Professional Documents
Culture Documents
Nashova Ravnoteža
Nashova Ravnoteža
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK: MATEMATIKA
SMJER: PRIMIJENJENA MATEMATIKA
Teorija igara
SEMINARSKI RAD
Teorija igara je oblast primijenjene matematike koja je zvanicno pocela da se razvija 40-ih godina
XX veka, premda je u tragovima uocena jos u djelima grckih filozofa, spisima raznih vojskovođa
tokom srednjeg vijeka.
Konkretno, pocetkom moderne teorije igara smatra se knjiga Theory of Games and Economic
Behavior objavljena 1944. godine. Autori knjige su John Von Neumann, americki matematicar
mađarskog porijekla i Oskar Morgenstern, njemacki ekonomist koji je zbog drugog svjetskog rata
emigrirao u SAD.1
Sam pojam teorije igara se moze pronaci u razlicitim knjigama objasnjen na razlicite nacine, ali sve
te definicije sustinski oznacavaju sljedece:
Teorija igara analizira interakciju među skupinom racionalnih igraca koji se po nasaju strateski.
Radi se o teoriji koja povezuje nekoliko grana matematike i dala je vazne doprinose razumijevanju
ponasanja u ekonomiji (prilikom donosenja odluka) na nacin sto je uticala na promjene pogleda u
modernoj ekonomiji, zatim je također zbog sirine i primjenjivosti problema na koje pokusava naci
odgovor nasla svoju primjenu i u sociologiji, psihologiji, politici. Primjenjuje se također u vojnim
naukama, zatim biologiji, interesantni primjeri iz biologije mogu se naci u knjizi Richarda
Dawkonsa Sebicni gen.
Nashova ravnoteza je jedan od najosnovnijih koncepata u teoriji igre.
U ovom seminarskom radu Nashov equilibrium koji predstavlja koncept rjesenja objasnicemo u
kontekstu strateske, kao i u kontekstu Bayesove igre. Na pocetku cemo objasniti sta
podrazumijevaju strateske igre, te cemo iste potkrijepiti primjerima, zatim cemo u centralnom dijelu
rada objasniti pojam Nashove ravnoteze, kao i pojam strogo takmicarske igara, te se na kraju dotaci
pojma Bayesove igre.
2. Strateške igre
2.1. Definicija
Strateska igra je model interaktivnog donosenja odluka u kojem svaki donositelj odluka jednom i
zauvijek odabire svoj plan akcije, a ti se izbori događaju istovremeno. Znaci ovdje svi igraci donose
odluku na pocetku, a zatim svi simultano izvode svoje akcije.
Model se sastoji od konacnog skupa od N igraca, i za svakog igraca i, skupa akcija Ai i
preferencijalnog odnosa igraca prema skupu akcija.
Posmatramo akcijski profil a = (aj)j kao ishod i oznacavamo skup x j ∈ N Aj ishoda sa A.
Pozabavicemo se relacijom preferencije obzirom da je to pojam koji ce se provlaciti kroz citav rad.
Kada govorimo o preferencijalnom odnosu igraca govorimo o tome da pojedinac, entitet
odlucivanja pravi izbor u odlucivanju između dvije ili vise opcija. Preferirati nesto znaci izabrati
jednu mogucnost u odnosu na neku drugu. Iz ovoga vidimo da je relacija preferencije jedna binarna
relacija.
U tome smislu podsjecamo na sljedece (matematicke) definicije koje ce nas “odvesti” do pojma
relacije preferencije:
2.1.1. Definicija
Dekartov (direktan) proizvod n skupova A1, A2, . . . , An−1 i An, n ≥ 2, se definise na sljedeci nacin:
A1 ×...×An = {(a1,...,an): ai ∈ Ai, i=1,...,n}. A koje n = 2 , onda vazi A1 ×A2 ={(a1,a2): a1 ∈A1∧a2
∈A2}.
2.1.2. Definicija
Ako je n = 2 kazemo da je relacija binarna. Za binarnu relaciju ρ, umesto (a, b) ∈ ρ, koristimo i
sljedece ekvivalentne zapise:
a ρ b ρ ( a , b ) ab ∈ ρ . Skup svih binarnih relacija na A oznacavamo sa R(2).
