Šumarski List Broj 3 I 5 Josip Ressel Stranica 124

Poštarina plaćena
u gotovom
U DC 630*
ISSN
0373-1332
CODEN
SULIAB
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 3-5

GODINA CXVII
Zagreb
1993
Na naslovnoj stranici omota prikazano je pročelje ŠUMARSKOG DOMA u Zagre
bu, izgrađenog 1898. - The title page shows the fasade of the FORESTRY
BUILDING in Zagreb, built in 1898.
UDC 630* (05): »54—02« (061.2) ISSN 0373 1332
CODEN SULIAB
ŠUMARSKI LIST
Znanstveno-stručno i društveno glasilo Hrvatskoga šumarskog društva
Journal of the Forestry Society of Croatia — Revue de la Societe forestierc croate
— Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins — Žurnal Horvatskogo lesnogo sojuza
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK
PROF. DR. B R A N I M I R PRPIĆ
©
I Z D A V A Č : Hrvatsko šumarsko društvo uz financijsku pomoć Ministarstva
znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske
Publisher: Croatian Forestry Society — Editeur: Societe forestiere croate —

Herausgeber: Kroatischer Forstverein — Izdatelj: Horvatskij lesnoj sojuz
Zagreb, Trg Mažuranića 11 — Tel. 444-206
Tisak: TIP »A. G. Matoš« d. d. Samobor

UREĐIVAČKI ODBOR
Predsjednik: Prof. dr. Branimir P r p i ć
Urednici znanstveno-stručnih područja:

Biologija šumskog drveća, ekologija šuma, ekologija krajolika, oblikovanje
krajolika, općekorisne funkcije šume: prof. dr. Branimir P r p i ć ;
Fiziologija i ishrana šumskog drveća, šumarska pedologija, ekofiziologija: dr.
Nikola K o m 1 e n o v i ć;
Šumarska genetika, oplemenjivanje šumskog drveća, dendrologija; Prof. dr.
Ante K r s t i n i ć;
Njega šuma, šumske kulture i plantaže, sjemenarstvo i rasadničarstvo, pošum-
Ijivanje: prof. dr. Slavko M a t i ć i mr. Ivan M r z i j a k ;
Zaštita šuma, šumarska entomologija, šumarska fitopatologija: prof. dr. Katica
O p a l i č ki;
Dendrometrija, uređivanje šuma, rast i prirast šumskog drveća, šumarska
fotograme trija: prof. dr. Ankica P r a n j i ć;
Iskorišćivanje šuma, šumske prometnice i mehanizacija u šumarstvu: doc. dr.
Ante B. P. K r p a n , mr. Tomislav H e s k i i dr. Ivo K n e ž e v i ć ;
Ekonomika šumarstva i prerade drva, organizacija rada: prof. dr. Rudolf
S a b a di;
Organizacija proizvodnje u šumarstvu: prof. dr. Simeun T o m a n i ć ;
Krš problematika i osvajanje: mr. Vice I v a n č e v i ć ;
Zaštita prirode, nacionalni parkovi, parkiranje: prof. dr. Šime M e š t r o v i ć ;
Lovstvo: Alojzije F r k o v i ć , dipl. inž.;
Povijest šumarstva, publicistika: Oskar P i š k o r i ć , dipl. inž.;
Društveno-stručne vijesti: Ivan M a r i č e v i ć , dipl. inž.
Tehnički urednik:
Ivan M a r i č e v i ć , dipl. inž.
Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske br. 523-91-2 od

06. 03. 1991. časopis »Šumarski list« smatra se proizvodom iz točke 1 tar. broja 8
Tarife osnovnog poreza na promet.
Naklada 1020 primjeraka
SADRŽAJ — CONTENS
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630*232.174.7
T o m a š e v i ć , A.: Uspjevanje kultura austrijskog crnog bora (Pinus nigra Arn.
ssp austriaca) i zelene američke duglazije (Pseudotsuga menziesii Mirb. Fran
co) na području šumarije Poreč — Growth of Austrian pine cultures (Pinus
nigra Arn. ssp. austriaca) and American dougles fir (Pseudostsuga menziesii
Mirb. Franco) at the location of the Porec forest office (93)
UDK 639.1 (C. elaphus L.)
B r n a , J. N i k o l a n d i ć , Đ. i U r o š e v i c , B.: Porast trofejne vrijednosti
rogova jelena u ograđenim uzgajalištima — Antler growth of trophy value
of red deer stags in fenced hunting — grounf (109)
UDK 598.2 (497.13)
D o l e n e c , Z.: Kvantitativna struktura zajednica ptica Medvednice, Ivanšćice i
Cesargradske gore — The quantitative structural nesting bird community of
Medvednica, Ivanšćica und mount Cesargradska (123)
PRETHODNO PRIOPĆENIE — PRELIMINARY COMMUNICATION

UDK 630*231.5
T r i n a j s t i ć , I.: Problem sukcesije vegetacije na požarištima Alepskog bora
(Pinus halepensis Mili.) u Hrvatskom primorju — Problem of succession of
the vegetation on places of burned alepo pine (Pinus halepensis Mill.) forests
in Adriatic litoral of Croatia (131)
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS

UDK 674+31L11 (497.13)
P i š k o r i ć , O.: Drvnoindustrijska poduzeća u Hravtskoj 1935. godine — Timber
products industry — firms in Croatia 1935. (139)
UDK 630*91 (65)
M i k l o š , I.: Šumarska razglednica iz Alžira
OBLJETNICE
P i š k o r i ć , O.: JOSIP RESSEL, šumar i izumitelj (1793—1857) (139)
K a j b a, D.: 70. obljetnica obrane Prvog doktorata znanosti na Šumarskom fa
kultetu, Sveučilišta u Zagrebu (212)
KNJIGE I ČASOPISI
P i š k o r i ć , O.: Monografija ŠUME U HRVATSKOJ, Zagreb 1992. (172)
Glasnik za šumske pokuse Vol. 28. Zaereb 1992. (177)
Zbornik radova o ANTUNU LEVAKOVTČU, HAZU, Centar za znanstveni rad
Vinkovci, Vinkovci 1992. (180)
91
C a m p a, L.: BRANKO KOROSEC: Gozdovi Slovenije skozi čas (182)
ZNANSTVENI 1 STRUČNI SKUPOVI

U r e d n i š t v o : Osvrt stručno znanstveni sastanak na Bilogori (184)
Milan Presečan, dipl. inž.: Prirodni pokazatelji šuma uprave šuma Bjelovar (185)
Dr. Juraj Medvedović: Klima je glavni činilac u rasprostranjenosti šumskih
zajednica (187)
Mr. Janja Milkovič: Značaj meteorološke postaje na Bilogori, uvjeti osniva
nja i služba motrenja (189)
U r e d n i š t v o : Predavanje dr. Jure Medvedovića o indeksima povoljnosti klime
(Održano 1. travnja 1993. g. u Šumarskom domu) (194)
IZ HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA

U r e d n i š t v o : ZAPISNIK 25. sjednice UPRAVNOG ODBORA Hrvatskoga šu
marskog društva, održane 4. ožujka 1993. g. u Zagrebu (196)
— PISMO UNPROFORU (207)
Nagrada Josip Juraj Strossmajer za djelo »HRVATSKE ŠUME« (122)
U r e d n i š t v o : Obavijest o savjetovanju, povodom 200. Obljetnice rođenja JO
SIPA RESSELA (210)
M a j e r , Ž.: Nostalgija za šumama i Dunavom (213)
IN MEMORIAM
Ž i v k o v i ć , V.: BOŽIDAR MAĆEŠIC, dipl. inž. šum. (1917—1993)
U NEKOLIKO REDAKA (130.138. 162)

T o m a n i ć , S.: Europski šumarski institut (107)
Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora.
92
UDK 630*232.174.7 Šum. list CXVII (1993) 93
USPJEVANJE KULTURA AUSTRIJSKOG CRNOG BORA (Pinus nigra

Arn. ssp. austriaca) I ZELENE AMERIČKE DUGLAZLTE (Pseudotsuga
menziesii (Mirb.) Franco) NA PODRUČJU ŠUMARIJE POREČ
Ante TOMAŠEVIĆ*
SAŽETAK: Autor se u radu bavi komparacijom uspjevanja

autohtone vrste (Crni bor) i aloktone vrste (Zelena američka dug-
lazija) na području Šumarije Poreč u šumskom predjelu Kontija
u 29. godini života. Kulture su podignute na geološkoj podlozi
jurskih vapnenaca, na kojima se razvila crvenica (terra rossa) u
uvjetima mediteranske klime.
Ključne riječi: Crni bor, Zelena američka duglazija,
vapnenac, crvenica, podneblje, srednji promjer, rast u visinu, rast
u debljinu, drvna masa.
UVOD I PROBLEMATIKA
Jedan od najvažnijih stručnih poslova kod pošumljivanja uopće, je pra

vilan odabir vrste drveća za sadnju. Organizirano pošumljivanje na krasu
Hrvatske započelo je još u prošlom stoljeću, kada je u Senju osnovano »Nad-
zborništvo za pošumljivanje krasa« 1878. god. Dakle, već 115 godina organi
zirano se radi na pošumljivanju krasa, što predstavlja impozantan broj go
dina rada na rekultivaciji krasa, kraških goleti. Ipak u smislu osvajanja
novih površina nismo mnogo napravili — to se posebice odnosi na štete
koje je prouzročio požar. Tijekom posljednja dva desetljeća, požar je uni
štio puno više od onoga što je pošumljeno poslijednih 115 godina.
Na krasu smo za pošumljivanje uglavnom koristili mali broj vrsta dr
veća. U eumediteranskoj zoni najviše je korišten alepski bor, dok je u sub-
mediteranskoj zoni gotovo isključivo korišten crni bor. Poznato nam je da
na kraškim prostranstvima diljem Hrvatske uspijeva niz vrsta drveća koje
susrećemo u parkovima, nasadima, u privatnim vrtovima, uz obiteljske kuće
i vikendice, a takvih vrsta nemamo u sastojinskom uzgojnom obliku na
našem krasu. Tako npr. ne pošumljavamo ovim vrstama: Grčka jela (Abies
cephalonica Laudon.), čempres (Cupressus semperwirens L.), arizonski čem
pres (Cupressus arizonica Greene.), pinj (Pinus pinea Endl.) zelena duglazi
ja, cedrovima (Cedrus sp.) i drugim vrstama koje bi na krasu mogle uspi
jevati u odgovarajućim uvjetima tla i podneblja kao pionirrske vrste drveća.
Jamačno je da je izbor vrsta za pošumljavanje krasa velik, a šumarska stru-
* Dr. Ante Tomašević, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu
93
ka ima zadatak da odgovori koje su to vrste drveća koje možemo s uspje
hom uzgajati u uvjetima krasa Hrvatske. Moramo odmah reći da su radovi
na izboru vrsta na samom početku, što zbog objektivnih, što zbog subjek
tivnih čimbenika, zbog čega smo se zadovoljili alepskim i crnim borom kao
temeljnim vrstama za pošumljivanje krasa (H o r v a t A. a i b, P r p i ć 1986).
PEDOLOŠKA KARTA DIJELA ISTRE
SOLI MAP PART OF ISTRIA
PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
Na području Istre, Šumarija Poreč, Gj. Kontija u vremenskom razdob

lju 1962—1965. godine pošumljeno je 181 ha intenzivnih kultura i plantaža
četinjača ovih vrsta: Crni bor (Pinus nigra Arn ssp. austriaca) 127 ha, bru-
cijski bor (Pinus brutia Ten.), 34 ha, borovac (Pinus strobus L.) 4 ha, te ze
lena duglazija (Pseudotsuga menziensii [(Mimb.) Franco] 16 ha ( M a r u s i e
R. 1987.). Dakle,po prvi puta u sastojinsko uzgojnom obliku unesena je ze
lena duglazija, vrsta iz sjeverozapadne Amerike, pa danas imamo sastojine
zelene duglazije u starosti od 29 godina na površini do 16 ha. Program po-
94
LEGENDA KARTOGRASKIH JEDINICA TLA
MAPPING UNITS
1. SMEĐE NA VAPNENCU plitko, CRVENICA tipična plitka i srednje duboka

(70 : 30)
CALCOCAMBISOL, shallow; TERRA ROSSA, typical, shallow and medium
deep (70: 30)
2. CRVENICA tipična plitka i srednje duboka, SMEĐE NA VAPNENCU plitko,
EUTRIČNO SMEĐE vrtača (70 : 20 : 10)
TERRA ROSSA, typical, shallow and medium deep; CALCOCAMBISOL. shal
low; EUTRIC CAMBISOL, in sinkholes (70 : 20 : 10)
3. CRVENICA tipična plitka i srednje duboka, CRVENICA lesivirana srednje
duboka, SMEĐE NA VAPNENCU srednje duboko, EUTRIČNO SMEĐE vrtača
(50 : 20 : 20 : 10)
TERRA ROSSA, typical, shallow and medium deep; TERRA ROSSA, luvic,
medium deep; CALCOCAMBISOL, medium deep; EUTRIC CAMBISOL, in
sinkholes (50 : 20 : 20 : 10)
5. CRVENICA tipična, antropogenizirana, srednje duboka i duboka, CRVENICA
lesivirana, antropogenizirana, duboka, RIGOLANO iz crvenice (40 : 30 : 30)
TERRA ROSSA, typical, antropogenized, medium deep and deep; TERRA
ROSSA, luvic, antropogenized, deep; RIGOSOL, from terra rossa (40 : 30 : 30)
7. CRVENICA lesivirana, antropogenizirana, duboka, CRVENICA tipična i an
tropogenizirana plitka i srednje duboka, RIGOLANO iz crvenice (40 : 30 : 30)
TERRA ROSSA, luvic, antropogenized, deep; TERRA ROSSA, typical, antro
pogenized, shalloe and medium deep, RIGOSOL, from terra rossa (40 : 30 : 30)
8. CRVENICA lesivirana duboka, CRVENICA tipična srednje duboka i duboka
(80 : 20) «i
TERRA ROSSA, luvic, deep; TERRA ROSSA typical, medium deep and deep
(80 : 20)
9. CRVENICA lesivirana, antropogenizirana, duboka (djelomično boksitna), RI
GOLANO iz crvenice, CRVENICA tipična srednje duboka i plitka (50 : 30 : 20)
TERRA ROSSA, luvic, anthropogenized, deep (partly ferralic); RIGOSOL, from
terra rossa; TERRA ROSSA, typical, medium deep and shallow (50 : 30 : 20)
10. RIGOLANO iz crvenice
RIGOSOL, from terera rossa
] 1. SMEĐE NA VAPNENCU plitko KAMENJAR. CRVENICA tipična plitka (50 :
: 30 : 20)
CALCOCAMBISOL, shallow; LITHOSOL; TERRA ROSSA, typical shallow (50 :
: 30 : 20)
58. KOLUVIJALNO karbonasto oglejano i neoglejano antropogenizirano, MOČ
VARNO GLEJNO karbonasto (80:20)
COLLUVIUM, carbonate, gleyic and nongleyic, anthropogenized; EUGLEY,
carbonate (80 : 20)
65. Antropogenizirano KOLUVIJALNO EUTRIČNO, CRVENICA koluvijalna dubo
ka. EUTRIČNO SMEĐE na koluviju (40 : 30 : 30)
Anthropogenized: EUTRIC COLLUVIUM; TERRA ROSSA, colluvial, deep,
EUTRIC CAMBISOL.on colluvium (40 : 30 : 30)
95
dizanja kultura četinjača izradio je bivši Jugoslavenski zavod za četinjače,
sada Šumarski institut u Jastrebarskom, s ciljem povećanja i ubrzanja pro
izvodnje drveta za mehaničku i kemijsku preradu. Sadnju navedenih vrsta
provela je Šumarija Poreč. Naša istraživanja proveli smo istovremeno u sas-
tojinama zelene duglazije i sastojinama crnoga bora na izabranim pokus
nim plohama, radi usporedbe uspjeha jedne aloktone i jedne autoktone
vrste.
ZEMLJOPISNI POLOŽAJ ISTRAŽIVANOG PODRUČJA
Lokalitet Kontija smješten je u zoni Limskog kanala u zapadnom dijelu

istarskog poluotoka i to na sjevernoj strani Limskog kanala. Objekt se na
lazi u blizini Rovinja udaljen zračne linije 8 km i od Poreča 12 km. Dakle,
objekt je lociran na zapadnoj obali istarskog poluotoka između 45° i 15'
sjeverne zemljopisne širine i 11° i 15' do 11° 30' istočne zemljopisne dužine
po Parizu.
Konfiguracija terena je pretežno ravna i opkoljena ovalnim brežuljcima.
Nadmorska visina kreće se od 82 do 105 m.
GEOLOŠKA PODOGA I TLO
Geološku podlogu čine debele naslage jurskih vapnenaca tercijarne

starosti, na kojima se razvila crvenica, terrarossa. Ta su tla duboka, srednje
duboka, isprana, slabo kisela do neutralna, glinaste teksture. Iz priložene
pedološke karte dijela Istre, naše plohe nalaze se na lesiviranoj dubokoj
crvenici, crvenica tipična, srednje duboka i duboka 80 : 20 (G r a č a n i n 1951,
B a š i ć 1977, Š k o r i ć i suradnici 1987).
FITOCENOLOŠKA PRIPADNOST
Šumski predjel Kontija pripada šumi hrasta medunca i bijeloga graba

{Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939). To je klimatogena zajednica po-
lusredozemnih područja. Osim u Istri ona se nalazi diljem priobalnog di
jela Hrvatske. To su mahom devastirane i degradirane sastojine, a radi se
o kserofilnim biljnim zajednicama gdje vladaju ljetne suše i vrućine. Zim
ske hladnoće isključuju mogućnost uspijevanja najvećeg dijela zimzelenih
vrsta.
Područje sjeverozapadne Hrvatske — Istra, Kvarner, Hrv. Primorje i
južne Hrvatske — Dalmacija, prostorni je areal zajednice hrasta medunca
i bijeloga graba, i u meliorativnom pogledu predstavlja interes šumarske
struke, kao i naše šire zajednice, u smislu unapređenja ovih devastiranih i
degradiranih oblika medunčevih sastojina u više i vrijednije uzgojne stadije
( R a u š 1987).
PODNEBLJE
Za ovaj rad, meteorološke podatke postaje Poreč i Rovinj za razdoblje

1950.—1990., ustupio nam je Državni hidrometeorološki zavod u Zagrebu.
96
KLIMADIJAGRAMI PREMA H. WALTERU
THE CLIMATE DIAGRAMS ACCORDING TO H. WALTER
a) Stanica, b) Nadmorska visina stanice, c) Broj godina motrenja, d) Srednja go

dišnja temperatura zraka (°C), e) Srednja godišnja količina oborina, f) Srednji
minimum temperature zraka najhladnijeg mjeseca, g) Apsolutni minimum tempe
rature zraka, h) Srednji maksimum temperature zraka najtoplijeg mjeseca, i) Apso
lutni maksimum temperature zraka, j) Srednje kolebanje temperature zraka, k)
Srednje mjesečne temperature zraka, l) Srednje mjesečne količine oborina, m)
Sušno razdoblje, n) Razdoblje suhoće, o) Vlažno razdoblje, p) Mjeseci s apsolutnim
minimumom temperature zraka ispod 0°C
97
Podatke ovih stanica koristili smo iz razloga što su one najbliže istraživanom
području, tj. naše plohe nalaze se gotovo u sredini između Poreča i Rovinja.
Iz priloženih klimadijagrarna lako možemo uočiti najrelevantnije meteoro
loške elemente. Tako vidimo da su neznatne razlike u srednjim godišnjim
temperaturama zraka, kao i srednjim temperaturama zraka po godišnjim
dobima za obe meteorološke postaje.
Razlike za mjesečnu i godišnju relativnu vlagu zraka za meteorološku
postaju Rovinj i za meteorološku postaju Poreč su neznatne, tj. za postaju
Rovinj nešto su malo veće.
Srednja mjesečna i godišnja količina oborina za postaju Rovinj i za
meteorološku postaju Poreč pokazuju minimalne razlike. Nešto više pada
lina imamo u Poreču tijekom godine, te tijekom zimskog, proljetnog, ljetnog
i jesenskog razdoblja. Za meteorološke postaje Poreč i Rovinj relativna
vlaga zraka i količina padalina u vegetacijskom razdoblju (IV—IX mj.) za
godinu 1964. i 1965., kada su kulture sađene i preživjele dva vegetacijska
razdoblja, gotovo su podjednake. Ovo naglašavamo zbog boljeg uvida u kli
mu zapadnog dijela Istre, kako bismo dali do znanja da je razlika u klimi
ovog dijela u odnosu na najveći dio kraških prostora sasvim nešto drugo.
Po našem mišljenju klimatskim prilikama koje vladaju u vegetacijskom raz
doblju, posebno u VI, VII i VIII mjesecu, možemo zahvaliti i postignute
uspjehe, posebice kod zelene duglazije ( T o m a š e v i ć 1990.). Iz priloženih
dijagrama uočavamo da područje Rovinja i Poreča nema SUŠNOG RAZDOB
LJA TIJEKOM LJETNIH MJESECI, za razliku od najvećeg dijela meteoro
loških postaja diljem našeg priobalnog područja. Dakako, ovaj podatak je
itekako bitan za naše pionirske radove kod pošumljivanja, jer je sušno
ljetno razdoblje najčešći razlog neuspjeha ranijih pošumljivanja (B e r t o-
v i ć 1975).
OPĆI PODACI O ZELENOJ DUGLAZIJI I CRNOM BORU
Zelena duglazija — obična američka duglazija Pseudotsuga menziensii

(Mirb.) Franco (P. roxifolia (Lamb.) Britt.), (P. douglasii (Lindl.) Cam), (P.
mucronata Sudw.), rasprostranejna je u zapadnom dijelu SAD i britanskoj
Kolumbiji u Kanadi. U smjeru sjever — jug rasprostranjena je na dužini
od preko 5.500 km. U visinu siže od razine Tihog oceana pa sve do 3000 n/m.
Doživi starost od preko 700 godina, naraste do 100 m u visinu i do 4 m u
promjeru.
Cvjeta u travnju i svibnju, a sjeme dozrijeva krajem kolovoza i po
četkom rujna. Dva tjedna nakon dozrijevanja obavlja se trušenje češera.
Počinje fruktificirati već u desetoj godini, a obilno počinje rađati sjeme
nom između 20. i 30. godine. Periodicitct punog uroda javlja se svake 5—7.
godine i ima veliku klijavost. Brzog je rasta i daje veliku drvnu masu. Za
uspješan razvoj traži bolja duboka i vlažna tla, te veliku zračnu vlažnost.
Kod nas ovu vrstu susrećemo po parkovima, a u naše prostore unošena je
prije 100 godina (A n i ć 1946, V i d a k o v i ć 1982.). U svom prirodnom are
alu dolazi u umjerenom području, koje obilježavaju brdski tereni, plodne
doline, te pjeskovita ilovasta glinasta tla. Srednja godišnja temperatura
kreće se od 10—15°C, najhladnijeg mjeseca (siječnja) —3°C, najtoplijeg mje-
98
seca (srpanja) 17°C. Podnosi minimalne temperature i do —29°C. (B e r t o
v i ć 1975.)- Pri tome valja znati da se u području prirodnoga areala jav
ljaju klimatske rase različito prilagođene ekstremima.
CRNI BOR (PINUS NIGRA ARN SSP. AUSTRALICA)

Prirodno rasprostranjenje crnoga bora je južna Europa, sjeverozapadna
Afrika i Mala Azija. Ima diskontinuirani areal. Može narasti preko 30 m.
Prema Vidakoviću u Hrvatskoj imamo taxonomsku jedinicu ssp.austriaca,
zapadni dio Hrvatske, Istra te ssp. dalmatica koja raste u južnoj Hrvatskoj,
na otocima Brač, Hvar i poluotok Pelješac.
Crni bor je relikt iz tercijara. U doba pliocena crni bor je uspijevao na
lokalitetima gdje se i danas pojavljuje. U prirodnim uvjetima cvate u sta
rosti od 15—20. godine, a u nekim prilikama i ranije. Cvate u svibnju. Češer
sjedi na stapci. Sazrijeva u rujnu i listopadu druge godine, a otvara se u
proljeće treće godine. Sjeme je 5—7 mm dugo, sivo, a krilca su dugačka
19—26 mm. Klije sa 6—8 kotiledona, a klijavost mu je u prvoj godini velika
te iznosi 80—90%. Od 100 kg češera prosječno se dobije do 3,5 kg sjemena.
Crni bor je jedna od najvažnijih vrsta za pošumljivanje suhih i kame
nitih terena u području submediteranskog krasa. Svjetloljubljiva je vrsta.
Otporan je na vjetrove, sušu, vrlo malih zahtjeva na kvalitet tla, a dobro
podnosi i gradske uvjete. U jednom kg ima oko 53.000 sjemenki bez krilca
(A n i ć 1946, V i d a k o v i ć ' 1982.).
RAD NA TERENU
Šuma visokog uzgojnog oblika hrasta medunca i bijeloga graba u gos
podarskoj jedinici Kontija posječena je tijekom II Svjetskog rata. Na tom
terenu razvila se šikara, a mjestimično i panjača hrasta medunca i bijeloga
graba, tj. devastirani oblik medunčeve šume. Obnova devastiranih stanja
medunca i bijeloga graba otpočeta je 1962. g. na način da je iskrčena pa
njača medunca koja se nalazi na relativno dubokom i plodnom tlu. Iskrčena
površina šikara obuhvatila je 181 ha, a krčenje je obavljeno teškim stroje
vima od 90—150 ks, traktorima TG-90, Ansaldo, s hidrauličnom daskom, te
je na taj način obavljena priprema terena za uzgoj poljoprivrednih kultura,
pšenice u 1962 .g. i 1963. g. (M a r u š i ć R.). Podizanje kultura četinjača:
duglazije, borovca, brucijskog bora i korzičkog crnog bora obavljeno je 1964.
g. ujesen, u brazde s razmacima 2 x 2 m. Dakle, po ha je sađeno 2.500 sad
nica za duglaziju iznosila je dvije godine, kao i za crni bor. Sadnice dugla
zije nabavljene su u Institutu za četinjače u Jastrebarskom, kako to navodi
R. Marušić u svom diplomskom radu 1987. g. i zaključuje da se prve 4 go
dine: duglazija nije osobito razvijala, da bi poslije 4-te godine razvoj i rast
u visinu bio sve bolji ( T o m a š e v i ć 1990. a i b).
USPOSTAVA POKUSNIH PLOHA

U Gospodarskoj jedinici Kontija, Šumarija Poreč, odabrali smo dvije
pokusne plohe, jednu u kulturi zelene duglazije i drugu u kulturi crnoga
99
Tablica 1.
Struktura pokusne plohe
Structure of experimental plot
(Površina plohe 0,5 ha)
Šumarija-Forest district: Poreč
Šumski predjel-Management unit: Kontija
Odjel-Division: 56
Duglazija Crni bor

(Pseudotsuga menziesii) (Pinus nigra)
d 1,30 N G V N G V
10 7 0,05 0,28 15 0,12 0,66
11 10 0,09 0,52 6 0,06 0,33
12 11 0,12 0,72 9 0,10 0,60
13 9 0,12 0,73 12 0,16 0,95
14 4 0,16 0,39 11 0,17 1,03
15 10 0,18 1,17 24 0,42 2,60
16 11 0,22 1,52 27 0,54 3,37
17 10 0,23 1,60 32 0,73 4,55
18 9 0,23 1,66 38 0,97 6,10
19 17 0,48 3,57 37 1,05 6,66
20 18 0,57 4,26 43 1,35 8,63
116 2,45 16,42 254 5,67 35,48

21 21 0,73 5,58 44 1,52 9,79
22 23 0,87 6,81 28 1,06 6,87
23 24 1,00 7,88 28 1,16 7,54
24 17 0,77 6,16 14 0,63 4,12
25 21 1,03 8,35 13 0,64 4,16
26 21 1,11 9,12 5 0,27 1,74
27 24 1,37 11,35 9 0,52 3,38
28 15 0,92 7,69 5 0,31 2,03
29 21 1,39 11,64 4 0,26 1,74
30 10 0,71 5,98 3 0,21 1,40
197 9,90 80,56 153 6,58 42,77

31 12 0,91 7,71 2 0,15 1,00
32 9 0,72 6,20 2 0,16 1,07
33 1 0,09 0,74
34 1 0,09 0,79
35 1 0,10 0,84
36 — — —
37 — — —
38 1 0,11 1,00
39 — — —
40 1 0,13 1,11
26 2,15 18,39 4 0,31 2,07

Ukupno: 339 14,50 115,37 411 12,56 80,32
Po ha: 678 29,00 230,74 822 25,12 160,64
100
bora. Plohe su veličine 0,5 ha (70,71 X 70,71 m). Na svakoj plohi odredili
smo strukturne elemente (broj stabala, temeljnicu i volumen). Na istraživa
nim plohama izmjerili smo promjere svih stabala od 9 cm na više s točnošću
od 1 cm.
Mjerenje visina obavili smo visinomjerom Blüme-Leiss, tako da smo
iz svakog debljinskog stupnja izmjerili 3—6 visina s točnošću od 0,5 m.
Na temelju terenske izmjere i obrade podataka dobili smo strukturne
elemente za pokusne plohe, čije podatke donosimo u tab. 1., te u grafiko
nima 1, 2. i 3.
DISTRIBUCIJA PROMJERA
DIAMETER DISTRIBUTION
šumarija - Forest district: Poreč
Gospodarska jedinica - Management unit: Kontija
Odjel - Division: 56
G r a f . - Graph 1
101
DISTRIBUCIJA TEMELJNICE
BASAL AREA DISTRIBUTION
Iz navedenog prikaza u tab. 1. i grafikona 1, 2. i 3., jasno se vidi da je

zelena duglazija na području Šumarije Poreč G. J. Kontija odjel 1.56 dala
u svojoj 29 godini života vrlo dobre rezultate, uočljivo bolje od crnog bora.
Tako je npr. zelena duglazija proizvela drvnu masu od 230,74 m 3 /ha, dok
je crni bor proizveo drvnu masu od 160,64 m:!. Dakle, drvna masa kod ze-
102
lene duglazije veća je za 70,10 ur/ha u odnosu na crni bor. Veće visine ze
lene duglazije pravnost debla stvorili su bolji kvalitet drvne mase u smislu
njene upotrebne vrijednosti ( K l e p a c 1963). U Graf. 1 prikazana je dis
tribucija promjera (do 10 cm) broja stabala, iz kojeg vidimo da je distri
bucija za zelenu duglaziju unimodalna desne asimetrije, dok je za crni bor
distribucija broja stabala unimodalna lijeve asimetrije ( P r a n j i ć i ostali
1990). Distribucija temeljnica graf. 2., te distribucija volumena, graf. 3., ta
kođer govore u prilog zelene duglazije.
DISTRIBUCIJA VOLUMENA
VOLUME DISTRIBUTION
G r a f . - Graph 3
103
U graf. 4 donosimo visinsku krivulju za crni bor i zelenu duglaziju gdje
su vidljive upečatljive razlike u korist zelene duglazije.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
U 29. godini života najniža visina stabla duglazije iznosila je 11,000 m,

dok je najviša visina iznosila 20,50 m. Visina srednje plošnog stabla iznosi
17,81 m, čiji je prsni promjer 25 cm. Drvna masa iznosi 230 m:!/ha.
U 29. godini života najniža visina stabla crnoga bora iznosila je 7,00 m,
dok je najviša visina iznosila 13,00 m. Visina srednjeg plošnog stabla iznosi
ll,60m, čiji je prsni promjer 20 cm. Drvna masa iznosi 160,60 m :i /ha.
Broj stabala duglazije iznosi 678/ha, a prosječni volumen stabala 0,340 m:!.
Broj stabala crnoga bora iznosi 822/ha, a prosječni volumen stabala
0,195 m3.
104
Iz priloženih mjernih podataka vidljivo je da je na lokalitetu Kontije
u 29. godini starosti zelena duglazija pokazala odličan uspjeh, te tako pre
mašuje austr. crni bor u:
— rastom u visinu u prosjeku za . . . 6,20 m
— rastom u debljinu u prosjeku za . . 5,00 cm
— prosječni volumen stabala za . . . 0,145 m 3
— drvnom masom za 70,00 rhVha
Dakako, i uporabna vrijednost zelene duglazije glede visine stabla, prsnog
promjera, te pravnosti debla, daleko nadmašuje crni bor.
RASPRAVA I ZAKLJUČCI
Zelena duglazija unijeta je u Europu davne 1825. godine, kada su do

nesene prve manje količine sjemena. Kraj prošlog stoljeća počinje se jako
upotrebljavati za pošumljavanje starog Kontinenta. Tako se unaša u En
glesku, Belgiju, Holandiju, Njemačku, Francusku, Švicarsku i Italiju (R.
Morandini).
U Velikoj Britaniji H u m m e l F. C. i C h r i s t e J. M. 1957. izdaju
prirasno-prihodne tablice za četinjače. Prema tim tablicama na I. bonitetu
u starosti od 60 godina, visina iznosi 33 m, a na petom bonitetu 21 m. U
pedesetoj godini drvna masa na I. bonitetu iznosi 1080 m3, a na V. boni
tetu 570 m3.
A. P a v a r i navodi da je za područje Italije optimalna zona za dugla-
ziju između hladne zone Castanetuma i tople zone Fagetuma. U našim se
krajevima zelena duglazija po prvi puta unosi u sastojinskom obliku na
području Šumarije Poreč u šumskom predjelu Kontija 1962.—1965. godine.
Danas, nakon 29. godina, pionirski rad pošumljivanja u Kontiji upućuje
na određena razmišljanja glede proširenja broja vrsta za pošumljivanje
krasa. U konkretnom primjeru utvrdili smo nesumljivu mogućnost uzgoja
zelene duglazije u zapadnoj Istri, što je svakako jedan mali, ali značajni
pomak u proširenju izbora vrsta za pošumljivanje krasa. Dakako, šumar
ski stručnjak mora dobro procijeniti gdje se ova konkretna vrsta može uno
siti na temelju poznavanja biološko-ekoloških uzgojnih svojstava vrste koju
unaša. Pretpostavka je da na prostranom području krasa Hrvatske još ima
lokaliteta za uzgoj zelene duglazije, pa bi bilo korisno da se ova vrsta barem
u pokusnom obliku počne u nas unašati. Primjer Kontije govori u prilog
zelene duglazije u odnosu na crni bor, a i druge vrste koje su tamo unašane.
Znamo da osim boljeg tla i klima ima veoma značajan utjecaj na uspije
vanje zelene duglazije ,posebno relativna zračna vlaga. Svi relevantni klimat
ski elementi danas su dobiveni u najbližim meteorološkim postajama. Zna
mo da su te postaje udaljene od naših objekata ponekad desetak ki
lometara. Postavlja se pitanje valjanosti klimatskih podataka dobivenih
na tim udaljenim postajama od objekata rada, jer je znano da se u našem
radu moraju znati mikroklimatski uvjeti, koji se najčešće bitno razlikuju
od makroklimatskih uvjeta. Da bismo imali prave meteorološke elemente
trebali bismo kopirati razvijeni svijet i nastojati nabaviti pokretne terenske
meteorološke postaje, koje bi nam dale prave podatke temeljem kojih bismo
točno mogf?i znati da li s klimatskog aspekta određena vrsta može ili pak
105
ne može uspijevati n a k o n k r e t n o j lokaciji. N a r a v n o , poznato n a m je da su
takve postaje izložene oštećenjima čovjeka u p r v o m redu, zatim od stoke
i divljači i si., n o to je jedini p u t ako h o ć e m o imati s t v a r n e p o d a t k e a rizik
smanjiti n a m i n i m u m .
Ako takve t e r e n s k e , p o k r e t n e m e t e o r o l o š k e postaje n e m o ž e m o uspo
staviti t i j e k o m cijele godine, bilo bi k o r i s n o k a d a b i s m o iste uspostavili
tijekom vegetacijskog razdoblja ili b a r e m za vrijeme ljetnih mjeseci (VI,
V I I , V I I I ) , k a d n a k r a s u vladaju velike s u š e i visoke t e m p e r a t u r e . N a po
d r u č j u GS K o n t i j a Š u m a r i j a Poreč zelena duglazija dala je najbolje rezultate
glede proizvodnje d r v n e mase, p r i r a s t a u debljinu i visinu, kao i u p o r a b n e
vrijednosti drveta, posebice u g r a đ e v i n a r s t v u . Na onim lokalitetima k r a s a ,
čija su edafska i k l i m a t s k a obilježja p o d j e d n a k a kao što su u predjelu
Kontija, zelenu duglaziju m o ž e m o p r e p o r u č i t i kao v r s t u za pošumljivanje,
j e r je njena p r e d n o s t u o d n o s u n a crni b o r očita.
Dakako, o p ć e k o r i s n e funkcije š u m e ni ovdje n e s m i j e m o z a n e m a r i t i .
Općekorisne funkcije š u m e j o š uvijek nisu dobile o n u valorizaciju u d r u š
tvu k o j u zaslužuju. M o r a m o znati d a život n a n a š e m zelenom Planetu n e bi
o p s t a o da n e m a m o š u m e . S tog razloga uvijek j e p o t r e b n o i n u ž n o istak
n u t i ulogu š u m e u životu uopće, a p o s e b n o čovjeka. Na d e g r a d i r a n o m i de-
v a s t i r a n o m k r a s u i zelenu duglaziju t r e b a m o s m a t r a t i p i o n i r s k o m v r s t o m
p o p u t alepskog i crnog b o r a . Zadaća p i o n i r s k i h v r s t a leži u t o m e da p o p r a v e
fizikalna i k e m i j s k a svojstva tla i da na taj n a č i n omogući a u t o k t o n i m vrs
t a m a kao najstabilnijim e l e m e n t i m a e k o s u s t a v a k r a s a da p o n o v n o z a u z m u
svoje m j e s t o , t j . d a se obnove p r i r o d n e š u m e k a o najstabilniji dio krajo
braza.
LITERATURA
A n i ć , M., 1945.: Dendrologija, skripta, pp. 163, Zagreb.
B a š i ć, F., 1977.: Tla sekcije Rovinj II (rukopis) Viša poljoprivredna škola Kri
ževci.
B e r t o v i ć , S., 1975.: Prilog poznavanja odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj.
Acta, biologica VII/2 89—215.
G r a č a n i n , M , 1951.: Sistematika tala. Pedologija III- dio, Zagreb.
H o r v a t , A., 1965. a.:Pošumljivanje degradiranih površina sjetvom, Šum. list 5—
—6., 213—225.
H o r v a t , A., 1965- b.: Melioracije degradiranih šumskih terena, svezak I., krš,
skripta p p 178, Zagreb.
K l e p a c , D., 1963.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Zagreb.
M a r u š i ć , R., 1987.: Plantažni i intenzivni zasadi četinjača brzoga rasta (dugla
zija, borovac, crni bor, korzički bor i brucijski bor). Diplomski rad, Viša
šumarska škola u Karlovcu.
M a t i ć , S. & P r p i ć , B., 1983.: Pošumljavanje, Zagreb.
M a r a n d i n i , R., 1958.: La sperimentazione della Douglasia in Europa Monti e
bosehi, 7—8., 346—352.
P a v a r i , A., 1958.: La Douglasia verde in Italia.
P r a n j i ć , A. & L u k i ć , N. 1990.: Razvoj stabala crnoga bora i hrasta medunca
istarskog područja. Glasnik za šumske pokuse 26, Zagreb.
P r p i ć , B., 1986.: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i
svijetlu. Glas., šum. pokuse, posebno izdanje 2 69—77 Zagreb.
R a u š , Đ., 1987.: Šumarska fitocenologija, Zagreb.
Š k o r i ć, A., et o 1987: Pedosfera Istre, Zagreb.
Š p a n o i , Ž., 1992.: Zaštita prirode u općini Rab. Glasnik šum. pokuse 28: 49—
—132, Zagreb.
T o m a š e v i c , A., 1990. a.: Cedars in Yugoslavia. International cedar syposium.
22—27 October 1990. Antalya Turkey, pp 7 ref. 10.
106
T o in a š e v i ć, A., 1990. b.: Podrivanje kao prva faza pripreme tla za pošumlji-
vanje, Glas. šum. pokuse 26, 393—404, Zagreb.
H u m m e l F. C„ & C h r i s t i e J. M. 1957.: Metods used to construct the revi
sed yield tables for conifersin Creat Britanin. Forest research, London.
V i d a k o v i ć, M., 1982.: Četinjače, morfologija, varijabilnost, Zagreb.
Growth of Austrian pine cultures (Pinus nigra Arn. ssp. austriaca) and American
douglas fir (Pseudotsuga menziesii Mirb. Franco) at the location of the Poreč
forest office
Summary
In this paper the author compares the growth of the autochthonous species
(Austrian pine) and the allochthonous species (American Douglas fir) in the area
of the Poreč Forest Office in the Kontija location, in the 29th year of existence.
Cultures were raised on geological parent rock of Jurassic limestones, on which
terra rossa had formed in the Mediterannean climate conditions.
K e y w o r d s : Austrian pine, American Douglas fir, limestone, terra rossa,
climate, mean diameter, height growth, diameter growth, volume of wood.
EUROPSKI ŠUMARSKI INSTITUT
Nezavisno i nedržavno istraživačko tijelo Europski šumarski institut (engl.

