Professional Documents
Culture Documents
Ratni Zločinci Iz Foče Se Oslobađaju Optužbe, A Zatim (Oni) Podnose Tužbe Protiv Bosne I Hercegovine
Ratni Zločinci Iz Foče Se Oslobađaju Optužbe, A Zatim (Oni) Podnose Tužbe Protiv Bosne I Hercegovine
On je optužen i za zlostavljanje troje civila, od kojih su dvoje bili djeca. S još jednom osobom,
kako stoji u optužnici, došao je u naselje Gornje Polje, gdje su postrojili civile i repetirali
puške, stvarajući im dojam da će biti strijeljani.
Tvrdeći kako je počinilac djela u Čohodor Mahali dalji rođak optuženog, izvjesni Danilo
Fundup, Odbrana je saslušala 11 svjedoka, uključujući i optuženog, koji je svjedočio u svoju
korist, te uložila određeni broj materijalnih dokaza.
Tokom suđenja pet svjedoka je svoje iskaze dalo pod mjerama zaštite, a neki od njih su
svjedočili bez prisustva javnosti.
“Bio je to Fundup. Kasnije sam saznala da se zove Radoman”, izjavila je svjedokinja, istaknuvši
da je jedan od vojnika otišao na sprat kuće, odakle se začula vriska i pucanj.
Svjedoci Tihomir Vidović i zaštićena svjedokinja C-3 su kazali da su vidjeli ranjenu C-1, te da
im je C-3 ispričala da ju je ranio Fundup.
Saznanja o ubistvima
Kadir Dželilović, Ifeta Šoro, Murat Borovina i Sakib Puriš, također svjedoci Tužilaštva, kazali su
da su za smrt članova porodice saznali od drugih srodnika, prijatelja ili komšija.
Na okolnosti druge tačke optužnice svjedočili su braća Selvedin i Edin Bićo, njihova majka
Sakiba te zaštićeni svjedok C-4.
Braća Bićo, koji su tada bili maloljetni, ispričali su kako su krajem maja ili početkom juna
1992. godine u njihovu kuću došla dva vojnika, od kojih je jedan imao svezanu maramu oko
glave, te su ih zajedno s Feridom Hodžićem odveli do obale rijeke Drine, gdje im je rečeno da
siđu niz oštru nizbrdicu.
“Na ulici su bila dva lica – Fundup Radoman i taj meni nepoznat čovjek. Radoman je repetirao
pušku. Sjećam se da sam čuo brata i Ferida da plaču”, kazao je Selvedin, dodavši da je od
podstanarke čuo za ime Radomana Fundupa.
Njegov brat Edin se prisjetio da mu je ostalo upečatljivo kada se iz pravca nebodera začuo
ženski glas koji je govorio: “Radomane, šta to radiš? Pusti tu nevinu djecu.” Prema riječima
svjedoka, vojnik s trakom se okrenuo i nastala je tišina, a onda su bili pušteni.
Svjedočeći u svoju korist, optuženi je kazao da je učesnik u dešavanjima u Čohodor Mahali
njegov rođak Danilo Fundup.
“Učesnik u ovom događaju je moj neki dalji rođak. Smatrao sam da će sam doći, ali od tog
ništa nije bilo”, izjavio je Fundup, istaknuvši da je saznao da se “uvaženom gospodinu ne ide u
zatvor”.
Pozivanje na ubistva
On je svjedočio da je 10. juna 1992. godine bio na sahrani u Čohodor Mahali, nakon koje je
otišao u kuću pokojnika. Tu je, kako je naveo, bio i Danilo Fundup, te izvjesni Radislav
Radović, obojica naoružani.
Njegov rođak je, prema riječima optuženog, “pozivao ‘ljude da idu dole da biju’”, nakon čega
mu je optuženi rekao da sjedne, a on je zajedno sa Radovićem otišao iz kuće. Fundup se
prisjetio da je nakon toga začuo rafale i zaključio “da je to – to”.
On je izjavio da mu ništa nije poznato kada je u pitanju druga tačka optužnice, u kojoj je
navedeno da je zlostavljao civile.
Svjedok Odbrane Branko Banović kazao je da je u ljeto 1992. godine uhapsio čovjeka koji je
ubio civile u Čohodor Mahali. On je istakao da se ta osoba predstavila kao Fudnup, ali da se
nije radilo o optuženom.
Dalibor Stojanović je ispričao da je u Čohodor Mahali vidio ubijanje komšije Nasufa Puriša, te
tijela drugih komšija, ali da nije vidio optuženog.
Svjedoci Dragan i Dojčilo Fundup te Borislav Fundić su posvjedočili kako su u junu 1992.
godine bili na sahrani i u kući pokojnika u Čohodor Mahali, gdje su vidjeli optuženog, ali i
Danila Fundupa.
Dragan i Dojčilo Fundup su naveli da su čuli Danila kako poziva “da se ide ubijati” te da su se,
nekoliko minuta nakon što su Danilo i Radislav Radović otišli, začuli pucnji. Za ubistva u
Čohodor Mahali, kako su naveli, čuli su narednog dana.
Kao odgovor na svjedoke Odbrane, Tužilaštvo je saslušalo Danila Fundupa te pročitalo iskaz
Momčila Bodiroge, koji zbog bolesti nije mogao pristupiti suđenju.
Danilo Fundup je rekao da je u junu 1992. godine nakon sahrane otišao u kuću pokojnika u
Čohodor Mahali, te da je u 14:30 otišao svojoj kući, autobusom. S njim se, naveo je, vraćao i
Momčilo Bodiroga, koji je to u svom iskazu i potvrdio.
Danilo Fundup je negirao da ga je hapsila civilna ili vojna policija. Dodao je da je primao
prijetnje telefonskim putem “ako bude šta protiv Radomana”.