne
korporacije preko OFC-a iz zemalja u razvoju
godišnje utaje 50 milijardi dolara poreznih
prihoda, dovoljnih da prestanu primati ino-
zemnu pomoć, zaustave rast vanjskog duga i
smanje razinu siromaštva.
Posljedice poslovnih praksi u OFC-ima,
odnosno stvaranje pretpostavki za manifesta-
ciju individualne i korporacijske neodgovor-
nosti, društva osjećaju kroz sve dublju pro-
valiju distribucije bogatstva između bogatih i
siromašnih, gubitak radnih mjesta, usporava-
nje ekonomskog razvoja, posebno nemoguć-
nosti izgradnje socijalne infrastrukture, ali i
kroz dovođenje u pitanje države kao društve-
nog ugovora. Takva mjesta su istinski izazov
suvremenoj demokraciji i vlastima koje
nastoje potaknuti razvoj vlastitih zemalja:
multinacionalne korporacije i bogati podu-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
zetnici iskoristit će sve moguće mehanizme
da izbjegnu plaćanje poreza, naročito one
ponuđene u OFC-ima. Na taj način države
su spriječene da kroz prikupljanje poreznih
prihoda od korporacija i bogatih stanovnika
obnavljaju, grade i unaprijeđuju socijalnu
infrastrukturu - obrazovnu, zdravstvenu,
mirovinsku - na kojoj se temelji blagostanje
ljudi i održivi ekonomski razvoj.
Grupa za financijsku akciju protiv pranja
novca procjenjuje da se godišnje “opere” oko
1,5 bilijuna dolara (koliko otprilike iznosi GDP
Francuske), većinom kroz OFC-e.
Podaci pokazuju da multinacionalne korporacije
preko OFC-a iz zemalja u razvoju godišnje utaje
50 milijardi dolara poreznih prihoda, dovoljnih
da te zemlje prestanu primati inozemnu pomoć,
zaustave rast vanjskog duga i smanje razinu
siromaštva.
Poslovanjem kroz OFC-e transnacionalne
kompanije dolaze u poziciju nelojalnog kon-
kurenta, pa lokalni poduzetnici, naročito mali
i srednji, više ne mogu konkurirati inovacija-
ma u proizvodnji i učinkovitosti, već se i sami
moraju priključiti bezizlaznoj utrci traženja
poreznih utočišta. U nastojanju da povećaju
konkurentnost, tjeraju vlastite zemlje u sve
dublju provaliju, sa sve jačim opterećenjem
rada i potrošnje. Rast kriminala na global-
noj razini i potkopavanje transparentnosti
proračunskih prihoda u siromašnim zemlja-
ma, odnosno pražnjenje proračuna od strane
korumpiranih političara, također, je povezano
sa poslovima koji svoje prihode usmjeravaju
u složenu mrežu transakcija u OFC-ima. Is-
ključiva svrha takvih aktivnosti jeste sakriva-
nje kriminalnih djelatnosti, poput političke
korupcije, prostitucije, trgovanja drogom,
oružjem ili, još gore, ljudima.(Sikka, 2003).
Egzistiranje postojećih uvjeta poslovanja
u OFC-ima pridonijelo je i čestim pojavama
financijskih kriza koje su ostavile posljedice
po mnoge živote u siromašnim sredinama.
Privlačeći izuzetne količine kapitala, zemlje
u razvoju postale su sastavni dio mreže
globaliziranih financijskih lokacija. Speku-
lacijski poslovi sa nekretninama i valutom
izazivaju nestabilnost valute, bijeg kapitala, a
ljude prepuštaju još većem siromaštvu nego
prije njegova ulaska. Financijska kriza u
istočnoj Aziji udvostručila je broj siromašnih
53
POREZI
u Indoneziji na 40 milijuna (Sikka, 2003),
a financijska kriza iz 2008. nezaustavljivo
postavlja rekorde u broju nezaposlenih i
siromašnih
6. NADZOR MEĐUNARODNIH
INSTITUCIJA NAD POSLOVANJEM U
OFFSHORE FINANCIJSKIM CENTRIMA
6.1. Prepreke efikasnom nadzoru offshore
financijskih centara
Razvoj i širenje tržišta, u posljednjih
nekoliko desetljeća, izložili su porezne sustave
otvorenom međusobnom natjecanju. Premda
je međusobna konkurencija poreznih susta-
va pridonijela snižavanju poreza i širenju
porezne baze, pojedini su centri usmjerili
natjecanje u sasvim drugom pravcu. Uveli su
financijske standarde koji su potaknuli pore-
znu evaziju, financijske manipulacije i malver-
zacije, pranje novca i druge ilegalne aktivno-
sti, nanoseći izuzetnu štetu zemljama iz kojih
je dolazila ilegalna poslovna praksa. Upravo
u posljednjih dvadesetak godina OFC-i su
doživjeli nevjerojatan zamah. Procjena je
IMF-a iz 2002. da se u OFC-ima čuva imovina
vrijednija od pet bilijuna dolara.
Istraživanje mreže za poreznu pravdu iz 2006.
pokazuje da fizičke osobe u offshore i onshore
financijskim centrima posjeduju neprijavljenu
imovinu vrijednu oko 11,5 bilijuna dolara,
uzimajući u obzir bijeg kapitala iz svih zemalja, a
ne samo onih u razvoju.
Prema procjenama, takva neprijavljena imovina
donosi godišnji prihod u iznosu od 860 milijardi
dolara, a porezni gubitak iznosi 255$ milijardi
dolara. Najteže posljedice, kao i obično, uvijek
snose savjesni porezni obveznici, u pravilu, oni
najsiromašniji.
Istraživanje mreže za poreznu pravdu iz
2006. pokazuje da fizičke osobe u offshore i
onshore financijskim centrima posjeduju ne-
prijavljenu imovinu vrijednu oko 11,5 bilijuna
dolara, uzimajući u obzir bijeg kapitala iz svih
zemalja, a ne samo onih u razvoju. Prema
procjenama, takva neprijavljena imovina do-
nosi godišnji prihod u iznosu od 860 milijardi
dolara, a porezni gubitak iznosi 255$ milijardi
dolara (Keeler, 2009). Najteže posljedice, kao
54
i obično, uvijek snose savjesni porezni obve-
znici, u pravilu, oni najsiromašniji.
Bijeg kapitala i posljedična porezna
evazija u prošlosti su sprečavani kontro-
lom financijske razmjene, ali sve šira i jača
liberalizacija ekonomija dokinula je kontrole
financijske razmjene i olakšala kapitalu brzi
bijeg, te dovela do naglog povećanja međuna-
rodnih financijskih transakcija. Financijska
globalizacija je progresivno potkopala teri-
torijalni princip koji je bio temeljem tradi-
cionalnih poreznih propisa (Spencer, 2006).
Ali, državni nadzorni aparat nije odgovorio
proporcionalnim promjenama u odnosu na
one u globalnoj ekonomiji.
Glavni problem kontrole financijskoga
sustava bilo koje zemlje nalazi se u premo-
šćivanju bankovne tajne. Zato borba protiv
bijega kapitala treba imati polazne točke u
“premošćivanju bankovne tajne u onshore i
offshore financijskim centrima, poboljšanju
porezne administracije u zemljama u razvoju i
daljnjoj implementaciji međunarodne raz-
mjene poreznih informacija (Spencer, 2006).
U zemljama gdje se nalaze financijski centri,
bankovna tajna onemogućuje vlade tih zema-
lja u dobivanju osnovnih podataka o stra-
nim investitorima, pa nastaje nemogućnost
uspješnog komuniciranja sa zemljama iz kojih
dolaze takvi investitori. Posljedice se očituju u
bijegu kapitala i poreznoj evaziji. Bijegom ka-
pitala naročito su pogođene zemlje u razvoju
iz kojih kapital odlazi, umjesto da dolazi (Lu-
casov paradoks), što je suprotno uobičajenom
stavu da kapital obično putuje iz kapitalno
bogatih u kapitalno siromašne zemlje (Spen-
cer, 2006). Posljedice se osjećaju kroz gubitak
prihoda, povećavanju drugih poreznih stopa,
koji prije svih pogađaju siromašne, te smanje-
noj kontroli nad vlastitim poreznim sustavom.
Upravo zato suprotstavljanje ovim ne-
gativnim trendovima jeste u premošćivanju
bankovne tajne u poreznim pitanjima i zahti-
jevanju automatske razmjene porezno važnih
informacija. Argentinski slučaj dovoljno
govori o tome: da offshore i onshore finan-
cijski centri u zemljama OECD-a i drugim
zemljama nisu strogom bankovnom tajnom
štitili argentinske investicije i da su ustupi-
li porezne informacije o tim investicijama
argentinskoj vladi, bijeg kapitala i porezna
evazija bila bi znatno manja.
6.2. Rad Grupe za financijsku akciju
protiv pranja novca
Na više međunarodnih konferenci-
ja, Forum za financijsku stabilnost (FSF),
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Grupa za financijsku akciju protiv pranja
novca (engl. Financial Action Task Force -
FATF), Organizacija za ekonomsku suradnju
i razvoj (OECD) i Međunarodni monetarni
fond (IMF) raspravljali su o prijetnjama koje
predstavljaju OFC-i ostalim financijskim
centrima zbog ometanja učinkovite kontrole
i suradnje, koje su neophodne za poboljša-
vanje financijske stabilnosti i borbu protiv
financijskih prijevara. Najmoćnija grupacija
zemalja G7 borbu protiv pranja novca shvati-
la je izuzetno ozbiljno i zajedno sa još dvade-
setak zemalja i organizacija osnovala Grupu
za financijsku akciju protiv pranja novca, sa
ciljem otkrivanja nekooperativnih područja
u borbi protiv pranja novca. FATF je odmah
donio dokument nazvan Četrdeset preporu-
ka, koje opsežno reguliraju korake koje treba
poduzeti unutar krivičnoga zakonodavstva,
financijskog sustava i na planu međunarodne
suradnje da bi se uspješno spriječilo pranje
novca. Prihvatile su ih sve ugledne među-
narodne financijske ustanove, postavši tako
međunarodni standard za programe protiv
pranja novca.
Četrdeset preporuka inkriminiraju
sve one koji su znali za poslove vezane uz
pranje novca. Pritom se znanje sudionika u
tim poslovima tumači široko, pa se pretpo-
stavlja već iz objektivnih okolnosti slučaja.
Financijske ustanove obuhvaćaju sve one
koji na bilo koji način sudjeluju u novčanom
poslovanju. Osnovno je načelo “know your
customer” (upoznaj svojeg klijenta), odnosno
poznavanje stvarnoga identiteta osobe za čiji
se račun vrše financijske transakcije. Navodi
se da pravne osobe ne smiju biti paravan za
vođenje anonimnih računa, već se zahtijevaju
podaci o fizičkim osobama koje upravljaju
pravnom osobom, u cilju onemogućavanja
anonimnih financijskih transakcija. U Pre-
porukama se dalje zahtijeva povećana pažnja
za sve složene i neobično velike transakcije,
transakcije sa offshore tvrtkama, transakcije
sa zemljama koje ne primjenjuju preporuke,
te strogo postupanje prema nezakonitom
prihodu, odnosno njegovo oduzimanje (Cir-
kveni, 2000).
6.3. Nadzor Organizacije za ekonomsku
suradnju i razvoj
Organizacija za ekonomsku suradnju i
razvoj vodila je projekt o štetnim poreznim
praksama koji dodiruje i OFC-e. Projektom
je u 2000. godini identificirano 47 zemalja sa
mogućim štetnim poreznim sustavom i 35 ju-
risdikcija (većinom OFC-i) koje udovoljavaju
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
kriterije OECD-a o poreznim utočištima, a
u 2002. godini je OECD imenovao sedam
nekooperativnih poreznih utočišta (od toga
šest OFC-a). Radi se o Andori, Lihtenštajnu,
Liberiji, Monacu, Marshallovim otocima, Na-
uru, Vanuatu. Vijeće za fiskalna pitanja OE-
CD-a 31 jurisdikciju smatra kooperativnim,
nakon što su se obvezale na transparentnost
i učinkovitu razmjenu informacija.
Navedenim projektom zemlje OECD-a
htjele su ograničiti bijeg kapitala iz vlasti-
tih područja u offshore i onshore porezna
utočišta. Ali, pojavio se problem dvostrukih
standarda, jer pojedine članice (Austrija, Bel-
gija, Luksemburg i Švicarska) OECD-a nisu
primijenile uvjete za razmjenu informacija
i odredbe o premošćivanju bankovne tajne,
iako se u projektu od zemalja članica tražilo
da ukinu određene štetne preferencijalne
porezne režime (Spencer, 2006).
Značajan napredak OECD postigao je
u pitanjima premošćivanja bankovne tajne,
putem naglašavanja prednosti kad finan-
cijske institucije automatski priopćavaju
porezno važne informacije svojim vladama i
naglašavanja prednosti automatske razmjene
porezno važnih informacija između vlada.
OECD odlučno zagovara premošćivanje
bankovne tajne u poreznim sporazumima
između OECD zemalja, te između razvijenih
zemalja i zemalja u razvoju, jer premošćiva-
nje bankovne tajne treba biti međunarodni
standard. Najučinkovitija razmjena informa-
cija je automatska razmjena informacija, npr.
vlada u kojoj je izvršena investicija automat-
ski priopćava sve važne informacije vladi ze-
mlje iz koje dolazi investitor. Problem je što
modeli ugovora o porezu na dohodak UN-a i
OECD-a određuju da se razmjena informa-
cija učini samo na zahtjev, a tek direktiva
EU o štednji određuje automatsku razmjenu
informacija.
6.4. Nadzor Međunarodnog monetarnog
fonda
Slabe strane međunarodnoga financij-
skog sustava, neizostavljajući one koje su
posljedica neadekvatnih nadzornih i regu-
latornih sustava, natjerale su Međunarodni
monetarni fond da u posljednjim godinama
pojača nadzor međunarodnog financijskog
sustava. MMF nadzire ekonomske politike
zemalja članica kao dio svog nadzornog pro-
cesa, ali OFC-i najvećim brojem nisu članovi
MMF-a, pa su isključeni iz nadzornog pro-
cesa. Zato je Upravno vijeće MMF-a u 2000.
godini raspravljalo o ulozi MMF u OFC-ima,
55
POREZI
kroz prizmu MMF-ovog mandata za pro-
micanje financijske stabilnosti. Upravno je
vijeće zaključilo da ne postoji dovoljno poda-
taka iz kojih bi se iščitala direktna prijetnja
OFC-a globalnom financijskom sustavu, ali i
zaključilo da u situacijama kada su nadzorni
standardi neprikladni i kada nedostatak po-
uzdanih podataka o aktivnostima u OFC-ima
narušava iscrpnu analizu rizika postoje opa-
snosti za financijsku stabilnost. Zato je MMF
sastavio (dobrovoljni) program procjene za
OFC-e sa dva široka poglavlja: prvo se odnosi
na procjenu usklađenosti standarda u OFC-
ima sa međunarodnim, a drugo na tehničku
pomoć (Darbar, Johnston i Zephirin, 2005).
Premošćivanje bankovne tajne treba biti
međunarodni standard, pa OECD odlučno
zagovara premošćivanje bankovne tajne u
poreznim sporazumima kako između OECD
zemalja tako i između razvijenih zemalja i
zemalja u razvoju.
MMF će nastaviti surađivati sa zemljama u
razvoju i razvijenim zemljama, te nastaviti
poticanje napretka OFC-a u premošćivanju
bankovne tajne u međunarodnim poreznim
pitanjima i u automatskom priopćavanju
dohotka, kako bi se automatski mogle razmijeniti
porezne informacije.
Taj program procjene OFC-a zamišljen
je kao proces koji se kreće “korak po korak” i
kojim se nastoji kroz mehanizam fleksibilne
adaptacije izaći u susret različitim zahtje-
vima OFC-a (Darbar, Johnston i Zephirin,
2005). U jesen 2000. godine, prije počet-
ka programa, predstavnicima gotovo svih
OFC-a, MMF je organizirao veliku vježbu
kojom su objasnili da program počinje sa
osnovnom vlastitom procjenom, koju će
slijediti opsežna procjena MMF-ovih struč-
nih timova. MMF će provjeriti usklađenost
nadzornih i regulatornih sustava sa međuna-
rodnim standardima u bankarskom sektoru,
kao i u sektoru osiguranja i vrijednosnih
papira, te procijeniti uspjeh mjera protiv
pranja novca i financiranja terorizma. Pored
procjena nadzornih i regulatornih standarda,
pojedini su se OFC-i prijavili za opsežno ispi-
tivanje rizika i slabosti domaćeg financijskog
sustava.
Program procjene identificirao je dvije
grupe OFC-a: prvu, veću grupu čine boga-
56
ti i značajni OFC-i, koji imaju višu razinu
usklađenosti sa međunarodnim standardima
u području bankarstva, osiguranja, vrijed-
nosnih papira i borbe protiv pranja novca
i financiranja terorizma, dok drugu grupu
čine manji i siromašniji OFC-i, čiji nadzor je
mnogo slabiji. Veliki OFC-i u svrhu zaštite
svojih tržišnih niša i reputacije usmjerili su
se na nadziranje vanjskih aktivnosti važnih
za njihov sektor.
Sveukupna procjena 44 OFC-a po
sektorima je pokazala da je bankovni sek-
tor uglavnom usklađen sa međunarodnim
standardima, naročito u većim centrima.
Nedostaci i slabosti, međutim, postoje u
udaljenom (off-site) nadzoru i nadzoru na
mjestu (onsite), kao i nedostatku mehaniza-
ma za razmjenom informacija, te u strogim
odredbama o anonimnosti, pogotovo prema
fizičkim osobama. Podaci su prijavljeni Me-
đunarodnom monetarnom fondu u strogoj
tajnosti, pa se OFC-i ne navode prema imenu
već prema brojevima od jedan do petnaest
(za one OFC-e za koje podaci nisu dostupni
pridružena je nula). Veličina bankovnog
sektora tih površinom malih jurisdikcija ne
zaostaje mnogo za razvijenim i površinom
velikim zemljama, a ukupnom njihovom
imovinom dominira vanjska imovina. Može-
mo zaključiti da su OFC-i danas financijski
moćna odredišta koja sudjeluju u poslovanju
mnogih transnacionalnih kompanija, te su
redovita stanica u globalnom kruženju kapi-
tala (IMF, 2006).
U sektoru osiguranja svega četiri OFC-a
ne zadovoljavaju standarde suradnje i
razmjene informacija, a nadzorni standardi
zaostaju za sektorom bankarstva, te su najče-
šći nedostaci neprimjeran nadzor na mjestu i
slabi nadzor unutarnjih poslova.
Što se tiče borbe protiv pranja nov-
ca i financiranja terorizma, trećina OFC-a
pokazala je nedostatke, pogotovo po pitanju
nemogućnosti suradnje u vezi sa financira-
njem terorizma, jer još nemaju terorizam de-
finiran kao kazneno djelo ili imaju poteškoća
u izručenju za kazneno djelo financiranja
terorizma. Drugi glavni nedostatak ogleda se
u potrebi unapređivanja zajedničke pravne
pomoći, te ratificiranju i implementaciji me-
đunarodnih ugovora (IMF, 2005).
Dakle, područja u kojima postoji znatan
prostor za napredak su nadzor na mjestu
i udaljeni nadzor, razmjena informacija i
suradnja unutar sektora i prema inozemstvu,
nadzor sektora osiguranja, te međunarodna
suradnja za jačanje borbe protiv pranja novca
i financiranja terorizma. Naglašeno je da
moraju postojati minimalni standardi kojima
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

se OFC-i moraju podrediti. Tokom procjene
mnogi OFC-i unaprijedili su razinu svojih
nadzornih i regulatornih sustava, donoseći
nove zakone i osnivajući financijske jedinice
za borbu protiv pranja novca, dok su drugi
naučili bolje nadzirati vlastite institucije.
Pored financijskih centara koji su doda-
tak vlastitoj ekonomiji, vlasti su, također,
shvatile da trebaju uložiti znatna sredstva u
izgradnju infrastrukture koja će zadovoljiti
međunarodne standarde. MMF je u sklopu
programa procjene pružio tehničku pomoć
OFC-ima u poboljšavanju vlastitih zakona i
njihovoj primjeni, zatvaranju “kostur banki”
(banke licencirane u OFC-u koje ne prihva-
ćaju financijske nadzorne standarde i čiji
menadžment se nalazi u drugoj zemlji), te
razvijanju programa reforme.
Inicijalni program (prva faza) procjene
osvijetlio je aktivnosti i financijske sustave
OFC-a i donekle pridonio većoj transparen-
tnosti nadzornih sustava, tržišnoj disciplini
i suradnji, te jačanju nadzornih sustava na
globalnoj razini. Program MMF-a sada ulazi
u drugu fazu u kojoj će se periodično - nadzi-
rati aktivnosti u OFC-ima i njihova usklađe-
nost sa međunarodnim standardima, pratiti
transparentnost nadzornih sustava u OFC-
ima i njihova aktivnost, pružati tehnička
pomoć u suradnji sa bilateralnim i multila-
teralnim interesentima, te poticati suradnja
sa tvorcima standarda i offshore i onshore
nadzornim tijelima sa ciljem jačanja standar-
da i razmjene informacija (IMF, 2004).
Dakle, MMF će nastaviti surađivati sa
zemljama u razvoju i razvijenim zemljama,
te nastaviti poticanje napretka OFC-a u
premošćivanju bankovne tajne u međuna-
rodnim poreznim pitanjima i u automatskom
priopćavanju dohotka, kako bi se automatski
mogle razmijeniti porezne informacije.
6.5. “Panama Papers”
“Dosje Panama” (“Panama Papers”) je
nazvan jedan od najvećih slučajeva otkriva-
nja tajnih dokumenata u povijesti. Međuna-
rodni konzorcij novinara istraživača (ICIJ) je
otkrio tajne dokumente o poslovanju advo-
katske offshore firme “Mozak Fonseka” u
Panami i podijelio ih sa 80 svjetskih medij-
skih kuća. “Panama Papers” sastoji se od 2,6
terabajta podataka, 11,5 miliona dokumenata
i 214.000 fiktivnih kompanija. Riječ je o
najvećem curenju podataka sa kojim su se
novinari ikad susreli.
Ova količina dokumenata i podataka
veća je nego Vikiliks, Ofšorliks, Luksliks i
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
POREZI
Svisliks zajedno. Kako je navedeno na sajtu
Cajtunga, sastoji se od e-mailova, pdf fajlova,
fotografija i interne baze podataka “Mosak
Fonseka”. 
Procurjeli podaci, navodi Cajtung,
podijeljeni su u foldere za svaku firmu po-
jedinačno. Oni sadrže e-mailove, ugovore,
transkripte i skenirana dokumenta, a u poje-
dinim slučajevima riječ je o nekoliko hiljada
stranica podataka.
Njemački list “Suddeutsche Zeitung” i
britanski “The Guardian” su objavili dio tih
dokumenata koji otkrivaju kako su offshore
kompanije prale novac i izbjegavale poreze
brojnih klijenata, među kojima su bile i dese-
tine predsjednika i visokih zvaničnika država
iz cijelog svijeta, kao i biznismena, sportista i
drugih javnih osoba i subjekata.
Istraga u kojoj učestvuje novinarski
konzorcij od 100 dnevnih listova odnosi se
na gotovo 40 godina, od 1977. sve do danas, i
pokazuje da su neke firme registrirane u po-
reznim oazama korištene za pranje sumnji-
vog novca, trgovinu oružjem i drogama, kao i
za utaju poreza.
Sve češće se može čuti da je i BiH porezna oaza za
bogate.
To se potkrijepljuje činjenicama da je porezni
sustav BiH orijentiran prema oporezivanju
potrošnje stanovništva, čime najveći porezni
teret snose široke mase, dok se dohodak od
kapitala, špekulativni dobici i slični prihodi
najvećim dijelom ne oporezuju.
6.6. Da li je Bosna i Hercegovina porezna
oaza za bogate?
Sve češće se u BiH javnosti čuje glas da
je i BiH porezna oaza za bogate, pa se navode
sljedeće činjenice kojima to pokušavaju
dokazati:
• porezni sustav BiH je orijentiran prema
oporezivanju potrošnje stanovništva
(PDV, trošarine/akcize i porez na doho-
dak koji je potrošno orijentiran), čime
najveći porezni teret snose široke mase,
a ne oporezuje se dohodak od kapita-
la: dividende, udjeli u dobiti, kamate,
prinosi po osnovi udjela u otvorenim
investicijskim fondovima i kapitalni
dobici. Postoje razni paraporezni nameti
što bi trebalo svakako dovesti u red;
57
POREZI
• ne oporezuju se burzovni špekulanti, te
špekulanti nekretninama;
• renterijeri ne plaćaju porez;
• stranci i iseljenici ne plaćaju porez na
mirovine, jer je to tako propisano pore-
znim propisima.
7. ZAKLJUČAK
Procesi deregulacije i liberalizacija ka-
pitalnih i novčanih tokova omogućili su brzu
i nesmetanu financijsku fluktuaciju sa jedne
adrese na drugu. U toj globaliziranoj financij-
skoj mreži offshore financijski centri pred-
stavljaju sigurna utočišta od nepredvidljivih
nameta koje mogu nametati nacionalne drža-
ve. Zbog toga je poslovanje OFC-a uglavnom
obavijeno velom tajne i tako pobuđuje zani-
manje mnogih zainteresiranih strana. Naime,
poslovna praksa koja prati te malene porezne
oaze ne može se sakriti: niskim poreznim
stopama, krajnje liberalnom regulacijom i
strogom anonimnošću nude utočište bogatoj
klijenteli i multinacionalnim korporacijama,
ali i organiziranom kriminalu.
Novac koji pristiže na bankovne račune
u OFC-e često dolazi iz zemalja u razvoju
koje uslijed korumpiranog političkog aparata
ne mogu kontrolirati izbjegavanje plaćanja
poreza i prebacivanje novaca u sigurna uto-
čišta. Problem je, također, što se zemljama
u razvoju nameće i prihvaćanje liberalizacije
kapitalnih tokova, iako nemaju razvijene
mehanizme kontrole, što dodatno olakšava
bijeg kapitala.
Unatoč svemu tomu, istraživačke studije
o OFC-ima su rijetke. Na važnost OFC-a
upozoravaju procjene MMF-a, koji nepresta-
no vrši nadzor nad poslovanjem u OFC-ima
i pokušava njihovu poslovnu praksu prilago-
diti međunarodnim financijskim standardi-
ma. Međutim, instrumenti kontrole kojima
raspolaže MMF često su nedovoljni da se
pravna regulativa u jurisdikcijama gdje su
locirani OFC-i ujednači sa propisima koje
međunarodne financijske institucije pokuša-
vaju zaštititi.
U ovim aktivnostima međunarodne orga-
nizacije rijetko imaju potporu moćnih država
i njihovih političkih elita koje na ovaj način
omogućuju financijskim krugovima širenje
nenadziranih poslovnih operacija. Zato nije
nimalo neobično da se rizik unutar globalnog
financijskog sustava višestruko povećao i da
je izbijanje financijske krize 2008. godine
direktna posljedica nepostojanja regulatornog
okvira koji će nadzirati dubiozne transakcije.
Upravo radi takve prakse nameće se potreba
58
postavljanja jasnih globalnih standarda po-
slovnih aktivnosti i odgovornosti, ali i strogih
sankcija za sve koji odluče kršiti pravila.
Literatura:
1. Dougherty, C. and Landler, M., 2008. “Tax Scandal
in Germany Fans Complaints of inequity” The New
York Times, February 18, 2008.
2. Cirkveni, N., 2000. ‘’Offshore pere najbjelje’’. Banka,
10 (3), 46 - 47.
3. Darbar, S. M., Johnston, R. B. and Zephirin, M. G.,
2005. ‘’Assessing Offshore Financial Centers’’ [on-
line]. Finance and Development, 40 (3). Available
from: [http://www.imf.org/external/pubs/ft/fan-
dd/2003/09/pdf/darbar.pdf ]
4. Brittain-Catlin, William, 2009. “How offshore
capitalism ate our economics - and itself” Guardian,
Thursday 5 February 2009.
5. Economist, 2007. Places in the sun - A special
report on offshore finance [online]. Available from:
[http://www.economist.com/node/8695139? story_
id=8695139]
6. IMF, 2000. Offshore Financial Centers - IMF
Background Paper [online]. Available from: [www.
internationalmonetaryfund.com/external/np/mae/
oshore/2000/eng/back.htm#3]
7. IMF, 2004. Offshore Financial Centers, The Asse-
ssment Program-An update, March 12, 2004. [onli-
ne]. Avilable from: [http://www.imf.org/external/
np/mfd/2004/eng/ 031204.pdf ]
8. IMF, 2005. Offshore Financial Centers, The Asse-
ssment Program-A Progress Report, February 25,
2005. [online]. Available from: [http://www.imf.org
/external/np/ pp/eng/2005/022505.pdf ]
9. IMF, 2006. Offshore Financial Centers, The Asse-
ssment Program-A Progress Report, February 8,
2006. [online]. Available from: [http://www.imf.
org/external/np/ pp/eng/2006/020806.pdf ]
10. Keeler, R., 2009. “Tax Havens and the Financial
Crisis. Dollars & Sense, May/June, 2009.
11. Leko, V., 2004. Financijske institucije i tržišta.
Zagreb: Ekonomski fakultet.
12. Leko, V. i Matas, N. (ur.), 1993. Rječnik bankarstva i
financija. Zagreb: Masmedia.
13. Masnjak, B., 1998. ‘’Off shore poslovanje’’. Računo-
vodstvo i financije, 44 (12), 104 - 112.
14. MOFA, 2000. Actions Against Abuse of the Global
Financial System [online]. Available from: [http://
www.mof.go.jp/english/if/ if023.htm]
15. OECD Observer, 2002. Combatting harmful tax
practices [online]. Avilable from: [http://www.
oecdobserver.org/news/fullstory.php/aid/671/
Combatting_harmful_tax_practices.html]
16. Pavlović, Š., 1999. ‘’Offshore markets’’. Pravo i pore-
zi, 8 (4), 12 - 16.
17. Piljić, J., 2016, Evazija poreza na dodanu vrijednost,
OFF-SET, Tuzla.
18. Rawlings, G., 2005. ‘’Offshore Finance Centres:
Institutions of global capital and sites of cultural
practice’’ [online]. Centre for tax system integrity,
Working papers, No. 60. Available from: [http://ctsi.
anu.edu.au /publications/WP/60.pdf ]
19. Sikka, P., 2003. ‘’The Role of Offshore Financal Cen-
tres in Globalization’’ [online]. AFM, Working papers,
7/2003, Available from: [http://www.essex.ac.uk/
AFM/ research/working_papers/WP03-02.pdf ]
20. Spencer, D., 2006. The IMF and capital fight:
redesigning the inernational financial architecture
[online]. Available from: [http://www.brettonwood-
sproject.org/art.shtml? x=507905]
21. Stiglitz, J., 2008, ‘’A crisis of confidence’’, Guardian,
Wednesday 22 October, 2008.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 Reviconova

Elektronska biblioteka
TRANSFERNE CIJENE
PRIPREMA IZVJEŠTAJA
I DOKUMENTACIJE

NOVI I IZMIJENJENI
MRS/MSFI
Radni odnosi NOVI ZAKONI I
u praksi TEME IZ PRAKSE

Dinka Antić

POREZNE STRUKTURE
UNITARNIH I Nevenko Misita
SLOŽENIH DRŽAVA
analitički pristup komparativnom EVROPSKA UNIJA
istraživanju poreznih sistema
UNUTRAŠNJE TRŽIŠTE

POLUGODIŠNJI OBRAČUN 2017,

PRIMJENA PDV-a, POZAJMICE,
POREZ PO ODBITKU I
AKTUALNE IZMJENE PROPISA

18. MEÐUNARODNI SIMPOZIJ

UDRUŽENJA I DRUGI NL4B

18. MEÐUNARODNI SIMPOZIJ

NL4B
Novi Zakoni Za Poslovanje

NEPROFITNI SUBJEKTI ZBORNIK RADOVA

Novi Zakoni Za Poslovanje

OSNIVANJE, POSLOVANJE I OBAVEZE ZBORNIK RADOVA

Efikasno upravljanje
EU projektima

OSTVARITE UŠTEDU GODIŠNJOM PRETPLATOM!

Pretplatom na Elektronsku biblioteku, brzim i jednostavnim pretraživanjem ostvarujete
mogućnost pristupa:
• svim publikacijama iz oblasti računovodstva, poreza i dr. u 2018. godini
• preko 130 izdanja iz prethodnih godina
• Vašem seminarskom materijalu
Vaša članska karta je korisničko ime i šifra!
Cijena godišnje pretplate na Elektronsku biblioteku za 2018. godinu iznosi 200,00 KM (sa PDV-om).
Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju BiH, Elektronska biblioteka
se priznaje kao 5 bodova KPE pripadnika računovodstvene profesije u BiH www.revicon.info
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

Cesije, kompenzacije i druga

obračunska plaćanja:
Pravni i računovodstveni aspekt
ȫȫArnela Muhotić

U obračunska plaćanja spadaju cesija (ustupanje potraživanja), preuzimanje

duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, asignacija (uput) i kompenzacija
(prebijanje). Ovi, vrlo česti načini zatvaranja međusobnih potraživanja i obaveza
između poslovnih subjekata se, u ovom članku, predstavljaju kako sa pravnog tako i
sa računovodstvenog aspekta.

O
bračunska plaćanja predstavljaju jedan od
načina izmirenja obaveza bez upotrebe novca.
Pravni osnov obračunskih plaćanja nalazi se
u Zakonu o obligacionim odnosima, iako ima i broj-
nih drugih propisa koji regulišu određene obaveze za
poslovne subjekte i to prilikom nelikvidnosti, postupa-
nja ukoliko su blokirani računi itd. U ovom članku se
ovi česti načini zatvaranja međusobnih potraživanja i
obaveza između poslovnih subjekata predstavljaju kako
sa pravnog tako i sa računovodstvenog aspekta.
Relevantne odredbe Zakona o obligacionim
odnosima
Obligacioni odnos je pravna veza između tačno
određenih lica, tj. između dužnika i povjerioca, bez
obzira na to da li je riječ o pravnom licu (privrednom
društvu, udruženju, ustanovi, općini itd) ili fizičkom
licu sa registrovanom djelatnošću. Takav odnos djeluje
samo između ugovornih strana, odnosno u takvom
odnosu povjerilac svoje pravo može ostvariti samo

60 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


prema dužniku, ali ne i prema trećim licima. Isto tako,
dužnik svoju obavezu mora ispuniti povjeriocu, a ne
nekom trećem licu i time smatrati da je prestala njego-
va obaveza. Ipak, postoje situacije kada u obligacionom
odnosu postoji mogućnost promjene jednog od subje-
kata obligacije, ili zatvaranja obaveza na drugi način
bez upotrebe novca.
Zakon o obligacionim odnosima (“Službeni list
SFRJ”, br. 29/78, 39/85 i 57/89; “Službeni list RBiH”,
br. 2/92, 13/93, 13/9 i 29/03; “Službene novine
FBiH”, br. 29/03 i 42/11, u daljem tekstu i: ZOO)
definira nekoliko mogućnosti kod promjene subjeka-
ta obligacije, sa ciljem prenosa obaveze sa jednog na
drugi subjekt, sve radi realizacije plaćanja i prestanka
glavnog obligacionog odnosa. Među njima se najčešće
javljaju:
– cesija ili ustupanje potraživanja (čl. 436 - 446.);
– preuzimanje duga (čl. 446 - 451.);
– pristupanje dugu (čl. 451 - 453.);
– preuzimanje ispunjenja (član 453.) i
– asignacija (čl. 1020 - 1035.).
Osim navedenog, ZOO među svojim odredbama re-
guliše još jedan način izmirenja obaveza, odnosno još
jedan način obračunskog plaćanja koji ne predstavlja
promjenu subjekta obligacije, ali se često koristi, a to
je kompenzacija (čl. 336 - 344.).
Cesija (ustupanje potraživanja)
Cesija ili ugovorno ustupanje potraživanja je ugovor
koji zaključuju stari i novi povjerilac i kojim dotadašnji
povjerilac prenosi potraživanje koje je on imao prema
dužniku na novog povjerioca. Kada dolazi do promjene
subjekta obligacije (u ovom slučaju povjerioca), to ne
znači da se osnov, predmet i sadržaj obligacije mijenja-
ju, nego se prenosom potraživanja mijenja samo dota-
dašnji povjerilac, a dužnik i potraživanje ostaju isti.
Cesija može nastati ugovorom, iako su poznati nje-
ni načini nastanka i silom zakona, kao i odlukom suda.
Mi ćemo se osvrnuti samo na ugovorno ustupanje
potraživanja kao jedno od najčešćih ustupanja.
U ugovornoj cesiji se pojavljuju tri ugovorne strane:
1. cedent - povjerilac koji ustupa potraživanje ili
ustupilac,
2. cesionar - novi povjerilac ili prijemnik,
3. cesus - dužnik.
Da bi došlo do ustupanja potraživanja potrebno je
da se ispune određene pretpostavke kao što je zaklju-
čen ugovor između cedenta (ustupioca) i cesionara
(prijemnika). Za valjanost ustupanja nije potrebna
saglasnost dužnika (cesusa), jer je dužniku svejedno
ko je njegov povjerilac i on svoju obavezu ispunjava u
onom obimu u kojem je ona bila prije i samog ustupa-
nja potraživanja. Tačnije, ugovor o cesiji zaključuju i
potpisuju samo cedent (stari povjerilac) i cesionar
(novi povjerilac).
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Ipak, da bi cesija djelovala i proizvodila pravni
učinak i prema dužniku (cesusu), on mora o njoj biti
obaviješten. Sve do momenta obavještavanja, cesus je
svoju obavezu dužan ispuniti cedentu (starom povje-
riocu), a nakon što je informisan o ustupanju potra-
živanja, on je svoju obavezu dužan ispuniti cesionaru
(novom povjeriocu).
Zakon je propisao da je obavještavanje dužnika oba-
veza ustupioca potraživanja (cedenta), s tim što nije
propisana neka određena forma. U slučaju nastale šte-
te teret dokazivanja pada na ustupioca, koji je dužan
da dokaže da je cesus (dužnik) obaviješten o ustupanju
potraživanja. U slučaju da dužnik nije znao za cesiju,
a prije toga je obavezu ispunio ustupiocu, oslobađa
se svoje obaveze. Ukoliko je cesus znao za ustupljeno
potraživanje, a svoju je obavezu ispunio ustupiocu, on
se ne oslobađa svoje obaveze prema prijemniku potra-
živanja.
Cesija (ugovorno ustupanje potraživanja)
je ugovor koji zaključuju stari i novi
povjerilac i kojim dotadašnji povjerilac
prenosi potraživanje koje je on imao
prema dužniku na novog povjerioca.
Prenosom potraživanja se mijenja
samo dotadašnji povjerilac, a dužnik i
potraživanje ostaju isti.
Kao što biva sa svakim pravilom, i od ovog postoji
izuzetak i to onaj regulisan članom 436. ZOO gdje je
propisano da ugovor o ustupanju potraživanja nema
pravno dejstvo prema dužniku u sljedećim slučaje-
vima:
– kada su dužnik i povjerilac ugovorili da povjerilac
neće moći prenijeti potraživanje na drugoga,
– kada su dužnik i povjerilac ugovorili da se potraži-
vanje neće moći prenijeti bez dužnikovog pristan-
ka,
– kada je prenošenje potraživanja zabranjeno zako-
nom, ili
– kada su potraživanja usko vezana za ličnost povje-
rioca, kao što su alimentacije, penzija i sl.
ZOO nije propisao da ugovor o cesiji mora biti u pi-
sanoj formi, nego je samo bitno da su ugovorne strane
postigle saglasnost volja oko ustupanja potraživanja.
To znači da ovakva vrsta ugovora predstavlja neforma-
lan ugovor. Međutim, ako je za određeni pravni posao
Zakonom predviđena određena forma, tada i ugovor o
cesiji mora biti u toj formi.
Ugovorom o cesiji pored glavnog potraživanja
na cesionara prelaze i sva sporedna potraživanja,
kao što su založno pravo, ugovorna kazna, pravo na
kamatu itd.
61
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Posebni slučajevi ustupanja
Ono što je do sada navedeno odnosilo se na ustupa-
nja potraživanja koja se najčešće pojavljuju u pravnom
prometu, pa se može reći da je riječ o redovnoj cesi-
ji. Međutim, ZOO u članovima 444. i 445. reguliše i
posebne slučajeve ustupanja, koji se u većoj ili manjoj
mjeri razlikuju od redovne cesije, a to su:
1) Ustupanje umjesto ispunjenja
ZOO je dao mogućnost dužniku da, umjesto ispu-
njenja svoje obaveze, ustupi svome povjeriocu potraži-
vanje koje on ima prema trećoj osobi. Ovo ustupanje,
kao i u redovnoj cesiji, vrši se ugovorom između dužni-
ka, koji se u ovom slučaju pojavljuje u ulozi ustupioca
(cedenta) i njegovog povjerioca kao prijemnika (cesio-
nara) tog ustupljenog potraživanja.
Specifičnost te cesije je, zapravo, ta što dužnik
(ustupilac) svoj dug prema povjeriocu (prijemniku)
namiruje jednim drugim dugom, gdje se on javlja kao
povjerilac prema trećoj osobi. Sličnost je ta što kod
redovne cesije, samim ugovorom o cesiji, potraživanje
prelazi sa dužnika (ustupioca) na povjerioca (prijemni-
ka). Istovremeno, taj iznos koji je prešao na povjerioca
smanjuje se u odnosu između dužnika i trećeg lica (ce-
susa), koji ustupanjem potraživanja sada ima obavezu
ispunjenja prema drugom licu. Prema tome, ustupilac
više nema svoje potraživanje prema tom trećem licu,
ili nema njegov dio ukoliko je riječ o djelimičnom
ustupanju.
Ovaj oblik cesije, zapravo, predstavlja jedan od slu-
čajeva zamjene ispunjenja. Jasno je da je svrha ovakve
vrste ispunjenja oslobađanje obaveze od dužnika koji
je imao prema povjeriocu.
Dužnik (ustupilac) može prenijeti na povjerioca
(prijemnika) i samo jedan dio potraživanja i tada bi
se radilo o djelimičnom ustupanju potraživanja i za
taj ustupljeni dio prestaje dužnikova obaveza prema
povjeriocu.
Ukoliko se desi situacija u kojoj povjerilac (prije-
mnik) naplati od potraživanja više nego što je trebao,
u obavezi je da sve što je naplatio više od iznosa svog
potraživanja ustupi dužniku (ustupiocu). Ovo je regu-
lisano odredbom člana 443. stav (3) ZOO. Za sva ostala
prava i obaveze primjenjuju se odredbe propisane za
redovnu cesiju.
2) Ustupanje radi naplaćivanja
Ustupanje radi naplaćivanja kao poseban oblik cesi-
je javlja se u slučaju kada ustupilac ustupa svoje potra-
živanje svome povjeriocu (prijemniku) zbog toga da bi
on mogao naplatiti to potraživanje od dužnika. U ovom
slučaju samim činom ustupanja, obaveza dužnika (sada
i ustupioca) prema povjeriocu se ne gasi, niti smanjuje
za iznos ustupljenog potraživanja, već tek onda kada
62
povjerilac (prijemnik) naplati svoje ustupljeno potra-
živanje.
Ovo predstavlja i osnovnu razliku između ustupanja
radi ispunjenja i ustupanja radi naplaćivanja, jer kod
ustupanja radi ispunjenja, samim ugovorom između
ustupioca i prijemnika, potraživanje odmah prelazi u
imovinu povjerioca i time se gasi obaveza koja je po-
stojala. Za razliku od toga, kod ustupanja radi naplaći-
vanja, kao što smo već naveli, ustupljeno potraživanje
ne prelazi u imovinu povjerioca, niti se gasi, odnosno
ono se gasi tek kada povjerilac naplati ustupljeno po-
traživanje.
Sličnost ova dva ustupanja je što je članom 444.
stav (3) ZOO propisano da u slučaju situacije u kojoj
povjerilac naplati od potraživanja više nego što je tre-
bao dužan je predati dužniku (ustupiocu) sve ono što
je naplatio preko iznosa svoga potraživanja.
Specifičnost ovakve vrste ustupanja je to što cesus
ustupljenog potraživanja može svoju obavezu i poslije
obavještavanja o cesiji ispuniti po svom izboru kako
prijemniku tako i ustupiocu.
Ugovor o ustupanju potraživanja
nema pravno dejstvo prema dužniku:
kada su dužnik i povjerilac ugovorili
da povjerilac neće moći prenijeti
potraživanje na drugoga; kada su dužnik
i povjerilac ugovorili da se potraživanje
neće moći prenijeti bez dužnikovog
pristanka; kada je prenošenje
potraživanja zabranjeno zakonom; kao
i ako su radi o potraživanjima koja
su usko vezana za ličnost povjerioca
(alimentacija, penzija i sl.).
3) Ustupanje radi obezbjeđenja
Ustupanje radi obezbjeđenja služi osiguranju potra-
živanja koje prijemnik ima prema ustupiocu po nekom
drugom osnovu. Naime, ovdje je ustupilac prijemnikov
dužnik i, da bi osigurao prijemnikovo potraživanje,
ustupilac prenosi na njega svoje potraživanje prema
trećoj osobi i tako mu pruža osiguranje. Ustupljeno
potraživanje služi prijemniku samo kao obezbjeđenje
njegovog potraživanja prema ustupiocu. Prijemnik
ustupljenog potraživanja nema pravo naplatiti potra-
živanje niti za sebe niti za dužnika (ustupioca). Budući
da ustupljeno potraživanje služi radi obezbjeđenja, pri-
jemnik tog potraživanja bi mogao naplatiti to ustuplje-
no potraživanje tek ukoliko ustupilac ne ispuni svoju
obavezu prema njemu.
Na osnovu člana 445. ZOO, kada je ustupanje
izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživa-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

nja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara Preuzimanje duga

sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog
domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po Preuzimanje duga je ugovor između dužnika i
izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za trećeg lica (preuzimatelja) kojim treće lice na sebe
namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, preuzima dužnikovu obavezu. Ugovor o preuzimanju
preda višak. duga između dužnika i preuzimaoca nije sâm po sebi
Ustupanje radi obezbjeđenja razlikuje se od ustupa- dovoljan da se dužnik u potpunosti oslobodi svoje oba-
nja radi naplaćivanja u tome što je prijemnik potra- veze. Da bi ugovor o preuzimanju duga u potpunosti
živanja ovlašten naplatiti ustupljeno potraživanje tek proizvodio pravno dejstvo, tj. da dug (obaveza) u cije-
nakon što mu ustupilac ne namiri svoj dug. Ukoliko losti sa dužnika pređe na preuzimaoca, potrebno je da
ustupilac ispuni svoju obavezu, tada je prijemnik i povjerilac dâ svoju saglasnost na taj sporazum.
dužan vratiti ustupljeno potraživanje. Prijemnik više Znači, sâm ugovor između dužnika i preuzimaoca,
nema pravo zadržavati potraživanje kao obezbjeđenje, ukoliko na njega ne pristane povjerilac, ne dovodi do
jer je ispunjenjem obaveze od ustupioca, prijemnik promjene subjekta obligacije na dužničkoj strani, jer
namiren u svome potraživanju, te je dužan vratiti to povjeriocu nije svejedno ko mu je novi dužnik. Sve to
ustupljeno potraživanje. iz razloga što se može dogoditi da je novi dužnik inso-
lventan ili da on ne ulijeva povjerenje povjeriocu da će
obaveza biti ispunjena. Stoga, da bi se zaštitio interes
Računovodstveni aspekt cesije povjerioca, zakonodavac zahtijeva njegovu saglasnost
na ugovor između dužnika i preuzimaoca o preuzi-
Primjer: Pravno lice A ima potraživanje prema manju duga. Bez te saglasnosti preuzimalac ne može
pravnom licu B za prodate proizvode u iznosu od stupiti na mjesto dužnika u obligaciji.
10.000,00 KM. Pravno lice B (cedent) i pravno lice Članom 446. stav 2. ZOO je određeno da povjerioca
A (cesionar) potpisuju ugovor o cesiji radi ispunje- o zaključenom ugovoru može obavijestiti bilo dužnik
nja, kojim pravno lice B ustupa pravnom licu A svoje bilo preuzimalac, a povjerilac svoj pristanak ili protiv-
potraživanje koje ima prema pravnom licu C (cesus), ljenje može saopštiti bilo kome od njih dvojice.
u iznosu od 10.000,00 KM. Evidentiranje navedene
cesije u poslovnim knjigama bi se izvršilo na sljedeći
način: Preuzimanje duga je ugovor između
dužnika i trećeg lica (preuzimatelja)
Knjiženje cesije u poslovnim knjigama pravnog lica
B (cedenta): kojim to treće lice na sebe preuzima
R. Iznos
dužnikovu obavezu.
Opis Konto
br. Duguje Potražuje Da bi ugovor o preuzimanju duga
1. Potraživanje od pravnog lica 2110 10.000,00
C za prodate proizvode
proizvodio pravno dejstvo, tj. da dug
Obaveza prema pravnom licu 4320 10.000,00 (obaveza) u cijelosti sa dužnika pređe
A za kupljene proizvode na preuzimaoca, potrebna je i saglasnost
povjerioca.
Knjiženje cesije u poslovnim knjigama pravnog lica
A (cesionara):
Iznos
Zakonom nije bliže određeno u kojoj formi povjeri-
R.
br.
Opis Konto lac treba dati svoj pristanak, tako da on svoj pristanak
Duguje Potražuje može dati u bilo kojoj formi. Ukoliko se preuzima dug
1. Potraživanje od pravnog lica 21101 10.000,00 iz ugovora za koji je potrebna određena forma, tada
B za prodate proizvode pristanak povjerioca treba biti u istoj formi.
Potraživanje od pravnog lica 21102 10.000,00 Ako povjerilac odbije dati svoju saglasnost na ugo-
C nastalo na osnovu cesije
vor o preuzimanju duga ili se u određenom roku uopće
ne izjasni, tad ugovor ne proizvodi pravna dejstva
Knjiženje cesije u poslovnim knjigama pravnog lica prema povjeriocu. Međutim, ZOO u članu 446.
C (cesusa): stav 5. određuje da takav ugovor o preuzimanju duga
Iznos
između dužnika i preuzimaoca, ipak, proizvodi pravna
R.
br.
Opis Konto dejstva kao ugovor o preuzimanju ispunjenja između
Duguje Potražuje ugovornih strana.
1. Obaveza prema pravnom licu 43201 10.000,00 Od momenta kad povjerilac dâ svoju saglasnost
B za kupljene proizvode na ugovor o preuzimanju duga sklopljenog između
Obaveza prema pravnom licu 43202 10.000,00 dužnika i preuzimaoca, taj ugovor proizvodi određena
A nastala na osnovu cesije
pravna dejstva. Osnovno dejstvo ugovora o preuzima-