EFI), je osnovan i započet će svoje aktivnosti u Joensuu u Finskoj. Svrha novog
međunarodnog istraživačkog instituta je vođenje zadataka orijentiranih na multi-
displinarna šumarska istraživanja na europskoj razini s ciljem da zadovolji po
trebe tijela koja donose odluke u Europi.
Djelatnost Instituta
Glavne zadaće Instituta bit će analize šumskih resursa, snabdijevanje drvom
i zdravstveno stanje šuma, kao i prognoze budućeg razvoja europskih šuma.
Posebna pažnja posvetit će se interakciji između proizvodnje drva i ostalih
oblika upotreba šuma. U istražiavnjima će se naglašeno uvažavati ekološko gle
dište problema. Institut će također razvijati metode istraživanja, standarde i
terminologiju sa zadaćom da se osiguraju mogućnosti usporedbi različitih pro
učavanja stanja šuma.
Organizacijska struktura
Instiut će usko surađivati sa međunarodnim organizacijama i nacionalnim
znanstveno-istraživačkim institucijama, te djelovati kao banka podataka i infor
macijsko središte o šumama Europe. Budući da će Institut podmirivati potrebe
tijela koja donose odluke, bitni su kontakti sa rukovodećim osobama u politici
upravi, administraciji i poslovanju. Finska vlada će inicijalno financirati Institut
i osigurati mu značajnu podršku u razdoblju uhodavanja aktivnosti i njihova
dostizanja do stabilne razine.
107
Institutom će upravljati Međunarodni odbor. Broj zaposlenih osoba EFI će
se postupno povećavati do 20 istraživača te oko 10 osoba za administraciju i po
moćne poslove. Većinu istraživača će se odabrati izvan Finske. Trajanje mandata
istraživača bit će od nekoliko tjedana do tri godine.
Lokacija
Finska 'je najšumovitija zemlja u Europi, a njena nacionalna ekonomija je
u velikoj mjeri ovisna o potrajnosti razvoja i upotrebe obnovljivih šuma. Dina
mična istraživanja okoliša, visoki životni standard, solidni politički uvjeti i lijepi
krajolik, čine Finsku atraktivnim mjestom za provođenje vremena. Grad Joensuu,
u kojem je sjedište EFI, je glavni grad sjeverne pokrajine Karelian, udaljen oko
440 km od Helsinkija, smješten u srcu borealne šumske zone.
Koji su n e p o s r e d n i zadaci
Europski šumarski instut sada traži svoga prvog direktora köji će preuzeti
dužnost najkasnije do kolovoza 1993. godine. Međunarodni odbor Europskog šu
marskog instituta završit će osnivanje Instituta, odobriti prvi znanstvenoistraži
vački program i proračun, te izabrati prvoga direktora. Članovi Privremenog od
bora imenovat će se u siječnju 1993. godine.
Programom se predlaže obuhvatiti istraživačke teme o europskim šumama,
informacijski sustavi šumarstva, višenamjenska praćenja, baza podataka o geo-
-rel'erencama, te različiti aspekti šumarske politike. Svi zainteresirani pojedinci
i organizacije dobro će doći kao sudionici pri oblikovanju programa istraživanja
kao i djelokruga Instituta.
Za dalje informacije treba se obratiti na adresu:
EUROPEAN FOREFT INSTITUTE
Dr. R i s t o P a i v i n e n, Acting Director
Torikatu 34
SF-80100 Joensuu
FINLAND
Tel. 358-73-124395
Fax. 358-73-124393
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Hrvatske,

Hrvatske šume p. o. Zagreb, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski
institut Jastrebarsko, kao i pojedinci istraživači i rukovodioci u šumarstvu Re
publike Hrvatske, trebali bi uspostavti veze s Europskim šumarskim institutom.
Razmjena publikacija i informacija, kao i neposredna suradnja sa novoosnovanim
međunarodnim šumarskim instiutom, bit će od obostrane koristi. Stoga prepo
ručujemo da se ta suradnja uspostavi i održava.
Pripremio: Prof. dr. Simeun Tomanić

Šumarski fakultet u Zagrebu
108
UDK 639.1 (c. elaphus L.) š u m . list CXVII (1993) 109
PORAST TROFEJNE VRIJEDNOSTI ROGOVA JELENA

U OGRAĐENIM UZGAJALIŠTIMA
Jan BRNA, Đuro NIKOLANDIĆ, Branko UROŠEVIĆ*
SAŽETAK: U ovome radu izneseni su rezultati istraživanja

na baranjskom lovno-šumskom području: a) porasta tjelesne ma
se i trofejne vrijednosti rogova farmski uzgojenih jelena, b) porast
trofejne vrijednosti rogova jelena u ograđenom uzgajalištu povr
šine oko 400 ha.
U rezultatima istraživanja istaknute su značajne razlike koje
se javljaju u intenzivnijem porastu trofejne vrijednosti rogova u
farmerskom uzgoju, u odnosu na jelene u otvorenom lovištu. U
jelena odraslih u uvjetima otvorenog lovišta, a potom zatočenih
žičanom ogradom, evidentiran je uglavnom godišnji pad u starih,
i povećanje trofejne vrijednosti u srednjodobnih i mladih jelena.
UVOD
Jedan od temeljnih ciljeva lovnog gospodarenja u jelenskim lovištima

je uzgojiti što veći broj trofejno vrijednih jelena. Pored ostalog, jedino je
to objektivno mjerilo uspješnosti uzgoja, a uz to i presudbe pogodnosti pri
rodnih uvjeta u kojima jeleni žive. Metoda (formula), po kojoj se ocjenjuje
trofejna vrijednost jelenjih rogova, propisana je od Međunarodnog savjeta
za lovstvo (CIC). Prema toj formuli, rogovi jelena 210 i više bodova CIC-a
spadaju u trofejno najvrijednije (odličje zlatne medalje). Lovna taksa za od
strel jelena trofejne vrijednosti rogova preko 210 bodova naglo se povećava,
postižući iznose i nekoliko desetaka tisuća DEM (primjerice, svaki daljnji
bod preko 230, povećava se za 3.000 DEM). Ovaj, sam po sebi upečatljiv po
datak, pojašnjava zašto u lovnih stručnjaka i znanstvenika postoji povećani
interes u istraživanju čimbenika koji najviše pridonose, odnosno utječu, na
porast trofejne vrijednosti rogova u jelena.
Općenito je poznato da cjelokupna razvijenost rogova ovisi od starosne
dobi, ishrane i zdravlja, kao i naslijeđa jelena. Od nabrojanih čimbenika
najviše su proučavani: porast trofejne vrijednosti glede starosne dobi jelena
uopće, s posebnim osvrtom na životnu dob jelena u kojoj kulminiraju tro
fejne vrijednosti njihovih rogova ( H e l l , 1983, B r n a et al, 1990, N e č a s,
1959.). U tom smislu, posebice navodimo autore B r n a et al (1990.) koji su
* Dr. Jan Brna, znanstveni suradnik, Mr. Đuro Nikolandić, znanstveni asis
tent, Ing. Branko Urošević, istraživač suradnik, »Hrvatske šume-< Uprava šuma
Osijek.
109
u svom radu prikazali dinamiku i karakteristike individualnog porasta tro
fejne vrijednosti rogova u srednjodobnih i starih jelena poznatog identiteta
i trofejnog potencijala preko 210 bodova, u baranjskom lovno-šumskom
području.
Osnivanjem ograđenog uzgajališta divljači u lokalitetu Šeprešhat, Šu

marije Tikveš, učinjen je prvi korak u pripremi farmskog uzgoja jelena
običnog; time su stvoreni odgovarajući uvjeti da se istraživanja o trofej
nom razvoju jelenjih rogova prošire i na ovaj suvremen oblik uzgoja div
ljači uopće. To tim prije što je tjelesna masa farmski uzgojenih dvogodiš
njih jelena u lokalitetu Šeprešhat približno za 50% veća ( B r n a et al, 1989.),
u odnosu na jelene iste starosne dobi uzgojene u otvorenom lovištu (B r a n
ci i ć, 1980.). Prema autorima C l u t o n - B r o c k et al (1982.), koji su ut
vrdili pozitivnu korelaciju težine i razvijenosti jelenjih rogova, pretposta
vili smo da bi dinamika porasta trofejne vrijednosti rogova jelena u farm-
skom uzgoju mogla imati drukčiji svoj specifični tijek.
Potencijalnom proširivanju spoznaje o porastu trofejne vrijednosti ro
gova jelena u različitim životnim uvjetima i oblicima uzgoja, pridonijelo
je i osnivanje ograđenog lovišta površine oko 400 ha, na baranjsko-dravskom
području, 1987. godine. Tijekom ograđivanja, a kasnije i uskakanjem, u
ovom ograđenom lovištu ostali su zatočeni jeleni koji su odrasli u otvore
nom lovištu u posve drukčijim životnim uvjetima.
Iako se u oba navedena slučaja radi o ograđenim uzgajalištima div
ljači (farmski uzgoj na maloj i uzgoj jelena na većoj površini ograđenog
110
lovišta), uvjeti u kojima jeleni žive dovoljno su specifični da se prouči nji
hov utjecaj na individualni porast trofejne vrijednosti rogova u jelena poz
natog identiteta.
MATERIJAL I METODE RADA
1. Struktura i namjena površina u lokalitetima istraživanja
a) Lokaliteti: Š e p r e š h a t i Koha
U oba lokaliteta primijenjena su tehničko-tehnološka rješenja prim
jerena zahtjevima farrnskog uzgoja jelena običnog.
Struktura i namjena površina u lokalitetu Šeprešhat i Koha

Tablica 1.
Travnjak Šuma Ukupno
Lokalitet ha Broj pregona ha ha
Šeprešhat 10 7 17
Koha 9 17
Pitka voda za jelene u lokalitetu Šeprešhat bila je osigurana u protoč

nom kanalu, a u lokalitetu Koha u pojilištima punjenim crpkama za vodu.
b) Lokalitet: A d i c a
Uzgoj običnog jelena na većoj površini ograđenog lovišta (oko 400 ha),
zahtijevao je primjenu drukčijih tehničko-tehnoloških rješenja u odnosu na
farmski uzgoj.
Struktura i namjena površina u lokalitetu Adica
Tablica 2.
Šuma Čistine i Trstici Bare i Oranice Ostalo Ukupno

livade kanali
hektara
192 53 58 34 47 8 392
Na šumom obraslom zemljištu, zastupljene su poglavito bagrem, euro-

američka i bijela topola, a u manjoj mjeri vrba i lužnjak.
Oranice su pretežito zasijane djetelinsko-travnom smjesom, a na ma
njim površinama siju se godišnje ratarske kulture, kao što su pšenica, repa
i zob.
Već tijekom ograđivanja, zatočen je veći broj jelenje divljači u lovištu.
Budući da su na ogradi uređene uskočnice, jeleni i kasnije uskaču u ogra
đeno lovište i postupnim razmnožavanjem njihova se brojnost povećava,
održavajući odstrel na razini 80—100 grla.
111
2. Izabiranje i identifikacija pokusnih žiovtinja
Postupak u uzgoju pokusnih životinja otpočinjao je hvatanjem jelenčića
u šumi u vrijeme telenja košuta. Jelenčići su uzgajani u prva tri mjeseca
kravljim mlijekom, a postupno i drugim krmivima ( B r n a et al, 1989.); na
taj je način uzgojeno uzastopice tri generacije košuta i jelena.
Iz svake generacije brojenosti 15—20 jelenčića muškog spola, odabrani
su 1—2 jelena s najrazvijenijim prvim rogovima (dužina i debljina roga);
ovako odabrani jeleni evidentirani su kao eksperimentalna grla. Radi lakše
identifikacije pokusni jeleni dobivali su odgovarajuće nazive.
Valja istaknuti da jeleni, tzv. »Mađar« i »Dugi«, nisu sudjelovali u pa
renju u vrijeme njihovog intenzivnog tjelesnog razvoja (do približno 4 go
dine). Kasnije je jelen »Dugi«, kao trofejno najrazvijeniji, u ponekoj godini,
oplodio manji broj košuta (ne više od 10).
Za razliku od ovih, jeleni tzv. »Debeli«, »Kozarac«, »Ciko« i »Tihi«, već
kao dvogodišnji pareni su s košutama i u prvom parenju oplodili su manji
broj, 4—16, a kasnije i veći broj košuta, 13—20 ne treba isključiti mo
gućnosti da je sudjelovanje u parenju ovih jelena, već poslije druge godine
života, moglo negativno utjecati na njihov tjelesni razvoj i razvijenost ro
gova.
Identifikacija odbačenih rogova u paru u nekoliko godina uzastopce
glede manjeg broja i karakterističnih naziva pokusnih jelena u lokalitetima
Koha i Šeprešhat, bila je veoma jednostavna i pouzdana.
Postupak identifikacije bio je nešto složeniji u lokalitetu Adica. Odba
čeni rogovi u paru jelena poznatog identiteta prikupljani su već prilikom
njihovog pronalaženja u lovištu (pokraj hranilišta i na jelenjim stazama).
R.ogovi koji nisu pronalaženi u paru, već pojedinačno, identificirani su kas
nije, tijekom mjerenja trofejne vrijednosti njihovih odbačenih rogova.
Naredne — i u idućim godinama, ovaj se postupak ponavljao, s tim
što se na temelju sličnosti odbačenih rogova iz prethodne godine, uspore
đivanjem, pronalaze odgovarajući rogovi u paru godinu dana kasnije. Kada
je ustano\'ljena sličnost po izgeldu, točna identifikacija vršena je pažljivim
pregledom donje površine kojom se rog naliježe na rožište (tzv. »pečat«),
po čemu se jeleni individualno razlikuju, a »pečat« istog jelena, po svom
karakterističnom obliku, ostaje uvijek jednak za sve odbačene parove ili
pojedinačan rog iz para. Na taj smo način uspjeli mjeriti 2—3 odbačenih
rogova u paru u istog jelena uzastop u razdoblju od 1987—1990. godine. U
tom razdoblju mjereni su rogovi u paru 22 jelena različitiog identiteta i
starosti.
3. Ishrana pokusnih životinja

a) Lokalitet: Š e p r e š h a t i Koha
Načela pravilne ishrane jelena u farmerskom uzgoju nalažu, davanje kr
miva podjednako dobre kvalitete tijekom čitave godine. Na taj način nas
toje se eliminirati kvantitativne i kvalitativne sezonske oscilacije karakteris
tične za ritam promjena kojoj podliježu prirodna hrana koju jelenja divljač
koristi u šumi. S druge strane, pojedina krmiva svojim sastavom i količi
nom, trebala su zadovoljiti različite potrebe glede razvojnih stadija (juve-
112
nilna i subadultna faza razvoja životinja); ( B r n a et al, 1989.), kao i sezon
ski, različitim fiziološkim potrebama odraslih životinja (primjerice, poja
čana ishrana jelena u vrijeme paroženja, i poslije parenja, u kome rasplod
ni jeleni gube oko 20% tjelesne težine).
Držeći se navedenih načela, krmiva su kvantitativno i kvalitativno pri-
iagođavana sezonski različitim fiziološkim potrebama organizma:
— u vrijeme mirovanja vegetacije primarna zadaća ishrane bila je
spriječiti opadanje tjelesne težine jelena; to se postizalo hranidbom jelena
kukuruznom silažom i sijenom lucerke po volji, uz dodatak 1 kg zobi po
grlu dnevno,
— uz pašu, u vrijeme trajanja vegetacije, jeleni su intenzivno prihra-
njivani i u vrijeme paroženja od IV—VI mjeseca (2 kg smjese GT-I po grlu
dnevno),
— poseban režim ishrane rasplodnih jelena primjenjivan je poslije pa
renja; uz pašu, jeleni sir u vrijeme trajanja vegetacije od 1. X. do 15. XII.,
hranjeni zobi po volji, kako bi što prije — do početka zime, povećali svoju
tjelesnu težinu.
b) Lokalitet: A d i c a
Temeljna obilježja ishrane jelena u ovom lokalitetu su slijedeća:
— konzumiranje raznovrsne prirodne hrane (brsta i ogriz drvenih di
jelova biljaka, te paša) po vlastitom izboru i po volji,
— ispaša na travnjacima zasijanim djetelinsko-travnom smjesom, po
volji,
— prihranjivanje kukuruznom silažom i sijanom lucerke tijekom zime, uz
dodatak 1 kg zobi po grlu dnevno,
— varijacije u individualnom konzumiranju hrane (količinski i kvali
tetno) članova jelenskih krda kod hranilišta, posebice u zimsko doba (ag
resivnije jedinke konzumiraju veće količine hrane od manje agresivnih).
4, Mjerenje i obrada podataka

U razdoblju istraživanja, mjereni su težina i ocjenjivana je trofejna vri
jednost odbačenih rogova jelena u paru:
— tjelesna težina i trofejna vrijednost rogova jelena mjereni su kod je
lena tzv. »Kozarac«, »Ciko« i »Tihi«, od drugih rogova i dalje; tjelesne te
žine su mjerene uvijek usred kolovoza,
— u jelena tzv. »Dugi«, »Debeli« i »Mađar«, kao i u jelena iz lokaliteta
Adica, mjerena je samo trofejna vrijednost odbačenih rogova u paru, ne
koliko godina uzastopno; u tim lokalitetima nisu bile izgrađene hvataljke
za jelene tako da je mjerenje njihovih težina tehnički bilo neizvodljivo,
— trofejna vrijednost rogova u paru jelena poznatog identiteta mje
rena je od drugih rogova i dalje po formuli Međunarodnog savjeta za lov
stvo; po toj formuli na odbačenim rogovima u paru mjeri se i ocjenjuje
12 parametara. Razlika trofejnih vrijednosti rogova u paru mjerenih u je
lena poznatog identiteta u nekoliko godina uzastopno, izražavala je godišnji
porast (+), ili pad (—) trofejne vrijednosti rogova.
113
REULTATI ISTRAŽIVANJA S DISKUSIJOM
Trofejna vrijednost rogova jelena u farmskom uzgoju

Rezultati istraživanja prikazani su tabelarno i grafički.
Temeljni podaci o jelenima na farmi

Tablica 3.
Identitet Datum Starosna dob mj./kg

telenja Generacija n
jelena (približno) god. u generac. 27 39 44
3,5 15
»Kozarac« 29. IV 1986. 20 42 124 195 251 238
»Ciko« 10. V 1986. 20 32 118 181 210 193
»Tihi« 25. IV 1987. 20 51 114 175 214 187
X 41 118 183 225 206
Jelen tzv. »Kozarac«, kao što se vidi u tablici 3, najranije je rođen u

svojoj generaciji i zahvaljujući intenzivnom tjelesnom razvoju, postizao je
najveće tjelesne težine mjerene oko 15-tog kolovoza.
Jelen tzv. »Ciko« bio je po redoslijedu drugi u svojoj generaciji. Zah
valjujući ovim odlikama, oba su jelena odabrana za rasplod i progeno tes
tiranje. Izuzetno agresivno ponašanje u vrijeme i dugo poslije parenja, bio
je razlog zašto je ovaj jelen kasnije isključen iz rasploda. Zamijenio ga je
jelen tzv. »Tihi« iz generacije 1987. godine koji je svojim mirnim ponaša
njem više odgovarao kao rasplodni jelen u farmskom uzgoju.
Srednje vrijednosti (X) tjelesne mase farmski uzgojenih jelena na za
vršetku intenzivnog tjelesnog razvoja prikazane su usporedno s odgovara
jućim srednjim vrijednostima jelena iz otvorenog lovišta, prema istraži
vanjima B r a n d i ć a (1980.) u tablici 4. Isti su podaci prikazani i u grafi
konu 1.
Komparativni podaci o tjelesnoj masi farmski i u otvorenom lovištu,

uzgojenih jelena (kg)
Tablica 4.
Završetak intenzivna tjelesnog razvoja Postignute težine bruto/kg

X
Farmski Otvoreno lovište Farmski Otvoreno lovište
3 god. 3 mj. 7 god. 6 mj. 227 179 + 22% = 218
Budući da su farmski uzgojeni jeleni odabrani kao tjelesno najrazvije

niji u svojoj generaciji, srednje vrijednosti tjelesne mase jelena iz otvore
nog lovišta, utvrđene prema citiranom autoru, povećane su koeficijentom
varijacije (V = + 22) utvrđenim kod jelena iz otvorenog lovišta; ova deri
vacija omogućila nam je usporedbu tjelesne mase jelena u dva različita ob
lika uzgoja.
114
GRAF 1.
DINAMIKA PORASTA TJELESNE MASE JELENA U
FARMSKOM UZGOJU I OTVORENOM LOVIŠTU
Drugo, posljednje mjerenje tjelesne mase farmski uzgojenih jelena (tab

lica 3) izvršeno je u prvoj dekadi siječnja što znači da je tijekom proljetno-
-ljetnog razdoblja realno bilo očekivati povećanje njihove tjelesne mase do
115
približno one razine koja je izmjerena oko 15-tog kolovoza p r e t h o d n e godi
ne. Takva je m o g u ć n o s t c r t k a s t i m linijama nagovještena i u odgovarajućem
grafikonu 1.
Na osnovi k o m p a r a c i j e p o d a t a k a iznesenih u tablici 4 i grafikonu 1, uz
navedene p r i m j e d b e , zaključujemo:
1) P o r a s t tjelesne m a s e f a r m s k i uzgojenih jelena, zahvaljujući prije
svega d r u k č i j e m r e ž i m u i s h r a n e , v e o m a j e intenzivan u o d n o s u n a jelene
uzgojene u o t v o r e n o m lovištu.
2) Jeleni u f a r m s k o m uzgoju najveću tjelesnu m a s u postižu v e o m a r a n o ,
već u četvrtoj godini života, dok j e u jelena iz otvorenog lovišta k a r a k t e r i s
tičan usporeniji rast. Glavninu svoje tjelesne m a s e (95% od najveće tjelesne
težine) postižu u o s m o j , a preostali dio, do desete godine života.
Ove razlike u dinamici p o r a s t a i kulminaciji tjelesne m a s e jelena glede

različitog oblika uzgoja, okosnica su i različite d i n a m i k e p o r a s t a trofejne
vrijednosti njihovih rogova.
Porast trofejne vrijednosti rogova jelena u f a r m s k o m uzgoju, u dva raz
ličita lokaliteta p r i k a z a n j e u t a b l i c a m a 5 i 6.
Godišnji porast i povećanje trofejne vrijednosti rogova farmski uzgojenih jelena

u lokalitetu Šeprešhat (bodovi CIC-a)
Tablica 5.
R 0 g O V i
Identitet
jelena God. Četvrti God. Peti God.
Drugi Treći porast porast
porast
»Kozarac« 124,11 163,80 36,69 192,76 28,96 206,54 13,78
»Ciko« 136,65 159,23 22,58 184,12 24,89
»Tihi« 127,18 160,34 33,16 180,30 19,96
* Zbog agresivnog ponašanja, jelen »Ciko« prenijet je u otvoreno lovište tako da

mjerenje poslije nije nastavljeno.
** Jelen tzv. »Tihi« godinu je dana mlađi od ostalih jelena, pa njegovi peti rogovi
nisu mogli biti mjereni.
Analizirajući p o d a t k e u t a b l i c a m a 5 i 6, m o ž e m o uočiti značajke tipične

za d i n a m i k u p o r a s t a trofejne vrijednosti rogova f a r m s k i uzgojenih jelena.
Trofejna vrijednost f a r m s k i uzgojenih jelena r a s t e v e o m a intenzivno
već između druge i treće godine, nastavljajući tim t e m p o m do približno pete
godine, o t k a d je godišnji p o r a s t z n a t n o u s p o r e n i j i , a k u l m i n a c i j a trofejne
vrijednosti rogova javlja se u s e d m o j (jelen tzv. »Debeli«), ili u o s m o j go
dini života (jelen tzv. »Dugi«), održavajući se poslije kulminacije n a prib
ližno istoj razini čak četiri godine u z a s t o p c e (jelen tzv. »Dugi«).
Kao što vidimo, intenzivan p o r a s t tjelesne m a s e f a r m s k i uzgojenih je
lena s u k l a d n i h je s intenzivnim p o r a s t o m trofejne vrijednosti njihovih ro
gova. Valja i s t a k n u t i da se trofejna vriednost rogova jelena, iako u s p o r e n i j e ,
povećava j o š 2—3 godine poslije kulminacije njihove tjelesne m a s e . Vjero
j a t n o se i ovaj nagli pad trofejne vrijednosti rogova koji j e vidljiv u petoj
116
i šestoj godini (približno poslije 2 godine kulminacije tjelesne mase), javlja
kao posljedica završetka intenzivnog rasta tjelesne mase u jelena (gra-
fikon 1).
GRAF 2.
KOMPARATIVNI PRIKAZ PORASTA TROFEJNE
VRIJEDNOSTI ROGOVA JELENA
117
Godišnji porast i povećanje trofejne vrijednosti rogova farmski uzgojenih jelena
u lokalitetu Koha (bodovi CIC-a)
Tablica 6.
Rogovi Identitet jelena
»Mađar« »Dugi« »Debeli«
Drugi 120,35 146,30 140,70

Treći 142,55 188,85 192,60
Godišnji porast 22,20 42,55 51,90
Četvrti 170,35 205,55 209,25
Peti 201,30 218,50 214,80
Šesti 207,40 220,35 227,75
Sedmi 233,30 228,20
Godišnji porast 12,95 0,45
Osmi, deveti i deseti rogovi u jelena »Dugi«, bez bitnije promjene (232,20; 232,45;
232,20)
Dinamika p o r a s t a tjelesne m a s e jelena u o t v o r e n o m lovištu ( B r a n d i ć ,

1980.), i m a drukčiji, z n a t n o u s p o r e n i j i tijek u o d n o s u n a jelene iz f a r m s k o g
uzgoja (grafikon 1). Vjerojatno j e i s t i m u svezi k u l m i n a c i j a tjelesne raz
vijenosti kod jelena koja se t a k o đ e r javlja približno 3—4 godine kasnije.
Analogno s ovim, i k u l m i n a c i j a trofejne vrijednosti rogova j e l e n a iz otvore
nog lovišta približno isto toliko kasni, u o d n o s u n a f a r m s k i uzgojene jelene
(grafikon 2).
Ovi podaci n e d v o j b e n o u k a z u j u n a u z a j a m n u povezanost d i n a m i k e poras
ta tjelesne m a s e jelena koja svojim specifičnim t i j e k o m o d r e đ u j e i speci
fičnu d i n a m i k u p o r a s t a trofejne vrijednosti njihovih rogova u ova dva raz
ličita oblika uzgoja.
Oscilacije trofejne vrijednosti rogova jelena u lokalitetu Adica
Oscilacije trofejne vrijednosti mjerene na odbačenim rogovima u paru

u lokalitetu Adica prikazane su u tablici 7, u nekoliko godina uzastopce.
Srednje vrijednosti godišnjeg porasta trofejne vrijednosti glede starosti

Tablica 8.
Porast Pad
^Qb Ekstremna n X vrijednost
n X vrijednost Ekstremna
Stari
(9 i više god.) 5 0,93 12,29 4 —4,20 —1,09
Srednjodobni
(5—8 god.) 12 8,45 19,60 4 —1,67 —5,19
Mladi
(2—4 god.) 3 21,88 7,95 —
118
119
iz niza podataka koji izražavaju godišnji porast trofejnih vrijednosti
u jelena poznatog identiteta, izdvojeni su oni podaci ( + — ) koji numerički
najviše odstupaju u odnosu na ostale članove skupa, prikazujući ih u tab
lici 8 kao ekstremne vrijednosti ( + — ) ; to znači da su srednje vrijednosti
u tablici 8 izračunate bez ekstrema.
Analizirajući godišnje oscilacije trofejne vrijednosti rogova jelena u og
rađenom lovištu »Adica« (tablica 8), možemo uočiti slijedeće:
1. U starih jelena (9—12 godina) zatočenih u lovištu u vrijeme ograđi
vanja, znakovita je stagnacija i godišnji pad trofejne vrijednosti (—4,2 CIC
bodova prosječno godišnje); u jelena vrhunske trofejne vrijednosti taj gu
bitak može postići iznos od 6.000 DEM po jednom jelenu godišnje (jelen br.
1 i 4 u tablici 7). Naprotiv, u otvorenom lovištu evidentiran je stalan po
rast trofejne vrijednosti rogova jelena starosne dobi od 9—12 godina (pros
ječno 6 bodova CIC-a godišnje, B r n a et al, 1990.).
Ovi podaci ukazuju koliko je pogrešno držati stare jelene u ograđenom
lovištu, ukoliko su odrasli u uvjetima otvorenog lovišta. Stari se jeleni svo
jim osamljenim načinom života i ponašanjem razlikuju od srednjodobnih
i mladih jelena. U pravilu, ne ulazeći u sastav većih krda, manje su prisutni
pokraj hranilišta, na kojima su većinom nazočni mladi i srednjodobni je
leni. Zbog toga je njihova ishrana jednolična, manje kvalitetna, pa i kvan
titativno nedovoljna. Osim toga uznemiravanje ovih jelena znatno je veće
budući da stari jeleni teško mogu pronaći mirniji kutak za dnevno odma
ranje na relativno malom prostoru lovišta.
2. Za razliku od starih, u dve trećine srednjodobnih jelena evidentiran
je godišnji porast trofejne vrijednosti rogova jelena od 8,45 bodova CIC-a,
a samo u jedne trećine blagi pad. Srednjodobni jeleni žive u većim krdima
a osim toga intenzitet godišnjeg porasta trofejne vrijednosti u njih je nor
malno veći, nego u starijih jelena.
3. Mladi jeleni svojim se ponašanjem najlakše prilagođavaju specifič
nim uvjetima života u ograđenom lovištu tako da je i to jedan od razloga
zašto je njihov individualni godišnji porast trofejne vrijednosti rogova naj
veći.
ZAKLJUČAK
1. Porast tjelesne mase farmski uzgojenih jelena, intenzivnije i prije

kuluminira od jelena u otvorenom lovištu.
2. Analogno ovome, javljaju se i razlike u dinamici porasta trofejne
vrijednosti rogova jelena (intenzivniji porast i ranija kulminacija trofejne
vrijednosti u farmski uzgojenih jelena).
3. U jelena koji su se tjelesno razvijali u uvjetima otvorenog lovišta,
a potom su bili zatočeni žičanom ogradom površine oko 400 ha, utvrđen je
uglavnom godišnji pad trofejne vrijednosti rogova u starih i povećanje
srednjodobnih, a posebice u mladih jelena.
120
LITERATURA
B c č e j a c , B., B r n a , J., M i k u š k a , J.: Istraživanja rasta rogovlja običnog je
lena (C. elaphus L., 1758) s obzirom na starosnu dob. III kongres ekologa Ju
goslavije. Sarajevo: Bilten Društva ekologa Bosne i Hercegovine, Serija B,
br. 2, 1984. — 1064.
B r a n d i ć , R.: Morfometrijske karakteristike jelena (Cervus elaphus L.) sa po
dručja Baranjskog podunavl'ja. — Magistarski rad. — Osijek: s. n 1980. —
Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku — obrana 11. X 1980.
B r n a , J. et al.: Juvenilan i subadultan razvoj jelenčića (C. elaphus L.) u ogra
đenom uzgajalištu. Znanost i praksa u poljoprivredi i prehrambenoj tehnolo
giji, 19 (1—2), 1989., 1—24.
B r n a , J. et al.: Dinamika i karakteristike individualnog porasta trofejne vri
jednosti rogova srednjodobnih i starih jelena trofejnog potencijala preko 210
poena CIC-a. Znanost i praksa u poljoprivredi i prehrambeno'; tehnologiji, 20
(1—2), 1990., 16—46.
C o s g r o v e , G.: Making pastures grown the cervidae way. The Deer Farmer,
august 1987. Wildlife biology. New York: John Wiley and sons, inc, 1964.
D z i e c i o 1 o w s k i, R.: Food of the red dear in an annual cycle. Acta Theriol.
12 No (36—41) 1967, — 503—520.
H e e l , P.: Rast parožia jelena obycajneho v ochranenej polovnej oblasti Polana.
Polovnicky zbornik Folia Venatoria 13, 1983.
H i n t n a u s , J.: Vyziva sparkate zvere v obrach. Myslivost 11, 1982.
M i t c h e l l , B., M c C o w a n, D., N i c h o l s o n , I. A. Annual cycles of body
weight and condition in Scotish Red deer, Cervus elaphus. J. Zool., 180, 1976.,
107—127.
U l l r e y , D. E.: Nutrition and antler development in white-tailed deer. Antler
development in Cervidae in R. D. Brown, ed. 1983. Caesar Klebero Wildlife
Research Institute, Kingswile T. X. 49—59.
V o g t , F.: Das Rotwild. Wien V.: Österreichischer Jagd und Fischereiverlag, 1947.
ANTLER GROWTH OF TROPHY VALUE OF RED DEER STAGS IN FENCED

HUNTING GROUND
Summary
The results of investigation from the research area Baranja, Croatia are pre
sented:
a) growth of body size and antler growth of trophy value of farmed red
deer stags, b) antler growth of trophy value of red deer stags in fenced hunting-
-ground of about 400 ha.
In the results of investigation some significant differencies are pointed out,
which appear in more intensive growth of antler trophy value in farmed stags,
in relation to red deer stags from unfenced hunting-ground.
Considering stags grown in unfenced hunting-ground conditions, then enclo
sed, there is mostly noted annual decrease at old stags, and increase of antler
trophy value at semi-age young red deer stags.
121
NAGRADA »JOSIP JURAJ STROSSMAYER« ZA DJELO
»HRVATSKE ŠUME«
Zagrebački velesajam osnivač je stalne godišnje nagrade »Josip Juraj

Strossmayer« a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti pokrovitelj na
grade. Prilikom otvaranja proljetnog Zagrebačkog velesajma 20. travnja 1993.
godine u organizaciji »INTERIJBER '93« ova nagrada za najuspješnije znan
stveno djelo i Povelju za izvanredni izdavački pothvat s područja prirodnih
znanosti dobili su »Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće
'Hrvatske šume'« i urednik prof. dr. Đuro Rauš za djelo »ŠUME U HRVAT
SKOJ« »grupe autora«. Povelju je predao predsjednik odbora za dodjelu
nagrada akademik Ivo Padovan.
ČESTITAMO!
Hrvatsko šumarsko društvo
122
UDK 598.2 (497.13) Šum. list CXVII (1993) 123
KVANTITATIVNA STRUKTURA ZAJEDNICA PTICA MEDVEDNICE,

IVANŠČICE I CESARGRADSKE GORE
Zdravko DOLENEC*
SAŽETAK: Cilj ovog rada je utvrđivanje kvantitativne struk

ture zajednica ptica Medvednice, Ivanščice i Cesargradske gore
na području Hrvatskoga zagorja. Rad se temelji na gradijental-
noj analizi, a uzorkovanja su obavljena na 450 m, 600 m, 750 m i
900 m nadmorske visine na Medvednici i Ivanščici i 450 m na
Cesargradskoj gori. Analiza prikupljenih podataka pojedinih gora
kao i svekolika komparacija daje nam uvid u strukturu zajednica
ptica glede promjena skupa ekoloških činitelja porastom nadmor
ske visine.
UVOD
U ovom radu korišteni su slijedeći kvantitativni parametri ekologije

zajednice ptica: gradijentalna distribucija vrsta, diverzitet, dominiranost za
jednice, ekvitabilnost i relativna abundancija vrsta. Ovakav pristup istra
živanju nalazima u nas prvi puta u radovima S u š i c a (1986, 1988). Spome
nuti kvantitativni parametri daju nam mogućnost ekološke valorizacije a
time i optimalan pristup zaštiti.
PODRUČJA ISTRAŽIVANJA S NEKIM EKOLOŠKIM ZNAČAJKAMA
Istraživanja su obavljena na sjevernoj ekspoziciji Medvednice, južnoj

ekspoziciji Ivanščice i na Cesargradskoj gori. Prema C r k v e n č i ć u e t a l .
(1974) Medvednica (1035 m) je sastavni dio Istočnog kopna, a Ivanščica
(1061 m) i Cesargradska gora (509 m) pripadaju Alpama. Dok Medvednicu
i Ivanščicu karakteriziraju gorske jezgre, Cesargradska gora izmodelirana
je uglavnom na tercijarnim naslagama. Prema K ö p p e n o v o j klasifika
ciji klime (B e r t o v i ć 1975) to je područje toplo-umjerene kišne klime
s mjesečnom temperaturom najtoplijeg mjeseca 295 K. Maksimum padalina
koncentriran je na početku toplog dijela godine, a drugi nešto izrazitiji
krajem jeseni. Prema B e r t o v i ć u (1975) na Medvednici i Ivanščici na
lazimo tri klimatogena vegetacijska područja: šume hrasta kitnjaka i obič
nog graba (Querco-Carpinetum croaticum Horv.), gorske šume bukve (Fage-
lum croaticum montanum Horv.) i šume bukve i jele (Fagetum croaticum
* Dr. Zdravko Dolenec, Oroslavlje, Mokrice 132
123
124
abietetosum Horv.). Na Cesargradskoj gori nalazimo samo jednu klimato-
genu zajednicu i to šumu hrasta kitnjaka i običnog graba.
METODE ISTRAŽIVANJA
Za uzimanje podataka korišten je finski model linearnog transekta

( J ä r v i n e n i V ä i s ä n e n 1975, 1976, 1977) koja se danas smatra jed
nom od najefikasnijih metoda za analizu šumskih zajednica ptica. Parovi se
bilježe na dva načina:
a) ptice opažene unutar 25 m od linije transekta u glavnom pojasu (MB-
-»main belt«) širok 25 x 25 m,
b) ptice opažene u izvanjskom pojasu (SupB-»supplementary belt«).
Zbroj spomenuta dva pojasa čine pojas opažanja (SB-»survey belt«). Po
daci su prikupljeni od 1988. do 1990. godine. Uzorkovanja su obavljena
tijekom lipnja spomenutih godina (doba gniježđenja). Od indeksa koje nam
daje H u h t a (1979) za kvantitativnu analizu korišteni su: S h a n n o n - W i e-
n e r o v indeks diverziteta (H'), diverzitet vrsta pod uvjetom maksimalne
ujednačenosti (H'max), ekvitabilnost (E), M c N a u g h t o n o v i W o l f o v
indeks dominiranosti zajednice (CD), O d u m o v indeks sličnosti (O) i re
lativna abundancija prema M a y u (p;).
Hrvatska imena ptica uzeta su prema S u š i c u i R a d o v i ć u (1988).
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Na tablici 1 je vidljivo da diverzitet vrste (prema S h a n n o n - W i e n -

r o v o j statističkoj informacijskoj formuli) opada s porastom nadmorske
visine na Medvednici i na Ivanščici. Isti trend diverziteta dobio je S u š i ć
(1988) za Papuk i Risnjak. Ova istraživanja i istraživanja S u š i c a potvr
đuju rezultate koje je dobio R s v (1975) za bjelogorične šume Norveške,
da diverzitet vrsta opada porastom nadmorske visine. Pad vrijednosti indek
sa diverziteta jedino je donekle poremećen na 900 m nadmorske visine na
Medvednici, što je posljedica nešto većeg bogatstva vrsta i ujednačenosti
zajednica ptica u odnosu na 750 nadmorske visine. Maksimalni diverzitet
(H'max) vrsta koji je isključivo ovisan o broju vrsta unutar zajednica ptica
na pojedinim nadmorskim visinama također pokazuje pad vrijednosti in
deksa s izuzetkom Medvednice na 900 m. S porastom nadmorske visine ta
kođer opada vrijednost ekvitabilnosti (E). Indeks dominiranosti zajednice
raste s porastom nadmorske visine. Viši indeks dominiranosti povezan je
s višim stupnjem interspecijske kompeticije (M c N a u g h t o n i W o l f
1970). Porast indeksa dominiranosti (CD) duž visinskog gradijenta nešto je
izrazitiji na Ivanščici u odnosu na Medvednicu gdje je stabilniji. Relativna
abundancija prema M a y u (1975) pokazuje nam da na Medvednici i Ivanš
čici do 600 m nadmorske visine dominira vrsta Sylvia atricapilla, a iznad
600 m vrsla Fringilla coelebs (tablica 2). Na Cesargradskoj gori na istraži
vanoj nadmorskoj visini od 450 m najabundantnija je vrsta Sylvia atricapilla
kao i na istim nadmorskim visinama Ivanščice i Medvednice. Crnokapa grmu-
125
Tablica 2.
Dominantne i subdominantne vrste ptica prikazane pomoću relativne abundancije
(Pj) izračunate prema May u (1915) — S (Sylvia atricapilla), P (Phyloscopus col-
lybitus), T (Turdus merula), E (Erithacus rubecula), F (Fringilla coelebs)
Nadmorska Medvednica Ivanščica Cesargradska gora

visina (m) vrsta Pi vrsta p; vrsta pj
450 S 0,14754 S 0,13281 S 0,13846

P 0,11475 T 0,09375 P 0,11538
T 0,08169 P 0,07812 T 0,10769
600 S 0,15238 S 0,15315
P 0,13333 P 0,10811
F 0,11428 T 0,07207
750 F 0,18072 F 0,18681
S 0,13253 S 0,13187
E 0,10843 P 0,09890
900 F 0,20632 F 0,19642
S 0,09523 S 0,16071
P 0,07936 P 0,12500
ša n a Ivanščici, i Cesargradskoj gori j e d o m i n a n t n a ili s u b d o m i n a n t n a v r s t a

n a svim istraživanim n a d m o r s k i m visinama, n a P a p u k u (S u š i ć 1988) je na
lazimo k a o s u b d o m i n a n t n u v r s t u d o k j e n a Risnjaku n e nalazimo m e đ u pti
c a m a visoke a b u n d a c i j e . Za analizu k v a n t i t a t i v n e sličnosti zajednice ptica
n a p o j e d i n i m n a d m o r s k i m v i s i n a m a istraživanih gora koristio s a m O d u r a o v
i n d e k s sličnosti (0). Dobivene vrijednosti i n d e k s a sličnosti dale s u n a m ug
lavnom očekivane rezultate (tablica 3). Na Medvednici su najsličnije zajed-
Tablica 3.
Kvantitativna sličnost zajednica ptica Medvednice (M), Ivanščice (I)
i Cesargradske gore (C) prema Odumovom indeksu sličnosti (O)
Medvednica 450 m : 600 m 450 m : 900 m

0 = 0,76652 0 = 0,36756
Ivanščica 450 m : 600 m 450 m : 900 m
0 = 0„74486 0 = 0,48653
M 750 m : I 750 m M 450 m : M 900 m
Sve tri gore 0 = 0,83901 0 = 0,36756
A — najsličnije zajednice ptica

B — najrazličitije zajednice ptica
nice ptica na 450 i 600 m, a najveća je razlika između zajednica n a 450 i

900 m n a d m o r s k e visine. Slične rezultate vidimo i n a Ivanščici. K o m p a r i r a
jući sve t r i istraživane gore i n d e k s sličnosti govori n a m d a su najsličnije
126
zajednice ptica istih n a d m o r s k i h visina, a najveće su razlike između zajed
nica ptica n a 450 i 900 m n a d m o r s k e visine. To j e posljedica sličnih eko
loških uvjeta na istim n a d m o r s k i m visinama istraživanih gora, o d n o s n o dje
lovanja sličnih abiotičkih i biotičkih ekoloških činitelja. Analizirajući sve
populacije ptica duž visinskog g r a d i j e n t a z a p a ž a m o p a d b r o j a v r s t a i b r o j a
p a r o v a s p o r a s t o m n a d m o r s k e visine. Malo o d s t u p a n j e od pravila vidimo
između zajednica ptica n a 750 i 900 m n a d m o r s k e visine. Razlog j e gnijež-
đenje n e k i h v r s t a p t i c a s a m o n a najvišim dijelovima gora. To se o d n o s i n a
v r s t e : Parus cristaius, Parus montanus, Phylloscopus sibilatrix, Regains re-
gulus, Ficedula parva, Dryocopus martins i Corvus corax n a Medvednici i
vrste: Parus montanus, Regulus regulus, Ficedula parva, Dryocopus martins
i Corvus corax n a Ivanščici.
Tablica 4.
Faunistički popis ptica Medvednice (M), Ivanščice (I) i Cesargradske gore (C)
registriranih tijekom istraživanja (bez antropogenih biotopa)
Accipiter genitilis — jastreb: M, I Phyloscopus collybitus — zviždak: M, I, C

Accipiter nisus — kobac: M, I Phyloscopus sibilatrix — šumski zviždak:
Buteo buteo — škanjac: M, I, C M
Bonasa bonasia — lještarka: M, I, C Regulus regulus — zlatoglavi kraljić:
Phasianus colchicus — fazan: C M, I
Columba oenas — golub dupljaš: M, I Ficedula albicollis — bjelovrata muha-
Columba palumbus — golub grivnjaš: rica: I
M, I, C Ficedula parva — mala muharica: M, I
Streptopelia turtur — grlica: M, I, C Muscicapa striata — muharica: M, I
Cuculus canorus — kukavica: M, I, C Aegithalos caudatus — dugorepa sjenica:
Upopa epopos — pupavac: M, I, C M, I, C
lynx torquilla — vijoglav: M, I, C Parus palustris — crnoglava sjenica:
Picoides minor — mali djetlić: M M, I, C
Picoides major — veliki djetlić: M, I, C Parus montanus — planinska sjenica:
Dryocopus martius — crna žuna: M, I M, I
Picus canus — siva žuna: M, I, C Parus ater -- jelova sjenica: M, I
Picus viridis — zelena žuna: I Parus cristatus — kukmasta sjenica: M
Lullula arborea — ševa krunica: M, I Parus major — velika sjenica: M, I, C
Motacilla cinerea — gorska pastirica: Parus caeruleus — plavetna sjenica:
M, I M, I, C
Motacilla alba — bijela pastirica: M, I Sitta europaea — brgljez: M, I, C
Anthus trivialis — prugasta trepteljka: Certhia familiaris — kratkokljuni puza-
M, I vac: M, I
Lantus collurio — rusii svrčak: M, I, C Certhia brachydactyla — dugokljuni pu-
Lanius minor — sivi svrčak: M, I, C zavac: C
Cinclus cinclus — vodenkos: M, I Emberiza citrinella — žuta strnadica:
Troglodytes troglodytes — palčić: M, I, C M, I, C
Erithacus rubecula — crvendać: M, I, C Fringilla coelebs — zeba: M, I, C
Erithacus megarhynchos —• slavuj: C Serinus serinus — žutarica: M, I, C
Phoenicurus ochruros — mrka crvenrep-Carduelis chloris — zelendur: M, I, C
ka: M Carduelis carduelis — češljugar: M, I, C
Phoenicurus phoenicurus — M, I, C Pyrrhüla pyrrhüla — zimovka: M, I
Turdus merula — kos: M, I, C Coccothraustes coccothraustes — bato-
Turdus philomelos — drozd cikelj: kljun: M, I
M, I, C Sturnus vulgaris — čvorak: M, I, C
Turdus viscivorus — drozd imelaš: Oriolus oriolus —• vuga: M, I, C
M, I, C
Sylvia atricapilla — crnokapa grmuša: Garrulus glandarius — sojka: M, I, C
M, I, C Pica pica — svraka: M, I, C
Sylvia communis — grmuša pjenica: Corvus c. comix — siva vrana: M, I, C
M, I, C Corvus corax — gavran: M, I
127
P o t r e b n o je naglasiti d a su t i j e k o m u z o r k o v a n j a n a t e r e n u izbjegavana
a n t r o p o g e n a s t a n i š t a (naselja, voćnjaci vrtovi i dr.) i t i m e a p s t r a h i r a n e sinan-
tropizirane vrste. U ostala d o s a d a š n j a istraživanja o r n i t o f a u n e zagorskih gora
obavljane su j e d i n o kvalitativne analize k o d kojih su bile u k l j u č e n e i ptice
gnjezdarice a n t r o p o g e n i h b i o t o p a ( R e n a t a K r o n e i s l 1950, R u č n e r
1967, D o 1 e n e c 1992). Osim s p o m e n u t i h r a d o v a n a Medvednici su obav
ljana i nidobiološka istraživanja ( L j u b i c a Štromar i Dolenec
1984).
Faunistički popis ptica gnjezdarica Medvednice, Ivanščice i C e s a r g r a d s k e
gore dat je n a tablici 4.
ZAKLJUČAK
Vrijednost i n d e k s a diverziteta v r s t a ptica gjezdarica s m a n j u j e se po

r a s t o m n a d m o r s k e visine, a to se t a k o đ e r o d n o s i n a m a k s i m a l n i diverzitet
i ekvitabilnost. I n d e k s d o m i n i r a n o s t i zajednica r a s t e p o r a s t o m n a d m o r s k e
visine (duž visinskog g r a d i j e n t a n a Ivanščici n e š t o je izrazitiji u o d n o s u n a
Medvednicu gdje j e stabilniji). Relativna a b u n d a c i j a pokazuje n a m da j e n a
Medvednici i Ivanščici do 600 m n a d m o r s k e visine d o m i n a n t n a v r s t a Sylvia
alricapilla, iznad 600 m v r s t e Fringilla coelebs, a n a C e s a r g r a d s k o j gori na
450 m n a j a b u n d a n t n i j a je Sylvia alricapilla. Rezultati i n d e k s a sličnosti govore
n a m d a su najsličnije zajednice ptica susjednih istraživanih n a d m o r s k i h vi
sina pojedine gore, a k o m p a r a c i j a svih triju gora pokazuje da su najsličnije
zajednice ptica istih n a d m o r s k i h visina. U k u p n o su tijekom istraživanja ut
v r đ e n e 62 v r s t e p t i c a gnjezdarica n a istraživanim g o r a m a (isključena antro
pogena staništa).
LITERATURA
B e r t o v i ć , S. 1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj
(razdoblje od 1948—1961 godine). Acta bioloaica VII/2, Prirodoslovna istraži
vanja 41: 89—216.
C r k v e n č i ć , I., D u g a č k i , Z., J e l e n , L, K u r t e k , P., M a 1 i ć, A., Š a š e k,
M., 1974: Središnja Hrvatska (Knjiga 1 i 2) Školska knjiga. Zagreb.
D o l e n e c , Z. 1992: Kvalitativna struktura zajednica ptica gnjezdarica Medved
nice, Ivanščice i Cesargradske gore. U tisku. Larus. Zagreb.
D o l e n e c , Z., Š t r o m a r Lj. 1984: Vertikalno naseljavanje vrste Parus major L.
na kontaktu Medvednica — rijeka Krapina. Treći kongres ekologa Jugosla
vije. Radovi i rezimea. Kn'jiga 2:143, Sarajevo.
H u h t a , V. 1979: Evaluation of different similarity indices as measures od suc
cession in arthropod communities of the forest floor after clear-cutting.
Oecologia (Berl.) 41: 11—23.
J ä r v i n e n , O., V ä i s ä n e n , R. A. 1975: Estimating relative densities of breeding
birds by line transect method. Oikos 26: 316—322.
J ä r v i n e n , O., V ä i s ä n e n , R. A. 1976: Finnish line transect censuses. Ornis
Fennica 53:115—118.
J ä r v i n e n , O., V ä i s ä n e n , R. A. 1976: Between year component of diversity
communities of breeding land birds. Oikos 27: 34—39.
J ä r v i n e n , O., V ä i s ä n e n , R. A. 1977: Line transect method: A standard for
field-work. Polish Ecol. Studies Vol. 3. No. 4: —15.
J ä r v i n e n , O., V ä i s ä n e n , R. A. 1977: Constants and Formulae for Analysing
Line Transect Data. Helsinki.
128
K r o n e i s 1, R. 1950: Prilog poznavanju ornitofaune gorja Savsko-dravskog me-
đurječja u Hrvatskoj. Larus. 3: 305—308.
M c N a u g h t o n , S. J.,, W o l f , L. L. 1970: Dominance and the niche in ecolo
gical systems. Science 167—131—139.
M a y , R. M. 1975: Petterns of species abundance and diversity. U knjizi: Cody,
M. L., Diamond, J. M. (eds.): Ecology and Evolution of Communities. The
Belknap Press of Harvard Univ. Press, Cambridge.
O d urn, E. P. 1971: Fundamentals of ecology. Third edition.-520 pp. W. B. Saun
ders Co. Philadelphia.
R s v, N. 1975: Breeding bird community structure and species diversity along
an ecological gradient in deciduous forest in western Norway. Ornis Scand
6: 1—14.
R u c n e r , D. 1967: Prilog poznavanju ekološkog značenja ornitofaune okolice
Klanjca (Hrvatsko zagorje). Larus 19: 86—106.
S u š i ć, G., R a d o v i ć, D. 1988: Hrvatska ornitološka nomenklatura zapadnog
palearktika i nekih vrsta ostalih zoogeografskih regija. U knjizi: Meštrov, M.,
Sušić, G. (Eds.): Ornitologi'ja u Hrvatskoj. Pp. 212-263. JAZU, Zagreb.
S u š i ć, G. 1988: Struktura zajednica ptica duž visinskog gradijenta Risnjaka i
Papuka. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu. Pp. 1—168.
THE QUANTITATIVE STRUCTURAL NESTING BIRD COMMUNITY

OF MEDVEDNICA, IVANŠČICA AND MOUNT CESARGRADSKA
Summary
In the analysis of quantitative similarity of the bird communities on dif
ferent heights I applied Odum's similarity index (0). The results revealed that
the most similar tre the bird communities of the corresponding heights on
adjoining mountains. The biggest differences appear between 450 m and 900 m
above-sea. Comparing the values of Odum's similarity index on all three moun
tains we can observe thet the most similar are the communities of the same
heights above sea-level. It is the similar ecological conditions on the same heights
above sea-level on the mountains taken into consideration. The diversity of
species (according to Shannon-Wiener's statistical information formula) is de
clining with the increase in height. The same happens with the maximum diver
sity (H'max) and equitability (E). The index of dominating species in a commu
nity (according to McNaught and Wolf 1970) rises with the increase in height.
The increase in value of the index of domination (CD) along the height gradient
is a bit more explicit on the mountain of Ivanščica in comparison with the
mountain of Medvednica where it is more stable. The relative abundancy (accor
ding to May 1975) shows that the dominating species up to 600 m above-sea on
the mounatins of Medvednica and Ivanščica is Sylvia atricapilla, and above that
height the dominating species is Fringilla coelebs. The most abundant species
on the mountain of Česargradska gora on 450 m above-sea is Sylvia atricapilla.
129
U NEKOLIKO REDAKA
U Gozdarskom vestniku br. 09/92. prof. dr. Vesna T i š 1 e r u članku »Kam s

smrekovu skorjo?« navodi da se smrekova kora upotrebljava kao gorivo, proiz
vodnju ljepila za drvo, bjeljenje papira i dr. i upozorava na novi proizvod —
flokoilanta. Flokulanti su sredstva za čišćenje otpadnih voda a jedan kationski
derivat može se proizvesti i iz smrekove kore. Na tom radi autorica u Drvar
skom odjelu Biotehničkog fakulteta u Ljubljani, surađujući posebno s Odjelom
za kemiju Univerze u Oulu, Finska.
Willi K r a m e r istraživao je ekologiju i uzgojna svojstva jele u zemljama
istočne i južne (Italije) Europe i utvrdio, da se areal jele, uz jedan izuzetak, na
lazi uvijek unutar areala bukve. Jedini izuzetak je nalaz jele u središnjoj Polj
skoj na nadmorskoj visni 135 m i godišnjom oborinom oko 320 m. Alitor je os
tavio pitanje o autohtonosti jele na tom lokalitetu. Utvrdio je postojanje velikog
varijabiliteta kako unutar same vrste tako i u odnosu na pojedine lokalitete.
Smanjenje areala jele, tvrdi autor, nije posljedica prirodnih događaja nego ne
razumnog djelovanja čovjeka. Rezultate svojih dvadesetgodišnjih istraživanja ob
javio je 1992. godini1 u knjizi Die Weisztanne (Abies alba Mill.) in Ost- und Süd-
oseeuropa. Eine Zustand Beschreibung. Opseg knjige 405 stranica s 224 slike i 195
tablica. Izdavač je Gustav Fischer Verlag, Stuttgart.
»Jer je privredno značenje šumskog gospodarstva u Njemačkoj u odnosu na
bruto društveni proizvod vrlo ograničeno (0,1%) i prihodni položaj šumskih po
gona listom težak pa i slab, a naprotiv zaštita ugroženog okoliša u tako gusto
naseljenoj zemlji velika i sve većeg značenja, pojačano dokazivanje nužnosti pos
tojanja zaštitnih šuma je put osiguranja opstojnosti šumskih pogona u naplaći
vanju priprema i njege dostatno velikih površina zaštitnih šuma. Istodobno je
svaka zaštitna šuma dopunski prilog cilju održavanja šuma.
Dr Hanss E s s m a n s Instituta za šumarsku politiku i prostorno uređenje Sveučilišta