Kazemo da je binarna relacija ρ ∈ R(2)
1. Refleksivna, ako (∀a ∈ A) (a, a) ∈ ρ,
2. Antirefleksivna, ako (∀a ∈ A) (a, a) ̸∈ ρ,
3. Simetricna: ako (∀a,b ∈ A) (a,b) ∈ ρ ⇒ (b,a) ∈ ρ,
4. Antisimetricna: ako(∀a,b∈A)(a,b)∈ρ∧(b,a)∈ρ⇒a=b,
2Martin J. Osborne and Ariel Rubinstein, A course in game theory, (Cambridge: MIT Press, 1994.) , str.11
5. Tranzitivna: ako (∀a,b,c ∈ A)(a,c)∈ρ∧(c,b)∈ρ⇒(a,b)∈ρ.
2.1.3.Definicija:
Relacija preferencije ≥ je binarna relacija na skupu X koja ima osobine:
1. za svako x koje pripada skupu X x≥x (refleksivnost)
2. za svako x,y koji pripadaju skupu X x≥y ili y≥x (kompletnost)
3. za svako x,y,z koji pripadaju skupu X x≥y, y≥z slijedi x≥z (tranzitivnost).3
2.1.4.Definicija:
Relaciju striktne preferencije > definisemo na sledeci nacin:
x>y ako i samo ako x≥y ∧ ˥(y≥x)
2.1.5. Definicija
Relaciju indiferetnosti definisemo na sledeci nacin:
x je indiferentno prema y ako i samo ako x ≥ y ∧ y ≥ x.
Apstraktnost ovog modela strateske igre omogucuje njegovu primjenu na veliki broj situacija.
Igrac moze biti individualno ljudsko bice ili bilo koji drugi entitet odlucivanja poput vlade,
upravnog odbora, vodstva revolucionarnog pokreta ili cak cvijeta ili zivotinje.
Model ne stavlja nikakva ogranicenja na skup akcija koje su dostupne igracu, sto znaci da taj skup
moze sadrzavati samo nekoliko elemenata ili biti veliki skup koji sadrzi kompleksne planove koji
pokrivaju razlicite faktore. Međutim, primjena modela ogranicena je uslovom da svakom igracu
pridruzujemo preferenciju. (Relacija preferencije je detaljno objasnjena u prethodnom odjeljku).
Preferencija igraca moze jednostavno biti odraz osjecaja igraca o mogucim ishodima.
Ovaj model je vazan alat koji pomaze npr. ekonomistima da saznaju kako konkurentske kompanije
određuju cijene, zatim vladama da modeliraju svoje javne tendere na nacin da dobiju najvise od
svojih ponuđaca, te se moze koristiti npr. da se objasne pojave poput one zasto neke grupe donese
odluke koje su na njihovu stetu.
Nedostatak u tome da implikacije modela ne mogu mnogo visiti o specificnim osobinama situacije.
Doista, vrlo malo zakljucaka se moze izvesti o ishodu igre na ovoj razini apstrakcije. Za
interesantnije rezultate, model morao biti mnogo specificniji.4
U nekim situacijama preferencije igraca se najcesce definiraju ne preko akcijskih profila, nego
preko njihovih posljedica. Da bismo to ucinili, uvodimo skup posljedica C, funkciju g : A→ C koja
povezuje posljedice s akcijskim profilima i profil ≥ i preferencijalnih odnosa nad skupom C.
Tada se preferencijalni odnos svakog igraca i u strateskoj igri definise kako slijedi:
3 Skupovi, relacije i funkcije, http://imft.ftn.uns.ac.rs/~vanja/old/P1.pdf, pristupljeno juli 2017
4 Martin J. Osborne and Ariel Rubinstein, A course in game theory, (Cambridge: MIT Press, 1994.)
a ≥ i b ako i samo ako g (a) ≥ i g (b).
Ponekad zelimo modelirati situaciju u kojoj na posljedicu akcijskog profila utjecu vanjski slucajni
faktori cija realizacija nije poznata igracima prije preduzimanja akcija.
Ovakvu situaciju mozemo modelirati kao stratesku igru uvođenjem skupa C posljedica, prostora
vjerojatnoce Ω i funkcije g : A x Ω → C sa intepretacijom da je g (a, ω) posljedica kada je akcijski
profil a ∈ A i realizacija slucajne varijable je ω ∈ A. Profil akcija inducira lutriju na C.