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 63

RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

nju duga je to što, umjesto starog dužnika, obavezu Knjiženje po osnovu ugovora o preuzimanju duga
povjeriocu sad mora ispuniti preuzimalac. Stari se kod pravnog lica B (dužnik):
dužnik u potpunosti oslobađa svoje obaveze, jer je Iznos
R.
na njegovom mjestu novi dužnik - preuzimalac. br.
Opis Konto
Sa promjenom ličnosti dužnika ne mijenja se sadr- Duguje Potražuje
žaj obligacije, jer preuzimalac ima prema povjeriocu 1. Potraživanje od pravnog lica 2110 15.000,00
u svemu isti položaj koji je imao i stari dužnik. Po- C za prodate proizvode
vjerilac može zahtijevati od novog dužnika - preuzima- Obaveza prema pravnom licu 4320 15.000,00
A za kupljene proizvode
oca ispunjenje samo onih obaveza koje je prije preuzi-
manja duga mogao zahtijevati od starog dužnika. Pošto
je dužnik prestao biti strana u obligacionom odnosu Knjiženje po osnovu ugovora o preuzimanju duga
(ukoliko nije ostao kao povjerilac iz dvostranoobveznog kod pravnog lica C (preuzimatelj):
pravnog posla), on i ne garantuje povjeriocu da će mu Iznos
R.
preuzimalac ispuniti obavezu. Znači, eventualni rizik br.
Opis Konto
nenaplativosti preuzetog duga snosi povjerilac. Duguje Potražuje
U članu 448. stav 2. ZOO je predviđeno da se dužnik 1. Obaveza prema pravnom licu 43201 15.000,00
u potpunosti ne oslobađa svoje obaveze. To je predviđe- B za kupljene proizvode
no za slučaj ako bi u vrijeme povjeriočevog pristanka na Obaveza prema pravnom licu 43202 15.000,00
A nastala po osnovu ugovora
ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezadu-
o preuzimanju duga
žen, a povjerilac to ne bi znao niti bi morao znati. Tad
se prijašnji dužnik ne bi oslobodio obaveze, a ugovor o
prezimanju duga bi imao dejstva ugovora o pristupanju Pristupanje dugu
dugu. Ova odredba u ZOO ustanovljena je radi zaštite
povjerioca, pa se time dužnik ne bi oslobodio svoje oba- Pristupanje dugu je ugovor kojim se treće lice
veze ako bi novi dužnik (preuzimalac) bio insolventan. obavezuje povjeriocu da će ispuniti dužnikovu
U načelu, preuzimalac može istaći sve one prigo- obavezu. Taj ugovor se zaključuje između povjerioca
vore koje je mogao istaći i stari dužnik. To su, prije i trećeg lica, bez sudjelovanja dužnika. Treće lice se
svega, prigovori koji su u vezi sa obligacionim odnosom obavezuje povjeriocu da će mu ispuniti cjelokupan dug
između dužnika i preuzimaoca, tj. u vezi sa odnosom iz ili samo jedan njegov dio. Ovaj ugovor ne samo da se
kojeg i potječe preuzeti dug. Preuzimalac može istaći sklapa bez sudjelovanja dužnika nego ga je moguće
prigovor zastarjelosti, zatim da je dug isplaćen, da zaključiti čak i kad se dužnik tome protivi.
potraživanje nije punovažno zbog postojanja nedosta- Dužnik se ne može protiviti ni ispunjenju duga od
taka u pogledu mana volje, koji se odnose na prinudu, strane trećeg. Da bi ispunjenje putem trećeg lica bilo
prevaru ili zabludu. Ipak, preuzimalac ne može isticati valjano, potrebno je da je obaveza dospjela i da tu do-
sve one prigovore koji su lične prirode. spjelu obavezu nije ispunio dužnik. Pravna posljedica
zaključenja ugovora o pristupanju duga je ta da su i
dužnik i treće lice, nezavisno jedno od drugoga, oba-
Računovodstveni aspekt preuzimanja duga vezni povjeriocu ispuniti obavezu. Tako se pojavljuju
dva dužnika u odnosu na samo jedno potraživanje.
Primjer: Pravno lice A (povjerilac) ima potraživa- Međutim, povjerilac može primiti ispunjenje samo
nje za prodatu robu prema pravnom licu B (dužniku), od jednog lica, bilo od starog dužnika ili od trećeg
u iznosu od 15.000,00 KM. Pravno lice B ima određe- lica koje je sa njim zaključilo ugovor o pristupanju
no potraživanje prema pravnom licu C, u istom iznosu. dugu. U protivnom, ako bi povjerilac naplatio dug od
U svrhu izmirenja međusobnih obaveza pravno lice C oba dužnika, neosnovano bi se obogatio (sticanje bez
(preuzimatelj) preuzima obavezu plaćanja pravnom osnova).
licu A (povjeriocu) i povjerilac na takav ugovor daje
saglasnost. Evidentiranje navedenog preuzimanja duga
u poslovnim knjigama bi se izvršilo na sljedeći način: Pristupanje dugu je ugovor kojim se treće
lice obavezuje povjeriocu da će ispuniti
Knjiženje po osnovu ugovora o preuzimanja duga
kod pravnog lica A (povjerilac): dužnikovu obavezu (bilo cjelokupan dug
R. Iznos
ili samo jedan njegov dio).
Opis Konto
br. Duguje Potražuje Taj ugovor se zaključuje između
1. Potraživanje prema pravnom 21101 15.000,00
licu B za prodate proizvode
povjerioca i trećeg lica, bez sudjelovanja
Potraživanje prema pravnom 21102 15.000,00 dužnika, a moguće ga je zaključiti čak i
licu C nastalo po osnovu kad se dužnik tome protivi.
ugovora o preuzimanju duga

64 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


Računovodstveni aspekt pristupanja dugu
Primjer: Pravno lice A (povjerilac) ima potraživa-
nje za prodatu robu prema pravnom licu B (dužniku),
u iznosu od 15.000,00 KM. Fizičko lice C, koje je u
rodbinskoj vezi sa pravnim licem B, pristupa izmirenju
obaveze plaćanja pravnom licu A (povjeriocu).
Računovodstveno evidentiranje navedene promjene
pristupanja duga u poslovnim knjigama bi se izvršilo
tek kada bi došlo do izmirenja obaveze bilo da je od
pravnog lica B ili fizičkog lica C.
Ako bi obavezu izmirilo pravno lice B, tada bi prav-
no lice A zatvorilo potraživanje na kontu 211. Ako bi
obavezu izmirilo fizičko lice C, pravno lice A bi za-
tvorilo potraživanje prema pravnom licu B, a otvorilo
potraživanje prema fizičkom licu C po osnovu ugovora
o preuzimanju duga, koje bi potom zatvorilo.
Preuzimanje ispunjenja
Do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom iz-
među dužnika i trećeg lica kojim treće lice preuzima
obavezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu.
Ugovor o preuzimanju ispunjenja treba razlikovati
od ugovora o preuzimanju duga i ugovora o pristu-
panju dugu. Ugovor o preuzimanju ispunjenja, kao i
većina drugih obligacionih ugovora, proizvodi pravne
učinke samo između ugovornih strana, tj. između duž-
nika i trećeg lica. Povjerilac ne stiče nikakva nova pra-
va, njegov dužnik i dalje ostaje glavni dužnik i on može
samo od njega tražiti ispunjenje obaveze. Pošto između
povjerioca i trećeg lica nema nikakvog pravnog odnosa,
povjerilac ne može neposredno zahtijevati ispunjenje
obaveze od trećeg lica. Treće lice nije preuzelo dug niti
je pristupilo dugu, ono se samo obavezalo dužniku da
će ispuniti njegovu obavezu.
Asignacija (uput)
Asignacija predstavlja izjavu volje jedne strane
(uputitelja, asignanta) kojom ono upućuje drugo lice
(asignata, upućenika) da za njegov račun izvrši određe-
nu činidbu trećem licu (primatelju upute, asignataru),
a treće lice se ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje
ime.
U skladu sa ZOO, u ovakvoj vrsti ugovornog odnosa
pojavljuju se tri lica:
– lice koje izjavljuje volju (asignant ili uputilac),
– lice koje je ovlašteno da izvrši činidbu (asignat ili
upućenik) i
– treće lice koje prima činidbu (asignatar ili pri-
malac upute).
Asignacija sadrži dva ovlaštenja:
– ovlaštenje asignatu da za račun asignanta izvrši
činidbu asignataru i
– ovlaštenje asignataru da tu činidbu primi.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Asignacija se, kao jedan od načina izmirenja oba-
veza, može pojaviti kao sredstvo indirektnog izmirenja
obaveza gdje asignant (uputitelj) koji duguje asignataru
(primalac upute), ujedno ima i potraživanje od asigna-
ta (upućenika). U tom slučaju se potpisuje ugovor o
asignaciji i time se gase dva obligaciona odnosa. Tako-
đer, ugovor o asignaciji se može pojaviti i kao sredstvo
kreditiranja gdje uputitelj (asignant) ne mora biti od
primalaca upute dužnik, već traži svom dužniku da
izvrši obaveze drugom licu, bez navođenja razloga, koji
svakako može biti pozajmica i sl.
Asignat (dužnik, upućenik) nije dužan da izmiri
obavezu ukoliko on nema neku obavezu prema asi-
gnantu. Ukoliko ima obavezu (dug) prema asignatu,
onda je dužan da i izvrši uputu.
Asignatar, bez obzira na to da li je asignantov po-
vjerilac ili ne, može, ali i ne mora da prihvati asignan-
tov uput. Ako jeste asignantov povjerilac, a ne prihvati
njegov uput, obavezan je o tome obavijestiti asignanta,
u protivnom, odgovara za štetu.
Asignatar koji je pristao na asignaciju može zahtije-
vati ispunjenje obaveze prvenstveno od asignata, a od
asignanta tek ako se nije uspio namiriti od asignata.
Asignacija je izjava volje jedne strane
(uputitelja, asignanta) kojom ono
upućuje drugo lice (upućenika, asignata)
da za njegov račun izvrši određenu
činidbu trećem licu (primatelju upute,
asignataru), a treće lice se ovlašćuje da to
ispunjenje primi u svoje ime.
Asignacija se može pojaviti kao sredstvo
indirektnog izmirenja obaveza u situaciji
gdje asignant (uputitelj) koji duguje
asignataru (primatelju upute), ujedno ima
i potraživanje od asignata (upućenika),
u kom slučaju se gase dva obligaciona
odnosa.
Računovodstveni aspekt asignacije
Primjer: Pravno lice A potražuje od pravnog lica
B po osnovu prodaje određenih proizvoda u iznosu od
5.000,00 KM. Pravno lice A ima obavezu prema prav-
nom licu C, također, u iznosu od 5.000,00 KM. Pravno
lice A upućuje pravno lice B da po osnovu ugovora o
asignaciji izmiri obavezu prema pravnom licu C, što je
i izvršio. Evidentiranje navedenog preuzimanja duga u
poslovnim knjigama bi se izvršilo na sljedeći način:
Knjiženje po osnovu ugovora o asignaciji kod prav-
nog lica A (asignant) nakon uplate:
65
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

R. Iznos zainteresiranog lica, potrebno je da budu ispunjene i

Opis Konto
br. Duguje Potražuje druge pretpostavke:
1. potraživanja, odnosno dugovanja koja se prebijaju
1. Potraživanje prema pravnom 2110 5.000,00
licu B za prodate proizvode moraju biti uzajamna. Pod uzajamnošću potraži-
Obaveza prema pravnom 4320 5.000,00
vanja podrazumijeva se da postoje dva potraživa-
licu C nastala za kupljene nja između istih lica gdje je povjerilac istovremeno
proizvode i dužnik istom licu. Ne može se izvršiti prebijanje
ukoliko nema uzajamnosti. Od načela uzajamnosti
Knjiženje po osnovu ugovora o asignaciji kod prav- ZOO je odstupio u nekoliko slučajeva. Prvo, jemac
nog lica B (asignat) nakon uplate: može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema
Iznos
povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem (čl. 328.
R.
br.
Opis Konto st. 2. ZOO). Drugo, cesus može prebiti cesionaru
Duguje Potražuje ona svoja potraživanja koja je do obavještenja o
1. Obaveza prema pravnom lica 43201 5.000,00 cesiji mogao prebiti cedentu (čl. 340. st. 1. ZOO).
A za kupljene proizvode Treće, solidarni dužnik može potraživanje svog
Obaveza prema pravnom 43202 5.000,00 sadužnika prebiti sa povjeriočevim potraživanjem,
licu C po osnovu ugovora o
ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog duž-
asignaciji
nika u solidarnoj obavezi (čl. 415. st. 2. ZOO);
2. potraživanja moraju biti istovrsna ili jednorodna.
Knjiženje po osnovu ugovora o asignaciji kod prav- Istovrsna potraživanja se odnose na stvari istog
nog lica C (asignatar) nakon uplate: roda i kvaliteta. Kompenzirati se mogu novčana
Iznos
potraživanja ili druge zamjenljive stvari, ali kod
R.
br.
Opis Konto jednostrane kompenzacije ne bi se mogla prebijati
Duguje Potražuje novčana obaveza sa zamjenjivim stvarima;
1. Potraživanje prema pravnom 21101 5.000,00 3. potraživanja moraju biti utuživa. Utuživost
licu A za prodate proizvode predstavlja da oba potraživanja uživaju sudsku
Potraživanje prema pravnom 21102 5.000,00 zaštitu, tj. realizacija potraživanja se može ostva-
licu B nastalo na osnovu
riti prinudnim putem. Potraživanja koja potiču
ugovora o asignaciji
iz naturalnih obligacija ne mogu se jednostrano
kompenzirati. Ili, drugačije rečeno, i ta (natural-
Kompenzacija (prebijanje) na) potraživanja bi se mogla kompenzirati pod
uslovom da druga strana ne istakne prigovor da se
Prebijanje (kompenzacija) predstavlja jedan od radi o naturalnim obligacijama, odnosno da druga
načina prestanka obligacije tako što se izvrši međusob- strana ne istakne prigovor da je došlo do zastarje-
no obračunavanje potraživanja jedne strane (povjeri- losti;
oca) sa uzajamnim protupotraživanjem druge strane 4. potraživanja treba da su dospjela. Dospjela su ona
(dužnika). Prebijanje se vrši u onim situacijama kad je potraživanja kod kojih je nastupio rok za njiho-
jedno lice u ulozi povjerioca, a istovremeno iz nekog vo ispunjenje, odnosno to je onaj moment otkad
drugog odnosa kao dužnik stekne potraživanje od tog povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze.
svog povjerioca. U skladu sa ZOO, oba potraživanja moraju biti
dospjela.

Načini nastanka kompenzacije

Postoje različiti načini prebijanja (kompenzacije).
Prije svega, prebijanje je moguće na osnovu spo-
razuma, odnosno ugovora (tzv. ugovorna kompen-
zacija). U tom slučaju subjekti uzajamnih obligacija,
radi obostranog interesa, dogovore prebijanje svojih
potraživanja. Za ovakvu vrstu kompenzacije dovolj-
no je samo da su potraživanja uzajmna i ništa više.
To znači da se subjekti prebijanja mogu sporazumjeti
da prebiju dospjelo sa nedospjelim potraživanjem,
zastarjelo sa nezastarjelim i sl.
Čest slučaj kompenziranja je na osnovu izjave vo-
lje jedne strane kada se ispune zakonske pretpostavke
za prebijanje (tzv. jednostrana kompenzacija). Da bi
došlo do jednostrane kompenzacije, pored izjave volje
Slučajevi u kojima kompenzacija nije dozvoljena
Postoje i slučajevi kada je isključena mogućnost
kompenziranja (prebijanja) potraživanja premda su
ispunjeni svi drugi uslovi. Slučajevi isključenja prebija-
nja taksativno su nabrojani u čl. 314. ZOO i to su:
– potraživanja koja se ne mogu zaplijeniti, tj. ono
što se ne može prinudno izvršiti ne može se kom-
penzirati, npr. primanja socijalne pomoći;
– potraživanja stvari ili vrijednosti stvari koje su
dužniku bile date na čuvanje, ili na posudbu, ili
koje je dužnik bespravno uzeo, ili ih bespravno
zadržao (navedeno je izuzeto od prebijanja, jer
bi, u protivnom, bilo izigrano povjerenje lica koje
ostavlja stvari na čuvanje);

66 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

 RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

– potraživanja nastala namjernim prouzrokovanjem poslovnim subjektima su nametnute razne obaveze

štete; prilikom izmirenja novčanih obaveza, posljedica u kaš-
– potraživanja naknade štete pričinjene oštećenjem njenju i druga pitanja vezana za finansijsko poslovanje.
zdravlja ili prouzrokovanjem smrti i Ovdje ćemo se osvrnuti na jednu od odredbi koja je
– potraživanja koja potiču iz zakonske obaveze izdr- izazvala velike dileme, pa time i nerijetka pitanja kroz
žavanja. naš savjetodavni servis, a tiču se obaveze evidentira-
nja obračunskih plaćanja putem redovnih raču-
na kod ovlaštenih organizacija za platni promet
Kompenzacija je prebijanje potraživanja (banaka).
Prema članu 18. stav (7) Zakona o finansijskom po-
jedne strane (povjerioca) sa uzajamnim
slovanju, ukoliko se vrši obračunsko plaćanje u skladu
protupotraživanjem druge strane sa propisom kojim se uređuje unutrašnji platni promet
(dužnika). (cesijom, kompenzacijom, asignacijom itd), obaveze
izmirene na taj način evidentiraju se putem redovnih
Kompenzacija može biti sporazumna računa kod ovlaštenih organizacija unutrašnjeg platnog
(ugovorna kompenzacija), a ako su prometa (tj. banaka) najmanje jednom u mjesecu,
odnosno do kraja tog mjeseca u kojem su izvršena
ispunjene zakonske pretpostavke moguća
obračunska plaćenja. Međutim, ovdje je bitno da se
je i kompenzacija na osnovu izjave navedeni član odnosi samo na nelikvidne subjekte,
volje samo jedne strane ( jednostrana samim tim što naziv tog člana glasi: “Postupanje
kompenzacija). poduzetnika u uslovima nelikvidnosti”.
Dakle, ukoliko je preduzeće likvidno, tada nema
obaveze da se njegova obračunska plaćanja (kom-
penzacije, cesije itd) evidentiraju preko računa kod
ovlaštenih organizacija za unutrašnji platni promet, jer
Računovodstveni aspekt kompenzacije su sva ograničenja i pravila koja su u navedenom članu
sadržana propisana isključivo za nelikvidne subjekte.
Primjer: Pravno lice A ima potraživanje i obavezu
prema pravnom licu B po osnovu kupljene i prodate
robe u iznosu od 7.000,00 KM. Ugovorom o kompen- Obračunska plaćanja nakon blokade računa
zaciji pravno lice A i pravno lice B su se dogovorili da
će zatvoriti obaveze prebijanjem. Članom 18. Zakona o unutrašnjem platnom pro-
metu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 48/15)
Knjiženje po osnovu ugovora o kompenzaciji kod regulisani su sljedeći mogući načini izmirenja obaveza:
pravnog lica A: bezgotovinsko, gotovinsko i obračunsko plaćanje.
Iznos
Prema članu 21. istog zakona, obračunsko plaća-
R.
br.
Opis Konto nje je namirenje međusobnih novčanih obaveza i po-
Duguje Potražuje traživanja između učesnika bez upotrebe novca. Obra-
1. Potraživanje prema pravnom 2110 7.000,00 čunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom, cesijom,
licu B za prodate proizvode asignacijom, preuzimanjem duga, te drugim oblicima
Obaveza prema pravnom licu 4320 7.000,00 međusobnih namirenja obaveza i potraživanja u skladu
B za kupljene proizvode
sa zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi, koje
smo prethodno i obradili.
Knjiženje po osnovu ugovora o kompenzaciji kod Najčešće pitanje u praksi jeste da li poslovni su-
pravnog lica B: bjekti mogu vršiti obračunsko plaćanje ukoliko im
Iznos
je blokiran račun?
R.
br.
Opis Konto Prije svega, osvrnut ćemo se na odredbe prijašnjeg
Duguje Potražuje Zakona o finansijskom poslovanju, koji je prestao da
1. Potraživanje prema pravnom 2110 7.000,00 važi stupanjem na snagu već pomenutog Zakona o
licu A za prodate proizvode unutrašnjem platnom prometu. Naime, prema prijaš-
Obaveza prema pravnom licu 4320 7.000,00 njem Zakonu o finansijskom poslovanju (“Službene
A za kupljene proizvode
novine Federacije BiH”, br. 2/95, 13/00 i 29/00), koji
je bio u primjeni do 2015. godine, poslovni subjekti
Obaveza evidentiranja obračunskih plaćanja koji su imali evidentirane neizmirene dospjele obaveze
kod banaka nisu mogli vršiti obračunska plaćanja.
Stupanjem na snagu Zakona o unutrašnjem plat-
Stupanjem na snagu Zakona o finansijskom poslo- nom prometu, dolazi do značajne promjene - ili je
vanju (“Službene novine Federacije BiH”, broj 48/16) možda bolje reći da dolazi do propusta zakonodavca

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 67

RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
(ili možda svjesnog izostavljanja pomenute odred-
be). Naime, tim Zakonom poslovnim subjektima je
izričito propisana zabrana plaćanja u gotovom novcu
ukoliko su im blokirani računi, dok se plaćanja pre-
ko računa imaju vršiti prema posebno propisanom
redoslijedu. Zakon o unutrašnjem platnom prometu,
međutim, ne sadrži niti jednu odredbu koja bi su-
bjektima čiji su računi blokirani zabranjivala obra-
čunska plaćanja.
Istina, u kaznenim odredbama ovog zakona je
navedena novčana kazna za poslovne subjekte koji vrše
obračunsko plaćanje suprotno članu 21., ali kako u čla-
nu 21. nisu definisani uslovi pod kojima se mogi vršiti
obračunska plaćanja, onda se poslovne subjekte čiji su
računi blokirani nema po osnovu čega kazniti u slučaju
kada vrše obračunska plaćanja u skladu sa opisanim
pravilima.
Samim tim što naziv člana 18. Zakona o
finansijskom poslovanju glasi “Postupanje
poduzetnika u uslovima nelikvidnosti”,
obaveza evidentiranja obračunskih
plaćanja putem redovnih računa kod
banaka se odnosi samo na nelikvidne
subjekte.
Bilo da se radi o propustu zakonodavca
ili o nečem drugom, činjenica je da
Zakon o unutrašnjem platnom prometu
FBiH ne sadrži niti jednu odredbu koja
bi subjektima čiji su računi blokirani
zabranjivala obračunska plaćanja.
Ne možemo, a da ne pomenemo i postupanje
pojedinih banaka koje poslovnim subjektima (ipak)
ne dozvoljavaju obračunska plaćanja ako jedan od
tih subjekata ili oba imaju blokiran račun. Ovakvo
postupanje nema svoje uporište u propisima, što bi
značilo da poslovni subjekti, bez obzira na to što im
je račun blokiran, imaju pravo (ako ništa, a ono zbog
“rupe” u Zakonu) da zatvaraju svoja potraživanja/
obaveze putem obračunskog plaćanja. Stoji konstata-
cija da obračunska plaćanja u situaciji blokade računa,
praktično, dovode do “zaobilaženja” same blokade na
račun onih povjerilaca koji se već nalaze u redoslijedu
naplate sa računa koji je blokiran, ali sve dok se propisi
ne izmijene, za izmirenje obaveza putem obračunskog
www.revicon.info
68
plaćanja u situaciji blokade računa ne postoji prekršaj-
na niti krivična odgovornost.
Treba spomenuti i propise Republike Srpske, gdje
je članom 27. Zakona o unutrašnjem platnom prometu
RS (“Službeni glasnik RS”, broj 52/12) izričito propi-
sana zabrana vršenja obračunskih plaćanja za poslov-
ne subjekte koji imaju blokirane račune. Prema tom
članu, ako su računi poslovnih subjekata u trenutku
plaćanja blokirani po osnovu naloga za prinudnu
naplatu, poslovni subjekti ne mogu izmirivati novčane
obaveze putem cesije, kompenzacije i drugih načina
obračunskog plaćanja, osim ako drugim propisom nije
drugačije utvrđeno. Za navedeno je propisana prekr-
šajna odgovornost za poslovne subjekte i to novčana
kazna od 10.000 KM do 40.000 KM.
Kompenzacije i cesije u odnosima sa
inostranim subjektima
Ovakve, “međunarodne” kompenzacije, kao i cesije
su, već od 2010. godine, nakon donošenja Zakona o de-
viznom poslovanju (“Službene novine Federacije BiH”,
broj 47/10), dozvoljene pod istim uvjetima kao i kom-
penzacije i cesije između domaćih preduzeća u smislu
naših propisa. Naime, naši propisi više ne ograničavaju
međunarodnu kompenzaciju, kao i cesiju shodno tački
VIII Odluke o plaćanju, naplati i prenosu u devizama
i stranoj gotovini (“Službene novine Federacije BiH”,
broj 58/10).
Da li je takav oblik međusobnog izmirivanja potra-
živanja i obaveza dozvoljen propisima druge zemlje?
To je uvijek potrebno provjeriti. Prema tome, naš
savjet je da, prije nego se poslovni subjekti upuste u
takav posao, provjere sa poslovnim subjektom iz druge
države da li postoje bilo kakva ograničenja u pogledu
međunarodne kompenzacije ili cesije. Ako propisi
druge zemlje dozvoljavaju međunarodnu kompenzaciju
ili cesiju, onda se bez problema može i izvršiti, jer naši
propisi, kao što smo već rekli, ne postavljaju nikakava
ograničenja.
Već odavno ne postoji ni obaveza obavještavanja
Federalnog ministarstva finansija o izvršenim međuna-
rodnim cesijama ili kompenzacijama.
Ukoliko bi se kreditni poslovi, kao što su pozajmice
date ili primljene od inostranog pravnog lica izmiri-
vale, odnosno zatvarale putem obračunskih plaćanja,
domaći poslovni subjekti su o tome dužni obavijestiti
Federalno ministarstvo finansija, u skladu sa Pravil-
nikom o načinu, rokovima i obrascima izvještavanja
o kreditnim poslovima sa inostranstvom (“Službene
novine Federacije BiH”, broj 79/10).
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

Finansijski, poslovni,
porezni i drugi (kontra)efekti
primjene Zakona
o finansijskom poslovanju
ȫȫMarko Dmitrović

Nakon što se dugo pričalo o potrebi donošenja propisa kojima bi se pokušao riješiti
problem sveopšte finansijske nediscipline, predugih kašnjenja dužnika s plaćanjem
novčanih obaveza, nelikvidnosti i, općenito, “finansijskog zdravlja” poslovnih
subjekata u BiH, u oba bh. entiteta su konačno doneseni zakoni koji bi trebali urediti
ovu oblast. Koliko će ti zakoni u tome i uspjeti tek treba vidjeti, ali se već sada mogu
uočiti i određeni kontraefekti njihove primjene. Jedno je sigurno: iako se u najavama
tih zakona govorilo da će oni donijeti velike promjene, bilo je nerealno očekivati da
će oni riješiti sve probleme povjerilaca s naplatom potraživanja ili da će preko noći
popraviti stanje likvidnosti u našoj privredi.

70 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


D
ugo se pričalo o potrebi donošenja
propisa kojima bi se pokušalo urediti
stanje nelikvidnosti, preobimnih i
predugih kašnjenja dužnika s plaćanjem nov-
čanih obaveza, kao i generalno “finansijskog
zdravlja” poslovnih subjekata u našoj zemlji.
Da problem bude veći, stanje je bila posljedi-
ca procesa kvarenja koji je trajao par decenija
pa su neke loše prakse vremenom postale
navika, nešto sasvim uobičajeno. Dosegli smo
fazu u kojoj više nikome nije bilo čudno ako
dužnik ne plaća svoje obaveze prema dobav-
ljaču po pet, šest, čak i više mjeseci. Najgore
je što tu ne mislimo na dužnike koji su zapali
u finansijske probleme, koji “propadaju” ili
su u stečaju, nego na subjekte koji svjesno
odlažu plaćanje svojih novčanih obaveza. To
je, de facto, postao oblik finansiranja mnogih
takvih subjekata, a povjerioci su na raspo-
laganju imali samo sudske procese koje iz
bezbroj razloga često nisu inicirali.
Nije ni tu bio kraj problemima. Dodatna
otežavajuća okolnost je bila i činjenica da je
ova tematika u nadležnosti entiteta, pa je i
svako rješavanje problema selektivno. Jedan
entitet je mogao uvesti takav propis, ali su
efekti parcijalni ako to odmah ne uradi i dru-
gi entitet. Takva situacija izaziva nejednak
tretman na području iste države, a određene
subjekte stavlja u nepovoljniji položaj. To bi
još više ugrozilo poslovanje u jednom dijelu
zemlje. Ironija je da bi to otežalo poslovanje
upravo u onom dijelu koji je donošenjem
odgovarajućeg propisa prvi poduzeo korake
ka uspostavljanju kakvog-takvog sistema.
Na kraju je došlo “do grla”. Nešto se
moralo uraditi pa su najprije FBiH, a potom
i RS usvojili propise koji se bave nekim važ-
nim pitanjima poslovnih transakcija. U ovom
tekstu ćemo pokušati dati kratki osvrt na po-
četni dojam o tome šta su te novine donijele
našoj privredi. Da li je to donijelo pozitivne
efekte? Ili je to možda čak unazadilo poslova-
nje? Ili je još prerano za davanje zaključaka o
učincima ovih propisa?
Usvojeni zakoni
Dva entiteta su dugo pripremala propi-
se za ovu oblast, naročito za pitanje rokova
izmirenja novčanih obaveza u poslovnim
transakcijama. U početku, Republika Srp-
ska je u tim pripremama bila nešto brža i
u tom entitetu je, suštinski, već ranije sve
bilo spremno za usvajanje propisa. Među-
tim, procjena je bila da bi usvajanje takvog
zakona prije Federacije BiH dovelo subjekte
iz RS u nepovoljniji položaj. Naime, uvođenje
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
ograničenja u pogledu rokova za izmirivanje
novčanih obaveza je dobar vid zaštite povje-
rilaca od problematičnih dužnika, ali samo
kada se gleda poslovanje unutar entiteta.
Prirodna jedinstvenost bh. tržišta je mogla
donijeti problem jer bi se kupci tada radije
okrenuli alternativnim dobavljačima iz FBiH
kojima mogu plaćati u neograničenom roku.
Zašto kupovati od nekoga kome moramo pla-
titi brzo ( jer nas na to tjera neki zakon) kada
možemo kupiti od nekoga kome možemo
platiti onda kada mi to odlučimo? Odgovor je
logičan: jasno je da ćemo se okrenuti do-
bavljačima kojima ćemo mi diktirati uslove
plaćanja.
Stoga je RS odlučila čekati, pa je
ovakav propis prva usvojila FBiH. U FBiH
se nije previše razmišljalo o tim privreme-
no negativnim efektima. U fokusu su bile
dugoročne koristi koje bi taj zakon tebao
donijeti. Osim toga, u FBiH je ovaj propis
imao širu ulogu jer je, za razliku od onog u
RS koji tretira samo rokove izmirenja nov-
čanih obaveza u poslovnim transakcijama,
obuhvatao i druga pitanja poput praćenja
likvidnosti i adekvatnosti kapitala obvezni-
ka njegove primjene.
Svjesno odlaganje plaćanje svojih novčanih
obaveza je, de facto, postao oblik finansiranja
mnogih subjekata.
Njihovi povjerioci su, s druge strane, imali na
raspolaganju samo eventualne sudske procese,
koje iz bezbroj razloga često nisu ni inicirali.
Tako je u FBiH sredinom 2016. usvojen
Zakon o finansijskom poslovanju (“Služ-
bene novine Federacije BiH”, broj 48/16).
Na snagu je stupio na prelazu iz 2016. u
2017. godinu i od tada ga obveznici moraju
primjenjivati u svojoj praksi. Rješenja su na
papiru razumna, imaju logične ciljeve, no u
startu je bilo jasno da će to teško “prolaziti”
i u praksi, jer su stvorene navike koje se ne
mogu promijeniti preko noći. Ipak, jednako
je jasno da je Zakon stupio na snagu te da
njegovo nepoštivanje donosi sankcije.
Propis u RS je uži obuhvatom. Kao što
je rečeno, odnosi se samo na pitanje rokova
za plaćanje novčanih obaveza. Otuda i naziv
Zakon o rokovima izmirenja novčanih
obaveza u poslovnim transakcijama.
Objavljen je u “Službenom glasniku Republi-
ke Srpske”, broj 31. od 16. 4. 2018. godine i
stupio na snagu osam dana kasnije. S ob-
71
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
zirom na to da se radi o propisu koji je još
vrlo “svjež”, u ovom tekstu se nećemo baviti
njegovim efektima. Za to je stvarno prerano,
ali ćemo povremeno praviti paralelu između
rješenja koja se možda razlikuju od onih koja
su sadržana u Zakonu o finansijskom poslo-
vanju u FBiH.
Očekivanja
Zakon o finansijskom poslovanju u FBiH
je, također, prilično “svjež”. Nešto više od
jedne godine njegove primjene teško može
biti dovoljno za davanje konkretnih ocjena.
Mogu se dati samo neke preliminarne ocjene
i konstatovati problemi koje je taj Zakon
umanjio ili možda čak stvorio. Osnovna ideja
je bila da poboljša položaj povjerilaca u po-
slovnim transakcijama te da se poboljša opće
“zdravlje” poslovnih subjekata.
Jedno je sigurno: iako su u najavama
ovog Zakona mnogi isticali kako će on doni-
jeti velike promjene, nerealno je bilo očeki-
vati da će on riješiti sve probleme povjerilaca
s naplatom potraživanja od dužnika ili da
će preko noći popraviti stanje likvidnosti u
našoj privredi. Zakonodavac uvijek nastoji
“napuhati” očekivanja, opravdavajući tako
donošenje propisa. Ovom Zakonu čak nije
ni trebalo opravdanje. On je bio nesporna
potreba domaće privrede, no nije realno da
do stvarnih promjena dođe brzo. Zato i nije
iznenađenje što njegovi efekti nisu dramatič-
no dobri poslije prve godine primjene.
Stvarni uspjeh svakog propisa zavisi od
minimalno dva elementa: prvi je kvalitet
propisanih rješenja, a drugi je kvalitet
provođenja, odnosno kontrole provođenja tog
propisa.
Jedno bez drugog ne može donijeti optimalne
rezultate.
Statističke podatke u našoj zemlji uvijek
treba uzimati s dozom rezerve, jer su polazne
tačke za njihovo prikupljanje nerijetko loše i
nedovoljno pouzdane. Ipak, pošto od nečega
moramo krenuti, malim istraživanjem se
može pronaći podatak da su prosječni rokovi
izmirivanja novčanih obaveza u BiH prije
usvajanja novih propisa po pravilu bili preko
120 ili čak preko 150 dana. Ako zanemarimo
subjekte koji obaveze ne izmiruju zbog toga
72
što su na ivici opstanka, u praksi imamo i ve-
liki broj dužnika koji su navodno “zdravi”, ali
svjesno otežu s plaćanjem. Naročito to rade
kupci s jačom pregovaračkom moći. Npr.
veliki trgovački lanci su svojim dobavljači-
ma svjesno nametali rokove plaćanja od 180
dana. Dobavljači nisu imali velikog izbora jer
je to funkcionisalo na principu “uzmi ili osta-
vi”, a prisustvo na policama jačih trgovačkih
lanaca je bilo preznačajno za poslovanje da bi
se pobunili. Nažalost, tako ugovoreni rokovi
su uslovljavali da dobavljači u nastavku lanca
kasne s plaćanjem svojim dobavljačima (osim
ako ne posjeduju neka slobodna novčana
sredstva, što baš i nije čest slučaj). Pristajali
su na to jer je prisustvo u tim trgovinama
važno za posao, ali i zbog toga što su znali
da će im ovakvi dužnici na kraju vjerovatno i
platiti u dogovorenom roku. Tužna činjenica
je da je i to bolje nego saradnja s nekim dru-
gim kupcima koji možda uopće neće platiti.
Sve je to bio zatvoreni krug iz kojeg je bilo
teško izaći. Mnogi subjekti su pri pravljenju
svojih planova unaprijed računali na takve
okolnosti.
S druge strane, iako uobičajeno, takvo
stanje nije normalno. Nepostojanje for-
malnih pravila koji uređuju pitanje rokova
za izmirenje novčanih obaveza zaista nije
normalno. U poslovnoj praksi je postojalo
dosta takvih rupa koje se postepeno popu-
njavaju odgovarajućim propisima. Jedan
od svježijih primjera je uvođenje propisa o
unutrašnjem platnom prometu u FBiH prije
nekoliko godina, koji je zabranio nenormalnu
praksu slobodnog korištenja gotovog novca, a
sada su na red došli i propisi o finansijskom
poslovanju. A kada je zatečeno stanje veoma
loše, gotovo svako rješenje bi trebalo donijeti
pozitivne promjene. Tako će sigurno i ovo
donijeti neke pomake.
Stvarni uspjeh svakog propisa zavisi od
minimalno dva elementa. Prvi je kvalitet
propisanih rješenja, a drugi je kvalitet pro-
vođenja, odnosno kontrole provođenja tog
propisa. Jedno bez drugog ne može donijeti
optimalne rezultate.
Propisana rješenja
1. Obveznici primjene
Obveznici primjene Zakona o finansij-
skom poslovanju u FBiH su dvije vrste subje-
kata. U prvu grupu spadaju poduzetnici. Bez
obzira na uobičajeno značenje tog pojma,
poduzetnici u smislu ovog Zakona nisu
samo fizička lica koja samostalno obavljaju
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

privrednu djelatnost u skladu s propisima o
obrtu i srodnim djelatnostima, nego i pravna
lica koja samostalno obavljaju djelatnost
proizvodnje i prodaje proizvoda i vrše usluge
na tržištu radi sticanja dobiti u skladu s pro-
pisom o privrednim društvima. Prema tome,
privredna društva i samostalni poduzetnici
su u prvom redu obveznika ovog Zakona. Na
njih se primjenjuju sve odredbe ovog Zakona,
od onih koje govore o rokovima za izmirenje
novčanih obaveza, do pitanja adekvatnosti
kapitala i mjerenja likvidnosti subjekta.
To je u određenoj mjeri različito od
rješenja koja su usvojena u Zakono o rokovi-
ma izmirenja novčanih obaveza u poslovnim
transakcijama u RS. U tom bh. entitetu u ovu
grupu obveznika spadaju sva pravna lica, a
to onda nisu samo privredna društva, nego
i udruženja, fondacije, zadruge, ustanove
i drugi oblici lica koja nastaju postupkom
registracije kod nadležnog organa. Drugim
riječima, obuhvat Zakona u RS je u ovom
dijelu nešto širi, pa to znači da će se i pro-
pisani rokovi izmirivanja novčanih obaveza
u poslovnim transakcijama morati poštovati
čak i onda kada ova lica drugim obveznicima
prodaju neka dobra ili pružaju usluge. Napo-
minjemo da se ovi obveznici u Zakonu u RS
zovu “privredni subjekti”, a ne “poduzetnici”,
no važno je da se zna na šta se misli.
Drugu grupu obveznika primjene Zakona
o finansijskom poslovanju u FBiH čine tzv.
subjekti javnog prava. To su svi oni subjek-
ti koji imaju status ugovornih organa i sek-
torskih ugovornih organa, onako kako je to
uređeno propisima o javnim nabavkama. To
su, dakle, institucije vlasti na svim nivoima,
pravna lica koja su osnovana radi zadovolja-
vanja nekih potreba od općeg interesa i koja
su ili finansirana iz javnih sredstava ili njima
upravlja neki organ vlasti, asocijacije koje je
formirao jedan ili više ugovornih organa, kao
i svi oni subjekti koji su obuhvaćeni članom
5. Zakona o javnim nabavkama (“Službeni
glasnik BiH”, broj 39/14). Za ovu grupu
obveznika je važno da se na njih primjenju-
ju samo oni dijelovi Zakona o finansijskom
poslovanju koji govore o rokovima za izmi-
renje novčanih obaveza, dok nisu obveznici
dijelova o likvidnosti i adekvatnosti kapitala.
Postoje i izuzeci od primjene, tj. su-
bjekti na koje se ne primjenjuju odredbe
ovih Zakona. U članu 3. stav 2. Zakona
FBiH je naglašeno da se njegove odredbe
ne primjenjuju na finansijske institucije,
banke, društva za osiguranje i reosiguranje,
društva za upravljanje investicionim fondo-
vima, društva za upravljanje penzionim fon-
dovima, lizing društva i mikrokreditne orga-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
nizacije. To je manje-više slično uređeno i u
Zakonu RS, s tom razlikom što je u tom bh.
entitetu propisano da izuzeće ne vrijedi ako
ovi subjekti učestvuju u poslovnim transak-
cijama koje stvaraju novčane obaveze, a koje
nisu dio njihove osnovne djelatnosti. Npr.
banka koja iznajmljuje poslovne prostori-
je nekom privrednom društvu će na takvu
transakciju primijeniti odredbe o rokovima
izmirenja, a neće na svoje redovne ban-
karske usluge. U FBiH nije tako jer je, za ra-
zliku od tog funkcionalnog pristupa, zauzet
institucionalni pristup po kojem se izuzetak
od primjene Zakona FBiH odnosi na subjekt
kao cjelinu, bez obzira na to kojom se aktiv-
nošću bavi.
Također, u članu 10. stav 2. Zakona
FBiH je propisano da se njegove odredbe
ne primjenjuju na obaveze koje su predmet
stečajnog postupka, ali ni na obaveze koje
su nastale na osnovu restrukturiranja duga
radi povećanja profitabilnosti i troškovne
efikasnosti subjekata. Nije u pitanju nešto što
je često i rašireno, ali može biti značajno za
subjekte kojima se javi takav slučaj.
Ugovorom između dva poduzetnika - poslovna
subjekta, kao i ugovorom između poduzetnika
i subjekta javnog prava, može se ugovoriti rok
izvršenja novčane obaveze od maksimalno 60
dana.
Ako se rok za izmirenje novčane obaveze ne
ugovori, smatra se da on iznosi 30 dana.
2. Rokovi izmirivanja novčanih obaveza
Prva važna cjelina Zakona o finansij-
skom poslovanju FBiH su pravila u vezi
ugovaranja rokova za izmirivanje novčanih
obaveza u poslovnim transakcijama između
obveznika primjene ovog Zakona. Za poče-
tak, bitno je znati na koje vrste transakcija se
odnose te odredbe. To su:
• transakcije između poduzetnika kada
jedni drugima vrše isporuku dobara ili
usluga uz naknadu,
• transakcije između poduzetnika i subje-
kata javnog prava u kojima se i jedna i
druga strana mogu pojaviti kao dužnik
po osnovu naknade za isporuku dobara
ili pružanje usluga.
Ovo bi trebalo biti prilično jasno. Prvu
grupu transakcija, za koju se vežu propisana
73
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
pravila o rokovima izmirivanja novčanih oba-
veza, čine klasični poslovni odnosi između
registrovanih privrednih društava i samostal-
nih poduzetnika, nastali po osnovu prometa
dobara i usluga. Ta grupa transakcija obu-
hvata sve međusobne transakcije između tih
lica, kako između dva privredna društva ili
dva samostalna poduzetnika, tako i između
privrednog društva i samostalnog poduzet-
nika. Druga grupa su novčane obaveze koje
nastanu kao rezultat transkacija između
privrednih društava i samostalnih poduzetni-
ka, s jedne strane, i lica koja su obuhvaćena
definicijom subjekata javnog prava, s druge
strane.
Nasuprot tome, propisana pravila ne
vrijede za transakcije koje se javljaju izme-
đu samih subjekata javnog prava, kao ni na
bilo kakve transakcije koje neki od obvezni-
ka imaju sa fizičkim licima - građanima. U
takvim poslovima su rokovi plaćanja potpuno
slobodni, tj. ne moraju se primjenjivati pra-
vila koja ćemo spomenuti u nastavku.
Prema članu 11. Zakona FBiH, ugo-
vorom između dva poduzetnika se može
ugovoriti rok izvršenja novčane obaveze od
maksimalno šezdeset (60) dana. Isto pravi-
lo se prema članu 12. st 1. i 7. Zakona FBiH
primjenjuje i onda kada se rok za izmirenje
novčane obaveze ugovara između lica koje
spada u grupu “poduzetnici” sa licem koje
spada u “subjekte javnog prava”. To je mak-
simalni rok koji dvije strane mogu ciljano
ugovoriti, a ako se ništa posebno ne spomene
u međusobnom ugovoru ili drugom sličnom
dokumentu, Zakonom je propisano da se
podrazumijeva rok za izmirenje novčane
obaveze od trideset (30) dana.
Ovo je propisano na ovaj način da bi se
povjerioci formalno zaštitili od nesavjesnih
dužnika. Formalno se smatra prekršajem
ako dužnik ne plati u tom roku, čak i onda
kada mu je povjerilac to prećutno dopustio.
To znači da povjerilac možda neće “ganjati”
dužnika zbog neplaćanja u roku od šezdeset
dana, ali će nadležni inspektor imati formal-
ni osnov za izricanje novčane kazne. Naime,
članom 24. Zakona je propisana novčana
kazna od 5.000 do 15.000 KM za dužnika
koji ne izvrši novčanu obavezu u propisanom
roku (tj. ako ne plati u ugovorenom roku od
maksimalno šezdeset dana, odnosno ako ne
plati u roku od trideset dana onda kada nije
ništa dogovoreno).
Potpuno isto je propisano i u Zakonu
koji ovo pitanje uređuje u RS.
Izuzetak od ovog pravila, i to u oba bh.
entiteta, je situacija u kojoj dužnik povjerio-
cu pruža neko sredstvo osiguranja plaća-
74
nja. Prema članu 11. stav 2. Zakona FBiH,
moguće je u pisanom obliku ugovoriti rok
izmirenja novčane obaveze duži od 60 dana,
ali ne duži od 360 dana, ako dužnik povje-
riocu pruži neko sredstvo osiguranja koje
ima snagu izvršne isprave. Shodno stavu 3.
istog člana Zakona, prihvatljivim sredstvima
osiguranja se smatraju bankarska garancija
koja sadrži klauzule “neopoziva”, “bezuslov-
na”, “naplativa na prvi poziv bez prigovora”,
kao i avalirane mjenice kod banke. Dakle,
zakonodavac dopušta ugovaranje dužih roko-
va samo ako će povjerilac u nekoj poslovnoj
transakciji imati dovoljnu sigurnost u to da
dužnik neće zloupotrebljavati takav dogovor.
Bez obzira na stepen neformalnog uvjere-
nja, spomenuti formalni primjeri “sredsta-
va osiguranja” povjeriocu zaista daju viši
stepen sigurnosti i uvjerenja u naplatu posla.
Spomenuta sredstva osiguranja imaju status
izvršnih isprava te, kao takva, omogućavaju
povjeriocu da pokrene izvršni postupak s
ciljem naplate svojih potraživanja.
Zanimljivo je da ovo rješenje nije isto u
dva bh. entiteta. Kao što je navedeno, osnov-
ni rok od šezdeset dana je isti u oba entiteta.
Međutim, u FBiH je čak i za slučajeve duž-
nikovog pružanja nekog sredstva osiguranja
limitiran mogući rok za izmirivanje novčanih
obaveza. Konkretnije, dvije strane se čak ni
uz pružanje sredstva osiguranja ne mogu
dogovoriti da rok plaćanja bude duži od 360
dana. U RS nije tako, jer u tom dijelu zemlje
za slučaj pružanja sredstva osiguranja nije
propisano ograničenje roka.
Još jedna značajna razlika između propi-
sa dvaju entiteta je to što u FBiH ne vrijede
potpuno ista pravila za poslovne transakcije
između samih poduzetnika i za poslovne
transakcije između poduzetnika i subjeka-
ta javnog prava. Osnovno pravilo je isto,
tj. maksimalni mogući rok za izmirivanje
novčane obaveze je šezdeset dana. Ipak, ako
dužnik povjeriocu pruži sredstvo osiguranja,
u RS se za obje grupe transakcija može dogo-
voriti bilo koji duži rok. U FBiH se u takvim
transakcijama, čak ni uz pružanje sredstva
osiguranja, ne može ugovoriti rok duži od
360 dana (ako se u ulozi dužnika javlja pri-
vredni subjekt, tj. poduzetnik u smislu termi-
nologije u FBiH), odnosno 90 dana (ako se u
ulozi dužnika javlja subjekt javnog prava).
3. Početak računanja roka
Za priču o rokovima izmirivanja nov-
čanih obaveza je od izuzetne važnosti i dio
Zakona koji propisuje pravila o početku raču-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