Freiburg i. B. u Centralblatt-u für das gesamte Forstwesen, ožujak 1993.
Od Ante Č o v i ć a, hrvatskog generalnog konzula u Aucklandu, Novi Zeland

sanzajemo, da su u toj zemlji danas posebno razvijene farme jelena, koji se uz
gajaju zbog mesa ali i ostalih dijelova. Kina, npr., kupuje rogove i za kilogram
plaća 5 000 dolara! Od jelena upotrebljava se koža, crijeva pa i krv za farmaceut
sku industriju.
(»Novi vjesnik« 26. 04. 1993.)
O. Piškorić
130
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION
UDK 630*231.5 Sum. list CXVII (1993) 131
PROBLEM SUKCESIJE VEGETACIJE NA POŽARIŠTIMA ALEPSKOGA

BORA (Pinus halepensis Mili.) U HRVATSKOM PRIMORJU
Ivo TRINAJSTIĆ*
SAŽETAK: Analizirana je sukcesija vegetacije na požarištima

alepskoga bora (Pinus halepensis Mili.) u Hrvatskom Primorju, te
ustanovljeno da se poslije požara odraslih borovih sastojina s bo
gatom produkcijom sjemena alepski bor vrlo brzo obnavlja, pa i
širi na opožarene površine na kojima i nije rastao. Kad mladu
borovu sastojinu ponovno zahvati požar, zbog toga što nema pro
dukcije sjemena, bor se ponovno ne obnavlja, već se na opoža-
renoj površini razvija makija u sastavu koje dominiraju vrste
Erica arborea i Arbutus unedo (as. Erico-Arbutetum). Takve se sas-
tojine zadržavaju kao trajni stadij kroz, duže vremensko razdoblje
i u njih se alepski bor vrlo teško useljava. Međutim, takve su sas-
tojine mnogo otpornije na požar nego li sastojine alepskog bora.
Ključne riječi: Pinus halepensis, šume alepskoga bora,
požar, sukcesija vegetacije, as. Erico-Arbutetum, Hrvatsko Primor
je.
UVOD
Posljednjih desetak godina duž obale i po otocima Hrvatskoga Primor

ja došlo je do velikih šumskih požara u kojima su najvećim dijelom izgor
jele mnogobrojne sastojine alepskoga bora, bilo da su bile podignute kao
kulture, bilo da su se razvile spontano. Isto tako, u posljednjih nekoliko
godina, u ratom zahvaćenom priobalnom pojasu, naročito u Župi dubro
vačkoj i u Konovalima izgorjele su preostale borove sastojine. Kako su uz
šume alepskoga bora izgorjeli i drugi, na požar osjetljivi oblici vegetacije,
sve je to dovelo do znatne destrukcije poznatoga, našeg primorskog krajo
lika, što se nepovoljno odražavalo na kvalitetu turističke ponude.
Šume alepskoga bora u svom čitavom arealu na obalama Sredozemnog
mora izuzetno su osjetljive na požar i skoro redovito od njega stradavaju.
Međutim, sam alepski bor se pomoću požara obnavlja i širi. Naime, kad
od požara strada stara sastojina, na požarištu vrlo brzo nikne pomladak
bora iz sjemena što ga češeri prilikom hlađenja mogu razbacati i na velike
udaljenosti. Tako bor vrlo brzo ponovno obraste spaljenu površinu i šuma
se vrlo brzo počinje obnavljati. Ako je požarom šuma alepskoga bora zah
vaćena usput i neka druga površina područne vegetacije, npr. šuma crnike
* Prof. dr. Ivo Trinajstić, Šumarski fakultet, Zagreb
131
ili neki od gariga, što je česti slučaj, bor se poslije požara proširi i na
takve površine. Zbog takvoga načina širenja alepski bor, kao što je poznato,
spada u skupinu »pirofita« — biljaka koje se rasprostranjuju posredstvom
\ atre.
S obzirom na rasprostranjenost alepskoga bora duž Hrvatskoga Pri
morja (obale i otoka), možemo čitav njegov areal na tom prostoru podije
liti u tri značajna dijela ( T r i n a j s t i ć 1988). U svakom je od njih osjet
ljivost alepskoga bora na požar različita.
U najsjevernijem dijelu areala u Hrvatskom Primorju alepski bor je
saden i podignute su mnogobrojne njegove kulture, ali se bor dalje sam
uglavnom ne širi, pa i stare kulture zadržavaju u prostoru oblik kakav su
imale i prilikom podizanja. Takvu situaciju susrećemo u onim dijelovima
submediteranske zone u kojima alepski bor još može uspijevati, te u op
segu as. Orno-Quercctum ilicis u dijelu eumediteranske zone. Da bi tu bo
rova šuma planula mora biti direktno potpaljena (npr. loženje vatre u šumi
namjerno potpaljivanje).
Drugi dio areala alepskoga bora poklapa se više-manje s čistim, vazda-
zelenim šumama crnike, as. Myrto-Quercetum ilicis, gdje se alepski bor,
kad je jednom zasađen, dalje širi sam neovisno od čovjekova utjecaja i
njegove se kulture tijekom vremena, u fitocenološkom smislu približavaju
prirodnim šumskim zajednicama. Navedene sastojine osjetljive su na po
žar tijekom suhoga dijela godine, kad su i temperature najviše.
Treći dio areala alekskoga bora poklapa se u bioklimatskom smislu s
najtoplijim i najsušim dijelom Hrvatskoga primorja, a obuhvaća srednje
i južno dalmatinske otoke i dijelove poluotoka Pelješca. U vegetacijsko-
-litogeogralskom smislu pripada to područje stenomediteranskoj zoni sveze
CAeo-Ccrcuonion (Trinajstić 1984, 1984a). U tom se dijelu svoga areala alep
ski bor ponaša kao potpuno autoktona vrsta, bez obzira da li su ga prvotno
prenijeli Grci (usp. Beug 1961, 1962, 1967) ili je možda u nekom od refugija
preživio glacijaciju (usp. T r i n a j s t i ć 1972, 1975). Tu se alepski bor pri
rodno regenerira i poslije požara i poslije sječe, te izgrađuje šumske zajed
nice Querco ilicis-Pinetum halepensis (L o i s e 1 1971, 1976) i Junipero phoe-
niceae-Pinetum halepensis ( T r i n a j s t i ć 1988) na vapnencima, te as. Erico
manipiiltflorae-Pinetum halepensis ( K r a u s e et al. 1963; usp. D e M a r c o
i C a n e v a 1984) na dolomitima. Upravo u tom dijelu Hrvatskoga Primorja
alepski bor je najosjetljiviji na požar i upravo je u tom dijelu i prije stra
davao od požara.
SUKCESIJA VEGETACIJE NA POŽARIŠTIMA ALEPSKOGA BORA
Analizom opožarenih površina (požarišta) alepskoga bora na niz loka

liteta u Hrvatskom Primorju (Makarska, Pelješac, Dubrovnik, Brač, Kor
čula, Lastovo, Biševo), mogli smo na samom terenu ustanoviti dva oblika
požarišta. U jednom su slučaju požarom bile zahvaćene stare sastojine, dok
su u drugom slučaju bile požarom zahvaćene mlade sastojine, nikle iz sje
mena opožarenih starih sastojina, pa u svezi s time možemo razlikovati
i dva oblika sukcesije vegetacije.
132
Sukcesija vegetacije na požarištima starih sastojina alepskoga bora
Kad u požaru izgori stara borova šuma s odraslim, visokim stablima

punim češera bogatih sjemenom, izgorjela površina biva zasijana sjemenom
plodnih stabala, kako je to uvodno istaknuto. Sjeme je u češeru dobro
zaštičeno od visoke temperature, pa kad se takav češer počinje hladiti,
naglo se otvara i razbacuje sjeme, koje tada pada na već ohlađeno tlo po
kriveno pepelom. Nakon prve kiše nikne gusta, ali niska zeljasta masa,
najčešće jednogodišnjih biljaka, a već slijedećeg proljeća može se uočiti
pomladak bora. Nakon nekoliko (3—5) godina bor skoro u potpunosti pre
krije površinu u obliku guste, mlade šume. Sama brzina razvitka šume za
visi jedino od brzine rasta bora, a on na dubljim tlima i ravnim terenima
raste brže, a na kamenitim tlima i strmim terenima sporije. Iako je takav
razvitak sukcesija vegetacije, to se ne bi moglo smatrati sukcesijom u fito-
cenološkom smislu.
Sukcesija vegetacije na požarištima mladih sastojina alepskoga bora
Često se događa i danas, a to se je skoro redovito događalo i u proš

losti, da mladu borovu šumu, koja se je razvila na požarištu stare borove
sastojine i koja još ne stvara sjeme, ponovno zahvati požar i potpuno je
uništi. Takav požar potpuno eliminira bor iz opožarene površine, a kako
nije bilo produkcije sjemena ne može doći do brze regeneracije šume. Tu
kao rezultat poslije prve kiše iz podzemnih dijelova i zeljastih i drvenas
tih biljaka nikne obilna zelena masa u kojoj dominira trava Brachypodium
retusum. Takva zelena masa može poslužiti i kao dobra paša, pa se je pa
ljenje šume i makije za dobivanje paše koristilo u Mediteranu odavno, a
negdje se koristi još i danas.
Iz podzemnih organa drvenastih biljaka razvijaju se mnogobrojni iz-
bojci, pa tijekom vremena (kroz 3—5 godina) skoro u potpunosti zarastu
površinu na kojoj se razvijaju. Za kojih 10-ak godina površina je potpuno
i homogeno obrasla, ali samo grmolikim elementima vegetacije gariga. U
flornom sastavu tako formiranoga oblika vegetacije počinju sve više do
minirati vrste Erica arborea i Arbutus unedo, u stvari drveta, te potiskuju
prave grmove kao što su vrste roda Cistus, Rosmarinus officinalis i si. Tako
se oblikuje poseban tip makije koji na velikom prostoru Mediterana, pa
tako i u Hrvatskom Primorju pokazuje vrlo ujednačen florni sastav.
Takve se sastojine, u opsegu areala šuma alepskoga bora mogu sus
resti na mnogo mjesta u Hrvatskom Primorju, a njihovu je genezu do ne
davno bilo teško objasniti, jer njihov postanak i razvitak nitko od istra
živača nije povezivao s dvostrukim požarom. U fitocenološko-sintakso-
nomskom smislu mogli bismo takve sastojine priključiti as. Erico-Arbutetum,
pa kako dosad još nisu floristički analizirane, izvršiti ćemo to ovom prili
kom.
As. Erico-Arbutetum ( K r a u s e et al.) A l l i e r e t L a c o s t e 1980.
U novije je vrijeme makija u sastavu koje dominira kombinacija vrsta
Erica arborea i Arbutus unedo opisana kao »Erica arborea-Arbutus unedo
Ges.« ( K r a u s e et al. 1963), odnosno kao posebna asocijacija Erico-Arbute-
133
Tablica 1
Ass. Erico-Arboretum (Krause et al.) Allier et Lacoste 1980
Broj snimke: 1 2 3 4 5 6
Nalazište Korčula Lastovo
2
Veličina snimke m 100 100 100 100 100 100
Karakteristične vrste asocijacije:
Erica arborea (loc.) 2.3 3.3 3.4 1.2 2.3 3.3

Karakteristične vrste sveze
(Oleo-Ceratonion):
Pistacia lentiscus 1.2 2.3 1.2 1.2 + 1.2
Myrtus communis (+) + .2 + .2 + .2
Pmus halepensis (juv.) + + + 11 1.1
Prasium majus + + .2 +
Ceratonia siliqua + .2 + .2
Olea sylvestris + .2 +2
Phillyrea angustifolia + +
Juniperus phoenicea + .2
Juniperus macrocarpa + .2
Karakteristične vrste reda
(Quercetalia ilicis) i
razreda (Quercetea ilicis):
Arbutus unedo 3.3 3.4 2.3 4.4 + .2 2.2
Phillyrea media 2.2 2.3 1.2 1.2 + + .2
Quercus ilex + + .2 + 1.2 + .2
Lonicera implexa + 1.2 + .2 + .2 +
Jumperus oxycedrus + 2 + 1.2
Smitax aspera + .2 +
Asparagus acutifolius + .2 + .2 + .2
Viburnum tinus + .2 12
Pistacia terebinthus + .2
Carex distachya + 2
Asplenium onopteris +
Pratilice:
a Elementi razreda
Erico-Cistatea
Cistus monspeliensis + .2 + .2 1.2 + 3.4 3.3
Cistus salvifolius + .2 + .2 + + .2 + .2
Cistus incanus (+) 1.2 2.3
Erica manipuliflora 1.3 + .2
Doricnium hirsutum +
b Ostale
Brachipodium retusum 3.3 2.3 2.3 2.3 3.4 1.3
Colutea arborescens (+) 1.2 2.3
Carex halleriana + .2 + .2
Coronilla emeroides + .2
Anemone hortensis +
Micromeria Juliana +
134
tum ( A l l i e r i L a c o s t e 1980). Ona se kao trajni stadij zadržava dugi
niz godina i uglavnom je razmjerno dobro otporna na požar. Kako se u
flornom sastavu takvih sastojina susreću mjestimično i vrste Cistus salvi-
]olius i C. incanus, priključivane su one često as. Cisto-Ericetum arboreac
( H o r v a t i ć 1958).
As. Enco-Arbutetum proučavana je u Hrvatskom Primorju na otocima
Korčuli i Lastovu, a florni sastav te zajednice prikazan je na tablici 1. koja
je sastavljena na temelju 6 fitocenoloških snimaka. Snimke 1—4 potječu iz
jugozapadnoga dijela otoka Korčule, a snimke 5 i 6 iz istočnoga dijela otoka
Lastova. I u jednom i u drugom slučaju navedena se je zajednica razvila
sukcesijom nakon požara neposredno pred drugi svjetski rat (1938, 1939
godine).
Sama je zajednica izgrađena od malenoga broja vrsta, pa na temelju
toga možemo zaključiti da požar kao ekološki faktor djeluje eliminatorno
za mnoge vrste. Šumske drvenaste vrste (drveta) kao što su Quercus Hex, Pi
nus halepensis, Erica arborea, Arbutus unedo, Junipersus phoenicea, J. ma-
crocarpa, J. oxycedrus, Phillyrea media, Viburnum tinus i Pistacia terebin-
Ihus razvijene su u obliku grmova, zbog velikoga broja izbojaka iz panja
i sporoga rasta. Alepski bor izuzetno teško osvaja teren, jer je sklop grmlja
vrlo gust, a crnika nije konkurentna zbog jako izraženoga perioda suše.
Pravi grmovi kao što su vrste roda Cistus (C. monspeliensis, C. salvi-
folius, C. incanus) i Erica manipuliflora ukazuju na značenje vegetacije
gariga u sukcisiji šumske vegetacije.
RASPRAVA
Ako bismo sukcesiju šumske vegetacije na požarištima alepskoga bora

istakli kao problem, to bi se u prvom redu odnosilo na sukcesiju vegeta
cije na opožarenim površnima starih borovih sastojina. Kako je već spo
menuto, razvitak mladih borovih sastojina na takvim površinama teče vrlo
brzo, ali su one povećanjem biomase bora ponovno sve osjetljivije na po
žar. Budući da značenje šuma alepskoga bora u nas nije jasno definirano,
naročito u šumsko-gospodarskom smislu, zasada ne postoje oblici njihove
efikasne zaštite protiv požara. Još preostale površine takvih šuma koje i
nisu malene, mogu tijekom ljeta planuti u bilo koje vrijeme i na bilo ko
jem mjestu, zbog najrazličitijih uzroka.
Opredijeli ii se društvo za vrednovanje šuma alepskoga bora, morati
će im dati odgovarajuće mjesto u šumarskoj znanosti i praksi, te poduzeti
odgovarajuće mjere za zaštitu starih sastojina, ali i sve mjere njege i
zaštite mladih sastojina razvijenih na požarištima. Ukoliko se u dogledno
vrijeme nešto ne poduzme, »priroda« će se pobrinuti sama — umjesto bo
rovih šuma u krajoliku će dominirati Erico-Arbutetum! I ta zajednica pru
ža izvanredan estetski ugođaj, naročito zimi, kad su mnoge od vrsta u pu
nome cvatu. Ona može poslužiti i za brst kozama, za paljenje vapna, i na
pokon, ne mora služiti ničemu. Ovo posljednje je obično značajka niskoga
stupnja organizacije gospodarstva.
135
ZAKLJUČAK
Na temelju d o s a d a š n j i h istraživanja onih p o v r š i n a š u m a alepskog b o r a

koje su s t r a d a l e u p o ž a r i m a m o ž e m o doći do zaključka da se s t a r e borove
š u m e poslije požara obnavljaju s a m e s j e m e n o m iz p l o d n i h s t a b a l a koja
su s t r a d a l a u požaru. Kad p o ž a r p o n o v n o zahvati tako n a s t a l u m l a d u š u m u ,
bor je za duže vrijeme eliminiran i n a t a k v o m se požarištu, p r e k o stadija
»Brachypodium retusum« razvija n a r o č i t a m a k i j a koja p r i p a d a as. Erico-
-Arbutetum. Ta se m a k i j a javlja kao stabilni i dugotrajni razvojni s t a d i j .
U pogledu dalje sukcesije u s m j e r u razvitka š u m s k e vegetacije mogli
s m o ustanoviti da se u sastojine as. Erico-Arbutetum vrlo teško useljava
alepski bor, a isto t a k o i crnika, p a će u slučaju p o t r e b e p o š u m l j a v a n j a
takvih površina biti p o t r e b n a interevncija čovjeka.
LITERATURA
A l l i e r , C. & A. L a c o s t e , 1980: Maquis et groupement vegetaux de la serie
du chene vert dans le bassin du Fango (Corse). Ecologia Medit. 5: 59—82.
B e u g , J. H., 1961: Beiträge zur postglazialen Floren- und Vegetationsgeschicte
in Süddalmatien: Der See »Malo Jeezro« auf Mljet. Flora 150: 600—656.
B e u g , J. H., 1962: Ueber die ersten anthropogenen Vegetations Veränderungen
an Hand eines neuen Pollendiagrams vom »Malo Jezero« auf Mljet. Veröff.
Geobot. Inst. ETH Stiftig Rubel 37: 9—15.
B e u g , H. J., 1967: On the forest history of the Dalmatian coast. Rev. Paleobot.
Palynol. 2: 271—279.
D e M a r c o , G. & G. C a n e v a , 1984: Analisi sintassonomica e fitogeografica
comparata di alcune significative cenosi a Pinus halepensis Mill, in Italia.
Not. Fitosoc. 19(1): 155—176.
H o r v a t i c , S., 1958: Tipološko raščlanjenje primorske vegetacije gariga i bo
rovih šuma. Acta Bot. Croat. 17: 7—98.
K r a u s e , W., W. L u d w i g & F. S e i d l , 1963: Zur Kenntnis der Flora und
Vegetation auf Serpentinstandorten des Balkans. Bot. Jahrb. 82(4): 337—403.
L o i s e 1, R., 1971: Series de la vegetation propres en Provence aux massifs des
Maures et de l'Esterel. Bull. Soc. Bot. Fr. 118: 203—236.
L o i s e 1, R., 1976: La vegetation de l'etage m'editerraneen francais. These Doct.
Sc. Marseille, 384 p.
T r i n a j s t i ć , L, 1972: O biljnogeografskom značenju jadranskog dijela areala
vrste Convolvulus cenorum L. Ekologija 7 (1—2): 99—112.
T r i n a j s t i ć , I., 1975: Ueber das Problem der Glazial-Refugien der immergrü
nen xerothermen Vegetation auf der Adria-Küste der Balkanhalbinsel. Pro
blems of Balkan flora and vegetation: 79—91. Sofia.
T r i n a j s t i ć , L, 1984: Vegetacija sveze Oleo-Ceratonlon Br.-Bl. u jadranskom
primorju Jugoslavije. Acta Bot. Croat. 43: 167—173.
T r i n a j s t i ć , I., 1984a: Sulla sintassonomia della vegetazione sempreverde della
classe Quercetea ilicis Br.-Bl del litorale adriatico jugoslavo. Not. Fitosoc.
19(1): 77—98.
T r i n a j s t i ć , I., 1988: O problemu sintaksonomske pripadnosti šuma alepskog
bora — Pinus halepensis Miller u jadranskom primorju Jugoslavije. Glas.
Šum. Pokuse 24: 233—245.
136
Problem of succession of the vegetation on places of burned alepo pine
(Pinus halepensis Mill.) forests in Adriatic litoral of Croatia
Summary
On the basis of the researches made so far on the surface areas of the alepo
pine (Pinus halepensis Mill.) forests ravaged by fire, it can be concluded that the
old forests of pine are regenerated after fire by themselves with seeds from cone
bearing trees burnt in fire. But when such a newly developed young forest is
cought by fire, pine trees are eliminated from the place of fire where, through
the stage »Brachypodium retusum«, a special macchia is developed which belongs
to the ass. Erico-Arbutetum. This machia appears as a stable and long-lasting de-
velopment stage.
With regard to the further succession in the direction of developing of forest
vegetation, it could be seen that the alepo pine penetrates with difficulty into the
stände of the ass. Erico-Arbutetum the same as the holm-oak (Quercus ilex), so in
case that reforesting of such areas becomes necessary the human intervention
will be required.
137
K O N C E P T NOVČANOG V R E D N O V A N J A SOCIJALNE ULOGE Š U M E
(G. P f i s t e r : Ein methodisches Konzept zur monetären Bewertung der
Sozialfunktionen des Waldes)
U naslovu navedeno djelo J. Pfistera objavljeno je kao 101. knjiga »Spisa Šu
marskog fakulteta Sveučilišta Göttingen i Donjosaksonskog šumarskog pokusnog
zavoda« a izrađena je u Institutu za ekonomiku šumarstva, Odjela za ekonomiku
okoliša i drvnog tržišta. U toj knjizi od 174 stranice autor je obradio:
1. Ekonomike dimenzije šume,
2. Mogućnosti novčanog vrednovanja socijalne uloge šume,
3. Teoretske podloge novčanog vredovanja socijalne uloge šume,
4. Vrijednost šume za proizvodnju pitke vode,
5. Vrijednost šume za proizvodnju na susjednim poljoprivrednim površinama,
6. Vrijednost šume za obližnje stanovništvo,
7. Vrijednost šume za razonodu, i
8. Cjelokupnost koncepta vrednovanja.
Ograničavajući se samo na upozorenje postojanje ove aktualne knjige ipak

treba navesti jednu rečenicu. Ona daje odgovor na pitanje, kako nadoknaditi ma
njak prihoda šumovlasniku kojemu je normalno gospodarenje ograničeno zbog
namjene te šume za jednu, ili i više, socijalnih uloga. Ta rečenica glasi: U de-
ccntraliziranom gospodarstvu te odnose treba rješavati u okviru poreznog sus
tava (str. 11).
U knjizi se nalazi i popis 197 bibliografskih jedinica na njemačkom ili engles
kom jeziku te jedna na francuskom — općento o koristi (R. R o v : De l'utilite,
Paris 1942).*
Ova se knjiga nalazi u knjižnici Hrvatskog šumarskog društva.
Oskar Piškorie
* Iz popisa bibliografskih jedinica izdvajamo raspravu H. H a p i c k e - a: Naturschutz als öko

nomisches Problem, in: Zeitschrift für Umweltpolitik, 1987, Vol. 14; S. 157—195.
138
UDK 674+311.11 (497.13) Sum. list CXVII (1993) 139
DRVNOINDUSTRIJSKA PODUZEĆA
U HRVATSKOJ 1935. GODINE
Oskar PIŠKORIĆ*
SAŽETAK: U časopisu »Industrijska odbrana« 1935. godine

objavljen je popis drvnoindustrijskih poduzeća u tadašnjoj Jugo
slaviji, Kako je taj časopis danas teško dostupačan, to je ovdje
dat popis onih, koja su se nalazila na području Republike Hrvat
ske. Popis u Industrijskoj odbrani djelomično je pogrešan a i ne
potpun. U tom popisu ne nalazi se najveći broj poduzeća na po
dručju Gorskog Kotara, te se ovim člankom nadopunjuje.
Ključne r i j eć i: Drvnoindustrij ska poduzeća, popis,
Hrvatska.
UVOD
Dr. inž. Franjo P o d b r e ž n i k izdavao je, u Beogradu, mjesečnik »IN

DUSTRIJSKA ODBRANA«. Godine 1935. jedan dvobroj, 3—4, posvetio je
drvarskoj industriji i trgovini pod naslovom »Aktuelni problemi naše
drvarske privrede«. To je vrijeme izlaska iz svjetske privredne krize
koja je kulminirala 1930. godine, a u našem šumarstvu i drvnoj industriji
očitovala se s gotovo potpunim zastojem rada. To najbolje svjedoče i cijene
oblovina na panju za koje imamo objavljen jedan primjer i u Šumarskom
listu iz 1934. godine (str. 496); postignute prodajne cijene na panju izno
sile su 1927. godine 174 din., 1928. 193 din, 1929. 250 din., 1930. bez prodaje,
a 1931. godine postignuta je cijena od svega 54 dinara!
U traženju odgovora kako bi se mogla razrješiti aktualna problematika
drvarske privrede Inž. Podbrežnik je zatražio odgovore na ova pitanja:
I. Da li se osjeća potreba jače planske organizacije drvne industrije u
Jugoslaviji,
II. da li je za reguliranje drvnog tržišta u unutrašnjosti i u inozemstvu
dovoljan samo reprezentativan Centralni odbor ili je potrebna »jača«
komercijalna organizacija, kao što je npr. »Prizad«,
III. da U je potrebno provesti jaču unutrašnju potrošnju drva i na koji
način,
IV. da li je kod nas potrebna specijalna propaganda drva.
* Oskar Piškorić, dipl. inž. šum. u m., Avenija Vukovar 224/IV, 41000 Zagreb
139
Odgovori na postavljena pitanja registrirana su i komentirana i u Šu
marskom listu 1 .
1. Popis poduzeća, koja obrađuju ili prerađuju drvo te onih koja samo
trguju drvom, dan je u obliku » P r i l o g a « tekstualnom dijelu ovog dvo
broja. Poduzeća su podijeljena na:
1. pilane, i izradu tehničkog drveta,
2. Fabrike namještaja,
3. Industrija raznih drvnih izrada, i
4. Trgovina drvom. (Nazivi prema originalnom tekstu).
Poduzeća su iskazana abecednim redom za cijelo područje tadanje Ju

goslavije uz naznaku mjesta i banovine. Navod banovine je važan, jer su
time otklonjene nedoumice, da li je određeno mjesto u današnjoj jednoj
ili drugoj državi. Tako, npr., navedena je pilana u Perušiću, ali u bosan
skom Perušiću nedaleko Rogatice; pilana u mjestu Gradac kod Raše u Drin
skoj je banovini ali na području Srbije. 2
Nazivi poduzeća i pilana prenijet je baz promjena iz »Industrijske od
brane«, ali je nepotpun i s nekim pogreškama. Zapažene su ove pogreške:
a) Pod r. br. 3. pilana se nije nalazila u Jablanovcu nego u Jablancu.
Prema IMENIKU MJESTA" Jablanovac se nalazi samo kod Zaprešića, dakle
u Hrvatskom Zagorju. Jablanac, točnije uvala Stinica, s velebitskim šuma
ma povezan je cestom, a neko vrijeme radila je i žičara;
b) pod r. br. 76. poduzeće »Predović« d. d. Zagreb nije moglo imati
adresu Vrhovčeva 38, jer je to bila kratka ulica (danas produžena Draško-
vićeva ulica od Hatzove do Branimirove) nego br. 18. ltd.
U »Popisu« za neka drvnoindustrijska poduzeća navedene su samo nji

hove središnjice a ne i mjesta u kojima se nalaze pilane. To su:
a) pod r. br. 1—16 i 3—17 navedeno je poduzeće »Drach« d. d. samo s
pilanom u Đurmancu a ne i onom u Capragu, danas Sisak-Predgrađe, na
lokaciji današnje rafinerije nafte te u Virovitici;
b) pod r. br. 59. tj. za poduzeće »Našička«, tvornica tanina i paropilana
d. d. nisu navedene pilane u Ljeskovici i Novoselcu te pilana i tvornica
tanina i dr. u Sušine — Đurđenovcu;
c) pod r. br. 62 — pilana poduzeća »Nihag« d. d. bila je u Garešnici,
točnije u Garešničkom Brestovcu;
1
Ing. O. P i š k o r i ć : Kojim putem? (Prilog našoj šumarskoj politici) Š. 1.
59. (1935), br. 9—10., str. 458—461.
2
U Drinskoj banovini bilo je 37 kotareva od kojih 16 u Bosni a ostali na pod
ručju Srbije, Krajnji kotarevi Bili su Fojnica, Travnik, Zenica, Žepče, Tuzla i Brč
ko. Sjedište banovine bilo je u Sarajevu. (Popis na posebnim listovima)
:!
(Sastavili B. Đorđević i B. Vasić): Imenik mesta u Jugoslaviji. Izdanje »Služ
benog iista« SFRJ? Beograd 1973.
140
d) pod r. br. 76 — za pilanu Đure Predovića potrebno je dodati, da se
nalazila pokraj Vrbovca (u Đurđišću);
e) pod r. br. 115 — pilana poduzeća »Vibro« d.d. nalazila se u Virovitici.
Pilana poduzeća Drach d. d. sagrađena je za rezanje sirovine iz vlasti

tog šumskog kompleksa, kupljenog od virovitičkog posjeda kneza Scham-
burg-Lippe na sjevernoj strani Bilo gore; taj je kompleks nakon iskorišćenja
kupila Đurđevačka imovna općina i osnovala gospodarsku jedinicu Špišić
— Bukovica/' Pilana Našičke u Novoselcu sagrađena je za iskorišćivanje
po dugoročnom ugovoru za zapadni dio državne šume Garjevica dok je iz
istočnog dijela državnog posjeda Garjevice eksploataciju obavljalo poduze
će »Nihag« d. d. »Virbo« je pak bilo imalo dugoročni ugovor za iskorišći
vanje državnih šuma u Bilogori, prvotno Šumarije Ivanovo selo koja je
kasnije premještena u Viroviticu.
U ovom opisu ne nalazi se veći dio pilana u Gorskom kotaru te ga do
punjavamo »Dopunskim iskazom« zahvaljući pomoći mr. Tomislava H e s-
k i j a iz Vrbovskog i publikacije GORSKI KOTAR (Delnice, 1981). Ni tim
Iskazom sigurno nisu obuhvaćene sve pilane, pa se mole čitatelji da ga,
prema svome saznanju dopune. Dopune najkasnije dva mjeseca po izlasku
ovog broja Šumarskog lista, a prispjeli podaci bit će objavljeni uz naznaku
izvora. U obzir dolaze samo one pilane ili tvornice koje su radile 1934. go
dine tj. do godine na koju se odnosi Podbrežnikov Popis.
Popis trgovina ovdje je izostavljen iz razloga što za njih nisu iskazani
dodatni podaci tj. podaci s kojim su sortimentima odnosno proizvodom
poslovali. Točnije, da li su predmet trgovanja bili samo ili pretežno sor-
timenti koje su izrađivale i izvan pilanske prerade kao željeznički pragovi,
stupovi ili rudničko drvo, koji se nabavljeni, pa i neposredno prerađivani,
od kupca, u šumi. Takovih je prodaja bilo iz seljačkih šuma, pa i šuma
zemljišnih zajednica. Takav je, npr., u zagrebačkom kotaru bio N. Galeko-
vić, koji je 1934. godine na stablimičnoj prodaji hrastova u šumi Gardun
i Dolenica zemljišne zajednice Stupnik kupovao samo tanja stabla iz kojih
je izrađivao željezničke pragove.
2. Popis pilana u Hrvatskoj objavljen je i 1891. godine u Šumarskom
listu (str. 552—555)"'. U njemu su navedene i godine osnivanja pilane. Rado-
šević je razlučio pilane »koje su proizvađale, ili još proizvađaju, jelovu i
bukovu rezanu građu« i na one »koje još danas proizvađaju hrastovu re
zanu građu u Hrvatskoj i Slavoniji«. Uz popis pilana objavljeni su i podaci
o količini izvezene građe (trupaca i polutki) »iz šuma bivše brodske i petro-
varadinske pukovnije« od 1875. do 1889. godine.
Prema Radoševićevom popisu u radu su bile 55 pilane za jelovinu i
bukovinu a za daljnje četiri navedeno je, da su izgorjele; prve pilane dati
rane su s 1830. godinom. Za hrastovinu postojalo je 36 pilana s najstarijom
iz 1862. godine.
'' B a r a n a c Slobodan: Šumsko gospodarstvo imovnih opština (1919—1930.

godine). Izdanje Miinslarstva šuma i rudnika, Beograd 1933, str. 47.
5
Mijo R a d o š e v i ć : vlastelinski šumar: Pabirci za šumarsku povijest
hrvatsko-srpskih šuma. Šumarski list XV (1991) br. 12., Izkazi str. 552—555.
141
P o p u t P o d b r e ž n i k o g Popisa i Radoševićev j e n e p o t p u n , b a r š t o se tiče
onih za jelovinu i b u k o v i n u . P r e m a citiranoj publikaciji »Gorski Kotar«
n a p o d r u č j u G o r s k o g k o t a r a 1935. godine bilo j e u r a d u 71 pilana, od ko
j i h j e n a p o d r u č j u općine Čabar i Delnice 23 pilana p o d i g n u t o poslije 1891.
godine. N a j s t a r i j a pilana, Bolfova u B r o d u n a Kupi, d a t i r a iz 1780. godine
time, d a je radila i 1981. godine, godine izlaska Z b o r n i k a »Gorski K o t a r « .
U Z b o r n i k u »Gorski Kotar« uz godine osnivanja i eventualnog p r e s t a n k a
r a d a za n e k e nalaze i podaci o vrsti p o g o n a ili k a d a su od vodenog prešle
n a p a r n i ili električni a djelomično i p r o m j e n e vlasništva te razvoj d r v n e
i n d u s t r i j e poslije 1945. godine.
Podbrežnikov popis pilana i drugi o b r a đ i v a č a d r v a izrađen j e u vrijeme,
k a d a se takovi pogoni n i s u mogli proizvoljno osnivati. N a i m e Zakon o šu
mama od 21. p r o s i n c a 1929. godine u č l a n k u 88. o d r e d i o j e : »Samo sa pris
t a n k o m b a n a m o g u nadležne vlasti izdavati kao i o d u z i m a t i koncesije i
o b r t n i c e o d n o s n o dozvole za n o v o g r a d n j u , p r o š i r e n j e i za u p o t r e b u svih
v r s t a pilana i d r u g i h p o s t r o j e n j a za p r e r a d u drveta.«
K o m e n t a t o r i tog Z a k o n a u izdanju M i n i s t a r s t v a š u m a i r u d n i k a , koji
su i k o a u t o r i istog, prof. dr. J o s i p B a i e n i državni savjetnik dr. Stevan
S a g a d i n, uz taj p r o p i s daju ovu d o p u n u : »U § 88. i m a o j e z a k o n o d a v a c
n a k a n u d a d r ž a v n a vlast i u pogledu d a v a n j a dozvola za n o v o g r a d n j u , pro
širenje i u p o t r e b u p i l a n a i d r u g i h p o s t r o j e n j a za p r e r a d u d r v e n e surovine
provodi politiku, koja će biti u suglasnosti sa š u m s k i m g o s p o d a r s t v o m .
Z a t o j e p o t r e b n o , d a o p š t a u p r a v n a vlast, p r e d o n o š e n j a o d l u k e o grad
nji p i l a n a i d r u g i h p o s t r o j e n j a za p r e r a d u drveta, b u d e obaveštena, n a koji
će n a č i n t a p o s t r o j e n j a nabavljati d r v o . O t o m e se i m a pribaviti mišljenje
i p r e d l o g nadležnog š u m a r s k o g s t r u č n j a k a , koja će o p š t a u p r a v n a vlast
prvog s t e p e n a predložiti b a n u . . .
Pod d r u g i m p o s t r o j e n j i m a p o d r a z u m e v a j u se ona, koja se podižu d a
s a m a n a b a v e d r v o od vlasnika š u m e i d a ga p r e r a d e , u koliko ga n e dobi
vaju od pilane, uz koju se podižu«.
POPIS DRVOINDUSTRIJSKIH PODUZEĆA U HRVATSKOJ — STANJE 1935. GOD.
Popis d r v n o i n d u s t r i j s k i h p o d u z e ć a u H r v a t s k o j — s t a n j e 1935. godine

u četiri s k u p i n e :
1. Pilanska p r e r a d a
2. Tvornice n a m j e š t a j a
3. I n d u s t r i j a raznih d r v n i h izrada
4. D o p u n s k i popis
1. Pilanska obrada
1. A. D. za eksploataciju šuma, 8. Braunov paromlin d. d. — pilana,
Delnice Đurđevac
2. Bačoga Josip, Vrbanja 9. Buchwald Bela i sinovi, Osijek
3. Balen Nikola, Jablanovac Aleksandrova 10
4. Drvna industrija banke i štedionice 10. Ćadež Josip, Ravna Gora
Gorskog kotara, Vrbovsko
5. »Bilo«, industrija drva, Bjelovar 11. D. d. za trgov. i industr., Hercegovac
6. Biškupić Ivan, Donje Pazarište 12. Deutscha Filipa sinovi, Zagreb,
7. Braun Josip, Sušak — Delta Vrhovčeva 1
142
13. »Dia« d. d. za eksploataciju šuma, 58. Narodna industrija drva Gorskog
Zagreb, Mažuranićev trg 2 kotara d. d., Sušak 74
14. Dimitrijević Dragoljub, Lokve 59. Našička tvor. tanina i paropilana
15. Domovinsko d. d., Zagreb, d. d., Zagreb, Marulićev trg 18
Smičiklasova 8 60. Neuberger d. d. za trgov. i industriju,
16. »Drach« d. d. industrija drva Zagreb, Zagreb, Hatzova 12/11
pilana Đurmanec 61. Neumann Franjo, Zagreb,
17. Draskovic Ivan, Bjelovar Žerjavićeva 6.
18. Dugo selo d. d. za ind. drva, Zagreb, 62. Nihag d. d., Zagreb, Zrinjski trg 7
Marulićev trg 18. 63. Normanci d. d., Osijek
19. Eisslera sinovi d. d., Vinkovci 64. »Oreščanin« d. d., Zagreb,
20. Engel Josip, Sisak Podvožnjak
21. M. First, p. i gr. grad. materijala, 65. »Oroslavija« d. d., Zagreb, Zrinjski
Velika Gorica trg 8/II
22. Frank J. & Komp., Osijek, 66. Parna pilana grof Draskovic,
Radićeva 18 Trakošćan p. Bednja
23. Jurinac Franjo i dr., Čazma 67. Parna pilana i tv. sanduka d. d.,
24. Fuhrman Marko, Sunja Josipdol (Sušak)
25. Grgurić Bartol, Lokve 68. Parna pilana Pečarević Martin,
26. Grgur Braća, Lokve Vrata
27. Guttmann S-H d. d., Belišće 69. Pavlović Dragutin, Sušak
28. Hajdin N., Vrbovsko 70. Petrinjska parna pilana, Zagreb,
29. Harsch Braća, Vukovar Zrinjski trg 7
30. Holjević Antun, Ravna Gora 71. Petrović N. G., Karlovac
31. Horvat Vili, ind. drva, Koprivnica 72. »Pilot« d. d., Zagreb, Radnička 21
32. Horvat Pavao, Osijek, Podgoračka 13 73. Pleše Ivan i drug, Lokve
33. Hren i Herzog, Vinkovci 74. Popović i Kraker, Sisak
34. Hribar Nikola, Velika Gorica 75. Popović M., Sisak, Zagrebačka
35. Impregnacija drva, Zagreb, 76. Predović d. d., Zagreb, Vrhovčeva 38
Marulićev trg 18., p. Karlovac 77. Predović Đuro, Đurđišće
36. Ind. pr. Stj. Puceka sinovi, Sv. Ivan 78. Premrou, Sušak
Zelina 79. Prolašić Mirko, Osijek, Vukovarska
37. Hurinac Fr. i dr., Čazma 105
38. Jugoslov. d. d. za trg. drva, Zagreb, 80. Radaković K. Rad., Sušak
Kraljice Marije 27 81. »Radnik« d. d., Sunger p. Mrkopalj
39. Katalinić D., Otočac 82. Rado Braća, Kotoriba
40. Kerhin Milan, Zdenčina 83. Ratković i drug., Senj
41. Kninska industr. drva d. d., 84. Reiss M., Letovanić
Zagreb, Vlaška 60 85. Rujevac, Zagreb, Gajeva 35
42. Krešić Bernardo, ind. drva, Osijek, 86. Schillinger Teodor, Zagreb,
Desatičina 28 Strosma'jrov trg 2
43. Križ Franjo, Prezid 87. Schmidt Viktor i drug., Slavonska
44. Kertaš i Vajda, Virovitica Požega
45. Lončarić Josip ml., Skrad 88. Schwarz Hinko i sinovi, Križevci
46. Lovrenc Rudolf, Krapina 89. Slatinska ind. drva d. d., Zagreb,
47. Majnarić Ivan, Delnice Jelačićev trg 4
48. Mamula Ivo, industr., Jasenak p. 90. »Slaveks« d. d., Zagreb i pilana u
Ogulin SI. Brodu
49. Mance Bogoljub, Vrbovsko 91. »Slavija« d. d., Zagreb, Zrinski trg 9
50. Mence Josip, Kupjak, p. Skrad 92. Slavonija d. d. Draganić
51. Braća Manester, Crikevnica 93. »Slavonija« d. d., Zagreb, Savska 25
52. Minanović Dragutin, Grabovik, p. 94. Spreiser Ferdinand i sinovi, Osijek,
Štrigova Neumanova 4
53. Mihić Malo, Babina Greda (Drinska 95. Stadelman Pero, Velika Kopaonica
ban.?) 96. Statin Ivan, Novi Vinodol
97. Steiner Mirko, pilana i tv. sanduka,
54. Miletić Doka, Osijek, Vukovarska Vukovar
130. 98. Steiner Mirko, Vukovar
55. Miškalović Anton, Lipik 99. Šumsko d. d., Moslavina Popovača
56. Murković Mate, Sušak, Post. pr. 107 100. Šutej A., Zagreb, Slovenska 17
57. Narodna šumska d. d., Zagreb, 101. Šverljuga Vinko, Fužine
Kustošija 2 102. Tatalović i Marović, Drežnica
143
103. Tehničko promet, preduz. M. First, 111. Verner Josip, Vujnović selo, Gomirje
Velika Gorica 112. Vilhar d. d., Sušak, Delta
104. Tomšić Slavko, Slav. Požega 113. »Virbo« d. d. za ekspl. drva, Zagreb,
105. Topliček Mirko, Banova Jaruga Trg Kralja Petra 3
106. Tvornica parketa i paropila d. d., 114. Wolf Ivan, industrija drva, Sušak
Zagreb 115. Vrečko Antun, Varaždin
107. Tvor. parketa i pilana d. d., 116. Vučjak d. d., Zagreb, Maksimirska
Karlovac, Mihanovićeva 2 110.
108. Turk Franjo, Čabar 117. Braća Vuković, Žuta Lokva
109. Tusar Mate, Lekenik 118. Vuković i drug., ind. drva, Jezerane
110. Una d. d. za ind. drva, Zagreb, ul. 119. Vuksan M. R., Ogulin
23. listopada 1843. br. 3 120. Zipser Nikola, Jastrebarsko
2. Tvornice namještaja
1. Bothe i Ehrmann d. d., Zagreb, 10. Krapinska tv. pokućstva i paropilana
Savska 25. d. d., Đurmanec
2. Božić J., trg. namještaja, Osijek, 11. Kruljac Josip i sinovi, Nova Gradiška
Županisjka 2
3. Ćelanski Josip, ing. pokuć., 12. Medanić Iva, brodogradnja i stolar,
Koprivnica radnja, Bakar
4. Franke Franjo i sin, Brod n/S 13. Pospišil Josip, Osijek, Vinkovačka c. 4
5. Grünhut Josip i sinovi, Osijek, 14. Prva dalm. tvor. pokućstva, Split,
Vinkovačka 3 Marmontova 13
6. Javor d. d., Zagreb, Praška 10.
7. Kaizer Rudolf, Osijek, Čepinjska 6 15. Stolarska i kolarska industrija d. d.,
8. Kohn L. F., Zagreb, tv. pokućstva Zagreb, Miramarska 18
9. Košincel braća, stolarija, Varaždin, 16. Thonet — Mundus, Varaždin,
Draškovićeva 8 Zagrebačka 29
3. Industrija raznih drvnih izrada