U sirokom rasponu okolnosti relacija preferencije ≥i igraca i u strateskoj igri moze se prikazati
preko funkcije isplate ui : A → R (također nazvanom funkcijom korisnosti), u smislu da ui (a) > ui
(b) kad god a ≥ i b. Posmatramo vrijednosti takve funkcije kao isplate (dobitke).
Konacna strateska igra u kojoj se nalaze dva igraca moze se jednostavno opisati u tablici kao na
sljedecoj slici 1:
L R
T w1,w2 x1,x2
B y1,y2 z1,z2
Slika 2.1.
5 Ibid , str 12
4. Nashova ravnoteža (equilibrium)
Najcesce koristen koncept rjesenja u teoriji igara je Nashova ravnoteza (ekvilibrijum). Ovaj pojam
podrazumijeva stabilno stanje igre strateske igre u kojoj svaki igrac ima ispravna ocekivanja o
ponasanju drugih igraca i djeluje racionalno. 6
Nashova ravnoteza ne znaci da je ovakav ishod idealan ili najbolji za igrace (to bi bio Pareto
optimum), vec samo da je to najbolji u postojecim uslovima, odnosno da bi svaki drugi ishod nastao
kao posledica jednostrane odluke pogorosao poziciju onoga ko donese takvu odluku.7
4.1. Definicija
Nashova ravnoteza strateske igre (N, (Ai)), ≥ i je profil a* ∈ A akcija s svojstvom da za svakog
igraca i ∈ N imamo:
(a*-i , a*i) ≥ i (a*-i, ai ) za sve ai ∈ Ai.
Sljedece korekcije definicije ponekada su korisne. Za bilo koji a -i ∈ Ai , definirati funkciju Bi (a-i)
tako da ista bude skup igracevih najboljih poteza danih a -i. Funkciju Bi nazivamo funkciju najboljih
odgovora igraca i. A Nashova ravnoteza je profil a* akcija za koje ai* ∈ Bi(a*i-1) za sve i ∈ N.
Ova alternativna formulacija definicije ukazuje na (ne nuzno ucinkovitu) metodu pronalazenja
Nashovog equilibria, najprije izracunati najbolju funkciju najboljih odgovora svakog igraca, a
zatim pronaci profil a* akcija za koje ai* ∈ Bi(a*-i) za sve i ∈ N. Ako su funkcije Bi jednoclani
skupovi, onda drugi korak ukljucuje rjesavanje | N | jednadzbi u | N | nepoznatih (ai*) i∈N.8
Bach Stravinsky
Slika 4.1.
4.3.3. Jastreb-Golubica12
Dvije zivotinje se bore za neki plijen. Svaka se moze ponasati poput golubice ili poput jastreba.
Najbolji ishod za svaku zivotinju u kojem se ona ponasa kao jastreb dok se druga zivotinja ponasa
poput golubice. Najgori je ishod u kojem se obje zivotinje ponasaju kao jastrebovi. Svaka zivotinja
preferira da se ponasa poput jastreba ako se njegov protivnik ponasa kao golubica, ili poput
golubice ako se njegov protivnik poput jastreba.
Slika 4.3.
Igra ima dvije Nashove ravnoteze, (Golubica, Jastreb) i (Jastreb, Golubica), sto odgovara dvije
razlicite konvencije o igracu koji doprinosi.
Slika 4.4.
Takva igra, u kojoj su interesi igraca dijametralno suprotni, naziva se "strogo konkurentnim". Igra
“odgovarajucih novcica” nema Nashovu ravnotezu.
Pojam strateske igre obuhvaca situacije mnogo slozenije od onih opisanih u zadnjim primjerima.
Nakon navedenih primjera navescemo i sljdece definicije:
Definicija 1 Strategiju si′ ∈ Si nazivamo dominantnom strategijom igrača i ukoliko, neovisno o
izboru strategija ostalih igrača s1, . . . , si−1, si+1, . . . , sn, vri- jedi ui(s1,...,si′,...,sn) ≥ ui(s1,...,si,...,sn),
za sve si ∈ Si \{si′},tj. isplate za si′ su veće ili jednake od isplata za bilo koje druge strategije igrača
i.
Napomena: Ako u prethodnoj definiciji umjesto veće stavimo strogo veće tada kažemo da je
strategija striktno dominantna strategija.