nanja roka. Prema članu 11. stav 5. Zakona
FBiH, rok za izmirenje novčane obaveze
počinje teći od:
• dana kojeg je dužnik primio račun ili
drugi odgovarajući zahtjev za isplatu,
• dana na koji je povjerilac ispunio svoju
obavezu,
• dana isteka roka za pregled predmeta
obaveze.
Svaki od ovih slučajeva ima svoja pra-
vila. Prva stavka je osnovno pravilo, tj. rok
počinje teći od dana prijema računa ili dru-
gog odgovarajućeg dokumenta kojim povje-
rilac od dužnika zahtijeva plaćanje novčane
obaveze. Pretpostavka je da je povjerilac
prethodno izvršio svoju obavezu (isporučio
neka dobra ili pružio neku uslugu) zbog koje
je i nastalo potraživanje. Ako nije, onda ne
postoji ni osnov da traži plaćanje od dužnika.
Druga stavka je na liniji ovog posljed-
njeg. Početkom roka se može smatrati dan
povjeriočevog izvršenja obaveze, ali samo
ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan
dužnikovog prijema računa (odnosno drugog
odgovarajućeg zahtjeva za plaćanje) ili ako je
dužnik primio takav dokument prije nego što
je povjerilac izvršio svoju obavezu.
Treća opcija podrazumijeva da rok za
plaćanje počinje teći od dana isteka roka za
pregled predmeta obaveze. To znači da rok
ne teče ni od dana prijema računa (ili drugog
odgovarajućeg zahtjeva za plaćanje) ni od
dana nominalnog izvršenja povjeriočeve
obaveze, nego se čeka na izvršenje pregle-
da onoga što je povjerilac uradio. Primjera
radi, ako je u pitanju bilo izvođenje nekih
radova, ugovorom je možda bilo predviđeno
da dužnik može pregledati urađeno da bi
utvrdio je li sve onako kako je dogovoreno,
ima li manjkavosti i sl. Bez toga se povjerio-
čeva obaveze ne smatra završenom. Tada rok
za plaćanje počinje tek nakon što protekne
period za pregled. Ipak, ovdje je važno da se
ovo može primijeniti samo ako su se dvije
strane izričito dogovorile da postoji rok za
pregled predmeta obaveze ili ako je takvo što
propisano nekim zakonom.
Rok za pregled predmeta obaveze ni tada
ne može biti duži od trideset (30) dana od
dana prijema predmeta obaveze. Samo izu-
zetno, u skladu sa članom 11. stav 7. Zakona,
dvije strane se mogu dogovoriti da rok pre-
gleda bude duži, i to ako se radi o posebnoj
prirodi predmeta obaveze te ako na osnovu
okolnosti slučaja, a posebno trgovačkih obi-
čaja i prirode predmeta obaveze, proizlazi da
je takvom ugovornom odredbom, suprotno
principu savjesnosti i poštenja, prouzroko-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Ako dužnik pruži neko sredstvo osiguranja koje
ima snagu izvršne isprave, po Zakonu FBiH je
moguće ugovoriti rok izmirenja novčane obaveze
do 360 dana (ako se u ulozi dužnika javlja
poduzetnik), odnosno do 90 dana (ako se u ulozi
dužnika javlja subjekt javnog prava).
U Zakonu RS nema takvog ograničenja: ako
dužnik povjeriocu pruži sredstvo osiguranja, za
izmirenje novčane obaveze u bilo kojoj transakciji
se može dogovoriti i rok koji je duži od 360 dana.
vana očigledna neravnopravnost u pravima i
obavezama strana na štetu povjerioca. Mora
se priznati da je ova odredba Zakona prilično
nekonkretna i da će opravdanost određivati
okolnosti nekog slučaja. No, eto, ostavljena je
formalna mogućnost da rok za pregled bude
duži od trideset dana.
U Zakonu FBiH je za situacije u kojima
se transakcija dešava između poduzetnika i
subjekata javnog prava propisano da rok za
pregled predmeta obaveze mora biti naveden
u konkursnoj dokumentaciji.
Rješenja u zakonu RS su veoma slična.
Drugačije su formulisana, ali se svodi na isto.
4. Posljedice kašnjenja u plaćanju
Posljedice kašnjenja u plaćanju povjerio-
cima su kazne, kako prema tim povjeriocima,
tako i prema državi.
Ukoliko dužnik nakon proteka ugovo-
renog ili zakonskog roka ne ispuni svoju
novčanu obavezu, povjerilac pored glavnog
iznosa ima pravo i na zatezne kamate koje
se obračunavaju u skladu sa posebnim propi-
sima. Zatezna kamata je nešto što proističe iz
važećih propisa o obligacionim odnosima pa
bi povjerilac imao pravo na istu i bez poseb-
nog spominjanja u ovom Zakonu. U svakom
slučaju, zatezna kamata je povjeriočevo pra-
vo i, shodno važećem Zakonu o visini stope
zatezne kamate (“Službene novine Federacije
BiH”, br. 27/98 do 101/16), obračunava se
po stopi do 12% na godišnjem nivou. Ovo
pravo povjerioca je dodatno “podebljano”
time što je propisano da on isto ima bez
ikakve daljnje opomene i pod uslovom da je
prethodno ispunio svoje ugovorne i zakonske
obaveze. Zakon o finansijskom poslovanju
FBiH dozvoljava da dvije strane dogovore i
drugačiju stopu zatezne kamate, ali ne višu
od zakonske.
75
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Zanimljivo je da je uvođenje ovog Zako-
na neočekivano probudilo interes za zate-
znim kamatama. Mnogi su se počeli zanimati
za tu temu, isto kao da povjerioci to pravo
nisu imali ranije. Zbog toga je dobro napo-
menuti da zatezna kamata nije nikakva novi-
na koja je uvedena ovim Zakonom. Povjerioci
su pravo na zateznu kamatu imali i prije u
skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima i
Zakonom o visini stope zatezne kamate.
Ovaj dio je slično uređen i u Republici
Srpskoj. Povjerilac ima pravo na zatezne
PDV na odštetnu naknadu?!
Pored pozitivnih efekata koje je Za-
kon o finansijskom poslovanju FBiH kao
cjelina trebao donijeti, sada je već očito
da je izazvao i neke probleme. Uvođenje
fiksne naknade od 100,00 KM je možda
i najbolji primjer. Intencija Zakona nije
bila da napravi problem i on zapravo ne
bi ni trebao postojati. Naprotiv, trebala je
biti plus za povjerioca. Nažalost, znamo
gdje živimo i znamo da problem ponekad
nikne i tamo gdje ga niko ne očekuje. Ovaj
put ga je izazvala Uprava za indirektno
oporezivanje koja je, kako sada stvari sto-
je, počela zahtijevati da se na tu naknadu
obračunava PDV! Da smo negdje drugdje,
rekli bismo: “Nevjerovatno!” Pošto smo u
BiH, ništa nije nevjerovatno. Ovdje samo
možemo kratko navesti par osnovnih ra-
zloga zašto to ne bi smjelo biti oporezivo
PDV-om.
Prema članu 20. stav 1. Zakona o
PDV, porezna osnovica kod prometa doba-
ra i usluga je oporezivi iznos naknade (u
novcu, stvarima i uslugama) koju obveznik
primi ili tek treba da primi za isporučena
dobra ili pružene usluge, uključujući i
subvencije koje su neposredno povezane
s cijenom tih dobara ili usluga, a u koju
nije uključen PDV. S obzirom na to da
ovih 100,00 KM nije nikakva naknada za
promet, niti predstavlja uvećanje prvobit-
ne naknade za promet, jasno je da ne bi
trebala biti oporeziva PDV-om. Kao što se
može vidjeti iz spomenute odredbe člana
20. stav 1. Zakona o PDV-u, u poreznu
osnovicu ulazi naknada za promet koju je
obveznik primio ili tek treba primiti za
isporučena dobra ili pružene usluge, a ne
svaka naknada. Pogotovo ne ova naknada
iz Zakona o finansijskom poslovanju koja
nije naknada za dobro ili uslugu, nego
76
kamate u skladu sa Zakonom o visini stope
zatezne kamate (“Službeni glasnik RS”, br.
19/01 do 103/08), koja se računa po stopi od
0,05% dnevno za svaki dan zakašnjenja (na
osnovni iznos duga).
Istinska razlika, a i generalno jedna od
većih između ovih propisa u entitetima, je
to što u RS nije propisana posebna odš-
tetna naknada. Naime, povjerioci u FBiH
u slučaju dužnikovog kašnjenja imaju pravo
i na tu odštetnu naknadu od 100,00 KM, i
to u skladu sa članom 14. Zakona. Ona se
naknada za obeštećenje povjeriočevih
troškova koji su mu nastali zbog dužniko-
vog neblagovremenog plaćanja.
Dakle, ova naknada od 100,00 KM
ne predstavlja dio naknade za promet
dobara i usluga te stoga nije ni povećanje
naknade za te promete, nego predstavlja
određeni vid kazne za kašnjenje koja za
cilj ima da povjeriocu namiri određe-
ne troškove pokretanja postupka protiv
dužnika (usmjerene ka naplati naknade za
taj raniji promet). Uostalom, i sâm Zakon
o finansijskom poslovanju je tu naknadu
u članu 14. nazvao “posebna naknada za
troškove koji su prouzrokovani povjeriocu
zbog dužnikovog kašnjenja u izvršavanju
novčane obaveze u poslovnim transakcija-
ma” pa je jasno da se ne može ni govoriti
ni o kakvoj dodatnoj naknadi za isporuče-
na dobra ili usluge.
Također, iznos ove naknade je
unaprijed poznat, propisan je Zakonom
i ni na koji način nije direktno vezan za
osnovnu naknadu po osnovu prometa
dobra ili usluge. S obzirom na to da se
radi o penalu koji je posljedica kašnjenja
u plaćanju, a ne iznosu dodatne naknada
za konkretni promet dobara i usluga, ne
postoji nikakav razlog da tih 100,00 KM
“ulazi” u naknadu za promet iz člana 20.
Zakona o PDV-u, odnosno u osnovicu za
oporezivanje PDV-om.
Osim toga, dovođenje povjerioca u
stanje obaveznosti plaćanja PDV-a na tu
naknadu u situaciji u kojoj svakako “muku
muči” s naplatom osnovnog potraživanja
od dužnika-neplatiše je samo još jedan po-
kazatelj koliko je to besmisleno. Ipak, ako
bi UIO zaista zahtijevala obračun PDV-a
u ovom slučaju, rijetko koji povjerilac bi
uopće potraživao ovu naknadu od dužnika
(za kojeg je upitno hoće li platiti i osnovni
iznos, a pogotovo dodatnu naknadu).
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

zove “posebna naknada za troškove koji su
prouzrokovani povjeriocu zbog dužnikovog
kašnjenja u izvršavanju novčane obaveze u
poslovnim transakcijama” i njena svrha je da
pokrije neke osnovne troškove koji povjeri-
ocu mogu nastati ako se odluči za poduzi-
manje daljnjih formalnih postupaka naplate
svog potraživanja. Ona je povjeriočevo pravo
bez obzira na visinu nenaplaćenog potraživa-
nja, bez obzira da li je on stvarno imao takve
troškove ili nije, ali i pravo koje ima bez bilo
kakve opomene dužniku (baš kao i sa zate-
znim kamatama).
U RS nije propisana takva naknada.
Samo se u članu 7. Zakona navodi da ništa ne
ograničava niti isključuje pravo povjerioca na
naknadu štete koja mu nastane zbog dužni-
kovog kašnjenja, što znači da on nema pravo
na fiksnu naknadu, nego bi u slučaju pravnog
postupka mogao “izvući” objektivne i dokazi-
ve troškove koje je imao zbog nemogućnosti
blagovremene naplate potraživanja.
Osim zatezne kamate i posebne odštetne
naknade od 100,00 KM, dužnik se u slučaju
kašnjenja u izvršavanju novčane obaveze su-
očava i sa zakonskom novčanom kaznom.
Zakonom FBiH su propisane sljedeće kazne
za dužnika koji nije u roku izvršio novčanu
obavezu:
• od 5.000 do 15.000 KM za poduzetnike
ili subjekte javnog prava,
• od 1.500 do 3.000 KM za odgovorno lice
kod ovih subjekata.
Kazne su gotovo iste u oba entiteta, a
ono što je pravi problem s njima nije nji-
hova visina, nego činjenica da će akcenat
vjerovatno više biti na njihovoj naplati, nego
na stvarnoj brizi za povjerioce. Naravno,
nećemo žuriti sa zaključcima, ali iskustva iz
mnogih drugih propisa nam govore da bi to
vrlo lako moglo završiti na taj način, tj. da
formalne novčane kazne postanu bitnije nego
suština postojanja nekih obaveza iz propi-
sa. Nadajmo se da je ovo samo bezrazložni
skepticizam i da ćemo se pozitivno iznena-
diti kada aktivno krenu kontrole nadležnih
inspekcija.
5. Ništavnost ugovornih odredbi
Pravila Zakona FBiH u pogledu rokova
za izvršenje novčanih obaveza su striktna.
Članom 15. Zakona je propisano da se ni-
štavnim smatraju odredbe u ugovorima dviju
strana ako se njima:
• isključuje, ograničava ili uslovljava pravo
povjerioca na zatezne kamate ili poseb-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
nu naknadu od 100,00 KM u slučaju
dužnikovog kašnjenja u izvršavanju nov-
čane obaveze, jer je to pravo koje on ima
i po ovom i po drugim propisima te mu
pripada odmah po zakašnjenju bez bilo
kakvih opomena ili dodatnih postupaka,
• određuje datum prije računa ili drugog
odgovarajućeg zahtjeva za plaćanje,
• ugovara rok ispunjenja novčane obaveze
duži od šezdeset dana, odnosno duži rok
od onog koji je Zakonom dozvoljen u
posebnim slučajevima (npr. uz pružena
sredstva osiguranja),
• ugovara rok pregleda predmeta obaveze
duži od trideset dana, osim u slučajevi-
ma koji su u skladu sa članom 15. stav 4.
Zakona.
Ovo je sasvim razumljivo jer Zakon
postoji da bi nametnuo određena pravila.
Odredbe Zakona bi bile besmislene ako bi
se dvije strane ugovorom mogle dogovara-
ti da bude drugačije. Izuzeci od osnovnih
pravila su propisani samim Zakonom. Ovo
s prethodne liste se, prema tome, smatra
nišavnim, iako su dvije strane možda stvarno
bile saglasne da postignu drugačiji dogovor.
Zakon polazi od pretpostavke da je povjerilac
možda bio u podređenom položaju u prego-
vorima.
Zatezna kamata nije nikakva novina: povjerioci
su pravo na zateznu kamatu imali i prije, u
skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima i
Zakonom o visini stope zatezne kamate.
Zatezna kamata u FBiH se obračunava po stopi
do 12% na godišnjem nivou, a u RS po stopi od
0,05% dnevno za svaki dan zakašnjenja.
6. Likvidnost
Pored rokova za izmirenje novčanih
obaveza, Zakon o finansijskom poslovanju
FBiH se bavi još nekim važnim pitanjima. To
je sljedeća bitna razlika u odnosu na Zakon
o rokovima izmirenja novčanih obaveza
RS, koji se, osim rokovima, ne bavi drugim
temama.
Jedno od tih dodatnih oblasti kojima
se bavi Zakon FBiH je likvidnost, još jedno
veoma važno pitanje za “zdravlje” naših
subjekata. Cilj Zakona je da nametne pravila
kojima bi se stvorili uslovi za poboljšanje
likvidnosti. Rokovi plaćanja su jedna stvar
77
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
koja tome može pomoći, a pravila iz čl. 17.
i 18. Zakona su dodatak. Važno je da se
ova pravila odnose samo na lica koja imaju
status poduzetnika (u smislu ovog Zakona).
Tim pravilima se ovim subjektima pokušava
nametnuti određena disciplina u postupa-
nju. Objektivno, još je rano o uspješnosti tog
nastojanja.
Inače, u smislu ovog Zakona, smatra se
da je poduzetnik nelikvidan ako u određe-
nom periodu nije u stanju izvršiti sve nov-
čane obaveze koje dospijevaju u tom istom
periodu. Pošto je to načelna definicija, pobli-
že je određena u članu 17. stav 2. Zakona. Tu
se preciznije propisuje da je neki poduzetnik
nelikvidan ako:
• kasni više od šezdeset (60) dana s
izvršenjem jedne ili više kratkoročnih
novčanih obaveza čiji iznos prelazi 20%
od iznosa njegovih kratkoročnih obaveza
objavljenih u godišnjem finansijskom
izvještaju za proteklu finansijsku godinu,
• ako kasni više od trideset (30) dana s
isplatom plaće u ugovorenoj visini, kao i
s plaćanjem pripadajućih poreza i dopri-
nosa koje je dužan obračunati i uplatiti
zajedno s plaćom.
Ove odredbe mogu biti veoma opasne za
privredna društva i samostalne poduzetnike
u FBiH. Da budemo konkretniji, one znače
da se ovi subjekti smatraju nelikvidnim ako
npr. duguju jednu ugovorenu plaću svojim
zaposlenicima više od trideset dana. Dakle,
ovdje se ne radi nužno o situaciji u kojoj
poslodavac duguje veći broj plaća. Dovoljno
je da se duže od trideset dana duguje jedna
ugovorena plaća zaposleniku (ili zaposlenici-
ma) i taj poslodavac se smatra nelikvidnim.
Takav status sa sobom nosi razna ograničenja
koja ćemo ubrzo spomenuti.
Isto je i kada lice koje ima status po-
duzetnika ne uplati blagovremeno porez na
dohodak i/ili doprinose po osnovu plaće, i
to bez obzira na to što je zaposleniku ispla-
tio krajnji neto iznos. To je prekršaj već po
propisima o porezu na dohodak i doprino-
sima jer je njihova uplata obavezna odmah
s isplatom plaće zaposleniku. Ako to nije
učinjeno, poslodavac se još dodatno smatra i
nelikvidnim.
Tu je i “klasična nelikvidnost” koja
podrazumijeva da poduzetnik treba pore-
diti stanje dospjelih kratkoročnih novčanih
obaveza s ukupnim iznosom kratkoročnih
obaveza koje su iskazane u finansijskim
izvještajima za prethodni period. Primje-
ra radi, u ovom trenutku se poredi stanje
dospjelih kratkoročnih novčanih obaveza
78
s ukupnim kratkoročnim obavezama koje
su iskazane u finansijskim izvještajima za
2017. godinu. Ako dospjele kratkoročne
novčane obaveze danas prelaze 20% od
ukupnog iznosa kratkoročnih obaveza iz
finansijskih izvještaja za 2017. godinu,
poduzetnik se smatra nelikvidnim. Napo-
minjemo da poduzetnik ovu analizu mora
praviti kontinuirano jer se stanje može
mijenjati iz dana u dan.
Zakon o finansijskom poslovanju je
propisao da poduzetnik u roku od šezdeset
dana od nastanka nelikvidnosti mora podu-
zeti mjere finansijskog restrukturiranja
s ciljem uspostave stanja likvidnosti. Nije
obavezan na uspjeh tih mjera, ali postoji nov-
čana sankcija ako po tom pitanju nije ništa
poduzeo.
Osim toga, Zakon poduzetniku u sta-
nju nelikvidnosti ograničava aktivnosti s
novcem koje smije obavljati. Budući da se
radi o ograničenjima koja mogu snažno pogo-
diti poduzetnika i njegovog vlasnika, on će
sam od sebe nastojati da što prije prevaziđe
nelikvidnost.
Koja su to ograničenja? Propisana su u
članu 18. Zakona i cilj je da se poduzetniku
u stanju nelikvidnosti dopuste samo pla-
ćanja koja su nužna za redovno poslovanje
i izlazak iz stanja nelikvidnosti. Naravno,
bilo bi besmisleno potpuno zabraniti sva
plaćanja jer bi to bila smrtna presuda za
poduzetnika. Jedina šansa da izađe iz stanja
nelikvidnosti je da se bavi svojom djelatno-
šću. Shodno tome, dopuštena su mu samo
plaćanja koja su nužna za obavljanje djelat-
nosti:
• nabavka roba i usluga potrebnih za re-
dovno poslovanje (npr. nabavka robe za
daljnju trgovinu, materijala i sirovina za
proizvodnju, usluga koje su neophodne
za obavljanje djelatnosti i sl.),
• operativni troškovi poslovanja (npr.
električna energija, voda i sl.),
• plaće radnika,
• PDV, akcize, doprinosi za socijalno
osiguranje i drugi porezi koje poduzet-
nik mora plaćati u skladu sa posebnim
propisima,
• troškovi postupaka pred javnopravnim
organima,
• troškovi izrade dokumentacije za po-
kretanje i provođenje postupka finansij-
ske konsolidacije i programa restruktu-
riranja,
• izuzetno i neka druga plaćanja na osno-
vu kojih se poduzetniku omogućava da
postane likvidan, a koja su u skladu sa
pravilima finansijske struke.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

U uslovima nelikvidnosti je zabranjeno
sve ostalo što se ne uklapa u ovu listu, tj. sve
što nije neophodno za poslovanje i vraćanje u
stanje likvidnosti. U članu 18. stav 3. zakona
FBiH se izričito naglašava da poduzetnik u
stanju nelikvidnosti ne smije raditi ništa što
bi za posljedicu imalo oštećenje povjerilaca
ili njihovo dovođenje u neravnopravan polo-
žaj. Ova odredba je generalnog karaktera, ali
je poruka jasna. Svrha ovih dijelova Zakona
je da povjerioci budu prioritet, a tek onda
da poduzetnici i vlasnici tih subjekata mogu
razmišljati o drugim plaćanjima (koja se nji-
ma više sviđaju). Dok su nelikvidni, ne smiju
razmišljati ni o čemu drugom osim o namiri-
vanju povjerilaca i izlasku iz nelikvidnosti.
U članu 18. stav 4. je navedeno i neko-
liko primjera nedozvoljenih plaćanja podu-
zetnika u stanju nelikvidnosti. To su davanje
pozajmica, preusmjeravanje novčanih i fi-
nansijskih tokova na druga lica te prenošenje
prava na treća lica (npr. raznim posebnim
aranžmanima, kao što su cesije i sl.), isplaći-
vanje dobiti ili akontacija dobiti vlasnicima,
nabavke putničkih automobila i rezervnih di-
jelova za ta vozila, izdaci za poslovne zabave i
smještaj, kao i svi izdaci za reprezentaciju.
Jasne su namjere ovih odredbi Zakona.
U fokusu je povjerilac. Usput se i poduzetnici
nastoje vratiti u stanje likvidnosti, ali Zakon
(ruku na srce) više razmišlja o povjeriocima
nego što brine o “zdravlju” dužnika. Ipak, ni
dužnici nisu nevažni jer se njihovo “zdrav-
lje” direktno odražava na tržište u cjelini.
Namjera je svakako dobra, no teško je, kao
i za druge dijelove Zakona, tvrditi kakve je
to stvarne efekte proizvelo u ovih nepunih
godinu i po primjene. Sigurno je samo da su
se računovođe u firmama zabrinule više od
vlasnika, ali i da će inspektori prije ili kasnije
početi kažnjavati one koji ove odredbe nisu
poštovali. Pravo pitanje je kako donosioci
odluka u subjektima gledaju na sve ovo i je li
ih ovo makar malo trznulo.
Pomalo čudno djeluje da je, više od
prethodnih odredbi, na terenu veću “frku”
izazvala odredba po kojoj poduzetnici u
stanju nelikvidnosti prilikom vršenja obra-
čunskih plaćanja (kompenzacije, asignacije,
preuzimanja duga, cesije i sl.) moraju obave-
ze koje su izmirene na taj način evidentirati
putem bankovnih računa, i to najmanje
jednom mjesečno, odnosno do kraja mjeseca
u kojem su izvršena obračunska plaćanja.
Ovo je odredba koja bi trebala biti u službi
svega prethodno navedenog, ali je ispalo da
je to postala veća briga nego sve drugo o
održavanju likvidnosti. Pretpostavka je da će
se i to vremenom promijeniti s promjenom
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Privredna društva i samostalni poduzetnici u
FBiH koji su u stanju nelikvidnosti mogu vršiti
samo ona plaćanja koja su nužna za redovno
poslovanje i koja su propisana Zakonom.
Pored toga, takva privredna društva i
samostalni poduzetnici moraju u roku od 60
dana od nastanka nelikvidnosti poduzeti mjere
finansijskog restrukturiranja s ciljem uspostave
stanja likvidnosti.
generalne svijesti. Kao što je napisano ranije,
višegodišnje navike nije lako promijeniti.
7. Adekvatnost kapitala
Adekvatnost kapitala je još jedna tema
kojom se bavi Zakon o finansijskom poslova-
nju FBiH. I ovo odnosi samo na poduzetni-
ke, a iz razumljivih razloga prvenstveno na
privredna društva. Uprava takvog subjekta,
prema članu 8. stav 1. Zakona, mora podu-
zimati mjere koje su potrebne da bi društvo
raspolagalo sa dovoljno dugoročnih izvora
finansiranja, a s obzirom na obim i vrstu
poslovne djelatnosti. Ponovo je to jedna teo-
retska odredba koja daje okvir za ponašanje.
U nastavku se, ipak, daju malo konkretnije
smjernice pa tako uprava društva mora re-
dovno pratiti stanje adekvatnosti kapitala te,
ako stanje nije zadovoljavajuće, poduzimati
odgovarajuće mjere.
Smatra se da društvo nema adekvatan
kapital ako mu je na dan sastavljanja finan-
sijskih izvještaja gubitak tekuće godine zajed-
no sa prenesenim gubicima iz ranijih perioda
dostigao polovinu iznosa osnovnog kapitala.
Drugim riječima, s jedne strane je rezul-
tat godine za koju sastavljamo finansijski
izvještaj koji potom sabiramo s akumulira-
nim rezultatom iz ranijih godina. Iznos koji
dobijemo treba uporediti s našim osnovnim
kapitalom koji je upisan u sudu. On mora biti
ispod 50% iznosa osnovnog kapitala da bi se
stanje kapitala smatralo adekvatnim. Ako
je iznos gubitaka premašio 50% osnovnog
kapitala društva, uprava mora postupi-
ti na način propisan u članu 9. Zakona.
Nepoduzimanje tih koraka povlači novčane
kazne za odgovorno lice i članove nadzornog
odbora.
Obavezno postupanje su zapravo sljede-
će mjere:
• uprava društva je u roku od osam dana
od utvrđivanja stanja neadekvatnosti
79
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
kapitala dužna analizirati uzroke takvog
stanja i predložiti mjere koje su po-
trebne za njegovo prevazilaženje, te ih
dostaviti nadzornom odboru koji o tome
mora dati mišljenje u roku od osam dana
od dana prijema,
• uprava nakon toga mora početi poduzi-
mati mjere koje su u njenoj nadležnosti
i koje je prethodno predložila, a za koje
je dobila saglasnost nadzornog odbora
(npr. pronalaženje adekvatnih izvora
finansiranja),
• uprava mora sazvati skupštinu i predlo-
žiti provođenje mjera koje su potrebne
za ostvarivanje adekvatnosti kapitala, a
koje su u njenoj nadležnosti (npr. pove-
ćanje osnovnog kapitala i/ili pokrivanje
nepokrivenih gubitaka).
Sve ovo je uprava dužna provesti u roku
od devedeset (90) dana.
Realno, ovdje ima mnogo upitnika jer
je sve prilično široko određeno, ali je barem
namjera jasna. Poput odredbi o likvidnosti, i
ovdje se nastoji poboljšati “zdravlje” subje-
kata koji su učesnici na tržištu. Odredbe
nisu konkretne i u velikoj mjeri zavise od
okolnosti nekog društva. U ovom trenutku je
sigurno samo da će biti problema u nadzoru
obveznika.
Smatra se da društvo nema adekvatan kapital
ako mu je gubitak tekuće godine zajedno sa
prenesenim gubicima iz ranijih perioda dostigao
polovinu iznosa osnovnog kapitala.
Uprava i nadzorni odbor moraju analizirati
uzroke takvog stanja i predložiti mjere koje su
potrebne za njegovo prevazilaženje, a konačna
odluka je na skupštini društva.
Završna riječ
Postojanje ovakvih zakona je dobra
stvar. Ne treba ni napominjati koliki su pro-
blemi našim subjektima likvidnost i naplata
potraživanja, i to već predugo. Toliko dugo
da je to postalo skoro pa normalna stvar.
Svi to uzimaju kao početnu postavku koja se
www.revicon.info
80
podrazumijeva. Tako je u čitavoj BiH. Ovakav
propis bi, barem teoretski, trebao pomoći u
poboljšavanju stanja. Slučajno ili ne, neke
rane statistike za 2017. godinu, a nakon
usvajanja Zakona o finansijskom poslovanju
u FBiH, ukazuju na to da je tokom te godi-
ne smanjen ukupni obim dugovanja unutar
entiteta. Ako to makar djelimično pripišemo
postojanju ovog Zakona, onda bismo mogli
reći da on počinje donositi pozitivne efekte.
Ipak, rano je davati pravu ocjenu Zako-
na. Na prvi pogled djeluje da su ciljevi dobri i
da bi, uprkos određenim praktičnim proble-
mima, trebao donijeti korist za unutrašnje
tržište. Ovaj Zakon nudi formalni okvir za
neko “normalno” ponašanje u poslovnom
svijetu, ili barem za određeno poboljšanje
trenutne situacije. Doduše, realnost je bila
takva da bi skoro bilo šta pomoglo u pobolj-
šavanju zatečenog stanja koje je bilo veoma,
veoma loše.
Istovremeno, ne treba očekivati čuda.
Možda u nekom dugoročnijem periodu. Sada
je još uvijek rano jer je Zakon još svjež. Pret-
postavka je da će on u nekoj mjeri pomoći
“čišćenju” tržišta i jačanju položaja povjerila-
ca, ali je isto tako objektivno ako kažemo da
će uvijek postojati problemi jer će subjekti
uvijek nastojati pronaći načine da diktiraju
uslove onima koji imaju slabiju pregovarač-
ku moć ili su jednostavno u podređenom
položaju.
Veliku ulogu u svemu će imati nadzor
nad primjenom ovog Zakona. Loše bi bilo
ako bi novčane kazne iz Zakona postale
bitnije od svrhe samog propisa. Zaista bi bila
katastrofa ako bi se više pažnje posvećivalo
tome da nadležni organi naplate “svoje”, a
da se povjerilac i dalje pati s naplaćivanjem
potraživanja. Ako je prioritet da dužnik plati
zakonsku novčanu kaznu, to će još više ote-
žati plaćanje njegovih obaveza povjeriocu.
Generalno, povjerioci su u velikoj mjeri
prepušteni sami sebi. Zakon im je dao odre-
đena prava koja, samim tim, ne bi trebalo
biti teško dokazati, ali na njima je da poduzi-
maju korake ka njihovom ostvarivanju.
Jedno je sigurno: broj tužbi prema
onima koji ne plaćaju će se povećati. Neki
se, međutim, neće usuditi da poduzmu takav
korak jer im je kupac previše bitan. Veliki su
veliki, a mali su ipak mali. Pravo pitanje je
hoće li ovaj Zakon pomoći malim subjektima.
Teško, ali hajde da vidimo.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

Modeli za predviđanje
stečaja
ȫȫAmra Salihović

U BiH se trenutno vodi više od 5.000 stečajnih i likvidacionih

postupaka. Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH potražuje
od firmi u stečaju 188,7 miliona KM, od čega je do sada uspjela
naplatiti samo četiri miliona KM, odnosno tek 2%. Ogromni iznosi
duga su evidentirani i prema poreznim upravama za direktne poreze.
Kao primjer se može navesti slovenački trgovački lanac “Tuš-trade”,
koji je prije nekoliko godina naprasno zatvorio markete u BiH i koji
je domaćim dobavljačima ostao dužan milione KM, dok njegova
dugovanja prema UIO iznose 3,7 miliona KM.
Praćenje određenih pokazatelja koji mogu pomoći u predviđanju
stečaja može biti od posebne koristi “državi” kojoj bi različiti modeli
predviđanja stečaja mogli biti izvrstan alat koji bi pomogao u
minimiziranju posljedica koje stečaj ima na privredu uopšte. U ovom
kontekstu posebnu ulogu bi mogla imati FIA (Finansijsko informatička
agencija), kojoj će novim Zakonom o stečaju biti dodijeljeno posebno
mjesto i uloga u ovim aktivnostima.
Cilj ovog teksta jeste istaknuti naučni pristup predviđanju stečaja, kao
pravnog mehanizma kojim se iz tržišta isključuju nedovoljno efikasni
poslovni subjekti. Dat će se prikaz dva modela koji se mogu koristiti
za predviđanje stečaja.
82 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Uvod
Tržišni način privređivanja karakterizira postoja-
nje niz poslovnih rizika sa kojima su suočeni poslovni
subjekti pri obavljanju privredne djelatnosti. Prestanak
poslovanja jednog poslovnog subjekta često za sobom
povlači niz multiplikativnih učinaka, budući da je imao
razvijenu mrežu poslovnih odnosa sa mnoštvom drugih
poslovnih subjekata koji su zainteresirani za njego-
vo poslovanje. Stoga je u interesu svakog poslovnog
subjekta procjenjivati vjerovatnoću stečaja poslovnih
partnera u cilju odgovarajućeg upravljanja poslovnim
rizicima. U tom smislu na raspolaganju im stoji niz ra-
zličitih alata među kojima značajno mjesto zauzimaju
finansijski pokazatelji.
Praćenje određenih pokazatelja koji mogu pomo-
ći u predviđanju stečaja može biti od posebne koristi
“državi”, kojoj bi različiti modeli predviđanja stečaja
mogli biti izvrstan alat koji bi pomogao u minimizi-
ranju posljedica koje stečaj ima na privredu. U ovom
kontekstu posebnu ulogu bi mogla imati FIA (Finansij-
sko informatička agencija) kojoj se i novim Zakonom
o stečaju (koji bi se uskoro trebao donijeti) dodjeljuju
posebno mjesto i uloga u ovim aktivnostima.
Predviđanju stečaja u početku se pristupalo
razmatranjem pojedinačnih finansijskih pokazatelja
i njihovom usporedbom sa određenim referentnim
vrijednostima, temeljem čega su izvođeni određeni
zaključci. Međutim, istraživanja su pokazala da su se
poslovni subjekti “izvještili” tako da, svjesni koje su
to očekivane vrijednosti pojedinih pokazatelja, jedno-
stavno lažiraju finansijske izvještaje da bi to postigli.
Implementacijom statističkih i matematičkih metoda
u svrhu predviđanja stečaja otišlo se korak dalje, te su
razvijeni modeli za predviđanje stečaja kod kojih su
središnje mjesto, također, zauzimali finansijski pokaza-
telji, a bitan napredak učinjen je u smislu određivanja
važnosti pojedinog pokazatelja, te preciznosti korište-
nog modela.
Modeli za predviđanje stečaja su izvedeni na
temelju podataka iz finansijskih izvještaja stvarnih po-
slovnih subjekata. Kao i svaki model tako i modeli koje
ćemo ukratko prezentirati u ovom radu imaju odre-
đena ograničenja. Treba imati u vidu obilježje svakog
modela i zemlju u kojoj je razvijen, s obzirom na to da
među zemljama postoje razlike u društveno-ekonom-
skim i institucionalnim uvjetima poslovanja.
Na temelju navedenih napomena, uočljiva je
potreba da se prije unosa podataka u model i prije
izračuna indeksa detaljno provjeri vjerodostojnost
finansijskih izvještaja, obrati pažnja na životni vijek
subjekta, detaljno analizira tendencija kretanja kapi-
tala kroz prethodni period, te obrati pažnja na moguć-
nost nepredvidivog događaja koji može imati nesagle-
dive posljedice (stečaj ili bankrot), bez obzira na to što
pojedini indeks može biti visok.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Prije unosa podataka u model i izračuna
indeksa, potrebno je detaljno provjeriti
vjerodostojnost finansijskih izvještaja,
obratiti pažnju na životni vijek subjekta,
detaljno analizirati tendenciju kretanja
kapitala kroz prethodni period, te obratiti
pažnju na mogućnost nepredvidivog
događaja koji može imati nesagledive
posljedice (stečaj ili bankrot), bez obzira
na to što pojedini indeks može biti visok.
Ograničenja modela
Prilikom izračuna pondera koji se koriste u
pojedinim modelima važno je obratiti pažnju na
sljedeće činjenice:
– Netačne ili lažirane finansijske informacije
iz finansijskih izvještaja uticat će na to da
krajnji rezultat, dobijen upotrebom bilo kog
modela, ne bude relevantan i vjerodostojan,
tj. neće pokazati pravu situaciju u kojoj se
nalazi preduzeće (primjer: kompanija Enron
i najnoviji primjer koncerna Agrokor).
– Modeli nisu izgrađeni za finansijske kompa-
nije, uključujući banke, osiguravajuća druš-
tva, brokerske kuće, investicione kompanije,
investicione fondove itd.
– Dizajnirani su sa ciljem da predvide stečaj u
kraćem periodu (roku dvogodišnjeg perio-
da). Modeli se, doduše, mogu koristiti i za
predviđanje stečaja za period duže od dvije
godine, ali se na duži period smanjuje tačno-
sti projekcije.
– Važno je obratiti pažnju na ograničenu
primjenu npr. Altmanovog Z-score modela
u izračunu indeksa za nove kompanije koje
još uvijek nemaju zaradu, ili je njihov profit
neznatan. Takve kompanije bi, bez obzira na
finansijsku snagu poslovanja, ostvarile nizak
Z-score indeks.
– Važan segment u izračunu Z-score indeksa
je i tržišna vrijednost kapitala preduzeća.
Prema tome, u periodu tržišne ekspanzije,
tj. kada je tržište akcija na visokom nivou,
rezultat Z-score indeksa će biti znatno viši
u odnosu na tržišni pad vrijednosti dionica,
izazvanih raznim tržišnim šokovima.
Nijedan model nema 100% uspjeh, uvijek
postoji mogućnost nepredvidivog događaja koji
će preduzeće koštati stečaja ili bankrota, čak iako
ima dobar kreditni rejting.
83
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Pregled najznačajnih modela
Rastući broj statističkih i matematičkih metoda i
atraktivnost problematike predviđanja stečaja naveo
je brojne naučnike da istražuju navedeno područje,
što je rezultiralo razvojem niz modela. Među njima su
se, kao najviše citirani i/ili u praksi najviše korišteni,
istakli modeli koji su nastali kao rezultat istraživanja
sljedećih autora:
– Williama H. Beawera,
– Edwarda I. Altmana,
– Edwarda B. Deakina,
– Jamesa A. Ohlsona,
– Roberta O. Edmistera,
– Christine V. Zavgren i
– Petera Kraliceka.
U nastavku će biti izdvojena dva modela: Altma-
nov Z-score model i Kralicekov model.
Altmanov Z-score model
Zasigurno najznačajniji doprinos razvoju modela
za predviđanje stečaja dao je Edward I. Altman, koji je
1968. godine objavio rezultate prvog multivarijantnog
istraživanja odnosa između finansijskih pokazatelja i
vjerojatnoće stečaja. Za razliku od Beawerovog jedno-
varijantnog modela, koji je istakao važnost pojedinih
pokazatelja za predviđanje stečaja, Altman je smatrao
da “upotreba samo jednog pokazatelja za predviđanje
stečaja može dovesti do krive interpretacije, ukoliko
je isti ‘uštiman’ ili izjednačen sa nekim drugim poka-
zateljima koji pokazuju drugačije vjerojatnoće stečaja”
(Tearney, Vitezić, 1996, 171).
Empirijsko istraživanje provedeno je na uzor-
ku od 66 proizvodnih poslovnih subjekata čijim se
vrijednosnim papirima javno trgovalo. Uzorak je
bio podijeljen na dvije jednake grupe. Prva grupa
je obuhvaćala proizvodne poslovne subjekte koji
su pokrenuli stečajni postupak od 1946. do 1965.
godine. Veličina aktive ove grupe poslovnih subjeka-
ta varirala je od 700 hiljada do 25,9 miliona dolara
sa prosjekom od 6,4 milijuna. Druga grupa obuhva-
ćala je finansijski stabilne poslovne subjekte iz iste
djelatnosti i približno iste veličine aktive. Prikuplje-
ni finansijski izvještaji za poslovne subjekte iz obje
grupe odnosili su se na isto izvještajno razdoblje. Na
osnovu prikupljenih finansijskih informacija izraču-
nata su 22 finansijska pokazatelja, te su provedbom
metode statističke analize pod nazivom multivari-
jantna diskriminantna analiza utvrđeni ponderi za
svakog od njih. S obzirom na to da varira važnost
među pokazateljima, izdvojeno je pet pokazatelja
koji najbolje diskriminiraju finansijski zdrave od po-
slovnih subjekata suočenih sa pokretanjem stečajnog
postupka.
Na ovaj način je razvijen model za predviđanje
stečaja, poznat pod nazivom Z-score, koji se prikazuje
sljedećom jednačinom:
84
Z = 1,2 X1 + 1,4 X2 + 3,3 X3 + 0,6 X4 + 1,0 X5
gdje je:
Brojnik Nazivnik
X1 Radni kapital (tekuća sredstva - tekuće Ukupna imovina
obaveze)
X2 Zadržana dobit Ukupna imovina
X3 Dobit prije kamate i poreza Ukupna imovina
X4 Tržišna vrijednost glavnice Ukupne obaveze
X5 Ukupni prihodi Ukupna imovina
Statističkom analizom prethodno izvedenog
modela Altman je utvrdio kritične vrijednosti diskrimi-
nantne funkcije koje su prikazane na slici 1.
Slika 1: Kritične vrijednosti Z-score sa pripadajućom ocjenom
finansijske stabilnosti
Izvor: Zenzerović, R. (2005). “Analitički postupci pri ocjeni vremenske
neograničenosti poslovanja”, str. 43.
Prema modelu, preduzeća se mogu svrstati u tri
zone. Preduzeća čiji je Z-score veći od 2,99 mogu se
smatrati zdravim i stabilnim, dok su ona preduzeća
kod kojih je Z-score pokazatelj manji od 1,81 insolven-
tna, odnosno pred pokretanjem stečajnog postupka.
Sivo područje obuhvata sva preduzeća kod kojih se
Z-score kreće između 1,81 i 2,99 i ona, kao takva,
imaju mogućnost “ozdravljenja” (Nandi i Choudhary,
2011, str. 35).
Osnovni nedostatak navedenog originalnog mode-
la ogledao se u tome što nije bio primjenjiv na predu-
zeća čijim se vrijednosnim papirima (dionicama) ne
trguje na berzi (Vlaović et. al., 2014, str. 196). Među-
tim, Altman je u kasnijim studijama i istraživanjima
izvršio dvije korekcije modela.
Kako bi otklonio navedeni nedostatak original-
nog modela, Altman je 1983. godine postavio novi
Z’-score model. Osnovna razlika u odnosu na prvobit-
ni model bila je u indikatoru X4, kod kojeg je tržišna
vrijednost zamijenjena knjigovodstvenom vrijednošću
preduzeća. S obzirom na to da se radi o modifikova-
nom modelu, postojala je potreba dodjeljivanja novih
pondera svim indikatorima, na sljedeći način (Al-
tman, 1983. str. 122):
Z’ = 0,717 X1 + 0,847 X2 + 3,107 X3 + 0,42 X4 + 0,998 X5
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