1. Viktor Barun Allnoch, tv. štapova, 17. »Drach« industr. drva, Zagreb,
Samobor Gajeva 35
2. Ban Mara i dr., fabrika štapova 18. Drvorezbarska tvornica d. d.,
i metli, Krapina Vrbovsko
3. Benedik Bernard, ind. drvenih 19. Državna pletarska škola, Opuzen
štapova, Glina 20. Drž. stručna zanatska škola. Sinj
4. Benić Mirko, tv. roleta i čel. kapaka, 21. Falzari i sinovi, ind. drv. stolica,
Zagreb, Padovčeva 3 Samobor
5. Bezjak Slavko, bačvar, Zagreb, 22. Gans Antun, ovi. graditelj, Sisak
Šenoina 23 23. Ernest Goldštajn i Ko., Osijek,
6. Brnčić i Korpar, bačvari, Zagreb, Desatičina 37.
Ljubljanska 7 24. Haberman Dragutin, Vinkovci
7. »Carbofag« d. d., Zagreb, Ilica 25 25. Hart] Ivan, trg. i produc. drva,
8. Crni vrh d. d. za ekspl. šume, Zagreb, Zagreb, Radnička
Maksimirska 101 26. Heim Adolf, trg. i ind. drva, Zagreb,
9. »Croatia« d. d., tv. sanduka, Vrbovsko Gajeva 20
10. »Croatia« d. d. za ind. drva, Zagreb, 27. Herz Aleksandar, produc. drva,
Zrinjski trg 7 Zagreb, Petrova 32
11. D. D. za drvarenje, tv. štapova, 28. »lis«, ind. lesa, Šibenik
Pakrac 29. »Istok«, brodogradilište, Šibenik
12. D. d. za eksploataciju drva, Zagreb, 30. Jelaska Kajo i sin, tv. namještaja
Trg Kralja Petra 3 Split
13. D. d. za ekstrakciju hrastovog 31. Kovačka industr., Varaždin
ekstrakta, Županja 32. »Marjan«, pomorsko-industrijsko d.d.
14. D. d. za proizvodnju hrastovog Split
ekstrakta, Zagreb, Mihanovića 28
15. Deminić Marin, izrada bačava, Split, 33. Mengeš Mijo, proizv. drv. remenica,
Zvonimirova 21 Osijek, Strosmajerova 109
16. »Dom« d. d. za drvene gradnje, 34. Mijatović i Berger, Đakovo, Fedjije-
Zagreb, Kustošija 2 va 7
144
35. Miler S. sinovi, proizv. biljara, 46. Stock Brandy, Medicinal, Slav.
Zagreb, Vlaška uf. Požega
36. Neretvanska pletar. zadruga, Opuzen 47. Saut Franjo, proizv. košara,
37. Penkala tv. d.d. proizvod sitne drvne Dubrovnik
robe, Zagreb, Branimirova 43 48. Štern David, Đulaves
38. »Pitagora« tvor. drvene robe, Zagreb, 49. Šumsko gospodarstvo d. d., Vinkovci
Boškovićeva 25, tv. Karlovac 50. Tazner J., proizv. sir. štapova,
39. Platzer Lavoslav, tv. sanduka, Osijek Petrinja
40. Prva jug. tvor. drvenih čepova, 51. »Travers« d. d. ind. želj. pragova,
Karlovac Zagreb, Smičiklasova 18.
41. Prva jug. tv. ukočenog drva d. d., 52. M. Trstenjak, tv. ormara za led,
Sušak Zagreb, Jurkovićeva
42. Ravnogorska drvna industrija d. d., 53. Tvornica četaka i drv. robe Baković
Ravna Gora d. d., Velika Gorica
43 Rendelli Josip, tv. parketa, Karlovac 54. Turcica R. sinovi, Zagreb. Jurišičeva
44. Serbića G. nasljednici, tv. žaljuzina 22/11
itd., Zagreb 55. Blücca Huga naslj., Vukovar, ul.
45. Stipanić Hinko naslj., Slav. Požega Glavne pošte
4. Dopunski popis
U Opčini Č a b a r 3. Crnkovič, Jakov, Crni Lug
1. Ghyczi, Kaiman, Gerovo 4. Magušta, Ivan, Malo Selo
5. Rivolta, Crni Lug.
2. Ghyczi, Liwi, Lividraga
3. Kovač, Karl, Čabar M.Z. Brod na Kupi
4. Kovač, Petar, Zamost
5. Malinarić, Miha, Zamost 1. Bolf, Ivan, Matija i Anton, Gusti Laz
6. JVIuhovič, Milan, Mandli kod Broda na Kupi
7. Ožbolt, Viktor, Gornji Žabari 2. Crnkovič, Vlado, Kuželj
8. Troha — Majzel, Anton, Goraći — 3. Cygroski, N. i Kauzlarič, Nikola
Kozji vrh Kupica
9. Vilhar, Aleksandar, Periz — Donji 4. Mrle, Franjo i Ivan, Turki
kraj 5. Rački Josip i Katarina i Štefančič,
10. Vilhar, Š., Prezid — Mlake Jakov i Josip, Krivac
11. Žagar — Spotnjak, Franjo, Prezid — 6. Šumarija u Brodu na Kupi.
Milanov vrh.
M.Z. Delnice
U Opčini D e l n i c e i. Bolf, Ivan i Ante, Delnice
(po mjesnim zajednicama) 2. Cividini Leopold, Delnice
3. Finger, Josip, Delnice
M.Z. Lokve 4. Geber, Emil, Zalesina
1. Crnkovič, Josip, Ferdinand i Mirko, 5. Majnarić, Ivan i Veka, Delnice.
Mrzla vodica
2. Grgurič, Valentin, Lokve M. Z. Kupjek i Skrad
3. Pintar, Slava, Srednji jarak 1. Bolf, Anton i Nikola, Kupjak
4. Pleše, Anton, Pod brdom u Homeru.
2. Lončaric, st. i ml., Skrad
M. Z. Fužine, Vrata i Lič 3. Šneler, Antun i Matija, Gornja Dobra.
1. Padavič — Šarčevi, Mato, Ivan i Luka, M. Z. Mrkopalj i Sunger
Lug na potoku
2. Kauzlarič, Švob i Mihaljevič, 1. Grgurič, Rude, Mrkopalj — Poljica
Benkovac pod Zvirnjakom 2. Lipovac, Stjepan, Brestova Draga
3. Rošič, Martin, Vrata 3. Marinić, Ivan, Begovo Razdoblje
4. Svrljuga, Bartol, Stjepan i Vinko, Lug 4. Petrić, Fran i Ivan, Donji Bukovac
na potoku 5. »Primorska industrija« d. d., Zagreb,
5. »Vilhar«, d. d., Fužine. Mrkopalj.
M.Z. Crni Lug M. Z. Ravna Gora

1. Abramović Jakova sinovi, Velika Voda 1. Barlovič, Marija i Viktor, Ravna
2. Cenčič, Viktor, Crni Lug Gora
145
2. Bujan, Ivan i sinovi, Leskova Draga 10. Lisac, Mate Gladi
3. Čadež, Josip, Ravna Gora 11. Mamula, Joso, Srpske Moravice
4. Geber, N. Ravna Gora 12 Mamula, Jovo, Hambarište
5. Holjević, Pavao i Anton, Ravna Gora 11 Manastir Gomirje, Gomirje
6. Herljević, Josip i Julko, Stara Sušica 54. Mrvoš, Simo, Tičevo
7. Juretić, Vinko, Anton st. i Anton ml., 15. Mrvoš, Vlado, Ribnjak
Leskova Draga 16. Neuberger, N., Jelenski jarak
8. Leš, Franjo, i dr., Ravna Gora 17. Petrović, Đuro, Srpske Moravice
9. Leš, Frederik, Ravna Gora 18. Petrović, Vladimir — Vlajko, Žakulc
10. Novak, Ivan, Ravna Gora 19. Pintar, Josip, Vrbovsko
11. Pilana Ravnogorske banke, Ravna 20. Štajduhar, Jače, Gornja Presika
Gora 21. Vučinić, Milan, Tići
12. Šilić, Ignac i Paulina, Ravna Gora 22. Vučinić Rajkov, Nikola, Mlinari
13. Volta, N., Stara Sušica 23. Vučinić, Simo, Mlinari
14. Braća Deutsch, tvornica drvne 24. Vilhar, Dušan, Zapeć.
galanterije, Ravna Gora
U općini K o p r i v n i c a
U općini V b o v s k o
1. Krapinec, Nikola, mlin i pilana,
1. Bačić, N., Gomirje Koprivnički Bregi.
2. »Cer«, d. d., Gomirje
3. Desković, N. Gomirje
4. Heski, Eduard, Lipovac NAPOMENA. Podjela na općine prema
5. Hreščak, N., Vrbovsko stanju do 1993. godine. U 1935. godini na
6. Jakšić, Ilija, Srpske Moravice vedene općine bile su kotarevi uz napo
7. Knapš, Ivica, Blaževci menu, da je Gomirje bilo u kotaru Ogu
8. Koretić, Robert, Srpske Moravice lin a Koprivnički Bregi bili su u sastavu
9. Kratohvil. Tomo, Krathovili grada Koprivnice.
Timber products industry — firms in Croatia in 1935

Summary
In the journal »Industriijska odbrana od 1935.« a list of wood industry firms
in the then Yugoslavia was published. As this journal is hard to obtain at the
present time, this article presents a list of firms which were located in the region
of the Croatian Republic. The list published in the »Industrijska odbrana« was
partly incorrect and also incomplete. The list did not include the majority of firms
located within the Gorski Kotar region, and this article completes the list.
K e y w o r d s : Timber products industry — firms, list, Croatia
146
UDK 630*91 (65) š u m . list CXVII (1993) 147
Š U M A R S K A RAZGLEDNICA IZ A L 2 I R A
Ivan MIKLOŠ*
»Bijeli« Alžir na »crnom« kontinentu
Afriku često nazivamo »crnim« kontinentom, jer ga uglavnom nastanjuju

stanovnici crne rase. No granica između »crnog« i »bijelog« čovjeka nije i granica
između Afrike i Europe, t. j . Sredozemno more, nego pustinja Sahara. Sve što je
sjeverno od Sahare čini »bijeli« dio Afrike. Alžir se nalazi u tome dijelu pa je
stoga »bijel«, iako zahvaća i veliki dio Sahare, preko koje se miješa s »crnom«
Afrikom.
Kada se kaže »Bijeli Alžir«, to znači još nešto, bar na našem jeziku. Mi naime
imamo isti naziv za tu zemlju kao i za njezin glavni grad, za razliku npr. od Fran
cuza, koji zemlju zovu Algerie, a glavni grad Alger. A na arapskom jeziku za grad
se upotrebljava i naziv El Beida, što znači »bijeli«. Na svim razglednicama što
prikazuju grad mogu se pročitati natpisi Alger la blanche i Algiers the white, t. j .
»Bijeli Alžir«, slično kao što i mi naš Zagreb zovemo »Bijelim Zagrebom«. Alžir
je dakle »bijel«, bez obzira da li se taj pridjev odnosi na zemlju ili njezin glavni
grad.
Grad Alžir osnovao je 935. godine sin jednog berberskog princa i nazvao ga
El Djezair, što na arapskom znači »otoci«, jer su u ono vrijeme otoci bili karakte
ristika tog dijela obale. Današnji Alžirci svoj glavni grad nazivaju najčešće upravo
tim imenom. Od njega je nastala i ona, za mnoge strance nerazumljiva, oznaka DZ
na registarskim tablicama alžirskih automobila.
Kao i svi veći gradovi Alžira, tako se i njihov glavni grad nalazi na mediteran
skoj obali. Najvećim je dijelom građen u kolonijalno doba prema francuskom
uzoru i postao jedan od najeuropskijih gradova sjeverne Afrike. Nekada je npr.
u njemu, kao i u Parizu, postojala Buionjska šuma (Bois de Boulogne), koja je
nakon sticanja nezavisnosti promijenila ime u Le bois d'As Sanouber. U njoj se
nalazi Centar za šumska istraživanja, koji potpada pod državni sekretarijat za
šumarstvo. Ta se ustanova bavi problemima pošumljivanja, melioracija i adapta
cije šumskih vrsta drveća.
U gradu se nalazi i Institut za poljoprivredna istraživanja, na mjestu gdje je
1832. godine osnovan Pokusni vrt (Jardin d' essaij, a 1818. godine Hortikulturna
škola. Raspolaže površinom od 40 hektara i rasadnikom s više od 3.000 vrsta bi
ljaka. Institut se bavi istraživačkom i uslužnom djelatnošću.
Jedna od značajki gradskog zelenila su mnogobrojni drvoredi vrste Ficus
nitida, osobito u njegovu središtu. To je drvo doduše često i u drugim gradovima
Sredozemlja, ali ono na alžirskim ulicama ima poseban oblik. Zahvaljujući svoj
stvu vrste da dobro podnosi rezanje grana, moguće je krošnju formirati na razne
načine. Ovdje su one pravilno okrugle, a odozgo i odozdo ravno spljoštene pa
izgledaju kao široki i niski zeleni valjci nasađeni na vrhovima debata.
* Prof. dr. Ivan M i k 1 o š, Zagreb, Pančićeva 5
147
Slika 1. Narodna Demokratska Republika Alžir
148
Danas grad Alžir ima preko 2,5 milijuna stanovnika ili tri puta više nego prije
30 godina, kada je zemlja stekla nezavisnost.
Država Alžir smještena je u središnjem dijelu atlaskog područja, između Ma
roka i Tunisa, s kojima zajedno čini Magreb, t. j . zemlje zapada. Zbog takva polo
žaja zove se i Magreb ust (Središnji Zapad). Po veličini svog teritorija (2,381.740
km'2) nalazi se na 10. mjestu u svijetu, na 2. mjestu u Africi (odmah iza Sudana),
a veći je od bilo koje europske zemlje (si. 1).
Primorski dio Alžira čini Teli, 100—150 km široki pojas usporedan s obalom.
Uz more se proteže prostrana i plodna ravnica Mitidja, glavno vinogradarsko pod
ručje, gdje se proizvode čuvena alžirska crevna vina. Od jugozapada prema sjeve
roistoku pružaju se dva gotovo usporedna planinska lanca. Uz sredozemnu obalu
to je šumoviti Tellski Atlas, a južnije od njega Saharski Atlas, na granici s pusti
njom. Između Tellskog i Saharskog Atlasa nalazi se visoki ravnjak šotova, pro
sječno 1.000 — 1.200 m nad morem.
Šotovi su manje ili više ravne doline nepravilna oblika, šljunkovite, povremeno
ispunjene vodom. Tlo je šota tako zaslanjeno da onemogućuje rast biljaka. Rav
njak je otvoreniji prema Sahari nego prema Tellu, pa ga Alžirci smatraju dijelom
Sahare i nazivaju Malom pustinjom. No to je zapravo suha stepa, gdje su ljeta
vruća, zime oštre, a vjetrovi pusu bez prestanka. Vegetacija je tipično stepska,
bez drveća, s raznim tvrdolisnim travama i drugim vrstama, otpornim prema suši
i mrazu. Velike su površine obrasle afričkim koviljem (Štipa tenacissima i Lygeum
spartum), koje je poznato pod nazivom halfa ili alfa i koje se upotrebljava u in
dustriji celuloze i papira.
Dalje prema unutrašnjosti stepa postupno, preko polupustinja, prelazi u pus
tinju, koja se proteže sve do krajnjeg juga Alžira, do granice s Malijem i Nigerom.
Alžir se službeno zove »Republique Algerienne Democratique et Populaire«
(skraćeno RADP), što na francuskom znači Demokratska Narodna Republika Al
žir. Danas ima oko 23 milijuna stanovnika, uglavnom Arapa i Berbera. Od stra
naca su najbrojniji Marokanci, zatim Francuzi i Španjolci. Oko tri četvrtine sta
novnika živi u obalnom području, a veliki dio zemlje posve je nenaseljen. U jed
nom selu na sjeveru žive i potomci naših ljudi iz primorskog dijela Hrvatske, koji
su se ondje naselili još u stara vremena. Sve do nedavna to se malo poznato selo
zvalo Dalmatie, t. j . Dalmacija.
Oko milijun Alžiraca živi izvan svoje domovine, većinom u Francuskoj. Alžir
skih studenata ima i na Sveučilištu u Zagrebu. Na Fakultetu građevinskih znanosti
studiralo je 1984. godine 46 Alžiraca pod patronatom zagrebačke »Hidroelektre«,
koja se istakla građevinskim radovima u njihovoj domovini. Između ostaloga
sagradila je 8 kilometara dugačku trasu auto-ceste na istočnom izlazu iz grada
Alžira, 53 kilometra ceste na vrlo teškom terenu uz kanjon rijeke Chiffa i veliku
branu Siddi Jakoubb, a sudjelovala je i u izgradnji vodovoda za grad Alžir.
Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu do sada su studirala tri Alžirca, od kojih
će se jedan uskoro vratiti kući s diplomom šumarskog inženjera.
Sahara
Južno od Saharskog Atlasa nalazi se pustinjsko saharsko područje, koje za

uzima najveći dio Alžira. To je prostor od oko 2 milijuna km 3 , što iznosi otprilike
85% njegovog teritorija. Točne granice pustinje prema susjednim područjima teško
149
Slika 2. Sahara. Pješčani dio pustinje juino od El Oueda (Foto: I. Mikloš)
je odrediti, jer ona postupno prelazi u polupustinje i stepe. Pustinja se obično

definirana količinom godišnjih oborina. Za sjevernu granicu Sahare uzima se izohi-
jeta sa 100 mm, a za južnu sa 150 m m oborina.
Sahara obuhvaća prostor od Atlantika do Crvenog mora, na površini od oko
8,7 milijuna km 2 . To je najveća i najpoznatija pustinja na svijetu. Kad čujemo
riječ »pustinja«, obično pomislimo na Saharu, a zamišljamo je kao veliko more
pijeska s ponekom palmom. Takva predodžba uglavnom odgovara stvarnosti, ali
samo djelomično, jer pijesak pokriva tek sedminu saharske površine. Daleko veće
površine zauzimaju kamenjari. Hamada je naziv za prostranu ravnicu pokrivenu
raspadnutim kamenjem oštrih bridova. Pješčana područja zovu se ergovi. Naj
veći su Erg Eguidi, Zapadni veliki erg i Istočni veliki erg (si. 2). Pješčani brežuljci
ili dine sastoje se od čistog kremenog pijeska bijele, žute ili crvene boje, s raznim
prelaznim nijansama. Od arapske riječi sahra, koja znači »crvenkastožut«, nastao
je i naziv Sahara. Dine su obično visoke do 40 metara, ali mogu biti i puno više,
npr. u Velikom istočnom ergu i do 300 metara. U tom se kraju nedavno pojavio
novi šport: skijanje na pijesku. U okolici El Oueda nalazi se skijaški centar na
pješčanim padinama, koje, istina, nisu odveć strme, ali ipak skijašu omogućuju
brzinu od 40 kilometara na sat. Treba napomenuti da su to stabilne dine, za raz
liku od onih po kojima je opasno i hodati, jer mogu nastati klizišta koja se šire
poput snježnih lavina.
Dine stvara, oblikuje i razara vjetar, koji u Sahari stalno puše. Nije rijetkost
vidjeti pijeskom zatrpane ili polomljene telegrafske stupove, zasute ceste. Kad
jaki vjetar uzvitla velike pješčane mase, pustinja izgleda kao uzburkano more za
vrijeme jugovine. Ponekad se dogodi da goleme količine pijeska i prašine, koje je
150
vjetar podigao i nekoliko tisuća metara u vis, poput prstena okruže čitavu ze
maljsku kuglu., Tada se jedan dio tog materijala taloži na tlu u obliku žutosmeđih
kapi kiše. Takva neobična kiša pala je više puta i kod nas u Hrvatskoj, pa i sje
vernije — čak u južnoj Njemačkoj.
U velikom dijelu Sahare zbog loših ekoloških uvjeta vegetacija je vrlo siro
mašna ili je uopće nema. Temperatura zraka (u hladu) varira između 7 i 52 °C,
temperatura tla na površini od preko 70 °C može potrajati i nekoliko dana, a na
kišu treba ponegdje čekati godinama, pa i decenijama. A onda se događa i to,
da kišne kapi ispare prije nego stignu do tla. Isparavanje je u sjeverozapadnoj
Sahari 50—60 puta veće od količine oborina. Na onim rijetkim mjestima gdje ima
dovoljno podzemne vode, razvijaju se oaze, karakterističan oblik pustinjske ve
getacije u kojoj prevladava palma Phoenix daetylifera i neke vrste roda Acacia.
Za pijeske je karakteristična trava Aristida pungens.
U Sahari se mogu razlikovati uglavnom dva tipa biljaka. Jedne traju vrlo krat
ko, svega 5—8 tjedana, i za potpuni razvojni ciklus dovoljno im je jedno kišno
razdoblje. Na kišu mogu čekati i godinama, jer sjeme dugo zadržava klijavost.
To su tzv. efemere (efimerios, gr. kratkotrajan, prolazan). Druge su višegodišnje,
s plitkim korijenjem, neobično razvijenim u širinu, što im omogućuje da brzo
upiju vodu slabih i kratkotrajnih kiša prije nego ispari ili se izgubi u dubljim
slojevima. Volumen korijenja veći je od volumena nadzemnih dijelova, pa su raz
maci među pojedinim biljkama dosta veliki i manje-više jednaki. Takav prostorni
raspored biljaka daje veoma osebujan izgled pustinjskoj vegetaciji na golom
saharskom kamenjaru (si. 3).
Slika 3. Pustinjska vegetacija u Sahari (Foto: I. Mikloš)
151
Istraživanja Sahare pokazala su da su između 12.000. i 8.000. godine prije Kri
sta u njezinom središnjem dijelu planine bile pokrivene šumama, a visoravni bo
gatim pašnjacima. Uspijevalo je i drveće i grmlje koje i danas raste u zemljama
oko Sredozemnog mora. Bilo je cedrova, čempresa, maslina, raznih vazda zelenih
tvrdolisnih h r a s t o v a . . . Štoviše, dobro su uspijevale i srednjoeuropske vrste kao
što su breza, bukva, lipa, bor i dr. Zna se također da je tada u Sahari bilo slo
nova, lavova, žirafa, bivola i drugih životinja koje danas žive u susjednim pod
ručjima.
Neke od tih vrsta biljaka i životinja uspjele su se održati sve do danas. Tako
je npr. u planinskom jugoistočnom dijelu alžirske Sahare pronađeno nekoliko sta
bala jedne vrste čempresa starih preko 4.000 godina. Takvih »živih fosila« ima i
među životinjama. Na istom su području otkrivene primjerice neke vrste riba,
koje inače žive u sjevernom Alžiru.
Prije otprilike 4.000 godina klima u Sahari počela se mijenjati. Kiše su po
stale sve rjeđe, broj biljnih i životinjskih vrsta sve se više smanjivao, sve dok
nisu ostale samo one, koje su se uspjele prilagoditi današnjim surovim uvjetima
života u pustinji.
Čovjek, datulja i deva
Prema jednoj beduinskoj legendi, Alah je stvorio čovjeka od gline, na sličan

način kako je to opisano u bibliji, ali uz jedan dodatak. Kada je naime završio
svoje djelo, Alah je primijetio da m u je preostalo još malo gline. Kako bi korisno
upotrijebio i taj ostatak, podijelio ga je na dva dijela, pa od jednog načinio drvo
datulje, a od drugog devu. Tako su čovjek, datulja i deva od samog svog postanka
ostali najbliži srodnici i sudbinski povezani u zajedničkom životu u pustinji.
Datulja, u m a ili hurma (Phoenix dactylifera), voćka iz porodice palmi, ras
prostranjena je od južne Europe do Sudana i od Maroka do Pakistana. Kod nas
u Dalmaciji dobro uspijeva, ali plodove donosi samo u južnom dijelu. Od oko 70
poznatih sorti najpoznatija je deglet nur, što na arapskom znači »svijetli prsti«.
Riječ »prst« sadržana je i u znanstvenom nazivu za vrstu. Däktylos na grčkom
znači prst, a ferre na latinskom — nositi, dakle »palma koja nosi prste«. Ti »svi
jetli prsti«, t. j . plodovi sorte deglet nur najbolje su kvalitete. Imaju boju ambre,
prozirne su, slatke i mirisave.
Za dobro uspijevanje datuljina palma traži dugotrajnu ljetnu žegu i krajnje
suhi zrak, ali i dovoljno vode. Na većem dijelu alžirskog prostora, osobito u Sa
hari, od svega toga nedostaje samo voda. Na onim rijetkim mjestima u pustinji
gdje izbijaju podzemne vode, u oazama, datulja raste vrlo bujno. Oaze se mogu
podizati i umjetno, ako se prije toga riješi problem stalnog dotoka vode. Jedan
od načina na koji se to radi može se vidjeti u okolici grada El Oueda, u sjevernom
dijelu Velikog istočnog erga, gdje se podzemna voda nalazi na dubini od dvade
setak metara. Umjesto da se voda dovodi do biljaka, omogućuje se biljkama da
svojim korijenjem dopru do vode. U tu svrhu kopaju se u pijesku udubljenja u
obliku lijevaka promjera u prosjeku 50, a u dubinu do 20 metara. Iskopani se
pijesak stavlja na rub lijevka, koji se zatim učvrsti ogradom od palmina lišća.
U tim udubinama raste obično od desetak do nekoliko stotina palmi. Tako skri
vene u pijesku one se izdaleka uopće ne primjećuju.
Podizanje i održavanje ljevkastih oaza vrlo je dugotrajan i mukotrpan posao.
Unatoč zaštitnim ogradama vjetar ih neprestano zasipa pijeskom, pa ih je potreb-
152
no redovito čistiti, i to ručno, iznošenjem pijeska u košarama. Osim toga palme
stradavaju od nekog virusnog oboljenja koje se zove bajud i za koje, bar za sada,
nema lijeka. Jedini je način da se bolest dalje ne širi sječa i spaljivanje zaraženih
stabala. Inače u normalnim prilikama palma doživi starost od 70—80 godina, ot
prilike kao i čovjek. Prve plodove donosi između 6. i 10. godine, a najbolje rađa
između 30. i 40. godine. Urod ovisi o sorti, staništu i njezi, pa prinos varira unutar
širokih granica od 10 do 120 kilograma po stablu. Računa se da u čitavom Alžiru
ima oko 7 milijuna stabala.
Datulja je oduvijek bila jedna od glavnih živežnih namirnica alžirskog pu
čanstva. Ona je i danas njegov »kruh svagdanji«.
U glavnom gradu Alžira podignut je 1983. godine spomenik u obliku tri palme,
koje simboliziraju tri razdoblja novije alžirske povijesti: 1830—1954, 1954—1962 i
1962. do danas. Spomenik je smješten na jednom od dominantnih brežuljaka
grada, visok je 93 metra, a u njegovu gornjem dijelu nalazi se restoran, odakle
se pruža divan pogled na grad i njegovu širu okolicu.
Rod deva (Camelus) ima dvije vrste: dvogrbu devu (C. bactrianus) i jednogrbu
devu (C. dromedarius). Dvogrba živi u divljem obliku u središnjoj Aziji, ali se uz
gaja i kao pripitomljena životinja. U Alžiru i drugim sjeveroafričkim zemljama,
kao i u zapadnoj Aziji i Indiji, živi jednogrba deva ili dromedar. Poznata je samo
kao domaća životinja, pa je smatraju udomaćenom pasminom azijske dvogrbe
deve.. Pripitomljena je još u davna vremena, a unesena iz Azije u Afriku na po
četku kršćanske ere. Tada je kroz Saharu izgrađena čitava mreža karavanskih pu
tova, koji su omogućili razvoj trgovine između sjeverna i juga. Karavane koje su
prenosile slonovaču i zlato iz Sudana u Sredozemlje mogu se po svome gospodar
skom značenju usporediti s čuvenim putovima svile u srednjoj Aziji.
Osim deva za nošenje tereta, koje su smeđe boje, postoje i tzv. »bijele« deve,
koje su svjetlije i služe za jahanje. Zovu se mehare (od franc, mehari), ili deve
skoroteče, jer mogu brzo trčati.
Unatoč suvremenim cestama i automobilskom prometu, karavane deva još
uvijek krstare Saharom. One se kreću svojim vlastitim putovima, daleko od pro
metnica i aerodroma. Ipak, sve ih je manje, baš kao i deva skoroteča. Danas se
deve uzgajaju više radi dobivanja mlijeka, mesa, krzna i kože.
Nekada se devino mlijeko smatralo darom prirode, pa je među Arapima bio
običaj da se ono ne prodaje nego samo poklanja. Danas se to mlijeko, pasterizi
rano i u kartonskim kutijama, može naći u trgovinama većih arapskih gradova,
gdje se, dakako, ne poklanja nego prodaje.
»Zelena brana« protiv Sahare
U Alžiru se vrlo često organiziraju dobrovoljne radne akcije, poznate pod

nearapskim nazivom voluntaria. U njima sudjeluju svi građani, bez obzira na dob,
no kako je dvije trećine pučanstva mlađe od 25 godina, veliku većinu tih dobro
voljaca čini mladež. Dnevni tisak, u posebnim, stalnim rubrikama, gotovo svako
dnevno izvješćuje o rezultatima tih radova i budućim zadacima. U selima i grado
vima mogu se vidjeti panoi koji pozivaju građane da se uključe u akcije pošum-
ljivanja (si. 4). U prvih 25 godina nakon sticanja nezavisnosti pošumljeno je
800.000 hektara goleti. U četveromjesečnoj kampanji 1985/86, u kojoj je sudjelovalo
više od 100.000 ljudi, posađeno je oko 12 milijuna sadnica.
153
Slika 4. Dio velike »zelene brane« protiv Sahare (Foto: I. Mikloš)
O važnosti pošumljivanja dovoljno govori podatak da je oko 13 milijuna

hektara zemljišta ugroženo od erozije, koju na nagnutim terenima uzrokuju kiše,
a u ravnicama vjetar.
Posebno je težak problem Sahara, Najveća pustinja na svijetu i dalje se po
većava, prijeteći da postane još puno veća. Prema saopćenjima Organizacije za
zaštitu čovjekova okoliša (UNEP) to povećanje iznosi 1,5 milijuna hektara godiš
nje. Samo u ovom stoljeću 5 milijuna hektara pod šumom u sjevernoj Africi pre
tvoreno je u siromašne stepe i polupustinje. Svake godine sjeverna granica Sa
hare pomakne se za nekoliko stotina metara dalje na sjever. Istovremeno se i južna
granica pomiče prema jugu.
Proces širenja Sahare u uskoj je svezi sa sječom šuina na tom području, a
počeo je još u davnoj prošlosti. Kartažani, potomci čuvenih moreplovaca Feničana,
posjekli su velike količine drveia, osobito hrasta plutnjaka, za izgradnju svog bro
dovlja. Rimljani su mnogo drva irosili za ogrjev, posebno za grijanje javnih ku
pališta. Prekomjerna sječa nastavila se i dolaskom Berbera i Arapa. Velike su
štete pretrpjele šume tijekom sedam i pol godina oslobodilačkog rata 1954—19o2.
Računa se da je u tom razdoblju uništeno 2—3 milijuna hektara šuma. Pa i nakon
sticanja nezavisnosti nekontrolirana sječa šuma nije se mogla zaustaviti. Napro
tiv, zbog naglog porasta pučanstva i stočnog fonda, uz istovremeno smanjenje
poljoprivrednih površina, pritisak na šumu još je više ojačao.
Sirenju Sahare pridonijele su i promjene klimatskih i hidroloških prilika, ali
su i one, bar djelomično posljedica nestanka šuma na velikim površinama.
154
Da bi sc spriječilo daljnje širenje pustinje prema sjeveru, alžirska je vlada
donijela plan o podizanju šumskog pojasa između marokanske i tuniske granice.
Ta »zelena brana« protiv Sahare bit će dugačka oko 1.600 km, a široka 10—1000 km.
Zapremat će površinu od oko 4 milijuna hektara i na njoj će biti zasađeno oko
6 milijardi stabala. Već te brojke pokazuju da se radi o jednom grandioznom
projektu, koji se može usporediti s podizanjem velikog kineskog »zelenog zida«,
šumskog pojasa dugačkog 7,000 km i širokog 1 km.
Kod projektiranja »zelene brane« trebalo je voditi računa o ekološkim prili
kama područja određenih za pošumljivanje. Tako je količina oborina morala iz
nositi najmanje 400 m m godišnje, a nagib terena nije smio prelaziti 25%. Osim
loga tražili su se i povoljni uvjeti za poljoprivredu i stvaranje trajnih naselja.
Zbog svih tih zahtjeva »zelena brana« neće biti ravna nego krivudava, a njezina
širina bit će na pojedinim mjestima vrlo različita (si. 1).
Prva su stabla posađena 1979. godine i od tada radovi napreduju polako i mu
kotrpno kao kod svakog pošumljivanja. Osim sadnje novih biljaka treba naime
paziti i njegovati ono što već raste, zaštićivati od bolesti i štetnika, popunjavati u
međuvremenu nastale praznine.
Za pošumljivanje se uglavnom koristi alepski bor, nešto malo čempres, razne
voćkarice i dr. Pošumljeni prostori još nisu povezani u suvislu cjelinu, nego je
to niz manjih ili većih sastojina i grupa stabala, s isto tako manjim ili većim
međuprostorima (si. 5).
,-f?:-'-" * • : -.-"**'
••Ms?
'•-£?'• ."•*•
Slika 5. Pano it gradu Laghouatu kojim se Aliirci pozivaju na sudjelovanje
u pošumljivanju (Foto: I. Mikloš)
155
Naša Gospa od Cedrova
Sve se alžirske šume nalaze na sjeveru zemlje, na planinama Tellskog Atlasa.

U odnosu na ostali dio Alžira to je relativno uski pojas — zelena mediteranska
fasada ispred goleme pustinje što se stere daleko na jug. No u apsolutnom iznosu
to je 3,200.000ha šuma, ili za oko 50% više nego u Hrvatskoj.
Nekada je to područje bilo šumom još bogatije. Prema nekim starim arap
skim izvješćima, u prerimsko doba od grada Alžira do Tripolija kopnom se mo
glo putovati samo kroz šumu. Procjenjuje se da je od tada posječeno ili na neki
drugi način uništeno otprilike 60% tih šuma. U vrijeme rata za nezavisnost (1954—
—1962) osobito su stradale šume u istočnoj oblasti Kabiliji, gdje su se vodile
najžešće borbe s Francuzima,
Kao u drugim zemljama Magreba, tako je i u Alžiru najvažnija vrsta drveta
cedar (Cedrus atlantica). Da bi se vidjele tipične cedrove šume nije potrebno pu
tovati daleko od grada Alžira. Ima ih svega pedesetak kilometara prema jugu, u
nacionalnom parku Chrea, na površini od 26.000 ha i nadmorskoj visini od 600
do 1.500 m. Cedar zauzima najviše položaje tog područja, uglavnom između 1.300
i 1.500 m, ali se može spustiti i do 800 m. Uz cedar raste i crnika (Quercus ilex),
šmrika (Juniperus oxycedrus), veliki vrijes (Erica arborea), zatim Cytisus triflorus,
Bupleurum atlanticum, Genista tricuspidata, Daphne gnidium, Teucrium pseudo-
-scorodonia, Ampelodesma mauritanicum, Galium elipticum, Cystus salviaefolius,
Dactylis glomerata i dr. Najvjernije pratilice cedrovih sastojina su tisa (Taxus
baccata), božika (Ilex aquifolium), mukinja (Sorbus aria) i brekinja (S. torminalis),
ali se one nikada ne nalaze u većoj brojnosti.
Cedar dobro uspijeva i na skeletnim tlima, koja ne odgovaraju crniki ni ka-
narskom hrastu. Zadovoljava se s malo vode, jer mu visoki položaji osiguravaju
svježinu i vlagu.
Od hrastova u nacionalnom parku Chrea osim crnike i kanarskog hrasta uspi
jeva još Quercus suber, Q. coccifera i Q. faginea. Tako se npr. mogu naći pomije
šani crnika i plutnjak, a uz njih Phillyrea media, Cytisus triflorus, Calycotome
spinosa, Genista tricuspidata, Asphodelus microcarpus, Cistus salviaefolius, Rubus
ulmifolius, Rosa sempervirens, Clematis flammula, Asparagus acutifolius i dr.
Quercus faginea je veći grm ili manje drvo, koje od prirode raste u Španjolskoj,
Portugalu i na Balearskim otocima.
Na jednoj se parceli nalazi endemska podvrsta crnog bora, Pinus nigra ssp.
mauretanica, zajedno s cedrom, crnikom i drvolikim vrijesom. Parcela se nalazi
na staništu crnike, a bor je introduciran.
Uz potoke raste joha s manje ili više zastupljenom vrbom, jasenom i divljom
trešnjom. Degradacijom tih jošika pojavljuje se kupina zajedno s Brachipodium
silvaticum, Ranunculus macrophylla, Carex silvatica, Mentha i dr.
U klisuri Chiffa, na suhom i toplom staništu, uspijeva jedna vrsta drveta, koju
Francuzi i Alžirci u običnom govoru nazivaju tujom, iako ne spada u rod Thuja.
Znanstveni joj je naziv Tetraclinis articulata i zajedno s rodom Thuja spada u
porodicu Pinaceae. Osim u Alžiru raste još u Maroku, Tunisu i na Malti, a na
europskom kopnu samo u južnoj Španjolskoj. To je vazda zeleno, do 15 m visoko
drvo s piramidalnom krošnjom. Drvo je tvrdo, trajno i mirisavo, pa je pod na
zivom »citrus-drvo« bilo poznato još starim Rimljanima, koji su ga upotrebljavali
za gradnju hramova. Crna smola koja curi iz ozlijeđene kore zove se sandarak
i služi za priređivanje firnisa i kao sredstvo za kađenje.
156
U navedenoj klisuri zajedno s tom »tujom« raste hrast oštrikar, drvoliki vri-
jes, lemprika, Phillyrea media, Pistacia lentiscus, Calicotome spinosa, Jasminum
fruticans, Lonicera implexa, Rubia peregrina i dr.
Nacionalni park Chrea osnovan je 1921. godine. Njegovo se šire područje sve
više razvija kao mjesto za odmor i rekreaciju stanovnika glavnog alžirskog grada.
Ljeti im omogućuje ugodan boravak u svježini cedrovih šuma, a zimi skijanje na
snijegom pokrivenim planinama. Tu se nalazi i jedna rimokatolička crkva, sagra
đena 1935. godine. Njezino ime jasno govori u kakvom se ambijentu nalazi. Zove
se Naša Gospa od Cedrova (Nötre-Dame des Cedres).
Planinski masiv Ouarsenis također je poznat po svojim cedrovim šumama, u
kojima još rastu hrast plutnjak i kanarski hrast, a na nižim položajima crnika.
U šumi se mogu naći stari cedrovi golemih dimenzija, nazvani posebnim imeni
ma. Tako je jedno dobilo ime Sultan, a drugo Sultanica. Sultan je zbog bolesti
morao biti posječen, pa je Sultanica ostala udovica. Njezin opseg u prsnoj visini
iznosi 9 metara.
Sredozemna obala s planinskim zaleđem istočno od grada Alžira zove se Ka-
bilija. Kraj se odlikuje visokim planinama, velikom količinom oborina i bujnim
vodotocima. Planine su pokrivene šumama u kojima također prevladava cedar.
Uz već navedene hrastove tu se može naći i Quercus ballota, koji ima sladak žir,
pa ga Francuzi po tome zovu le chene ä glands doux. Jasen, vjerojatno sredozem
na podvrsta poljskog jasena (Fraxinus angustijolia ssp. angustifolia), ponegdje
dosiže goleme dimenzije. Mogu se vidjeti stabla koja se redovito krešu radi do
bivanja lisnika za stočnu hranu.
Zbog prirodnih ljepota i rijetkih znamenitosti u tom je prostoru izdvojeno
nekoliko nacionalnih parkova. Tako se npr. u Velikoj Kabiliji nalazi nacionalni
park Djurdjura, s najvišim vrhom 2.308 m nad morem. U njegovu središtu nalazi
se Tikjda, poznato ljetovalište i centar za skijaške športove.
Nacionalni park Babors čuven je po alžirskoj jeli (Abies numidica), drvu vi
sokom do 20 m, s jako razgranjenom, ali pravilnom krošnjom čunjasta oblika. Vr
lo je slična andaluzijskoj jeli (A. pinsapo), pa je mnogi smatraju samo njezinim
varijetetom (A. pinsapo var. baborensis). Zauzima najviše položaje planine Babors,
iznad cedrovih šuma, koje inače ovdje na svojoj gornjoj granici degradiraju u
zajednicu što je čine Bupleurum spinosum, Genista tricuspidata i Asphodelus vrste.
To se isto može primijetiti i u nacionalnom parku Djurdjura.
Oransko područje Tellskog Atlasa zauzima zapadni i razmjerno niži dio sre
dozemnog priobalja. Oran je po broju stanovnika drugi grad Alžira, smješten u
njegovom agrarno najbogatijem dijelu. To je područje znatno suše od istočnog di
jela. Kod Orana količina oborina iznosi svega 300 m m godišnje. Šume se uglav
nom sastoje od alepskog bora, crnike, »tuje«, šmrike i hrasta oštrikara. Najveće
površine zauzima alepski bor u čistim i mješovitim sastojinama. On se najlakše
prirodno obnavlja, a poslije požara, koji su tu vrlo česti, širi se na račun drugih
vrsta. Ipak, njegovu bolju obnovu spriječava intenzivno i nekontrolirano pašare-
nje, koje često dovodi do raznih degradacijskih oblika šuma. Pojavljuje se, slično
kao i u Maroku, poseban tip gariga sa žumarom (Chamerops humilis), jedinom
autohtonom europskom palmom. Osim francuskog naziva garigue, koji dolazi od
riječi garoulia, provansalskog narodnog imena za hrast oštrikar, Alžirci upotreblja
vaju i španjolski izraz matorral (guštara, šipražje).
157
Atlaski je cedar prenijet u Europu koncem prošlog stoljeća. U Francuskoj su
postignuti dobri rezultati pošumljivanja mediteranskog područja. Štoviše, mjesti
mice je došlo i do prirodnog pomlađivanja sjemenom, pa nije isključeno da se ta
vrsta drveta još više proširi na europski dio Sredozemlja.
Cedrov četnjak
Jedan od najpoznatijih štetnika na borovima u mediteranskim zemljama, bo