Ekvivalentno na temelju ove definicije definirajmo i pojam podređene strategije.
Definicija 2 Strategiju si′ ∈ Si nazivamo podređenom strategijom igrača i ukoliko, neovisno o
izboru strategija ostalih igrača s1, . . . , si−1, si+1, . . . , sn, vrijedi
ui(s1,...,si′,...,sn) ≤ ui (s1,...,si,...,sn),za sve si ∈Si \{s′} ,t j.isplate za si′ su manje ili jednake od isplata za
bilo koje druge strategije igrača I.
Šta je potrebno da igra ima mogucnosti za Nashovu ravnotezu? Jer ne posjeduje svaka strateska igra
Nashovu ravnotezu, kao sto to pokazuje igra “odgovarajucih novcica”.
Predstavicemo dvije tvrdnje koje sluze za provjeravanje da li neka igra ima potencijala da bude
ravnotezna, tj. da li da uopste ulazemo napore za pronalezenje ravnoteznih stanja.
Drugo, i jos vaznije, postojanje ravnoteze pokazuje da igra sadrzi stabilno rjesenje. Nadalje,
postojanje ravnoteze za familiju igara dopusta nam da proucimo svojstva ove ravnoteze.
Da bi se pokazalo da igra ima Nashovu ravnotezu, dovoljno je pokazati da postoji profil a * akcija
takvih da ai*∈ Bi (a*i-1) u E za sve i ∈ N.
Definisimo funkciju sa jednoclanom vrijednosti Bi : A →A sa B(a)=xi ∈ N Bi(a-i).
Teoremi s fiksnim tackama daju uslove na B pod kojima postoji doista vrijednost a * za koju je a *
∈ B (a *).
Fiksni teorem tocke koji koristimo je Kakutanijev fiksni tackasti teorem:
5.2. Teorema
Dakle imamo da je ui(a′, a−i) ≥ ui(a′′i, a−i), odakle kako je funkcija ui kvazi-konkavna imamo da vazi
ui(αa′ +(1−α)a′′,ai-1 ) ≥ui (a′′,ai-1 ),
pa iz (1) dobijamo
ui(αai′ +(1−α)ai′′,a-i )≥ui(ai,a-i ), ∀ai ∈ Ai
Dakle, αa′ + (1 − α)a′′ ∈ Bi(a−i).
Preostalo je jos da se pokaze da je preslikavanje B semi neprekidno od gore. Pretpostavimo
suprotno, tj. neka postoje konvergentni nizovi
U ovom poglavlju se govori o posebnoj klasi dvostrukih igara, te da bismo ih proucavali, korisno je
da pomenemo sigurnosne strategije.
13 Aleksandra Radanovic, Neki aspekti teorije igara i njihova primena u ekonomiji,
http://www.dmi.uns.ac.rs/site/dmi/download/master/primenjena_matematika/AleksandraRadanovic.pdf,
pristupljeno juli 2017.
Koncept strategije sigurnosti omogucava izdvajanje zajednicke strategije kao najrazumljivijeg
ishoda za oba igraca. Kada igrac bira svoju strategiju on mora da uzme u obzir koje ce strategije
njegovi protivnici da odaberu. Najgore sto bi se moglo desiti za igraca je kada on napravi svoj izbor
strategije, da njegovi protivnici odaberu zajednicku strategiju za koju ce njegova isplata biti
najniza.14
Ovaj koncept mozemo formalizovati definisanjem funkcije:
fi : Si →R sa fi(si) := min pi (si, s−i).
Ova funkcija daje minimalnu isplatu koja je igracu garantovana ako izabere strategiju si.
U suštini igrač odabire akciju koja maksimizira najgoru moguću dobit koju agent može ostvariti.
6.1. Definicija
Strateska igra ({1, 2}, (Ai) (≥i)) je strogo konkurentna ako za bilo koji a ∈ A i b ∈ A imamo da je
a ≥1 b ako i samo ako je b ≥2 a.
Strogo konkurentna igra se ponekad naziva igra nulte sume, jer ako je prva preferencija igraca 1
predstavljena sa funkcijom isplate u1, onda je druga preferencija igraca je predstavljena sa u2 sa
u1+u2=0.
Kazemo da igrac i maksminimizira ako izabere akciju koja je najbolja za njega pod pretpostavkom
da sta god da radi, igrac j ce izabrati svoju akciju da mu nanese stetu sto je moguce vise.