Granične vrijednosti za ocjenu modifikovanog Al-
tmanovog Z´-score modela se razlikuju od originalnog
modela, pa je donja granična vrijednost za finansijski
uspješna preduzeća 2,90. Preduzeća koja posluju u si-
voj zoni imaju Z´-score od 2,90 do 1,23, dok preduzeća
koja nemaju kreditne performanse imaju Z´score manji
od 1,23 (Vlaović et. al., 2014, str. 196).
Dalje, i pored uočavanja osnovnih nedostataka
početnog originalnog Z-score modela i formulisanja
modifikovane verzije modela namijenjene predu-
zećima čijim se dionicama ne trguje na berzi, taj
model se nije mogao primjenjivati i na neproizvodna
preduzeća, pa je Altman izvršio još jedno revidiranje
modela kako bi smanjio uticaj grane djelatnosti kojoj
pripadaju preduzeća čije se finansijsko stanje nastoji
predvidjeti.
Shodno navedenom, druga izmjena je rezultat
nastojanja da se model prilagodi predviđanju steča-
ja neproizvodnih poslovnih subjekata. Iz modela je
tako isključena varijabla X5, jer se ona bitno razli-
kuje između različitih djelatnosti. Drugi revidiran
model ima sljedeći oblik (Altman, Hartzell i Peck,
1995, str. 3):
Altman je svoj Z-score model modifikovao
i za primjenu na kompanije koje ne
kotiraju na berzi, kao i na kompanije
koje posluju u zemljama čije je tržište u
razvoju.
Sposobnost ovog modela da predvidi
poslovni neuspjeh kompanija je mnogo
puta i praktično potvrđena.
Kralicekov model
Peter Kralicek je među poznatijim neameričkim
istraživačima koji je provodeći multivarijantnu diskri-
minantnu analizu izveo model za predviđanje stečaja.
Koristeći se podacima iz finansijskih izvještaja nje-
mačkih, švicarskih i austrijskih poslovnih subjekata,
Kralicek je izveo sljedeći model:
DF = 1,5 X1 + 0,08 X2 + 10 X3 + 5 X4 + 0,3 X5 + 0,1 X6

Z´´ = 6,56 X1 + 3,26 X2 + 6,72 X3 + 1,05 X4 gdje je:

Brojnik Nazivnik
Dobiveni Z´´-score se tumači na način da finan- X1 Čisti novčani tok Ukupne obaveze
sijski uspješna preduzeća imaju Z´´-score veći od 2,6, X2 Ukupna imovina Ukupne obaveze
preduzeća koja posluju u sivoj zoni imaju Z´´-score u X3 Dobit prije kamate i poreza Ukupna imovina
intervalu od 2,60 od 1,10, dok finansijski neuspješna
X4 Dobit prije kamata i poreza Ukupni prihodi
preduzeća imaju Z´´-score manji od 1,10 (Vlaović et.
X5 Zalihe Ukupni prihodi
al., 2014, str. 196).
X6 Poslovni prihodi Ukupna imovina
Pregled najznačajnijih karakteristika originalnog
modela Z-score i njegovih revidiriranih verzija dat je u
tabeli 1. Kralicekov DF pokazatelj može poprimiti po-
zitivne i negativne vrijednosti, pri čemu negativne
Tabela 1: Altmanovi Z-score modeli vrijednosti ukazuju na insolventnost, a pozitivne na
solventnost poslovnog subjekta. Kritične vrijednosti
Originalni Revidirani Revidirani DF pokazatelja prikazane su u tabeli 2.
Z-score model Z´-score model Z´´-score model
X1 1,20 0,717 6,56 Tabela 2: Vrijednosti DF pokazatelja sa pripadajućom ocjenom
finansijske stabilnosti
X2 1,40 0,847 3,26
X3 3,30 3,107 6,72 Vrijednost DF pokazatelja Finansijska stabilnost
X4 0,60 0,42 1,05 > 3,0 IZVRSNA
X5 0,999 0,998 N/A > 2,2 VRLO DOBRA
Zdrava >2,99 >2,90 >2,60 > 1,5 DOBRA
preduzeća > 1,0 OSREDNJA
Siva zona 1,81-2,99 2,90-1,23 2,60-1,10 > 0,3 LOŠA
Insolventna <1,81 <1,24 <1,10 <= 0,3 POČETAK INSOLVENTNOSTI
preduzeća <= 0,0 UMJERENA INSOLVENTNOST
Procenat 6% 9,1% 9,1% <= -1,0 IZRAZITA INSOLVENTNOST
greške “Tip I”
Procenat 3% 3% 3%
Neka otvorena pitanja kod primjene modela
greške “Tip II”

Finansijski pokazatelji su najčešće korišteni,

Izvor: Sanobar Anjum, S. (2012). “Business bankruptcy prediction ako ne i jedini, instrumenti za predviđanje stečaja.
models: A significant study of the Altman’s Z-score model”, str. 216. Njihova upotreba u statističkim i matematičkim me-

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 85

RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
NOVO !!!
Autori:
Željko Silađi i Elma Tabak
KOMENTAR PRAVILA I POSTUPAKA
ZA IZRADU ZAKONA
I DRUGIH PROPISA FBiH
Željko Silađi
KOMENTAR PRAVILA I POSTUPAKA ZA IZRADU ZAKONA I DRUGIH PROPISA FBiH
Elma Tabak
KOMENT
PRAVILA I POSTUP A R
A
ZA IZRADU ZAKOKNA
I DRUGIH PROPISA A
FBiH
Detaljna objašnjenja i komentari
sadržani u ovoj knjizi obuhvataju pravila
i procedure za izradu pravnih akata.
Sastavni dio knjige su i 110 modela akata
koji olakšavaju praktičnu primjenu,
namijenjenih ne samo institucijama
FBiH, nego i gospodarskim subjektima i
ustanovama.
86
todama analize rezultirala je razvojem niz modela za
predviđanje stečaja o kojima je ranije bilo riječi. Te-
orijski i praktični doprinos modela je neupitan, iako
postoje određena ograničenja u njihovoj primjeni.
Uz ograničenja koja proizlaze iz nedostataka odre-
đene statističke i/ili matematičke metode analize i
pretpostavki kojih se potrebno pridržavati prilikom
njihove provedbe, potrebno je naglasiti da su se u
izvođenju svih modela koristili podaci iz uzorka
poslovnih subjekata.
Mada je teorijski i praktični doprinos
modela za predviđanje stečaja neupitan,
postoje i određena ograničenja u njihovoj
primjeni.
Potreba izvođenja modela za predviđanje
stečaja poslovnih subjekata koji obavljaju
djelatnost u tranzicijskim privredama i
dalje se nameće kao otvoreno područje za
buduća istraživanja.
Nadalje, modeli su izvedeni na temelju podataka
iz 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Otada su se
tržišni i ostali uvjeti poslovanja bitno izmijenili, a po-
javio se i niz “novih” industrija, te je vjerovatno da bi
za primjenu modela u današnjim uvjetima bila potreb-
na njihova odgovarajuća korekcija.
Isto tako, glavnina modela izvedena je korište-
njem podataka poslovnih subjekata koji posluju u
Sjedinjenim Američkim Državama ili u nekim drugim
razvijenim tržišnim privredama gdje su društveno-eko-
nomski, institucionalni i ostali uvjeti poslovanja, ipak,
značajno drugačiji nego što je to slučaj u tranzicijskim
privredama, poput naše. Stoga se, kao otvoreno pod-
ručje za buduća istraživanja, nameće potreba izvođenja
modela za predviđanje stečaja poslovnih subjekata koji
obavljaju djelatnost u tranzicijskim privredama, odno-
sno manje razvijenim privredama.
Uz relevantne finansijske pokazatelje, sve veću
važnost zauzimaju kvalitativni pokazatelji, varijable
povezane sa korporativnim upravljanjem i stanje u
okruženju. Njihovom kombinacijom, kao kvalitativ-
nom nadopunom tradicionalnih modela, moguće je
očekivati daljnja poboljšanja na području predviđa-
nja stečaja. Imajući na umu činjenicu da su poslovni
subjekti, sa aspekta varijabli koje utiču na njihovo
poslovanje kompleksni, pa je kod njih naglašeno
obilježje stohastičnosti, nerealno je očekivati izvođe-
nje optimalnog modela za predviđanje stečaja. Ipak,
dovoljno dobra aproksimacija stvarnosti i odabir
signifikantnih varijabli može rezultirati relativno
pouzdanim modelom koji svoju široku primjenu može
pronaći i u praktičnoj upotrebi.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
Jedna platforma
za sve Reviconove
pretplatnike
Pretplatnici na sva Reviconova izdanja u 2018. dobijaju
člansku karticu koja im omogućava:
• Popust na Reviconove edukacije
• Zasebnu i brzu registraciju na seminarima
• Pristup Reviconovim web servisima

revicon.info/mojakartica

Moja kartica sa pristupnim podacima biće dostavljena svim pretplatnicima

na njihovu poštansku adresu.
Za sve informacije kontaktirajte nas na clanstvo@revicon.info
ili nas nazovite na 033/72 05 84.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE

Osiguranje objekata
u izgradnji
ȫȫmr. Džana Hurko

Građevinska djelatnost jedna je od najopasnijih. Lista potencijalnih opasnosti na

gradilištu je gotovo beskonačna i zato je važno da sva građevinska preduzeća
tretiraju sigurnost kao prioritet, da osiguraju objekte u izgradnji, a i da sami
poduzmu sve neophodne radnje da se ne desi osigurani slučaj. Sve dok objekat ne
predaju naručiocu, izvođači radova se suočavaju sa brojnim opasnostima koje mogu
u trenutku uništiti sav njihov rad i upravo zbog toga je važno da osiguraju objekat u
izgradnji i tako zaštite svoj kapital.

O
siguranje objekata u izgradnji je
važno, jer su to projekti velike vrijed-
nosti, a osiguranje pruža sigurnost i
zaštitu kapitala. Svjedoci smo stalnih nez-
goda na gradilištima kao što su: pad skele,
pad teretnih liftova, rušenje krana, požar na
gradilištu, pad raznih materijala sa visine i
time ugrožavanje i radnika i prolaznika. Neo-
siguran, nedovoljno ili pogrešno osiguran
objekat u izgradnji je rizik koji nijedna
firma ili domaćinstvo ne bi trebalo da
prihvati.
U Bosni i Hercegovini osiguranje obje-
kata u izgradnji nije zakonom obavezujuće.
Zato se nerijetko dešava da i objekti u iz-
gradnji i imovina koja služi za izgradnju nisu
osigurani tako da u slučaju nastanka štete
dolazi do sudskih sporova. Međutim, stra-
ni investitori mnogo više pažnje posvećuju
osiguranju, pa je tako, kada se radi o stranim
investicijama, obavezno osiguranje objekata
u izgradnji. Strani investitori primjenjuju
pravila ugovaranja po FIDIC-u (Fédération
Internationale des Ingénieurs-conseils - Me-
đunarodna federacija nacionalnih udruženja
inženjera konsultanata), gdje je osiguranje
objekata u izgradnji predviđeno u općim
uvjetima ugovaranja. U novije vrijeme i
domaći investitori sve češće primjenjuju ova
pravila.
Kod izgradnje objekta izvođač radova
je dužan da poduzme potrebne mjere za
sigurnost objekta, radova, opreme, uređaja i
postrojenja da bi se otklonile opasnosti i tako
smanjio rizik od nastanka osiguranog slučaja.
Ukoliko dođe do nezgode koja se mogla izbje-
ći, izvođač radova gubi ugled i potencijalne
investitore, a velike štete mogu ga dovesti i
do stečaja.
Značaj osiguranja objekata u izgradnji
Osiguranje je jedan od načina da se
smanje potencijalni finansijski gubici izvođa-
ča radova u slučaju štete, jer izvođač radova
mora izvršiti građevinske radove i investitoru
predati objekat onako kako je ugovoreno.
Ukoliko se objekat u izgradnji nije osigurao
i ukoliko nastane šteta u toku izvođenja
radova, izvođač mora sanirati štetu, odnosno
ponovo izvesti radove.
Investitori traže od izvođača radova da
osiguraju objekat u izgradnji sa ciljem da
osiguraju svoje ulaganje u budući objekat.
Investitor može usloviti plaćanje ugovorenog
iznosa izvođaču primopredajom objekta,
tj. nakon što se uvjeri u kvalitet izgrađenog
objekta. Baš iz tih razloga za izvođača radova
je važno da osigura objekat u izgradnji kod
osiguravajućeg društva kako bi nadoknadio
štetu koja se može dogoditi i da bi se zaštitio
od finansijskog gubitka u slučaju štete na
objektu u izgradnji.
Strani investitori puno pažnje posvećuju
osiguranju svoje investicije tako da odmah

88 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


u tenderskoj dokumentaciji strogo određuju
da izvođač radova mora osigurati objekat u
izgradnji.
Osiguranje objekata u izgradnji neki
zovu i investicijskim osiguranjem, jer prate
investicijsku izgradnju. Ovim osiguranjem
štite se interesi investitora ali i izvođača
radova. Osiguranje se, uglavnom, provodi po
standardnim, odnosno domaćim uvjetima
osiguranja, iako se ponekad koriste među-
narodni uvjeti CAR (Contractors All Risk),
posebno kada se objekat gradi van Bosne i
Hercegovine.
Osiguranje objekata u izgradnji jed-
no je od tri vrste osiguranja koja sklapaju
poslodavci (investitori ili izvođači radova):
osiguranje od nezgode (nesretnog slučaja),
osiguranje od odgovornosti prema trećima
i osiguranje objekata u izgradnji. Svaki po-
slodavac, u ovom slučaju investitor i izvođač
radova, mora znati kako može osiguranjem
zaštititi svoju imovinu i osigurati je pravilno
i potpuno, kako bi mogao ocijeniti opravda-
nost sklapanja određene police osiguranja. U
tome im mogu pomoći i brokeri osiguranja
koji će na tržištu osiguranja za njih pronaći
najpovoljnije osiguranje sa realnom cijenom
osiguranja, jer osiguravajuća društva nude
različite cijene za iste ili slične uvjete osigu-
ranja.
Posebne uzanse o građenju
Osiguranje objekata u izgradnji je pro-
pisano i posebnim uzansama o građenju iz
1978. godine (SFRJ) koje još uvijek važe, jer
nisu stavljene van snage. One predstavljaju
pravni akt koji upućuje učesnike u investici-
onom projektu u dobru praksu za uspješnu
realizaciju projekta. Posebnim uzansama o
građenju uređuju se odnosi između ugovara-
ča - naručioca i izvođača radova u poslovima
izvođenja radova na građevinskim objektima.
Smatra se da su ugovarači pristali na primje-
nu uzansi prilikom građenja objekta ukoliko
ove uzanse ugovorom o izvođenju radova i
opremanju objekta nisu u cjelini ili djelimič-
no isključene.
Prema uzansama o građenju (članovi 95.
i 96.), “Izvođač osigurava radove, materijal i
opremu za ugrađivanje od uobičajenih rizika
do njihove pune vrijednosti. Uobičajeni rizici
iz stava 1. ove uzanse određuju se prema
svim okolnostima konkretnog slučaja koji
su od uticaja, naročito prema vrsti rado-
va, mjestu na kome se izvode radovi, vrsti i
svojstvima materijala i opreme koji se ugra-
đuju. Premiju osiguranja plaća izvođač. Ako
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
izvođač propusti da izvrši osiguranje, naruči-
lac može i sam, na račun izvođača, osigurati
izvedene radove, materijal i opremu koje je
on nabavio i predao izvođaču. Do primopre-
daje izvedenih radova, rizik slučajne propasti
i oštećenja radova, materijala i opreme snosi
izvođač. Poslije primopredaje objekta, odno-
sno izvedenih radova, rizik slučajne propasti
i oštećenja snosi naručilac”.
Izvođač radova je dužan da poduzme potrebne
mjere za sigurnost objekta, radova, opreme,
uređaja i postrojenja da bi se otklonile opasnosti
i tako smanjio rizik od nastanka osiguranog
slučaja.
Ukoliko dođe do nezgode koja se mogla izbjeći,
izvođač radova gubi ugled i potencijalne
investitore, a velike štete ga mogu dovesti i do
stečaja.
Osiguranje objekata u izgradnji
po FIDIC-u
Uslovi ugovaranja u građevinarstvu
propisani su FIDIC-ovim pravilima struke
(Međunarodna federacija nacionalnih udru-
ženja inženjera konsultanata), a ugovarači su
poslodavac (investitor) i izvođač radova.
FIDIC je osnovan 1913. godine. Sjedište
sekretarijata FIDIC-a je u Genevi, Švicarska.
FIDIC predstavlja profesiju savjetodavnih
inženjera, a njegovi članovi su nacionalna
udruženja inženjera konsultanata. Danas
broji 94 članice, a 2005. godine članstvu je
pristupila i Bosna i Hercegovina.
FIDIC-ove uslove ugovaranja primje-
njuju i svjetske finansijske institucije kao
što su IBRD - Svjetska banka za obnovu i
razvoj, EBRD - Evropska banka za obnovu i
razvoj, EIB - Evropska investiciona banka,
EAR - Evropska agencija za rekonstrukciju. I
u BiH se na izgradnji velikog dijela objekata
primjenjuje FIDIC i njegova pravila, jer su za
izgradnju putne infrastrukture u BiH potreb-
na ogromna sredstva koja se obezbjeđuju iz
kredita međunarodnih finansijskih institucija
koje zahtijevaju primjenu FIDIC-a. Neki od
objekata koji su finansirani iz kredita me-
đunarodnih finansijskih institucija i gdje su
primjenjivana opća pravila iz FIDIC-a su:
izgradnja tunela Vijenac, izgradnja Sarajev-
ske obilaznice i izgradnja XII transferzale -
Stupske Petlje.
89
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
Prema FIDIC-u postoje opći i posebni
uslovi ugovora. Opći uslovi ugovora moraju
se koristiti iz FIDIC-a, odnosno tekst općih
uslova se ne može mijenjati. Osiguranje (In-
surance) spada u opće uslove ugovaranja pod
tačkom 18.
Do primopredaje izvedenih radova, rizik slučajne
propasti i oštećenja radova, materijala i opreme
snosi izvođač.
Poslije primopredaje objekta, odnosno izvedenih
radova, rizik slučajne propasti i oštećenja snosi
naručilac.
Opći uslovi ugovaranja po FIDIC-u:
1. Opće odredbe (General Provisions)
2. Naručilac (The Employer)
3. Inženjer (The Engineer)
4. Izvođač (The Contractor)
5. Nominovani podizvođači (Nominated
Subcontractors)
6. Osoblje i radna snaga (Staff and Labour)
7. Oprema, materijal i izrada (Plant, Mate-
rials and Workmanship)
8. Početak, kašnjenje i obustava (Commen-
cement, Delays and Suspension)
9. Testovi po završetku (Tests on Completi-
on)
10. Naručiočevo preuzimanje (Employer’s
Taking Over)
11. Odgovornost za nedostatke (Defects
Liability)
12. Mjerenje i vrednovanje (Measurement
and Evaluation)
13. Izmjene i prilagođavanja (Variations and
Adjustments)
14. Ugovorna cijena i plaćanje (Contract
Price and Payment)
15. Naručiočev raskid (Termination by Em-
ployer)
16. Izvođačeva suspenzija i raskid (Suspen-
sion and Termination by Contractor)
17. Rizik i odgovornost (Risk and Responsi-
bility)
18. Osiguranje (Insurance)
19. Viša sila (Force majeure)
20. Odštetni zahtjevi, sporovi i arbitraža
(Claims, Disputes and Arbitration)
Rizik kod objekata u izgradnji
Izvođači radova u javnim nadmetanjima
- tenderima nastoje da postignu što nižu cije-
90
nu i što kraći rok izgradnje kako bi pobijedili
na tenderu i dobili posao. Kvalitet materijala,
radne snage i metode izgradnje utiču na izlo-
ženost osiguravača riziku i određuju njegov
finansijski uspjeh ili neuspjeh. Jedan od
najvažnijih koraka ka smanjenju rizika jeste
temeljna procjena svih rizika koji se nalaze
na gradilištu.
Kod izgradnje objekta izvođač radova
je dužan da preduzima mjere za sigurnost
objekta, radova, opreme, uređaja i postroje-
nja, kao i bezbjednost radnika, prolaznika,
saobraćaja i susjednih objekata, posebno
mjere za zaštitu životne i radne sredine.
Prilikom zaključivanja ugovora o osigu-
ranju utvrđuju se svi elementi rizika. Iako
u imovinsko osiguranje spadaju i završeni
(gotovi) objekti i oni u izgradnji, mnogo veća
izloženost riziku je kod objekata u izgradnji
nego kod završenih objekata. Na primjer, au-
toput koji je u izgradnji mnogo više je izložen
uticaju kiše (razna iskopavanja) nego završen
autoput. Šteta na gotovom autoputu može se
očekivati samo u slučaju katastrofe.
Osigurati se može protiv jednog a i pro-
tiv više rizika. Pokriće rizika koji se osigura-
vaju je široko, a obim tog pokrića zavisi od
osiguravača. Rizici koji se pokrivaju standar-
dnim ugovorom o osiguranju su: oluja, požar,
eksplozije, provale, krađe, demonstracije,
nepredviđene građevinske nezgode, greške
u materijalu, konstrukciji. Mogu se uključiti
i oprema izvođača radova: mašine, aparati,
mehanizacija, kao i pomični objekti koji slu-
že izvođaču kod izgradnje objekta kao što su
zidane ili drvene barake za skladišta, radio-
nice, menze, ali to sve mora biti navedeno,
odnosno dodatno ugovoreno ako nije obu-
hvaćeno u predračunskoj vrijednosti objekta
u izgradnji.
Za sprečavanje rizika od požara, koji su
uvijek problem na gradilištima, izvođač ra-
dova treba da obezbijedi pravilne procedure
za sprečavanje požara i procedure u sluča-
ju požara, odnosno da obezbijedi pravilno
skladištenje i pravilnu upotrebu opasnih
ili zapaljivih materijala. Također, treba da
redovno održava opremu, jer neispravna
oprema može izazvati veliku štetu.
Poplave, klizanje tla, zemljotres nisu
obuhvaćeni ovim osiguranjem i posebno se
ugovaraju. Posljednje poplave koje su zade-
sile BiH u maju 2014. godine ostavile su iza
sebe veliku štetu iz čega je izvučena pouka
da je objekte u izgradnji važno osigurati i
od poplava, posebno objekte niskogradnje u
koje spadaju objekti putne infrastrukture u
izgradnji kao što su objekti izgradnje autoce-
sta, puteva, mostova i sl.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Posebnim ugovaranjem omogućava se i
osiguranje za odgovornost izvođača radova
za štete prouzrokovane trećim licima, kao i
osiguranje za ugovornu odgovornost izvođača
radova u garantnom roku.
Osiguranje objekata u izgradnji može
sklopiti investitor ili izvođač. Najčešće
investitor tu obavezu prevaljuje na izvo-
đača radova, pa je izvođač najčešće ugo-
varač osiguranja dok je investitor korisnik
osiguranja, odnosno investitor je onaj koji
će naplatiti štetu u slučaju da se dogodi
osigurani slučaj. Ukoliko na polici kao osi-
guranik bude naveden izvođač, takva polica
se vinkulira u korist investitora tako da će
novac biti isplaćen investitoru. Ako je polica
izdata u korist investitora ili izdata u korist
izvođača, pa vinkulirana u korist investito-
ra novac može biti isplaćen izvođaču samo
uz pismenu saglasnost investitora. Prema
tome, osiguranje objekata u izgradnji štiti
na prvom mjestu izvođača, pa tek onda in-
vestitora, jer kad objekat ne bi bio osiguran,
izvođač radova bi morao nadoknaditi štetu
investitoru. Sve dok objekat ne predaju
naručiocu, izvođači radova se suočavaju sa
brojnim opasnostima koje mogu u trenutku
uništiti sav njihov rad i upravo zbog toga je
važno da osiguraju objekat u izgradnji i tako
zaštite svoj kapital.
Osiguranje je jedan od načina da se
smanje potencijalni finansijski gubici izvođa-
ča radova u slučaju štete, jer izvođač radova
mora izvršiti građevinske radove i investitoru
predati objekat onako kako je ugovoreno.
Ukoliko se objekat u izgradnji nije osigurao
i ukoliko nastane šteta u toku izvođenja
radova, izvođač mora sanirati štetu, odnosno
ponovo izvesti radove.
Svaki izvođač radova treba odabra-
ti - ugovoriti ona pokrića rizika koja će što
potpunije štititi njegove finansijske intere-
se. U praksi često dolazi do nesporazuma i
nezadovoljstva zbog neodgovarajućih polica
osiguranja, što dovodi i do sudskih sporova.
Izvođač može prije sklapanja ugovora potra-
žiti savjet stručnjaka u osiguranju koji će mu
u tome pomoći.
Ugovori o osiguranju zaključuju se
najčešće tipskim dokumentima - policama
osiguranja koje sadrže sve bitne elemente
osiguranja, a to su vrsta osiguranja, opasno-
sti od kojih se osigurava, način osiguranja,
predmet i suma osiguranja, trajanje osigu-
ranja, način i rokove plaćanja. Osiguranje
se zaključuje nakon dobijanja pravosnažne
dozvole za građenje i sklopljenog ugovo-
ra o izvođenju radova. Da bi se objekat u
izgradnji mogao osigurati, pored navedene
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RAČUNOVODSTVO I FINANSIJE
dozvole i ugovora, potrebno je ispuniti i
sljedeće uslove: da radove izvodi preduzeće
koje je registrovanu za tu vrstu radova, da
isto preduzeće posjeduje kadar odgovaraju-
će kvalifikacije i stručnosti i da je za nadzor
nad izgradnjom imenovan ovlašteni inže-
njer. Bez ovih uslova nije moguće osigurati
objekat u izgradnji.
Osiguranje je jedan od načina da se smanje
potencijalni finansijski gubici izvođača radova
u slučaju štete, jer izvođač radova mora izvršiti
građevinske radove i investitoru predati objekat
onako kako je ugovoreno.
Ukoliko se objekat u izgradnji nije osigurao i
ukoliko nastane šteta u toku izvođenja radova,
izvođač mora sanirati štetu, odnosno ponovo
izvesti radove.
All risks polica osiguranja
Iako se naziva “all risks”, ova polica ne
pokriva sve vrste rizika, jer i ovo osiguranje
uključuje brojna ograničenja. Ova polica
predstavlja širi oblik pokrića rizika od stan-
dardnih polica osiguranja. Kod ovog osigura-
nja sve što policom i uslovima nije isključeno
smatra se da je automatski pokriveno.
Prva “all risks” polica za osiguranje
objekata u izgradnji pojavila se 1929. godi-
ne u Londonu i odnosila se na osiguranje
Konstrukcije mosta (Lambeth Bridge) preko
Temze. U Francuskoj je 1982. godine doni-
jeta odluka da se godinu dana ova polica ne
koristi zbog sporne riječi “all”, a poslije toga
uveden je naziv “all risks osim”. All risks osi-
guranje CAR/EAR osiguranje (Contractors
all risks / Erection all risks) pokriva sve štete
i uzroke osim onih koji se odnose na opća i
posebna isključenja iz osiguranja. Osigurava
se vrijednost investicije iz ugovora o izvođe-
nju radova. Sva isključenja se posebno ugova-
raju. Trajanje osiguranja mora da odgovara
dužini trajanja izvođenja radova, odnosno
dužini izgradnje objekta.
Sve ukazuje na to koliko je značajna
preventiva kojoj treba da se okrenu svi oni
koji grade (i pravna i fizička lica) i koliko je
značajno osigurati objekat u izgradnji. Zato
osiguranje objekata u izgradnji ne treba
shvatati kao trošak već kao potrebu za zaštitu
kapitala.
91
PITAJ REVICON
Reviconov
Savjetodavni servis
za pretplatnike
Oporezivanje dobitaka
u nagradnim igrama
PITANJE: Pravno lice želi da orga-
nizuje nagradnu igru. Na nagradnoj
igri dijelit će se dobra (koja nisu u
vlastitom asortimanu) u pojedinač-
noj vrijednosti oko 150 KM (100
komada), a sve u propagandne svr-
he. Da li se na dobitke plaća porez
i podnosi obrazac PDN-1033? Da li
imamo još kakvih obaveza prilikom
organizovanja nagradne igre?
ODGOVOR: Članom 23. stav (1)
Zakona o porezu na dohodak (“Sl.
novine FBiH”, br. 10/08 do 65/13)
je precizirano da se (oporezivim)
dohotkom od nagradnih igara i iga-
ra na sreću smatra vrijednost svake
pojedinačne nagrade ili dobitka ve-
ćeg od 100,00 KM ostvarenog uče-
šćem u nagradnim igrama i igrama
na sreću koji je dobitniku isplaćen
u novcu, proizvodima, uslugama i/
ili pravima, osim nagrada i dobita-
ka koje se odnose na proizvod ili
paket proizvoda iz vlastitog proi-
zvodnog asortimana.
Ovo, praktično, znači da se
gotovo svaki novčani dobitak ili
nagrada u dobrima, uslugama i/
ili pravima u vrijednosti većoj od
100,00 KM smatra oporezivim
dohotkom. Prema tome, ukoliko
neko dobije neku robnu nagradu (a
nagrada nije iz prozvodnog asor-
timana pravnog lica), na tržišnu
vrijednost tih nagrada koje su veće
od 100,00 KM se mora obračunati
i uplatiti porez na dohodak, s tim
što se na utvrđeni novčani iznos
nagrade iznos poreza dobije tako
što se osnovica pomnoži preraču-
92
natom stopom poreza na dohodak
(11,11%).
Prijavljivanje tog poreza se vrši
na obrascu PDN-1033.
Dodatne obaveze za pravna
lica propisane su članom 17. Zako-
na o igrama na sreću (“Sl. novine
FBiH”, br. 48/15 i 60/15) gdje je
regulisano da nagradni konkurs
i nagradne igre koje priređuju
pravna lica sa ciljem propagande
nisu igre na sreću u smislu ovog
zakona i mogu se organizovati
pod uslovom da se učestvovanje u
igri ne naplaćuje posebno, da se
nagrade isplaćuju u proizvodima
ili uslugama, da se unaprijed uplati
6% od ukupne vrijednosti nagrad-
nog fonda: ravnomjerno po 1,5%
Crvenom križu, “Caritasu”, “Mer-
hamet MDD” i “Dobrotvoru” i da se
pravila igre, uz prethodno odobre-
nje Ministarstva, objave u dnevnoj
štampi.
Ukupna vrijednost nagradnog
fonda kojeg sačinjavaju proizvodi
i usluge, čija se vrijednost utvrđu-
je po tržišnim cijenama, ne može
prelaziti 200.000,00 KM.
S obzirom na to da nagradne
igre nemaju tretman igara na sreću,
na njih se ne mogu primjenjivati
odredbe zakona kojim se regulišu
naknade za odobrenje organizova-
nja igara na sreću.
Naknade turističkim
zajednicama u KS i TK
PITANJE: Preduzeće sa sjedištem u
RS ima poslovnice u četiri grada
u FBiH, koje se bave prodajom
auto-dijelova na malo. Da li je to
preduzeće u obavezi obračunavati i
plaćati naknade turističkim zajed-
nicama i po kojem principu?
ODGOVOR: Plaćanje naknade tu-
rističkim zajednicama u FBiH regu-
lisano je kantonalnim propisima.
Pri tome, za Kanton Sarajevo, Tu-
zlanski kanton i Hercegovačko-ne-
retvanski kanton postoje propisi
za plaćanje naknade turističkim
zajednicama, dok za Srednjobo-
sanski kanton i Zeničko-dobojski
kanton ne postoje takvi propisi, pa
u tim kantonima i ne postoji oba-
veza plaćanja naknade turističkim
zajednicama.
Članarina se plaća na račun
turističke zajednice kantona gdje se
nalazi sjedište pravnog lica ili fizič-
kog lica, odnosno, u vašem slučaju,
sjedište poslovne jedinice.
Visina članarine koju plaćaju
članovi Turističke zajednice Kanto-
na Sarajevo regulisana je Zakonom
o turizmu (“Sl. novine KS”, broj
31/17) i Pravilnikom o djelatno-
stima obveznih članova Turističke
zajednice Kantona Sarajevo (“Sl.
novine KS”, br. 44/16, 2/18 i
12/18).
U skladu sa navedenim Za-
konom, visina članarine zavisi od
pravnog statusa obveznika (fizičko
ili pravno lice). Stopa za obračun
naknade za pravna lica je 0,05%.
Osnovica za obračun članarine
pravnom licu je ukupan prihod
ostvaren u navedenim djelatnosti-
ma. Ukupan prihod čine svi prihodi
koje je pravno lice dužno iskazati
u računu dobiti i gubitka u skladu
sa propisima o računovodstvu.
Osnovica se utvrđuje pojedinačno
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

za svaku poslovnu jedinicu, odno-
sno organizacioni dio izvan sjedišta
pravnog lica. Članarina se plaća
na depozitni račun Kantona Sa-
rajevo kod UniCredit Bank, broj
računa 338-000-22100192-63, a
oznaka vrste prihoda je 722428.
Visina članarine koju plaća-
ju članovi Turističke zajednice
Tuzlanskog kantona regulisana je
Zakonom o turističkim zajednica-
ma (“Sl. novine TK”, broj 11/15) i
Pravilnikom o obaveznim članovi-
ma turističke zajednice i izgledu i
sadržaju obrasca za uplatu članskog
doprinosa (“Sl. novine TK”, broj
4/16).
Visina članskog doprinosa je
opredijeljena: kategorijom turi-
stičkog mjesta, pravnim statusom
obveznika (pravno ili fizičko lice)
i propisanom stopom na ostvareni
ukupan prihod. Tuzla nosi oznaku
A po kategorizaciji i to podrazu-
mijeva primjenu stope od 0,05% za
pravna lica.
Osnovica za obračun članarine
za pravna lica su ukupni prihodi
koji čine svi prihodi koje su ta lica
dužna iskazati u računu dobiti i
gubitaka, u skladu sa propisima o
računovodstvu, dok je osnovica za
fizička lica ukupni primici iz knjige
primitaka i izdataka u skladu sa
propisima o porezu na dohodak,
umanjeni za naplaćeni PDV.
Račun Turističke zajednice TK
je otvoren u Raiffeisen banci d.d.
Sarajevo, broj računa je 161-025-
00025300-98, a vrsta prihoda je
722428.
Napominjemo da obaveza
plaćanja naknade turističkim
zajednicama zavisi od vrste djelat-
nosti kojom se bavi neki poslovni
subjekt. Spisak djelatnosti (po
šiframa djelatnosti) koje se smatra-
ju obeznicima ove naknade možete
pronaći u spomenutim propisima.
Vođenje trgovačkih evidencija
PITANJE: Pravno lice (d.o.o.) želi
da se registruje za proizvodnju
kuhinjskog namještaja. Proizvedeni
namještaj će prodavati fizičkim i
pravnim licima. Da li to pravno lice
mora voditi trgovačke evidencije
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
(TKM i TKV), s obzirom na to da
se radi o subjektu koji je registriran
za proizvodnju, a ne za trgovinu.
ODGOVOR: Prema Pravilniku o
obliku, sadržaju i načinu vođe-
nja trgovačke knjige (“Sl. novine
FBiH”, br. 91/15, 97/17 i 03/18),
pravna i fizička lica registrovana za
obavljanje trgovačke djelatnosti,
kao i druga pravna i fizička lica re-
gistrovana za obavljanje djelatnosti
proizvodnje kada obavljaju promet
robe ili proizvoda imaju obavezu
vođenja trgovačke knjige za trgo-
vinu na veliko (TKV) i trgovinu na
malo (TKM), u zavisnosti od oblika
trgovine, odnosno prometa koji
obavljaju.
Dakle, obaveza vođenja trgo-
vačkih knjiga se odnosi i na proi-
zvođače koji prodaju svoje proizvo-
de. Ove evidencije sadrže podatke o
nabavci i prodaji robe, odnosno, za
vlastite proizvode, podatke o zadu-
ženju i njihovoj prodaji. Trgovačka
knjiga vodi se odvojeno za trgovinu
na veliko (TKV) i trgovinu na malo
(TKM).
Izuzetno, ukoliko se računo-
vodstvo vodi ažurno, tada, u skladu
sa članom 16. navedenog Pravilni-
ka, niste obavezni voditi trgovačku
knjigu na veliko, ali u momentu
inspekcijske kontrole za nabavljenu
robu trebate predočiti propisane
obavezne elemente kalkulacije
cijene.
Obrt kao dopunsko zanimanje
PITANJE: Može li obrt koji je regi-
strovan kao dopunsko zanimanje
imati zaposlenike? Ako je obrt
registriran kao dodatno zanima-
nje, može li taj obrt imati samo
jednog zaposlenika ili ih može
imati i više?
ODGOVOR: Članom 11. Zakona o
obrtu i srodnim djelatnostima
(“Sl. novine FBiH”, br. 35/09 i
42/11) propisani su uslovi za obav-
ljanje obrta kao dopunskog zanima-
nja, što, između ostalog, podrazu-
mijeva da se dopunsko zanimanje
obavlja isključivo samostalnim-lič-
nim radom.
PITAJ REVICON
Samim tim obrt kao dopunsku
djelatnost može obavljati isključivo
vlasnik/nosilac takvog obrta, bez
mogućnosti da se u takvom obrtu
zaposli još neko lice (iako nam je
poznato da u praksi ima i takvih
slučajeva).
Za razliku od toga, prema
članu 12. Zakona o obrtu i srodnim
djelatnostima, obrt registrovan
kao dodatno zanimanje fizičko lice
može obavljati isključivo putem
zaposlenika, koji mora biti u rad-
nom odnosu kod vlasnika/nosioca
takvog obrta. S obzirom na to da
ne postoji formalno ograničenje,
nema smetnje da se u obrtu kao
dodatnom zanimanju zasnuje radni
odnos sa više zaposlenika.
Referentne kamatne stope za
različite namjene
PITANJE: Prilikom izrade skraćenog
izvještaja o transfernim cijenama
primjenjivali smo referentne ka-
matne stope Centralne banke BiH.
Da li se kamatna stopa Centralne
banke BiH primjenjuje samo kada
su u pitanju dva pravna lica, koja
imaju tretman poveznih lica, a
kamata od 10,03% kada pravno lice
daje pozajmicu fizičkom licu, u
skladu sa uputama Porezne uprave
od 2009. godine? Naše je mišljenje
da se kamata prema navedenom
stavu mogla primjenjivati samo
za 2009. godinu, tj. kako se tada
kretala kamatna stopa, a da se sada
treba primjenjivati kamatna stopa
Centralne banke BiH.
ODGOVOR: Prije svega, napomi-
njemo da se stav FMF-a u vezi sa
kamatnom stopom 10,03% odnosi
isključivo na aspekt poreza na
dohodak, odnosno da se ta kamat-
na stopa primjenjuje isključivo sa
svrhom utvrđivanje (ne)postojanja
tzv. koristi prilikom davanja po-
zajmica zaposlenicima, tj. licima u
radnom odnosu. Za razliku od toga,
za potrebe analize transfernih ci-
jena u transakcijama sa povezanim
licima, u smislu propisa o porezu
na dobit, primjenjuju se isključivo
referentne kamatne stope Central-
ne banke BiH, bez obzira na to da li
93
PITAJ REVICON
su u pitanju finansijske transakcije
sa pravnim ili sa fizičkim poveza-
nim licima.
Iako je navedeni stav FMF-a
o kamatnoj stopi 10,03% dat još
2009. godine, formalno je još uvijek
važeći i još uvijek se primjenjuje i
prilikom kontrole porezne inspek-
cije, odnosno porezna inspekcija
će u slučaju inspekcijskog nadzora
zahtijevati primjenu te stope, ali
samo sa aspekta utvrđivanja “ko-
risti” u smislu propisa o porezu na
dohodak.
Slažemo se sa vašim mišlje-
njem da, ako bi se aktualnim
podacima CBBH mogla opravdati
niža stopa kamate, ne bi postojao
formalni uslov za insistiranje na
stopi od 10,03%.
Naravno, ukoliko dajete po-
zajmicu pravnim licima ili fizičkim
licima koja nisu u radnom odnosu
unutar vašeg pravnog lica (npr. ako
je riječ o vlasniku, direktoru koji
nema zasnovan radni odnos itd),
uvijek ćete primjenjivati kamatnu
stopu Centralne banke BiH.
Primjena Zakona o
finansijskom poslovanju -
likvidnost
PITANJE: Firma će kupiti robu u
vrijednosti od 800.000,00 KM i
smjestiti je u carinsko skladište.
Carinit će se samo dio robe koji se
proda kupcu. Iako je valuta na fak-
turi dobavljača tri mjeseca, prema
usmenom dogovoru plaćanje ovisi o
prodaji. Kako će ova činjenica uti-
cati na likvidnost društva, shodno
odredbama Zakona o finansijskom
poslovanju?
Odgovori: Prema članu 17.
Zakona o finansijskom poslovanju
(“Sl. novine FBiH”, broj 48/16),
nelikvidnost, u smislu odredbi ovog
zakona, nastaje kad poduzetnik ne
može u određenom periodu izvrša-
vati novčane obaveze koje dospije-
vaju u tom periodu. Smatra se da je
poduzetnik nelikvidan:
a) ako kasni više od 60 dana
u izvršenju jedne ili više krat-
koročnih novčanih obaveza, čiji
iznos prelazi 20% iznosa njegovih
kratkoročnih obaveza objavljenih u
94
godišnjem finansijskom izvještaju
za proteklu finansijsku godinu ili
b) ako kasni više od 30 dana
sa isplatom plaće u visini ugovore-
ne plaće, te plaćanjem pripadajućih
poreza i doprinosa koje je dužan
obračunati i uplatiti zajedno sa
plaćom.
Da bi se pratila likvidnost
potrebno je pratiti dospijeće svake
obaveze posebno. Ukoliko bi se uzi-
malo u obzir dospijeće prema valuti
iskazanoj na fakturi (tri mjeseca),
a prodaja ne bi pratila tu dinami-
ku, to bi negativno uticalo na vašu
likvidnost. Bilo bi bolje ako biste
mogli ugovoriti rok plaćanja koji
će pratiti usmeni dogovor (prem-
da to ovisi o ograničenjima koja,
eventualno, postoje u propisima
zemlje dobavljača). U tom slučaju
predmetne obaveze ne bi bile u
dospijeću sve dok se zaista ne desi
prodaja.
Troškovi izrade poslovnih
uzoraka
PITANJE: Firmi u Austriji smo dali
poslovne uzorke (ručne radove koje
je izradilo lice po osnovu ugovora
o djelu). S obzirom na to da još
nemamo povratnu informaciju u
smislu uspostavljanja poslovne sa-
radnje, kako da knjižimo troškove
nastale po osnovu ugovora o djelu?
ODGOVOR: Imajući u vidu da su
troškovi po osnovu ugovora o djelu
nastali sa ciljem kreiranja uzoraka
koji će se plasirati u cilju uspostav-
ljanja poslovne saradnje, prema
našem mišljenju, imaju tretman
reklame. Shodno tome, troškove po
ugovoru za izradu ručnih radova
možete knjižiti kao rashod reklame
i propagande na kontu 535.
Izgradnja i prodaja apartmana
- računovodstveni tretman
PITANJE: Društvo se bavi uvozom
i prodajom voća i povrća. Među-
tim, društvo je 2017. godine kupilo
zemljište sa namjerom izgradnje
apartmana namijenjenih prodaji. Iz-
vršena je doregistracija djelatnosti.
1. Kako knjižiti kupovinu
zemljišta, plaćenu rentu za po-
godnost građevinskog zemljišta,
naknadu za uređenje građevinskog
zemljišta, projektnu dokumentaci-
ju, kompletnu izgradnju, te prodaju
apartmana, s obzirom na činjenicu
da je društvo samo investitor (uslu-
gu građenja će vršiti građevinska
firma)?
2. Da li je korektno da se
fiskalni račun i porezna faktura iz-
daju tek nakon nakon predaje stana
u posjed kupcu (napominjemo da
se za uplaćeni avans izdaje avansna
faktura)?
ODGOVOR: Izgradnja objekata za
tržište od građevinske firme pred-
stavlja proizvodnu djelatnost, tj.
takva gradnja se tretira i evidentira
kao proizvodnja u toku, a novo-
izgrađeni apartmani se smatraju
gotovim proizvodima.
To znači da troškove izgradnje
objekta za tržište treba evidenti-
rati, najprije kao trošak na klasi 5
(rentu za pogodnost građevinskog
zemljišta, naknadu za uređenje
građevinskog zemljišta, projektna
dokumentacija, fakture za građe-
nje), koji se prenose na konto 110
- Proizvodnja u toku, posredstvom
konta 595. Zemljište najprije treba
knjižiti na konto 020, a potom pre-
nijeti na konto 110.
Nakon okončanja izgradnje tog
objekta sačinjava se obračun proi-
zvodnje, u kome se utvrđuje cijena
koštanja po m² stambenog, odno-
sno poslovnog prostora. Na osnovu
podataka iz obračuna proizvodnje
konto 110 - Proizvodnja u toku se
razdužuje za stvarne troškove koji
se odnose na izgrađeni objekat,
a zadužuje se konto 120 - Gotovi
proizvodi, u okviru kojeg se otvara
analitička evidencija novoizgrađe-
nih stanova i poslovnih prostora,
koji se vode po cijeni koštanja
(cijena po m²).
Knjiženje primljenih avansa
treba evidentirati na sljedeći način:
D 200 - Transakcijski računi
P 430 - Primljeni avansi, depoziti i
kaucije
P 471 - PDV po primljenim avan-
sima
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Pri konačnoj “isporuci”
apartmana ispostavlja se “prava”
porezna faktura u kojoj se zaraču-
nava cjelokupna isporuka dobara sa
izlaznim PDV-om, a istovremeno se
poništava (stornira) ranija avansna
faktura, što se knjiži:
D 211 - Kupci u zemlji
P 611 - Prihod od prodaje učinka
P 471 - PDV po primljenim avansi-
ma (STORNO)
D 470 / P 473 - PDV po osnovu is-
poruke drugim obveznicima PDV-a
/ PDV po osnovu isporuke neob-
veznicima PDV-a
D: 596 - Smanjenje vrijednosti
zaliha učinaka
P:120 - Gotovi proizvodi
Prenos avansa se knjiži:
D 430 - Primljeni avansi, depoziti i
kaucije
P 211 - Kupci u zemlji
Fiskalni račun se izdaje
prilikom predaje stana kupcu, tj.
prilikom ispostavljanja konačne
fakture.
Reklasifikacija revalorizovane
nekretnine na ulagačke
nekretnine
PITANJE: Kako se vrši reklasifikacija
građevine koja je revalorizirana
(dakle, formirna revalorizacijska
rezerva) na ulagačke/investicijske
nekretnine?
ODGOVOR: Nekretnine koje su po-
četno klasificirane kao nekretnine
koje koristi preduzeće (na grupi 02)
reklasificiraju se kao ulaganja u ne-
kretnine prema zahtjevima tač. 57.,
59. i 61. do 65. MRS-a 40. Pri tome:
- Ako će se nekretnina na-
kon reklasifikacije na ulaganje u
nekretnine vrednovati po modelu
troška nabavke, tada se pri pre-
nosu ne mijenja knjigovodstvena
vrijednost nekretnine, odnosno
nekretnina se preknjižava u iznosu
koju čini trošak nabavke umanjen
za akumuliranu amortizaciju i
moguće gubitke od umanjenja vri-
jednosti (tačka 59.). Nakon toga se
nekretnina i dalje evidentira prema
trošku nabavke smanjenom za
akumuliranu amortizaciju i moguće
gubitke od umanjenja vrijednosti,
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
jer se primjenjuje model troška
nabavke.
- No, ako će se nekretnina
nakon reklasifikacije na ulaganje
u nekretnine vrednovati po mode-
lu fer vrijednosti, preduzeće treba
primjenjivati MRS 16 do datuma
promjene namjene. Na datum pro-
mjene namjene, odnosno preknji-
žavanja društvo treba evidentirati
razliku između knjigovodstvene
vrijednosti i fer vrijednosti (ako je
fer vrijednost veći iznos) kao re-
valorizacijsku rezervu (tačka 61.).
Prema tome, na datum preknjiža-
vanja bitno je ponovo utvrditi fer
vrijednost kao i na datum bilansa.
Sa revalorizacijskom rezer-
vom koja je formirana po toj osno-
vi na datum reklasifikacije postupa
se kao i sa revalorizacijskom rezer-
vom koja je po tom osnovu nastala
na bilo koji drugi datum:
- Ako je fer vrijednost na
datum preknjižavanja manja
od knjigovodstvene vrijednosti
(revalorizirane vrijednosti), sma-
njenje fer vrijednosti evidentira se
kao smanjenje revalorizacijske
rezerve do iznosa formirane reva-
lorizacijske rezerve. Ako je sma-
njenje vrijednosti veće od iznosa
formirane rezerve, utvrđena razlika
se evidentira kao rashod.
- Ako je fer vrijednost na
datum preknjižavanja veća od
knjigovodstvene vrijednosti
(revalorizirane vrijednosti), tada se
povećanje fer vrijednosti evidenti-
ra kao revalorizacijska rezerva,
osim kada se poništava rashod
od smanjenja vrijednosti, pa se u
visini rashoda priznaje prihod, a
preostali iznos se evidentira kao
revalorizacijska rezerva.
Kada se formiraju revalori-
zacijske rezerve po ovom osnovu,
prema zahtjevima tačke 62 b)., te
se rezerve mogu prenijeti u zadr-
žanu dobit pri otuđenju ulaganja u
nekretnine.
Obaveza konsolidacije i
podnošenja obrasca CBC-901
za međumaticu
PITANJE: Firma A iz Austrije je sto-
postotni vlasnik firme B iz FBiH,
PITAJ REVICON
koja je stopostotni vlasnik firme C
iz Hrvatske. Konsolidovani prihod
grupe je veći od 1,5 milijardi KM.
Da li je međumatica B iz FBiH
dužna da sačinjava konsolidova-
ni finansijski izvještaj i da li je, u
skladu sa propisima o transfernim
cijenama, dužna da podnosi obra-
zac CBC-901?
ODGOVOR: Prema članu 8. Pravilni-
ka o konsolidaciji finansijskih izvje-
štaja (“Sl. novine FBiH”, br. 5/11),
matično pravno lice nema obavezu
da priprema i prezentira svoje kon-
solidirane finansijske izvještaje:
a) ako i ono samo ima status
zavisnog pravnog lica, potpuno ili
djelimično u vlasništvu nekog dru-
gog, njemu matičnog pravnog lica;
b) ako su njegovi ostali vlasni-
ci, uključujući i one koji nemaju
pravo glasa, informisani o tome
i saglasni sa tim da ne sastavlja i
ne prezentira svoje konsolidirane
finansijske izvještaje i
c) ako njegovo matično pravno
lice priprema i prezentira svoje
konsolidirane finansijske izvještaje
u skladu sa MRS, odnosno MSFI,
tako da su javno dostupni na po-
dručju Federacije.
Ukoliko su ispunjeni svi na-
vedeni uslovi (posebno skrećemo
pažnju na uslov pod c)), međumati-
ca B iz FBiH nije dužna sačinjavati
konsolidovani finansijski izvještaj.
Što se tiče obaveze sačinjava-
nja i podnošenja obrasca CBC-
901, prije svega, skrećemo pažnju
na nejasnu formulaciju člana 91.
Pravilnika o transfernim cijenama
(“Sl. novine FBiH”, broj 67/16).
Prema našem razumijevanju ovog
člana, obavezu sačinjavanja i pod-
nošenja ovog obrasca ima rezi-
dent FBiH koji je matica u okviru
MPL, koja je obveznik sačinjava-
nja konsolidovanog finansijskog
izvještaja i ukoliko je prihod po
konsolidovanom bilansu veći od
1,5 milijardi KM.
Prema tome, ukoliko je me-
đumatica B obveznik sačinjavanja
kosolidovanog izvještaja za društvo
C, te ukoliko je prema tom izvje-
štaju konsolidovani prihod veći od
1,5 milijardi KM, dužna je sačiniti i
podnijeti i obrazac CBC-901.
95
PITAJ REVICON
Primjena MSFI 15 kod datih
garancija
PITANJA:
1) Izvođač građevinskih radova
daje garanciju za dobro izvršenje
posla, pri čemu nastaje trošak.
Također, nastaju troškovi vezani
za policu osiguranja koja se pla-
ća osiguravajućoj kući (vrijedi za
period izgradnje od dvije godine)
po zahtjevu kupca. Fakturisanje
se vrši mjesečno prema privre-
menim situacijama, u skladu sa
čim se priznavao prihod i plaćao
PDV. Po svakoj situaciji kupac
zadržava 5% ili 10% na ime garan-
cije u garantnom periodu (u 2017.
godini fakturisano 60%, ostatak
će se fakturisati u 2018. godini).
Kada se ispostavi konačna situacija,
retencija se mijenja garancijom za
naredne dvije godine (nekada pet
godina), pri čemu, opet, nastaje
trošak (konkretnije, kupac uplati
zadržani iznos uz obavezno izdava-
nje garancije od izvođača). U nekim
slučajevima se za avans uplaćen
od kupca (20% ili više) obezbjeđuje
avansna garancija, pri čemu, tako-
đer, nastaje trošak garancije.
2) Firma daje garanciju od jed-
ne godine za proizvode prodate u
maloprodaji i veleprodaji. Uobiča-
jeno je da nastanu troškovi servisi-
ranja u garantnom roku.
Kako se navedeni ugovorni
uslovi odražavaju na priznavanje
prihoda prema MSFI 15?
ODGOVORI:
1) Prema MSFI 15 (B28. do
B33), vrste garancija se mogu zna-
čajno razlikovati u različitim sek-
torima i ugovorima i, shodno tome,
imati i različit tretman u kontekstu
primjene Standarda. MSFI 15 pravi
razliku između garancija koje kup-
cu daju osiguranje da će proizvod/
usluga funkcionirati na način kako
su strane predvidjele, jer je, u
skladu sa dogovorenim specifikaci-
jama, dok druge vrste garancija, uz
osiguranje da je proizvod u skladu
sa dogovorenim specifikacijama,
kupcu pružaju i uslugu.
Ako kupac ima mogućnost
da odvojeno kupi garanciju (na
primjer, zbog toga što je cijena
96
garancije odvojeno određena ili
dogovorena), onda je garancija
zasebna usluga, jer subjekt obeća-
va da će kupcu pružiti uslugu kao
dodatak proizvodu koji ima speci-
fikacije opisane u ugovoru. U tim
okolnostima garancija se tretira
kao zasebna obaveza, tj. ukupna
ugovorena cijena treba biti raspo-
ređena i na ovu obavezu (dakle,
postoji uticaj na iznos i dinamiku
priznavanja prihoda).
Ako kupac nema mogućnost
odvojene kupovine garancije, su-
bjekt treba garanciju obračunati u
skladu sa MRS-om 37 - Rezervira-
nja, potencijalne obaveze i poten-
cijalna imovina, osim ako obećana
garancija ili dio obećane garancije
kupcu pruža uslugu uz osiguranje
da je proizvod u skladu sa dogovo-
renim specifikacijama. Imajući u
vidu faktore koji se razmatraju pri
ovoj procjeni, mišljenja smo da se u
konkretnom slučaju radi o garan-
cijama koje se trebaju obuhvatati
u skladu sa MRS-om 37. Drugim
riječima, potrebno je da se vrši
procjena da li će se i u kojoj mjeri
iskoristiti garancija i vrši rezervi-
sanje za procijenjeni iznos, odno-
sno date garancije se ne smatraju
posebnim obavezama izvršenja na
koje treba raspoređivati transakcij-
sku cijenu.
Shodno paragrafima 96. do 98.
MSFI-ja 15, troškovi bankarskih
garancija tretiraju se kao troškovi
perioda u kojem su nastali.
2) Što se tiče tretmana date
garancije kod prodaje gotovih pro-
izvoda, primjenjuje se isti princip
priznavanja troškova rezervacije u
skladu sa MRS-om 37. Dakle, date
garancije za servis u garantnom
roku ne utiču na priznavanje pri-
hoda od prodaje, nego se po ovom
osnovu, eventualno, evidentiraju
troškovi rezervisanja u garantnom
roku.
Rokovi čuvanja dokumentacije
PITANJE: Proizvodno-trgovačko smo
društvo i imamo problem sa arhi-
viranjem dokumentacije, te nedou-
mice u vezi sa rokovima čuvanja.
1. Dnevnik i glavnu knjigu čuva-
mo najmanje jedanaest godina
u elektronskoj formi, da li ih
trebamo imati i u printanoj
verziji?
2. Koje knjigovodstvene isprave
spadaju u pomoćne knjige sa
rokom čuvanja od sedam godi-
na?
3. Koji je rok za čuvanje kontrol-
nih fiskalnih traka, budući da
one sa vremenom izblijede i
postaju nečitljive?
4. Koji je rok za čuvanje radnih
naloga?
ODGOVOR: Knjigovodstvene isprave
se najprije smještaju u priručnoj
arhivi računovodstva, zatim se
predaju u središnju arhivu druš-
tva. Koliko vremena isprave ostaju
u priručnoj arhivi računovodstva
zavisi od prostornog kapaciteta, a
određuje se internim normativnim
aktom. U središnjoj arhivi ispra-
ve se moraju čuvati u propisanim
rokovima.
1. Kada je u pitanju način,
odnosno forma čuvanja knjigovod-
stvenih isprava, prema članu 31.
Zakona o računovodstvu i reviziji
u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj
83/09), one se mogu čuvati ili u
izvornom materijalnom obliku ili
u obliku elektronskog zapisa, ili na
mikrofilu, što bi značilo da, ukoliko
se interne knjigovodstvene ispra-
ve čuvaju u obliku elektronskog
zapisa, one se ne moraju čuvati i u
izvornom materijalnom obliku. To
važi i za dnevnik i glavnu knjigu.
2. Prema članu 20. istog
zakona, pomoćne knjige su ana-
litičke evidencije koje se vode za
nematerijalna sredstva, postrojenja
i opremu, investicione nekretnine,
dugoročne finansijske plasmane,
zalihe, potraživanja, gotovinu i
gotovinske ekvivalente, obaveze,
kapital i dr. Također, prema članu
22. tog zakona, pomoćne knjige su
knjigovodstvene isprave koje do-
punjavaju podatke o nekoj poziciji
u glavnoj knjizi ili osiguravaju bilo
koje druge podatke, a to su: knjiga
(dnevnik) blagajne, knjiga ulaznih
faktura (KUF), knjiga izlaznih fak-
tura (KIF), knjiga deviznih sred-
stava, knjiga izdatih čekova, knjiga
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