rov četnjak gnjezdar (Cnethocampa pityocampa) u Alžiru je rasprostranjen u či
tavom priobalnom području i njegovom zaleđu, sve do ruba Sahare. Ili točnije,
sve dok ima bora, kojim se hrani. To je uglavnom alepski bor, a od stranih vrsta
najradije napada kalifornijski bor (Pinus radiata). Njegova jajna legla našao sam
i u »zelenoj brani« protiv Sahare na iglicama alepskog bora nedaleko grada Djelfe.
To je inače jedno od najhladnijih mjesta u Alžiru, unatoč svom geografskom po
ložaju. Zimi se temperatura ponekad spušta i na —10 °C, iako ljetna često prelazi
i + 40 °C.
»Zelena brana« će vjerojatno kad-tad zaustaviti, ili bar usporiti prodiranje Sa
hare prema sjeveru, ali za borovog četnjaka ona znači mogućnost širenja prema
jugu. Borov četnjak napada uglavnom borove, pa ga možemo smatrati praktički
monofagnim štetnikom. Na nekim drugim crnogoričnim vrstama može se razvi
jati samo iznimno. Zanimljivo je stoga da su alžirski šumari dugi niz godina iz
vješćivali o štetama od borovog četnjaka ne samo u borovim, nego i u cedrovim
šumama. Štoviše, štete su na cedru bile redovito veće nego na boru. Tome se ipak
nije pridavala neka posebna važnost, sve do prije deset godina, točnije do lipnja
1982. godine, kada je u cedrovim šumama, u planinskom masivu Aures na sjevero
istoku zemlje, iznenada došlo do jakog brštenja gusjenica u krošnjama drveća
na površini od oko 500 hektara., Pomnijim istraživanjem utvrđeno je da to nisu
bile gusjenice borovog, nego cedrovog četnjaka (Cnethocampa bonjeani). Uskoro
je ta vrsta konstatirana i u drugim krajevima Alžira.
Tako se može pretpostaviti da su se štete od cedrovog četnjaka dugo pripisi
vale njegovom srodniku koji živi na boru. Razlike u biologiji i načinu života ove
dvije vrste sastoje se u slijedećem: cedrov četnjak leže jaja u obliku jajnih legal a
na donjoj strani grana, a borov četnjak — oko iglica; cedrov četnjak prezimljava
u stadiju jajeta, a ne kao borov — u larvalnom stadiju; gusjenice cedrovog čet
njaka brste u svibnju, lipnju i srpnju, a borovog — u kasnu jesen i rano proljeće.
Jedino se kukuljice obadvije vrste mogu naći u tlu istovremeno, u jednom krat
kom razdoblju ljeta. Razlike su dakle prilično velike, pa je ipak neobično da su
uočene tako kasno, to više što je cedrov četnjak već ranije otkriven u cedrovim
šumama srednjeg Maroka.
Ono što su četnjaci za bor i cedar, to je gubar (Lymantria đispar) za sve vrste
hrastova. U Alžiru je kao štetnik prvi put registriran 1921. godine. Četiri godine
kasnije uneseni su u zemlju prirodni gubarevi neprijatelji, poznati grabežljivci
veliki i mali gusjeničar (Calosoma sycophanta i C. inquisitor) i šumski strvinar
(Xylodrepa quadripunctata). Oko 6.000 tih kukaca pušteno je u određene plutnja-
kove šume. U novoj sredini oni su se dobro snašli i počeli se dalje prirodno raz
množavati, što je povoljno utjecalo na sastav entomofaune i biocenotičku ravno
težu. Međutim, sličan postupak s parazitičkom osicom Apanteles solitarius (koja
inače parazitira gubara i u našim šumama) nije dao očekivane rezultate.
158
Potok majmuna
U planinama Magreba živi bezrepi magot ili makaki (Macaca sylvana), vrsta
majmuna iz porodice Cercopythecidae. Vjerojatno su ga nekada s istoka donijeli
Arapi, jer se nijedna druga vrsta tog roda ne može naći zapadno od Pakistana.
U Maroku se magoti rado okupljaju na jednoj planini, koja je po njima dobila
ime Planina majmuna (španj. Pico de monos). I u Alžiru postoji jedno takvo okup
ljalište. To je klisura Chiffa i obližnji potok koji su Francuzi nazvali Potokom
majmuna (Ruisseau des Singes). Ima ondje, kažu, nekoliko tisuća tih životinja.
Mjesto je šezdesetak kilometara udaljeno od grada Alžira, a nalazi se na pod
ručju nacionalnog parka Chrea, na oko 300 m nadmorske visine. Odlikuje se top
lom i vlažnom mikroklimom. Na toplinu ukazuje rogač (Ceratonia siliqua), a na
vlažnost Cytisus triflorus, Brachipodium sylvaticum i Galium ellipticum. Tlo je
kamenito pa je čest španjolski ljiljan (Centranthus ruber). Biljnu zajednicu čini
degradirana šuma crnike, u kojoj od drveća rastu još Quercus canariensis i Q.
faginea. Stabla su visoka prosječno 6 metara, a grmlje oko 3 metra. Od ostalih
se vrsta mogu naći Viburnum tinus, Pistacia lentiscus, Arbutus unedo, Erica ar-
borea, Chrysanthemum fontanesii, Polypodium vulgare, Rosa sempervirens, Loni-
cera implexa, Phillyrea angustifolia, Asparagus acutifolius i dr.
Majmuni imaju običaj izlaziti iz šume do obližnjih hotela i naseljenih mjesta,
osobito u vrijeme ručka, približavajući se ljudima bez straha i tražeći hranu. Pri
laze i automobilima koji se zaustavljaju uz rub ceste. Poznato je da vole krasti
i zato s njima valja biti vrlo oprezan. Seljaci ne vole vidjeti majmuna kako dolazi
u njihovo selo, jer vjeruju da je to znak kako će netko od njih uskoro umrijeti.
Došao je, kažu, po nečiju dušu.
Druga zoološko-turistička atrakcija u sjevernom Alžiru manje je upadljiva od
majmuna. Štoviše, teško je uočljiva, iako prisutna na čitavom primorskom i step
skom području. To je kameleon (Chamaeleo ehameleo), općenito dobro poznata
životinja, ali uglavnom sa fotografija i po pričanju. Teško ga je primijetiti, jer se,
mijenjajući boju tijela, savršeno prilagođuje svom okolišu. Najlakše ga je pronaći
na žižulji (Zizyphus jujuba), niskom drvetu gustih i bodljikavih grana, koje raste
u svim mediteranskim zemljama, pa i u našem priobalju. Po tim se granama
polako ali sigurno kreće pomoću posebno građenih nogu. Dugačkim jezikom lako
lovi kukce, a trnje ga dobro štiti od grabežljivaca. Zbog te prilagođenosti kame-
Luna na žižulju neki to drvo naziva'ju »kamelenovim drvetom«.
U sredozemnom području živi i posebna vrsta ježa, koja se zove alžirski jež
(Aethecinus algirus). Sličan je europskom, ali je nešto manji, bodlje su mu svjet
lije i na glavi čine razdjeljak. Inače, pripadnici obadviju vrsta imaju isti način
života, isti način prehrane i, nažalost, vrlo često istu sudbinu: smrt pod kotačima
automobila.
Sjeverna je Afrika bogata pticama, jer se njezinim stanaricama povremeno
pridružuje i veliki broj europskih selica. Među njima je i u nas dobro poznati pu-
pavac (Upupa epops), vrlo lijepa ptica, koja je u Alžiru i vrlo cijenjena. Njegov
se dugačak i tanak kljun nekada upotrebljavao kao pero za pisanje. U narodu
još i danas postoji vjerovanje da njegovo perje štiti od groznice i raznih uroka,
pa ga neki nose stalno uza se. To je tzv. amulet ili talisman, privjesak koji služi
kao neko čarobno sredstvo za obranu od svih mogućih zala. Tako npr. postoji a-
mulet koji svog vlasnika čuva od uboda škorpiona, pomaže mu da ne zaluta u
pustinji i dr. Naziv amulet je arapskog, a talisman turskog podrijetla, a obadva
159
se upotrebljavaju gotovo u svim europskim jezicima. U nas, a napose u balkan
skim zemljama, poznat je i naziv amajlija ili hamajlija, koji je također turcizam.
U Alžiru više nema nojeva. Posljednji primjerak nestao je koncem prošlog
stoljeća.
Mali berberski jelen, koji je nekada bio rasprostranjen na čitavom području
Magreba, održao se do danas samo u alžirskoj šumi Feidja, koja se dobrim dije
lom nalazi i na teritoriju Tunisa. Taj jelen srodan je sardinijskom jelenu (Cervus
elaphus corsicanus), podvrsti europskog jelena, danas prostorno ograničenoj na
južni dio Sardinije. U šumi Feidja on je strogo zaštićen, zajedno sa svojim staniš
tem. Čagljevi, kojih u šumi ima mnogo, ne ugrožavaju njegov opstanak. Naprotiv,
eliminiranjem slabih i bolesnih primjeraka oni održavaju zdravost populacije na
prirodan način, bez intervencije čovjeka
U jednom malom životinjskom rezervatu pokraj Beni Abesa živi gepard (Aci-
nomyx jubatus). Ta se dugonoga mačka dade priučiti za lov na raznu divljač. Ta
ko su uz njenu pomoć nekada u jugoistočnoj Aziji lovili antilope, a na Cipru
muflone.
Divljih svinja u Alžiru ima prilično i smiju se loviti, od rujna do svibnja.
Slično je i sa zečevima. Zadržao se i tradicionalni način lovljenja uz pomoć so
kola, uglavnom na zečeve i potrke (Otis tetrax). Lov na jelene, gazele i muflone je
zabranjen,
»Pješčana riba«
Kako vegetacija od sjevera prema jugu postaje sve siromašnija, tako se i broj
životinjskih vrsta smanjuje. Na sjeveru, u mediteranskom pojasu, živi oko 30.000
vrsta, u Sahari oko 4.000, a u krajevima s trajnom sušom svega oko 550 vrsta. Gdje
nema nikakve vegetacije živi tek malo kukaca kotrljana, koji se hrane izmeti-
nama deva, i po koja ptica koja ih lovi. U kotrljane spada primjerice sveti skara-
bej (Scarabaeus sacer), koga su stari Egipćani smatrali svetom životinjom.
Sve su se pustinjske životinje dobro prilagodile krajnje nepovoljnim uvjetima
svoga životnog okoliša. Kako u pustinji nema nikakvog zaklona, mnoge su vrste
bojom prilagođene blijedom žućkastosivom pijesku, npr. skakavci, gušteri i zmi
je, ptice, skočimiševi i pustinjska lisica. Iznimke su npr. crni kornjaši crnokrilci
ili mračnjaci (Tenebrionidae), ali su oni od grabežljivaca zaštićeni čvrstom hitin-
skom kožom. Crni skakavac Eugaster gugoni brani se od njih štrcanjem krvi.
Crne ptice, kao npr. gavrani, nemaju u pustinji prirodnih neprijatelja.
Životinje koje se kreću po pjeskovitim tlima imaju tako građene noge da
ne propadaju u pijesak. Primjerice neki kornjaši imaju stopala proširena dlaka
ma, a gušteri prste proširene ljuskama.
Mnoge se vrste, osobito kukci, gmazovi i glodavci, zakopavaju u pijesak, gdje
se zadržavaju preko dana, zaštićujući se tako od nesnosne pustinjske žege, koju
za dulje vrijeme ne može izdržati nijedno živo biće. Neki se gmazovi odlikuju spo
sobnošću regulacije svog metabolizma prema temperaturi do te mjere, da mogu
izdržati bez hrane tjednima, pa i mjesecima. Rijetki puževi što žive u pustinji,
zapadaju u dulji sušni san. Tako npr. Helix laotea iz Sahare može mirovati više
godina, a isti puž na portugalskom otoku Madeiri (madeira, portug. drvo) ugine
već nakon nekoliko mjeseci sušnog sna.
U gradu El Ouedu nalazi se prirodoslovni muzej, gdje se mogu razgledati
mnoge pustinjske životinje koje je inače u prirodi vrlo teško vidjeti. Evo neko
liko tipičnih vrsta:
160
Žuti pustinjski škorpion (Androctonus amoreuxi),, dugačak 8—10 cm, vrlo je
otrovna noćna životinja. Njegov otrov djeluje neurotoksički, slično kao i kurare,
koji se dobija iz kore lijane Strychnos toxifera. Uštrcan u tijelo velikog kornjaša
crnokrilca, uzrokuje paralizu i trenutnu smrt. Postoje još tri srodne vrste škorpio
na i sve su one vrlo opasne i za čovjeka.
Pustinjski rovaš (Sanctis scincus) spada u guštere, ali više nalikuje na zmiju,
pa se i čitava porodica kojoj pripada zove zmijogušteri (Scincidae). Izvanredno je
prilagođen životu u pijesku. Donji očni kapak ima u sredini providni prozorčić
prevučen kožom, što mu omogućuje gledanje u pijesku zatvorenim očima. Na po
vršini brzo puže, ostavljajući iza sebe karakterističan trag u obliku cik-cak crte.
U slučaju opasnosti trenutačno nestane u pijesku »kao da ga je zemlja progutala«.
Kroz pijesak se kreće tako vješto kao riba u vodi, pa su ga Arapi prozvali »pješ
čanom ribom«. Smatrali su ga i čudesnom ljekovitom životinjom, kojom su mnogo
trgovali.
Bodljorepa agama (Uromasüx spinipes), preko 60 cm dugačak i zdepast gušter
s jakim bodljikastim repom, kojim može snažno udarati.
Sivi varan (Varanus griseus) je također tipična pustinjska životinja. Sa svojih
1,5 metra duljine na drugom je mjestu po veličini među afričkim gušterima, od
mah iza nilskog varana. Ima razmjerno duge noge, kojima brzo trči. Kad je raz-
dražen, sikće i dugim repom kao bičem snažno udara oko sebe, slično kao i bod
ljorepa agama. Hrani se pustinjskim glodavcima i manjim gmazovima, a najveće
su mu poslastice zmije otrovnice, s kojima dosta lako izlazi na kraj zbog čvrste
kože i razmjerno dobrog imuniteta prema zmijskom otrovu.
Rogata riđovka (Aspis cerastes) jedna je od najotrovnijih zmija na širem
mediteranskom prostoru. Krećući se po pijesku ostavlja iza sebe trag sličan onom
što ga ostavlja tenkovska gusjenica. Zanimljivo je da alžirski jež uopće ne stra
dava od njezina ugriza. Ježevi su inače zbog svojih bodlji dosta zaštićeni od zmi
ja, ali ako ih one uspiju ugristi na nezaštićenom mjestu, ugibaju od otrova. Alžir
ski je jež u tom pogledu iznimka.
Veoma je otrovna i pješčana efa (Echis carinata), manja zmija zaštitne pješ-
čanožućkaste boje.
Pustinjska lisica (Megalotis zerda) odlikuje se golemim ušima (gr. megdlos
velik; ous otös, uho), preko kojih lakše gubi suvišnu toplinu tijela. Ne podnosi
sunce pa se danju skriva u brlogu, a noću lovi kukce, miševe i druge glodavce,
također noćne životinje.
Pustinjski skočimiš (Jaculus jaculus) ima dugačke stražnje noge, pomoću ko
jih se kreće skakući. Na kraju dugačkog repa nalazi se veliki čuperak dlaka. Br
kovi su mu dugački gotovo kao čitavo tijelo i po tome je rekorder među sisavci
ma. Skočimiševi danju miruju u zajedničkim podzemnim nastambama, a noću iz
laze na površinu radi prehrane. Hrane se biljkama, njihovim sjemenkama i kuk
cima. Uopće ne piju vodu niti mokre. Ono malo vode što imaju u hrani dovoljno
im je za preživiljavanje. Poput ostalih glodavaca i oni se povremeno pojavljuju
u velikoj brojnosti. Budući da rastu vrlo brzo, do masovnih pojava dolazi iznena
da. Ako se u to vrijeme noću, osobito poslijei kiše, putuje kroz pustinju auto
mobilom, mogu se u svijetlu farova vidjeti tisuće tih životinjica kako poput ma
lih klokana živahno skakuću u potrazi za hranom: kukcima koje je kiša izmamila
na površinu, i travom koja je počela nicati.
161
A. KACZMAREK: PARK PAACOWY W M A N I E E C Z K A C H
U časopisu Poljskog šumarskog druš mu svojih suboraca, koja 'je kasnije pos
tva SYLWAN, br. 1 92, nalazi se i članak tala poljska narodna himna.
Antuna K a c z m a r e k a : Park paacowy Ove obljetnice našle su mjesto u Syl-
w Manieczkach (Park oko dvorca iManie- vvanu jer se oko dvorca, koji je spome
czki). Povod pisanju su tri obljetnice: nički objekt, nalazi park, kojeg je posa
240. godišnjica rođenja i 165. godišnjica dio vlasnik Wybicki, od raznovrsnih lis-
smrti generala Jozefa W y b i c k i - j a, te tača (bukve, graba, lipe, kestena, vrbe i
190. godišnjice Pjesme legionara (Piešni dr.). Uz članak je i foto stabla bijele
Legionowej). Pravi razlog spominjanja vrbe, danas dvi'jestogodišnjakinje, koja
ovih godišnjica je taj, sto su one i godiš je proglašena spomenikom prirode ime
njice vezano uz poljsku himnu »Jeszcze nom generala Jezera Wybickiego.
Polska nie zginela«, odnosno poljske na U Šumarskom listu bilježimo ovaj
cionalne himne. J. Wybicki, kao vojnik članak, jer su Ilirci preuzeli Wybickiegovu
(časnik) poljskih legionara u Napoleono- pjesmu kao hrvatsku budnicu JOŠ HR
voj vojsci u San Reggio Emilia, ispjevao VATSKA NI PROPALA!
je Pjesmu legionara kao borbenu pjes O. P.
162
OBLJETNICE
JOSIP RESSEL. šumar i izumitelj

(1793—1857)
Josip Kozarac i Antun Levaković spadaju u najistaknutije hrvatske šumarske

stručnjake, čiji je život i djelovanje prikazano u posebnim knjigama. Također je
u posebnoj knjizi prikazan život i rad istaknutog šumara i izumitelja Josipa Res-
sela, koji je dao značajan doprinos razvoju šumarstva na teritoriju Hrvatske.
•' "P a-/i
Josip Kozarac je uz značajnog šumarskog radnika bio i ostao i značajan pisac;

Josip Ressel manje je poznat po svom radu u šumarstvu a više kao pronalazač,
posebno brodskog vijka (propelera). To su bili motivi za objavljivanje opširnijih
.koLimženje.zigrebl«"5115 K0ZARAC
' ° trid
^toj godišnjici njegove smrti. Jugoslavensko šumar-
b 0 rađ Va: J S I P KOZARAC kn ifc
Vinkovc i 1988. ° ° ' i ™ i k i šumar. JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci.
"•Vladimir Murko: JOSIP RESSEL, življenje in delo. Ljubljana 1957
'• Zbornik o ANTUNU LEVAKOVICU. JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci. Vinkovci 1992.
163
njihovih biografija. Antun Levaković, međutim, posebnu biografsku knjigu zaslu
žio je znanstvenim radom u šumarstvu.
JOSIP RESSEL DO ZAVRŠETKA ŠKOLOVANJA
Josip Ressel rodio se 29. lipnja 1793. godine u Chrudimu (središnja Češka). Na
kon osnovne, češke županijske škole nastavlja školovanje u gimnaziji u Linzu i po
njezinom završetku 1809. godine upisuje se u dvogodišnju topničku školu u Češkim
Budeovicama. Topničku školu završava, kao i prethodne, s odličnim uspjehom, ali
zbog slabog tjelesnog ustroja ne ostaje u vojsci te 1811. godine nastavlja studij na
bečkom Sveučilištu. Počinje studirati medicinu koju kasnije zamjenjuje studijem
državnog računovodstva i dvojnog trgovačkog knjigovodstva, opće tehnologije,
kemije, ljekarničke kemije i prirodoslovlja, kako je naveo u »konduitskoj listi«
(upitniku za službenički list) 1845. godine. Zbog pogoršanih materijalnih prilika
roditelja prekida studij kako bi radom, crtanjem i krasnopisom, osigurao vlastitu
životnu egzistenciju i egzistenciju roditelja. Jedan njegov rođak, Jelinek, bio je
osobni sluga austrijskog cara Franje I. i njegovim posredstvom car mu iz vlastitih
sredstava dodjeljuje stipendiju za studij šumarstva u nedavno osnovanom Šumar
skom zavodu — školi u Mariabrunnu kod Beča. 2 Studij je trajao dvije godine i
Josip ga s odličnim uspjehom završava 1816. godine. Caru se Ressel zahvalio ne
samo svojim odličnim uspjehom, nego i poklonom jedne minijaturne slike koja
prikazuje bitku kod Leipziga 1815. godine (»Velika bitka naroda« u kojoj je bio
nepovratno poražen Napoleon). Iako je slika minijaturnih dimenzija, lik cara
Franje I. bio je prepoznatljiv.
SLUŽBOVANJE
Službovanje Josipa Ressela možemo podijeliti u tri razdoblja: razdoblje kotar

skog šumara u Pleterju, razdoblje u Provincijalnoj upravi državnih posjeda za
Primorje (u daljnjem tekstu PU) i razdoblje u Mornaričkoj upravi, brodogradi
lištu ratne mornarice, u Trstu (u daljnjem tekstu MU). Prvo razdoblje traje od
1817. do kraja 1820. godine, drugo od početka 1821. do ljeta 1838. godine i treće od
1838. do 1857. godine, do smrti.
Pleterje
Za kotarskog šumara u Pleterju, Kranjska, Ressel je postavljen odlukom sa

moga cara. Na pitanje kako da Ressel kao Čeh ne dobiva mjesto u Češkoj ili u
Austriji nego u Sloveniji, Sevnik 3 daje prihvatljiv odgovor da u tada vodećim šu
marskim krugovima, i u Austriji i u Češkoj, Ressel nije bio poželjan kao šumar
zbog visokog obrazovanja, za razliku od starijih kadrova bez veće stručne naobraz
be. Također može biti i razlog, piše dalje Sevnik, da je središnja bečka vlast na
stojala u Kranjsku, dakle zemlju Slovenaca, postavljati neslovence u cilju slab
ljenja slovenačkih slobodarskih težnji. No, Ressel nije bio nositelj germanizacije,
što dokazuje i činjenica da je odmah po dolasku u Pleterje prionuo učenju slo-
-' šumarski zavod ili škola — die Forstlehranstalt osnovana je 1813. godine, 1869. pretvorena je n
Akademiju. Akademija je djelovala do 1874. godine kada je ukinuta a studij šumarstva uključen je u
Visoku školu za kulturu tla — die Hochschule Hir Bodenkultur u Beču, koja je počela s radom 1875.
godine.
3 Franjo S e v n i k : RESSEL kot gozdarj. Gozdarski vestnik XV (1957), str. 300.
164
venskog jezika, dakle jezika naroda s kojim je živio i u kojem je djelovao. Da je
kao takav bio prihvaćen i od naroda, potvrđuje i zgoda s jednog službenog obi
laska šuma u Gorjancima, Naime, tom prilikom napali su ga pljačkaši, ali kada
su saznali tko je on, vratili su sve stvari. 1
Kotarski šumari imali su nadzor nad općinskim i privatnim šumama te upra
vu državnih šuma. Kotarska šumarija u Pleterju upravljala je državnom šumom
pod nazivom »Naukovna — vjerska zaklada«, posjedom bivšeg samostana u Ple
terju, kojeg je ukinuo car Josip II. (1770—\1&0).:' Šumski posjed sastojao se od dva
kompleksa. Nizinskog uz donju Krku hrastovih sastojina, Krakovskog gozda po
vršine 6000 kat. rali i brdskih bukovih u Gorjancima. Uz ostale poslove Ressel je
za tu šumu izradio i gospodarsku osnovu s projektom izvoznih puteva i vlaka. Kako
je to bila prva osnova, izvršio je i unutarnju podjelu, dakle jedan opsežan posao.
Uz redovni rad Ressel je u to vrijeme na realnoj gimnaziji u Novom Mestu
držao nastavu iz krasnopisa' 1 i izdao dvije brošure. To su:
— Anleitung zur schnellen und richtligen Flächeninhalts — Berechning für Forst-
und Landsvermessen (Wien, 1817) i
— Entwurf einen Distanzmessers (Wien, 1820),
tj. Naputak za brzo i ispravno utvrđivanje površina šuma i polja« i »Nacrt mjerila
,v, razmake (udaljenosti)«.
K. k. illyrische Staatsgüter Administration (Carska i kraljevska ilirska admi
nistracija uržavnih dobara) u Trstu 1819. godine raspisala je natječaj za šumar
skog pristava u Provincijalnoj upravi državnih posjeda u Primorju sa sjedištem
u Trstu, na kojeg se odazvao i Ressel, ie dobio to mjesto. Krajem 1820. godine
napušta Pleterje.
U provincijskoj upravi državnih posjeda za Primorje
Na Jadran se austrijska carevina proširila prema dogovoru antinapoleonove

koalicije država na BEČKOM KONGRESU održanom 1815. godine nakon poraza
Napoleona u bitci kod Leipziga. PU djelovala je na području Carskog namjesništva
u Trstu koje je pokrivalo napoleonsku pokrajinu Istru, Slovensko Primorje, Go
ricu i Gradišku. U središnjici PU-e Ressel je radio od 1821. do 1835. godine. Pre
mješten je u Motovun 1835. g. za upravitelja državnih šuma u Istri, i na toj duž
nosti ostaje do ljeta 1838. godine.
Ressel i na novoj dužnosti radi na uređivanju državnih šuma kao Trnovskog
gozda te onih na Bovskom. I tu su bili prvi uređaj ni radovi što je značilo utvrđi
vanje posjedovnog stanja, kartiranja, užih taksacijskih radova s određivanjem
smjernica gospodarenja. Ressel dotadašnje čiste sječe zamjenjuje oplodnim ili
prebornim, propisuje uzgojne radove i prorede u cilju povećanja kvalitetnog pri
rasta. Kako je »šuma bez puteva kao ptica bez krila« (Nenadić), planira i mrežu
izvoznih puteva i drugih izvoznih uređaja, a za Trnovski Gozd od 1823. godine
vodi računa da se projekti i ostvare.
Iz tog vremena u bečkom Tehničkom muzeju sačuvani su i neki elaborati 7 .
't VI. Murko, op. cit.

•r» Tako je dobro Isusovačkog reda, Kutjevo, po njegovom ukinuću 1773, postaje državna svojina pod
tinancijskom upravom a 187U. godine predana je na korišćenje »Vjerozakonskoj i naukovnoj zakladi«.
• i Krasnopis kao predmet bio je u osnovnoj školi te I. i I I . razredu gimnazije (današnji V. i VI.
razred osnovne škole) i u Hrvatskoj sve do tridesetih godina XX. stoljeća.
7 VI. Murko: op. cit.
165
To su:
— Naputak za rad okružnih šumarskih ureda (1827),
— Rasprava o povijesti šuma na Krasu i uzrocima njegove obešumljenosti (1831)
te
— Službene opaske o predloženom Prijedlogu o organizaciji primorskih šumskih
i rentnih gospodarstava (1836).
Državne šume u Istri, prema Resselu, bile su Motovunska šuma (2.800 kat.
rali od čega 787 rali hrastovih sa zakrivljenim deblima, dakle posebno traženih
za ondašnju brodogradnju), do 1854. godine u državnom posjedu šuma Kontija (uz
Limski kanal) kao i manji kompleksi Velika i Mala Kornerija te Vidorno. Pod
upravu u Motovunu spadala je i šuma Dletvo kod Klane te 170 kat. rali hrastovih
sasto'jina na otoku Krku u predjelima Gardnja, Spina i Monkjel 8
Motovunska šuma, koja se nalazila s obje strane rijeke Mirne, bila je iz
vrgnuta poplavama s velikim količinama nanosa iz obešumljenog perimetra rijeke,
potakla je Ressela da izradi projekt odvodnjavanja. Naglasili smo »nalazila se s
obje strane rijeke Mirne«, jer gradnjom ceste prije dvadeset godina na lijevoj stra
ni Mirne s usporednim kanalom danas se šuma nalazi samo s desne strane ka
nala (korita Mirne). Prigodom tih radova utvrđeno je da se žilište stabala nala
zilo i do 80 cm ispod razine tla, tj. godišnji nanos iznosio je u prosjeku gotovo
1 cm. Usput navodimo da je niveleta dna kanala viša od niveleta prirodnog ko
rita Mirne te novo korito ne utječe na visinu razine podzemnih voda.
U mornaričkoj upravi
U ljeto 1838. godine, Ressel prelazi u Mornaričku upravu, brodograđevnoj je
dinici sa sjedištem u Trstu. Radna mjesta su mu bila u Motovunu, Veneciji i
Trstu.
Zadaća šumarskog stručnjaka bila je obskrba drvom potrebnim za gradnju
brodova, a znamo da je tada drvo bilo još jedini građevinski materijal koji se
koristio u tu svrhu. Posebno su bili traženi zakrivljeni dijelovi stabala (debla i
jačih grana) pa su se u tu svrhu poduzimale i određene uzgojne mjere za pro
izvodnju (rast na deblu) potrebnih količina. Korišćena je gotovo isključivo hras-
tovina.
Radom u MU Ressel počinje nakon odgovarajućeg tečaja u venecijanskom
brodogradilištu i položenog ispita u svojstvu mornaričkog šumarskog agenta u
Motovunu. Kasnije je postavljen za predstojnika Mornaričke šumarske agenture
u Motovunu. Agentura, t j . uprava, nalazila se u Motovunu, jer su tada pod MU
prešle sve državne šume. Iz Motovuna premješten je 1843. godine u intendaturu
mornaričkog skladišta u Veneciji (Intendatur der Marinenmagazin) a odatle u
centralu u Trstu u svojstvu mornaričkog šumarskog podintendanta. Godine 1855.
imenovan je intendantom uz povišenje godišnje plaće na 1000 forinti, koja je do
tada, i to od prvog dana službovanja, iznosila 780 forinti11. Taj iznos dodijeljen
je kao mirovina i njegovoj udovici te ima po današnjoj terminologiji, značenje
priznanja za životno djelo Josipu Resselu jer je inače mirovina udovice iznosila
ispod polovice plaće.
8 U publikaciji »Statistika šuma i šumske privrede za 1938. godinu« (Jugoslavije) državni šumski
posjed na otoku Krku iznosio je 105 ha.
!> Prema podacima u novinama »Laibacher Zeitung« (Lljubljanske novine) iz 1828. godine (1. godište)
prosječna cijena vagana (61,5 litra) pšenice iznosila je 5 forinti 56 krajcera, prosa 3 for. 5 kr., zobi
i for. i 21 3/4 kr. a 1 funta (0,5775 kg) govedine stajala je 5,5 krajcera.
166
S dužnosti intendanta Ressel je želio otići u mirovinu koju je zatražio u pro
ljeće 1857. godine, smatrajući da za dobro vršenje dužnosli nije više dovoljno
zdrav. Međutim liječnik je bio protivnog mišljenja i tako je dalje ostao na poslu,
ali ne zadugo. Smrt ga je snašla 10. listopada iste, 1857., godine. Umro je u Ljub
ljani, kamo je došao službeno iz Trsta, nakon petodnevnog bolovanja zbog tifusa.
U Ljubljani je i pokopan.
Na dužnosti u Mornaričkoj upravi Ressel se nije ograničio samo na neposred
ne poslove obskrbe brodogradilišta potrebnim drvom, nego je svoj rad usmjerio
i na duže vremensko razdoblje, na podizanje i uzgoj hrastovih šuma za brodo
građevno drvo i za buduća vremena. Poseban dokaz o tome je i njegov »Nacrt
o obnovi šuma na obćinskim površinama« u Istri. Ovaj »Nacrt...«, opsega 63
stranice, datumiran je sa 6. lipnja 1842. godine, a bit će obrađen, kao i ostali
prije navedeni elaborati, u posebnom prikazu.
Proizvodnju zakrivljenog brodograđevnog drva uzgojnim mjerama u sasto
jim Ressel je već 1836. godine predložio Mornaričkoj upravi, dakle već prije nego
li je prešao uslužbu te uprave. To znači, da je kao šumar nastojao uzgojnim mje
rama proizvodnju usmjeriti prema potrebama tržišta, jer takvo drvo nije trebalo
samo tršćanskom brodogradilištu nego i drugima izvan austrijske carevine. U ono
vrijeme brodogradnji je trebalo 90% zakrivljenog drva, a samo 10% ravnog.
Uviđajući nesrazmjer između sve veće potražnje brodograđevnog drva i iscrp
ljenosti raspoloživih sastojina za sječu, predlaže 1847. godine izradu brodskih
rebara od željeza umjesto od drva, no to nije za njegova života ostvareno. 1854.
godine patentirana je njegova kemijska smjesa za konzerviranje drva, također u
vezi s brodogradnjom.
Za sječu predlaže perzijski način po kojem se stabla određena za sječu tije
kom ljeta prstenuju pri žilištu. Svrha prstenovanja je da se spriječi dotok vode u
deblo i postigne gubitak suvišne vlage iz drvne mase još prije sječe. Predlaže
sekcijsko utvrđivanje drvne mase deblovine umjesto tada uobičajenog stablimič-
nog. Dužinu sekcija predlaže s 10 stopa (3,10 cm) kao točniju od stabličnog pre
mjera. Naime, stabličnim premjerom drvna masa veća je za 3,3% u odnosu na
stvarnu odnosno uz primjenu sekcijskog mjerenja.
Ressel — izumitelj
10
Prema Dimitz-u Ressel se već u topničkoj školi bavio projektiranjem uprav-
ljivog balona, a iz 1812. godine datiraju nacrti vijka za pogon brodova. To je vri
jeme kada se snaga vjetra za pogon brodova počela zamjenjivati snagom pare
ti. jedrenjake zamjenjuju parobrodi. Prvi parobrod, »Clermont«, zaplovio je 1807.
godine", ali je bio potiskivan pomoću kola s lopaticama smještenih sa svake stra
ne broda. Prvi brod na pogon vijkom, »Archimedes«, zaplovio je 1839. godine, tj. 27
godina nakon prve zamisli o primjeni vijka u te svrhe, a 15 nakon dobijanja pa
tentne isprave. Razlog tome je manje pomanjkanje invencije, a više potejenji-
vanje pretpostavljenih za taj njegov rad. Tako je zabilježeno 12 , da je za vrijeme
službovanja u Pleterju na Krki provjeravao uporabivost svog pronalaska. Prvi
pokus na moru, u Tršćanskom zaljevu izveden je 1. srpnja 1829. godine bro
dom »Civetta«. Djelomično je uspio, jer kada je postigao brzinu od 6 NM pukla
10 L. D i m i t z : Der berühmste und die »Attesten« aus der Forstlehranstahlt Marianbrun. Central-
blatt für das gesamte Forstwesen zugleich Organ für forstliche Versuchswesen, 1888, str. 268—275.
11 Hrvatska enciklopedija 3. knjiga, Zagreb 1942.
12 F. S e v n i k, op. cit. str. 301.
167
je cijev za dovod pare u parnom stroju (nije isključena ni sabotaža). Kako nije
našao financijera za ponovni pokus, pokušao je sreću u Francuskoj i Engleskoj.
Međutim tamo su iskoristili samo njegovo znanje, a prvi brod s pogonskim vij
kom zaplovio je, kako je već navedeno, 1837. godine. Ne smije se mimoići činje
nica da je sam Ressel predviđao da će se s takvim pogonom Atlantik moći pre
ploviti za 6—7 dana!
Pronalazački duh Ressela nije mirovao cijeloga života i očitovao se u naj-
različitijim pronalascima ili prijedlozima. Evo ih samo nekoliko. Godine 1826.
dobiva patent za valjaonicu vrućeg željeza te proizvodnju željeznih rebara; godine
1828. bavi se metodama proizovdnje boja iz biljaka, a 1852. vrhovima vojnom za
povjedništvu predlaže načine konzerviranja kože i obuće; 1831. godine konstruira
napravu za ishlapijivanje vode u proizvodnji soli uz manji potrošak topline;
1829. godine dobiva »privilegij« za proizvodnju kugličnih i valjkastih ležajeva; pro
nalazi optički telegraf s tablicama znakova i brojeva; predlaže korišćenje pneu
matske naprave za vađenje ugljena i rudača (1850) te uspostavljanje pneumatskog
prijenosa pošte između Trsta i Beča tj. na udaljenosti 568,95 km (1855) s time da
se cijev ugradi u zemlju i tako omogući siguran transport pošte; i brojni drugi.
Predlaže nadalje korišćenje vjetra za pogon pilana (s više tipova kružnih pila),
za pogon mlinova i crpaljki za vodu za isušivanje mokrih tala, konstruira novi
tip pluga i predlaže načine za konzerviranje hrane, mesa i brašna, te korišćenja
vakuma u proizvodnji šećera itd.
Projekti, elaborati, rasprave

Uz već navedeni projekt o regulaciji rijeke Mirne, Ressel je izradio na za
htjev Pokrajinske uprave u Zadru, elaborat za saniranje područja ušća Neretve
u cilju korišćenja za poljodjelsku proizvodnju., Izradio je elaborat o navodnja
vanju doline Nila te pašnjaka u Francuskoj. Izrađuje investicijski program za
gradnju tvornice željeznih dijelova za brodove u Stražicama na Soči, s početnom
glavnicom od 200 zlatnih forinti koja bi se postupno povećavala! Tome pridružu
jemo studiju o gradnji pomorskog arsenala u Trstu.
U raspravi, objavljenoj u gradačkom listu »Allgemeine Industrie- und Ge
werbeblatt (Opći industrijsko-obrtnički list) br. 62. iz 1847. godine, bavi se ener
getikom. Pledira za racionalno korišćenje drva i ugljena kako se ne bi porastom
pučanstva ovi izvori prebrzo istrošili, te predlaže korišćenje toplinske energije
zemljine atmosfere i voda tekućica. Izračunava npr. da bi korišćenje vode za
pogon u odnosu na troškove pogona parom bili za 14% manji.
Tendencija teksta »Abhandlung für die Triester Kapitalisten« (Rasprava za
tršćanske kapitaliste) je kako tršćansku luku suprotstaviti hamburškoj!
Rasprava od 20 stranica, koju je 1848. godine u tisku objavio u Trstu pod
naslovom »Finanzplan entworfen zur Tilgung der Nationalschuld und Beschäfti
gung der Arbeiter« (Financijski plan za razrješenje nacionalnog duga i za zapoš
ljavanje radnika), je zapravo dugoročni gospodarski program. Ressel predlaže:
— likvidaciju državnih dugova,
— besplatnu upotrebu prirodnih sila kao zamjenu za parne strojeve,
— povećanje željezničke i cestovne mreže,
— povećanje broja parobroda,
— gradnju vodovoda za navodnjavanje,
168
— isušivanje jezera i močvarnih područja i privođenje njihovih površina poljo
djelskoj proizvodnji,
— naseljavanje nenaseljenih područja,
— osnivanje rudarskih poduzeća,
— osiguravanje žitnih rezervi,
— osnivanje velikih tvornica,
— osiguravanje posudbe novca vlasnicima nekretnina za poboljšanje njihovog
gospodarstva i kuća,
— utvrđivanje rijeka za plovnost,
— osiguravanje vlasničkih nekretnina od šteta požara i voda a stoke od zaraznih
bolesti,
— osnivanje štedionica,
— osnivanje ubožnica i
— stipendiranje školovanja nadarene omladine.
Da li je potreban komentar?
ZAKLJUČNA RIJEČ
Josip Ressel spada u malobrojni krug onih, kojih se misaonost i aktivnost

očitovala na tako različitim područjima ljudskog djelovanja. Josip Ressel bio je
vrstan šumarski stručnjak, bio je izumitelj širokog dijapazona, ekonomist s ide
j a m a koje zavređuju visoku ocjenu. Bio je i humanist, jer je u svim svojim za
mislima mislio i na široke narodne slojeve. Međutim, sveukupno njegovo djelo
vanje ostalo bi zabilježeno samo u enciklopedijama i leksikonima da nije izumio
vijak (propeler) za pogon brodova.
Brodski vijak osigurao mu je slavu, kao što m u je bez sumnje za vrijeme
života donio i najviše ogorčenja. Ogorčenja, zbog toga jer se najprije trebao izbo
riti da svoj izum i praktički demonstrira, jer ga je razočarala, ne njegovom kriv
njom, prva vožnja pokusnog broda, pa su njegov izum drugi iskoristili. Doživio
je uplovljavanje prvog takvog broda u tršćansku luku 1840. godine bez spomena
svoga imena. Nije doživio prvo značajno javno priznanje, priznanje admirala
T e g e t h o f a , koji je izjavio da je austrijska mornarica izvojevala pobjedu u
bitci kod Visa 1866. godine, zahvaljujući pogonu s vijkom Josipa Ressela, neka
dašnjeg đaka mariabrunške šumarske akademije.
Brodski vijak je onaj izum Josipa Ressela koji sprečava da se od vremena
do vremena razgrne zavjesa povijesti i mladim generacijama oživi njegov lik i nje
govo djelo. Od stotinu bibliografskih naslova o Resselu, njih 54 već u naslovu
upućuje da je prvenstveno riječ o Resselü kao izumitelju brodskog vijka. Za upo
znavanje cjelokupnog života i djelovanja Josipa Ressela na raspolaganju je knji
ga ekonomiste prof. dr. Vladimira M u r k a : JOSIP RESSEL, življenje in delo
izašla u Ljubljani 1957. godine, dakle o stotoj godišnjici Resselove smrti. U toj
knjizi navedeno je i 69 bibliografskih jedinica, čiji se popis dopunjuje u prilogu
ovog portreta. Jedinice izašle do 1945. godine nalaze se ubilježene u kartoteci
bibliografskih jedinica u časopisima i novinama za područje bivše Jugoslavije,
LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA »MIROSLAVA KRLEŽE« u Zagrebu.
169
Tako se ostvarila poruka koju je Ressel uoči svoje smrti napisao na poleđini
recepta djeci (jedan sin u m r o m u je u Splitu 1922. godine) da ne dopuste zaboravu
njegovo djelo. To se i obistinilo. Obistinilo ne samo po oživljavanju njegovog lika
prigodom jubilarnih godišnjica rođenja i smrti, nego, kako piše R. F.. B a r b a -
r i ć12: »I kao što se za Homerovu postojbinu natjecalo sedam grčkih gradova,
možemo isto reći i za Ressela, jer se za njegovu slavu u današnjem vremenu na
tječe nekoliko gradova i tehničkih naučnih institucija u Trstu, Grazu, Beču, Pragu
i Ljubljani«.
Oskar Piškorić
PRILOG BIBLIOGRAFIJI O JOSIPU RESSELU

(Nenavedene jednice u knjizi VI. Murko: Josip Ressel, življenje in delo)
D i m i t z , Ludwig (1868): Ressel in Krain (1793—1857). Laibacher Zeitung XXXVII,

št. 25, str. 185—187.
D i m i t z , Ludwig (1868): Resseliana. Ibidm XXXVII, št. 44, str. 333.
*** (1868): Ressel's Grabmal auf dem Laibacher Friedhofe. Laibacher Tagblatt I,
št. 71
*** (1878): Grabmonument Resslers. Ibidem XI, št. 137. — Prenijeto iz »Neue
freie Presse«.
K o e n i g s b e r g e r , Alfred (1879): Des Schraubendampfersfünfigster Geburtstag.
Laib. Zeitung XLVIII, št. 180, str. 1545—1546, št. 181, str. 1553—1555. — Iz
»Neue frei Presse«.
*** (1879): Ressel Josef. Der Erfinder der Dampfschifsschraub. Laib Tagblatt XII,
št. 129. — Ob obnovite nadgrobnega spomenika.
*** (1889): II vero inventore delT elice. Rivista della marina mercante e della
pesca VI, fasc, 3, pag. 64—65. — Mišljenje da Ressler nije izumio vijak.
G. E. G. (1889): U vero inevntore dell'elice. Ibidem, fasc. 4 pag. 86—88.
M. M. (1889): Josip Ressel (s portretom). Vrtec XIX, št. 10, str. 172—173.
*** (1893): Ressel — Gedenkfeier. Laib. Zeitung LXII, št. 147, str. 1266.
*** (1893): Erfindersschicksal. Zum hundertjähringeen Geburtstage Josif Ressler.
Ibidem, št. 148, str. 1271—1273.
S. (1901): Ein Abenteuer aus Leben Resslers. Ibidem CXX, št. 96, str. 791.
F. K. (1908): Grabmonument Ressels. Gorenjec IX, št. 46, br. 46, str. 1—2. Ob
501etnih smrti.
*** (1911): Zur Enthülung der Resseldenktafel auf der Kartause in Pleterjach.
Laib. Zeitung CXXXIII, št. 144, str. 1375.
*** (1923): Josip Ressel. Jutarnje novosti I, št. 125, str. 2.
*** (1923): Josip Ressel. K 130 letnici njegovega rojstva* Slovenski narod LVI,
št. 143, str. 3.
Č e r m e l j , Lavo (1925): Ob stoletnici Resselovih poskusov s ladijskim vijkom.
Edinost L, št. 61.
K r a l , A. Josip (1926): Josip Ressel, izumitelj ladijskog vijka (K stoletnici epo
halne iznajbe, s portretom i jednom slikom). Jutro VII, št. 192, str. 10.
170
M a r Lei, P. (1929): Stogodišnjica brodskog vijka. Preveo Dr. V. R., s portretom
i jednom slikom. Jadranska straža VII, br. 10, str. 282—284.
*** (1929): Bridka usoda izumitelja Jozefa Ressla. Ob 100 letnici izuma vijaka
na pogon parnikov. Slovenski narod LXII, št. 228, str. 6.
S k r g i ć , Nikola (1932): Sedamdesetopetogodišnjica smrti pronalazača brodskog
propelera Josipa Ressla. Pravda (Beograd) XXVIII, br. 339, str. 5.
P o p a r i d , Bare (1932—33): Pregled povfjesti pomorstva I—II, Matica Hrvatska,
Zagreb.
R u s , Jože (1937): Oče ladijskog vijka. Ob 801etnici smrti izumitelja Jozefa Res
sla. Jutro XVIII, št. 237., str. 5.
*** (1937): Spomenik Jozefa Ressla. Slovenija VI. št. 28. str. 4.
"•'""" (1942): Tragična sudbina izumitelja brodskog vijka. Mladi radnik X., br. 7., str.
108—109.
B a r b a l i č , R. F. (1957): Stota obljetnica smrti Josipa Ressela. Riječka revija
br. 5—6.
M u r k o , Vladimir (1957): Josip Ressel, živlejnje in delo. Ljubljana 1957.
K u h l j a , Anton (1957): Ob stoletnici Resslove smrti. Gozdarski vestnik XV., str.
289—292. i si.
K l e m e n č i ć , Ivan (1957): Zemlja s Resslovega groba. Ibid. str. 292—294.
A v č i , France (1957): Genij Jozef Ressel. Ibid., str. 294—296,
S e v n i k , Franjo (1957): Ressel kot gozdar. Ibid., str. 296—311.
F r a n č i š k o v i ć , Stjepan (1958): Uspomeni Josipa Ressela (1793—1857). Šumar
ski list LXXXII, br. 3—4, str. 132—134.
171
KNJIGE I ČASOPISI
Monografija
ŠUME U HRVATSKOJ
Oktav f o r m a t , 340 s t r a n i c a 280 ilustracija
Zagreb 1992.
Izdavači knjige »Šume u Hrvatskoj« Šumsko sjemenarstvo — S. M a t i ć ,

su Šumarski fakultet Sveučilišta u Za Šumski rasadnici — A. D o k u s , S. O r
grebu i »Hrvatske šume«, javno podu l i ć , Ž. O r e š k o v i ć , M. Z g e l a , S.
zeće za gospodarenje šumama i šum M a t i ć i M. O r š a n i ć,
skim zemljištima Republike Hravtske. Šumske kulture i plantaže — S. M a t i ć,
Glavni i odgovorni urednik je prof, A. D o k u š i S. O r l i ć ,
dr. Đuro R a u š a članovi Uredništva Oplemenjivanje šumskog drveća — A.
su dipl. inž. Josip D u n d o v i ć, prof, K r s t i n i ć , Ž. B o r z a n , J. G r a č a n ,
dr. Milan G l a v a š , dr. Nikola K o m- I. T r i n a j s t i ć , D. K a j b a, D. M r v a
1 e n o v i c , dr. Ante P. B. K r p a n , prof, i M. G r a d e č k i ,
dr. Ante K r s t i n i ć , prof. dr. Slavko
M a t i ć i prof. dr. Šime M e š t r o v i ć , Fiziologija i prehrana šumskog drveća
tehnički i likovni urednik Rudolf Š p a - — N. K o m l e n o v i ć ,
n j o 1. Uređivanje šuma — Š. M e š t r o v i ć , A.
Matrice za kartu šumskih zajednica P r a n j i ć, Z. K a l a f a d ž i ć , R. K r i -
Republike Hrvatske izrađene su u Lek ž a n e c , K. B e z a k i D. K o v a č i ć ,
sikografskom zavodu »Miroslav Krleža« Iskorišćivanje šuma — A. P. B. K r p a n ,
a tisak Grafičkog zavoda Hrvatske u Zag Zaštita šuma — M. G l a v a š , M. H a r a -
rebu. p i n i B. H r a š o v e c ,
SADRŽAJ i AUTORI Lovna fauna hrvatskih šuma — D. R a-
g u ž , i M. G r u b e š i ć,
Predgovor — dipl. inž. Ivan T a r n a j , Zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim
ministar poljoprivrede, šumarstva i vo šumama — Đ. R a u š , Š. M e š t r o v i ć ,
doprivrede Republike Hrvatske, I. T r i n a j s t i ć , J. V u k e l i ć , i Ž. Š p a-
Uvod — Đ. R a u š , njol,
Klima Hrvatske — Z. S e l e t k o v i ć i Hrvatski biljni endemi — Ž. B o r z a n ,
Z. K a t u š i n, A. L o v r i ć, i M. R a c,
Šumska tla Republike Hrvatske pri kra Ekološka i gospodarska vrijednost šuma
ju XX. stoljeća — B. M a y e r , u Hrvatskoj — B. P r p i ć ,
Biljni svijet hrvatskih šuma — Đ. R a u š , Znanstvenoistraživačke ustanove i istra
I. T r i n a j s t i ć , J. V u k e l i ć i J. živački rad — J. G r a č a n ,
Medvedović, Pregled povijesti hrvatskih šuma i šu
Vegetacijska karta šumskih zajednica marstva — O. P i š k o r i ć i J. V u k e
Hrvatske — I. T r i n a j s t i ć , Đ. R a u š , lić,
J. V u k e l i ć i J. M e d v e d o v i ć , Hrvatsko šumarsko društvo — N. K o m-
Uzgajanje šuma — S. M a t i ć i J. S k e n - l e n o v i ć , O. P i š k o r i ć i I. M a r i
d e r o v i ć, c e v i ć,
172
Šumarski i lovački muzeji — N. L u k i ć , rana literatura. K tome o oplemenjiva
Feljton o stablu i šumi — M. P e i ć, nju i prehrani drveća govori se samo
Pjesme o šumama — D. T a d i j a n o v i ć , o onome što se, da tako kažemo, prak
tički odnosi na naše vrste i naše šume.
1. G. K o v a č i ć i M. K r m p o t i ć ,
B. M a y e r npr., naglašava da se prika
Forests of Croatia — sažetci, zuje stanje »šumskih tala Republike Hr
Kazalo pojmova i imena, vatske pri kraju XX. stoljeća«, jer su
Autori fotografija. »tijekom posljednja tri desetljeća pri
Samostalna karta u mjerilu 1:500.000 kupljene o tlima Republike Hrvatske
karta šumskih zajednica Republike Hr znanstvene spoznaje najšireg gospodar
vatske. skog i ekološkog značenja.«
Uz navedeni sadržaj potrebno je do
Autori fotografija su: dati:
K. Arač — 11, Arhiv Brijuni — 1, Ar 1. Mjesto naslova »biljni svijet hrvat
hiv katedre za uzgajanje šuma — 5, Ž. skih šuma« bolje bi odgovarao »šumske
Borzan — 3, f. Cicnjak — 1, A. Dokuš — zajednice«. K navedenoj literaturi treba
5, I. Đuričić — 4, T. Đuričić — 1, Eti- dodati, da je autorica, — H r u š k a —
enne — 13, A. Frković — 15, M. Glavaš Dell' U o m o, rezultate svojih istražiavnja
— 1, M. Gradečki — 2, P. Gul — 1, M. o »pokrovu Moslavačke gore« objavila
Harapin — 4, B. Hrašovec — 3, A. Hu- 1977. godine u Šumarskom listu.
ber — 2, N. Komlenović — 4, A. Kope-
šić — 1, Ž. Koprolčec — 1, R. Kran'jčev 2. U tekstu »uređivanje šuma« nalaze
— 5, A. P. B. Krpan — 9, A. Krstinić se i podaci o broju gospodarskih jedini
— 3, B. Mayer — 5, P. Miljovski — 1, I. ca po područjima, o šumskom fondu
Mrzi jak — 2, Đ. Nikolandić — 1, V. No u pojedinim područjima razvrstan po
vak — 1, Ž. Oreškovič — 2, S. Orlić — 2, dobnim (za jednodobne) ili dcbljinskim
K. Posavec — 2, B. Prpić — 7, M. Rac (za preborne šume) razredima i razl Li
— 8, D. Raguž — 2, Đ. Rauš — 14, T. čeno za državne od privatnih šuma; po
Starčević — 19, F. Šabić — 1, Č. Šilić — područjima dani su i podaci o godišnjem
2. Ž. Španjol — 3, A. Tomašević — 1 i J. etatu za I/l polurazdoblje od 1986. do
Vukelić — 46. 1995. godine — dakle to je sažeta najno
vija statistika.
KOMENTAR Za čitanje prosječne drvne zalihe i
prosječnog godišnjeg prirasta (tabl. 4.)
Usporedi li se naslov knjige — Šume potrebno je pročitati i Napomenu ispod
u Hrvatskoj — i njezin sadržaj vidi se, da tablice. Iskazanu površinu od 600 000 ha
ona sadrži više od prikaza naših šuma; čistina za pošumljavanje, iako 'je bio
sadrži informacije o svim elementima pro ograničen prostor za cjelokupni tekst,
izvodnje drvne mase tj. elemente o koji trebalo je makar kratko obrazložiti.
ma ovisi rast i prirast šumskog drveća i
sastojina, te sadržaje koji nisu odlučni za Na pitanje, zašto tekst potpisuje čak
razvo'j šumskih sastojina (iskorišćivanje, osam autora odgovor nalazimo u činje
zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim šu nici, da je obrađen povijesni razvoj (ure
mama, npr.). Možebitna primjedba, da se đivanja šuma), izmjera šuma u Hrvat
sve to nalazi i u Šumarskoj enciklope skoj, kartografija šuma, tipološka osno
diji nema opravdanja, jer je ŠE zadnji va uređivanja šuma i, kako je već na
svezak izašao 1987. godine a prvi sedam vedeno, šumsko bogatstvo i razvoj.
godina prije a tijekom nekoliko godina Navod, da se »pri Šumarskoj akade
postignuti su i novi rezultati na obra miji osniva dugogodišnji geodetski tečaj«
đenim područjima, kako svjedoči i citi (str. 139, 1. stupac zadnji red) ne odgo-
173
vara stvarnosti, j e r je taj tečaj bio DVO ložena je i statistika trofeja iz Hravtske
GODIŠNJI. nagrađenih na Međunarodnoj izložbi lo
3. U poglavlju »iskorištavanje šuma« vačkih trofeja 1981. godine u Zagrebu.
nalazi se niz statističkih podataka od Tekst je dopunjen s 25 vrlo efektnih
»strukture drvne mase po vrstama drveća fotografija, visoke i niske divljači sve u
u Hrvatskoj, strukture izrađenih sortime- boji osim dvije,zatim čeke i lovačkog
nata prema namjeni u državnim šuma dvorca »Spačva« pod snijegom od deset
ma« u 1990. godini ili »razvoja brojnog autora.
stanja motornih pila u iskorišćivanju 6. U »Zaštićenim prirodnim objekti
šuma u razdoblju 1977—1989. godine«, ma ...« navedeni su 7 i ukratko opisani
itd. Autor je dao i pregled »eksploatacij- nacionalni parkovi a od specijalnih re
skih parametara traktora« ali i fotogra zervata šumske vegetacije navedena su
fiju »razornog djelovanja traktora na 32 a opisana 15. Naveden je i Velebit —
slabonosivim tlima nizinskih poplavnih park prirode i svjetski rezeravat biosfere,
šuma«. te planina Biokovo. Ovome je dodan i
Možemo vidjeti i fotografiju konja popis zaštićenih pojedinih biljnih i živo
samaraša tj. koji na samarima iznose tinjskih vrsta.
ogrjevno ili kratko drvo iz sječine do Tekstu o planini Biokovo treba do
pomoćnog stovarišta. U okviru teksta dati, da za nju postoji i posebna perio
»pregleda povijesti hrvatskih šuma i šu dika — ACTA BIOCOVICA — koju je
marstva« nalazi i foto iz početka izvlače pokrenuo prirodoslovac fra dr. Jure R a-
nja hrastovog trupca konjima. Ta slika d i ć u okviru Instituta »Planine i more«
nesumnjivo asocira isključivo na proš u Makarskoj. U drugom svesku A. B-a,
lost. Međutim prema časopisu »La foret ložena je i statistika trofeja iz Hrvatske
francaise et 1 Action forestiere« (1992) vio je svoja istraživanja »hrastova blo
konj se danas vraća u šumu za izvlače kovskog područja (str. 1—103) i sadrži
nje posebno tanjih sortimenata. radove više šumara (I. S p a i ć a, M. V i-
d a k o v i ć a , P. F u k a r e k a , Ž. V r d o -
4. U »zaštiti šuma« najznačajni štet
l j a k a , V. Š a b i ć a i M. R u k a v i n e ) .
nici entomofaune i bolesti razdvojeni
A.B. su omogućila da se nakon 30 godi
su i opisani odvojeno za kontinentalne
na rezultati istraživanja šumske vegeta
šume i šume Jadranskog područja, te
cije Biokova, na osnovu 36 primjernih
slijedi prikaz štetnika i bolesti šumskog
ploha, koje su u okviru tadašnjeg Insti
sjemenja te »integralne zaštite šuma«.
tuta za eksperimentalno šumarstvo
Zašto u literaturi nije navedena knjiga
JAZU-a obavili D. J e d 1 o v s k i i Ž . V r -
prof. dr. Zl. V a j d e Integralna zaštita
d o l j ak.
šuma, izašla 1971. godine?
Tekst o park-šumi Jankovac korigira
5. Koga zanima stanje lovne divljači
se time da »stara šuma obične bukve«
i mogućnosti odstrela naći će ga u pri
zauzima manji dio i to u gornjem dijelu
kazu »Lovna fauna hrvatskih šuma«.
i okvir je proplanka i jezgra. Veći dio
Dva su statistička pregleda, jedan za sva
su sastojine starosti oko 100 godina uz
lovišta a jedan za lovišta poduzeća »Hr
gojene nakon sječe za osiguranje potreb
vatske šume« za stanje 1990. godine. Šu
nog drva za staklanu vlasnika tog dijela
marstvo gospodari na svega 10% povr
papučkih šuma grofa Jankovića.
šina svih lovišta, ali se u njima nalazi
pretežni dio visoke divljači, oko 50%, uz 7. Kao koautor »Pergleda povijesti hr
izuzetak srneće koje se nalazi nešto is vatskih šuma i šumarstva« naglašavam
pod 10%; fazana u državnim lovištima da je osnovna težnja, radi ograničenosti
tri je postotka od ukupnog broja u svim prostora, ograničena na periodizaciju ne
lovištima, a zeca i trčke samo 2%. Pri samo po vremenu nego i prostoru od 17.
174
stoljeća tj. od vremena kada je feudali lokalitetima koji se navode kod Kosovi-
zam na oštroj silaznoj liniji. ća. Utjecaju francuske vladavine može
se pripisati podizanje borove kulture
8. »Nadzorništvo za pošumljivanja Bosiljevo na području tadanje Slunjske
krasa«, osnovano 1878. godine 1947. godi krajiške pukovnije, koja je, prema To-
ne zamijenjeno je Upravama za pošum- miću, 3 nastala tako, da se »od 1828 do
ljavanje i melioracija krša u Rijeci i u 1842. godine 214 ralih pustare pretvorilo
Splitu. Praksa za obnovu šume na de- u prekrasan borik« . . . Isto tako, bilježi
gradiranom dijelu Kraškog područja tre Tomić, »u Babinoj gori, si. nar, slunjskoj
bala 'je biti pomognuta Institutom za r e g i m e n t i . . . su ponajviše na brazde po
pošumljivanja i meloraciju krša, koji je sijali borovo seme« a ima jedna dolina,
također osnovan 1947. godine sa sjediš na kojoj su posijali želud (hrastov žir)
tem u Splitu. Da te ustanove nisu pres s najboljim uspjehom«.
tale djelovati već nakon tri odnosno pet
godina danas bi se mogao dati odgovor, 10. Posebno priznanje zaslužuje za
koji se tipovi degradiranih šuma, počam misao, da se u ovoj knjizi nađe i tekst,
od šibljaka ili gariga dalje, mogu pret koji nas upoznaje, kako su stablo i šuma
voriti u »gospodarske« sastojinske obli našli odjeka u likovnoj ili pisanoj um
ke a koji ne. Rezultati prvih izvedenih jetnosti. Taj »zadatak« povjeren je sli
podmladnih (resurekcionih) sječa kao i karu, povjesničaru umjetnosti i piscu
sadnja hrastovog žira pokazala su da to akademiku Matko P e i ć u, koji je svoj
me stoje na putu prirodna ograničenja prikaz naslovi »Feljton o stablu i šumi«.
(primjer podmladne sječe hrastovog džbu- Prvi dio je s naslovom »stablo i šuma u
njaka kod sela Polače nedaleko Knina ili svjetskoj likovnoj umjetnosti« a drugi
sadnja hrastovog žira kod Muca, pa i dio s naslovom »Stablo i šuma u hrvat
sadnja žira na Krku kojeg je četrdesetih skoj književnosti i likovnoj umjetnosti«.
godina prošlog stoljeća obavio Josip Res-
Kao svi Peićevi tekstovi tako se i
sel).
ovaj čita sa zanimanjem i bez poteško
9, Osnivanje »prvih šumskih kultura ća upoznavajući šumare, kakva je »ulo
u kontinentalnom dijelu Hrvatske« datu- ga stabla i šume«, objekta rada i zvanja,
mirano je početkom XIX. stoljeća. To »formiranju motiva i izraza u svjetskoj
se vjerojatno odnosi na Laudonov ga'j u i hrvatskoj književnosti.« I više, jer »Sla
Lici na Krbavskom polju, jer je u Šu voniji, jednoj od najbogatijih hrvatskih
marskoj enciklopediji navedeno, da je regija šumom, pripala je čast da baš
taj gaj podignut za vrijeme francuske njezin sin, veliki knjiženvik renesanse
vladavine, tj. za vrijeme postojanja Jan Panonije Česmički bude izabran za
»Provincija Ilirske pokrajine« (1809— prvog pjesničkog predstavi jača ne samo
—1914). Međutim Laudon nije bio francus šume nego uopće stabla kao originalnog
ki nego austrijski vojnik a oko 1750. go organizma Prirode. Čitajući njegovu pje
dine bio je kapetan u ličkoj krajiškoj smu 'Stablo govori', treba imati na umu
pukovniji, 1 dakle 60 godina prije fran da to piše pisac svjetske, renesansne na
cuske vladavine. Prije Ilirije planirana obrazbe. Koliko god je to pjesma bota
su pošumljivanja u istoj Pukovniji i u nička, šumarska, ona je i duboko filo
drugoj polovini XVIII. stoljeća 2 a da li zofska. Govori o tragičnoj ljudskoj sud
je od toga što ostvareno ostaje otvoreno bini, o teškoći čovjeka kojemu je život
pitanje odnosno trebalo bi provjeriti na nalik životu stabla« (str. 303). Pjesma se
3 T o m i ć, A, nadzornik lugovah u c. kr. na