Sada pokazujemo da je za strogo takmicarsku igru koja poseduje Nahovu ravnotezu, par akcija je
predstavlja Nashovu ravnoteza, ako i samo ako je akcija svakog igraca maxminizovana. Ovdje
dokazujemo da sve strogo takmicarske igre koje poseduju ravnotezu Nasha, donose iste dobitke.
Ova osobinu Nashoove ravnoteze rijetko posjeduju igre koje nisu striktno konkurentne.
6.2. Definicija
Neka ({I, 2}, (Ai), (ui)) bude striktno takmicarska strateska igra. Akcija x * ∈ A1 je maxminimizer za
igraca 1 ako:
min u1 (x *, y) > = min u1 (x, y) za sve x e A1
y∈A2 y∈A2
Znaci maxminimizer za igraca i je akcija koja maksimizira isplatu koja se igracu moze jamciti.
Termin "Bayesova" potice iz 18. vijeka matematicar i teolog Tomas Bayes, koji je obezbedio prvi
matematicki tretman netrivijalnom problemu Bajesovog zakljucivanja. Matematicar Pjer Simon
Laplas je razvio i popularisao ono sto se sada zove Bajesova verovatnoce.
Uopsteno govoreci, postoje dva pogleda na Bayesovu verovatnocu koja tumaci koncept verovatnoce
na razlicite nacine. Prema objektivistickom misljenju, pravila Bayesove statistike mogu biti
opravdana zahtevima racionalnosti i dosljednosti i mogu se tumaciti kao nastavak logike. Prema
subjektivistickom misljenju, verovatnoca je kvantifikovana kao "licno uverenje".15
Model Bayesovih igara, koja je blisko povezana sa strateskom igrom, je osmisljen kako bi se mogle
modelirati situacije u kojima neke od strana nisu sigurne u karakteristike u druge strane.
Dva glavna elementa Bayesove igre su skup od N igraca i profil (A i) skupova akcija. Modeliramo
nesigurnost igraca jednih u druge uvođenjem skupa Ω mogucih stanja prirode, od kojih je svaki opis
svih relevantnih karakteristika igraca.
Pretpostavimo da je Ω konacan. Svaki igrac i ima prethodno uverenje o stanju prirode datom sa
mjerom vjerovatnosti pi na Ω . Sa svakim odigranom potezu u igri neko stanje prirode ω e Ω se
realizuje. Modeliramo informacije igraca o stanju prirode uvođenjem profila (τi) signalnih funkcija,
τi (ω) je signal koji igrac i prati, prije izbora svog poteza, kada je stanje prirode ω.
Neka Ti bude skup svih mogucih vrijednosti (τi ); Ti nazivamo kao skup tipova igraca i.
Pretpostavimo da pi (τi-1(ti)) > 0 za sve τ i e Ti (igrac dodeljuje pozitivnu prethodnu verovatnocu
svakom clanu Ti). Ako igrac i dobije signal ti e Ti tada on zakljucuje da je stanje u skupu τ i-1(ti):
njegovo naknadno misljenje o stanju koje je realizovano dodjeljuje svakom stanju ω e Ω
vjerovatnost pi (ω ) / pi ( τi-1 (ti)) ako ω e τi-1(ti) i verovatnocu nula inace.
Kao i u strateskoj igri, svaki igrac vodi racuna o akcijskom profilu. Pored toga, on vodi racuna o
stanju prirode. Sada, cak i ako je upoznat sa potezima koje poduzima svaki igrac u svakom stanju
prirode, igrac moze biti nesiguran u odnosu na par (a, ω) koji ce se realizovati s obzirom na bilo
kakvu akciju koju preduzima, posto ima nepotpune informacije o stanju prirode.
Stoga u model ukljucujemo profil ≥i preferencijalnih odnosa nad lutrijama na A x Ω.
Da sumiramo, donosimo sljedecu definiciju:
7.1. Definicija
Bayesova igra se sastoji od:
1) konacnog skupa N (skupa igraca)
2) konacnog skupa Ω (skupa stanja)
3) i za svakog igraca i e N
7.2. Definicija
Nashova ravnoteza Bayesove igre (N, n, (Ai), (Ti),(τi), (pi), (≥i )) je definisana na sljedeci nacin.