dospijeća mjenica, knjiga dionica,
knjiga udjela i dr.
3. Prema članu 43. Zakona o
fiskalnim sistemima (“Sl. novine
FBiH”, broj 81/09), fiskalni doku-
menti se trebaju čuvati u roku koji
je definisan drugim propisima koji
regulišu rok i način čuvanja ovakve
vrste dokumentacije, a to je Zakon
o računovodstvu i reviziji u FBiH.
Rokovi čuvanja nekih fiskalnih
dokumenata su propisani u Pra-
vilniku o postupcima i redoslijedu
radnji u procesu fiskalizacije (“Sl.
novine FBiH”, br. 31/10, 86/10 i
59/12). Prema članu 6. stav 15. tog
Pravilnika, izlazni fiskalni računi
se izdaju kupcima/klijentima, dok
obveznik fiskalizacije drugi primje-
rak računa (u vidu kontrolne/duple
trake u kasi) mora čuvati minimal-
no dva mjeseca po isteku mjeseca u
kojem je kreiran.
4. Radni nalozi spadaju u po-
moćne knjige, iz čega proizlazi da je
rok za čuvanje radnih naloga sedam
godina, prema članu 32. Zakona o
računovodstvu i reviziji u FBiH.
Poslije isteka rokova čuvanja,
da bi se izbjegao smještajni pro-
blem, potrebno je izvršiti izlučiva-
nje (škartiranje, uništavanje) onih
grupa poslovne dokumentacije koja
je najbrojnija. To je, u pretežnom
broju slučajeva, dokumentacija
materijalnog i robnog knjigovod-
stva (primici, izdatnice, kalkulacije,
otpremnice i sl), te ulazni i izlazni
računi.
Poklon udjela
PITANJE: Ukoliko vlasnik privred-
nog društva ustupi svoje udjele bez
naknade, da li se to smatra kori-
šću drugog člana kojem su udjeli
ustupljeni, odnosno da li je potreb-
no plaćati porez?
ODGOVOR: U skladu sa Zakonom o
privrednim društvima (“Sl. novine
FBiH”, broj 81/15), udjeli u druš-
tvu su prenosivi i prenos se može
izvršiti pisanim ugovorom i naslje-
đivanjem. To znači da je prenos
udjela slobodan sa ili bez naknade,
uz moguća ograničenja regulisana
ugovorom.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
Prenos udjela vrši se isljučivo
pravnim poslom (ugovorom), što
podrazumijeva dvostrani pravni po-
sao i isključuje mogućnost prenosa
jednostranim pravnim poslom,
odnosno prenos udjela se može
izvršiti samo saglasnošću volja svih
ugovornih strana.
Također, nema smetnje da
se prenos udjela vrši bez ugovo-
rene naknade. Konkretnije, pre-
nos udjela može biti i prodajom i
poklonom.
U ovom slučaju ne postoje ni-
kakve porezne obaveze, jer se ova-
kva vrsta prihoda fizičkog lica ne
smatra dohotkom u smislu člana 5.
Zakona o porezu na dohodak (“Sl.
novine FBiH”, br. 10/08, 9/10,
44/11, 7/13 i 65/13). “Koristi” se,
inače, vežu za lica koja imaju status
radnika i koja, u smislu člana 10.
Zakona, od poslodavca ostvaruju
određene vrste prihoda. U vašem
slučaju, međutim, ovo lice nije
ništa ostvarilo od poslodavca, nego
od drugog vlasnika društva.
Pošto je riječ o poklonu udjela,
svakako, treba provjeriti i kanto-
nalne propise koji regulišu oblast
oporezivanja poklona, kao i izuzet-
ke od plaćanja poreza na poklon
među rodbinskim povezanim
licima koji su u njima eventualno
sadržani.
Invalidska penzija vlasnika
privrednog društva
PITANJE: Osnivač (100% vlasnik
privrednog društva d.o.o) odlazi u
invalidsku penziju. Da li to stvara
smetnju prilikom penzionisanja,
iako nije u radnom odnosu?
ODGOVOR: Nema smetnje da lice
koje je vlasnik privrednog društva
(firme) ostvari pravo na invalidsku
penziju. To bi značilo da nema po-
trebe za izmjenama unutar statuta
ili osnivačkog akta, odnosno da
nema potrebe da se mijenja vlasnik
firme.
Napominjemo, međutim, da
novi Zakon o penzijskom i inva-
lidskom osiguranju (“Sl. novine
FBiH”, broj 13/18) isključuje
istovremeni radni odnos i prima-
PITAJ REVICON
nje penzije (bez obzira na to da li
je riječ o punoj starosnoj penziji,
prijevremenoj, invalidskoj ili poro-
dičnoj penziji).
Prema tome, to što je fizičko
lice 100%-tni vlasnik firme neće
uticati na njegovo pravo na penzi-
onisanje, sve dok nema zasnovan
radni odnos.
Obrt kao dopunsko zanimanje
i primanje penzije
PITANJE: Vlasnik obrta kao dopun-
skog zanimanja prima penziju.
Da li navedeno može predstavljati
problem po novom Zakonu o PIO?
ODGOVOR: Prema Zakonu o do-
prinosima, obveznik doprinosa je,
između ostalog, fizička osoba koja
samostalno obavlja privrednu,
profesionalnu ili drugu djelatnost
kao osnovno zanimanje ili koje se
bavi poljoprivredom ili šumarstvom
kao jedinim ili osnovnim zanima-
njem. Poduzetnici koji djelatnost
obavljaju u formi dopunskog ili
dodatnog zanimanja nisu obveznici
doprinosa, jer su oni već socijalno
osigurani po drugom osnovu (kao
zaposlenici ili kao korisnici penzi-
je), što je i preduslov za registraciju
obrta kao dopunskog zanimanja u
skladu sa Zakonom o obrtu i srod-
nim djelatnostima.
Prema tome, penzioner koji
je vlasnik/nositelj dopunske ili
dodatne samostalne djelatnosti
nije obveznik uplate doprinosa,
odnosno nije osiguranik obaveznog
osiguranja, pa se na njega ne može
primjenjivati član 116. Zakona
o PIO, odnosno penzioneru koji
ima osnovan obrt kao dopunsko ili
dodatno zanimanje penzije se neće
obustavljati i nema smetnje da oni
nastave obavljati tu svoju djelat-
nost i da i dalje ostvaruje pravo na
penziju.
Odgovornost vlasnika i
direktora privrednog društva
PITANJE: Privredno društvo ima
nekoliko pravosnažnih sudskih
presuda u svoju korist, protiv neko-
97
PITAJ REVICON
liko privrednih društava. Problem
se pojavljuje oko naplate, jer ta
privredna društva ne mogu izmiriti
obaveze prema nama, a direktor i/
ili vlasnik su otuđili imovinu. Da
li postoji mogućnost da se vlasnik
ili direktor tih firmi tereti da bi se
isplatila naša potraživanja ili je to
nadležnost tužilaštva?
ODGOVOR: Vaše privredno društvo
nema mogućnost da tuži vlasni-
ke ili direktore drugih privred-
nih društava zbog neizmirivanja
obaveza tog pravnog lica. Naime,
u skladu sa odredbama Zakona o
privrednim društvima (“Sl. novine
FBiH”, broj 81/15), vlasnik pri-
vrednog društva sa ograničenom
odgovornošću može da odgovara
samo do visine uloženog kapitala.
Također, direktora zbog nepošti-
vanja svojih ovlasti, obaveza ili
odgovornosti može tužiti samo
pravno lice u kojem je imenovan
kao odgovorno lice.
Prema tome, jedino što vam
ostaje na raspolaganju, da biste
namirili svoja potraživanja, jeste da
tužite ta pravna lica (što ste već i
uradili) ili da pokrenete stečajni
postupak u skladu sa Zakonom o
stečajnom postupku, kao jedan od
povjerilaca čije dospjelo potraživa-
nje nije izmireno. Ako to privredno
društvo ne raspolaže imovinom (ili
sa dovoljno imovine), postoji mo-
gućnost da vaša potraživanja neće
biti naplaćena.
Nema smetnje da vaše društvo
podnese krivičnu prijavu nad-
ležnom tužiocu protiv vlasnika i
direktora ukoliko imate saznanja
da su bespravno otuđili imovinu
pravnog lica, odnosno da su poči-
nili neko krivično djelo propisano
Krivičnim zakonom.
Obračun PDV-a kod
turoperatera
PITANJE: Na koji način izvršiti fak-
turisanje i obračun PDV-a u slučaju
da turoperater obavlja organizaciju
putovanja, za šta koristi usluge
drugih poreznih obveznika, ali i
svoje vlastite usluge prevoza. Da li
se u tom slučaju pravi interna fak-
98
tura za prevoz, koja ulazi u ukupne
troškove? Zanima nas kako prizna-
vati avansne uplate za putovanja,
odnosno da li se PDV obračunava
na cijeli iznos avansa?
ODGOVOR: Ukoliko turoperater pro-
daje aranžman u svoje ime, pa za te
potrebe koristi i usluge drugih po-
reznih obveznika (a ne kao posred-
nik u prodaji, tj. u ime drugog lica,
u kom slučaju se primjenjuju opća
pravila oporezivanja PDV-om),
PDV se zaračunava po posebnom
postupku u skladu sa članom 46.
Zakona o PDV i članom 84. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV-u.
Prema tim odredbama, pore-
znu osnovicu čini razlika između
ukupne naknade koju plaća putnik
i stvarnih troškova za isporuke do-
bara i usluga koje su obavili drugi
porezni obveznici, ako se radi o
transakciji koja se odnosi direktno
na putnika. Dakle, od obračunatog
ukupnog iznosa naknade koju plaća
putnik odbija se iznos troškova
drugih poreznih obveznika u vezi sa
organizacijom putovanja i na tako
dobijenu razliku vrši se obračun
PDV-a. Obračun PDV-a se vršim
“pravom” fakturom, a ne internom
fakturom.
U konkretnom slučaju, vi ćete
prilikom utvrđivanja osnovice za
obračun PDV-a, u skladu sa na-
vedenim odredbama, iz iznosa za
naplatu od putnika “izbiti” usluge
koje su vam za te potrebe pružili
drugi PDV obveznici. To podrazu-
mijeva i usluge prevoza od dru-
gih obveznika (za koje zbog toga
nemate pravo na odbitak ulaznog
poreza). Samostalno organizovani
prevoz će biti sastavni dio osnovice
za obračun izlaznog poreza prema
putniku.
Kada su u pitanju avansi, PDV
se ne obračunava na cjelokupan
iznos, već samo na onaj postotak
koji odražava stvarni udio zarade
turoperatera. Prema tome, ukoliko
je ukupan iznos koji putnik treba
platiti 1.200,00 KM, a udio vaše
zarade u tome je 20%, pa on uplati
prvu ratu od 300,00 KM, PDV se
neće platiti za svih 300,00 KM,
nego samo na 20% tog iznosa koji je
naplaćen.
Posjedovanje putnog naloga
za službeni automobil
PITANJE: Da li je direktor društva
obavezan posjedovati putni nalog
za luksuzni službeni putnički auto-
mobil koji koristi?
ODGOVOR: Zakonom o cestovnom
prevozu FBiH (“Sl. novine FBiH”,
br. 28/06 i 2/10) je propisano
da putni nalog, formalno, moraju
posjedovati samo službena vozila
koja su u vlasništvu organa upra-
ve, ustanove, javnog preduzeća ili
pravnog lica čiji je većinski vlasnik
Federacija BiH. Dakle, formalno,
obaveza popunjavanja obrasca
putnog naloga za službena vozila u
ostalim slučajevima ne postoji, no
sam putni nalog je potreban radi
evidentiranja privatnih “koristi”
koje radnik (direktor) ostvaruje
koristeći službeno vozilo u privatne
svrhe u smislu poreza na dohodak.
Konkretnije, ukoliko se služ-
beni putnički automobil koristi i
u službene i u privatne svrhe, radi
utvrđivanja kilometraže koja je
pređena u privatne svrhe, odno-
sno radi obračunavanja “koristi”,
potrebno je voditi evidenciju o
pređenim kilometrima, a to zahtije-
vaju i inspektori Porezne uprave
FBiH. Za ove svrhe možete koristiti
obrazac PN-4, a možete osmisliti i
neki vlastiti sistem praćenja načina
korištenja službenog vozila.
Dakle, u ovom slučaju je po-
trebno da imate bilo kakav odgova-
rajući obrazac putnog naloga koji
će omogućiti adekvatnu evidenciju
korištenja službenog vozila i obra-
čun eventualne “koristi” u smislu
propisa o porezu na dohodak, kako
vam Porezna uprava u kontroli ne
bi pravila probleme i, eventualno,
na ukupnu kilometražu obračuna-
vala “pune” doprinose i porez na
dohodak.
Prijevremena penzija i
dopunsko zanimanje
PITANJE: Da li penzioner koji je oti-
šao u prijevremenu starosnu pen-
ziju po novom Zakonu o PIO može
obavljati knjigovodstvenu djelat-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

nost kao dopunsko zanimanje, a da
mu se ne obustavi penzija?
ODGOVOR: Prema članu 116. novog
Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju (“Sl. novine FBiH”, broj
13/18), korisniku penzije (bez ob-
zira na to da li je riječ o punoj sta-
rosnoj, prijevremenoj, invalidskoj
ili porodičnoj penziji) koji se prijavi
na obavezno osiguranje, penzija se
obustavlja za period trajanja tog
osiguranja.
Prema Zakonu o doprinosima,
obveznik doprinosa je fizička osoba
koja samostalno obavlja privrednu,
profesionalnu ili drugu djelatnost
kao osnovno zanimanje ili koje se
bavi poljoprivredom ili šumarstvom
kao jedinim ili osnovnim zanima-
njem. Samostalni poduzetnici koji
djelatnost obavljaju u formi do-
punskog zanimanja nisu obveznici
doprinosa, jer su oni već socijalno
osigurani po drugom osnovu (kao
zaposlenici ili korisnici penzije),
što je i preduslov za registraciju
obrta kao dopunskog zanimanja u
skladu sa Zakonom o obrtu i srod-
nim djelatnostima.
Prema tome, na penzionera
koji ima registrovanu djelatnost
kao dopunsko zanimanje i koji,
shodno tome, ne plaća doprinose
za obavezno osiguranje, penzija se
neće obustavljati i nema smetnje
da nastavi obavljati svoju djelatnost
u dopunskom zanimanju i da ostva-
ruje pravo na penziju.
Međunarodna cesija
PITANJE: Da li je dozvoljena me-
đunarodna cesija kojom bi kupac
iz Albanije izvršio uplatu duga
umjesto kupca sa Kosova dobavlja-
ču u BiH?
ODGOVOR: Prije svega, bitno je na-
pomenuti da se izmirivanje obaveze
cesije može izvršiti ukoliko unutar
obligacionog odnosa dolazi do pro-
mjene povjerioca. Pošto u vašem
konkretnom slučaju dolazi do pro-
mjene dužnika, onda je izmirenje
obaveze od drugog lica potrebno
izvršiti ugovorom o preuzimanju
duga ili asignacijom.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
Kada su u pitanju međuna-
rodna obračunska plaćanja (cesije,
kompenzacije, preuzimanje duga,
asignacija itd), ona su nakon do-
nošenja novog Zakona o deviznom
poslovanju (“Sl. novine FBiH”,
broj 47/10) dozvoljena pod istim
uvjetima kao i obračunska plaćanja
između domaćih preduzeća u smi-
slu naših propisa. Tu dodajemo da
je u članu VIII. Odluke o plaćanju,
naplati i prijenosu u devizama i
stranoj gotovini (“Sl. novine FBiH”,
broj 58/10) propisano da se ovakva
plaćanja sa nerezidentima mogu
vršiti samo ako rezident u tom tre-
nutku nema neizmirenih dospjelih
obaveza vezanih za njegove račune.
Istovremeno, napominjemo da
ne možemo dati odgovor na pitanje
da li je takav oblik međusobnog iz-
mirivanja obaveza, odnosno potra-
živanja, dozvoljen propisima drugih
zemalja (Kosovo i Albanija).
Prema tome, naš savjet je da,
prije no što se upustite u takav po-
sao, provjerite sa licima iz Kosova i
Albanije da li u tamošnjim propisi-
ma postoje bilo kakva ograničenja
u pogledu međunarodnih obračun-
skih plaćanja. Ako ih propisi tih
zemalja dozvoljavaju, onda ih bez
problema možete i izvršiti.
Rad na dane vikenda kod
četverobrigadnog sistema
PITANJE: Ako radnik radi subotom i
nedjeljom (četverobrigadni sistem
rada), da li je tom radniku potreb-
no uvećavati satnicu za rad na dane
vikenda?
ODGOVOR: Članom 46. Zakona
o radu (“Sl. novine FBiH”, broj
26/16) propisano je da radnik
ima pravo na sedmični odmor
u trajanju od najmanje 24 sata
neprekidno.
Kada su u pitanju dani sed-
mičnog odmora, nema smetnje da
se internim aktima reguliše da su
neradni dani npr. ponedjeljak ili
utorak (u zavisnosti od sedmice),
jer vas radnopravni propisi ne oba-
vezuju da dani sedmičnog odmora
budu baš dani vikenda. Tada poslo-
davac ne bi bio dužan da uvećava
PITAJ REVICON
satnicu za rad subotom i nedjeljom,
jer su internim aktima utvrđeni
drugi dani sedmičnog odmora.
Ako je vašim internim aktom
regulisano da su dani sedmičnog
odmora subota i nedjelja, i radnik
te dane radi, onda bi poslodavac
bio dužan radnicima koji rade na te
dane da uveća neto satnicu za rad
na dane vikenda za sve sate koje
provedu na radu.
Obrtnici nisu obveznici
plaćanja posebnog doprinosa
za lica sa invaliditetom
PITANJE: Na stranici Fonda za pro-
fesionalnu rehabilitaciju i zapošlja-
vanje osoba sa invaliditetom smo
pročitali da samostalni obrtnici
nemaju obavezu uplate posebnog
doprinosa u skladu sa Zakonom
o profesionalnoj rehabilataciji,
osposobljavanju i zapošljavanju lica
sa invaliditetom. S obzirom na to
da se na nekim seminarima govo-
rilo da i fizička lica imaju obavezu
plaćanja ovog doprinosa, molimo
vas za mišljenje da li su samostalni
obrtnici dužni obračunavati i upla-
ćivati posebni doprinos u skladu sa
navedenim Zakonom?
ODGOVOR: Obaveza zapošljavanja
lica sa invaliditetom, u skladu sa
Zakonom o profesionalnoj reha-
bilitaciji, osposobljavanju i zapo-
šljavanju lica sa invaliditetom (“Sl.
novine FBiH”, broj 9/10), odnosi
se samo na pravna lica, dok se fizič-
ka lica - obrtnici nigdje ne pominju
ni kao obveznici zapošljavanja lica
sa invaliditetom, ni kao obveznici
plaćanja posebnih naknada.
Na seminarima koje organizu-
je Revicon, kao i u našim semi-
narskom materijalima, uvijek se
isticalo da samostalni poduzetnici
nisu obveznici plaćanja navedenog
posebnog doprinosa, bez obzira
na to što obrazac EP, u dijelu koji
se odnosi na podatke o poslodav-
cu, navodi (pored pravnog lica) i
fizičko ili drugo lice, a za šta nema
nikakvog zakonskog osnova.
Prema tome, ukoliko ste
samostalni poduzetnik tada ne-
mate obavezu plaćanja posebnog
99
PITAJ REVICON
doprinosa regulisanog Zakonom o
profesionalnoj rehabilitaciji, ospo-
sobljavanju i zapošljavanju lica sa
invaliditetom.
Tretman plaćanja na POS
terminalima
PITANJE: Da li se plaćanje debitnim
ili kreditnim karticama na POS ter-
minalima tretira kao gotovinsko ili
kao bezgotovinsko plaćanje? Šta se
smatra gotovinskim, a šta bezgoto-
vinskim plaćanjem u skladu sa pro-
pisima koji regulišu tu materiju?
ODGOVOR: Prema Zakonu o unu-
trašnjem platnom prometu (“Sl.
novine FBiH”, broj 48/15), bez-
gotovinsko plaćanje predstavlja
prenos sredstava sa računa platioca
na račun primaoca.
Shodno navedenom, plaćanje
debitnim ili kreditnim karticama
na POS terminalima predstavlja
bezgotovinsko plaćanje, jer se vrši
prenos sredstava sa računa pla-
tioca (kupca) na račun primaoca
(prodavca). “Provlačenjem” kartice
kroz POS terminal se, zapravo,
daje nalog za prenošenje novčanih
sredstava sa računa lica na koje
glasi kartica na račun lica koje vrši
naplatu.
Nasuprot tome, gotovinsko
plaćanje se, shodno članu 18. stav
(3) istog Zakona, određuje kao
direktna predaja gotovog novca iz-
među učesnika u platnom prometu,
uplata gotovog novca na račun i
isplata gotovog novca sa računa.
Pošto kod plaćanja debitnim ili
kreditnim karticama na POS termi-
nalima nema pojave gotovog novca,
to se ne može smatrati gotovinskim
plaćanjem.
Radni odnos sa direktorom
u kontekstu Uredbe o broju
zaposlenih
PITANJE: Uredba o uslovima koje je
preduzeće, odnosno drugo pravno
lice dužno da ispunjava u pogle-
du broja zaposlenih radnika radi
obavljanja registrovane djelatnosti
obavezuje da pravno lice mora
100
imati direktora u radnom odnosu.
Da li to znači da angažman direk-
tora bez zasnivanja radnog odnosa
(u skladu sa odredbama Zakona o
radu) predstavlja prekršaj pravnog
lica u smislu te Uredbe? Također,
ako pravno lice angažuje direktora
bez zasnivanja radnog odnosa, da li
smo o tome dužni obavijestiti PU
FBiH, UIO BiH, Zavod za statistiku
i druge, a riječ je o istoj osobi koja
je već upisana u sudski registar kao
odgovorno lice?
ODGOVOR: Angažman direktora bez
zasnivanja radnog odnosa ne pred-
stavlja prekršaj pravnog lica bez
obzira na to što Uredba o uslovima
koje je preduzeće, odnosno drugo
pravno lice dužno da ispunjava u
pogledu broja zaposlenih radnika
radi obavljanja registrovane djelat-
nosti (“Sl. novine FBiH”, br. 15/98
i 05/99) propisuje da direktor
treba biti u radnom odnosu.
Uporište za ovu tvrdnju jeste
u pravnim načelima prema kojima
su pravne norme sa jačom pravnom
snagom nadređene pravnim nor-
mama sa nižom pravnom snagom.
To znači da pravno lice ima pravo
da primjenjuje odredbe Zakona o
radu koji ima jaču pravnu snagu i
da je navedena Uredba, koja ima
manju pravnu snagu, u suprotnosti
(koliziji) sa Zakonom o radu.
Također, u prilog ovoj tvrdnji
ide i pravno načelo prema kome
posebni propisi derogiraju opće
propise (lex specialis derogat lex
generalis). U konkretnom slučaju,
Zakon o radu predstavlja posebni
zakon (lex specialis) i, prema tome,
se i primjenjuju njegove odredbe.
Zbog navedena dva pravna
načela, pravno lice ne može odgo-
varati za prekršaj ukoliko angažuje
direktora bez zasnivanja radnog
odnosa u skladu sa članom 27.
Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”,
broj 26/16).
Također, ne postoji izričito
propisana obaveza da se o nastavku
angažmana istog direktora, ali bez
zasnivanja radnog odnosa, obavje-
štava PU FBiH, UIO BiH, kao ni
Zavod za statistiku, imajući u vidu
da u sudskom registru taj direk-
tor i dalje ostaje odgovorno lice.
Ipak, poznato nam je da npr. PU
FBiH, prilikom odjave direktora
sa obaveznog osiguranja u takvim
situacijama, traži dostavljanje ugo-
vora kojim se to lice dalje angažira
kao direktor bez zasnivanja radnog
odnosa, što treba shvatiti i prihva-
titi kao upotpunjavanje podataka
o odgovornim licima poreznih
obveznika.
Isplata neto plaća sa
redovnog računa koji nije
glavni račun
PITANJE: Da li poslovni subjekt
može plaćati poreze i doprinose
na plaće sa glavnog računa, a neto
plaće sa nekog drugog redovnog
računa? Također, da li se naknade
za topli obrok, regres i druga prava
radnika do neoporezivog iznosa
mogu plaćati sa drugog računa koji
nije glavni račun?
ODGOVOR: Prema članu 10. Zakona
o unutrašnjem platnom prometu
(“Sl. novine FBiH”, broj 48/15),
ako poslovni subjekt u ovlaštenim
organizacijama ima više od jednog
računa za redovno poslovanje,
dužan je odrediti glavni račun sa
kojeg će se izvršavati nalozi za
plaćanje carina i carinskih dažbina,
posebnih poreza-akciza, poreza
na dodanu vrijednost, poreza na
dohodak i drugih poreza po poseb-
nim propisima, nalozi za plaćanje
doprinosa iz plaća i na plaće, nalozi
za ostale javne prihode po poseb-
nim propisima, nalozi za prisilnu
naplatu zakonskih obaveza i javnih
prihoda, nalozi za naplatu vrijedno-
snih papira i instrumenata osigura-
nja plaćanja, te nalozi za izvršenje
sudskih odluka i drugih izvršnih
isprava i voditi evidencija o neizvr-
šenim nalozima za plaćanje.
Iako u navedenom Zakonu
nije izričito navedeno da se i same
(neto) plaće moraju isplaćiva-
ti preko glavnog računa, imamo
informaciju da banke zahtijevaju
takvu isplatu, odnosno da se isplata
plaća i drugih primanja zaposleni-
cima vrši istovremeno sa uplatom
pripadajućih obaveza za porez na
dohodak i doprinose, preko glavnog
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

računa, pozivajući se na odredbe
Zakona o doprinosima (“Sl. novine
FBiH, br. 35/98 do 104/16).
Napominjemo da nije sporno
da Zakon o unutrašnjem platnom
prometu (već dvije godine) propi-
suje obavezu određivanja glavnog
računa i obavezu plaćanja svih
javnih prihoda sa glavnog računa.
Također, nije sporno i to da Zakon
o doprinosima (oduvijek) obavezuje
da se doprinosi uplaćuju istovreme-
no sa isplatom plaća. Ni u jednom
ni u drugom zakonu ne stoji izri-
čito da se i plaće moraju ili mogu
isplaćivati isključivo preko glavnog
računa.
Sudeći prema tekstu obavješte-
nja koje su banke o ovom pitanju
uputile svojim komitentima, čini se
da se riječ “istovremeno” (“istodob-
no”) iz člana 14b. Zakona o dopri-
nosima sada tumači i u smislu “sa
istog (glavnog) računa”, o čemu bi
se dalo diskutovati.
Sve u svemu, naše mišljenje
jeste da same banke (pa ni nadlež-
ni organi) nemaju izričit formal-
no-pravni osnov da insistiraju na
tome da se plaće i doprinosi ne
mogu plaćati sa različitih računa
ni u onim situacijama u kojima je
isplatilac plaća u stanju da dokaže
da su obaveze vezane uz isplatu
plaća uredno izmirene.
Kada su u pitanju druga pri-
manja radnika koja se obračunava-
ju i isplaćuju do neoporezivog izno-
sa (topli obrok, regres, otpremnina
itd), smatramo da nema smetnje da
ih plaćate sa drugog redovnog raču-
na koji nije glavni račun, jer takva
primanja do neoporezivog iznosa
ne predstavljaju plaću. Naime, ban-
ke bi vam mogle praviti problem
samo ukoliko bi isplate tih prima-
nja bile iznad neoporezivog iznosa,
odnosno ukoliko bi na takve isplate
morali plaćati porez i doprinose.
Nabavka opreme u sklopu IPA
projekata i D-PDV
PITANJE: Učesnik smo projekta
koji se finansira iz IPA fondova.
Od Delegacije Evropske unije smo
dobili potvrdu IPA DEU po osnovu
koje smo od bh. dobavljača nabav-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
ljali opremu bez PDV-a. Dobavljaču
smo dali tu potvrdu. U okviru toga
je nabavljena i oprema koja se
isporučuje partnerima u projektu.
Zanima nas da li se i ta vrijednost
opreme evidentira u Dodatak uz
PDV prijavu kao “Nabavka opreme
sa pravom na odbitak PDV u BiH”?
Opremu koju smo nabavljali za
partnere nismo unosili u to polje,
jer kod nas nije knjižena kao stalno
sredstvo, nego je donirana partne-
rima po osnovu primopredaje kraj-
njem korisniku i odobrenja DEU.
Jesmo li ispravno popunili ovaj
obrazac? Također, da li je kažnjivo
pogrešno popunjavanje Dodatka uz
PDV prijavu?
ODGOVOR: U polje “Nabavka opre-
me sa pravom na odbitak PDV u
BiH” u obrascu Dodatka uz PDV
prijavu (D PDV) se unose nabavke
dobara koja su u knjigama obvezni-
ka evidentirane kao oprema, a za
koje je obveznik koristio pravo na
odbitak ulaznog poreza.
U vašem slučaju se radi o
opremi koja je nabavljena u sklopu
projekta koji se finansira iz IPA
fondova. Što se tiče opreme koja
će biti proslijeđena partnerima u
tom projektu, ona se definitivno
ne treba unositi u spomenuto polje
obrasca D PDV, jer to nije oprema
u računovodstvenom smislu. U
to polje obrasca D-PDV ne treba
unijeti opremu koju ćete kao takvu
priznati u svojim knjigama, zbog
toga što nije ispunjen drugi uslov,
tj. niste odbili ulazni PDV. Naime,
vi ste na potvrdi IPA DEU navedeni
kao ugovarač projekta i izvršene
nabavke su vam domaći dobavljači
fakturisali bez obračunatog PDV-a.
To znači da niste imali ulazni PDV,
samim tim ga niste mogli odbiti, a
takve nabavke ne treba unositi u
spomenuto polje.
Sankcije za neizvršavanje
obaveza koje su proistekle iz poreza
na dodanu vrijednost su propisane
Zakonom o postupku indirektno
oporezivanja (“Sl. glasnik BiH”,
broj 89/05). Postoje jasne kazne za
nepodnošenje prijava za indirektno
oporezivanje ili njihovo podnošenje
sa netačnim podacima, no to se
odnosi samo na PDV prijavu.
PITAJ REVICON
Obrazac D PDV formalno nije
prijava nego informativni obrazac
koji je UIO uvela kao dodatak
uz PDV prijavu. Prema tome,
sankcije koje su propisane u vezi
sa prijavom indirektnih poreza ne
mogu biti “preslikane” na obrazac
D PDV, jer to nije prijava kojom se
određuje visina obaveze ili pravo na
povrat.
Uvoz opreme za projekat
oslobođen od carine i PDV-a
PITANJE: Domaća firma je učesnik
jednog projekta za koji je od jednog
ministarstva dobila potvrdu o oslo-
bađanju od plaćanja carina, carin-
skih dažbina i poreza na dodanu
vrijednost. Mi smo uvoznik opreme
koja će biti isporučena toj firmi.
Kakav je naš status kao uvoznika?
Da li mi na osnovu njihove potvrde
možemo biti oslobođeni carine i
PDV-a?
ODGOVOR: Potvrda ministarstva
glasi na konkretno lice, u vezi sa
konkretnim projektom i odnosi se
na jasno specificirane stavke koje
će biti predmet nabavke. To znači
da je samo to konkretno lice oslo-
bođeno krajnjeg poreznog i drugih
opterećenja. Ipak, propisi o PDV-u
ne predviđaju oslobađanje odmah
pri uvozu, nego se to ostvaruje po
principu povrata poreza (nakon
što su plaćeni). Osim toga, kakva
je vaša uloga u ovom poslu, tj. da li
se vi javljate kao uvoznik-dobavljač
dobara ili kao lice koje će izvršiti
uvoz u ime lica sa potvrde mini-
starstva.
Ako se javljate kao uvoznik-
dobavljač, tj. ako taj uvoz vršite u
svoje ime i za svoj račun, tada niste
oslobođeni carinskih i poreznih
nameta, i to zbog toga što niste
direktni učesnik projekta, jer niste
navedeni na potvrdi o oslobađanju.
Imajući to u vidu, vi ćete se u
tom slučaju ponašati kao kod bilo
kojeg drugog uvoza u svoje ime i
daljeg prometa koji vršite drugim
licima. To znači da prilikom
uvoza imate pravo na odbitak
ulazog PDV-a (ako su ispunjeni
svi zakonski uslovi), a prilikom
101
PITAJ REVICON
prodaje morate obračunati izlazni
PDV. Lice sa potvrde će vam
platiti puni iznos (sa PDV-om), a
oslobađanje od poreznih nameta
to lice može postići povratom od
UIO, u skladu sa članom 29. stav
1. tačka 4. Zakona o PDV (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05 do 33/17)
i Instrukcijom o uslovima i načinu
povrata PDV u skladu sa članom 29.
stav 1. tačka 4. Zakona o porezu na
dodanu vrijednost. Detalji u vezi sa
ostvarivanjem ovog prava na povrat
su dodatno uređeni u čl. 51. do
59. Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05
do 65/10).
Međutim, ako je riječ o
situaciji u kojoj se vi javljate kao
uvoznik u ime lica sa potvrde,
postupak je malo drugačiji. Razlika
je na vašoj strani, jer vi za dobra
tada nemate i ulazni i izlazni porez,
jer svi uvozni dokumenti glase na
lice koje vas je angažovalo. To lice
sa potvrde će platiti sve namete u
vezi sa uvozom, a potom će imati
mogućnost traženja povrata u
skladu sa ranije navedenim aktima.
PDV i prodaja polovnog
kamiona
PITANJE: Radi se o kupovini polov-
nog kamiona od drugog pravnog
lica. Da li pravno lice koje prodaje
kamion treba zaračunati PDV na
fakturi?
ODGOVOR: Da, pod pretpostav-
kom da pravno lice - prodavac ima
status registrovanog PDV obvezni-
ka koji je za nabavku tog kamiona
imao pravo na odbitak ulaznog
poreza.
Naime, oporezivim se smatra
svaki promet dobara koji nije
izričito izuzet po nekoj odredbi
Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”,
br. 9/05 do 33/17) ili pratećeg
Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05
do 65/10).
Prodaja bez PDV-a bi bila
moguća samo ukoliko bi se radilo
o vozilima za koje prodavac,
prilikom nabavke, nije imao pravo
na odbitak ulaznog poreza u smislu
102
člana 32. stav 6. tačka 1. Zakona
i člana 64. Pravilnika. Pošto se
ovdje radi o kamionu, tj. teretnom
vozilu za koje je obveznik pri
nabavci vjerovatno imao pravo
na odbitak ulaznog poreza, on
prilikom njegove naknadne prodaje
obavezno zaračunava izlazni PDV,
a kojeg kupac (ako je PDV obveznik
i ako zadovolji uvjete iz člana 32.
Zakona) može odbiti.
Važno je dodati i to da za
porezni tretman izlaznog prometa
nije važno to što prilikom nabavke
kamiona možda nije odbijen
ulazni PDV ili ako ga uopće nije
bilo ( jer je kamion možda kupljen
od subjekta koji nije registrirani
PDV obveznik). Činjenica da se
radi o vozilu za koje obveznik
ima pravo na odbitak ulaznog
poreza (u slučaju kada ga kupi
od drugog PDV obveznika)
dovoljna je za postojanje obaveze
obračuna izlaznog poreza prilikom
naknadnog otuđenja.
Obaveza za PDV i fiskalizaciju
kod usluga kurseva
PITANJE: Da li uplata (djelimična
ili potpuna) prije početka isporu-
ke usluge podrazumijeva obavezu
plaćanja PDV-a, odnosno izdava-
nja fiskalnog računa? Šta podra-
zumijeva “isporuka” ako imamo
kurseve jezika koji traju dva do
tri mjeseca? Da li se isporukom
usluge u smislu PDV-a smatra po-
četak prvog časa ili završetak svih
nastavnih jedinica (npr. 60 časova)
vezanih za određeni kurs? Kada
nastaje obaveza za PDV? S obzi-
rom na to da se plaćanje vrši na
rate, da li je moguće da se fakture
i fiskalni račun izdaju periodično,
u momentu dospijeća naredne
rate ili obaveza za PDV nastaje sa
uplatom prve rate?
ODGOVOR: Prema članu 17. Zakona
o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05
do 33/17), obaveza za PDV nastaje
kada se izvrši jedna od (u ovom
slučaju) sljedećih radnji, koja god
bude najranija:
• isporuka dobara ili vršenje
usluga,
• izdavanje fakture u skladu sa
ovim zakonom,
• plaćanje ili djelimično plaćanje
koje je izvršeno prije izdavanja
fakture.
Ovo znači da se vi morate
postaviti u odnosu na konkretnu
situaciju. Ako bi vam polaznik
našeg kursa izvršio uplatu naknade
(ili dijela naknade) prije početka
vršenja same usluge, vi biste za
primljeni iznos morali izdati
avansnu fakturu u skladu sa
članom 110. Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”,
br. 93/05 do 65/10). Naknadno
biste tu fakturu stornirali, pa biste
za izvršeni promet izdali “pravu”
poreznu fakturu.
Druga situacija koju
spominjete je plaćanje u ratama.
Ako je tako, morate biti oprezni
zbog toga što je porezni period
u PDV sistemu jedan mjesec. To
znači da se za usluge koje imaju
trajniji karakter (tj. za usluge koje
traju duže od toga) faktura mora
praviti najrjeđe jednom mjesečno.
Samim tim se stvara i mjesečna
obaveza za PDV. Ako polaznik
kursa plaća redovno mjesečno,
onda biste istom dinamikom
izdavali fakture.
Međutim, ako bi polaznik imao
mogućnost odgoda u plaćanju,
to ne znači da biste mogli čekati
sa ispostavljanjem faktura do
plaćanja. U vašem primjeru kursa
koji traje tri mjeseca, morali
biste napraviti tri fakture za ta tri
uzastopna mjeseca tokom kojih je
trajala usluga (a dinamika plaćanja
je nešto što možete slobodno
dogovoriti sa polaznikom kursa).
Što se tiče fiskalizacije
prometa, tu vrijede malo drugačija
pravila. Naime, fiskalizacija
prati promet dobara i usluga, te
obvezniku izdavanja fiskalnog
računa omogućava da taj račun
izdaje tek po izvršenom prometu.
Naplata avansa stvara obavezu
izdavanja fakture po propisima
o PDV-u, ali ne nužno i fiskalnog
računa. Naravno, kod mnogih
subjekata je to povezano, pa se ona
automatski štampa, no to formalno
nije nužno ( jer se još nije desio
promet). Fiskalni račun se ne mora
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