1 Potočić, 2.: Laudov gaj. šumarski list rodnoj ogulinskoj regimenti br. 3: PREDLOG kako
CXIV (1990), str. 195. da se občuvaju šume u potrebitom stalištu, i ko
2 K o s o v i ć, B.: Prvi šumarski stručni opis jih se pri tom pravilah deržati valja. List mesečni
i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli. Ibid. horvatsko-slavonskog Gospodarskog Družtva, 1843. u
XLVVIII (1914), str. 306. br. 9, 11. i 12.
175
u cijelosti nalazi u sklopu Peićevog tek šume općine si. i kr. grada Zagreba na
sta. Koji su autori još navedeni, i citi Sljemenu« iz 1931. godine te kao samo
rani, treba vidjeti u samoj knjizi. stalan prilog »Karta šumskih zajednica
K tekstu priloženo je i nekoliko re Republike Hrvatske« koju su priredili 1.
produkcija u vezi s temom a posebno Trinaistić, Đ. Rauš, J. Vukelić i J. Med-
ističemo reprodukciju slike, »Šetnje u vedović. Mjerilo, 1:500.000, i izrada u
šumi« Adolfa Waldingera (Osijek, 1843— boji rasprostranjenja pojedinih šumskih
—1904) te dvi'je suvremenika, šumara zajednica povezanih s brojevima u le
P o s a v c a. Od K. Posavca reprodukcije gendi omogućena je lahka orijentacija
su u boji i to »drvo uz potok« i »tet- na njoj.
rijeb«. ZAKLJUČAK
Priložene su i pjesme akademika pje
snika Dragutina Tadijanovića, koji je Izdavači monografije »Šume u Hrvat
studirao i šumarstvo, pjesnika Ivana skoj«, Šumarski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu i Javno poduzeće »Hrvatske šu
Gorana Kovačića i šumara Milana Krm-
me«, zadužili su ne samo šumarsku nego
potića.
cjelokupnu hrvatsku javnost. Zadužili,
11. Kako je u podnaslovu ovog prika jer knjiga, reprezentativno opremljena,
za navedeno, tekst je dopunjen s 280 pruža informacije o hrvatskim šumama i
ilustracija — fotografija. Uz izuzetak ne djelatnostima koje osiguravaju proizvod
koliko, kao onih s početka našeg stolje nju drvne mase i njezinu zaštitnu — eko
ća Etienne-a iz slavonskih hrastovih šu lošku funkciju. Omogućuje i pogled u
m a te nekih drugih, sve su u boji vrlo prošlost hrvatskog šumarstva od unazad
dobre reprodukcije. Dobru reprodukciju dva i pol stoljeća tj. od vremena kada
omogućio je i kvalitetan, bezdrvni papir. se šumi počinje posvećivati elementarna
Autori fotografija i broj pojedinih auto briga kao društvenog, općenarodnog do
ra naprijed su navedeni. Uz članove bra a ne samo kao dobra pojedinca ili po
Šumarskog fakulteta brojne su i fotogra jedinih staleža, feudalaca. Ova monogra
fije i onih iz operative kao A. Frkovića, fija trebala bi se naći u svakoj, osobito
T Starčcvić, mladog K. Arača i dr. Ova osnovnoj, škoii jer će, posebno zbog broj
je knjiga dakle omogućila, da brojne nih ilustracija, olakšati nastavnicima go
fotografije dođu na vidjelo, da afirmira voriti ne samo o šumi nego i o prirodi
ju kako autore tako i naše šume i pri uopće.-"' To je, vjerojatno, bila namjera
rodu uopće i u najširoj javnosti a ne i izdavača, jer naklada iznosi 5000 pri
mali broj ubrajaju se u vrhunske te mjeraka.
djelatnosti. Izdvojiti pojedine prelaze ok
vir ovog prikaza a od toga izuzimam Konačno, nesporno je da »šumu tre
foto Đ. Rauša P r e m u ž i ć e v e s t a z e ba štiti od svih koji uživaju blagodati,
na Velebitu i to na njezinom najtežem tj. od cijelog društva, a najmanje od šu
dijelu man'je za izvođenje a više za tra mara i šumarskih organizacija. Katastro
siranje/' Duhovit j e ovitak knjige: na falna onečišćenja zraka, vode i tla, hidro-
prednjoj stranici mlada (srednjodobna) melioracioni radovi, izgradnja cesta, da
hrastova sastojina a kada pređemo knji lekovoda, plinovoda, kanala i dr. utječu
gu na kraju »nađemo se« u prastaroj, na brzo propadanje šuma, a da na to
još neiskorišćivanoj, sastojini, sastojini šumari koji gospodare šumama nemaju
koju je ovjekovječio Etienne. nikakvog utjecaja«. (Matić — Skenđero-
U knjizi su i dva kartografska priloga, vić, str. 95). Oskar Piškori
u tekstovnom dijelu »položajni nacrt
5 Učiteljica u jednoj splitskoj osnovnoj školi
4 O inicijatoru, projektantu i realizatoru velebit pedesetih godina djeci u I. razredu o šumi govo
ske transverzale duge 65 km, od Planinarskog save rila je prema tekstu u dječjoj enciklopediji »Znanje
za Hrvatske nazvana P r e m u ž i ć e v a staza, i radost«, koju je 1943. godine izdao Hrvatski izda
vidi Šum. list 1980. br. 5—6, str. 287—290. vački bibliografski zavod u Zagrebu.
176
G L A S N I K ZA SU. V1SKE P O K U S E
V o l . 28.
Z a g r e b , 1992.
Dvadeset i osma knjiga Glasnika za linečka planina) te jedne na podbrežju

šumske pokuse Šumarskog fakulteta Sve Papuka (Slatinske prigorske šume). »Re
učilišta u Zagrebu kao godišnjak za 1992. zultati istraživanja se odnose na bukove
godinu izašla je iz tiska u studenome iste jednodobne sastojine u pojasu klimazo-
godine. Svi rukopisi, osim Bibliografije nalnih bukovih šuma panonskog dijela
ZlŠ-a, datumirani su s primitkom 15. Hrvatske (Fagetum croaticum pannoni-
srpnja 1991. godine, tj. trebalo je preko cum Horv. 1938) (str. 25) starosti mladih
jedne godine da stignu do čitatelja. Sa u dobi od 9 do 21 godine, srednjodobnih
držaj ove 316 stranica opsežnog Voi. Glas starosti od 57 do 82 godine i starih od
nika sadrži: 104 do 126 godina.
Nikola L u k i č : Utjecaj strukturnih R e z u l t a t i istraživanja:
promjena jednodobnih bukovih sastojina — tečajni godišnji visinski prirast
na visinski i debljinski prirast, bukve vrhuni u dobi od 18 godina i iz
Željko Š p a n j o 1 : Zaštita prirode u nosi 0,56 m, a prosječni visinski prirast
općini Rab, vrhuni u dobi od 28 godina i iznosi
Ivan M a r t i n i ć : Interakcije meto 0,428 m;
de rada, radnih uvjeta i proizvodnosti — tečajni godišnji debljinski prirast
rada pri sječi i izradi drva u proredama bukve vrhuni u dobi od 28 godina i iz
sastojina. nosi 0,409 cm, a prosječni debljinski pri
Đuro R a u š : Hortikultura ruralnog rast vrhuni u 39. godini s 0,117 cm.
područja istočne Slavonije u općinama
2. »Zaštita prirode u općini Rab« Želj-
Vinkovci, Vukovar i Županja.
ka Š p a n j o l a do sada je prvi temeljiti
Uroš G o 1 u b o v i ć : Istraživanja eko rad s područja zaštite prirode pristupa
nomskih posljedica sušenja jele u Gor čan i najširoj javnosti. Što više i prvi
skom kotaru (Tip I-C-40), koji je na osnovu kompleksnih istraži
Milan G l a v a š i Marija H a l a m - vanja predložio objekte koje treba izdvo
b c k : Mikoze hrasta lužnjaka i kitnjaka, jiti iz redovnog gospodarenja ili na bilo
Đuro R a u š : Vegetacija ritskih šuma koji drugi način postupanja s njima, ka
uz rijeku Dravu od Varaždina do Osijeka ko bi ostali svjedoci vremena do prirod
s težištem na varaždinske podravske nog kraja svog životnog kruga. Predlaže
šume, ukupno 21 lokalitet (među njima i već
postojeće rezervate) koje bi trebalo tre
Uroš G o l u b o v i ć : Istraživanje ko tirati po Zakonu o zaštiti prirode, četiri
ličinskih i vri'jednostnih gubitaka u obo- stabla crnike i više biljnih vrsta. Maksi
Ijenim sastojinama hrasta lužnjaka, te malni promjer stabla crnike na 1,30 m
Đuro R a u š : i Josip V u k e 1 i ć : Bib iznosi 131 cm. Autor je debljine stabala
liografija radova istraživača Zavoda za odredio mjerenjem opsega, pa je te di
istraživanja u šumarstvu Šumarskog fa menzije, obzirom na karakter rada (znan
kulteta u Zagrebu za razdoblje 1986— stveni rad), trebalo tako i iskazati, ali
—1990. isto tako trebalo je te dimenzije navesti
1. Nikola L u k i č svoja istraživanja i s promjerom. Zašto? Zato, što se kod
proveo je u tri gospodarske jedinice na nas debljine, za razliku od Francuske,
Papuku (Južni Papuk, Nastavno-pokusnog iskazuju promjerom a tko danas ima
šumskog objekta Duboka Velika i Seku- Nenadićev Šumarski kalendar ili Mali
177
šumarski priručnik da iz njega pogledom nje 5%, a po vrsti oštećenja 48% ogulje
u tablicu odredi promjer i tako dobije na kora, 37% zgnječena kora, i 13% lom
predodžbu o debljini. Ova primjedba ne — izvala i 2%, lom grana.
odnosi se samo na Ž. Španjola nego i »U usporedbi s konjskom zapregom,
na druge autore, koji će možda iz prak privlačenje adaptiranim velikoserijskim
tičnosti mjeriti opseg mjesto promjera traktorom uzrokovalo je d v o s t r u k o
(uvijek se ne može na raspolaganju biti (podvukao O. P.) brojnija oštećenja«
promjerka, a posebno ne ona preko 100 konstatira autor time da »obujam ošte
cm). ćenja raste s većom mehaniziranošću
3. Pod naslovom »Interakcije metoda rada«. To znači, da u šumi mehanizacija
rada, radnih uvjeta i proizvodnosti rada ima granice u koliko se ne želi u kraj
pri sječi i izradi drva u proredama sas- njem slučaju degradirati šumu. Stoga
tojina« Ivan M a r t i n i ć prikazao je re vratiti u šumu i konja u čemu nismo
zultate istraživanja provedenih u jedno- prvi. U Njemačkoj i Skandinavskim zem
dobnoj 47-godišnjoj sastojini kitnjaka, ljama radi već 3000 sprega uz upotrebu
bukve i graba u Bilo gori, u 26. odjelu »šumskih traktora«, a i u Francuskoj,
gospodarske jedinice Novigradska plani kako čitamo u časopisu Forets de France
na. Proređivana je sastojina s »približno et Action forestiäre (list za privatne šu-
750 stabala po ha«, prosječni prsni pro moposjednike), za privlačenje tanjih sor-
mjer doznačenih stabala 20 cm. »Sasto timenata na pomoćno stovarište koristit
jina se nalazi na brdovitom terenu, iz će se konji. Korišćenjem konja smanjuju
razito ispresjecana strmim jarcima u se troškovi privlačenja, zaštićuje tlo od
smjeru sjever — jug s rasponom nagiba erozije i oštećenja žilišta debla jedna je
između 10 i 40 stupnjeva«. Za ispitivanja od tvrdnji. Zaprega konjske vuče troši
za sječu i izradu korištena su 1542 sta 0,6 kW/h energije prema potrošnji šum
bla. Autor je svojim istraživanja obuhva skog, dakle lakšeg, traktora od l,6kW/h.
tio radno vrijeme, radne uvjete, potroš
4. Četvrti i sedmi članak je Đure R a u-
nju goriva i maziva, motornih ulja, opte
š a : »Hortikultura ruralnog područja is
rećenja radnika bukom motorne pile te
točne Slavonije u općinama Vinkovci,
oštećenja stabala sječom i izvlačenjem.
Vukovar i Županja« te »Vegetacija rit-
Kako cilj ovog prikaza nije rekapitu skih šuma uz rijeku Dravu od Varaždina
lirati sve rezultate provedenih ispitivanja do Osijeka s težištem na varaždinske
to nam je konstatirati, da »svako posje podravske šume«.
čeno stablo ima za posljedicu jedno oš U prvonavedenom članku, Hortikultu
tećeno stablo«. Obaranjem se, navodi ra ruralnog područja ..., autor je opisao
autor, nepovratno oštećuje velik broj zelenilo, drvorede i perivoje u 70 sela od
stabala (lomovi, izvale) a privlačenjem ukupno 75 u navedene tri općine, danas
po vitalnost stabla najčešće lakša ili ne sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji,
znatna oštećenja. Pitanje je, međutim, sa stanjem 1985. godine. Sva sela prika
da li je veća šteta ako se stablo prelo zana su i kartografski. U tim nasadima,
mi ili izvali ili ošteti na žilištu, pa i na prema zbroju autora, utvrđeno je 117
deblu. U prvom slučaju veći dio drvne dendroflornih vrsta od čega tri povijuše
mase može se iskoristiti a u drugom (glicinija — Wisteria sinensis, divlja vi
ozljeda može olakšati patogenih organi nova loza — Vitis vinifera i dvornik —
zama u stablo te ga, u krajnoj liniji, ta Polygonatum baldschuanicum, svaka u
kođer dovesti do propasti uz istodobno po jednom primjerku). S po jednim pri
stvaranje žarišta infekcije. Udio ošteće mjerkom nalazi se još 34 vrsta, od dva
nja pojedinih dijelova stabla iznosi: ži- do 10 primjeraka 42 vrste itd. Najveći
lišta 71%, korijena 4%, debla 20% i kroš broj stabala je pitomog oraha (65), obič-
178
ne smreke (61), šljive (56), bagrema (52), lovine do 24 m visine za 7% manja od
obične breze (49), žalosne vrbe (69), sre- mase deblovine zdravog stabla s poslje
brnolisne lipe (46), azijske tuje (46), itd. dicom za 20,2%. manje pilanske oblovine
Od ostalih vrsta navodim još pančićevu kao najvrednijeg sortimenta. Kako je
omoriku, 'japansku soforu, ginko i paul- udio trupaca »F« kvalitete u oboljeloj
ovniju. Brojnost vrsta omogućuje i uvid sastojini za oko 12% manji u odnosu na
u mogućnost uspijevanja pojedinih vrs zdrave to se u novčanom iznosu odrazu-
ta te je tako putokaz za izbor vrsta kod je s manjkom od 15,4%.
budućih sadnji, obnova ili novih nasada. »Istraživanja količinskih i vrijednos
Na više mjesta autor i sugerira izbor nih gubitaka u oboljelih sastojina hras
vrsta. Tako npr., mjesto smreke (Picea ta lužnjaka« drugi je članak U. Golubo-
abies), koja se pokazala nepovoljnom vrs vića. Zaključak 'je istraživanja gubitaka
tom, predlaže sadnju piramidalnog pada »u slučaju sušenja hrastovih sastojina
čempresa ili piramidalne tuje (str. 197), ukupni količinski gubici na drvnoj masi
a kao preporuku možemo smatrati i re iznose 32,67% (oko 33%.), a vrijednosni
čenicu da »vrlo lijepi primjerci cera po 43,84%. (oko 44%), što je znatno i zabri
kazuju dekorativna svojstva te vrste«
njavajuće«.
(str. 185). »Zanimljiva je listača sofora«
(str. 188) ali, s dodatkom, ne samo kao 6. Milan G l a v a š 1 Marija H a 1 a m-
dekorativno drvo nego i s medonosnim b e k istraživali su »štetne gljive na luž
cvjetovima i to u mjesecima srpanj/ko njaku i kitnjaku nekoliko godina, i to u
lovoz tj. u vrijeme, kada je oskudica na njihovom cijelom arealu« i rezultate tih
drugoj pčeldnoj paši. istraživanja za »neke od gljiva utvrđenih
na bolesnim stablima obiju vrsta hras
»Suvisla« istraživanja vegetacije ritskih tova« saopćili su u članku s naslovom
šuma uz rijeku Dravu od granice Slove »MIKOZE HRASTA LUŽNJAKA I KIT-
nije do ušća kod Aljmaša obavljao je NJAKA«. Neke od gljiva specifične su za
kontinuirano od 1985. godine do danas« jedan, neke za drugi a određeni broj na
bilježi prof Rauš. Posebni poticaj bio je pada obje vrste. Od pojedinih vrsta na
gradnja hidroelektrana, jer se tim zah vodimo traheomikozu Ophiostoma quer-
vatima, gradnja kanala i akumulacionib cus (Georgev.) Nannf. kao »prvu gljivu
jezera, bitno mijenja i vodni režim. Ta koja naseljava ozljede živih stabala, pa-
ko se od manjka ili viška podzemnih vo njeve, čeone strane trupaca i druge os
da suše bijela vrba, crna topola, bijela tatke u šumi« prouzroku'jući plavilo bi
joha i rjeđe bijela topola a uz njih nas jeli hrastovine. Ova se gljiva, između os
taju promjene i u nižoj vegetaciji. Pre talih stotinu, nalazi i na razvijenom žiru
m a tome ova istraživanja na pojedinim odakle može prijeći i na ponik (mladu
lokalitetima zabilježila su stanja, koja će biljku) uzrokujući njegovo venuće. Armi-
se u budućnosti i bitnije izmijeniti. Au larillaria mellea (Vahl. ex Fr.) Karst, uz
tor je pronašao sedam prirodnih šumskih rokuje brzo trulež drva bijeli stojećih
zajednica i zabilježio kulture crnog ora sušaca i oborenog drva pa stoga treba
ha (u dvije gospodarske jedinice b. vara suha stabla što prije posjeći i drvo iz
ždinskog Šumskog gospodarstva ukupne vesti iz šume. Tako i »na sve navedene
površine 144,93 ha) te vrba, topola, bag gljive (u članku) možemo utjecati jedi
rema, crne johe i običnog bora, dakako no toliko da gospodarskim mjerama po
sve na području ritskih šuma. državamo što bolju vitalnost stabla i ci
5. Dva članka ima i Uroš G o 1 u b o- jelih sastojina. Jedino se izravno može
v i ć . Iz jednog, »Istraživanja ekonomskih mo boriti protiv hrastove pepelnice« za
posljedica sušenja jele u Gorskom kota vršne su rečenice autora. Dodajmo i no
ru (Tip I-C-40)« vidi se da je masa deb- vost, pa i zanimljivost, da je »prvi put
179
u nas na stablima hrasta kitnjaka ut Đuro R a u š i Joso V u k e 1 i ć obja
vrđena gljiva Cryptonectria (Endothia) vili su »Bibliografiju radova istraživača
parasitica (Murr.) Barr, inače općepozna-
Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šu
ta gljiva i uzročnik raka kestenove kore
pitomog kestena. Ova gljiva pronađena marskog fakulteta u Zagrebu za razdob
je u više sasto'jina hrasta kitnjaka i pi lje 1986—1990.«
tomog kestena u Petrovoj gori. Oskar Piškorić
ZBORNIK RADOVA
O
ANTUNU LEVAKOVIĆU
HAZU
Centar za znanstveni rad Vinkovci
Vinkovci, 1992.
U organizaciji Centra za znanstveni dipl. inž. Slavka Horvatinovića,

rad HAZU dne 6. i 7. prosinca 1990. go predstavnika Ministarstva poljoprivrede
dine održan je u Vinkovcima, sjedištu i šumarstva Republike Hrvatske,
Centra, znanstveni skup o ANTUNU LE-
dr. Jose G r a č a n a, direktora Šumar
VAKOVIĆU, profesoru Šumarskog fakul
skog instituta Jastrebarsko,
teta Sveučilišta u Zagrebu. Taj skup za
bilježen je i u Šumarskom listu br. 6—9 dipl. inž. Mirka A n d r a š e k a , predsjed
/1991. Dvi'je godine kasnije, krajem 1992. nika Poslovnog odbora »Slavonske šume«
godine, uz novčanu potporu Javnog po Vinkovci, i
duzeća HRVATSKE ŠUME, dovršeno je
dipl. inž. Ivana Oštrica.
i tiskanje Zbornika govora i referata —
radova održanih na tom skupu. Ovim Akademik Dragutin T a d i j a n o v i ć : Ri
Zbornikom obilježena je ujedno i 20. ob ječ o Spomenici Dionizija Švagelja. 1
ljetnica rada Centra. Zato se u Zborniku
nalazi i izvještaj akademika Dušana Slijede referati:
Klepca o dvadesetogodišnjem radu D. K l e p a c : Prof. dr. Antun Levako-
Centra te bibliografija Centra koju su vić, utemeljitelj moderne dendrometrije.
obradili Katica Č o r k a l o , upraviteljica
Centra, Nikola S e g e d i i Vlasta Š a 1 i ć. K. Č o r k a l o : Podrijetlo i školovanje
Antuna Levakovića,
Prve stranice Zbornika sadrže »poz V. H r e n : Normalna raspodjela stabala
dravne riječi«: po visinskim stupnjevima i dobnim raz
akademika Dušana K l e p c a , voditelja redima u lužnjakovim šumama zajednice
Centra, Genistonelatae — Quercetum roboris Hor-
vat (Tip II-G-20),
akademika Jakova S i r o t k o v i ć a , pred
sjednika JAZU, A. P r a n j i ć : Izvori pogrešaka u inven
Prof. dr. Šime M e š t r o v i ć a , dekana turi šuma i mogućnost brze kontrole do
Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zag bivenih rezultata s osvrtom na Levako-
rebu, vićeva istraživanja,
dipl. iiiž. Tihomira Z o v k a , predsjednika
1 Dionizije Švagelj bio je direktor Centra do
Skupštine općine Vinkovci, svoje smrti 1985. godine.
180
K. B e / , a k: Prigušene oscilacije feno Prikazati sadržaj pojedinih referata o
mena rasta i prirasta praćene Levakovi- primjeni Levakovićevih »formula« pre
ćevim analitičkim izrazima, mašuje svrhu ovog prikaza. Stoga samo
jedna rečenica prof. Klepca da je »za
N. S e g e d i : Primjenljivost Levakoviće-
hvaljujući razvoju elektronike s moder
ve »funkcije rastenja« uz današnje (teh
nom kompjutorskom tehnikom, primjena
ničke) mogućnosti,
Levakovićevih formula, nekad za šumar
N. L u k i ć : Primjena Levakovićeve for sku praksu neprihvatljiva, danas posta
mule rasta u dendrokronologiji, la gotovo redovito pomagalo u kubicira-
R. K r i ž a n e c: Postotak prirasta kao nju stabala, u konstrukciji tablica drv
pokazatelj za sječne zahvate, nih masa, tarifa, visinskih krivulja, kri
vulja rasta itd.« (str. 18). Odgovor na pi
M. V i d a k o v i ć : Čuvanje genetskih re tanje zašto su »Levakovićeve invencije
sursa šumskog i hortikulturnog drveća i ostale uglavnom na papiru sve dok se
grmlja u Hrvatskoj, i nisu pojavila elektronska računala« na
M. V i d a k o v i ć i sur.: Radovi na po lazimo u činjenici, da je »potrošak vre
dizanju sjemenske plantaže na području mena za izračunavanje . . . parametara . . .
Š. G. »Krndija« i Š. G. »Papuk«. prema Levakovićevim procjenama uz od
ređene kontrole trajao 8—10 sati« (str.
U treći dio Zbornika uvrštena je, već 16).
navedena »BIBLIOGRAFIJA Centra za
Iz zanimljivog, i za upotpunjavanje
znanstveni rad HAZU — Vinkovce (1791—
biografije Levakovića prikaza K. Č o r-
—1990.)« koju su pripremili Katica Č o r-
k a l o izdvajamo, da je njegov djed To
k a 1 o, Nikola S e g e d i i Vlasta Š a 1 i ć.
ma kao graničarski vojnik došao iz Like
Između prvog i drugog dijela nalazi i udomio se u Slavoniji, u selu Retkovci,
se fotografija prof. Levakovića s »potpi a nakon dvije godine preselio se u Ro-
som prof. dr. Antuna Levakovića snim kovce. Osnovnu školu polazio je u sus
ljenom iz Indeksa predavanja slušača jednim Andrijaševcima u kojoj se, bez
Dragutina Tadijanovića-, upisanom u sumnje, isticao svojim umnim sposob
Gospodarsko-šumarskom fakultetu dne nostima kada je na poticaj posjednika
13. listopada 1925«, kojim se potvrđuje Mihaljkovića, koji je bio i školski nad
ljetni semestar šk. g. 1925/26. te govor zornik te predsjednik školskog odbora
akademika Dušana K 1 e p c a pred rod pošao na daljnje školovanje u vinkovačku
nom kućom prof. dr. Antuna Levakovića gimnaziju. Kako je u obitelji Levakovića
u Rokovcima održanom 6. prosinca 1990. bilo devetoro djece to se Antun ne bi
mogao školovati da mu Mihaljković nije
Pozdravne riječi u prvom redu bile
osigurao stipendiju od Brodske imovne
su upućene uz 20-u obljetnicu rada Cen
općine. Zanimljivo je, da je iz matema
tra, a na jubilej prof. Levakovića osvr
tike imao četiri godine ocjenu »dobar«
nuli se inž. T. Zovak, po struci šumar,
(ni Tesia ni'je bio dobar matematičar u
prof. Š. Meštrović, a inž. I. Oštrić svoj
gimnaziji), ali svih osam razreda iz grč
govor posvetio je prof. Leavkoviću i »na
kog i latinskog jezika ocjena je bila
šim profesorima ondašnjeg doba, koji
»izvrstan«. »U Šokadiji je«, piše autori
su nas obrazovali ne samo stručno nego
ca, »živo kolektivno p a m ć e n j e . . . pa se
i politički«. Levaković je, naglasio je
pamtilo i prepričavalo da su ga ljeti u
inž. Oštrić »uvijek živio u znanosti, u
rana jutra viđali s knjigom u ruci se
svojim idejama, rješavajući svoje 'skri-
ljaci i pastiri kad su u svitanje kretali
ž a l j e ' . . . i za kavanskim stolom«.
u polja i šume« (str. 31).
2 Akademik Dragutin Tadijanović prekinuvši stu Ovo je prilika zabilježiti još jednu
dije šumarstva posvetio se književnosti (Zabilježeno
za buduće generacije čitatelja Sum. lista). osobinu A. Levakovića. Pred drugi svjet-
181
ski rat u Zagrebu je kupio, na Staroj ledu na str. 150. U I. grupi ugroženosti
Pešćenici, ulici ispod željezničke pruge, nalazi se Pinus nigra ssp. dalmatica,
neku kuću s malim stanovima, dakle sa Abies alba i Populus nigra; u II. grupi
slaboimućnim stanarima. Prvi čin kao su pojedine grupe stabala ili populacija
kućevlasnika bio je, da je snizio stana Picea abies, pa Betula pubescens, Popu
rinu! lus nigra »thevestina« (žuti jablan), Pru
3. nus avium i još neke; u trećoj grupi su,
među inim, Quercus ilex i Quercus ro-
U zborniku su našla mjesto i dva ra bur (Qu. robur var. tardiflora uvršten
da akademika Mirka V i d a k o v i ć a (i je u II. grupu), Acer platanoides i A.
suradnika), jedan za »čuvanje genskih pseudoplatanus.
resursa šumskog i hortikulturnog drveća
Kako »unutar nekoliko decenija pos
i grmlja u Hrvatskoj« i drugi o »podi
toje problemi prirodne obnove lužnjako-
zanju klonskih sjemenskih plantaža hra
vih sastojina«, jer je urod žira vrlo ne
sta lužnjaka...«
pravilan s peridiocitetom punog uroda i
Početak brige o genskim resursima preko deset godina, to se za osiguranje
šumskog drveća na međunarodnom pla dovoljnih količina sjemena pristupilo os
nu datira od 1971. godine a provodi se nivanju klonskih sjemenskih plantaža,
preko organizacije FAO. Ta briga je po
za sada, kako se izvješćuje u odnosnom
taknuta zbog sve intenzivnijeg iskorišći-
radu, na području, bivših, Š. G. »Krndi-
vanja šuma te ugroženosti šume od raz
ja« i Š. G. »Papuk«.
nih vanjskih utjecaja (zagađenost zraka,
urbanizacija itd.). Autor je izložio načine
čuvanja genskih resursa, što je do sada
učinjeno kod nas te sastavio popis ugro Osim ovog Zbornika A. Levakovića
ženih vrsta s gradacijom I. (najugrože život i rad kao šumara u posebnoj knjizi
nije) do III. — »vrste, njdhove rase ili prikazan je i Josipa Kozarca.
grupe stabala koje predmijevamo da će Oskar Piškorić
im se areal u budućnosti smanjiti« (str. 3 Josip B a 1 e n : Josip Kozarac, o tridesetoj
147). Navedimo neke vrste prema preg- godišnjici njegove smrti. Izdalo Jugoslavenskom šu
marsko udruženje, Zagreb 1936.
Dr. Lojze Čampa:

BRANKO KOROŠEC: GOZDOVI
SLOVENIJE SKOZI CAS
Slovenska literatura o šumarstvu bo vanje bilo povjereno Branku Korošcu,

gatija je za još jednu knjigu — povijes poznatom slovenskom povjesničaru —
nu monografiju Branka Kor ošca : kartografu, koji je rezultate svog višego
GOZDOVI SLOVENIJE SKOZI ČAS — dišnjeg sistematičnog i detaljnog rada na
prostorske registrature in mapiranja tom području sakupio i oblikovao u knji
gozdov do leta 1828. ževno djelo koje je sada objavljeno. U
Svrha i sadržaj monografije proizla tu je svrhu bilo potrebito otkriti, obradi
ze iz bivšeg istraživačkog programa Insti ti i pripremiti mnogo, do tada još ne
tuta za gozdno in lesno gospodarstvo Slo poznatih arhivskih gradiva u zemlji i
venije. Jedno od istraživanja bilo je us izvan nje, koja se odnose na sadašnji slo
mjereno u proučavanje povijesti, šumar venski nacionalni i kulturni prostor. Knji
ske geodezije i kartografije. To je istraži- ga je dakle objavljena u zaista pravom
182
trenutku kada se šumarska struka pois vanja načina mapiranja i kartiranja šu
tovjećuje s nespornim povijesnim činje ma prije pojave tzv. terezijanskog katas
nicama i ravnopravnim ulaskom u dru tra u Sloveniji.
štvo razvijenih naroda.
U slovenskoj historiografiji dosada ni
Ovo književno djelo predstavlja važan smo poznavali djelo koje bi šumu i šu
doprinos povijesti šumarstva u sloven marstvo obrađivalo i sa stajališta inter
skom nacionalnom prostoru; pored kro disciplinarne znanosti — kartografije. U-
nološkog prikazivanja posebno naglašava pravo u tome je i šire značenje tog dje
tehničko-kartografski vidik razvoja šum- la čijim je objavljivanjem nesumnjivo u-
kih karata, šumskoposjedničkih mapa i činjen novi korak ka širenju spoznaja o
nacrta, razvoja šumskog katastra te šum- tom povijesnom i stručnom segmentu šu
skogospodarskih nacrta. Svrha istraživa marstva u Sloveniji.
nja je upozoriti na šumu u povjesno-raz-
Obrađeno gradivo u knjizi jednako je
vojnom smislu i u izražajnosti ihnograf-
zanimljivo (i poučno) i za srodna područ
ske, horografske i topografske kartogra
ja koja obrađuju prostor (geodeziju, ka
fije, u zemljišnoporeskim operatima, ka
tastar, poljoprivredu, uređivanje prosto
tastrima te istovremenim pojedinačnim
ra, urbanizam, zaštitu okoline, prirodno
predstavljanjima veleposjedničkih topo
i kulturno naslijeđe i drugo). Vrijednost
grafskih mapa. Za znanstvenu je javnost
knjige je utoliko veća što je u studijskoj
važna prije svega mnogoslojevitost kar
pripremi drugi dio te analitičke raspra
tografskog prikazivanja, te isto tako i o-
ve koji obrađuje razdoblje nakon nastan
pisivanje povijesnih prilika u kojima se
ka zemljišno-poreskog katastra sve do
razvijala šumarska, geodetska i karto
treće agrarne reforme nakon 1945. g.
grafska djelatnost. Nesumnjivo je da je
iskusnom autoru uspjelo predstaviti do Knjigu je izdao ČZP Kmečki glas u
ista bogatu i zanimljivu dokumentaciju, Ljubljani, Celovška 43', u travnju 1993. g.
stručnu i znanstvenu izražajnost tradici u nakladi od 1000 primjeraka. U izdavač
je, uz dovoljno izvornih kritičkih procje kom poduzeću ju je moguće još naručiti.
no naše prošlosti objektivno postavljene
Knjigu toplo preporučujemo prije sve
u šira i za današnje vrijeme važna povi
jesna događanja. ga djelatnicima na području šumarstva,
djelatnicima na već gore spomenutim
Sadržaj knjige podijeljen je na opis srodnim područjima, povjesničarima, geo
ni dio sastavljen iz šest poglavlja povijes- grafima, arhivarima, općinama, kultur
no-razvojnih sukcesija, i na dio koji se nim radnicima, nastavnicima i svima os
odnosi na karte, na 36 karata (u boji i talima koje će knjiga privući.
crno-bijelih) s komentarima. Knjiga u-
kupno sadrži preko 150 stranica s prije Knjiga je posebno zanimljiva i za hr
vodima sažetaka na jezike susjednih dr vatske čitatelje i to ne samo za stručnja
žava, te pregledom svih dostupnih izvora ke već i za sve one koji se zanimaju za
gradiva i literature. Potrebito je napome povijesne događaje na više od 500 km
nuti da za knjigu postoji veliko zanima dugoj slovensko-hrvatskoj državnoj gra
nje i u susjednim državama s obzirom da nici.
se radi o nekadašnjem zajedničkom pro
storu. Ljubljana, travanj 1993.
Predstavljeno književno djelo u da
nom je opsegu i sadržaju nadmašilo pr Dr. Lojze Čampa, dipl. inž. gozd., Institut
votni okvir dogovora o ishodišnom is za gozdno in lesno gospodarstvo pri Bio-
traživanju. Sadržajno predstavlja novost tehniški fakulteti v Ljubljani, Večna pot
i svojevrstan način analitičkog prosuđi 2, Slovenija
183
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI
O S V R T NA S T R U Č N O Z N A N S T V E N I S A S T A N A K NA BILOGORI
Na Bilogori je 11. 12. 1992. godine održan stručno-znanstveni sastanak s naslo

vom »Šume Bilogore, utjecaj klime na vegetaciju i mogućnost osnivanja klimato-
loške postaje«. Sastanak je organizirala Uprava šuma Bjelovar i Šumarski institut,
Jastrebarsko, a nazočni su bili djelatnici Uprave šuma Bjelovar, Šumarskog in
stituta, Direkcije »Hrvatske šume«, Ministarstva šumarstva i Državnog hidrome-
teorološkog zavoda.
Sastanak je otvorio i pozdravio prisutne gospodin mr. Ivan Volf, dipl. inž.
šumarstva, upravitelj Uprave šuma Bjelovar.
Uvodno je izrazio opravdanost skupova poput ovoga, uz naglasak na sve veću
potrebu oslanjanja prakse na znanstvene institucije i obratno, u korist racionalnog
gospodarenja šumama i šumskim zemljištima.
Uprava šuma Bjelovar, prema riječima upravitelja gospodina Volfa, jedna je
od najsnažnijih u našoj Republici, sudeći po potencijalu. U kratkom osvrtu, zatim
je dao osnovne pokazatelje Uprave šuma Bjelovar.
Ukupna površina 130.073 ha,
Drvna zaliha 28.953.599 m 3 ,
Prirast 916.124 m:i,
Glavni prihod (10 g.) 3.501.358 m 3 ,
Prethodni prihod . . 3.147.194 m;i,
Ukupno etat (10 g.) 6.648.552 m'!.
Od ukupno 15 šumarija, u jednoj još nije počela »proizvodnja« zbog okupi

ranih šuma na Psunju, to je šumarija Pakrac, dok je Šumarija Lipik počela sa
radom na 40% svojih površina. Šumarije Sirač, Đulovac i Daruvar gospodare na
gotovo cijeloj svojoj površini, ali dio etata neće moći biti realiziran zbog nerazmi-
niranog terena u šumama, te pomanjkanja radne snage izravnih djelatnika na po
slovima sječe i izrade, budući da je najveći dio njih otišao u neprijateljske redove.
Ostale šumarije u UNP-a zonama, to su Vel. Grdjevac i Grubišno Polje, mogu
raditi na cijeloj površini, pa se u idućoj godini očekuju izvršenja primjerna nji
hovim potencijalima.
Veliki problem za Upravu šuma je za spomenute šumarije nedostatna radna
snaga.
Ukupan broj zaposlenih u Upravi šuma Bjelovar je 1.316 ljudi.
Za godinu koja upravo ističe, može se sa sigurnošću tvrditi, da će planirani
radovi u potpunosti biti izvršeni i uz to što spomenute šumarije nisu radile, od
nosno što su radile smanjenim kapacitetom.
Nakon uvodnih izlaganja, održani su referati kako slijedi:
184
Milan Presečan, dipl. inž. šum. Uprava šuma Bjelovar
PRIRODNI POKAZATELJI ŠUMA UPRAVE ŠUMA BJELOVAR
Raznolikost šumske vegetacije uvjetovana je složenošću — raznolikošću lito-

loško geološke građe i svega što iz toga slijedi uz ostale abiotske faktore, p a tako
imamo lepezu šumskih zajednica u šumama Uprave šuma Bjelovar, čiji je sastavni
dio i Šumarija Bjelovar.
Počevši sa šumskim zajednicama uz rijeku Dravu — Šumarije Virovitica, Su-
hopolje — a radi se o šumskim zajednicama vrbe i topole (Šalici — populetum)
preko nizinskih dijelova »ravničarskih« šumarija sa šumama hrasta lužnjaka i
običnog graba, te brdskih šuma Bilogore i Moslavačke Gore, sve do šuma mon-
tanske bukve, čistih sastojina kitnjaka, te »Orno — Qurcetuma« i panonske šume
bukve — jele Papuka, odnosno Psunja, Šumarija Lipik, Pakrac, Sirač, Daruvar
i Đulovac. Grubo rečeno, dvanaest šumskih zajednica bitno različite strukture.
Pedološka komponenta vezana je uz različitost geološko litološke podloge, koja
je pojednostavljeno rečeno, građena u najnižem dijelu od aluvijalnih nanosa, u
području Bilogore, okolnih zaravni pleistocenskih ilovina i lesnih naslaga. U gorju
Papuka i Psunja, to su sedimenti karbonatnih i silikatnih stijena, te vrlo malo
zastupljena geološka podloga eruptivnog porijekla na Moslavačkoj Gori.
Slijedom toga, pedološka podloga je zastupljena sa dva odjela tala — auto-
morfnim i hidromorfnim, te u okviru njih sa šest tipova tala: Euglej, Pseudoglej,
Lesivirana, Smeđa, Rankeri i Rendzine.
Ovo je elementarni prikaz ekološko biološke sadašnjosti šuma Uprave šuma
Bjelovar, u domeni državnih šuma.
ŠUMARIJA, na čijim se prostorima nalazimo, zauzima u mnogo čemu čelnu
poziciju u odnosu na ostale Šumarije Uprave šuma Bjelovar. Ukupna površina šu
ma šumarije je 11.320 ha, »gradska« je šumarija, sa čak 72 šumska predjela, četiri
gospodarske jedinice, prosječnim godišnjim etatom od 61.000 m:!, uz dodatne mase
sušaca (ove godine 18.000 m 3 ).
Šume Bilogore
BILOGORA je najniža gora Savsko-Dravskog međurječja Središnje Hrvatske.

