HLADNE PUKOTINE

Hladna pukotina ili vodikova pukotina je jedan od najvedih problema za zavarivanje čelika pošto se
odnosi na prerano otkazivanje zavarenih komponenti pomagajudi nastajanju krhkog loma ili zamora
materijala. Pojavljuje se kada zavareni spoj dosegne sobnu temperaturu i može razviti početno stanje
i do 48 sati nakon završetka procesa zavarivanja. Obično se ove pukotine pojavljuju u zoni utjecaja
topline (ZUT), ali se mogu pojaviti i u metalu zavara i mogu imati više tipova poput uzdužnih,
poprečnih, površinskih i ispod površinskih.

Hladna pukotina s makroskopskog i mikroskopskog pogleda

Ova greška se pojavljuje kao rezultat tri čimbenika:

1) Prisutnost vodika u zavarenom spoju od organskih materijala i vlage koji su došli u luk
zavarivanja
2) Stvaranje mikrostrukture ekstremne tvrdode koja ovisi o brzini hlađenja i kemijskom sastavu
materijala. Ako je ekvivalent ugljika manji od 0,4, čelik nije osjetljiv na pukotine, a ako je vedi
od 0,6 onda je materijal jako osjetljiv na pukotine. Formula za ekvivalent ugljika je:

3) Postojanje zaostalih napetosti i vanjskih naprezanja uzrokovanih skradivanjem vremena

hlađenja i tvrdodom spoja.

1
Opdenito, hladne pukotine su uzrokovane kombiniranim učinkom niske duktilnosti zavara, zaostalih
naprezanja i difuzijskog vodika u zavaru. Duktilnost zavara se može smanjiti visokim ekvivalentom
ugljika i visokim brzinama hlađenja nakon skrutnjivanja. Zaostala naprezanja u zavaru mogu biti veda
od očekivanih ako zavar sadrži nepravilnosti poput nedovoljnog taljenja, nedovoljne penetracije
spoja, preklapanja, zajeda, uključaka troske i poroznosti. Izvor difuzijskog vodika je uglavnom vlaga u
dodatnim materijalima i ona iz atmosfere.
.
Mjere prevencije za izbjegavanje stvaranja pukotina u zavarenom spoju :
 Predgrijavanje osnovnog materijala kako bi se smanjila brzina hlađenja, spriječilo stvaranje
martenzita na zavaru i omogudilo uklanjanje vodika iz zavara
 Smanjenje koncentracija napetosti izbjegavajudi diskontinuete na zavaru ili dobar odabir
rasporeda zavara i redoslijeda sklapanja strukture
 Korištenje dodatnih materijala s niskim sadržajem vodika kako bi se minimalizirao difuzijski
vodik na zavaru, te ponovno sušenje/pečenje REL elektroda, ako je potrebno
 Odabir ispravnog procesa zavarivanja za materijal uz obziravanje gore navedenih čimbenika

Kod predgrijavanja, bitno je odrediti odgovarajudu temperaturu za osnovni materijal i odabrati

ispravan dodatni materijal. Odgovarajuča temperatura se opdenito određuje za individualan rad
uzimavši u obzir par faktora poput kemijskog sastava, debljine materijala, procesa zavarivanja, unosa
topline i količine difuzijkog vodika u metalu zavara.

Kod zavarivanja debelih sekcija često se primjenjuje dogrijavanje odmah nakon završetka zavarivanja
(npr. 300° C X 30 min), a prilikom zavarivanja mora se održavati temperatura predgrijavanja i
međuprolazna temperatura. To je zbog osiguravanja zakašnjelih pukotina kada je materijal ohlađen
na sobnu temperaturu zbog NDT-a prije PWHT-a. Kombinirano korištenje predgrijavanja i
dogrijavanja je učinkovito kod sprečavanja hladnih pukotina u zavaru.

LITERATURA
1) EWF – Cold cracking
2) Kobelco – Cold cracks: causes and cures