praviti za avansne uplate, nego
za cjelokupnu uslugu. Taj jedan
fiskalni račun se može napraviti u
bilo kojem trenutku od početka do
kraja vršenja usluge.
Strana firma vrši uslugu
ispitivanja betonskih stubova
u BiH
PITANJE: Firma iz Crne Gore
treba uraditi ispitivanje betonskih
stubova za firmu u BiH i ta usluga
će biti izvršena na teritoriji naše
zemlje. Da li izdaje fakturu sa ili
bez PDV-a? Kakav je tretman sa
aspekta poreza po odbitku?
ODGOVOR: Ako smo dobro shvatili,
firma iz Crne Gore šalje svoje ljude
da na području naše zemlje izvrše
ispitivanje određenih betonskih
stubova. Ta firma nema obavezu da
za takvu uslugu bude registrovana
u BiH. Drugim riječima, ovu uslugu
može pružiti bez registracije nove
firme ili poslovne jedinice u BiH.
Što se tiče poreza na dodanu
vrijednost, firma iz Crne Gore
nije registrovani obveznik u
Upravi za indirektno/neizravno
oporezivanje BiH, pa stoga ne može
obračunavati naš PDV. Mogli su
imenovati poreznog punomoćnika
za potrebe PDV-a u BiH, ali
to rade samo strana lica koja
planiraju obavljati promet dobara
i usluga u nekom većem obimu. U
vašem slučaju se vjerovatno radi
o pojedinačnom slučaju, pa nisu
imenovali poreznog punomoćnika.
Umjesto toga trebaju izdati fakturu
u skladu sa crnogorskim propisima.
S obzirom na vrstu pružene usluge,
na toj fakturi ne bi trebao biti
iskazan crnogorski PDV.
Ipak, ova vrsta usluge teret
obračunavanja PDV-a prebacuje na
domaćeg primaoca. Naime, usluge
koje su neposredno povezane sa
nepokretnom imovinom se prema
članu 15. stav 2. tačka 1. Zakona o
PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05 do
33/17) oporezuju našim PDV-om
onda kada se ta nekretnina nalazi
u našoj zemlji. Budući da strani
pružalac usluge nije registrovani
PDV obveznik u BiH (po svemu
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
sudeći, nema imenovanog poreznog
punomoćnika koji bi napravio
“našu” fakturu sa obračunatim bh.
PDV-om), oporezivanje ove usluge
pada na teret domaćeg primaoca.
To znači da domaći primalac
usluge mora obračunati izlazni
PDV na iznos sa primljene fakture
(i prikazati ga u polju 51 PDV
prijave), a ukoliko su ispunjeni
uslovi za odbitak ulaznog poreza
iz člana 32. Zakona, isti iznos se
istovremeno može prikazati i u
poljima 21 i 41 PDV prijave, bez
stvarnog efekta na visinu obaveze
za taj mjesec.
Kada je u pitanju porez po
odbitku, ovo je prihod koji je
nerezidentno pravno lice ostvarilo
pružanjem usluge u FBiH, pa
se stoga smatra oporezivim.
Međutim, u ovom slučaju ne
smijemo zanemariti da je na snazi
međudržavni ugovor o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja koji
prednost u oporezivanju ovog
prihoda daje državi rezidentnosti
strane koja je isti ostvarila (tj.
Crnoj Gori). Da bi se odredbe
međudržavnog ugovora primijenile,
potrebno je ispoštovati proceduru
koja podrazumijeva popunjavanje
obrasca OP-820 (potpisan od
crnogorske firme), te njegovo
podnošenje Poreznoj upravi FBiH
najkasnije do 20-og u mjesecu
koji je uslijedio nakon mjeseca
isplate naknade. Uz ovaj obrazac se
obavezno mora priložiti i potvrda o
rezidentnosti koju će crnogorskoj
firmi izdati njihovi porezni organi
(ne stariji od dvanaest mjeseci).
Alternativa je da crnogorski
porezni organi potpišu obrazac OP-
820. Ako se ovo ispoštuje, isplata
se može izvršiti u punom iznosu,
bez umanjenja za 10% poreza po
odbitku.
PDV i usluga izrade nacrta
objekata u inozemstvu
PITANJE: Poduzeće se bavi izradom
nacrta za objekte, i to za kupca
(pravna osoba) koji se nalazi u
Njemačkoj. Radi se o nacrtima
objekata koji će se graditi u Nje-
mačkoj. Trebamo li obračunavati
PITAJ REVICON
izlazni PDV ako smo registrirani
PDV obveznik? Ako ne treba, koji
su uvjeti da taj promet bude neo-
poreziv, tj. trebamo li tražiti neke
potvrde od kupca iz Njemačke? Ako
poduzeće nije PDV obveznik, kako
obavijestiti UINO da je taj promet
neoporeziv jer ćemo sigurno preći
50.000 KM godišnje?
ODGOVOR: Prije svega, napominje-
mo da obveza registracije za PDV
postoji ako osoba prometom doba-
ra i usluga u jednoj godini pređe
ili je vjerojatno da će preći prag
od 50.000 KM. Tako je propisano
u članku 57. Zakona o PDV (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05 do 33/17).
Napominjemo da se treba raditi o
prometu koji ne bi bio oslobođen
oporezivanja u slučaju da je osoba
već registrirani PDV obveznik.
U vašem slučaju se radi o
pružanju usluga koje, same po sebi,
nisu oslobođene od oporezivanja.
Istina, ova vrsta usluge je u
članku 15. stavak 2. točka 1.
Zakona svrstana u skupinu za
koju u međunarodnom prometu
vrijedi pravilo oporezivanja prema
propisima koji vrijede u mjestu
(lokaciji) nekretnine. To znači da
vi (ako ste već registrirani PDV
obveznik) možete izdati fakturu
bez iskazanih 17% bh. PDV-a, uz
napomenu na fakturi da porez nije
obračunat sukladno spomenutoj
odredbi. Ipak, ako niste PDV
obveznik, važno je imati u vidu
da se, unatoč tome što ne bi bila
oporeziva bh. PDV-om, svejedno
radi o oporezivom prometu
usluga, a ne o prometu koji je po
nekoj odredbi Zakona općenito
oslobođen od oporezivanja. Prema
tome, neobveznik bi u slučaju da
pružanjem ovakvih usluge tijekom
godine dosegne prag od 50.000 KM
imao obvezu podnošenja zahtjeva
za registraciju za PDV.
U praktičnom smislu, kako će
na taj zahtjev odgovoriti UINO?
Vi biste formalno bili u obavezi
podnošenja zahtjeva za registraciju,
ali nije isključeno da UINO ne
odgovori pozitivno, jer obveznici
poput vas u praksi imaju više
odbitnog ulaznog nego izlaznog
poreza.
103
PITAJ REVICON
PDV posljedice otpisa
obaveze
PITANJE: Da li treba obračunavati
PDV ili korigovati ulazni PDV u
slučaju otpisa obaveza prema do-
bavljaču, a ako od njega nisu dobili
knjižnu obavijest koju treba ovjeriti
onako kako zahtijeva član 20. stav
12. Zakona o PDV?
ODGOVOR: Propisi o PDV-u su
posebno uredili pitanje izda-
vanja knjižnih obavijesti, te
obaveza koje za dvije strane iz
toga proističu. Međutim, navodi-
te da se ovdje ne radi o umanje-
nju ili otpisu obaveze po osnovu
knjižne obavijesti. Samim tim se
može postaviti i pitanje oprav-
danosti otpisa obaveze. To nije
nešto što vi možete samoinici-
jativno uraditi. Samoinicijativni
otpis obaveze je moguć ako je
nastupila zastara ili ako vam je
povjerilac oprostio dug.
S obzirom na to da nemate
knjižnu obavijest od dobavljača, na
ovaj slučaj se ne mogu primijeniti
član 20. stav 12. Zakona o PDV
(“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05 do
33/17), član 55. stav 6. Zakona,
kao i član 69. Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”,
br. 93/05 do 65/10). Umjesto toga,
na ovaj slučaj treba primijeniti
opće odredbe o odbitku ulaznog
poreza iz člana 32. Zakona.
Napominjemo da inspektori
UINO (nažalost) imaju praksu koja
nije povoljna za PDV obveznike.
Naime, vodeći se članom 32. stav
2. Zakona, inspektori od obveznika
zahtijevaju da isprave odbitak
ulaznog poreza ukoliko dođe do
otpisa obaveze prema dobavljaču.
Takav pristup opravdavaju time
što u spomenutoj odredbi stoji
da se ulazni PDV može odbiti
ako ga je obveznik platio ili ga
treba platiti drugom obvezniku.
Pošto ovdje nikad neće doći do
plaćanja, to je inspektorima razlog
za zahtijevanje ispravke odbitka
ulaznog poreza (iako je, suštinski,
država već dobila taj PDV od
dobavljača, a vama je ta nabavka
bila input za generisanje vašeg
izlaznog poreza).
104
Fiksna naknada za korištenje
privatnog automobila?
PITANJE: Da li je ispravna odluka
da se za upotrebu privatnog vozila
u službene svrhe isplaćuje fiksna
naknada od 100 KM mjesečno,
nevezano za putni nalog i službena
putovanja, odnosno nevezano za
stvarne podatke o obimu korištenja
tog privatnog vozila za službene
svrhe?
ODGOVOR: Ne može se reći da je
zasigurno neispravno, ali je ve-
lika vjerovatnoća da će se u tom
slučaju javljati razlika koja će imati
tretman oporezive koristi za tog
zaposlenika. Samim tim je dobro
izbjegavati takvu praksu.
Naime, u članu 14. Pravilnika
o primjeni Zakona o porezu na
dohodak (“Sl. novine FBiH”, br.
67/08 do 20/10) je jasno navedeno
da naknade troškova za službena
putovanja (pa, analogno tome, i za
ostale vidove upotrebe privatnog
vozila u službene svrhe) ne ulaze u
oporezivi dohodak od nesamostalne
djelatnosti zaposlenika ako su
utvrđene na način preciziran u
Uredbi o naknadama troškova za
službena putovanja (“Sl. novine
FBiH”, broj 44/16). U članu
10. te Uredbe je navedeno da
se pojedincu koji je za službene
potrebe koristio privatni automobil
trebaju nadoknaditi troškovi, ali
je data i formula po kojoj se visina
naknade utvrđuje kao 15% od cijene
litre benzina (BMB 95) u BiH po
pređenom kilometru. Prema ovoj
Uredbi, taj iznos “pokriva” trošak
amortizacije i goriva privatnog
vozila. To je ujedno i maksimalni
neoporezivi iznos u smislu propisa
o porezu na dohodak.
Ako vi donesete odluku o
isplati fiksnog iznosa od 100 KM,
to nije iznos koji je izračunat na
spomenuti način, pa je realna
mogućnost da postoji razlika u
visini iznosa. U slučaju da se
navedenom formulom za neki
mjesec, na bazi stvarnih podataka
o pređenim kilometrima za
službene svrhe, dobije iznos koji
je viši od 100 KM, to znači da bi
se zaposleniku mogla dodatno
nadoknaditi još i razlika (bez
obaveze za porez na dohodak i
doprinose). Međutim, ako bi se
navedenom formulom za neki
mjesec izračunao iznos koji
je niži od 100 KM, razlika bi
predstavljala oporezivu korist
zaposlenika koju prvo treba
“podići” na bruto iznos, a na to
potom treba obračunati pune
doprinose (kao na plaću) i porez
na dohodak.
Upravo iz tih razloga
eventualna kontrola Porezne
uprave bi (nezavisno od načina na
koji ste utvrdili iznos naknade)
uvijek zahtijevala stvarne podatke
(na bazi putnih naloga i sl) o tome
koliko je konkretno privatno vozilo
zaista korišteno u službene svrhe.
Nadoknada za privatni telefon
korišten u službene svrhe
PITANJE: Da li je zakonski mogu-
će refundirati troškove privatnog
mobilnog telefona? Donijeli smo
odluku da se direktoru mjesečno
refundira 50 KM za korištenje pri-
vatnog mobilnog telefona u poslov-
ne svrhe. Na koji način se to knjiži?
ODGOVOR: Striktno formalno, izmi-
rivanje ličnih troškova zaposlenika
se, u smislu člana 10. stav 3. Zakona
o porezu na dohodak (“Sl. novine
FBiH”, br. 10/08 do 7/13), tretira
kao njegova oporeziva korist.
Zakon i prateći Pravilnik
nisu naveli slučajeve koji bi
mogli poslužiti kao izuzetak. Ako
tako gledamo, bilo kakva isplata
zaposleniku za “pokrivanje” računa
za njegov privatni telefon bi bila
oporeziva korist. Ipak, sasvim
logično je tvrditi da zaposlenik
svoj telefon koristi i za privatne i
za službene razgovore. Samim tim
jedan dio iznosa sa računa ne bi
trebao biti tretiran kao lični trošak
zaposlenika, pa poslodavac ima
mogućnost nadoknade tog dijela
računa.
Ono što je potencijalno
problematično jeste utvrđivanje
visine tog iznosa. Neracionalno
bi bilo da se “češlja” listing
razgovora, te da se računa koliko
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

je zaista bilo privatnih, a koliko
službenih razgovora. Telefonski
broj sagovornika nužno ne
odražava prirodu razgovora tako
da je ta metoda nepotrebna.
Najlogičnije bi bilo utvrditi neki
paušalni iznos. Da bi taj iznos bio
neoporeziv, potrebno ga je utvrditi
na način koji neće izazvati sumnju
inspektora. Nažalost, propisi nisu
dali smjernice, ali smatramo da bi
se uvjerljivim moglo smatrati ako
imate račun za telefon direktora,
te ako imate mjeru u njegovom
nadoknađivanju. Primjera radi, ako
je račun za telefon bio 100 KM,
nadoknada od 50 KM po odluci
poslodavca bi vjerovatno trebala
biti prihvatljiva. Međutim, ključno
je “imati mjeru” i da ne postane
očito da se refundira “previše”.
Strani vlasnik prodaje udio
drugom stranom licu
PITANJE: Firma sa Kipra je 100%-tni
vlasnik firme u FBiH. Šta su obave-
ze firme u FBiH u slučaju prodaje
ili prenosa cjelokupnog udjela (bez
naknade) na firmu iz Mađarske?
Postoje li obaveze za neki porez, po
kojoj stopi i šta je osnovica? Da li je
važan podatak da se radi o preno-
su udjela bez naknade? Postoji li
ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja između BiH i Kipra,
te šta on govori o ovome? Postoji
li neka posebna forma ugovora o
prenošenju udjela?
ODGOVOR: U slučajevima prometa
ili prenošenja udjela sa jednog lica
(bivšeg vlasnika) na drugo (novog
vlasnika) radi se o transakciji izme-
đu tih lica (bivšeg i novog vlasnika
udjela), pri čemu jedno ostaje bez
tog svog udjela (za protunaknadu
ili bez nje), a drugo ga stiče (za
protunaknadu ili besplatno). Ta
aktivnost se računovodstveno ni na
koji način ne odražava na domaće
privredno društvo o čijem kapitalu
se radi. Naime, udio je sastavni dio
kapitala domaćeg društva, te se u
njegovim knjigama vodi po vrijed-
nosti koja je prvobitno unesena
prilikom osnivanja ili prilikom
eventualne dokapitalizacije. Pri-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
hodi i rashodi po osnovu ovakve
transakcije se evidentiraju samo u
knjigama starog i novog vlasnika.
Promjena vlasnika nad
udjelima između dva nerezidentna
nije predmet posmatranja naših
propisa (izuzev u smislu obavezne
prijave promjene vlasnika
nadležnom registracijskom sudu i
Poreznoj upravi FBiH). Također,
ova aktivnost nije predmet
posmatranja naših propisa o
PDV-u ( jer promet udjela, svakako,
nije predmet oporezivanja ovim
porezom), a ova lica nisu klasični
obveznici poreza na dobit u FBiH.
Jedini aspekt koji se može ticati
nerezidentnog pravnog lica je
porez po odbitku, ali i to samo ako
je udio prenesen na rezidentno
pravno lice, uz naknadu.
Konkretno, prema članu
39. Zakona o porezu na dobit
(“Sl. novine FBiH”, broj 15/16),
oporezivim se smatra prihod koji je
nerezidentno pravno lice ostvarilo
od rezidentnog na osnovu prometa
ili prenošenja udjela uz naknadu.
S obzirom na to da se udio u
vašem slučaju prenosi sa jednog
nerezidenta (Kipar) na drugog
(Mađarska), to ne bi bilo oporezivo
porezom po odbitku čak i da jesu
ugovorili neku naknadu.
Da je udio prenesen na neko
pravno lice koje ima status rezidenta
u FBiH, uz naknadu, ta naknada bi
bila osnovica za porez po odbitku
koji bi se obračunao po stopi od
10%. Tek bi u tom slučaju bilo
važno postoji li važeći međudržavni
ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja između BiH i države
rezidentnosti lica koje je ostvarilo
ovakav prihod. Ovome dodajmo
i podatak da BiH ima važeći
ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja sa Kiprom. Zapravo,
radi se o međudržavnom ugovoru
koji su zaključile bivša SFRJ i Kipar,
ali je na bazi notifikacije u primjeni i
sada u poslovnim relacijama između
bh. i kiparskih rezidenata. Da se radi
o situaciji u kojoj se javlja prihod
za koji postoji obaveza plaćanja
poreza po odbitku u našoj zemlji,
spomenuti međudržavni ugovor
bi to onemogućio, jer prednost u
oporezivanju ovog tipa prihoda
PITAJ REVICON
ima država rezidentnosti lica
koje je otuđilo imovinu. Naravno,
oslobađanje bi bilo uslovljeno
poštivanjem procedure koja je
propisana u našim propisima o
porezu na dobit.
Što se tiče ugovorne forme za
prenošenje udjela, naši propisi je
nisu nametnuli. Kao što smo već
naveli, za našu zemlju je važno da
domaće privredno društvo o čijem
kapitalu se radi ažurno prijavi
promjenu vlasnika u nadležnim
registrima. Istovremeno, ne
možemo reći da li eventualne
obaveze po bilo kojem osnovu
postoje u skladu sa propisima
Kipra, odnosno Mađarske (mada
to, svakako, nije briga domaćeg
privrednog društva).
Neopravdano podizanje novca
u udruženju
PITANJE: Udruženje od 2006.
godine nije predavalo finansijske
izvještaje. Novo rukovodstvo želi
raditi u skladu sa Zakonom, pa je
odlučeno da se urade svi finansij-
ski izvještaji od te do 2017. godi-
ne. Međutim, ustanovljeno je da
nedostaje dokumentacija za 2011.
godinu. Dobili su prepise izvoda iz
banaka, te je na bazi toga utvrđeno
da su podizani čekovi za koje ne
postoji dokumentacija koja bi ih
pravdala. Upravni odbor je donio
odluku da se raspored troškova
napravi na osnovu procjene kako bi
se razdužila blagajna, pa bi se kon-
statovalo da je nemoguće pribaviti
pravu dokumentaciju. Koje je vaše
mišljenje o ovome?
ODGOVOR: Po Zakonu o računovod-
stvu i reviziji u FBiH (“Sl. novine
FBiH”, broj 83/09), finansijske
izvještaje su dužna sačiniti sva
pravna lica iz člana 3., među koji-
ma su i sve neprofitne organizacije
poput udruženja. Zavisno od para-
metara iz člana 4. Zakona, pravno
lice može biti obveznik podnošenja
godišnjih i polugodišnjih finansij-
skih izvještaja (ako spada u grupu
srednjih ili velikih pravnih lica) ili
samo godišnjih (ako spada u grupu
malih pravnih lica).
105
PITAJ REVICON
Svakako je dobra stvar to što
je novo rukovodstvo udruženja
odlučilo da napravi finansijske
izvještaje za određeni niz godina
za koje to nije urađeno. Naravno,
da bi se to uradilo na pravi način,
neophodno je da raspolažete
vjerodostojnom dokumentacijom, a
to u vašem primjeru nije slučaj za
2011. godinu. Obraćanje bankama
za kopije izvoda je bio dobar
korak, usmjeren ka kompletiranju
dokumentacije. Nažalost, taj korak
je samo istakao nove nedostatke,
jer ste utvrdili da ne postoji
dokumentacija koja bi opravdala
određene iznose novca. Stoga nije
mogla biti izvršena rekonstrukcija
dokumentacije.
S obzirom na takve okolnosti,
jedino preostaje da vam ti iznosi
budu “ostali rashod”. Olakšavajuća
okolnost je to što udruženje
vjerovatno nije obveznik poreza na
dobit, pa to neće biti posmatrano
kroz prizmu tih propisa. Međutim,
ako nemate čime opravdati
korištenje određenih iznosa novca,
ne bi bilo prikladno “izmišljati”
raspored tih troškova i svrstati ih
u neku drugu grupu bez računa,
ugovora ili slično. U kranjoj liniji,
poreznici bi to mogli “proglasiti”
nečijom oporezivom korišću.
Mjesto izdavanja fakture
za uslugu osiguranja
PITANJE: Društvo za osiguranje ima
filijale na području cijele BiH. Prva
faktura se izdaje u mjestu u kojem
je izdata polisa osiguranja. Sve
druge fakture se izdaju u sjedištu,
te se dostavljaju klijentima širom
zemlje. S obzirom na to da smo od
klijenata iz RS imali pritužbe za
mjesto izdavanja fakture, molimo
vas za informaciju je li u skladu sa
propisima da se mjesto izdavanja
fakture veže za filijalu u kojoj je
inicijalno ugovoren posao ili se
one mogu izdavati centralizirano
(u sjedištu). Pokušali smo i sami to
odgonetnuti, ali nijedan propis ne
tretira ovu problematiku kod prav-
nih lica koja nemaju fiskalni uređaj,
odnosno nisu obveznici u smislu
Zakona o PDV.
106
ODGOVOR: Da, ovo pitanje nije
formalno uređeno za subjekte
poput vašeg. Obveznici fiskalizacije
moraju paziti na mjesto izvršenja
prometa, no djelatnost osiguranja
nije u krugu tih obveznika. Prema
tome, na vas se ne primjenjuju
propisi iz oblasti fiskalizacije.
Generalno gledajući, vi ste jedno
društvo, a svi organizacioni dijelovi
su dijelovi društva kao cjeline.
Također, nije u pitanju djelatnost
čiji se promet može izričito vezati
za lokaciju (poput npr. trgovine,
servisiranja opreme i sl). Vaša
djelatnost se zasniva na uslugama
koje pružate kao društvo, dok su
filijale samo “istureni dijelovi” kako
biste bili dostupniji klijentima i
kako bi se poslovi lakše zaključivali.
Ukoliko ne postoje neka posebna
pravila nadležnih agencija za nadzor
djelatnosti osiguranja, ne postoji
nikakva formalna obaveza da se vaša
faktura veže za lokaciju dogovora
sa klijentom, tj. ne postoji nikakva
formalna prepreka da se faktura
izdaje iz sjedišta, te da na njoj stoje
samo podaci društva kao cjeline.
Ipak, postoji jedan drugi aspekt
na koji morate paziti. Propisi o
porezu na dobit su u nadležnosti
entiteta, pa je iz tog razloga važno
da prihode i rashode pratite na
način koji vam omogućava njihovu
pravilnu alokaciju po teritorijama.
To je važno jer će porezni organi,
naročito u RS, zahtijevati da
prihodi ostvareni na području RS
“upadnu” u osnovicu za obračun
poreza na dobit u tom entitetu,
dok je vama važno da u tu osnovicu
“utopite” i rashode koji se mogu
vezati za ostvarivanje tih prihoda
(radi pravilnog obračuna poreza na
dobit). Međutim, to je sve u vezi
sa porezom na dobit i to možete
postići i pedantnim razvrstavanjem
u sjedištu, dok vas to ne primorava
da pravite fakture po filijalama
(ako to nećete ili ako to smatrate
nepraktičnim).
Sugerišemo da utvrdite
i razloge za “pritužbe” vaših
klijenata iz RS po pitanju mjesta
izdavanja fakture, što bi možda bilo
korisno da se ovaj problem (ukoliko
uopće postoji) sagleda i sa drugih,
trenutno “nevidljivih” aspekata.
Vođenje trgovačke knjige
PITANJE: Naša firma se bavi pro-
izvodnjom. Vršimo prodaju i na
veliko i na malo. Nemamo zasebne
poslovne jedinice, a iz skladišta
veleprodaje vršimo i maloprodaju.
Da li smo u obavezi da vodimo TKV
i TKM?
ODGOVOR: Prema članu 25. Zakona
o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novi-
ne FBiH”, broj 40/10), trgovac
je dužan voditi evidencije koje su
utvrđene ovim zakonom i drugim
propisima. Također, prema članu
2. stav 3. tačka b) Zakona, odredbe
ovog propisa se odnose i na pravna
i fizička lica koja su registrirana za
obavljanje djelatnosti proizvodnje
kada svoje proizvode prodaju na
tržištu.
Što se tiče konkretnih
evidencija koje su propisane
ovim zakonom, Trgovačku knjigu
na veliko (TKV) mora ažurno
voditi trgovac na veliko za svako
skladište, odnosno poslovni
prostor. Izuzetno, ta obaveza
ne postoji ako obveznik u svom
računovodstvu već na drugi
način ažurno vodi sve podatke
u vezi sa nabavkom i prodajom
robe, kao i obavezne elemente
kalkulacije cijene koji su propisani
podzakonskim aktima (Pravnilnik
o obliku, sadržaju i načinu vođenja
trgovačkih knjiga). Uz pretpostavku
da vi sve te podatke vodite ažurno
kroz redovno računovodstvo, ne
biste morali dodatno voditi i TKV.
Trgovačka knjiga na malo se
mora voditi u svakom slučaju u
kojem se lice bavi trgovinom na
malo. Ona se mora voditi ažurno
u svakom prodajnom objektu
ili odjelu prodajnog objekta u
kojem se vrši trgovina, u skladu
sa zahtjevima spomenutog
podzakonskog akta. Shodno tome,
ako vršite prodaju na malo svojih
proizvoda, onda morate voditi
TKM.
Podsjećamo da obavljanje
djelatnosti prodaje na veliko i
malo podrazumijeva ispunjavanje
i mnogih drugih obaveza koje
su propisane ovim zakonom i
pratećim podzakonskim aktima.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Ulaganje općine u imovinu
koju koristi javna ustanova
PITANJE: Općina je u protekle
dvije godine finansirala uređenje i
izgradnju jednog izletišta. Ono je
potom dato na privremeno korište-
nje javnoj ustanovi (čiji je općina
osnivač), uz naknadu. Ustanova će
za vrijeme privremenog korištenja
ulagati svoja sredstva u to izleti-
šte. Općinski načelnik je formirao
komisiju koja je procijenila vrijed-
nost izvršenih ulaganja ustanove.
Tu vrijednost je općina na osnovu
odluke općinskog vijeća spremna
doznačiti ustanovi. Stav ustanove je
da taj iznos trebaju fakturisati op-
ćini, s obzirom na to da su PDV ob-
veznici, vrijednost bi bila uvećana
za PDV. Stav općine je da ustanova
ne može ispostaviti fakturu jer se
radi o zdravstvenoj ustanovi koja je
registrovana za usluge preventivne
i specijalističke zdravstvene zaštite.
Molimo vas za mišljenje.
ODGOVOR: Odgovor o obavezno-
sti fakturisanja zavisi od ukupnih
okolnosti. Konkretno, važno je
da li vrijednost ulaganja ostaje
kao teret korisnika izletišta ili će
mu to stvarni vlasnik (tj. općina)
nadoknaditi. U prvom slučaju se ne
mora fakturisati, a u drugom treba
(naravno, onda kada je taj neko
registrovani PDV obveznik).
Primjera radi, ako će se
procijenjeni iznos ulaganja (koji
je općina spremna doznačiti
ustanovi) prebijati sa naknadom
za privremeno korištenje izletišta,
ustanova sa statusom registrovanog
PDV obveznika mora ispostaviti
fakturu, jer se smatra da je došlo
do razmjene usluga. Prema članu
10. Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05
do 65/10), razmjena se posmatra
kao dva prometa, pa isporuke obiju
strana podliježu oporezivanju (tj.
ako su obje strane PDV obveznici).
Također, ustanova mora napraviti
poreznu fakturu i ako ne dolazi do
prebijanja sa najamninom, nego
mu vlasnik izletišta nadoknađuje
vrijednost ulaganja (kao u vašem
slučaju), zbog toga šta se i tada
smatra da je došlo do usluge, tj.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
kao da je ulaganje izvršeno u korist
vlasnika koji to potom plaća.
Nasuprot tome, faktura sa
PDV-om se ne bi morala praviti
samo ako općina ne bi ni na koji
način priznavala to ulaganje
ustanovi, kao i u slučaju da
ustanova nije PDV obveznik.
Treba dodati i to da nije
važno za koju djelatnost je
ustanova registrovana. Propisi o
porezu na dodanu vrijednost ne
ulaze u tu problematiku, nego se
gleda da li je neko izvršio promet
dobara ili usluga, te da li se takav
promet, u skladu sa odredbama
Zakona, smatra oporezivim.
Zbog toga je moguće da neko
lice napravi fakturu i da na
njoj obračuna izlazni PDV, iako
takva usluga nije u opisu njihove
registrovane djelatnosti. Uprava
za indirektno oporezivanje će
bez obzira na tu okolnost tražiti
iskazivanje izlaznog PDV-a, a
zbog činjenice da je izvršen
oporezivi promet usluge.
Također, općina (ako je i
sama registrovani PDV obveznik)
ima pravo odbiti ulazni PDV sa te
fakture, jer se radi o “nabavci” koja
je izvršena za potrebe izletišta koje
se iznajmljuje i za koje se izdaju
izlazne fakture sa obračunatim
PDV-om. Ulazni PDV bi bio trošak
za općinu ako ona kojim slučajem
ne bi bila PDV obveznik za uslugu
iznajmljivanja (mada je to malo
vjerovatno).
Knjižno odobrenje i PDV
PITANJE: Od inodobavljača smo
dobili knjižno odobrenje, jer je
ustanovljeno da su cijene na fakturi
bile veće od dogovorenih? Da li
KO možemo uzeti u obzir prilikom
kalkulacija, jer bi nam u tom slučaju
nabavna cijena uvezene robe bila
niža i šta u tom slučaju sa PDV-om?
ODGOVOR: Da, mogli biste umanjiti
nabavnu vrijednost uvezene robe
ako je knjižno odobrenje izdato u
istoj godini u kojoj se desila nabav-
ka. Naknadno izdavanje knjižnog
odobrenja direktno umanjuje vašu
nabavnu vrijednost.
PITAJ REVICON
Kada je u pitanju PDV, as-
pekt ovog slučaja prema članu 55.
stav 6. Zakona o PDV-u, knjižno
obavještenje izdaje se u sljedećim
slučajevima :
1. vraćanje robe nakon ispo-
stavljanja fakture;
2. dobavljač dobara, odnosno
davalac usluga nakon ispostavljanja
fakture odobri sniženje cijene ili
popust i
3. dobavljač dobara, odnosno
davalac usluga prima dodatnu upla-
tu za isporučena dobra, odnosno iz-
vršene usluge nakon ispostavljanja
fakture.
U vašem slučaju, knjižno
odobrenje bi se moglo prosmatra-
ti i kao naknadno sniženje cijena
prema prethodnom dogovoru sa
inodobavljačem (pod 2.).
S obzirom na to da se radi o
uvozu, naš savjet je da kontaktirate
UIO, te da sa njima provjerite mo-
gućnost ispravke uvozne dokumen-
tacije u smislu umanjenja osnovice
i ulaznog poreza. Ako bi vam rekli
da to ne morate mijenjati, onda
biste samo umanjili obavezu prema
dobavljaču, a PDV bi ostao isti. Na
kasniji promet uvezene robe biste
postupili u skladu sa odgovarajućim
odredbama Zakona.
Ipak, ukoliko bi UIO donije-
la rješenje o umanjenju ulaznog
PDV-a zbog umanjenja porezne
osnovice, obveznik bi bio dužan
da koriguje (smanji) svoj ulazni
porez u poreznoj prijavi u onom
poreznom periodu (mjesecu) kada
rješenje postane izvršno. Pošto
sve ovo nema nikakvog uticaja na
krajnji iznos PDV-a, da li je sve
to neophodno i činiti, tj. da li se
za naknadno odobrene rabate od
inodobavljača uopće mora vrši-
ti bilo kakva korekcija PDV-a i
izmjena ranije podnesene PDV
prijave?
Generalno, mehanizam podno-
šenja zahtjeva za povrat PDV-a pla-
ćenog pri uvozu je, naime, svrhovit
samo u slučajevima kada se radi o
smanjenju uvoznog PDV-a koji se
ne može odbiti (npr. na putničke
automobile) ili kada je uvoznik
neko lice koje nije registrovano za
PDV (tj. koje i nema mogućnost
odbitka ulaznog poreza).
107
PITAJ REVICON
U situacijama u kojima je PDV
plaćen pri uvozu istovremeno i
odbijen, takva procedura je sasvim
nesvrsishodna i u praksi se i ne
provodi. U takvim situacijama se
naknadno odobreni popust tretira
kao interni finansijski odnos ino-
dobavljača i domaćeg kupca koji se
kao takav i evidentira kao umanje-
nje obaveze prema inodobavljaču,
bez uticaja na PDV.
Nadogradnja softvera - porez
po odbitku
PITANJE: Da li se ugovor o izbje-
gavanju dvostrukog oporezivanja
između BiH i Hrvatske može
koristiti za oslobađanje od plaćanja
poreza po odbitku za nadogradnju
softwera koji smo kupili od firme iz
Hrvatske?
ODGOVOR: U skladu sa članom 38.
Zakona o porezu na dobit (“Sl.
novine FBiH”, broj 15/16), nakna-
de za softver spadaju u naknade
za autorska prava i druga prava
intelektualnog vlasništva za koje
postoji obaveza plaćanja poreza po
odbitku.
Prema članu 12. stav 2. Ugovo-
ra o izbjegavanju dvostrukog opo-
rezivanja između BiH i Hrvatske,
autorske naknade koje nastaju u
državi ugovornici, a njihov stvarni
korisnik je rezident druge države
ugovornice, mogu se oporezivati u
prvoj državi, s tim da tako utvrđeni
porez ne može biti veći od 10% bru-
to iznosa. Dakle, navedeni ugovor
daje mogućnost da i država izvora
(tj. plaćanja) izvrši oporezivanje, ali
ne više od 10%.
U skladu sa navedenim, s
obzirom na to da naš Zakon pro-
pisuje istu stopu porez po odbitku
na ove naknade, vi ste taj porez
dužni obračunati, platiti i prijaviti
na obrascu POD-817, do desetog
u narednom mjesecu u odnosu na
mjesec isplate naknade.
Dakle, samo postojanje Ugo-
vora o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja između BiH i Hrvat-
ske ne znači da automatski postoji
oslobađenje od poreza po odbitku,
već je važno pogledati i šta taj
108
Ugovor kaže za konkretne usluge.
U ovom slučaju se porez po odbitku
mora platiti, uprkos postojanju me-
đudržavnog ugovora između BiH i
Hrvatske.
PDV i porez po odbitku na
autorske naknade
PITANJE: Jedna od djelatnosti naše
firme su i usluge programiranja,
izrade poslovnog softvera i njegovo
održavanje. Kako bi mogla pružiti
ove usluge, firma koristi Microsoft
Azure (iznajmljivanje prostora na
disku, čuvanje podataka na serve-
ru), kao i Inmotion Hosting. Usluge
se primaju od inodobavljača koji
nema sjedište u BiH. Da li se u
ovom slučaju BiH smatra mjestom
izvršenja usluga?
ODGOVOR: U skladu sa članom
15. stav 2. tačka 4. pod a) Zako-
na o PDV, ukoliko obveznik koji
ima sjedište ili prebivalište u BiH
pruža usluge prenosa, ustupanja,
propuštanja i stavljanja nekome
na raspolaganje imovinskih prava,
autorskih prava, prava na patente,
licence, zaštitnih znakova i drugih
prava intelektualne svojine prima-
ocu usluga koji nema svoje sjedište
ili prebivalište u BiH, mjestom pru-
žanja usluga smatra se mjesto, tj.
država gdje primalac usluge ima
sjedište svoje firme ili prebivalište.
Dakle, ove usluge su oporezive
prema mjestu, tj. državi primaoca
usluge, s obzirom na to da ste vi
primalac ovih usluga iz inostran-
stva, postoji obaveza obračunavanja
PDV-a u BiH. Ovo se najčešće svodi
na tzv. vozanje PDV-a bez pove-
ćanja stvarne obaveze za uplatu
poreza.
Napominjemo da je usluge
koje primate od inodobavljača po-
trebno posmatrati i sa aspekta Za-
kona o porezu na dobit i obaveze za
porez po odbitku. Naime, u skladu
sa članom 38. Zakona o porezu na
dobit, porez po odbitku se obraču-
nava i na prihode od usluga koje
nerezidentna pravna lica ostvare na
teritoriji BiH.
Međutim, u praksi nije uvijek
jednostavno utvrditi da li je neki
prihod ostvaren pružanjem usluga
u BiH. Za usluge iz vašeg upita je
važan član 62. stav 3. Pravilnika o
primjeni Zakona o porezu na do-
bit (“Sl. novine FBiH”, br. 88/16
do 96/17) u kojem je za tehničke
usluge naglašeno da se smatra da
su usluge pružene van BiH ako
nije bilo fizičke prisutnosti pruža-
oca usluge u našoj zemlji, tj. ako
su te usluge pružene elektron-
ski. U tom slučaju se ne moraju
podnositi porezne prijave. Ako
su predstavnici stranog pružao-
ca usluge dolazili u BiH, a došli
su iz zemlje sa kojom BiH nema
Ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja, potrebno je da pod-
nesete obrazac POD-817 (prijava
poreza po odbitku na osnovu
autorske naknade).
Ukoliko se radi o dobavljaču iz
države sa kojom BiH ima Ugovor o
izbjegavanju dvostrukog oporezi-
vanja, onda je važno pogledati šta
kaže sami ugovor sa tom državom,
tj. da li postoji obaveza poreza po
odbitku ili ne. U slučaju da je Ugo-
vorom definisano da nema obaveze
plaćanja poreza po odbitku, onda
podnosite obrazac OP-820 i potvr-
du o rezidentnosti.
Kada je u pitanju hosting,
naknada koju isplaćujete stranom
partneru ima drugačiji tretman u
odnosu na prethodnu uslugu. Radi
se o “ostaloj usluzi” iz člana 38.
stav 1. tačka i) Zakona, pa se ova
naknada smatra oporezivom samo
ako pružalac dolazi iz države sa ko-
jom BiH nema važeći međunarodni
ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja.
Prodaja polovne robe -
aparata povezanom licu
PITANJE: Firma se bavi prodajom
medicinske opreme i prodala je
jedan aparat nepovezanoj firmi na
domaćem tržištu. Nakon pola godi-
ne aparat se pokvario i kupac ga je
vratio. Međutim, firma je popravila
aparat i kao polovan ga želi prodati
povezanoj firmi u inostranstvu za
30.000 KM ispod nabavne vrijed-
nosti. Da li firma ima obavezu da
vrši porezne korekcije i da li smije
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

aparat prodati povezanom licu pod
ovakvim uslovima?
ODGOVOR: Što se tiče korekcije
porezne osnovice sa aspekta tran-
sfernih cijena, ona postoji samo u
slučaju kada je prihod potcijenjen
ili rashod precijenjen u transakcija-
ma sa povezanim licem. Međutim,
iz vašeg upita je evidentno da se
radi o specifičnoj situaciji u kojoj
je firma nastojala da proda aparat
povezanom licu po nižoj cijeni iz
razloga što je aparat prethodno
korišten, a imao je i određene
kvarove. Dakle, čini se da se radi o
jednokratnoj transakciji sa pove-
zanim licem u kojoj se aparat zbog
nepredivđenih okolnosti prodaje
po nižoj cijeni, a ne o poslovnoj
politici u transakcijama sa poveza-
nim licem koja za posljedicu ima
potcjenjivanje prihoda, a samim
tim i umanjenje porezne osnovice.
Ukoliko je ovo jedina transak-
cija sa povezanim licem, mišljenja
smo da biste trebali uraditi skraće-
ni izvještaj o transfernim cijenama
i analizirati predmetnu transakciju
sa povezanim licem. Korekcija
poreznog bilansa će postojati samo
u slučaju da je aparat zaista mogao
biti prodan i po većoj cijeni od one
po kojoj je prodat povezanom licu.
Stoga bi ovo na neki način trebalo i
opravdati.
Napominjemo da ste prili-
kom određivanja prodajne cijene
aparata u obzir mogli uzeti eventu-
alno troškove amortizacije aparata,
troškove kvara i druge slične troš-
kove koji su doveli do umanjenja
vrijednosti.
Ukazivanje inspektora na
neispravnosti
PITANJA: Porezna inspekcija nam je
ukazala na sljedeće neispravnosti:
1. U posljednju kolonu knjige
dnevnih izvještaja trebamo upisi-
vati samo izdane žiralne fiskalne
račune a ne ukupan broj računa za
taj dan.
2. Preduzeće se većinom bavi
maloprodajom, a u slučaju vele-
prodaje robu razdužujemo među-
skladišnicama. Mišljenje porezne
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
inspekcije je da ulazna kalkulacija
ne može imati dvije kolone, odno-
sno i veleprodajnu i maloprodajnu
maržu, iako kolona maloprodajne
marže nema vrijednosti. Ovakvu
praksu primjenjujemo već godina-
ma i nijedna inspekcija nije ukazi-
vala na to da je ovo problem. Kakvo
je vaše mišljenje u ovom slučaju?
3. Firma ima namjeru da
otvori poslovnu jedinicu u Neumu.
Da li to podrazumijeva sve takse i
naknade koje se tiču općine Neum?
Da li direktor firme može biti upi-
san i kao rukovoditelj te poslovne
jedinice? Da li moramo imati odvo-
jenu TKM za poslovnu jedinicu?
ODGOVORI:
1. U skladu sa članom 6. Pra-
vilnika o izgledu i sadržaju, zahtje-
va, obrazaca i obavještenja ostalih
pratećih dokumenata uz fiskalne
sisteme, knjiga dnevnih izvješća se
popunjava na osnovu podataka iz
dnevnih izvješća, pisanih računa,
pisanih reklamiranih računa i kopi-
ja izdanih faktura. U knjigu dnev-
nih izvješća se za svaki radni dan u
kojem je ostvaren promet upisuju
podaci o datumu i rednom broju
dnevnog izvještaja, rednom broju
posljednjeg fiskalnog i reklami-
ranog računa, kao i broju izdanih
faktura. U skladu sa navedenim, u
posljednju kolonu knjige dnevnih
izvještaja treba se unositi ukupan
broj izdanih poreznih faktura, bez
obzira na način naplate, mada
se po propisima o unutrašnjem
platnom prometu pretpostavlja da
će taj promet najčešće biti napla-
ćen bezgotovinski. Uostalom, opis
posljednje kolone u obrascu KDI
je “broj izdanih faktura”, bez bilo
kakvih dodatnih uvjeta.
2. Ne postoji ništa sporno u
tome da robu zadužujete u malo-
prodajnom skladištu, iako se firma,
po potrebi, bavi i veleprodajom.
Međutim, ovdje je potrebno da
u tim prilikama vodite računa
da umanjite stanje zaliha robe u
maloprodaji. Dakle, dužni ste da
prilikom prenosa robe iz malopro-
dajnog skladišta u veleprodajno
zadužite konta veleprodaje, uz
evidentiranje razduženja robe iz
maloprodajnog skladišta. Istovre-
meno je potrebno izvršiti stornira-
PITAJ REVICON
nje te robe u TKM i evidentirati je
u TKV.
Takođe, morate paziti i na to
da poštujete zahtjeve Pravilnika
o obliku, sadržaju i načinu vođe-
nja trgovačke knjige (“Sl. novine
FBiH”, br. 91/15 i 97/17). Shodno
tome, morate voditi i TKM i TKV,
obje za odgovarajući obim tih ak-
tivnosti, i veleprodajne kalkulacije
(obrasci KCM i KCV). Bilo kakva
kombinovana kalkulacija ostavlja
prostor inspektorima za stvaran
problem.
3. Kao što ste i sami nave-
li, otvaranje poslovne jedinice u
Neumu podrazumijeva i obavezu
plaćanja svih taksi i naknada koje
se propisane u toj općini. Ovdje se
prvenstveno misli na plaćanje takse
na istaknutu firmu. Takođe, radi se
o općini u HNK/HNŽ, pa u vidu
morate imati i eventualnu obave-
zu plaćanja i članarine turističkoj
zajednici HNK/HNŽ.
Što se tiče rukovoditelja po-
slovne jedinice, ne postoji nikakva
zakonska prepreka da direktor fir-
me bude istovremeno i rukovoditelj
te poslovne jedinice.
Vođenje TKM za poslovnu
jedinicu je uređeno članom 25. stav
4. Zakona o unutrašnjoj trgovini
(“Sl. novine FBiH”, br. 40/10 i
79/17), te članom 4. Pravilnika o
obliku, načinu i vođenju trgovač-
ke knjige (“Sl. novine FBiH”, br.
91/15 i 97/17), prema kojima je tr-
govačku knjigu potrebno pojedinač-
no voditi za svaki prodajni objekat,
poslovnu jedinicu i drugo prodajno
mjesto. U skladu sa navedenim, mi-
šljenja smo da biste trebali voditi
odvojenu analitičku evidenciju za
poslovnu jedinicu u Neumu, kako
bi evidencija robe bila precizna i
kako ne bi stvarala dileme o stanju
zaliha robe u poslovnoj jedinici i u
sjedištu firme pojedinačno.
Lohn poslovi
PITANJE: Firma koja se bavi lohn
poslovima plaća carinske troško-
ve za robu koju kupci šalju radi
procesa obrade. Troškovi se knjiže
na način da duguju kratkoročna
potraživanja, a potražuje obaveza
109
PITAJ REVICON
za carinu. Na kraju svakog mjeseca
iznos kratkoročnih potraživanja se
prefakturiše krajnjem kupcu koji
sve plati. Da li ovakav promet treba
da bude evidentiran u knjizi izla-
znih faktura, a samim tim i u PDV
prijavi u polju 11?
ODGOVOR: U skladu sa objašnje-
njem procedure unutrašnje obrade
koju je izdao UIO, postoje dva
sistema uvoza robe (dobara) radi
unutrašnje obrade:
1. unutrašnja obrada sa odgođe-
nim sistemom plaćanja i
2. unutrašnja obrada sa sistemom
povrata uvoznih dažbina.
Ako smo dobro shvatili, u
vašem slučaju se radi o unutrašnjoj
obradi sa sistemom povrata uvo-
znih dažbina.
Unutrašnja obrada sa siste-
mom povrata uvoznih dažbina
predstavlja sistem odobravanja
unutrašnje obrade za koji se prili-
kom uvoza robe vrši naplata uvo-
znih dažbina, kao i PDV-a, a nakon
okončanja postupka obrade i izvo-
za kompenzacionih proizvoda vrši
se povrat plaćenog iznosa. Uko-
liko se kompenzacioni proizvodi
umjesto izvoza puste u slobodan
promet, nema povrata naplaćenog
iznosa. Sa aspekta PDV-a, ovaj
sistem unutrašnje obrade je inte-
resantan upravo zbog mogućnosti
pogreške kod popunjavanja PDV
prijave. Naime, ukoliko je porezni
obveznik u poreznu prijavu unio
PDV plaćen prilikom uvoza robe
za postupak unutrašnje obrade po
sistemu povrata uvoznih dažbina
kao odbitak ulaznog poreza, dužan
je nakon izvoza kompenziraju-
ćih proizvoda i povrata plaćenih
uvoznih dažbina i PDV-a izvršiti
ispravku odbitka ulaznog poreza.
To znači da je potrebno vratiti se u
poreznu prijavu i ispraviti iznos u
polju 41.
Što se tiče vaše prakse da kup-
cu prefakturišete carinske troškove
koje ćete svakako dobiti od države,
smatramo da biste ovu fakturu koju
izdajete trebali tretirati kao sastav-
ni dio naknade za osnovi promet,
a ne kao prefakturisanje carinskih
troškova. Kao što ste i sami pretpo-
stavili, ova faktura treba da se evi-
110
dentira u knjizi izlaznih faktura kao
i u polje 11 PDV prijave. Naime,
propisi o PDV-u ne poznaju pojam
«prefakturisanje». Umjesto toga,
takav porez se može tretirati ili u
skladu sa članom 20. stav 2. tačka
4. Zakona (kao u vašem slučaju, pa
taj iznos čini sastavni dio osnovice)
ili u skladu sa članom 20. stav 10.
tačka 2. Zakona (pa taj iznos tada
ne ulazi u osnovicu).
Privremene situacije i izrada
projektne dokumentacije
PITANJE: Firma se bavi pružanjem
usluga projektovanja tehničke do-
kumentacije. Stalno smo u situaciji
da nam naručioci za dio završenih
usluga traže ispostavljanje privre-
mene situacije, tj. dijela fakture za
dio završenih usluga. Ugovori sa
naručiocima obično nalažu da se
20% cijene ugovora plati odmah,
60% nakon izrade projekta, a 20%
nakon što se dobije neka od dozvo-
la za građenje (za ovih 20% se traži
ispostavljanje privremene situaci-
je). Da li je ispravno ispostaviti fak-
turu na 20% iznosa i, ukoliko jeste,
na koji član Zakona ili Pravilnika se
možemo pozvati?
ODGOVOR: Privremene situacije su
nešto što se javlja u građevinar-
stvu. U svim drugim slučajevima
registrovani PDV obveznici izdaju
porezne fakture u skladu sa članom
55. Zakona o PDV (“Sl. glasnik
BiH”, br. 9/05 do 33/17). Fakture
se izdaju za promet dobara i usluga,
pa to važi i za uslugu projektovanja
tehničke dokumentacije.
Naveli ste da je ugovorom
predviđeno da se 20% ugovorene
cijene plaća odmah, 60% nakon
izrade projekta, a 20% nakon što se
dobiju potrebne dozvole. Sigurno
je da za ovih 20% trebate izdati
odgovarajući dokument, tj. avansnu
fakturu (ako se tih 20% uputi prije
izvršenja usluge) ili “pravu” pore-
znu fkturu (ako izdajete fakture za
dio posla koji je do tada izvršen).
Podsjećamo da je članom 38.
stav 1. Zakona propisano da je peri-
od obračunavanja PDV-a kalendar-
ski mjesec. Prema tome, ako nešto
posmatramo kao jednu uslugu koja
traje nekoliko mjeseci, možete
izdavati mjesečne fakture (za onaj
dio posla koji je do tada izvršen).
Takođe, podsjećamo i na član 17.
Zakona koji uređuje kada nastaje
porezna obaveza. Ona nastaje kada
se prvo desi nešto od sljedećeg:
izvršenje usluge, izdavanje fakture
ili plaćanje, odnosno djelimično
plaćanje prije izdavanja fakture.
Što se tiče evidentiranja pro-
meta u slučaju izdavanja privre-
menih situacija, FMF je zauzelo
stav da je dovoljno ispostaviti samo
jedan fiskalni račun, koji će obu-
hvatiti ukupnu vrijednost čitavog
projekta. Drugim riječima, nije
obavezno praviti fiskalne račune za
svaku pojedinačnu situaciju, nego
je moguće čekati posljednju fakturu
i onda uz nju ispostaviti i jedan
(ukupni) fiskalni račun.
Međutim, ukoliko želite, vi
možete izdavati i pojedinačne
fiskalne račune za svaku privreme-
nu situaciju. Dakle, navedeni stav
FMF-a ne zabranjuje da se fiskalni
računi izdaju i za svaku privremenu
situaciju (već dozvoljava da se oni
izdaju samo za konačnu situaciju),
pa, po našem mišljenju, nema nika-
kve smetnje da vi izdajete fiskalne
račune i uz svaku privremenu
situaciju.
Pravdanje manjka u kasi
PITANJE: Firma se bavi prodajom
na malo i svojim kupcima vrši be-
splatnu dostavu kupljene robe istog
dana na adresu koju kupac odre-
di. U slučaju da inspekcija dođe
u momentu kada se vrši dostava i
novac se još ne nalazi u kasi, kako
pravdati manjak novca u kasi? Da
li je nekim zakonom FBiH ili RS
regulisana ova problematika?
ODGOVOR: Stanje prometa i stanje
novca u kasi se ne mora nužno
slagati u svakom momentu. To bi
značilo da je sve što je prodano
odmah i naplaćeno, što bi bila
jedna savršena priča. Međutim,
slučajevi iz prakse su drugačiji i sva
potraživanja od kupaca nisu uvijek
naplaćena u momentu prodaje.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