Pisanih dokumenata o njoj ima vrlo malo, osim uopćenih nekoliko rečenica i re
daka, u pokojoj knjizi. Smjer protezanja joj je SZ — JI u dužini od 75 km., između
Sokolovca na sjeverozapadnoj granici i Đulovca na jugoistočnoj granici. Sjeverno-
-zapadna granica je Gorje Kalnika, odnosno saobraćajni smjer Koprivnica — Kri
ževci a jugoistočnu granicu čini gorje Papuka i saobraćajnica Suhopolje — Da
ruvar. Na sjeveroistoku, granicu čini Podravina, dok je jugozapadna granica plato
između Moslavačke Gore i Bilogore.
Bilogora je dakle vododjelnica između Dravskog odnosno Savskog sliva.
Najviši vrh Bilogore nalazi se iznad Gornjih Mosti — predjel Vijenci, na
307 m. N. V.„ u odnosu na obližnji npr. Bjelovar, sa 145 m. ili Koprivnica sa 149 m.,
te Virovitica sa 122 m. N. V.
Karakteristika reljefa Bilogore je, da se sastoji od niza grebena koji su oko
mito ili koso položeni na glavni smjer protezanja na »Bilo« SZ — JI. Generalno
gledano, južne ekspozicije ponešto su blaže, te postupnije prelaze u svoje pobrđe.
Sjeverne ekspozicije su međutim dosta »oštrije« strmije i nalazimo gotovo planin-
185
ske forme reljefa, sa dubokim jarcima i velikim strminama, u odnosu na južni
dio.
Bilogora je bogata prirodnim ljepotama, koje su zasađene vinogradima i voć
njacima na čarobnom matičnom supstratu lesu lesiviranim tlima. Od prirodnih
bogatstava, najeksploatiraniji su nafta i zemni plin ali se uskoro namjerava revi-
talizirati i rudnik lignita u Mišulinovcu. Bilogora se može pohvaliti i tunelom,
također revitalizirane željezničke pruge Bjelovar — Podravski Kloštar, najkraće
željezničke veze Slavonije (Osijeka) sa našom Metropolom.
Obilje rijeka i potoka u Bilogorskim jarcima ima svoje izvorište sa već spo
menutim slivovima.
KLIMA Bilogore karakterizirana je klimatskom formulom Cfwbx, što čitamo
kao toplu umjerenu klimu, podjednakog rasporeda oborina i dva maksimuma o-
borina, rano ljeto i kasna jesen.
Geološka podjela Bilogore je vrlo jednolična i u grubo po osobnoj procjeni
LESNE tvorevine čine 80% podloge, RHOMBOIDEA naslaga 15% te ALUVIJUM
čini 5% geološke podloge.
Uz dominaciju lesa, kao najpogodnijeg matičnog supstrata i pedološka pod
loga je adekvatno distribuirana po tipovima tala.
PEDOLOŠKA slika je dakle na Bilogori vrlo jednolična, a čine je EUGLEJNA
tla u uvalama i jarcima, PSEUDOGLEJNA tla na prelazima prema našim pozici
j a m a i na platoima, te pretežito LESIVIRANA tla sa svojim prelazima ka, ponegdje
i smeđim tlima, vrlo rijetko.
Kompletna Bilogora u domeni šumskih prostora, istraženije (kartirana) u mje
rilu 1 : 25.000 od autora S. Ivezića i M, Presečana, u toku posljednjih 10 god., tako
da je i poznavanje šumskih zajednica ovdje potpuno.
ŠUMSKE ZAJEDNICE vezane na pedološku podlogu sastoje se od šuma crne
johe s trušljikom preko klimatogene zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba,
pa do šuma bukve s dlakavim šašem i predjela u Šumariji Virovitica sa čistim
sastojinama malolisne i ostalih lipa. Najveće površine zauzima ipak šuma bukve
s dlakavim šašem, endemska šumska zajednica.
GOSPODARSKI gledano, šumama Bilogore gospodare dvije uprave šuma, U-
prava šuma Koprivnica i Uprava šuma Bjelovar.
UKUPNA POVRŠINA šuma naše Bilogore iznosi 53.255 ha sa drvnom zalihom
od 13.337.600 m 3 . Ovi podaci, skup su pojedinačnih vrijednosti od slijedećih gospo
darskih jedinica naše Bilogore: Suhopoljska, Virovitička, Bastajske šume — Kri-
vaja — Klisa, Pitomačka, Grubišno Poljska, Grđevačka, Pisanička, Seča, Đurđe
vačka, Mesarica Plavo, Jazmak — Buk — Kosturač — Drobna, te Bjelovarske
Bilogore.
DOBNI RAZREDI prema normalitetu po površini su dosta zadovoljavajući, a
po vrstama drveća ukupno gledano za svih dvanaest g. j . hrast lužnjak sudjeluje
sa 10%, kitnjak sa 20%, bukva sa 38%, grab sa 22%, lipa 6% i ostale vrste 47o
po masi.
ETAT, desetogodišnji, za sve nabrojene g. j . iznosi 3.353.700 m 3
OTVORENOST šuma iznosi 12,3 km/1000 ha,
Sve naprijed iznijeto neka bude prilog upoznavanja šumskih ekosustava naše
Bilogore, ali i poticaj da se oni još bolje upoznaju sada dok je još zdravstveno
stanje dobro.
186
Dr. Juraj Medvedović, šumarski institut, Jastrebarsko
KLIMA JE GLAVNI ČINILAC U RASPROSTRANJENOSTI

ŠUMSKIH ZAJEDNICA
Šumske zajednice n a Bilogori su, kao i drugdje u Hrvatskoj, klimazonalnog

karaktera što znači da je klima onaj glavni ekološki činilac, koji odlučuje o nji
hovom flornom sastavu, izgledu i njihovoj rasprostranjenosti. Šumske zajednice
Bilogore prikazane su na kartama mjerila 1 : 10.000, 1 : 25.000, 1 : 50.000 i 1 : 100.000,
kao i na vegetacijskim profilima u vertikalnom presjeku, što je objavljeno u znan
stvenim edicijama, i zato se ovdje njihov sadržaj i opis ne prikazuju.
Prilikom istraživanja uvjeta životne sredine šumskih zajednica, za opis kli
matskih prilika korišteni su podaci klimatoloških postaja. Klimatološke postaje se
nalaze u svim većim mjestima Hrvatske, jer je u vrijeme njihovog osnivanja bilo
najvažnije da se vrijednosti klimatskih elemenata i pojava izmjere u urbanim
sredinama. Rijetke su postaje u šumskim prostorima, kao što su na pr. Sljeme-
-Puntijarka na Medvednici, Zavižan na Velebitu ili Risnjak u Gorskom Kotaru.
Premda klimatološke postaje u urbanom okruženju daju vrlo vrijednu informaciju
0 klimatskim zbivanjima pa tako i o klimi u šumi, ipak one prikazuju samo opća,
globalna zbivanja u atmosferi, a ne zbivanja u nekoj određenoj šumskoj zajednici
ili sastojini. Osim podataka klimatoloških postaja, za istraživanja se koristi Atlas
klime, koji prikazuje klimatske osobine i onih prostora, gdje nema klimatskih
postaja, ali i Atlas daje opću informaciju jer je za Hrvatsku objavljen u mjerilu
1 : 1,350.000.
Kada bi mi, šumarski stručnjaci i znanstvenici, kao i stručnjaci i znanstve
nici Državnog hidrometeorološkog zavoda imali barem jednu klimatološku postaju
na Bilogori u šumskom okruženju, osnovanu prvenstveno za potrebe istraživanja
u šumarstvu, ubrzo bi, već u istoj godini njenog osnivanja dobili toliko vrijed
ne podatke, da bi pomoću njih mogli doći do novih, dosada nepoznatih saznanja
o životnim prilikama šumske vegetacije. Šumari bi dobili informaciju o onim vri
jednostima klimatskih elemenata i pojava, koje između ostalih, odlučuju o flor
nom sastavu šumske vegetacije, o fenofazi listanja, cvatnje i plodonošenja, kao
i o razlozima pojave šumskih štetnika ili izostanka uroda šumskog sjemena. Me
teorolozi bi dobili još jednu postaju u nizu dosad postojećih, i time bi dali svoj
doprinos razvoju struke i znanosti ne samo meteoroloških, već i svih onih zna
nosti, koje koriste meteorologiju za svoja istraživanja.
Budući da smo utvrdili, da se opća klima razlikuje od klime u šumi, neophod
no je osim općeklimatske, osnovati i mikroklimatsku postaju. Stoga su neovisno
o mogućnostima osnivanja općeklimatske, već osnovane tri mikroklimatske postaje
na Bilogori u blizini ove šumarske kuće, i to jedna osnovana u mladoj, a jedna
u srednjodobnoj i jedna u staroj sastojini, sve u šumskoj zajednici Carici pilisae-
-Fagetum. Kada bi osnovali i jednu klimatološku postaju također u blizini ove
šumske kuće, isto tako u šumskom okruženju, ali izvan sastojina, mogli bi
provesti komparativna istraživanja općeklimatskih prilika Bilogore i mikroklimat-
skih prilika u određenim šumskim sastojinama Bilogore. Time bi dobili one raz
ličitosti u vrijednostima izmjerenih veličina, koje prozlaze iz prisutnosti šume
i njenog utjecaja na opću klimu. Naime, opća klima je posljedica atmosferskih
zbivanja nad kontinentalnim i oceanskim prostranstvima, dok je mikroklima, t j .
klima u šumi, posljedica opće klime i utjecaja šumske sastojine.
187
Komparativna istraživanja klime na otvorenom prostoru i u šumskoj sastojini
bila bi temelj za utvrđivanje pluviotermičkih indeksa povoljnosti klime za šumsku
vegetaciju Bilogore. Karta povoljnosti klime za vegetaciju Hrvatske prikazuje i
povoljnost klime i za Bilogoru, ali samo u kontekstu ideje o povoljnosti klime, a
ne može se koristiti za utvrđivanje povoljnosti klime određenih šumskih sastojina,
jer je kao i Atlas klime izrađena u mjerilu 1 : 1,350.000. Povoljnost klime za Hrvat
sku je utvrđena na temelju brojnosti članova biocenoze, a indeks najveće povolj
nosti klime je utvrđen hipotezom najveće brojnosti članova biocenoze, koja je
potvrđena središnjim položajem pluviotermičkog, tj. oborinsko-temperaturnog kvo
cijenta u nizu od 19 članova niza. Pojam pluviotermije je poznat već više dece
nija, a njegova primjena za utvrđivanje povoljnosti klime je novouvedeni pojam
(1992.) koji je zajedno sa kartom indeksa objavljen u časopisu »RADOVI« br. 1
volumena 27, Šumarskog instituta, Jastrebarsko, (1993).
Klimatološka postaja na Bilogori omogućila bi nam spoznaju ne samo idejne,
već i stvarne povoljnosti klime Bilogore tako, da provedemo izmjeru »na mjestu«.
Komparacijom općeklimatskih i mikroklimatskih vrijednosti izradili bi faktor
pretvorbe jednih vrijednosti u druge, i to zasebno za pojedine dobne razrede šum
skih sastojina. Postoji stvarna mogućnost da ćemo u skoroj budućnosti unutar
jednog, dosad utvrđenog općeklimatskog indeksa, moći izračunati stvarni, »sasto-
jinski« indeks povoljnosti klime. Faktorom pretvorbe mogla bi se izračunati po
voljnost klime i drugih sastojina udaljenih od postaje na Bilogori, tako da se u
račun uzmu podaci mikroklime, zatim podaci neke najbliže meteorološke postaje
i faktor pretvorbe klimatskih u mikroklimatske podatke.
Za istraživanje klimatskih prilika jedna postaja bi imala veliki značaj, ali ni
kako ne bi bila dovoljna za potpuno saznanje o klimi Bilogore, a pogotovo ne i
područja Uprave šuma Bjelovar, Osnivanje većeg broja postaja se ne predlaže,
ali se zato predlaže primjena aerofotometode u kombinaciji sa klimatološkom
postajom. U šumarstvu je i do sada bila primjenjivana, ali premalo korištena
aerofotometoda i interpretacija snimaka i to najviše radi visokih troškova sni
manja i radi neodgovarajućih mjerila snimaka. Dosadašnja aerofotosnimanja
zrakoplovima, helikopterima i satelitima provedena su ne samo za šumarske, već
i za druge potrebe, te se šumarstvo moralo prilagođavati postojećem stanju i nije
dobilo dovoljno važnih informacija.
U novije vrijeme ulažu se napori za iznalaženje mogućnosti snimanja šumskih
sastojina isključivo za potrebe šumarstva, tako da se snimanje provodi iz malih
udaljenosti od objekta snimanja, tj. iz malih visina. Takvim snimanjem bi se
dobio snimak detalja sastojine, pojedinog određenog stabla ili krošnje, a prema
potrebi i pojedinih vegetativnih i generativnih dijelova biljnog organizma. Snima
nje bi se provodilo osobnim uređajem za aerofotosnimanje, uz daleko manje troš
kove u usporedbi sa drugim metodama snimanja, a uz znatne prednosti za inter
pretaciju šumske vegetacije, ekoloških prilika i zdravstvenog stanja šuma. Za sni
manja se ne bi kao dosad koristile letjelice, već bi se kamera pomoću specijalnog
uređaja podigla na željenu visinu, snimala bi izabrani a ciljni objekt i vratila bi se
na Zemlju.
Najviši stupanj opravdanosti osnivanja Klimatološke postaje na Bilogori po
stiglo bi se tako, da osim mjerenja vrijednosti klimatskih elemenata, provodimo i
snimanje iz zraka nekih određenih objekata. Jedan objekt je snimanje prostora
iznad klimatološke postaje, a drugi je sastojina iznad mikroklimatskih postaja.
Snimanje bi se provelo realnim i infra-kolor filmovima, a u vrijeme snimanja
188
očitale bi se vrijednosti klimatskih i mikroklimatskih elemenata. Takva metoda
rada imala bi za cilj, da se utvrde brojčane vrijednosti pseudokolor efekta na
snimkama, pomoću makro-mikro klimatskih podataka vrijednosti. Više puta po
novljenim snimanjem u različitim vremenskim prilikama i godišnjim dobima iz
radili bi determinante za utvrđivanje makro i mikro klime i onih područja, gdje
nisu provedena klimatska mjerenja. Determinante bi se mogle uz dadatna istra
živanja primijeniti ne samo za ostala područja Uprave šuma Bjelovar, već i za ci
jelu Hrvatsku.
Premda na Bilogori već postoje dvije meteorološke postaje, ipak se predlaže
osnivanje još jedne, namijenjene prvenstveno za šumarska istraživanja, jer po
stojeće nisu u takvim okolišnim uvjetima, da bi dobro poslužile šumarstvu. Za
lokaciju nove postaje predlaže se šumski predjel Rogovićev put i to u blizini šu
marske kuće radi toga, da ona bude središte vegetacijskih i klimatoloških istra
živanja Bilogore, te da se rezultati istraživanja primijene u drugim područjima
Hrvatske.
U prvoj godini istraživanja (1993.) nakon osnivanja postaje, započela bi mje
renja, ali ne svih, već samo nekih klimatskih elemenata, i to u dogovoru sa su
radnicima Hidrometeorološkog zavoda, a u daljnjim godinama bi povećali broj
opažanja i uključili bi mjerenje količine ugljičnog i sumpornog dioksida, kao i
drugih polutanata, u dogovoru sa specijalistima za šumarsku ekologiju.
Prijedlog za osnivanje klimatološke postaje na Bilogori nastao je prilikom
terenskih radova na vegetacijskim i mikroklimatskim istraživanjima u 1992. go
dini na području Uprave šuma Bjelovar. Tom su prilikom stručnjaci Uprave šu
ma, prvenstveno upravitelj mr. Ivan Volf, zatim upravitelj Šumarije Bjelovar inž.
M. Presečan, upravitelj Šumarije Čazma inž. M. Jelić, pružili punu podršku i po
moć suradnicima Šumarskog instituta, Jastrcbarsko, na čemu im srdačno zahva
ljujem. Posebno i još jednom zahvaljujem mr. I. Volfu na njegovoj ideji, da bi
snimke izrađene osobnim uređajem mogle dobro poslužiti i za sustavno praćenje
cvatnje i plodonošenja šumskog sjemena u svrhu prognoze i iznalaženja moguć
nosti povećanja uroda sjemena. Zahvaljujem i suradnicima Šumarskog instituta,
naročito direktoru dr. J. Gračanu, što je uvijek podržao inicijativu za doprinos u
razvoju šumarske znanosti. Suradnicima Državnog hidrometeorološkog zavoda za
hvaljujem na uspješnoj dosadašnjoj suradnji, najviše mr. J. Milković i inž. Ž.
Katušinu.
Mr. Janja Milković, dipl. inž. meteorologije, Državni meteorološki zavod, Zagreb
ZNAČAJ METEOROLOŠKE POSTAJE NA BILOGORI, UVJETI OSNIVANJA

I SLUŽBA MOTRENJA
Većina meteoroloških postaja nalazi se u naseljenim mjestima. To potvrđuje

i Tablica 1, koja daje prikaz meteoroloških postaja šireg područja Bilogore. Obu
hvaćene su postaje od poteza Koprivnica — Križevci do poteza Virovitica — Da
ruvar.
Jedan od razloga za to je i nesumnjiva želja ljudi da najprije saznaju nešto
više o vremenu i klimi upravo u urbanim sredinama. No postoje za to i sasvim
praktični razlozi. Kad meteorološka služba osniva neku postaju, osim što pokušava
naći reprezentativan položaj za što šire područje, pokušava osigurati rad postaje
189
za duže razdoblje, pogotovo za potrebe klimatologije. To je uglavnom moguće sa
mo tamo gdje ljudi stalno žive, dakle u naseljenim mjestima. Ni meteorolozi time
nisu uvijek zadovoljni no često puta nema drugog izlaza i mire se s tom situacijom.
Još jedan interesantan detalj uočljiv je ako se pogleda raspored postaja iz
Tablice 1. Većina postaja locirana je, uvjetno rečeno, »ispred« ili, iza Bilogore.
Tablica 1.
Meteorološke postaje na širem području Bilogore
Ime postaje Nad. visina Početak rada

(m)
I. Glavne meteorološke
postaje
1. Bjelovar !4I II 1891 —VI 1914; VIII 1945—1991
2. Bilogora 262 V 1971—1991
3. Daruvar i 61 X 1935—1991
II. Obične meteorološke
postaje
1. Koprivnica 141 V 1922—1991
2. Đurđevac 121 IV 1955—1991
3. Malo Trojstvo 160 VII 1984—1991
4. Virovitica 122 I 1890—95; .. IX 1959—1991
5. Križevci 155 I 1901 — I X 1914; I 1924—1991
III. Kišomjerne postaje
1. Čvrstec 182 1954—1991
2. Sveti Ivan Žabno 181 1952 1991
3. Rovišće 139 1962—1991
4. Kapela 220 1951- -1970; 1976—1991
5. Čepelovac 150 1955—1991
6. Ždralovi 140 1948—1991
7. Šandrovac 144 1954—1991
8. Pitomaca 120 1954—1991
9. Severin 129 1935--1943; 1954—1991
10. Sedlarica 187 1954—1991
11. Velika Pisanica 140 1952—1991
Na području Bilogore postoji jedna glavna meteorološka postaja, radarski

centar Bilogora, obična meteorološka postaja Malo Trojstvo i dvije kišomjerne
postaje Kapela i Šandrovac.
Postavlja se pitanje zašto se uz ove postojeće, predlaže osnivanje nove klima-
tološke postaje?
Uz već spomenute razloge, postaje su u naseljenim mjestima a za potrebe
šumarstva traže se podaci u blizini područja pod šumskom vegetacijom, postoje
i stručni, meteorološki razlozi. Glavna meteorološka postaja Bilogora ima prekide
u mjerenjima kako u razdoblju 1981. do 1990, tako i ranije. Dakle nema potpuni
višegodišnji niz podataka. Obična meteorološka postaja Malo Trojstvo počela je
raditi u srpnju 1984. i uz to što je razdoblje mjerenja kratko, imala je i značajnih
prekida u radu. Kišomjerna postaja Kapela nažalost nema kvalitetne i pouzdane
podatke (puno poništenih, neuporabivih podataka ali i prekide u radu). Preostaje
samo jedna kvalitetna postaja s dovoljno dugim nizom mjerenja, a to je postaja
Šandrovac. No to je kišomjerna postaja koja ima samo podatke o količini oborina
i odabranim atmosferskim pojavama.
190
Dakle nema adekvatne postaje za čije bi podatke mogli reći da su pouzdani
i reprezentativni za klimatske prilike na Bilogori, Zato bi podaci u blizini ove
lovačke kuće za relativno kratko vrijeme omogućili određivanje međusobne veze
između standardnih klimatoloških podataka i podataka mikroklimatskih mjere
nja s jedne strane, i reprezentativnost naših podataka s postaja lociranih »iza«
i »ispred« Bilogore za prilike na samoj Bilogori.
Odgovarajuće mjesto za postavljanje postaje postoji tu u blizini, potrebni in
strumenti mogu se nabaviti, a njihova montaža i poduka motritelja rutinski je
zadatak za naše stručnjake.
Koristim ovu priliku da podsjetim da je osnovni zadatak nacionalne meteoro
loške službe prikupljanje i obrada meteoroloških podataka iz mreže postaja, a
uvjete kako za mjerenja tako i gustoću mreže postaja definira i propisuje Svjet
ska meteorološka organizacija (WMO), a članice to provode u djelo. Standardne
podatke osim meteorologa koriste i stručnjaci drugih profila, mi ih zovemo koris
nicima. Međutim korisnici često imaju specifične zahtjeve koje Služba može os
tvariti, ali nisu njezini redovni zadaci i tada dolazi do međusobne suradnje s
raznim institucijama. Takav način suradnje postojao je i do sada, i ostvarivao se
više ili manje uspješno, no mislim da će biti još prisutniji u budućnosti. Takav
način suradnje koristi se i u zapadnoeuropskim zemljama i daje dobre rezultate.
Jedan prijedlog takvog tipa suradnje ponudili smo putem Hrvatskog klimatskog
programa 1991. godine. No došao je rat i sve ostalo i pomalo se zaboravilo na taj
prijedlog. Možda je upravo ovo pogodan trenutak za ponovno razmatranje tog
prijedloga, jer postoje dijelovi koji su izuzetno interesantni upravo za šumarstvo.
Nezaobilazna je tema kad god je riječ o istraživanju novac. Često je prisutna
dilema isplati li se ulagati u meteorološka ili u vezi s tim interdisciplinarna istra
živanja. Kod nas još nisu rađene cost/benefit analize, no spoznaje i iskustva dru
gih pokazuju da se ulaganja uvijek višestruko isplate.
NAKON ODRŽANIH REFERATA, U RASPRAVI O POTREBI OSNIVANJA
KLIMATOLOŠKIH POSTAJA, SUDJELOVALI SU OVI SUDIONICI SASTANKA
O BILOGORI:
Dr. M. H a r a p i n referate ocjenjuje kao vrijedan doprinos uvođenja su
vremenih metoda u znanstvena istraživanja i podržava inicijativu za osnivanje kli
matoloških postaja ne samo na Bilogori, već prema mogućnostima i drugdje, po
gotovo u nizinskim šumama, u vegetacijskoj zoni hrasta lužnjaka. Znanost u Hr
vatskoj trebala bi biti na Europskoj i svjetskoj razini, jer je to jedan od uvjeta
za pristup u Europsku zajednicu. Za poznavanje razvojnog ciklusa šumskih štet
nika i mogućnost prevencije, mi moramo svakako poznavati klimu u sastojinama,
šumsku mikroklimu, jer ona presudno utječe na njihovu pojavu, p a time i na
intenzitet oštećenja šuma.
Mr. I. V o 1 f smatra da su uvjeti osnivanja klimatološke postaje, koje navode
stručnjaci Državnog hidrometeorološkog zavoda prihvatljivi, a postaje su potrebne
radi toga da istražimo uzroke izostanka uroda šumskog sjemena unatoč obilnoj
cvatnji šumskog drveća, a i zato da možemo uspješno suzbijati pepelnicu. Procje
njuje se, da 50% prirasta drvne mase hrasta lužnjaka, zavisno od lokaliteta i
mikroklimatskih osobina, stagnira zbog pepelnice. Ako će nam novoosnovane po
staje omogućiti da dođemo do novih, dosad nepoznatih spoznaja o uvjetima život
ne sredine, onda ni jedna cijena nije previsoka za osnivanje postaja. Ne samo na
Bilogori, već i u zoni lužnjakovih šuma potrebno je osnovati postaje, i svakako
izraditi program osnivanja postaja u cijeloj Hrvatskoj.
191
Mr. A. K r z n a r , klimatološke postaje su nam osim na Bilogori, potrebne
i u nizini, radi toga da se može prognozirati zdravstveno stanje i utvrditi rizik
stabilnosti ekosustava. Osim klimatskih, treba provoditi i druga, ekološka istra
živanja.
Dipl. inž. M. P r e s e č a n slaže se sa osnivanjem postaja u nizini, ali pred
laže da Bilogora ima prioritet, a važnost osnivanja postaja vidi se iz dosadašnjih
izlaganja.
Mr. B. V r b e k podržava inicijativu za osnivanje postaja na Bilogori i pred
laže da se uspostavi sustav praćenja intercepcije i količine oborinske vode, koja
se slijeva niz debla šumskog drveća.
Dipl. inž. T. L i 11 v a y, osnivanje postaja ima opravdanje, jer će nam time
biti omogućeno saznanje o intenzitetu cvatnje i plodonošenja u različitim uvjeti
ma šumske mikroklime, a zahvaljujući tome moći ćemo donijeti odluke koji su
najpovoljniji uvjeti, a moći ćemo i prognozirati urod sjemena.
Dipl. inž. T. S t a r č e v i ć, do sada su nam se često događale štete u šumi,
a onda smo ih s manje ili više uspjeha sanirali, a premalo smo ulagali u preven
ciju i prognozu. Već smo postigli uspjehe i došli do vrijednih rezultata u praćenju
razine vode u tlu lužnjakovih šuma, a sada počnimo sa sustavnim praćenjem mi
kroklime. Sada je došlo vrijeme kada u »Hrvatskim šumama« šumarstvo nije sa
mo sječa i posezanje za sirovinom, već uzgajanje, obnova i zaštita šuma. Stoga je
ovo pravi trenutak za izradu programa klimatoloških istraživanja u šumarstvu
Hrvatske. Razum će prevladati i nećemo ostati samo na inicijativi, već ćemo se
zalagati za osnivanje klimatoloških postaja. Podaci dobiveni mjerenjem klimatskih
elemenata biti će doprinos ne samo stručnoj, već i kulturnoj baštini Hrvatske.
Inž. B. B r a d i ć podržava ideju za osnivanje postaja, jer će nam podaci o
šumskoj mikroklimi pomoći da izaberemo najpovoljniji trenutak za uspješno su
zbijanje pepelnice i drugih šumskih štetnika. Mi dosad nemamo podataka, a po
ljoprivredni stručnjaci ih imaju, pa im je i uspjeh zaštite bolji nego u šumarstvu,
a zapravo, koristimo iste preparate.
Mr. J. M i l k o v i ć , Hidrometeorološki zavod raspolaže vrlo vrijednim fon
dom klimatskih podataka, koji su dobiveni mjerenjem prema međunarodnim stan
dardima i dosadašnja suradnja sa šumarstvom bila je orio uspješna. Ali budući
da se u šumarstvu traže osim standardnih i specijalistička mjerenja, mi meteoro
lozi želimo proširiti suradnju i pružiti stručnu pomoć prilikom osnivanja postaja
i obrade podataka.
Inž. J. K i r i g i n, mi hidrometeorolozi mjerimo klimatske elemente bez ob
zira da li ih netko koristi ili ne. Velika je šteta što se podaci kod nas koriste u
mnogo manjoj mjeri nego u drugim zemljama svijeta. Predlažem da šumarstvo
Hrvatske izradi program osnivanja specijaliziranih, tzv. investicijskih postaja, ko
je će biti osnovane tako da bolje od postojećih, odgovaraju specijalnim, šumar
skim potrebama.
Dr. M. H a l a m b e k podržava ideju o osnivanju klimatološke postaje, jer
imamo premalo saznanja o šumskoj klimi i mikroklimi, a ona su nam neophodna
za prognozu pojave štetnika i za njihovo uspješno suzbijanje.
Inž. S. I v e z i ć, šume Bilogore predstavljaju značajan proizvodni potencijal
Uprave šuma Bjelovar, i stoga moramo poduzeti sve mjere njihove zaštite. Ako
će se kada pojaviti štete, kojih za sada nema, mi ćemo ih, kao i drugdje, konsta
tirati, umjesto da ih sada predviđamo, pa ako se pojave, da ih znamo na vrijeme
192
i djelotvorno suzbiti. Stoga nam je potrebna postaja, na kojoj ćemo trajno pratiti
klimatska zbivanja, jer je klima važan ekološki faktor. Radi obnove šuma i uroda
sjemena, važno nam je poznavati klimu, i to mjerenjem ovdje, u šumi, na Bilo
gori.
Mr. V. K r e j č i se slaže sa prijedlogom osnivanja postaje na Bilogori, ali
svakako treba osnovati i postaje u lužnjakovim šumama.
Dr. J. G r a č a n , Bilogoru treba kompleksno pratiti u svrhu očuvanja geno-
fonda glavnih vrsta šumskog drveća. Postoji mogućnost vegetativnog razmnoža
vanja iz kulture tkiva brojnih vrsta šumskog drveća, pa se sadnice mogu nakon
uzgoja u rasadniku, unositi u šumske sastojine. Poznavanje životnih prilika sa-
stojine je vrlo važno, i zato je opravdano osnivanje postaja.
Dr. J. M e d v e d o v i ć predlaže da se Direkciji »Hrvatske šume« predloži os
nivanje klimatoloških postaja, te da se izradi program znanstvenih istraživanja,
na kojima će surađivati djelatnici Šumarskog instituta Jastrebarsko, Uprave šuma
Bjelovar i Državnog hidrometeorološkog zavoda, Zagreb.
Nakon diskusije, sudionici sastanka posjetili su trajnu pokusnu plohu, na kojoj
su tijekom 1992. god. provedena mikroklimatska istraživanja primjenom nove me
tode i novih mjernih instrumenata (J. M e d v e d o v i ć 1991), te istraživanje bio
mase prizemnog sloja šumske vegetacije.
ZAKLJUČCI
1) Nastaviti radove na kompleksnim ekološkim istraživanjima u svrhu očuvanja

ekosustava Bilogore, sa Šumarskim institutom, Jastrebarsko.
2) Izraditi projekt praćenja šumske klime, uvažavajući podjednako staništa ugro
ženih vrsta drveća, za cijelo područje Hrvatskih šuma.
3) Započeti sa realizacijom programa osnivanjem silvimeteorološke stanice na Bi
logori u području »Rogović Kut« na poznatoj lokaciji.
4) Za pripremu projekta osnivanja silvimeteorološke stanice, uz uvažavanje ras
prave, zadužuju se stručnjaci Šumarskog instituta, Jastrebarsko, uz Hidrometeo-
rološki zavod Hrvatske.
5) Za operativnu realizaciju, te organiziranje motriteljske službe, zadužena je Upra
va šuma Bjelovar, Šumarija Bjelovar.
UREDNIŠTVO
19.-?
P R E D A V A N J E DR. J U R E M E D V E D O V I Ć A
O INDEKSIMA POVOLJNOSTI KLIME
(održano 1. travnja 1993. g. u Šumarskom domu)
Predavanju s raspravom bili su nazočni brojni šumarski stručnjaci i znan

stvenici Šumarskog fakulteta, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Šumarskog
instituta, Državnog hidrometeorološkog zavoda, zatim direktor Direkcije »Hrvat
ske šume«, doministar za šumarstvo, jedan znanstvenik s dvostrukim doktora
tom i jedan akademik.
U raspravi nakon predavanja postavljena su mnoga pitanja na koja je pre
davač odgovorio, a cijela se rasprava može razvrstati na »povoljnost klime u tri
karakteristična, međusobno udaljena područja, i to: Panonsko, Gorsko-kotarsko
i Južnodalmatinsko.
U panonskom dijelu Hrvatske, dominantan je indeks povoljnosti KL-13 (65%
povoljnosti od indeksa najveće povoljnosti, KL-10). Izgleda nevjerojatno, da je u
svijetu čuvena Slavonska hrastovina mogla izrasti u uvjetima osrednje povolj
nosti. Mogla je zato, jer je u Panonskoj nizini glavni ekološki činilac voda u tlu,
a ne klima. Klima je uvjetovala razvoj vegetacije stepa, gdje travnate biljke, kao
žitarice, završe životni ciklus prije ljetnih vrućina. Šumsko drveće se tada snab
dijeva vodom i iz tla, a ne samo iz atmosfere. U novije vrijeme, nakon meliora-
tivnih zahvata i regulacije vodotoka, promijenio se vodni režim staništa i time
više nije presudni ekološki činilac, već je to klima. Posljedice toga su propadanje
lužnjakovih sastojina, izostanak uroda sjemena i otežana obnova šuma.
U Gorskom kotaru nalaze se najvrednije visokoproduktivne šume, a indeksi
povoljnosti klime su od najnepovoljnijih do srednje povoljnih (10—50% od naj
veće povoljnosti). Glavna vrsta drveća je jela. Jela u Gorskom kotaru raste u šest
različitih pluviotermičkih povoljnosti klime, i u svima je glavna vrsta šumske za
jednice. I druge vrste drveća rastu u više različitih povoljnosti, ali nisu svugdje
glavna, karakteristična vrsta asocijacije. U Gorskom kotaru je niska vrijednost
povoljnosti klime, a kako i ne bi bila uz tako puno kiše, a tako malo topline.
To ne smanjuje prirodnu vrijednost Gorskog kotara, jer kada je lijepo vrijeme,
onda njegova ljepota daleko nadilazi ljepotu svih prostora najpovoljnije klime.
Sav živi svijet može izdržati nepovoljne vremenske prilike na kojem živi, ali takav
život prilagodbe traži napor i gubitak jedinki. Među svim vrstama, jela ima po
nečem značajnom, poseban položaj. To je ICV = prosječna genetska masa po kro
mosomu (Drušković, Biološki vestnik Br. 36, Ljubljana 1988). Od svih vrsta drveća
jela ima najvišu ICV vrijednost, koja iznosi 205,13 a za hrast kitnjak ta je vrijed
nost samo 21,67. Navodi se usporedba s kitnjakom radi toga, što pojas kitnja-
kovih šuma pripada indeksu najpovoljnije klime. Vrijednosti ICV se za sada ne
mogu dovesti u međuovisnost s klimatskim prilikama i zdravstvenim stanjem
jele, ali će se moći dovesti u vezu nakon sustavnih istraživanja šumske mikroklime
u Hrvatskoj.
194
U južnoj Dalmaciji ima predjela u kojima, prema Karti pluviotermičkih in
deksa povoljnosti klime, vlada najpovoljnija klima. Poznavajući proizvodne mo
gućnosti tih predjela, izgleda nemoguće prihvatiti ispravnost hipoteze o najvećoj
povoljnosti klime. Ali, južna Dalmacija ima jednu klimatsku posebnost, zbog koje
je nužno primijeniti korekcijske faktore pluviotermičkog (oborinsko-temperatur-
nog) režima, a to su godišnji raspored oborina i učestalost vjetra. Oborine su ne
jednako raspoređene kroz godinu, tako da oborina ima najmanje onda kada su
najpotrebnije, a to je doba aktivnosti vegetacije, a najviše ih ima u doba miro
vanja vegetacije. Učestalost i jačina vjetra je također nepovoljan ekološki činilac,
radi isušivanja i odnošenja tla. Osim izuzetno malih količina oborina, tj. sušnih
razdoblja u vrijeme vegetacije, izražena je još jedna pojava, a to je niska efikas
nost oborina. Prema međunarodnoj metodi koju primjenjuje Državni hidrome-
teorološki zavod, neke količine oborina koje padnu u sušnom dijelu godine, ne
uračunavaju se u oborinski fond, ako je u trenutku padanja kiše temperatura
zraka bila iznad, a zračna vlaga ispod nekih određenih graničnih vrijednosti. Takva
metoda primjenjuje se radi toga, što u ljetnim mjesecima izvjesna količina obo
rina nema učinak na vegetaciju, odnosno na stanje vlage u tlu. Za sada se ne
navode granične vrijednosti oborinskih temperaturnih i zrakovlažnih iznosa, ali
oni će biti svakako navedeni već nakon prve godine istraživanja sastojinske fito-
klime u Hrvatskoj.
Sudionici rasprave su suglasni da je ideja o indeksima povoljnosti klime zna
čajan doprinos u razvoju znanosti, ali je autor prihvatio sugestije da u povoljnost
klime uključi i druge klimatske elemente, kao što su to recenzenti i tražili* 1 Djelo
je recenzirano kao »prethodno priopćenje« i zato autor treba daljnjim istraživa
njima podići indekse klimatskih povoljnosti do razine znanstvenog rada sa čvrs
tim dokazima njihove ispravnosti u svim dijelovima Hrvatske.
*1 Indeksi povoljnosti klime objavljeni su u časopisu »Radovi«, Vol. 27, Br. 1,

Šumarskog instituta, Jastrebarsko.
Uredništvo
195
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA
ZAPISNIK
25. sjednica Upravnog odbora Hrvatskoga šumarskog društva, održana 4.

ožujka 1993. godine u Zagrebu.
Prisutni: Adam Pavlović ,dipJ. inž., prof. dr. Branimir Prpić, dr. Nikola Kom-
lenović, Franjo Kolar, dipl. inž., Edo Kalajdžić, dipl. inž., Krešimir Erjavec, dipl.
inž., Viktor Wolf, dipl. inž., Nadan Sirotić, dipl. inž., Slavko Šarčević, dipl. inž.,
Oskar Piškorić, dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. inž. i Vlatka Antonie.
DNEVNI RED
1. Usvajanje Zapisnika 24. sjednice Upravnog odbora HŠD-a i Zapisnika 97. Skup
štine Hrvatskoga šumarskog društva.
2. Rasprava i utvrđivanje Godišnjeg obračuna za 1992. godinu:
a) — Izvješće o poslovanju, Izvješće inventurne komisije i Pregled obračuna
prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti.
b) — 1/vješće Nadzornog odbora.
3. Razmatranje i usvajanje prijedloga Programa rada za 1993. godinu i Finan
cijskog plana za 1993. godinu.
4. Tekuća pitanja.
a) Šumarski dom, održavanje i prenamjena.
b) Suradnja na projektu Ressel — Slovenija, Austrija, Italija i Hrvatska.
c) Pismo UNPROFOR-u Mr. Cedric Thonberry-u.
d) Izvješće odvjetnika.
e) Ugovor o sufinanciranju časopisa Drvna industrija.
f) Pismo prof. dr. Ivana Mikloša i dr. Jakova Martinovića.
g) Tiskanice i dr., nabava — distribucija.
h) 150-obljetnica Hrvatskoga šumarskog društva.
Predsjednik Adam P a v l o v i ć , pozdravlja sve prisutne, konstatira da se na

sjednici mogu donašati punovažeće odluke i predlaže dnevni red na usvajanje.
Prihvaća se Dnevni red, kako je navedeno u pozivu za sjednicu.
Ad. 1.
Nakon kratkog osvrta Adama P a v i o v i c a i Ivana M a r i č e v i ć a na sadr
žaj Zapisnika 24. sjednice Upravnog odbora i Zapisnika 97. Skupštine Hrvatskoga
šumarskog drštva, usvojeni su s tim da se u skladu Statuta i Programa rada,
te stavova i zaključaka organa Hravtskoga šumarskog društva utvrđuju nepo
sredni zadaci.
196
Ali. 2.
Stručna služba za ovu točku dnevnog reda dostavila je odgovarajuću doku

mentaciju u prilogu poziva za sjednicu. U tijeku rada sjednice kratki osvrt o
poslovanju 1992. godini i mjestima ostvarivanja zadataka dali su Adam P a v 1 o-
v i ć, (van M a r i č e v i ć i Vlatka A n t o n i e .
Nakon rasprave i pročitanog Izvješća Nadzornog odbora prihvaćeni su pred
loženi dokumenti kako slijedi:
Izvješće o poslovanju za 1992. godinu

U prilogu poziva za 25. sjednicu Upravnog odbora Hrvatskoga Šumarskog
društva dostavili smo Vam:
Izivješće o obavljenom popisu sredstava i izvora sredstava sa stanjem na dan
31. prosinca 1992. godine, Prijedlog za otpis dužnika za 1992. godinu i Obračun
prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti Hrvatskoga šumarskog društva za 1992.
godinu. O izvršenju financijskog plana s pokazateljima u vremenu od 1. siječnja
do 31. prosinca 1992. godine i s Izvješćem Nadzornog odbora biti će te upoznati
u tijeku rada sjednice.
Za 1992. godinu ostvaren je ukupan prihod u odnosu na plan s indeksom
332,29, a ukupni rashodi s indeksom 291,32. Indeksi koji pokazuju kretanja os
tvarenih prihoda po pojedinim stavkama u 1992. godini iznosili su od 100—1.058,
a prihodi po stavkama koji su bitno utjecali na rezultate iznosili su između 125—
—598 indeksa.
Prihod od pretplate i prodaje Šumarskog lista uglavnom je ostvaren na po
četku godine i to je jedan od razloga da je ostvarenje sa nižim indeksom (125,07),
a dok je po stavci 3 — prihodi od zakupnina ostvareno s indeksom 339,09, što je
približno ostvarenju ukupnog prihoda. Računi za zakupnine ispostavljaju se sva
kog mjeseca u godini.
Ostvareni rashodi u odnosu na plan za 1992. godinu također su se kretali s
većim odstupanjem i to s indeksom od 102,40—462,06. Veće odstupanje je kod
stavke 12 (amortizacija) s indeksom 1.235,96 na koje se nije moglo bitno utje
cati poslovnim odlukama.
Stavka 7 (troškovi investicijskog održavanja ostvareni s najvišim indeksom
(462,06), a to je rezultat intenzivnijeg održavanja Šumarskog doma u odnosu na
ranije godine. Stavka 9 (troškovi tiskanja Šumarskog lista) ostvareni su indek
som 132,16 — zahvaljujući realnijem planiranju i avansiranjem.
Sve važnije stavke rashoda na koje se moglo utjecati poslovnim odlukama,
kretali su se u očekivanim iznosima (indeksima).
S korisnicima poslovnog prostora u Šumarskom domu, osim Fakulteta ke
mijskog inženjerstva i tehnologije, uglavnom uspješno rješavamo zajednička pi
tanja, koja se odnose na plaćanje računa i održavanje zgrade. S Fakultetom ke
mijskog inženjerstva i tehnologije još uvijek se vodi sudski postupak za naplatu
zakupnina i za iseljenje. Institut za razvoj i međunarodne odnose zbog određenih
financijskih problema nije bio u mogućnosti u više navrata plaćati račune.
U tijeku 1990. i 1991. godine IRMO je investirao u potkrovlju određena
financijska sredstva što je regulirano posebnim Ugovorom u skladu Odluke Up
ravnog odbora HŠD-a. Dio tih financijskih sredstava utrošen je za investicijsko
održavanje krovišta i direktnu zaštitu konstruktivnih elemenata potkrovlja, pa je
197
naknadnim Odlukama Upravnog odbora HŠD-a izvršena kompenzacija zakup
nina, i na taj način osigurano plaćanje računa.
S korisnikom »Hrvatske šume« koje koriste poslovni prostor bivšeg SlZ-a,
Tehničkog centra za drvo, Poslovne zajednice celuloze, ambalaže i papira i Ex-
portdrva, Ugovorima su regulirani međusobni odnosi o zakupnini i održavanju
objekta.
Potrebno je konstatirati da je do većih odstupanja u ostvarivanju po poje
dinim stavkama, kako u ukupno ostvarenom prihodu i ukupno ostvarenim ras
hodima u odnosu na plan, došlo uglavnom zbog nepovoljnih opće poznatih uvje
ta (rast cijena, usluga, inflacije i si.) u kojima se realiziraju poslovni zadaci. Pre
ma obračunu prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti imamo slijedeća ostva
renja:
1. Stručna služba HŠD-a ukupni prihodi iznose 28,090.179.— HRD, a ukupni

rashodi 19,416.576.— HRD s ostatkom viška prihoda 8,673.603.— HRD.
2. Šumarski list ukupan prihod 3,850.148.— HRD, a ukupni rashod 9,492.340.—
HRD s negativnim rezultatom 5,642.192.— HRD.
3. Vlastita djelatnost — ukupan prihod 2,994.577.— HRD a ukupan rashod
1,718.561.— HRD, s ostatkom 1,276.016.— HRD.
Prihodi i rashodi po mjestima aktivnosti raspoređeni su u odnosima 35:50:15.
Negativna razlika u iznosu od 5,642.192.— HRD za »Šumarski list« rezultat je
povećanih troškova usluga i u visini pretplate. Vlastita djelatnost koja se odnosi
na promet i distribuciju tiskanica bila je i u 1992. godini ograničena zbog opće
poznatih teškoća u poslovanju, a mnogi korisnici naših usluga i dalje sve više
koriste usluge drugih poduzeća. Zajedno s odgovarajućom stručnom službom
»Hrvatskih šuma« nastojimo pozitivno rješiti problem nabave i distribucije tis
kanica.
IZVJEŠĆE
Komisije za popis sredstava i izvora sredstava
sa stanjem na dan 31. prosinca 1992. godine
Izvješćujemo Upravni odbor HŠD-a da je komisija u sastavu:

1. inž. Oskar Piškorić, predsjednik
2. inž. Pavle Vojt, član
3. Slavica Slonje, član
obavila popis sa stanjem na dan 31. prosinca 1992. godine i to:
1. Popis je obavljen u vremenu od 16. prosinca do 31. prosinca 1992.
2. Popisano je slijedeće:
— Osnovna sredstva
— Sitan inventar u upotrebi
— Novac u blagajni
— Sredstva zajedničke potrošnje
— Potraživanje iz obveze
— Izvori sredstava i izvanbilančne evidencije.
3. Stvarno stanje osnovnih sredstava odgovara knjižnom stanju.
4. Stanje na žiro računu iznosi 2,807.512.— HRD.
198
rt ,0
199
200
5. Stanje u blagajni iznosi 22.947.— HRD.
6. Nenaplaćena potraživanja od kupaca iznose 113.357.— HRD.
7. Sumnjiva i sporna potraživanja iznose 3,894.170.— HRD.
Komisija predlaže da se nenaplaćena potraživanja od kupaca u iznosu od

113.357.— HRD otpišu na teret rashoda za 1992. godinu. Za sumnjiva i sporna
potraživanja pokrenut je redovni postupak za naplatu preko suda.
Amortizacija osnovnih sredstava obračunava se po propisima iz Nomenkla
ture za amortizaciju. Revalorizacija sredstava vrši se prema koeficijentu za re
valorizaciju.
Prijedlog za otpis dužnika za 1992. godinu

1. PNS — UED Bratislava 13.430.— HRD
2. Institut Varšava Poland 13.430.— HRD
3. University Wachington 13.430.— HRD
4. Erdeszeti Sopron Hungary 13.430.— HRD
5. Posestvo »Snežnik« Kočevska R. 14.879.— HRD
6. Skupština općine NovaGradiška 5.000.— HRD
7. Gozdno gospodarstvo Postojna 14.879..— HRD
8. Institut za eksp. Trsteno 5.000.— HRD
9. »ŠUMA« Zagreb 5.000.— HRD
10. Centralna ek. knjižnica Ljubljana 14.879.— HRD
113.357.— HRD
IZVJEŠĆE NADZORNOG ODBORA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA
Dana 04. ožujka 1993. godine Nadzorni odbor u sastavu:

Slavko Šarčević, dipl. inž., predsjednik
Valerija Vukelić, dipl. inž., član
Rudolf Herljević, dipl. inž., član
pregledali su materijalno-financijsku dokumentaciju za vremensko razdoblje od
1. siječnja do 31. prosinca 1992. godine i ustanovili da se:
Blagajnički dnevnik vodi uredno na temelju postojećih dokumenata, te da
se blagajnički maksimum ne prekoračuje.
Za sve ulazne i izlazne račune postoji propisana dokumentacija.
U tijeku godine slale su se opomene za nenaplaćene račune.
Inventurna komisija je obavila popis osnovnih sredstava, novca, izvore sred-
dstava i ostala potraživanja i obveze.
Inventurne liste se nalaze u prilogu Izvješća komisije, a kojega je prihvatio
Nadzorni odbor.
Nenaplaćena potraživanja u iznosu od 113.357.— HRD treba otpisati na teret
rashoda za 1992, te da se i dalje vodi računa o naplati tih dugovanja.
Problem spornih i sumnjivih potraživanja je i dalje prisutan.
Na sumnjivim potraživanjima vodi se nenaplaćena zakupnina od Fakulteta
kemijsog inžinjerstva i tehnologije u iznosu od 3,894.170.— HRD.
201
Za ta dugovanja se i dalje poduzimaju mjere naplate preko Suda — putem
našeg odvjetnika Jasne Drezge.
Nadzorni odbor konstatira da je prijedlog Godišnjeg obračuna izrađen u
skladu sadržaja pregledane dokumentacije.
Prihodi i rashodi za 1992. godinu