1) skup igraca je skup svih parova (i, ti) za i e N i ti e Ti:
2) skup poteza svakog igraca (i, ti) je Ai;
3) poredak preferencija ≥ *(i,ti) svakog igraca (i, ti) je definisana sa:
a * ≥ *(i,ti) b * ako i samo ako L i (a *, ti) Li (b *, ti), gde je Li (a*,ti) je lutrija nad A x Ω koja
oznacava vjerovatnocu pi (ω) / pi (τi-1 (ti)) do ((a * (j, τj (ω))) j∈N,ω) ako ω ∈ τi-1 (ti ), u
suprotnom je nula.
Ukratko, u ravnotezi Nasha sa Bayesovom igrom, svaki igrac bira najbolju akciju koja mu je
dostupna s obzirom na signal koji dobije i njegovo uvjerenje o stanju i potezima drugih igraca.
16 Martin J. Osborne and Ariel Rubinstein, A course in game theory, (Cambridge: MIT Press, 1994.), str.
7.3. Primjer
Aukcija druge cijene17
Razmotrimo varijantu druge cijene kojoj svaki igrac poznaje vlastitu vrijednost v i, ali nije siguran u
procjene drugih igraca.
Konkretno, pretpostavimo da je skup mogucih vrednovanja konacan skup V, i svaki igrac smatra da
je vrednovanje od strane drugih igraca nezavisno od iste raspodjele nad V.
Ovu situaciju mozemo modelirati kao Bayesova igra u kojoj je:
• skup od N igraca je {I, ..., n}
• skup Ω je skup stanja je Vn
• skup Ai poteza svih igraca i je IR +
• skup Ti znakova koje igrac i moze dobiti je V
• tzv. signalna funkcija je definisana sa Ti (v1,....,vn) = vi
• prethodno uvjerenje pi od i je dato sa pi(v1,...,vn)= Пnn=1π(vi) za neku raspodelu vjerovatnoce π nad
V.
• preferencijalni odnos igraca i je predstavljen ocekivanjem slucajne varijable cija je vrijednost u
stanju (v1,....,vn) vi-maxjeN/(i)aj ako i igrač sa najnižim indeksom za koji ai>=aj za sve j ∈ N i u
drugom slucaju.
Ova igra ima Nashovu ravnotezu a * u kojoj a * (i, v i) = vi za sve i ∈ N i v i ∈ V = Ti (svaki igrac
ponudi svoju procenu).
Tema ovog rada je bila Nashova ravnoteza objasnjena u kontekstu strateskih igara i Bayesovih
igara.
Na pocetku je pojasnjen pojam strateske igre koji u sustini oznacava model donosenja odluka gdje
svi igraci donose odluku na pocetku, a zatim svi simultano izvode svoje akcije. To je bilo prijeko
potrebno prije samog uvođenja pojma Nashove ravnoteze koji oznacava koncept rjesenja u teoriji
igara, koji prije podrazumijeva svega stabilno stanje igre strateske igre u kojoj svaki igrac ima
ispravna ocekivanja o ponasanju drugih igraca i djeluje racionalno. Upravo je naglasak na stabilnom
stanju kao sto se moglo zakljuciti iz svih definicija, teorema i primjera koje su navedeni u vezi
Nashove ravnoteze.
Znaci, Nashova ravnoteza ne znaci da je ovakav ishod idealan ili najbolji za igrace vec samo da je
najbolji u postojecim uslovima.
Zatim, u kontekstu strogo takmicarskih igara vidjeli smo da je njihova posebna karakteristika da
par akcija predstavlja Nashovu ravnotezu, ako i samo ako je akcija svakog igraca maxminizovana,
sto dokazuje da sve strogo takmicarske igre koje poseduju ravnotezu Nasha, donose iste dobitke.
Bayesove igre su vazne zato sto su uvele koncept vjerovatnoce, jer je jako puno primjera gdje igraci
jedni o drugima nemaju sve informacije.
Iz svega naprijed navedenog, a narocito iz navedenih primjera, koji su bili relativno jednostavni i
koji su posluzili kao ogledni primjer, moze se barem nazrijeti znacajan doprinos Nashove ravnoteze
u rjesavanju daleko kompleksnijih problema odlucivanja i njegovu ulogu prije svega u savremenoj
ekonomiji, ali i drugim oblastima zivota.
LITERATURA