Vama je bitno da imate račun
koji ujedno prestavlja validan
dokument inspekciji i svjedoči da je
zaključen posao, odnosno da račun
stvara kupcu obavezu plaćanja
prodate robe. Takođe bi trebali
imati i otpremnicu koja će služiti
kao dokaz da je roba otpremljena
kupcu. Ova dva dokumenta, račun
i otpremica će biti dovoljan dokaz
inspekciji da razumije zašto se no-
vac u tom momentu još uvijek ne
nalazi u kasi.
Zakon o fiskalnim sistemima
(“Sl. novine FBiH”, broj 81/09) i
Zakon o fiskalnim kasama (“Sl. gla-
snik RS”, br. 69/07, 1/11, 65/14 i
21/15) bi trebali da regulišu ovakva
pitanja. Međutim, jasno je da i
propisi ne mogu predvidjeti niti
obuhvatiti sve situacije iz prakse.
U cjelini, u ovakvim slučaje-
vima je jasno da se radi samo o
privremenom “neslaganju” prometa
i gotovine u kasi, koja se može (i
treba), u slučaju da inspekcija dođe
baš u to vrijeme, pravdati računom
i otpremnicom.
Naravno, preporučuje se da se
takvi slučajevi predvide i u vašim
aktima, na primjer u vašem Pra-
vilniku o uslovima prodaje, pa i u
vašoj odluci o blagajničkom poslo-
vanju, npr. na način da se gotovi-
na u takvim slučajevima unosi u
blagajnu odmah po povratku onoga
ko vrši dostavu kupcu.
Evidentiranje gratis proizvoda
od inodobavljača
PITANJE: Šta je ispravno kod plaća-
nja PDV-a i carine prilikom uvoza
gratis proizvoda dobivenih od ino-
dobavljača? Kako će inodobavljač
te stavke fakturisati i kako knjižiti
tu fakturu?
ODGOVOR: Inodobavljač treba da
procijeni vrijednost proizvoda koji
se daju gratis i da vam ispostavi
profakturu, kako bi se obračunala
carina i PDV. Profakturu je najbo-
lje izdati po prodajnoj vrijednosti,
tj. po cijeni po kojoj bi tu robu, ina-
če, i naplatio od vas.
Naime, inodobavljač na fakturi
koji je ispostavio vama nije obraču-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
nao PDV ( jer je to za njega izvoz),
dok ste vi kao primalac proizvoda
(uvoznik) obveznik za PDV koji
vam je zaračunat pri uvozu, u okvi-
ru carinske procedure. Naravno,
tako obračunati i plaćeni PDV vi
ste, u skladu sa članom 65. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV-u,
mogli odbiti kao ulazni ako je do-
bro uvezeno u zemlju u oporezive
svrhe.
Na osnovu dobivene profaktu-
re proizvode ćete zadužiti u svom
knjigovodstvu na kontu 130, sa
proutstavkom prihoda od donacije.
Dakle, shema knjiženja uvoza je
sljedeća:
D 130 - Obračun troška nabavke
robe ukoliko oba djeluju ili će vjerojatno
D 271 - PDV plaćen pri uvozu djelovati u skladu sa smjernicama,
P 652 - Prihod od donacije
P 482 - Obaveze za carine i carin-
ske dažbine
P 484 - Obaveza za PDV koji se
plaća pri uvozu
U zavisnosti od toga gdje ćete
evidentirati robu, tj. u veleproda-
ji ili maloprodaji, naredni stav u
knjiženju bit će prenos iznosa koji
je knjižen na kontu 130 - Obračun
troška nabavke robe na konta 132
ili 133.
Povezana lica i popunjavanje
obrasca TP-902
PITANJA: Većinski vlasnik javnog
komunalnog preduzeća je općina
koja posjeduje 87,8% dionica. Pre-
duzeće na teritoriji općine pruža
usluge isporuke vode, laborato-
rijske usluge, odvoz i deponova-
nje smeća, te usluge komunalne
higijene i zimske službe u urbanim
zonama.
1. Da li se sa stanovišta
Zakona o porezu na dobit i Pravil-
nika o transfernim cijenama općina
smatra licem koje je povezano sa
komunalnim preduzećem?
Da li se i ostale javne ustanove
u kojima općina ima više od 25%
kapitala smatraju povezanim licima
sa komunalnim preduzećem?
2. S obzirom na to da je
porezni obveznik dužan podnijeti
obrazac TP-902 ukoliko iznos kon-
trolisanih transakcija prelazi iznos
PITAJ REVICON
od 500.000,00 KM, da li navedeni
iznos posmatramo sa ili bez PDV-a?
3. Na kojim se rednim broje-
vima obrasca TP-902 popunjavaju
sljedeći iznosi vezani za transakcije
usluga: općina kupac; općina do-
bavljač; preduzeća i ustanove kup-
ci; preduzeća i ustanove dobavljači?
ODGOVORI:
1. Prema članu 44. Zakona o
porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”,
broj 15/16), pojam povezana lica
podrazumijeva bilo koja dva lica
ukoliko jedno lice djeluje ili će
vjerojatno djelovati u skladu sa
smjernicama, zahtjevima, prijed-
lozima ili željama drugog lica ili
zahtjevima, prijedlozima ili željama
trećeg lica, bez obzira na to da li su
te smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili
želje saopćeni. Povezanim licima se
smatraju posebno sljedeća lica:
a) bračni i vanbračni drug,
potomci usvojenici i potomci usvo-
jenika, roditelji, usvojioci, braća i
sestre i njihovi potomci, djedovi i
nane i njihovi potomci kao bra-
ća i sestre i roditelji bračnog ili
vanbračnog druga;
b) pravno lice i svako fizičko
lice koje posjeduje neposredno ili
posredno 25 ili više procenata vri-
jednosti ili broja dionica ili glasač-
kih prava u tom pravnom licu;
c) dva ili više pravnih lica
ukoliko jedno fizičko lice ili treće
lice posjeduje direktno ili indirek-
tno 25 ili više procenata vrijednosti
ili broja dionica ili glasačkih prava
u svakom pravnom licu.
S obzirom na to da Zakon i
prateći Pravilnik o transfernim
cijenama (“Sl. novine FBiH”, broj
67/16) definišu povezana lica kao
sva ona koja posjeduju direktno ili
indirektno 25 ili više procenata vri-
jednosti kapitala ili broja dionica,
općina i komunalno preduzeće se,
neosporno, smatraju povezanim lici-
ma, te je potrebno izvršiti analizu
transakcija između njih.
Isto tako, u skladu sa članom
6. stav 4. Pravilnika, pravna lica
se smatraju povezanim licima i
ako jedno lice učestvuje direktno ili
indirektno u upravljanju, kontroli ili
111
PITAJ REVICON
kapitalu drugog, ili ako treća strana
učestvuje direktno ili indirektno
u upravljanju, kontroli ili kapitalu
oba. U konkretnom slučaju, sva
preduzeća u kojima općina ima više
od 25% kapitala smatraju se vama
indirektno povezanim licima.
Navedeni član Pravilnika upu-
ćuje na obavezu svakog poreznog
obveznika koji ima transakcije sa
indirektno povezanim licem, bez
obzira na to da li je cilj “prenos
dobiti” ili ne, da izradi izvještaj koji
obuhvata i analizu transakcija sa
tim licima pomoću metoda koje su
definisane u Pravilniku.
2. Porezni obveznik, odnosno
lice čiji iznos kontrolisanih tran-
sakcija prelazi iznos od 500.000,00
KM u poreznom periodu dužno je
dostaviti nadležnoj jedinici Porezne
uprave obrazac TP-902 - Godišnji
izvještaj o kontrolisanim transakci-
jama između povezanih lica.
Budući da nije objavljeno
uputstvo o popunjavanju obrasca,
brojni obveznici su se suočili sa
raznim pitanjima. Mišljenja smo da
obrazac TP-902 trebaju popuniti
oni obveznici kod kojih krajnji efe-
kat na prihode, odnosno rashode
svih transakcija između povezanih
lica u predmetnoj godini prelazi
iznos od 500.000,00 KM (dakle,
bez PDV-a).
3. Na rednim brojevima 21. i
22. (dugoročna i kratkoročna po-
traživanja) obrasca TP-902 upisat
ćete iznose potraživanja prema
općini, preduzećima i ustanovama,
tj. iznose svih transakcija u kojima
se vaša povezana lica nalaze u
ulozi kupca. Suprotno od toga, na
rednim brojevima 23. i 24. upisa-
ti ćete iznose obaveza, odnosno
iznose svih transakcija u kojima se
vaša povezana lica nalaze u ulozi
dobavljača.
Ukoliko su predmetne tran-
sakcije imale efekat na prihode ili
rashode, prihod od pruženih usluga
će se evidentirati na rednom broju
5., a iskazani rashod po osnovu
primljenih usluga na rednom broju
6. obrasca. Iako redni broj 6. pred-
stavlja nabavnu vrijednost prodatih
usluga, suštinski se radi o usluga-
ma koje su “kupljene”, odnosno
primljene od povezanih lica.
112
Bezgotovinsko plaćanje
računa preko 200,00 KM
PITANJE: Da li se račun iz malo-
prodaje u iznosu preko 200,00 KM
može isplatiti iz blagajne kupca?
ODGOVOR: Uslovi i način plaćanja
između učesnika u platnom prometu
u gotovom novcu u konvertibilnim
markama uređeni su Uredbom o
uslovima i načinu plaćanja gotovim
novcem (“Sl. novine FBiH”, br.
72/15 i 82/15). Prema toj Uredbi,
poslovni subjekti mogu koristiti
gotov novac samo za one namjene
koje su izričito dozvoljene članom 3.
Uredbe. Nespomenute upotrebe go-
tovog novca nisu dozvoljene. Shodno
navedenom članu, plaćanje dobara i
usluga drugim poslovnim subjektima
ograničeno je na iznos od 200,00 KM
po pojedinačnoj transakciji.
Pošto plaćanje u gotovom novcu
po osnovu kupovine koju ste naveli
u upitu nije moguće, plaćanje ste
dužni izvršiti u skladu sa pravilima
bezgotovinskog plaćanja propisanim
u Zakonu o unutrašnjem platnom
prometu, tj. uplatom sa vašeg računa
na račun tog pravnog lica - prodavca.
Da se radilo o iznosu do 200,00 KM,
plaćanje u gotovom novcu bi bilo
dozvoljeno u maloprodaji. Također,
napominjemo da se ovo ograničenje
ne može izbjeći “cjepkanjem” pro-
meta na više odvojenih računa koji
glase na niže iznose.
Obveznici plaćanja takse
za uspostavu rezervi naftnih
derivata
PITANJE: U proizvodnom procesu
koristimo plin propan-butan koji
po definiciji Zakona o naftnim de-
rivatima u FBiH ulazi u kategoriju
LPG-a, pri čemu postoji obaveza
izvještavanja Terminala FBiH, PU
BiH i Ministarstva industrije i ru-
darstva FBiH, kao i plaćanja takse
na naftne derivate od 0,01 KM/l na
račun terminala FBiH. S obzirom
na to da dobavljač na fakturama
prema nama nije iskazao takse,
prilikom inspekcijske kontrole one
su zaračunate po zapisniku. Ko
je obavezan da obračuna takse i
izvještava Terminal FBiH, PU BiH
i Ministarstvo industrije rudarstva
FBiH, kupac ili dobavljač?
ODGOVOR: Zakon o naftnim deriva-
tima u Federaciji Bosne i Hercego-
vine (“Sl. novine FBiH”, broj 52/14)
definiše ko su obveznici plaćanja
takse za uspostavu rezervi naftnih
derivata. Shodno Zakonu, obveznici
takse su energetski subjekti koji se
bave prometom naftnih derivata na
malo i kupac koji naftne derivate
koristi za sljedeće namjene:
a) za pretvaranje u toplotnu, ili
b) za pretvaranje u mehaničku
energiju i posjeduje internu
stanicu za snabdijevanje gori-
vom, ili
c) u tehnološkom procesu proi-
zvodnje.
Dakle, ukoliko vi, kao kupac,
spadate u neku od iznad navedenih
kategorija, smatrate se obvezni-
kom plaćanja takse a ne dobavljač.
U suprotnom, vi nemate takvu
obavezu, a dobavljač bi to morao
činiti. Međutim, pretpostavimo
da vi i dobavljač komunicirate, te
da je njemu poznato za koje svrhe
koristite te nabavke.
Prema Pravilniku o dostav-
ljanju podataka iz naftnog sektora
(“Sl. novine FBiH”, broj 16/16),
energetski subjekti, odnosno kupci
koji plaćaju taksu, dužni su voditi
evidenciju o izvršenim uplatama
takse na tabelama koje se nalaze u
prilogu navedenog Pravilnika.
Popunjenu tabelu/le od
ovlaštenog lica i ovjerenu pečatom
pravnog lica energetski subjekti i
kupci dužni su dostavljati Ministar-
stvu, Poreznoj upravi Federacije
Bosne i Hercegovine i privrednom
društvu “Operator - Terminali Fe-
deracije” d.o.o. Sarajevo, mjesečno,
do 25. u mjesecu za prethodni mje-
sec i godišnje do 25. januara tekuće
godine za prethodnu godinu.
Računi za taksi prevoz
PITANJE: Firma ima organizovani
prevoz putnika (taksi i putničkim
vozilima firme) za sve radnike. U
slučaju kada je potreban vanredni
prevoz putnika, vozač taksi vozi-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

la izda kartu-račun sa pečatom,
nazivom firme i ostalim podacima
koji su potrebni. Iznos računa je
bez PDV-a, a prikaže se kao trošak
i isplati putem blagajne. Da li se ta-
kav račun priznaje od inspekcije?
ODGOVOR: Nema smetnje da se
u vanrednim situacijama koriste
usluge taksi prevoza, te da vozač
izdaje kartu-račun putnicima. Me-
đutim, u ovom slučaju sporan može
biti porezni aspekt takvih troškova.
U članu 7. Zakona o porezu na do-
bit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16),
porezno priznati troškovi su svi do-
kumentirani rashodi koje porezni
obveznik snosi u svrhu ostvarivanja
dobiti ako su pravilno iskazani u
finansijskim izvještajima.
U konkretnom slučaju, karta
koju vozač taksi vozila izdaje zado-
voljava uslov “dokumentovanosti”
samo ako se to korištenje taksi
usluga može povezati sa nekom
konkretnom poslovnom svrhom.
Drugim riječima, da bi trošak bio
priznat, potrebno je da posjedujete
dodatnu dokumentaciju koja doka-
zuje da je taj prevoz zaista izvršen
u poslovne svrhe. U suprotnom,
inspektori će takav trošak posma-
trati kao porezno nepriznat rashod
u poreznom bilansu.
Plaćanje gotovinom iz blagajne
reguliše Uredba o uslovima i nači-
nu plaćanja gotovim novcem (“Sl.
novine FBiH”, broj 72/15 i 82/15).
Prema članu 3. te Uredbe, poslovni
subjekti mogu izvršiti plaćanje doba-
ra i usluga prema drugom poslovnom
subjektu ako njihov pojedinačni
iznos ne prelazi 200,00 KM. To znači
da ukoliko su računi prema drugim
poslovnim subjektima (pravnim
licima i obrtnicima) preko 200,00
KM, morali bi se platiti žiralno, dok
nema smetnje da se iznosi računa do
200,00 KM plaćaju u gotovini.
Formalno i pod pretpostavkom
da pojedinačna karta prevoza ne
prelazi iznos od 200,00 KM, nema
ništa sporno da se plaćanje raču-
na vrši u gotovom novcu putem
blagajne. Ipak, morate voditi računa
o tome da su zadovoljeni svi uslovi
iz propisa. Npr. ne smije se zaposle-
niku “onako” dati gotovina za neke
unaprijed nepoznate svrhe. Akon-
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
tacije se smiju isplaćivati u gotovini
samo ako zaposlenik ide na službeni
put, u skladu sa Uredbom o naknadi
troškova za službena putovanja (“Sl.
novine FBiH”, broj 44/16).
Pokriće gubitka i raspodjela
dobiti
PITANJA:
1. U poslovnim knjigama
imamo evidentiran gubitak iz rani-
jeg perioda koji je nastao prilikom
pripajanja drugog pravnog lica.
Postoji li prepreka da se taj gubitak
pokrije iz neraspoređene dobiti?
2. Da li je dozvoljena isplata
dobiti vlasniku - nerezidentu (tj.
matičnoj kompaniji u Hrvatskoj),
ukoliko gubitak nije pokriven?
ODGOVORI:
1. Nema smetnje da se gubitak
iz ranijeg perioda, bez obzira na to
kako je nastao, pokrije iz neraspo-
ređene dobiti. To je i najlogičnije.
Napominjemo da se pokriće
gubitka iskazanog po bilansu uspje-
ha vrši na osnovu odluke skupšti-
ne privrednog društva (odnosno
drugog nadležnog tijela dotičnog
subjekta). Zavisno od raspoloživih
izvora za pokriće gubitka i u skladu
sa odlukom skupštine društva (koju
čine vlasnici kapitala tog društva),
pokriće gubitka se (logičkim redom)
vrši iz neraspoređene dobiti rani-
jih godina (ukoliko ona postoji), iz
sredstava zakonskih i/ili statutarnih
rezervi (ukoliko one postoje), iz dru-
gih (eksternih) izvora (na primjer,
namjenskim uplatama vlasnika ka-
pitala), a gubitak se može naknaditi
i na teret osnovnog kapitala.
2. Pravo na učešće u raspodjeli
dobiti društva je osnovno imovinsko
pravo vlasnika udjela kod društava
sa ograničenom odgovornošću. Pre-
ma članu 330. Zakona o privrednim
društvima (“Sl. novine FBiH”, broj
81/15), dobit se dijeli među člano-
vima društva srazmjerno sa visinom
udjela ako drugačije nije određeno.
Prije svega, skupština društva treba
donijeti odluku o raspodjeli dobiti
i na osnovu toga se stvara obaveza
prema vlasniku. Istovremeno, iako
bi bilo logično da vlasnici razmiš-
PITAJ REVICON
ljaju o “zdravlju” svoje kompanije,
ne postoje formalne prepreke da se
isplati dobit bez prethodnog “pokri-
vanja” gubitka iz prethodnih godina.
Ipak, Zakon o porezu na dobit
(“Sl. novine FBiH”, broj 15/16)
je propisao neke uslove koji se
prethodno moraju ispuniti da bi se
dobit uopće mogla isplatiti. Pre-
ma članu 55. stav 1. tog zakona,
obveznik poreza na dobit ne može
izvršiti isplatu dobiti ukoliko:
- na utvrđeni dan isplate dobiti
ima neizmirenih obaveza po
osnovu direktnih poreza i/ili
doprinosa, ili
- obaveza prema zaposlenicima
po osnovu prihoda od nesamo-
stalne djelatnosti,
Članom 58. stav 2. pod f ) istog
zakona zaprijećena je i novčana
kazna za prekršaj u iznosu od
3.000,00 KM do čak 100.000,00
KM za društvo koje izvrši isplatu
suprotno članu 55. ovog zakona.
Dakle, privrednom društvu
- obvezniku poreza na dobit je
izričito zabranjeno da vrši isplatu
dobiti vlasnicima kapitala sve dok
društvo ima bilo kakvih neizmire-
nih obaveza po osnovu svih vrsta
direktnih poreza (porez na dobit,
porez na dohodak, razne naknade,
takse itd) i/ili doprinosa, kao i
neizmirenih obaveza prema svojim
zaposlenicima po osnovu plaća,
toplog obroka, regresa ili bilo kakve
druge naknade koju je poslodavac
dužan isplatiti zaposlenicima.
Također, morate paziti i na
odredbe Zakona o finansijskom
poslovanju (“Sl. novine FBiH, broj
48/16).
Budući da se radi o vlasniku
- pravnom licu iz Hrvatske, u tom
slučaju takva isplata dobiti podliježe
oporezivanju u skladu sa članom
38. Zakona o porezu na dobit, i to
prilikom isplate dividende nerezi-
dentnom pravnom licu vaše društvo
treba obustaviti porez po odbitku
po stopi od 5%, i na tako umanjeni
iznos dobiti (za iznos obračunatog i
odbijenog poreza po odbitku) izvrši-
ti isplatu pravnom licu iz Hrvatske.
Ukoliko biste, pak, porez obračunali
na svoj teret, u tom slučaju biste bili
dužni koristiti preračunatu stopu
poreza po odbitku (5,263%).
113
RADNO PRAVO

Ugovor o radu
na određeno vrijeme
ȫȫEmina Miljković

Za razliku od ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za ugovor o radu na određeno

vrijeme nije potrebno donošenje posebnoga akta o njegovu prestanku, već on
prestaje samim istekom roka koji su stranke usuglasile prilikom sklapanja ugovora.
Sa stajališta poslodavca, tim ugovorima omogućava se odgovarajuća fleksibilnost,
a predstavlja i instrument sniženja troškova rada. Sa stajališta radnika, riječ je
o nesigurnijem obliku radnog odnosa, a povećana je i mogućnost zloupotrebe.
U cjelini, radnici koji su sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme su u, po
mnogo čemu, nepovoljnijem položaju od radnika koji su sklopili ugovor o radu na
neodređeno vrijeme.

114 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


U
pravnoj se teoriji ugovor o radu na
određeno vrijeme (njem. Befristeter
Arbeitsvertrag) određuje kao ugo-
vor o radu na određeni ili odredivi završni
rok (ugovor o radu kojemu je dodan završni
rok). Naime, za razliku od ugovora o radu
na neodređeno vrijeme, za ugovor o radu na
određeno vrijeme nije potrebno donošenje
posebnoga akta o njegovu prestanku, već on
prestaje samim istekom roka koji su stranke
usuglasile prilikom sklapanja ugovora.
Sa stajališta poslodavca, takvim ugovori-
ma omogućava se odgovarajuća fleksibilnost
(poslodavac izlazi iz takvog odnosa samim
protekom određenoga vremena), a predstavlja
i instrument sniženja troškova rada (jer su
kod prestanka takvog ugovora poslodavci oslo-
bođeni zakonskih obaveza po osnovi otpre-
mnine). Koristi se i sa ciljem smanjenja troš-
kova rada na kojima mnogi poslodavci grade
svoju konkurentsku sposobnost na tržištu.
Sa stajališta radnika, riječ je o nesi-
gurnijem obliku radnog odnosa, a povećava
i mogućnost zlouporabe. Radnici koji su sklo-
pili ugovor o radu na određeno vrijeme su
u nepovoljnijem položaju od radnika koji su
sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme
i zbog činjenice što određena prava radnik
ostvaruje temeljem kriterija dužine trajanja
radnoga odnosa kod određenoga poslodavca
(duži godišnji odmor, otpremnina).
Za razliku od rješenja u susjednim ze-
mljama, ugovor o radu na određeno vrijeme
u BiH nije izuzetak i zaključivanje ugovora o
radu na neodređeno vrijeme nema prednost.
Mada Zakon o radu predviđa i postojanje i
ugovora o radu na neodređeno vrijeme, po-
slodavci, nerijetko, više preferiraju ugovore o
radu na određeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne
može se zaključiti za period duži od tri go-
dine. Ako radnik izričito ili prećutno obnovi
ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim
poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno
zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugo-
vore o radu na određeno vrijeme na period
duži od tri godine bez prekida, takav ugovor
smatrat će se ugovorom o radu na neodređe-
no vrijeme.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RADNO PRAVO
Kada je u pitanju uzastopno zaključiva-
nje ugovora o radu na određeno vrijeme, bit-
no je voditi računa o tome šta se ne smatra
prekidom ugovora o radu.
U smislu odredbi Zakona o radu, preki-
dom ugovora o radu ne smatraju se prekidi
nastali zbog:
– godišnjeg odmora;
– privremene spriječenosti za rad;
– porođajnog odsustva;
– odsustva sa rada u skladu sa zakonom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu;
– period između otkaza ugovora o radu i
dana povratka na radno mjesto na osnovu
odluke suda ili drugog organa, u skladu sa
zakonom, kolektivnim ugovorom, pravil-
nikom o radu ili ugovorom o radu;
– odsustva sa rada uz saglasnost poslodavca;
– period do 60 dana između ugovora o radu
sa istim poslodavcem, osim ako kolektiv-
nim ugovorom nije utvrđen duži period.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se
zaključiti za period duži od tri godine.
Ako radnik izričito ili prećutno zaključi sa
istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na
određeno vrijeme na period duži od tri godine bez
prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o
radu na neodređeno vrijeme.
Prelazak ugovora o radu
na određeno vrijeme u ugovor o radu
na neodređeno vrijeme
Zakon o radu ujedno propisuje i mo-
gućnost da se, pod određenim uvjetima,
smatra da je ugovor o radu na određeno
vrijeme sklopljen na neodređeno vrijeme.
Prema odredbama Zakona o radu, ako radnik
izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu
na određeno vrijeme sa istim poslodavcem,
odnosno izričito ili prećutno zaključi sa istim
poslodavcem uzastopne ugovore o radu na
115
RADNO PRAVO
određeno vrijeme na period duži od tri go-
dine bez prekida, takav ugovor smatrat će se
ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u
pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o
radu na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu se sklapa sa radnikom
u pisanom obliku, ali propust poslodavca i
radnika da to učine ne utiče na postojanje i
valjanost tog i takvog ugovora. Stoga će se,
ako poslodavac, po isteku prijašnjeg ugovo-
ra o radu na određeno vrijeme sa radnikom
ne sklopi novi ugovor o radu na određeno
vrijeme, ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklo-
pljenom ugovoru, smatrat da je sa radnikom
sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Zbog činjenice da se ugovor o radu na određeno
vrijeme ne može produžavati, korištenje
godišnjeg odmora treba obezbijediti u toku
trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme.
Istekom vremena na koje je ugovor o radu
sklopljen prestaje radni odnos, neovisno o
činjenici što je radnik tada možda na bolovanju ili
na porodiljskom dopustu.
Prava i obaveze radnika po ugovoru o
radu na određeno vrijeme
Tokom trajanja ugovora o radu na odre-
đeno vrijeme radnik ima sva prava i obaveze
kao i radnik sa ugovorom o radu na neodre-
đeno vrijeme. Radnik po ugovoru na određe-
no vrijeme, također, ima pravo na godišnji
odmor. Međutim, u određenim slučajevima,
imat će pravo na razmjerni dio godišnjeg
odmora, ovisno o trajanju radnog odnosa po
ugovoru o radu na određeno vrijeme u godini
u kojoj započinje ili prestaje ugovor o radu
na određeno vrijeme.
Radnik koji je zaključio ugovor o radu
na određeno vrijeme ima pravo na godišnji
odmor pod istim uvjetima kao i radnik koji
je zaključio ugovor o radu na neodređeno
vrijeme. Nedoumice u praksi pojavljuju se
oko toga da li radnik na određeno vrijeme
koristi godišnji odmor nakon isteka perioda
na koji je zaključen ugovor. Činjenica je da se
ugovor o radu na određeno vrijeme ne može
www.revicon.info
116
produžavati, pa bi u pomenutim situacijama
ispravan način postupanja bilo korištenje
godišnjeg odmora u toku trajanja ugovora o
radu na određeno vrijeme.
Na primjer, ukoliko je ugovor o radu
zaključen na period od šest mjeseci, radniku
treba omogućiti korištenje „srazmjernog“
dijela godišnjeg odmora nakon pet mjeseci
rada. Ukoliko radnik u tom slučaju ima pravo
na jedan dan godišnjeg odmora za svaki
mjesec rada, imat će pet radnih dana godiš-
njeg odmora i koristit će ih u toku trajanja
ugovora o radu na određeno vrijeme, a ne
nakon isteka tog ugovora.
Prestanak ugovora o radu na određeno
vrijeme
Ugovor o radu na određeno vrijeme
prestaje istekom vremena na koje je sklo-
pljen. Stoga je u ugovoru o radu na određeno
vrijeme potrebno točno navesti datum pre-
stanka ugovora o radu na određeno vrijeme,
jer ako ugovorom o radu nije određeno vrije-
me na koje je ugovor sklopljen, smatra se da
je sklopljen na neodređeno vrijeme.
Kako ugovor o radu na određeno vrijeme
prestaje istekom vremena, primjerice bolova-
nje radnika, porodiljski dopust ili neka druga
okolnost neće odgoditi prestanak radnog
odnosa. Istekom vremena na koje je ugovor o
radu sklopljen, radni odnos radnika prestaje,
neovisno o činjenici što je radnik možda na
bolovanju ili na porodiljskom dopustu.
Kako se u slučaju isteka vremena na
koje je sklopljen ugovor o radu na određeno
vrijeme radi o prestanku radnog odnosa iste-
kom vremena, a ne otkazom ugovora o radu,
znači da prestankom radnog odnosa, istekom
vremena na koje je zaključen ugovor, radnik
nema pravo na otpremninu i otkazni rok.
Međutim, radniku koji je pretrpio
povredu na radu ili je obolio od profesio-
nalne bolesti, poslodavac ne može otkazati
ugovor o radu za vrijeme privremene spri-
ječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka,
osim ako je počinio teži prijestup ili težu
povredu radne obaveze iz ugovora o radu.
Zato radniku u tim slučajevima ne može
prestati ugovor o radu koji je zaključen
na određeno vrijeme, osim ako je počinio
teži prijestup ili težu povredu radne obaveze
iz ugovora o radu.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 Poziv za prijavu
u Revicon-ovu
bazu eksperata
Postojeću bazu eksperata želimo proširiti i ekspertima koji su zainteresirani da, uz odgovarajuću naknadu,
ponude svoje znanje, ekspertizu, iskustvo i vještine našim klijentima.

Zato pozivamo sve zainteresirane eksperte iz oblasti:

• RAČUNOVODSTVO
• REVIZIJA Izgled Prijave u Revicon-ovu bazu eksperata

• POREZI Osnovni podaci

Ime i prezime
• JAVNE FINANSIJE
Fakultet / zvanje
• RADNO PRAVO
• JAVNE NABAVKE Poslodavac
• EU FONDOVI
Radno mjesto
da se prijave u Revicon-ovu bazu eksperata.
Područje ekspertize (zaokružiti jednu ili više oblasti):
Potencijalni kandidati trebaju imati zavšen
A Računovodstvo
odgovarajući fakultet i minimalno pet godina
praktičnog iskustva. B Revizija
C Porezi
Svi koji se prijavljuju za prve četiri navedene oblasti
D Javne finansije
treba da imaju i jedan od certifikata: certificirani
računovođa, ovlašteni revizor, ovlašteni interni E Radno pravo
revizor ili ovlašteni procjenitelj. F Javne nabavke
G EU fondovi
Baza eksperata neće biti javno objavljena i Vaše
osobne podatke nećemo dijeliti sa trećim stranama. Certifikat (zaokružiti jedno ili više zvanja):
CR Certificirani računovođa
Obrazac za prijavu možete preuzeti na linku:
OR Ovlašteni revizor
http://www.revicon.info/home/sadrzaj/629
OIR Ovlašteni interni revizor
Molimo Vas da popunjeni obrazac zajedno sa Vašim OP Ovlašteni procjenitelj
CV-jem pošaljete na e-mail:
revicon@revicon.info Kontakt podaci
Telefon
Za sva pitanja i pomoć možete nas kontaktirati i e-mail
putem telefona:
+ 387 33 720 599 Ostale napomene (po potrebi):
Kontakt osoba: Jasna Kulina Vaš Revicon
RADNO PRAVO

Predstojeći Zakon
o mirnom rješavanju
radnih sporova
ȫȫBernard Iljazović

Krajem 2017. godine Vlada Federacije BiH je uputila Parlamentu Federacije BiH
Prijedlog zakona o mirnom rješavanju radnih sporova. Uvođenje ove vrste rješavanja
radnih sporova bi trebalo unaprijediti pristup pravdi, kao jednom od osnovnih
ljudskih prava, ali i ekonomičnost u smislu rasterećenja sudova i bržeg postizanja
dogovora o sporu u odnosu na dugotrajnost postupaka koji se vode pred sudom.
Cilj ovog zakona jeste da se u postupku zasnovanom na načelima dobrovoljnosti,
jednakosti, nepristrasnosti i nezavisnosti, uz stručnu pomoć miritelja i arbitara, u
relativno kratkom roku, postigne dogovor u vezi sa predmetom individualnog ili
kolektivnog radnog spora.

Uvod Pojam i prednosti mirenja

I u suvremenim uvjetima tržišnog poslo- Mirenje (medijacija) je oblik posredova-

vanja, globalizacije, te informatizacije posto-
je značajne mogućnosti za rješavanje sporova
mirenjem, posebice u pravnim sporovima
proizašlim iz odnosa u kojima je naglašena
autonomija stranaka, odnosno radnim sporo-
vima. Mirenje kao način rješavanja sporova
u europskim državama ima dugu tradiciju.
Stoga, po uzoru na države EU, intencija bh.
zakonodavca za normativnim uređenjem
rješavanja radnih sporova mirnim putem
proizlazi radi promicanja pristupa prav-
di kao jednog od temeljnih ljudskih prava
propisanih Europskom konvencijom o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda, te raste-
rećenja zatrpanih sudova sa ciljem povećanja
njihove učinkovitosti, odnosno omogućava-
nja strankama da u što kraćem razdoblju, uz
stručnu pomoć izmiritelja i arbitara, mirnim
putem sporazumno riješe individualne ili
kolektivne radne sporove.
Shodno tome, u nastavku teksta obra-
zlaže se postupak takvog načina rješavanja
predmetnih sporova, i ukazuje na njegove
prednosti.
nja u kojem stranke rješavaju svoje sporove
pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće oso-
be - izmiritelja (medijatora), radi postizanja
nagodbe u njihovom najboljem interesu.
Prednosti koje proizlaze iz mirnog rje-
šenja sporova u odnosu na parnični postupak
su, na primjer:
• sudski postupak je javan, a postupak mi-
renja tajan (povjerljiv; sve izneseno tije-
kom postupka mirenja ostaje povjerljivo
i ne može se upotrijebiti u parničnom
postupku ili izvan njega bez suglasnosti
stranaka);
• sudski postupak je strog i formalan, a
postupak mirenja neformalan i elastičan
i odvija se u ugodnom ambijentu;
• u sudskom postupku stranke jedna dru-
gu, ali i suca uvjeravaju u održivost svo-
jih pravnih položaja na temelju zakona,
a u postupku mirenja važni su interesi
stranaka, a ne utemeljenost njihovih
zahtjeva na zakonu;
• u sudskom postupku sudac umjesto stra-
naka donosi odluku o predmetu spora,

118 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.


a u postupku mirenja o sporu odlučuju
same stranke (vlastito rješenje spora);
• sudska odluka uvijek među strankama
stvara pobjednika i gubitnika, a često
je sa njom nezadovoljna i stranka koja
je uspjela u sporu, dok su u postupku
mirenja obje stranke pobjednici, jer
su sklopile nagodbu od zajedničkog
interesa;
• sudskom presudom trajno se naruša-
vaju ionako poremećeni odnosi između
stranaka u sporu, a nagodba u postupku
mirenja sve sudionike čini zadovoljnima
i omogućuje im obnovu privremeno po-
remećenog odnosa i njegovo zadržavanje
u budućnosti;
• uspjeh stranaka u parničnom postupku
je neizvjestan, a nagodba u mirenju is-
ključuje svaki rizik za stranke od eventu-
alne nepovoljne sudske odluke, pa tako i
od one u žalbenom postupku;
• sudski postupak je za razliku od postup-
ka mirenja, u pravilu, dugotrajan i skup.
U postupku mirnog rješavanja radnog
spora sudjeluju:
• stranka u individualnom, odnosno kolek-
tivnom sporu, to jest radnik i poslodavac;
• tijelo za mirno rješavanje radnih sporo-
va, odnosno mirovno vijeće koje spora-
zumno osnivaju stranke u individualnom
i kolektivnom radnom sporu koje će biti
zaduženo za davanje prijedloga i prepo-
ruka, sa ciljem sklapanja sporazuma o
mirnom rješavanju spora.
Individualni radni spor biti će spor
koji će se voditi povodom prestanka ugovora
o radu, ponude i sklapanja ugovora o radu
pod izmijenjenim uvjetima, neisplaćivanja
plaća i naknada, otpremnine i naknade štete,
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RADNO PRAVO
dok će kolektivni radni spor biti onaj koji
je nastao povodom sklapanja, primjene, iz-
mjene ili dopune, odnosno otkazivanja kolek-
tivnog ugovora, donošenja i primjene pravil-
nika o radu, ostvarivanja prava na sindikalno
organiziranje, osnivanja vijeća uposlenika,
štrajka i drugih kolektivnih prava.
U slučaju kada stranke u kolektivnim,
odnosno individualnim radnim sporovima
ne dogovore način rješavanja istih mirnim
putem, tada će se provoditi postupak mirenja
koji će biti u ingerenciji mirovnog vijeća.
Ukoliko se postupak ne završi u ra-
zumnom roku, koji ne može biti duži od
30 dana, ili se okonča neuspješno, tada će
stranke u sporu imati pravo da podnesu tuž-
bu mjerodavnom sudu, od dana okončanja
postupka mirenja.
Svaka stranka u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu snositi će troškove nasta-
le u postupku mirenja, odnosno arbitraže,
osim troškova miritelja, odnosno arbitra sa
Liste miritelja i arbitara (u nastavku teksta:
Lista), čije troškove će snositi Federalno mi-
nistarstvo rada i socijalne politike (u nastav-
ku teksta: Ministarstvo).
Postupak mirnog rješenja radnih
sporova
Postupak mirnog rješavanja kolektivnog
ili individualnog spora pokreće se podnoše-
njem prijedloga stranke Ministarstvu. Moći
će se podnositi pojedinačno ili zajednički, a
morati će sadržavati sljedeće podatke:
• ime, prezime i adresu, odnosno naziv
i sjedište stranaka u individualnom ili
kolektivnom sporu,
• predmet spora,
• podatke o predstavnicima stranaka.
119
RADNO PRAVO
Ukoliko stranke u kolektivnim, odnosno
individualnim radnim sporovima ne dogovore
način rješavanja istih mirnim putem, provodiće
se postupak mirenja koji će biti u ingerenciji
mirovnog vijeća.
Ako se postupak mirenja ne završi u razumnom
roku, koji ne može biti duži od 30 dana, ili se
okonča neuspješno, stranke u sporu će imati
pravo da podnesu tužbu mjerodavnom sudu.
Ako stranke podnesu prijedlog zajednič-
ki, tada će osim navedenih podataka morati
sadržavati i podatke o miritelju kojeg su
stranke sporazumno izabrale sa Liste. Uz pri-
jedlog će biti potrebno dostaviti cjelokupnu
relevantnu dokumentaciju vezanu uz pred-
met spora, kao i prijedlog dokaza i svjedoka
ukoliko ih imaju.
U slučaju kada je predmetni prijedlog
podnijela jedna od stranaka u sporu, Mini-
starstvo će ga, odmah po primitku prijedloga,
dostaviti drugoj stranki i pozvati je da se u
roku od pet dana od dana prijema prijedloga
izjasni da li prihvaća mirno rješavanje spora.
Ministarstvo će obavijestiti stranku koja
je podnijela prijedlog o tome da li je druga
stranka prihvatila ili nije da se predmet spora
riješi mirnim putem. U slučaju prihvaćanja
prijedloga o mirnom rješavanju spora, druga
stranka će biti dužna dostaviti i podatke o
svom predstavniku.
Stranke sporazumno biraju miritelja sa
Liste u roku od tri dana od dana prihvaćanja
pojedinačnog prijedloga, o čemu su dužne
obavijestiti Ministarstvo. Ukoliko ga sporazu-
mno ne odrede, tada će ga po isteku navede-
nog roka odrediti federalni ministar.
Iznimno od načela dobrovoljnosti, u
djelatnostima od javnog interesa, kao i u
djelatnostima u kojima bi prekid rada mogao
da ugrozi život, osobnu sigurnost i zdravlje
osoba ili da nanese štetu većih razmjera (sna-
bdijevanje električnom energijom i vodosna-
bdijevanje, željeznički, vazdušni, poštanski
promet, telekomunikacije, javni rtv servis,
komunalna djelatnost, djelatnosti zaštite od
požara, zdravstvena i veterinarska zaštita, si-
stem bezbjednosti Federacije), stranke u ko-
lektivnom sporu biti će dužne da iznesu spor
pred mirovno vijeće, u roku od tri dana od
dana nastanka spora, ukoliko ga nisu uspjele
riješiti mirnim putem. Ako u navedenom
roku spor ne iznesu pred mirovno vijeće,
tada će o tome morati obavijestiti nadležno
federalno, odnosno kantonalno ministarstvo
120
za rad, koje će u roku od tri dana od prijema
predmetne obavijesti po službenoj dužnosti
pokrenuti postupak mirenja, odnosno odre-
diti mirovno vijeće sa Liste.
Nakon usuglašavanja stranaka o sudje-
lovanju miritelja, biti će dužan u roku od tri
dana od prijema dokumentacije zakazati sa-
stanak sa predstavnicima stranaka, te u roku
od tri dana od dana održavanja predmetnog
sastanka zakazati raspravu i o tome obavije-
stiti stranke u sporu.
U postupku rješavanja radnog spora,
miritelj ima pravo da traži i prikuplja infor-
macije, dokaze i druge podatke od stranaka u
individualnom, odnosno kolektivnom sporu,
kao i da predloži vještake i druge stručnjake,
uz suglasnost i o trošku stranaka u individu-
alnom, odnosno kolektivnom sporu.
Sporazum koji se postigne u postupku
mirenja sklapati će se u pisanom obliku, biti
će obvezujući za obje stranke i imati će snagu
ovršne isprave.
Sklapanjem sporazuma između radnika
i poslodavca povodom spora učvršćuje se
njihov međusobni odnos povjerenja, pošto-
vanja, te lojalnosti, što utječe na poboljšanje
radne klime na radnom mjestu, a poznato je
da se u uvjetima dobre radne klime povećava
i radna učinkovitost koja se pozitivno odraža-
va na uspjeh poslovanja.
Ako stranke u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu, uz pomoć miritelja u
roku od 15 dana od dana održavanja rasprave
ne sklope sporazum o predmetu spora, tada
će miritelj proglasiti mirenje neuspješnim i o
tome obavijestiti stranke u sporu i Ministar-
stvo.
Ukoliko stranke u sporu ne uspiju
riješiti spor u postupku mirenja, tada će se
rješavanje moći sporazumno povjeriti arbi-
tražnom vijeću kao tijelu u čijoj će ingerenci-
ji biti konačno rješavanje radnog spora.
Arbitražno vijeće sastojati će se od tri
člana, pri čemu će svaka od stranaka birati
svog arbitra sa Liste, dok će trećeg imenovati
federalni ministar koji će ujedno biti i pred-
sjedavajući arbitražnog vijeća.
Stranke u sporu biti će dužne dostaviti
arbitražnom vijeću kompletnu dokumen-
taciju o predmetu spora, kao i imena osoba
koje će trebati saslušati u postupku, kako bi
predsjedavajući - arbitar u roku od tri dana
od dana prijema mogao zakazati raspravu, te
o tome obavijestiti stranke u sporu.
Stranke će imati pravo da se pred arbi-
tražnim vijećem izjasne o predmetu spora i
o navodima druge stranke u sporu. U slučaju
da jedna od stranaka neopravdano izostane
sa rasprave vijeće će moći održati raspravu i
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

bez njezinog prisustva, temeljem dostavljene
dokumentacije.
Arbitražno vijeće donijeti će odluku o
predmetu spora većinom glasova u roku od
30 dana od dana otvaranje rasprave, te pri-
mjerak dostaviti strankama u sporu i Mini-
starstvu. Odluka će biti konačna i obvezujuća
za stranke u sporu, te imati snagu ovršne
isprave. Predmetna odluka sadržavati će
sljedeće:
• ime, prezime i adresu, odnosno naziv i
sjedište stranaka u sporu,
• izreku,
• obrazloženje,
• datum donošenja odluke,
• imena, prezimena i potpise arbitara.
U slučaju da stranke u sporu ne riješe
to u postupku mirenja i rješavanje tog spora
ne povjere arbitražnom vijeću, tada će moći
zatražiti sudsko odlučivanje o sporu.
Mirovno vijeće, prava i obveze
miritelja
Mirovno vijeće formirati će se za terito-
rij Federacije BiH, odnosno kantona.
Formirano tijelo za mirno rješavanje
radnih sporova za teritorij Federacije BiH
biti će nadležno za kolektivne radne sporove
koji proizlaze iz kolektivnih ugovora sklo-
pljenih za teritorij Federacije ili dva ili više
kantona, te za individualne i kolektivne rad-
ne sporove u kojima će jedna od stranaka biti
federalni organ uprave, federalna upravna
organizacija, javna ustanova, javno poduzeće,
gospodarsko društvo ili druga pravna osoba
čiji je osnivač Federacija. Dok će formirano
tijelo za mirno rješavanje radnih sporova za
teritorij kantona biti nadležno za kolektivne
radne sporove koji proizlaze iz kolektivnih
ugovora sklopljenih za područje jednog kan-
tona, te za individualne i kolektivne radne
sporove u kojima će jedna od stranaka biti
poslodavac čije je sjedište u tom kantonu.
Dužnosti miritelja u mirnom rješavanju
spora su:
• prisustvovati razgovorima stranaka u
sporu,
• predlagati moguća rješenja,
• utvrđivati činjenice od značaja za mirno
rješavanje radnog spora,
• davati preporuke u svezi načina rješava-
nja radnog spora,
• pružati stručnu i drugu pomoć strankama.
Za miritelja i arbitra moći će biti izabra-
na punoljetna osoba koja ispunjava sljedeće
uvjete:
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
RADNO PRAVO
Sporazum koji se postigne u postupku mirenja
sklapati će se u pisanom obliku, biti će obvezujući
za obje stranke i imati će snagu ovršne isprave.
Ukoliko stranke u sporu ne uspiju riješiti
spor u postupku mirenja, tada će se rješavanje
moći sporazumno povjeriti arbitražnom vijeću
kao tijelu u čijoj će ingerenciji biti konačno
rješavanje radnog spora.
• da je državljanin Bosne i Hercegovine;
• da ima visoku stručnu spremu, odnosno
visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se
vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova)
ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog
sistema studiranja i najmanje pet godina
radnog staža u oblasti radnih odnosa;
• da je istaknuti stručnjak u oblasti radnih
odnosa, odnosno da ima iskustvo u obla-
sti kolektivnog pregovaranja;
• da nije osuđivan za krivično djelo.
Izbor miritelja i arbitara vršiti će se
javnim pozivom koji će objavljivati Mini-
starstvo, a listu miritelja i arbitara utvrđivati
će federalni ministar na razdoblje od četiri
godine, te je objaviti u „Službenim novinama
FBiH“.
Lista će sadržavati sljedeće podatke:
• ime, prezime i adresu miritelja, odnosno
arbitra,
• stručnu spremu,
• naziv i sjedište poslodavca miritelja, od-
nosno arbitra ako je u radnom odnosu.
Miritelj i arbitar biti će dužni redovito
obavještavati Ministarstvo o tijeku i okon-
čanju postupka mirnog rješavanja radnog
spora, te po okončanju postupka mirenja,
odnosno arbitraže podnositi izvještaj federal-
nom ministru.
Imati će pravo na naknadu za rad, čiju
će visinu i uvjete za ostvarivanje prava na
nju utvrđivati federalni ministar. Uz navede-
no, imati će pravo i na odsustvo sa rada bez
naknade plaće za vrijeme trajanja postupka
mirenja.
Miritelj ili arbitar izuzeti će se od rada u
predmetu po službenoj dužnosti u sljedećim
slučajevima:
• ako zastupa neku od stranaka u sporu ili
je zastupao neku od stranaka u sporu u
posljednje tri godine;
• ako je srodnik neke od stranke u sporu
u pravoj ili pobočnoj liniji do četvrtog
stupnja i u tazbinskoj liniji do drugog
stupnja;
121
RADNO PRAVO
• ako je povezan sa strankama u sporu na
bilo koji način koji bi mogao da utječe
na njegovu nepristrasnost.
Stranke u sporu, također, će moći zahti-
jevati izuzeće iz navedenih razloga, odnosno
u zahtjevu će morati navesti okolnosti radi
kojih smatraju da postoji neki od razloga
za izuzećem. O tome će odlučivati federalni
ministar rješenjem protiv kojeg neće biti
dopuštena žalba, ali će se moći pokrenuti
upravni spor.
Predstojeći Zakon o mirnom rješavanju radnih
sporova FBiH prati dobru praksu brojnih
europskih država koje su prepoznale pozitivne
učinke takvog načina rješavanja sporova.
Stupanjem na snagu Zakona o mirnom rješavanju
radnih sporova prestati će primjena odredbi
članaka 150. do 155. Zakona o radu, s tim da
će se započeti postupci mirenja završiti prema
odredbama Zakona o radu.
Svojstvo miritelja i arbitra prestati će
brisanjem sa Liste u sljedećim slučajevima:
• naknadno se utvrdi da nisu bili ispunjeni
uvjeti za imenovanje,
• prestanu da postoje uvjeti za imenovanje,
• istekne period na koji je izabran, a ne
bude ponovo izabran,
• nestručno i nesavjesno obavlja dužnost,
• neopravdano odugovlači postupak mir-
nog rješavanja radnog spora,
• podnese zahtjev za razrješenje.
Rješenje o brisanju sa Liste u navedenim
slučajevima donositi će federalni ministar,
koje će se objaviti u „Službenim novinama
FBiH“. Protiv njega neće biti dopuštena žal-
ba, ali će se moći pokrenuti upravni spor.
Novčane kazne
Za nepoštivanje zakonskih odredbi pred-
viđene su i novčane kazne, odnosno novča-
nom kaznom od 50 KM do 500 KM kazniti
će se za prekršaj stranka u sporu - fizička
osoba u sljedećim slučajevima:
• na traženje miritelja izričito odbije da
dostavi ili dostavi netočne i krivotvorene
informacije, dokaze i druge podatke;
• izričito odbije da dostavi ili arbitražnom
vijeću dostavi netočne informacije i krivo-
tvorenu dokumentaciju o predmetu spora.
122
Za iste prekršaje pravna osoba kazniti će
se novčanom kaznom od 500 KM do 3.000
KM, dok će za odgovornu osobu pravne oso-
be ona biti od 50 KM do 500 KM.
Također, novčanom kaznom kazniti će
se za prekršaj miritelj, odnosno arbitar od
500 KM do 3.000 KM u sljedećim slučajevi-
ma:
• ne zakaže sastanak sa predstavnicima
stranaka u individualnom, odnosno ko-
lektivnom sporu u propisanom roku;
• ne zakaže raspravu u predviđenom roku;
• ne zatraži izuzeće od rada u predmetu
po službenoj dužnosti;
• ne prijavi promjenu podataka;
• redovito ne obavještava Ministarstvo o
toku i okončanju postupka mirnog rješa-
vanja radnog spora.
Prijelazni režim
Stupanjem na snagu zakona u predmet-
nom području prestati će primjena odredbi
članaka 150. do 155. Zakona o radu („Služ-
bene novine FBIH“, broj 26/16), s tim da će
se započeti postupci mirenja završiti prema
odredbama Zakona o radu.
Zaključak
Primjenom mirenja kao alternativnog
načina rješavanja sporova, građanima i prav-
nim osobama se omogućava da, uz sudski
postupak, mogu izabrati i mirenje koje zbog
brzine, jednostavnosti i troškova može biti
prikladniji način rješavanja spora od samog
sudskog postupka, a primarna odgovornost
za rješavanje spora ostaje na strankama, te
omogućuje da se čak i najzahtjevniji sporovi
riješe ili vode na zadovoljstvo stranaka, bez
gubitka vremena, novca i emocionalnih šteta
koje su tipične kod tradicionalnih načina
rješavanja sporova.
Novi zakonodavni okvir u području mir-
nog rješavanja radnih sporova Federacija BiH
prati dobru praksu brojnih europskih država
koje su prepoznale pozitivne učinke takvog
načina rješavanja sporova, koje posebice
dolazi do izražaja u državama sa pravosud-
nim sustavima koje karakterizira iznimna
tromost sudova i prevelika birokratiziranost,
što u konačnici dovodi do trajanja sudskih
postupka unedogled. Shodno tome, za potica-
nje stranaka na postupak mirenja, nužno je
povećanje razine javne svijesti u društvenoj
zajednici o njegovim dobrobitima u radnim
sporovima.
POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
AKTUALNOSTI

NE PROPUSTITE ROKOVE !!!

juni/lipanj i juli/srpanj 2018.
R.b. O B A V E Z A KOME KADA
I PDV
1. Ispostavljanje faktura za izvršene isporuke dobara i usluga:
- za sve isporuke izvršene do 31. 05. 2018. kupcima najkasnije pod 31. 05. 2018.
- za sve isporuke izvršene do 30. 06. 2018. kupcima najkasnije pod 30. 06. 2018.
2. Podnošenje PDV prijave:
2.1. PDV prijava za maj/svibanj 2017. UIO (RC) 11. 06. 2018. (pon.)
- uplata PDV obaveze po prijavi za maj/svibanj 2017. Jedinstveni račun 11. 06. 2018. (pon.)
2.2. PDV prijava za juni/lipanj 2018. UIO (RC) 10. 07. 2018.
- uplata PDV obaveze po prijavi za juni/lipanj 2018. Jedinstveni račun 10. 07. 2018.
II AKCIZE
1. AKCIZA, PUTARINA I TAKSA/PRISTOJBA NA NAFTNE DERIVATE
Uvoznici: uplata akcize i putarina Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCI
Proizvođači: prijave PDA UIO (RC) 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
Proizvođači: uplata akcize i putarina (odvojeno) Jedinstveni račun 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
Taksa/pristojba (0,01 KM/lit.) Budžet FBiH 20. 06. i 20. 07. 2018.
2. AKCIZA NA DUHANSKE PRERAĐEVINE
Uplata (svi obveznici: uvoznici i proizvođači u BiH) Jedinstveni račun pri preuzimanju markica
Mjesečni obračuni - prijave PDA (proizvođači) UIO (RC) 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
3. AKCIZA NA ALKOHOL I ALKOHOLNA PIĆA
Uvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCI
Proizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA UIO (RC) 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
Proizvođači: uplata akcize Jedinstveni račun 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
4. AKCIZA NA BEZALKOHOLNA PIĆA
Uvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCI
Proizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA UIO (RC) 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
Proizvođači: uplata akcize Jedinstveni račun 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
5. AKCIZA NA PIVO
Uvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCI
Proizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA UIO (RC) 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
Proizvođači: uplata akcize Jedinstveni račun 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
6. AKCIZA NA KAFU I PRERAĐEVINE OD KAFE
Uvoznici Jedinstveni račun prilikom uvoza, po JCI
III POREZ NA DOBIT
1. Mjesečne akontacije poreza na dobit:
a) u Federaciji BiH: - za maj/svibanj 2018. uplatni račun 30. 06. 2018.
- za juni/lipanj 2018. uplatni račun 31. 07. 2018.
b) u Republici Srpskoj: - za maj/svibanj 2018. uplatni račun 11. 06. 2018. (pon.)
- za juni/lipanj 2018. uplatni račun 10. 07. 2018.
U RS: Mjesečna obavještajna prijava za porez po odbitku Poreska uprava 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
IV POREZ NA DOHODAK I DOPRINOSI (Federacija BiH)
1.a) - svi poslodavci (pravna lica i samostalne radnje), porez i dopr. za svoje zaposlenike uplatni račun istovrem. sa isplatom plaća
1.b) - samostalni poduzetnici (vlasnici radnji), za svoje doprinose uplatni račun do 10-og u mjesecu
1.c) - zaposleni kod nerezidenata i drugi obveznici, za svoj porez i doprinose uplatni račun do 10-og u mjesecu
2. Specifikacije plaća Porezna uprava na dan isplate ili idući dan
Specifikacije i drugi propisani obrasci za ostala oporeziva primanja Porezna uprava na dan isplate ili idući dan
3. Posebni porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća uplatni račun istovr. sa isplatom primanja
4. Opća vodna naknada (osim budžetskih korisnika) uplatni račun istovr. sa isplatom primanja
5. Izvještaj MIP-1023 - za plaće isplaćene u V mjesecu 2018. Porezna uprava do 15. 06. 2018.
- za plaće isplaćene u VI mjesecu 2018. Porezna uprava do 16. 07. 2018. (pon.)
V POREZ NA DOHODAK I DOPRINOSI (Republika Srpska)
1. Uplata poreza na dohodak i doprinosa uplatni račun istovremeno sa isplatom
2. Mjesečne prijave poreza po odbitku Poreska uprava 11. 06. (pon.) i 10. 07. 2018.
VI POLUGODIŠNJI FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI
Budžeti, budžetski korisnici i vanbudžetski fondovi Resorno min./služba do 20. 07. 2018.
Velika i srednja pravna lica FIA do 31. 07. 2018.

www.revicon.info
124 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.
 AKTUALNOSTI

PRIMANJA ZAPOSLENIH PO PROPISIMA FEDERACIJE BiH

R.br. VRSTE ISPLATE/PRIMANJA POREZNI TRETMAN
I Službena putovanja IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE
1. Dnevnice zaposlenika za službena putovanja u zemlji i inozemstvu (vidi niže)
2. Troškovi javnog prijevoza i smještaja zaposlenika na službenom putovanju Iznos stvarnih troškova (po računima)
3. Naknada za korištenje osobnog automobila zaposlenika na služb. putovanju do 15% cijene 1 lit. BMB 95 po pređenom km
4. Naknada na ime troškova smještaja ako isti nije obezbijeđen ili se ne koristi do iznosa od 70% dnevnice (neoporezivo)
5. Dnevnice zaposlenika u slučaju kada su obezbijeđena tri obroka umanjuju se za 30%
II Neoporeziva primanja iz radnog odnosa IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE
1. Naknada za smještaj / odvojeni život od porodice:
Naknada za odvojeni život članova Vlade FBiH 300 KM mjesečno
- dodatna naknada na ime troškova smještaja 599 KM odnosno 299 KM mjesečno
Naknada za odvojeni život savjetnika u Vladi FBiH 250 KM mjesečno
- dodatna naknada na ime troškova smještaja 299 KM odnosno 149 KM mjesečno
2. Terenski dodatak: - ako su na terenu obezbjeđeni i smještaj i ishrana od strane poslodavca do 20% od iznosa propisane dnevnice (vidi niže)
- ako je na terenu obezbjeđena samo ishrana do 70% od iznosa propisane dnevnice (vidi niže)
- ako je na terenu obezbjeđen samo smještaj do visine propisane dnevnice (vidi niže)
3. Regres za godišnji odmor od 03. 10. 2016.: 50% prosječne tromjesečne neto plaće u FBiH
4.1. Dnevnice za službena putovanja zaposlenika u zemlji 25 KM dnevno
4.2. Dnevnice za službena putovanja zaposlenika u inozemstvu od 16. 06. 2016. po Uredbi (“Sl. nov. FBiH” 44/46 i 50/16):
Bocvana, Estonija, Kambodža, DR Kongo, Laos, Lesoto, Makedonija, Malezija, Namibija,
 90 KM dnevno
Nepal, Portoriko, Somalija, Tunis, Venecuela
Afganistan, Alžir, Armenija, Benin, Bjelorusija, Bolivija, Bugarska, Burkina Faso,
Burundi, Crna Gora, Egipat, Ekvador, Gabon, Gvajana, Gvatemala, Gvineja, Honduras,
Indija, Irak, Iran, Jemen, Kipar/Cipar, Kolumbija, Kuba, Latvija, Libanon, Liberija, Libija,
Mađarska, Madagaskar, Malavi, Mali, Malta, Maroko, Mauritanija, Meksiko, Mjanmar, 100 KM dnevno
Nikaragva, Pakistan, Panama, Papua Nova Gvineja, Paragvaj, Peru, Poljska, Rumunija/
Rumunjska, El Salvador, Sao Tome i Prinsipe, Sijera Leone, Sirija, Sjeverna Koreja,
Srbija, Surinam, Šri Lanka, Tanzanija, Uganda, Zambija, Zimbabve
Albanija, Bahrein, Bangladeš, Centralnoafrička R., Češka, Čile, Dominikanska Republika,
Džibuti, Etiopija, Filipini, Grčka, Hrvatska, Indonezija, Jordan, Kamerun, Katar, Kenija,
110 KM dnevno
Kostarika, Kuvajt, Litvanija, Mongolija, Niger, Oman, Portugal, Ruanda, Saudijska Arabija,
Slovačka, Slovenija, Sudan, Tajland, Togo, Trinidad i Tobago, Turska, Ukrajina, Vijetnam
Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Ekvatorijalna Gvineja, Finska, Francuska,
Gana, Gvineja Bisao, Haiti, Italija, Kanada, Mozambik, Nigerija, Njemačka, Rusija, Španija/ 120 KM dnevno
Španjolska, Ujedinjeni Arapski Emirati
Čad, Irska, Izrael, Južna Koreja, Kina, Republika Kongo, Luksemburg, Nizozemska/
Holandija, Norveška, Novi Zeland, Obala Slonovače, Sjedinjene Američke Države, 130 KM dnevno
Sejšeli, Singapur, Švedska, Tajvan, Urugvaj
Angola, Danska, Hong Kong, Velika Britanija i Sjeverna Irska 140 KM dnevno
Island, Japan, Švicarska 150 KM dnevno
Sve nespomenute države 90 KM dnevno
5.1. Troškovi prijevoza na posao i sa posla (najmanje 2 km, ako prijevoz nije organiziran i do visine cijene mjesečne karte gradskog, prigradskog
ako nije obezbjeđena mjesečna karta) ili međugradskog prijevoza
5.2. 15% cijene 1 lit. goriva po pređenom km,
Naknada za upotrebu osobnog automobila za prijevoz na posao i sa posla
a najviše do cijene 1,5 mjesečne karte u javnom prevozu
6. Naknada za ishranu u toku rada (topli obrok), samo za dane prisustva na poslu: do 1% prosječne mjesečne neto plaće u FBiH, i to:
22. 12. 2017. – 18. 01. 2018. (863 x 1%)  8,63 KM dnevno
19. 01. – 20. 02. 2018. (868 x 1%)  8,68 KM dnevno
21. 02. – 20. 03. 2018. (875 x 1%)  8,75 KM dnevno
21. 03. – 17. 04. 2018. (888 x 1%)  8,88 KM dnevno
18. 04. – 22. 05. 2018. (852 x 1%)  8,52 KM dnevno
od 23. 05. 2018. do objavljivanja novog podatka (881 x 1%)  8,81 KM dnevno
7. Naknada troškova sahrane u slučaju smrti uposlenika ili člana njegove uže porodice, u visini stvarnih troškova sahrane, a najviše do iznosa
a od 28. 01. 2010. i u slučaju smrti penzionisanog zaposlenika 4 prosječne neto plaće u FBiH za prethodna 4 mjeseca
8. Novčana pomoć u slučaju: - teške invalidnosti zaposelnika ( najmanje 60% invaliditeta) jednokratno, u visini 3 prosj. plaće zaposlenika isplaćene u
- teške bolesti zaposlenika ili članova njegove uže porodice prethodna tri mjeseca ili 3 prosj. neto plaće u FBiH prema
- hirurških intervencija na zaposleniku izvršenih iz zdrav. razloga po preporuci ljekara posljednjem stat. podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika

9. Naknada troškova liječenja zaposlenika, a od 28. 01. 2010. i članova uže porodice u visini stvarnih troškova prema dokumentaciji
6 njegovih neto plaća isplaćenih u prethodnih 6 mjeseci ili
10.1. Otpremnina kod odlaska zaposlenika u mirovinu
prosječnih 6 neto plaća u FBiH, ako je to povoljnije
u visini 1/3 pros. mjes. plaće zaposlenika u poslj. 3 mjes. prije
10.2. Otpremnina kod prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška (do 28. 01. 2010.)
prest. ug. o radu, za svaku navrš. god. rada kod poslodavca
10.3. Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu (od 28. 01. 2010.) do 70% prosj. mj. plaće u poslj. 3 mj. prije prestanka ugovora o
radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 125

AKTUALNOSTI

R.br. VRSTE ISPLATE/PRIMANJA IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE

11. Jubilarne nagrade za navršeni određeni broj godina neprekidnog radnog staža zapo- od 0,50 prosječne tromjesečne plaće u FBiH za navršenih 5
slenika kod istog poslodavca: isplaćene do 20. 04. 2018. godina staža, do 2,50 za 35 godina staža
Jubilarne nagrade isplaćene radnicima od 21. 04. 2018. i kasnije smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)
12. Isplate pod 1.do 11. koje se izvrše preko prednjih neoporezivih iznosa smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)
13. Sva ostala primanja zaposlenika iz ili po osnovu rada (osim isplata po čl. 5, 6. i 10.
smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)
Zakona i čl. 14. i 15. stav 4. Pravilnika, vidi pod IV, V, VI i VII)
14. Koristi zaposlenika po osnovu rada za poslodavca: smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi)
Korištenje službenih vozila i drugih sredstava za lične potrebe od 21. 04. 2018.: 15% cijene 1 lit. goriva po privatnom km
Korištenje drugih dobara i usluga besplatno ili po cijeni nižoj od tržišne u visini zakupnine/cijene usluge po tržišnim cijenama
Koristi od beskamatnih pozajmica ili kredita s kamatom nižom od tržišne u visini razlike do 10,03% kamate na godišnjem nivou
Izmirivanje privatnih troškova od strane poslodavca u visini izmirenih privatnih troškova
Izmirivanje ili oprost dužničke obaveze zaposlenika od strane poslodavca u visini izmirene ili oproštene privatne obaveze
Ostale privatne koristi zaposlenika koje se ne smatraju poslovnim interesom u visini tržišne vrijednosti ili cijene, sa PDV-om
III Lična primanja od povremenih poslova i drugih samostalnih djelatnosti OPOREZUJU SE U CIJELOSTI
1. Primanja po osnovu ugovora o djelu (uz paušalno priznatih 20% troškova) 10% poreza
2. Naknade za povremene i privremene poslove (plus 60 KM za PIO/MIO) + 4% za zdravstvo (iz)
3. Autorske naknade (uz priznatih 30% troškova ili dokazane stvarne troškove) + 6% za PIO (na)
4. Naknade članovima odbora, komisija, stečajnih upravitelja i dr. + 0,5% za nesreće
5. Naknade zastupnicima i vijećnicima (neprofesionalcima) + 0,5% opća vodna naknada
IV Lična primanja koja se ne smatraju dohotkom i ne oporezuju (član 5. Zakona o porezu na dohodak)
1. Prihodi od učešća u dobiti privrednih društava (dividende i udjeli) oslobođeno oporezivanja
2. Penzije rezidenata, bilo da su stečene u BiH ili inozemstvu oslobođeno oporezivanja
3. Pomoć i dr. primanja po pos. prop. o pravima RVI i civ. žrtava rata, osim plaće oslobođeno oporezivanja
4. Socijalne pomoći, kao i isplate fiz. licima za liječenje i dr., pod prop. uslovima oslobođeno oporezivanja
5. Dječiji dodatak i novčana sredstva za opremu novorođenčeta oslobođeno oporezivanja
6. Nasljedstva i pokloni na koje se porez plaća prema drugim fed. i kant. propisima oslobođeno oporezivanja
7. Prihodi od prodaje imovine koja je korištena u lične svrhe oslobođeno oporezivanja
8. Naknade štete svim fizičkim licima uslijed elementarnih nepogoda oslobođeno oporezivanja
9. Osigurane sume i druge naknade štete na imovini do iznosa za zamjenu ili popravku oslobođeno oporezivanja
10. Nagrade u novcu, stvarima i/ili pravima na kvizovima i dr. sl. takmičenjima oslobođeno oporezivanja
11. Prihodi zaposlenika na osnovu naknada, pomoći i/ili nagrada, najviše do iznosa utvrđe-
oslobođeno oporezivanja
nog Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak
12. Nagrade za izuzetna dostignuća koje dodj. organi vlasti povodom znač. datuma oslobođeno oporezivanja
V Lična primanja na koja se ne plaća porez na dohodak (član 6. Zakona o porezu na dohodak)
1. Naknade za vrijeme nezaposlenosti i spriječ. za rad na teret vanbudžetskog fonda oslobođeno oporezivanja
2. Prihodi invalidnih lica zaposlenih u društvu, ustanovi ili radionici za zap. invalida oslobođeno oporezivanja
3. Naknade za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu sposobnost i neimovinsku štetu oslobođeno oporezivanja
4. Naknade štete zaposlenicima po osnovu posljedica nesreće na radu oslobođeno oporezivanja
5. Nagrade članovima ANU BiH i nagrade za tehničko-tehnološke inovacije oslobođeno oporezivanja
6. Naknade osuđenim licima za vrijeme odsluženja kazne oslobođeno oporezivanja
7. Stipendije učenika i studenata na redovnom školovanju, a od 27.02.2010. najviše do
oslobođeno oporezivanja
iznosa 75% prosj. neto pl. u Fed., prema posljednjim objavljenom podatku, mjesečno
8. Prihodi učenika i studenata putem zadruga, do 4 prosj. plaće u FBiH, godišnje oslobođeno oporezivanja
9. Nagrade učenika i studenata osvojene na takmičenjima u okviru obraz. sistema, od
oslobođeno oporezivanja
27.02.2010. do visine 2 prosj. neto pl. u Fed., prema posljednjem obj. podatku
10. Dobici ostvareni učešćem u nagr. igrama koje organiz. pr. društva u propagandne svrhe, iz
oslobođeno oporezivanja
vlast. pr. asortimana, do trž. vrij. 1.000 KM, do stup. na sn. novog Zakona o igrama na sreću
11. Naknade plaća za vrijeme trajanja prekida posla za koji zaposlenik nije kriv oslobođeno oporezivanja
12. Kamate na štednju u bankama, štedion. i na računima, te na državne obveznice oslobođeno oporezivanja
13. Zatezne kamate na plaće i naknade plaća isplaćene po sudskim presudama oslobođeno oporezivanja
14. Isplaćene sume osiguranja s karakterom štednje, ako su na premije plaćeni porez na
oslobođeno oporezivanja
dohodak i doprinosi ili ako su plaćane iz sredstava na koja su plaćeni porez i doprinosi
VI Primanja od poslodavca koja se ne oporezuju (član 10. stav 4. Zakona o porezu na dohodak)
1. Pomoć za gubitke nastale kao poslj. el. nepogoda i pomoći po osnovu ozljeda i bolesti
oslobođeno oporezivanja
zaposleniku ili članu nj. porodice do visine utvrđene pos. propisima
2. Hrana koju poslodavac osigurava zaposlenicima u svojim prostorijama do vrijednosti
oslobođeno oporezivanja
naknade za topli obrok utvrđene posebnim propisima
3. Smještaj koji poslodavac osigurava zaposleniku na mjestu gdje se obavlja djelatnost,
oslobođeno oporezivanja
ako je to neophodno u cilju obavljanja radnog zadatka
4. Smještaj i plaćanje troškova smještaja za javne dužnosnike zaposlene u DKP u inozem-
oslobođeno oporezivanja
stvu i druge naknade isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima
5. Pokloni koje poslodavci daju zaposleniku u novcu, stvarima, uslugama i pravima, povo- oslobođeno do visine 30% prosj. mj. plaće u FBiH po poslj.
dom državnih i vjerskih praznika i/ili jubilija firme i sl. objavlj. podatku, ukupno na godišnjem nivou
6. Otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu vidi pod 10.1., 10.2. i 10.3.
VII Neoporezive koristi od poslodavca, a koje su u interesu obavljanja djelatnosti (član 15. Pravilnika o porezu na dohodak)
1. Posebna radna odjeća sa znakom poslodavca oslobođeno oporezivanja
2. Posebni ljekarski pregledi po osnovu posebnih propisa oslobođeno oporezivanja
3. Sistematski kontrolni ljekarski pregledi za sve zaposlene oslobođeno oporezivanja
4. Razni oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su neophodni
oslobođeno oporezivanja
za ostvarivanje prihoda poslodavca i sl.
5. Premije kolektivnog osiguranja koje za svoje zaposlenike uplaćuje poslodavac za sluča-
oslobođeno oporezivanja
jeve povrede na radnom mjestu ili pri dolasku i povratku sa posla

126 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

 AKTUALNOSTI

PREGLED VAŽEĆIH UGOVORA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

Prednost pri oporezivanju
DRŽAVA Objava Dobit (prihodi) od
Dividende Kamate Naknade za autorstvo
poslovanja
Albanija Službeni glasnik BiH, broj 5/12 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Alžir Službeni glasnik BiH, broj 12/10 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Austrija Službeni glasnik BiH, broj 7/11 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 5% Država isplate, ali ne više od 5%
Azerbejdžan Službeni glasnik BiH, broj 16/13 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Belgija Službeni list SFRJ, broj 11/81 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 3 Država isplate, ali ne više od 15% Država isplate, ali ne više od 10%
Crna Gora Službeni glasnik BiH, broj 5/05 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Češka Službeni glasnik BiH, broj 4/10 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 5% Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, osim u pobrojanim
Republika slučajevima, ali ne više od 10%
Danska Više se ne primjenjuje
Egipat Službeni list SFRJ, broj 12/88 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Država isplate, ali ne više od 15% Država isplate, ali ne više od 15%
Finska Službeni list SFRJ, broj 8/87 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 10%
Francuska Službeni list SFRJ, broj 28/75 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Oporezuje država rezidentnosti Oporezuje država rezidentnosti
Grčka Službeni glasnik BiH, broj 2/12 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Holandija/ Službeni list SFRJ, broj 12/82 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 10%
Nizozemska
Hrvatska Službeni glasnik BiH, broj 5/05 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Iran Službeni list BiH, broj 7/96 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 15%
Irska Službeni glasnik BiH, broj 5/12 Država rezidentnosti po pravilu 1 Oporezuje država rezidentnosti Oporezuje država rezidentnosti Oporezuje država rezidentnosti
Italija Službeni list SFRJ, broj 2/83 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Jordan Službeni glasnik BiH, broj 4/12 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Katar Službeni glasnik BiH, broj 7/11 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 5 Država isplate, ali ne više od 7% Država isplate, ali ne više od 7%
Kina Službeni list SFRJ, broj 16/89 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Kipar / Cipar Službeni list SFRJ, broj 2/86 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Kuvajt Službeni glasnik BiH, broj 2/12 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 5% Država isplate, ali ne više od 5% Država isplate, ali ne više od 10%
Mađarska Službeni list SFRJ, broj 6/87 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 10%
(može kod partnerstva)
Makedonija Službeni glasnik BiH, 6/14 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Malezija Službeni glasnik BiH, broj 4/12 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 6 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 8%
Moldavija Službeni glasnik BiH, broj 10/04 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Norveška Službeni list SFRJ, broj 9/85 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 15% Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 10%
Njemačka Službeni list SFRJ, broj 12/88 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 15% Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 10%
Pakistan Službeni glasnik BiH, broj 12/05 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 20% Država isplate, ali ne više od 15%
Poljska Službeni glasnik BiH, broj 10/15 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Rumunija / Službeni list SFRJ, broj 8/87 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 5% Država isplate, ali ne više od 7,5% Država isplate, ali ne više od 10%
Rumunjska
Slovačka Službeni list SFRJ, broj 12/82 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 10%
Slovenija Službeni glasnik BiH, broj 13/06 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 7 Država isplate, ali ne više od 7% Država isplate, ali ne više od 5%
Srbija Službeni glasnik BiH, broj 5/05 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Španija Službeni glasnik BiH, broj 11/10 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 6 Država isplate, ali ne više od 7% Država isplate, ali ne više od 7%
Šri Lanka Službeni list SFRJ, broj 4/86 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 12,5% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
Švedska Službeni list SFRJ, broj 7/81 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Oporezuje država rezidentnosti Oporezuje država rezidentnosti
Turska Službeni glasnik BiH, broj 8/08 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%
UAE Službeni glasnik BiH, broj 10/07 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 8 Oporezuje država rezidentnosti Država isplate, ali ne više od 5%
Velika Britanija Službeni list SFRJ, broj 7/82 Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Pravilo 1: Jedino država rezidentnosti može oporezovati takav prihod (osim kada se isti ostvari putem stalne poslovne jedinice u državi izvora
prihoda, jer se taj prihod tada oporezuje u skladu sa zakonima države isplate).
Pravilo 2: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 25% koji nije partnerstvo, a 10% za ostale slučajeve
Pravilo 3: Država isplate 10% za direktni udio od najmanje 25% koji nije partnerstvo, a 15% za ostale slučajeve
Pravilo 4: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 25% koji nije partnerstvo, a 15% za ostale slučajeve
Pravilo 5: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 20%, a 10% za ostale slučajeve
Pravilo 6: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 20% koji nije partnerstvo, a 10% za ostale slučajeve
Pravilo 7: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 25%, a 10% za ostale slučajeve
Pravilo 8: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 10% koji nije partnerstvo, a 10% za ostale slučajeve

NAPOMENA: U ovom pregledu je naveden pojednostavljeni pristup za tipične situacije. Međutim, prilikom (ne)obračunavanja poreza u obzir
treba uzeti i brojne druge okolnosti, kao što su domaća stopa poreza, dokumenti koji su potrebni prilikom primjene odredbi ovih međudržavnih
ugovora, specifične situacije i izuzeci koji postoje za većinu isplata, kao i činjenicu da za dohodak fizičkih lica postoji čitav niz posebnih pravila.

POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018. 127

AKTUALNOSTI

PROSJEČNE PLAĆE: Federacija BiH

MJESEČNI PROSJEK TROMJESEČNA 55% prosječne plaće Službene novine
MJESEC
NETO BRUTO NETO PLAĆA više se ne primjenjuje Federacije BiH
PROSJEK 2016. 839 1.283 12/17 od 17. 02. 2017.
I/2017. 859 1.316 XI/16-I/17 857 - 21/17 od 22. 03. 2017.
II/2017. 834 1.277 XII/16-II/17 851 - 30/17 od 21. 04. 2017.
III/2017. 867 1.328 I-III/17 853 - 38/17 od 24. 05. 2017.
IV/2017. 847 1.297 II-IV/17 849 - 48/17 od 28. 06. 2017.
V/2017. 871 1.335 III-V/17 861 - 55/17 od 21. 07. 2017.
VI/2017. 861 1.320 IV-VI/17 860 - 62/17 od 16. 08. 2017.
VII/2017. 857 1.313 V-VII/17 863 - 72/17 od 22. 09. 2017.
VIII/2017. 871 1.335 VI-VIII/17 863 - 81/17 od 20. 10. 2017.
IX/2017. 850 1.301 VII-IX/17 859 - 90/17 od 22. 11. 2017.
X/2017. 863 1.322 VIII-X/17 861 - 99/17 od 22. 12. 2017.
XI/2017. 868 1.331 IX-XI/17 860 - 4/18 od 19. 01. 2018.
XII/2017. 875 1.341 X-XII/17 869 - 13/18 od 21. 02. 2018.
PROSJEK 2017. 860 1.318 13/18 od 21. 02. 2018.
I–IX/2017. 857
I/2018. 888 1.363 XI/17-I/18 877 - 21/18 od 21. 03. 2018.
II/2018. 852 1.306 XII/17-II/18 872 - 29/18 od 18. 04. 2018.
III/2018. 881 1.353 I-III/18 874 - 39/18 od 23. 05. 2018.

Republika Srpska
MJESEČNI PROSJEK GODIŠNJI PROSJEK Službeni glasnik
MJESEC
NETO BRUTO PERIOD NETO BRUTO Republike Srpske
I-XII/16 836 1.344 7/17 od 27. 01. 2017.
I/2017. 815 1.304 - - - 19/17 od 27. 02. 2017.
II/2017. 848 1.358 I-II 2017. 831 1.331 29/17 od 24. 03. 2017.
III/2017. 828 1.326 I-III 2017. 830 1.329 41/17 od 27. 04. 2017.
IV/2017. 821 1.317 I-IV 2017. 828 1.326 49/17 od 24. 05. 2017.
V/2017. 837 1.342 I-V 2017. 830 1.329 61/17 od 27. 06. 2017.
VI/2017. 828 1.326 I-VI 2017. 829 1.329 71/17 od 27. 07. 2017.
VII/2017. 830 1.330 I-VII 2017. 830 1.329 79/17 od 24. 08. 2017.
VIII/2017. 832 1.333 I-VIII 2017. 830 1.330 90/17 od 02. 10. 2017.
IX/2017. 830 1.330 I-IX 2017. 830 1.330 99/17 od 31. 10. 2017.
X/2017. 831 1.332 I-X 2017. 830 1.330 105/17 od 27. 11. 2017.
XI/2017. 832 1.334 I-XI 2017. 830 1.330 117/17 od 27. 12. 2017.
XII/2017. 835 1.338 I-XII 2017. 831 1.331 8/18 od 29. 01. 2018.
I/2018. 825 1.321 - - - 17/18 od 27. 02. 2018.
II/2018. 841 1.349 I-II 2018. 833 1.335 27/18 od 28. 03. 2018.
III/2018. 840 1.346 I-III 2018. 836 1.339 34/18 od 25. 04. 2018.

Brčko Distrikt BiH Bosna i Hercegovina

MJESEČNI PROSJEK Službeni glasnik MJESEČNI PROSJEK Službeni glasnik
MJESEC MJESEC
NETO BRUTO Brčko Distrikta BiH NETO BRUTO Bosne i Hercegovine
I-XII/2016. 829,70 1.289,87 – I/2017. 846 1.312 20/17 od 21. 03. 2017.
I/2017. 833,37 1.295,51 17/17 od 24. 05. 2017. II/2017. 838 1.299 35/17 od 16. 05. 2017.
II/2017. 833,87 1.294,50 – III/2017. 854 1.327 38/17 od 26. 05. 2017.
III/2017. 830,67 1.283,64 – IV/2017. 839 1.302 44/17 od 20. 06. 2017.
IV/2017. 822,62 1.269,65 – V/2017. 860 1.336 53/17 od 26. 07. 2017.
V/2017. 838,73 1.298,68 36/17 od 29. 09. 2017. VI/2017. 851 1.321 60/17 od 22. 08. 2017.
VI/2017. 830,26 1.293,94 36/17 od 29. 09. 2017. VII/2017. 849 1.318 68/17 od 22. 09. 2017.
VII/2017. 842,97 1.319,62 – VIII/2017. 858 1.334 75/17 od 20. 10. 2017.
VIII/2017. 834,95 1.311,60 – IX/2017. 844 1.310 84/17 od 24. 11. 2017.
IX/2017. 840,52 1.306,87 49/17 od 18. 12. 2017. X/2017. 853 1.325 90/17 od 22. 12. 2017.
X/2017. 849,12 1.318,37 – XI/2017. 857 1.332 6/18 od 26. 01. 2018.
XI/2017. 853,00 1.336,31 7/18 od 07. 03. 2018. XII/2017. 862 1.340 13/18 od 23. 02. 2018.
XII/2017. 851,34 1.323,72 –
I-XII/2017. 838,45 1.304,40 – I/2018. 870 1.351 19/18 od 23. 03. 2018.
I/2018. 856,46 1.337,96 19/18 od 18. 05. 2018. II/2018. 849 1.319 27/18 od 27. 04. 2018.
II/2018. 842,49 1.319,67 –

UKUPAN INDEKS POTROŠAČKIH CIJENA: Federacija BiH 2017/2016: + 1,7%

U odnosu na isti mjesec U odnosu na XII prethodne
MJESEC U odnosu na prethodni mjesec Saopštenje FZS broj:
prethodne godine godine
I/2018. + 0,1 % + 0,7 % + 0,1 % 7.1.1 od 04. 04. 2018.
II/2018. + 0,8 % + 1,0 % + 1,0 % 7.1.2 od 06. 04. 2018.
III/2018. + 0,3 % + 1,1 % + 1,3 % 7.1.3 od 16. 04. 2018.
IV/2018. + 0,2 % + 1,0 % + 1,5 % 7.1.4 od 15. 05. 2018.

Republika Srpska 2017/2016: + 0,5%

U odnosu na isti mjesec U odnosu na XII prethodne
MJESEC U odnosu na prethodni mjesec Saopštenje RZS broj:
prethodne godine godine
I/2018. + 0,9 % + 0,4 % + 0,9 % 34/17 od 22. 02. 2017.
II/2018. + 1,2 % + 0,8 % + 1,3 % 72/18 od 22. 03. 2018.
III/2018. + 0,4 % + 1,0 % + 1,7 % 108/18 od 23. 04. 2018.
IV/2018. – 1,1 % + 1,1 % + 0,7 % 144/18 od 22. 05. 2018.

128 POREZNI SAVJETNIK juni/lipanj 2018.

 Odaberite model pretplate
koji vam najviše odgovara
MJESEČNI STRUČNI ČASOPIS BROJ 11 | NOVEMBAR/STUDENI 2017. | GODINA XX | CIJENA 25 KM
Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, Sarajevo

GODINA
ZAJEDNIČKOG USPJEHA
Revicon
BROJ 11 – 2017.

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine, časopis

POREZNI SAVJETNIK se priznaje kao program KPE računovodstvene profesije u BiH

Godišnja pretplata Godišnja pretplata

na ŠTAMPANO IZDANJE na ELEKTRONSKO IZDANJE
Poreznog savjetnika za 2018. godinu Poreznog savjetnika za 2018. godinu
iznosi 250,00 KM (s PDV-om) iznosi 200,00 KM (s PDV-om)

MJESEČNI STRUČNI ČASOPIS BROJ 11 | NOVEMBAR/STUDENI 2017. | GODINA XX | CIJENA 25 KM

Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, Sarajevo

GODINA
ZAJEDNIČKOG USPJEHA
Revicon
BROJ 11 – 2017.

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine, časopis

POREZNI SAVJETNIK se priznaje kao program KPE računovodstvene profesije u BiH

Godišnja pretplata Godišnja pretplata

na ŠTAMPANO i ELEKTRONSKO izdanje na ELEKTRONSKO izdanje Poreznog savjetnika
Poreznog savjetnika za 2018. godinu i Elektronsku biblioteku za 2018. godinu
iznosi 400,00 KM (s PDV-om) iznosi 350,00 KM (s PDV-om)

www.revicon.info
Imate pitanje?
Point 2000 ima odgovor
Point 2000 je snažan INTEGRALNI POSLOVNI INFORMACIJSKI SISTEM
dizajniran tako da Vaše cjelokupno poslovanje učini efikasnim. Nje-
gova izuzetna pouzdanost ima tri oslonca: vrhunska softverska tehno-
logija (troslojna Oracle arhitektura), veliko iskustvo razvojnog tima i
velika baza postojećih korisnika koja u saradnji sa razvojnim timom
potiče neprekidno usavršavanje sistema Point 2000.

Sistem obiluje mnoštvom funkcija i mogućnosti koje su neophodne

velikim firmama, ali je njihovo korištenje toliko jednostavno da je
upotreba sistema Point 2000 moguća u svim firmama bez obzira na
veličinu i vrstu djelatnosti.

U izradu sistema Point 2000 ugrađeno je dugogodišnje iskustvo u di-

zajniranju integralnih informacijskih sistema, a korišteni alati i baze
podataka su garant za brz i efikasan rad sa velikim količinama podata-
ka, te maksimalnu moguću raspoloživost i sigurnost podataka.

Područje primjene
Point 2000 je modularan programski proizvod sa velikim moguć-
nostima parametriranja. Izborom odgovarajućih modula te postav-
ljanjem parametara, sistem Point 2000 je moguće koristiti u gotovo
svim granama djelatnosti:
• Industrija • Trgovina (veleprodaja i maloprodaja) • Građevinarstvo
• Promet • Ugostiteljstvo • Bankarstvo • Državne ustanove • ...

Sveobuhvatni informacijski sistem

Point 2000 je namjenjen informatizaciji gotovo svih segmenata
poslovanja privrednog subjekta. Svi moduli sistema Point 2000
međusobno su povezani, tako da transakcija nastala u jednom mo-
dulu, automatski izaziva promjene u svim modulima u kojima je to
potrebno. Point 2000 pokriva sljedeće segmente poslovanja:
• Nabava i Prodaja • Knjigovodstvo i Finansije • Zalihe
• Fakturiranje • Proizvodnja • Servisi
• Poslovodstva • Kadrovi • Plaće • Autorski honorari
• Osnovna sredstva • POS sistemi u trgovini i ugostiteljstvu •...

Point 2000 za male korisnike u oblaku

Kako znatan broj malih korisnika nije bio u mogućnosti nabaviti
najsnažnije poslovno rješenje na tržištu – Point 2000. POINT je za
njih predvidio rješenje rada u oblaku (cloud computing) – rad preko
Interneta na serveru POINT-a bez kupovine opreme i programa, uz
plaćanje samo mjesečne usluge. Nova verzija Point 2000 rješenja
za male korisnike koristi se preko web interfejsa, te je potpuno ne-
zavisna o kompjuteru. Za ovakav način rada dovoljan je kompjuter i
internet veza. Za sve ostalo brinemo mi!

71000 Sarajevo, Husrefa Redžića 8

Telefon: +387(0)33 262 990, fax: +387(0)33 262 991
E-mail: pointcom@bih.net.ba • http://www.point.com.ba

10255 Zagreb, Donji Stupnik, Gospodarska 12

tel.: +385 1 6530-999, fax: +385 1 6530-990
e-mail: point@point.hr • http://www.point.hr
Regionalni ured: HR-21204 Kneza Domagoja 59,
Poslovna Zona Dugopolje, Split tel.: +385 21 440-066,
Support centar: HR-20340 Ploče, Trg Prišnica 1
tel.: +385 20 670-222, fax: +385 20 670-276
e-mail: point@point.com.hr • http://point.com.hr