PRIHODI
Preneseni višak prihoda iz protekle godine 139.685.— HRD
Prihodi od Ministarstva znanosti 1,905.354.— HRD
Prihodi od vlastite djelatnosti 30,773.795.— HRD
Ostali prihodi 2,116.070.— HRD
Ukupno prihodi 34,934.904.— HRD
RASHODI
Materijalni troškovi i amortizacija 20,558.799.— HRD
Osobni rashodi 10,068.678.— HRD
Ukupno rashodi 30,627.477.— HRD
Ostatak prihoda 4,307.427.— HRD
Prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda

Za prijenos u iduću godinu 4,307.427.— HRD
Nadzorni odbor dostavlja izvještaj Upravnom odboru Hrvatskog Šumarskog

društva s prijedlogom da ga u cijelosti prihvati.
Ad. 3.
Adam P a v l o v i ć , podsjetio je prisutne da su Nacrt Programa rada za 1993.
godinu kao i polazne osnove Financijskog plana za 1993. godinu prihvaćeni na
97. Skupštini Hravtskoga šumarskog društva, pa predlaže da se odmah otvori
rasprava.
Potrebna dodatna obrazloženja prijedloga financijskog plana za 1993. godinu
dali su Vlatka A n t o n i e i Ivan M a r i č e v i ć. Nakon kraće rasprave prihvaćeni
su predioženi Program rada i Financijski plan, te određene sugestije za razradu
pojedinih zadataka, osobito onih ko'ji se odnose na rješavanje problema održa
vanja i racionalnijeg korištenja prostora u Šumarskom domu u interesu unapre
đenja i razvoja šumarske i drvno-tehnološke znanosti i struke i njene opće druš
tvene (promičbe — propagande) afirmacije.
PROGRAM RADA ZA 1993. GODINU
Hrvatsko šumarsko društvo i Šumarska društva programiraju svoje posebne

i zajedničke aktivnosti, utvrđuju ciljeve i zadatke na temelju odredbi i sadržaja
STATUTA, Zakona o društvenim organizacijama i drugih odgovarajućih normi
i odluka u skladu dostignuća šumarske i drvno-tehnološke znanosti i prakse te
općih uvjeta u Republici Hrvatskoj.
202
Ciljeve i programirane zadatke Hrvatskoga društva (Skupština, Upravni od
bor, Nadzorni odbor i drugi oblici organiziranja) ostvarivati će neposrednim or
ganiziranjem (angažiranjem) svojih članova po potrebi i drugih znanstvenika i
stručnjaka za određena pitanja. Za racionalnije organiziranje redovnih i posebnih
aktivnosti svakako treba koristiti bogata iskustva više generacija iz prethodnih
razdoblja od 1846. g. dalje.
Područja aktivnosti:
— Unapređivanje, uspostavljanje i razvijanje dugoročnije suradnje s orga
nizacijama poduzećima— institucijama šumarstva, industrije drvne tehnologije,
celuloze, kemije, te prometa drvnim proizvodima, Javnim poduzećem »Hrvatske
šume«, Šumarskim fakultetom, Šumarskim institutom i s drugim znanstveno
stručnim organizacijama — institucijama.
— Neposrednije i intenzivnije razvijati suradnju na relacijama Upravni od
bor Hrvatskoga šumarskog društva i šumarskih društava. Inicirati osnivanje ŠD
na područjima, gdje to ne čine potencijalni članovi — stručnjaci.
— Što veći broj članova društva angažirati u akcijama i njihov neposred-
dniji utjecaj na sadržaj po količini i kvaliteti rada izvršnih organa.
— Stalno pratiti primjenu znanstvenih, stručnih i drugih rješenja i uvjete
za njihovu primjenu u šumarstvu i industriji prerade drva i zanatstvu.
— Organizirati više stručnih i popularnih predavanja, savjetovanja i razgo
vora na teme šumarske znanosti i prakse: Problematika proizvodnje, razvoja
šumarstva i prerade drva; »Propadanje šuma — uzroci i posljedice«; »Primjena
suvremenih metoda rada u našim djelatnostima — kompjutorizacija i dr.; Čov
jek, društvo — šuma priroda i dr.
— Posebnim aktivnostima izvršnih organa Hrvatskoga šumarskog društva i
Društva posredno i neposredno utjecati na donošenja odluka nadležnih državnih
i drugih organa, kojima će se zaustaviti procesi koji ugrožavaju šumu i čovjekov
okoliš. Prema najnovijim istraživanjima (podacima) zdravstveno je stanje šu
ma vrlo loše.
— Unapređivanje i razvijanje izdavačke djelatnosti dugoročni je zadatak svih
naših organizacija — potrebno više zajedničkih akcija za realizaciju ambicioz
nih ciljeva. Šumarski list znanstveno-stručno i društveno glasilo Hrvatskog druš
tva uspješno se izdaje 116 godina i postoje svi uvjeti da se ti poslovi — zadaci
ostvaruju i u narednom razdoblju. Potrebno je aktualizirati pripreme za izda
vanje Šumarskog priručnika i drugih stručnih publikacija.
Utvrđivanje zajedničkih zadataka zbog izgrađivanja bibliotečno-informacij-
skog sustava za potrebe naših djelatnosti, i dalje raditi na uređivanju stručne
knjižnice Hrvatskoga šumarskog društva.
— Pristupiti izradi projektnog zadataka, kojim bi se određeni dio prostora
u Šumarskom domu namjenio za popularizaciju šumarstva i prerade drva. Orga
nizirano pristupiti utvrđivanju zadataka za obilježavanje 150. godina osnivanja
Hrvatskog i rada šumarskog društva 1846—1996. i 120 godina izlaženja Šumar
skog lista (1877—1996.).
— Nastaviti sa redovnim zadacima na održavanju zgrade Šumarskog doma.
Pristupiti adaptaciji podruma, prema usvojenim projekcijama prenamjene.
— Sa predstavnicima Tehnološkog fakulteta i Grad. knjižnice u što kraćem
vremenu doći do sporazuma o njihovom iseljenju kako hi se pristupilo rekons
trukciji i prenamjeni prostora u Šumarskom domu prema našim programima.
203
— Raditi na unapređivanju rada stručne službe Hrvatskoga šumarskog druš
tva za obavljanje tekućih poslova, a posebno na izradi podloge za redovne ak
tivnosti organa Hravtskoga šumarskog društva zbog realizacije mogućih ciljeva
zadataka naznačenih i u ovom progrmu.
— Unapređivati, uspostavljati i razvijati suradnju s organizacijama inženjera
i tehničara i đr. u zemlji i inozemstvu.
PRIJEDLOG FINANCIJSKOG PLANA ZA 1993. GODINU
A. PRIHODI Planirano
1. Prihodi od pretplate i prodaje Šum. lista separata i oglasa 11,552.800.— HRD
2. Prihodi od vlastite djelatnosti 9,000.000.— HRD
3. Prihodi od zakupnina 130,000.000.— HRD
4. Ostali prihodi 6,000.000.— HRD
5. Dotacije od Ministarstva znanosti 7,000.000.— HRD
6. Preneseni višak prihoda iz 1992. godine 4,307.427.— HRD
Ukupni prihodi 167,860.227.— HRD
B. RASHODI
I. MATERIJALNI TROŠKOVI
1. Materijal za održavanje čistoće, kane. mat. i dr. 3,441.600.— HRD
2. Sitan inventar 3,441.600.— HRD
3. Knjižnica, stručna literatura, publikacija i dr. 5,000.000.— HRD
4. Utrošena energija 4,200.000.— HRD
5. Poštansko-telefonski troškovi 3,800.000.— HRD
6. Transportne usluge 2,500.000.— HRD
7. Troškovi investicijskog održavanja 57,903.627.— HRD
8. Komunalne naknade 2,500.000.— HRD
9. Troškovi tiskanja Šumarskog lista, separata i prijevoda 21,815.000.— HRD
10. Ostale neproizvodne usluge 1,500-000.— HRD
11. Izdaci za reprezentaciju 2,800.000.— HRD
12. Amortizacija 4,500.000.— HRD
13. Ostali materijalni troškovi 3,200.000.— HRD
14. Naknade za usluge SDK 1,700.000— HRD
15. Premija osiguranja 2,800.000.— HRD
16. Dnevnice i putni troškovi 2,200.000.— HRD
17. Autorski honorari 2,000.000.— HRD
Ukupno materijalni troškovi i amortizacija 124,860.227.— HRD
II. OSOBNI RASHODI

18. Plaće 35,000.000, HRD
19. Porezi i doprinosi na plaće 7,000.000, HRD
20. Pomoći i dotacije 1,000.000, HRD
Ukupno osobni rashodi 43,000.000.— HRD
Ukupno rashodi 167,860.227.— HRD
204
Ad. 4.
Ad. 4a) Na prijedlog Adama Pavlovića Branko Halapija, dipl. inž. dao je
kratko Izvješće i prijedloge o građevinskim aktivnostima HŠD-a na objektu
»ŠUMARSKI DOM« za 1993. godinu, koja glasi:
Na 23. sjednici Upravnog odbora HŠD-a održanog 15. rujna 1992. godine, pod
točkom 4. raspravljalo se o mogućim aktivnostima HŠD-a tijekom 1993. godine.
Da podsjetim: predviđena je daljnja aktivnost na zaštiti objekta »ŠUMAR
SKI DOM«, što znači izvesti sve potrebne radove uz osigurana novčana sredstva,
a morali bi se izvesti slijedeći radovi:
— popravak krova na dvorišnoj strani, uz te radove urediti kompletnu limariju
objekta
— uređenje pročelja s dvorišne strane objekta
— čišćenje prostora dvorišta — to je priprema za uređenje dvorišta
— posebna aktivnost je uređenje podrumskih prostorija
— gromobran objekta.
Od radova koji su preostali iz 1992. godine, preostalo je uređenje II. kata —

prozori i vrata, na način kao što su uređeni prizemlje i I. kat objekta. Za tu
potrebu izvršene su tehničke pripreme, napravljeni troškovnici za sve radove,
te s tim radovima može započeti nakon licitacije radova. Tajništvo HŠD-a izra
dilo je prijedlog za uređenje krova, zatim za uređenje pročelja dvorišta kao i
čišćenje dvorišta. U tom smislu razrađeni su troškovnici za te radove, na osnovu
kojih su određene približne vrijednosti tih radova.
Rezultati su slijedeći:
— popravak krovne plohe 21,100.000.— HRD
— čišćenje dvorišta 2,200.000.— HRD
— uređenje pročelja dvorišta 55,600.000.— HRD
— uređenje II. kata, prozori 11,200.000.— HRD
Gore navedene vrijednosti utvrđene su danom 17. II. 1993. godine, te imaju
vrijednost izraženu u DEM po srednjem tečaju koji iznosi 687 HRD za 1 DEM.
Problematika gromobrana — Prema važećim pozitivnim propisima za RH,
svaki visoki objekt kao i javni objekt mora imati propisnu gromobransku insta
laciju. To znači mora se izvesti projektna dokumentacija, prikupiti suglasnosti
i tada realizirati projekt.
Predviđeni troškovi su slijedeći:

— projektna dokumentacija i suglasnosti 500.000.— HRD
— izvedba gromobranske instalacije 14,000.000.— HRD
Ovo izvješće stavlja se Upravnom odboru na razmatranje i diskusiju kao i

na konačnu odluku o opravdanosti izvedbe i prioritetu izvođenja.
U raspravi je sudjelovalo više prisutnih i nakon obrazloženja, koja je dao
h a n Maričević prihvaćeno je Izvješće s posebno naglašenim stavovima koji pot
vrđuju polazne osnove sadržane u ranije prihvaćenoj Koncepciji o rekonstruk-
205
čiji i prenamjeni prostora u objektu Šumarskog doma, a usvojenoj na 21. sjed
nici Upravnog odbora HŠD-a održanoj 27. veljače 1992. godine u Zagrebu.
Prihvaća se obrazloženje J. P. »Hrvatske šume« za uređenje podrumskog
prostora, što je ugovorom o zakupu regulirano. To se odnosi na podrumski pros
tor do Perkovčeve i Vukotinovićeve ulice, koji je ranije koristio Institut za drvo
(TCD).
Ranije sklopljene ugovorne obveze o uređenju podrumskog prostora do Trga
Mažuranića potrebno je uskladiti s odgovarajućim interesom šumarske i drvno-
tehnološke struke, što znači i općim hrvatskim interesom.
Ad. 4b) Ivan Maričević, ukratko se osvrnuo na aktivnosti koje se odnose na pri
preme za organiziranje Savjetovanja povodom 200-godišnjice rođenja Josipa Res-
sela. Prihvaćen je zaključak da se naši predstavnici po potrebi uključuju u pri
premu za održavanje Savjetovanja, koje će se održati 23. i 24. rujna 1993. godine
u Portorožu. Putne troškove i dnevnice treba osigurati u Financijskom planu
kao i naknadu autorima za pisanje referata i prijevod na njemački jezik (engle
ski).
Ad. 4c) Pročitano je pismo, koje smo dostavili na adresu UREDA ZA UNPRO-
FOR. U raspravi su naglašene pozitivne ocjene o sadržaju pisma i uvjerenje da i
tim dokumentom svjedočimo o vremenu u kojem su direktne štete i posljedice
srpske agresije na tlu Hrvatske evidentne nerazumne i nenadoknadive.
Ured za UNPROFOR
Markov trg 7
41000 ZAGREB
Predmet: Hrvatsko šumarsko društvo

PISMO UNPROFORU — dostavljamo
Upravni odbor Hrvatskoga šumarskog društva na svojim redovnim sjed

nicama u protekle dvije godine vodio je rasprave o stanjima i posljedicama u
šumarstvu i preradi drva nastalim zbog srpske agresije na Republiku Hrvatsku.
U priloženom pismu naznačeni su sadržaji koji upućuju na zajedničku aktiv
nost državnih i stručnih organa i organizacija Republike Hrvatske s odgovara
jućim organima UNPROFORA.
Predlažemo da Vaša stručna služba dostavi ovo pismo na adresu UNPROFO
RA uz određeni komentar i prijedlog o daljnjim postupcima.
Znanja radi dostavili smo predmetno pismo na adrese:
1. Ministarstvo za poljoprivredu i šumarstvo Republike Hrvatske, Trg D. Ib-
lera 9, Zagreb
2. »Hrvatske šume« direkcija, UF Fj. Vukotinovića 2, Zagreb.
Tajnik
Ivan Maričević, dipl. inž.
206
UNPROFOR
Mr. Cedric Thornberry
zamjenik šefa misije
i direktor za civilne poslove
Ilica 207
4)000 ZAGREB
Od početka SRPSKE agresije na Republiku Hrvatsku (1991, g. do danas)

inženjeri i tehničari šumarstva i drvne tehnologije nastojali su svojim radom
ublažiti posljedice barbarskog uništavanja prirode, šume i drugih stoljećima stva
ranih i čuvanih spomenika kulture i ukupne baštine hrvatskoga naroda.
Hrvatsko šumarsko društvo na svojoj 97. godišnjoj Skupštini održanoj 10.
prosinca 1992. g. a u više navrata na sjednicama Upravnog odbora, razmatrana
su stanja — posljedice u šumarstvu i preradi drva, ratom izazvanih. U radu
Skupštine sudjelovalo je 208 delegata, koji su izrazili mišljenjee i stavove 2.500
članova društva, i najneposredni'je interese 70.000 djelatnika zaposlenih u šu
marstvu i preradi drva Hrvatske.
Šumarski i drvno-tehnološki inženjeri i tehničari Hrvatske od 1846. godine
organizirani u staleško — stručno Šumarsko društvo, najizravnije su svojim
upornim radom utjecali donošenjem ZAKONA O ŠUMAMA i drugih normi, na
državne organe TROJEDNE KRALJEVINE HRVATSKE, Slavonije i Dalmacije,
bivše AUSTRO-UGARSKE (1846—1918.), kraljevine JUGOSLAVIJE (1919—1940.)
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE (1941—1945.), bivše SOCIJALISTIČKE FEDE
RATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE (1945—1989.) i sadašnje suverene RE
PUBLIKE HRVATSKE i na taj način dali su veliki doprinos za očuvanje naših
šuma uz primjenu šumarske znanosti i prakse u ostvarivanju mogućih ciljeva i u
dugoročnom razvoju šumarstva, čovjekovog okoliša i prerade drva — industrij
ske i zanatske proizvodnje.
Putem znanstveno stručnog glasila »ŠUMARSKOG LISTA« koji neprekidno
izlazi 116 godina (od 1877. g.) domaća i stručna javnost u EUROPSKIM država
ma i određenom broju država na drugim kontinentima (SAD, Kanada i dr.) upoz
nata je sa dostignućima šumarske znanosti struke i prakse u Hravtskoj.
Od ukupne površine Hrvatske šume se nalaze na 40%, što j e znatno iznad
europskog prosjeka. Raznolikost naših šuma ima značajan utjecaj na mikro-
klimatske, ekološke i opće uvjete za održavanje biljnog i životinjskog svijeta
našeg i šireg područja.
Upravljanje i racionalno gospodarenje šumama obavlja se u skladu ZAKO
NA O ŠUMAMA i drugih odgovarajućih propisa.
Šume i šumska zemljišta naše države su prirodna i obnovljiva bogatstva.
Šume su radi svoga gospodarsko-ekološkog značenja od posebnog interesa za
državu, i prema USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE imaju njenu osobitu zaštitu.
Prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske, (Narodne novine bro'j 51,90.)
sve bivše društvene šume su državne šume Republike Hrvatske. Državnim šu
mama u Republici Hrvatskoj gospodari J. P. »Hrvatske šume«. Danas Javno
poduzeće »Hrvatske šume« (direkcija — uprave šuma — šumarije) dužno je us
kladili svoje programe i planove s postojećim Zakonom o šumama i odgova
rajućim odlukama nadležnih organa i u tim zadanim okvirima izvršavati tekuće
zadatke gospodarenja šumama.
207
Stručnim službama Javnog poduzeća »Hrvatske šume« direkcije i uprava šu
ma: Vinkovci, Osijek, Požega, Bjelovar, Sisak, Karlovac, Ogulin, Gospić i Split,
onemogućeno je operativno djelovanje na primjeni ZAKONA O ŠUMAMA i rea
lizaciji operativnih zadataka na teritoriji UNPA i RUŽIČASTIH ZONA, zato
predlažemo nadležnim organima UNPROFORA da odmah osiguraju nužne pret
postavke za redovno izvršavanje zadataka stručnim službama Javnog poduzeća
»Hrvatske šume«.
Pretpostavljamo da bi se uz angažiranost UNPROFORA uspjelo sa šumar
skim organizacijama i lokalnim vlastima dogovoriti, kako pristupiti realizaciji
zadataka iz PROGRAMA — PLANOVA za zaštitu, uzgajanje i iskorišćivanje šuma
u navedenim zonama. Uvjereni smo da bi veći broj inženjera i drugih djelatnika
prihvatili ova'j naš prijedlog i zajedno sa stručnom službom J. P. »Hrvatske šume«
izradili odgovarajuće operativne planove, kojima se može osigurati potrajnost u
gospodarenju šumama na cijelom teritoriju Hrvatske.
Posebno želimo naglasiti da već više godina redovno pratimo propadanje
šuma u Europi i naših vrijednih šuma hrasta lužnjaka (u svijetu poznato drvo
pod nazivom Slavonska HRASTOVINA) i naročito ugrožene jele u vrlo visokom
postotku bolesnih stabala, i kada se primjenjuju redovne stručne intervencije
i druge mjere.
Nije potrebno nikome dokazivati koliko su šume više ugrožene ako se ne
primjenjuju znanstveni — stručni i zakonom utvrđeni postupci u gospodarenju
šumama, što je sada slučaj sa 40% šuma Hrvatske, koje se nalaze na teritoriju
takozvanih ZONA.
Šume i agroekosustavi značajno su opterećeni različitim otrovima, a stanje
oštećenosti naših šuma vrlo je blizu stanju u industrijski razvijenim europskim
zemljama. Neki dijelovi šuma su potpuno uništeni eksplozijama skladišta mu
nicije (Bedenik, Delnice), u dijelovima šuma na granici ružičastih i UNPA zona
stradalo je mnogo vrijednih šuma — stabala od mina, granata, a pouzdano se
zna da su bespravno vršene sječe u Baranji, Spačvi, Međustrugovima, Banovini,
Kordunu, Lici, Dalmatinskoj zagori i Dubrovačkom području i time još više je
ugrozilo opstanak ovih naših šuma, generacijama šumarskih stručnjaka čuvanih
i uzgajanih.
Zaštitne šume, Nacionalne parkove, Rezervate — Plitvička jezera, Paklenicu,
Kopački rit, Prašnik i niz drugih ugroženih prirodnih, kulturnih i općih vrijed
nosti hrvatskoga naroda, nužno je bez odlaganja zaštiti svim raspoloživim sred
stvima i osigurati izravnu primjenu Zakona Republike Hrvatske.
Napominjemo da nismo utvrdili konačne visine šteta zbog srpske agresije
u šumarstvu i preradi drva — no već do sada prikupljeni podaci govore o iz
ravnim štetama u šumarstvu više stotina milijuna dolara, a neizravne (ako
množimo sa najnižim koeficijentom) visine šteta iznosa više milijardi dolara.
Evidentirane i procjenjene štete u drvnoj industriji također iznose više milijardi
dolara.
Stručne službe nadležnih organa i dalje rade na utvrđivanju šteta. S terito
rija UNPA i RUŽIČASTIH ZONA još uvijek nemamo potrebne podatke — infor
macije i zato nismo u mogućnosti objektivno utvrđivati stanja i posljedice u
šumama i drugim objektima.
Očekujemo izravniju suradnju između nadležnih organa UNPROFORA i HR
VATSKE i konkretna rješenja koja će omogućiti operativno djelovanje u cilju
208
zaštite šuma, okoliša, ic unapređenja i razvoja šumarstva i prerade drva na ci-
•jelom teritoriju Republike Hrvatske.
Ovim pismom šumarska struka želi iskazati svoju spremnost za izravniju
suradnju na utvrđivanju rješenja za primjenu zakona i dostignuća šumarske
i drvnotehnološke znanosti i prakse u granicama Republike Hrvatske.
Predsjednik
Upravnog odbora
Adam Pavlović, dipl. inž., v.r.
Ad. 4d-h) Potrebna objašnjenja i odgovore za naevdena pitanja dao je Ivan

Maričević i nakon toga su prihvaćeni prijedlozi:
— Nastaviti aktivnosti preko odvjetnika i neposredno za ubrzanje sudskog
postupka za iseljenje Tehnološkog fakulteta i Knjižnice grada Zagreba iz Šumar
skog doma. Također je potrebno i dalje inzistirati na rješenjima u Šumarskom
domu, koja će prvenstveno biti u funkciji unapređenja šumarske i drvno tehno
loške struke.
— I u 1993. godini osigurati doprinos HŠD-a za redovnije tiskanje časopisa
DRVNE INDUSTRIJE.
— Pisma prof. dr. Ivana Mikloša i dr. Jakova Marinovića su pročitana i na
kon rasprave prihvaćeni su prijedlozi da nije nužno organizirati posebne aktiv
nosti jer su s tim problemima upoznati nadležni organi određenih institucija, a
i pojedine osobe po želji autora pisama.
— Nabava i distribucija tisaknica — obrazaca za potrebe šumarskih orga
nizacija sve je više upitna iz više razloga. Stručna služba HŠD-a inicirala je
određene razgovore sa Stručnom službom J. P. »Hrvatske šume« i očekujemo
pozitivnija i racionalnija rješenja toga problema.
— Rasprava o prethodnim problemima za organiziranje 150-obljetnice Hr
vatskoga šumarskog društva u 1996. godini, obvezala je Stručnu službu i pred
sjednika da za slijedeću sjednicu pripremi određene teze za raspravu.
Na kraju sjednice prihvaćen je prijedlog da se na ulazu u zgradu stavi nova
tabla sa naznakom IT i punim nazivom naše organizacije.
Zapisnik sastavio: Predsjednik

Ivan Maričević, dipl. inž. v. r. Adam Pavlović, dip. inž. v. r.
209
O JOSIPU RESSELU POVODOM 200. OBLJETNICE ROĐENJA
Savjetovanje 23. i 24. rujna 1993. g. u Portorožu
Cilj savjetovanja
Priredba koju organizira Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i pre
rade drveta Slovenije zajedno sa šumarskim društvima iz susjednih država Aus
trije, Hrvatske i Italije, posvećena je uspomeni na Josipa Ressela, tehničaru i šu
maru na krasu — povodom 200. obljetnice njegovog rođenja. Ujedno ćemo govoriti
a krasu, njegovom razvoju i važnosti šuma na tom prostoru. Priredba je namije
njena šumarima, ljubiteljima šuma i svima kojima kras nudi izazov za stručni rad,
za odmor i nova otkrića u prirodi.
Vrijeme i mjesto
Priredba će se održati na jadranskoj obali Hrvatske, Italije i Slovenije 23. i 24.
rujna 1993. Prvi dan u Portorožu u hotelu Palace, a drugi dan namijenjen je
izletima po krasu triju država.
Oblik priredbe
Priredba je sastavljena iz dva dijela. U prvom, na Savjetovanju, dotaći ćemo
se značenja Resselovog tehničkog i šumarskog stvaralaštva. Posebnu pozornost po
svetiti ćemo prostoru njegovog šumarskog djelokruga — krasu. Dio tog područja
upoznati ćemo drugog dana na izletima u kojima će se ispreplitati stručni program
i prijateljski susreti, prijatelja iz četiri države.
Referati i vodstvo izleta

Na savjetovanju će održati predavanja ugledni povjesničari i šumari iz Aus
trije, Hrvatske, Italije i Slovenije, država-suorganizatora priredbe. Izlete po krasu
će pripremiti i voditi šumari koji žive i djeluju na tom prostoru.
Jezik
Savjetovanje će se simultano prevoditi na hrvatski, talijanski, njemački i slo
venski jezik. Jednako tako biti će na četiri jezika tiskan program priredbe, knjiga
o Resselu te, vodič za izlete po krasu. Na izletima će sudjelovati profesionalni
prevoditelji.
Putovanje i smještaj
Portorož je dobro povezan s Europom — bilo vlakom koji vozi do Kopra,
odakle je moguć prijevoz taksijem ili autobusom do udaljenog mjesta priredbe,
ili ćete se odlučiti za prijevoz osobnim automobilom, odnosno izravnim autobu
som do Portoroža.
210
Za hotelske usluge, noćenje i izlete koristit će se turistička agencija u Por
torožu. Na izlete ćete putovati posebnim autobusima organizatora.
Pratioci
Za njih će turistička agencija pripremiti poseban damski i alternativni pro
gram. Taj će biti predstavljen u programu priredbe, a poslat ćemo ga prijavlje
nima do početka ljeta.
Registracija
Za učesnike Savjetovanja, kotizacija iznosi 70 DEM, cijena pojedinačnih izleta
je 50 DEM. U pravilu nije moguće samo učešće na izletima bez učešća na Savje
tovanju. Pratioci ne plaćaju kotizaciju, a alternativni program pripremljen za njih
košta 25 DEM. Isto toliko treba platiti za večernji program s primjenom za su
dionike priredbe.
Prijave i uplate sakupljaju do 1. svibnja 1993. Savezi šumarskih društava po
jedinih država. Prijave se mogu otkazati do 15. lipnja 1993. a organizator u tom
slučaju zaračunava 20 DEM za troškove organizacije. Svi prijavljeni sudionici će
do 30. lipnja 1993. primiti program priredbe uz koji će biti priložena kartica za
rezervaciju hotela.
Rezervacija hotela primati će turistička agencija u Portorožu.
Pokrovitelj
Pokrovitelji priredbe su predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan i za
jednica Alpe-Jadran.
POZIVE S PROGRAMOM SAVJETOVANJA I PROGRAMOM EKSKURZIJA U-
PUTITI ĆE SE SUDIONICIMA IZ NAŠE DRŽAVE NA OSNOVI DOGOVORA SA
SLUŽBAMA PODUZEĆA »HRVATSKE ŠUME« I »CROATIADRVO.«
UREDNIŠTVO
211
70-OBLJETNICA O B R A N E PRVOG DOKTORATA Z N A N O S T I
NA ŠUMARSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Prof. dr. Josip Baien,
prvi doktor šumarskih znanosti Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu
Visokoškolska šumarska izobrazba započela je prijenosom nastave iz srednje

gospodarsko-šumarske škole u Križevcima na Sveučilište u Zagreb 1898. godine.
Te je godine na temelju zakona o promicanju gospodarstva u Hrvatskoj, otvo
rena Šumarska akademija kao sastavni dio Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Za
grebu. Tadašnja šumarska nastava i nastavnici nisu bili izjednačeni s ostalim
sveučilišnim znanostima, pa se poslije prvog svjetskog rata pokreće akcija da se
Šumarska akademija pretvori u samostalni odjel fakulteta. Dana 31. kolovoza
1919. godine potpisan je ukaz o osniavnju Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sve
učilišta u Zagrebu koji je započeo radom škol. god. 1919/20. Apsolventi nekadaš
nje Šumarske akademije nisu mogli postići doktorat znanosti u vlastitoj usta
novi, već su morali apsolvirati još koji fakultet. Prvi doktorati na Poljoprivredno-
-šumarskom fakultetu Sveučilitša u Zagrebu sticali su se prema naredbi Po
vjereništva za prosvjetu i vjere od 15. ožujka 1921. pod brojem 4917. Prema ta
dašnjim propisima za doktorat šumarskih znanosti valjalo je predložiti samo
stalno izrađenu raspravu (inauguralnu disertaciju) iz šumarskog područja te po
ložiti stroge usmene ispite.
Prvi doktorat znanosti na našem fakultetu obranio je 4. lipnja 1923. godine,
ing. Josip B a l e n , šumarski savjetnik u Senju, s disertacijom: »Bura i njezino
značenje za pošumljenje krasa«, pred Komisijom u sastavu dr. A. P e t r a č i ć i
dr. A. U g r e n o v i ć . Promocija je obavljena u auli zagrebačkog Sveučilišta
uz brojno učešće šumara, a sveučilišni rektor dr. Đuro N e n a d i ć u svom je
pozdravnom govoru osobito naglasio da slučajem sudbine, on prvi rektor šumar
promovira prvog doktora šumara!
Od 1919. kada je šumarska nastava podignuta na najviši stupanj j u protek
lih sedamdeset godina, od obrane prvog doktorata na čast šumarske znanosti na
našem je Fakultetu promovirano ukupno 114 doktora znanosti!
mr. Davorin Kajba
212
NOSTALGIJA ZA ŠUMAMA I DUNAVOM
Priča o Vukovarskim š u m a m a s posebnim osvrtom
na š u m e gospodarske jedinice »Vukovarske dunavske ade«
Bio jednom jedan . . . Tako započinju često sve bajke. Danas su vukovarske
šume za njihove poznavatelje i zaljubljenike kao iz bajke.
Nasilno otjeran od srbočetnika i srpske okupacijske vojske iz predivnib šu
ma istočne Slavonije, polako se osvješćujem. Polako kao prvo proljetno cvijeće
počinjem promatrati sredinu oko sebe. U ovom trenutku čini mi se da mi je
svejedno gdje se nalazim. Ovdje, na Mjesecu ili negdje u Hrvatskoj. Nema mo
jih divnih šuma uz Dunav i na obroncima Fruške gore.
Meku i rahlu šumsku zemlju prosutu mirisnom vegetacijom zamijenio je
tvrdi željezno-betonski pod i smrad izgorjelog ulja i metalne piljevine. Ponosna
i šutljiva stabla bučni, hladni strojevi bez duše. Plavo, sunčano nebo zamijenio
je prljavi strop, koji se od dima i prašine i ne vidi.
Šume na području općine Vukovar nisu za laike bile vrijedne. Nažalost i
među šumarima je bilo laika. Nitko, od manjeg broja takvih, nije računao na
ekološku vrijednost tih šuma. Na području općine Vukovar, čija površina iznosi
oko 600 km 2 , obraslo je šumom oko 10%. Nekada je obraslost šumom bila 30%.
Desetljećima se »manje vrijedna šuma« krčila u korist plodnih oranica. Taj ne
gativan tijek zaustavljen je između 50-ih i 60-ih godina ovog stoljeća.
Šume vukovarskog ravnjaka po svojoj fitocenološkoj podjeli spadaju u šu
me hrasta lužnjaka i običnoga graba s cerom.
Klima vukovarskog područja je oštra kontinentalna, s velikim ljetnim vru
ćinama i oštrim, hladnim zimama. Količina oborina iznosi oko 650 mm godišnje.
Temperature su zimi i do —30 °C, a ljeti i do +35 °C. Srednja godišnja tempe
ratura iznosi 11 °C. Vjetrovi koji ovdje pusu najčešće su zapadni i sjevero-zapad-
ni, te zimi hladni sjeveroistočni vjetar košava. Takva klima utjecala je i na raz
voj vegetacije ovog područja.
Nadmorska visina kreće se oko 80—130 m.
Geološka podloga je prapor i aluvijalni nanos.
Od autoktonih vrsta drveća ovdje dolaze: hrast lužnjak (Quercus robur L.),
hrast cer (Quercus cerris L.), obični grab (Carpinus betulus L.), malolisna lipa
(Tilia cordata L.), bijela vrba (Salix alba L.), crna topola (Populus nigra L.) i
bijela topola (Populus alba L.). Uneseni su još u 18. i 19. stoljeću: obični bag
rem (Robinia pseudoacacia L.), crni orah (Juglans nigra L.), kanadska topola
(Populus canadensis L.), američki jasen (Fraxinus americana L.) i neke druge
vrste. Prema vrstama drveća uočava se velika raznolikost: od potpuno močvarne
vrste bijele vrbe do vrste izrazito suhih podneblja — hrasta cera.
Šume gospodarske jedinice »Vukovarske dunavske ade« rasprostiru se na po
vršini oko 1800 ha, na dijelu Podunavlja od sela Borova do sela Šarengrada, u
213
dužini od 37 km. Sume se nalaze na desnoj obali Dunava u tzv. ritovima (rit po
tječe od njemačke riječi das Ried koja znači 'bara', 'močvara', 'trščak'), te na
riječnim otocima, tzv. adama.
Šume dunavskih ritova i ada doimaju se na prvi pogled nekako jednolično
i monotono, no one to nikako nisu.
U sjeverozapadnom dijelu općine, nešto iznad sela Borova s desne obale
Dunava nalazi se Borovska ada (odjeli 1—15), površine oko 270 ha. Pomalo ne
dostupna i surova zbog tamošnjih ljudi — vjerojatno. Na toj adi, odvojenoj
dunavcima (dunavac je naziv za rukavac Dunava, širok i do 100 m kada je vodo
staj visok ili ga se za niskog vodostaja Dunava može i preskočiti), nalazimo os
tatke šume bijele vrbe s plavom kupinom, šumu bijele vrbe i crne topole te
šumu crne i bijele topole, kao i novopodignute kulture raznih klonova euro-
američke topole.
Krećući prema jugoistoku, nizvodno Dunavom, nailazimo na Vukovarsku adu

(odjeli 16—21), površine oko 100 ha. Vukovarska ada nalazi se bliže lijevoj obali
Dunava nasuprot Vukovaru. Dužine je oko 45 km, a na najširem dijelu je oko
500 m i ima oblik »kifle«. Na toj adi možete naći šumu bijele vrbe s plavom
kupinom, šumu bijele i crne topole te kulture euroameričke topole (Cl. I 214, P
deltoides, P. serotina, P. marylandica i dr.) te kulture bijele vrbe različitih klo
nova uzgojenih na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za šumarsku ge
netiku i dendrologiju. Nemojte se iznenaditi kada u tom šarenilu vrsta naiđete
na skupinu stabala jasena (vjeroajtno je to jedna forma poljskog jasena) ili na
pojedinačna soliterna stabla hrasta lužnjaka.
Nekada su se te dvije vrste drveća ovdje nalazile u mnogo većem broju nego
danas. Inače Vukovarska ada je bila omiljeno izletište građana Vukovara, osobito
u ljetnim mjesecima, kada se po 1000—2000 građana znalo naći na otočiću zva
nom Mala ada da bi se osvježilo u Dunavu, čija ljetna temperatura je znala izno
siti i do 25 °C. Nekada se zimi preko Dunava moglo prijeći seljačkim kolima s
konjima na drugu obalu (Bačku), jer je led bio toliko debeo i čvrst.
214
Osim ne baš hladnom vodom u Dunavu, moglo se osvježiti hladnim pivom
podrumske temperature u gostionici »Čarda« na bačkoj strani, koju smo svi zvali
»Kod Rakića«, jer je nekada davno vlasnik bio izvjesni gospodin Rakić. Kao klinci
znali smo preplivati dunavac i onako goli i bosi zaputiti se, ne baš »grlom u ja
gode«, nego još gore, bosi i goli, samo u gaćicama, u slatke kupine i tisuće ko
maraca. Ništa nam to nije smetalo. Zamazana usta i ruke, ubode komaraca i
ogrebotine trnja oprao je i »izliječio« prelijepi Dunav.
Nešto nizvodno od Vukovarske ade nalazi se Pačji otok ili otočić Đaka kako
ga je nazvao prof. dr. Đuro Rauš, te je to danas i službeni naziv. Površine je,
pod šumom, oko 1 ha. S prekrasnom pješčanom plažom, za niskog vodostaja
Dunava, površina mu iznosi i do 3 ha. To je najmlađi otočić na ovom dijelu Du
nava. Na primjeru Đake objasnit ću nastanak ada. Za niskog ovdostaja iz Duna
va izranjaju pješčani otoci. Ako na tu površinu padne sjeme vrbe, ono odmah
počne klijati i naraste »malat«. Obično, gotovo 99% je to sjeme bademaste vrbe.
Vrba brzo raste pa se za kratko vrijeme otočić zazeleni od nastalog »malata«.
Vodostaj Dunava često oscilira, gotovo svakodevno. No ako vodostaj ostane tako
nizak da iz vode vire samo tri vršna listića mladog stabalca, ono će preživjeti.
Ako i druge godine visok vodostaj ne uništi novonastalu vegetaciju (malat), go
tovo je sigurno da će ovdje nastati šibljak bademaste vrbe. Ako visok vodostaj
prekrije i tu mladu šumicu, ona će nestati, ali na polegala stabalca vrbe taložit
će se pijesak i mulj koji Dunav nosi, pa će to mjesto za sljedećega niskog vodo
staja biti više nego prvi puta.
Mi kažemo da otočić »raste«. Taj proces traje godinama. A onda, kada je
otočić dovoljno narastao da rakita preživi i drugu vegetaciju, gotovo je sigurno
da će ovdje biti šuma. Bademasta vrba doživi starost 10—12 godina. U toj dobi
stabalca se ruše i izvaljuju na tlo. U međuvremenu ovdje se naselila i bijela
vrba, možda pokoja crna topola. Bademasta vrba je odigrala svoju pionirsku
ulogu i nestaje stvarajući pogodno tlo za dolazak drugih vrsta. Na kraju ćemo
preko šume bijele vrbe s plavom kupinom imati šumu bijele vrbe i crne topole,
zatim šumu crne i bijele topole ,da bismo na koncu imali šumu hrasta i jasena.
Otočić Đaka sada je obrastao na najstarijem dijelu šumom bijele vrbe s
plavom kupinom uz pokoje stablo crne i bijele topole. Na mlađem dijelu nalazi
se šuma bademaste vrbe, najmlađi dio obrastao je trskom, a zatim dolazi čisti
pijesak. Na sljedećoj slici vidimo taj slijed.
Nerijetko, kada nema ljetne gužve, ovdje ćete naići na srneću divljač, koja
dođe potražiti mir preplivavši dunavac.
Odmah nasuprot Đake, na desnoj obali Dunava, nalazi se čuveno i omiljeno
izletište Vukovaraca i stanovnika užeg i šireg područja nazvano Vučedoi. Vučedol
je poznato arheološko nalazište čiji tragovi sežu sve do kamenog doba. Novoure
đeni dio krase vrlo lijep riblji restoran i velika sunčana terasa dijelom pokri
vena trščanom nadstrešnicom da štiti od ljetnih žega. S terase je predivan pogled
na Dunav i Bačku. Dunav je ovdje najširi u cijelom svom toku, oko 1,5 km. S
terase se vide i dijelovi dva zelena otoka Skendre i Orlovnjaka. Stariji dio sta
roga naselja malo je zapušteniji, a krase ga jedna stara vila i nešto noviji dogra-
đeni prostor. Između ta dva dijela je terasa, na kojoj su nekada lupali čaše i
daše posjetitelji razdragani svirkom tamburice i violine (na uho) u rukama vješ
tih svirača — Cigana iz bačkog sela Deronje. Znali su oni zasvirati i »U boj, u
boj«, sve za pare.
215
Napuštamo Vučcdol malko zagrijani od rakije i vina. Nije važno da li je
zega i pikaju li (mi kažemo grizujkomarci ili puše (brije) oštra košava.
Nadomak Vučedolu nalaze se spomenuta dva otoka Orlovnjak (odjel 22) i
Skendra (odjel 23—25). Orlovnjak je netaknuti prirodni otok na kojemu nalazimo
šumu bijele vrbe s plavom kupinom, a na višem terenu šumu bijele vrbe i crne
topole uz pokoje stablo bijele topole. Orlov otok ili Orlovnjak dobio je ime po
lomu jer je nekada na njemu bilo omiljeno obitavalište orla bjelorepana. U
zadnje vrijeme vidio se pokoji par orlova i poneko staro gnijezdo. A s a d a . . . ?
Ljeti od ribiča i izletnika niste mogli parkirati čamac, toliko je Orlovnjak
bio prepun ljudi željnih mira, Dunava i šume. Na ovom otoku uspostavio je
prof. dr. Đuro Rauš trajnu pokusnu plohu »Čovjek i biosfera« u šumi bijele
vrbe i crne topole, površine 1 ha. Od Orlovnjaka do Isinog ostrva kod Mohovske
ade osnovan je i proglašen specijalni rezervat šumske vegetacije na površini
od 115 ha. Odmah preko puta Orlovnjaka, bliže desnoj obali Dunava, nalazi se
otok Skendra, nešto viši otok, lišen u potpunosti autoktone vegetacije. Na nje
mu nalazimo kvalitetnu šumu euroameričke topole — prvu generaciju. Druga
bi bila lošija, treća . . .
Zahvaljujući razumijevanju Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Katedri za uz
goj šuma, te napose prof. dr. Đuri Raušu i prof. dr. Slavku Maticu, uspostavljena
je pokusna ploha na ovom otoku radi vraćanja autoktone vegetacije bijele vrbe,
crne topole, bijele topole, duda, veza i drugih vrsta.
Odmah preko dunavca na desnoj obali Dunava nalazi se Sotinska ada (od
jeli 26—45), površine oko 450 ha, uključujući otoke Orlovnjak i Skendru.
To je površina vezana za kopno, a naziv ada j e dobila po tome jer je sada
zamul'jeni dunavac dijelio adu od strmih obala. Ovdje možete naći baru punu
kvalitetne ribe (tu je i prirodno mrijestilište riba), trščak, šumu rakite, šumu
bijele vrbe s plavom kupinom, šumu bijele vrbe i crne topole, šumu crne i bi
jele topole te kulture euroameričkih topola raznih klonova.
Na strmoj obali, koja se uzdiže i do 30 m iznad Dunave, nalazi se šuma
običnog bagrema, ispresijecana s tri surduka. Surduk je lokalni naziv za strmu
prohodnu vododerinu koja se duboko usijeca u debeli sloj prapora. U surducima,
kojih ima duž čitave obale Dunava podno Fruške gore, u rano proljeće sve je
prekriveno bijelim sagom od visibaba. »Šetati« ovim ritom za niskog vodostaja
Dunava pravo je uživanje. Ljeti, kada od nametljivog hmelja i pavitine ne vidite
dalje od 10 m oko sebe ili zimi, kada je preglednost relativno dobra, a pred
očima se nižu različiti krajolici.
Ukrcavamo se u čamac i lagano klizimo nizvodno prema selu Opatovcu i Opa-
tovačkoj adi (odjeli 46—50), površine oko 100 ha. Ta je ada uglavnom pod šu
mom euroameričke topole, klon 1-214, tek mjestimično javlja se autoktona ve
getacija. Iza ade slijedi šumski predjel Mohovski rit (odjeli 51—57), površine
oko 100 ha. Vrste drveća i šuma kao i na Opatovačkoj adi.
Na pašnjaku između sela Opatovca i Mohova nalazi se i rasadnik topole i
vrbe površine oko 6 ha. U rasadniku se uzgajaju klonovi bijele vrbe, njih 25-ak,
te isto toliko klonova euroameričke topole. Sav proizvedeni materijal služi za
pošumljavanje na adama i ritovima. Ovdje se ne zadržavamo dugo jer idemo
u vjerojatno najljepši dio Podunavlja. Idemo u Mohovsku adu, Šarengradsku
adu i Hagl. U Mohovskoj adi osnovali su prof. dr. Slavko Matić i prof. dr. Đuro
Rauš pokusnu plohu za obnovu sadnjom različitih vrsta. Ploha je veličine 1 ha i
216
ograđena je pletenom žicom. Nekada, 'još 1891. godine ta tri šumska predjela
bila su rit. Ade su bile kopnom vezane za desnu obalu Dunava kod sela Mohova.
Tada je počelo kopanje kanala, tzv. Mohovskog kanala, koje je završeno 1898.
godine.
Kanal bijaše širok svega 40—50 m, da bi danas širina iznosila oko 500—600 m
i svakim danom dio Mohovske ade Dunav odnosi. Desna obala je utvrđena ka
menom, kao i dio Šarengradske ade.
Ne idemo kanalom, već ulazimo u dunavac na lijevoj obali Dunava između
Isina ostrva i Mohovske ade (odjeli 58—69), površine oko 100 ha. Šumarima će
za oko odmah zapasti na samom »špicu« Mohovske ade jedan soliterni hrast te
oko 1,5 ha bagremove šume stare oko 6 godina. Bagremova šuma na adi, na
gotovo čistom pijesku? Da, i toga ima u nas. Hrast toliko i ne začuđuje, već smo
navikli na njega. Zovemo ga »crni« ili »močvarni hrast«. Od te hrastovine ne
valja praviti čamac. Kažu stari poznavatelji da čamac načinjen od drveta moč
varnog hrasta, ako se potopi, tone u Dunavu. Pa da im vjerujemo! Naš je ča
mac sagrađen od prave slavonske hrastovine iz srca spačvanskog bazena. Idemo
mirno dalje.
[šino ostrvo, ada pod šumom bijele vrbe s plavom kupinom te šumom bijele
vrbe i crne topole nalazi se lijevo od smjera našeg kretanja. Na Isinu ostrvu je
pro!', dr. Đuro Rauš također postavio pokusnu plohu »Čovjek i biosfera«, veli
čine 1 ha. Desno Mohovska ada, dijelom autoktona šuma bijele vrbe s plavom
kupinom, šuma bijele vrbe i crne topole, šuma crne i bijele topole, šuma euro-
američke topole i klonova bijele vrbe i napokon šuma poljskog jasena zadiv
ljujućih prsnih promjera i do 70 cm. Ovdje nalazimo i površine čistog sterilnog
pijeska na kojima osim škrte travne vegetacije ne uspijeva baš ništa. Ali krda
običnog jelena ili srneće divljači nisu rijetkost, kao ni jata divljih pataka i div
ljih gusaka iznad dunavca.
Lagano, uz tek čujan zvuk motora klizimo prema Šarengradskoj adi i Haglu.
Mohovska i Šarengradska ada razdvojene su Šarengradskim pašnjakom i žiča
nom ogradom. Tek za niskog vodostaja Dunava Mohovsku adu od pašnjaka
dijeli i jedan rukavac Dunava, koji se sve više zamuljuje i gubi.
Žicom odvojene ade? Da, zbog pašnjaka — vlasništvo MZ sela Šarengrada
na kojemu mještani sela, inače vrsni ribari, drže na ispaši gotovo cijele godine
konje, krave i svinje (domaće, naravno). Ima i divljih svinja pa nije rijetkost da
se nađe i pokoji križanac. Krupna stoka ulazi »kroz žicu« na obje ade i čini štete
na novopodignutim kulturama vrba i topola odgrizanjem vrhova, lomljenjem
ili guljenjem stabala. Pašnjak je uglavnom travnata površina, tek rijetko ob
rasla drvećem (vrba, crna i bijela topola, vez, dud). Iza pašnjaka nalazi se Šaren
gradska ada (odjeli 78—96) površine oko 350 ha. To je, vjerojatno, jedna od naj
ljepših ada Podunavlja, a smijemo reći i jedna od zadnjih ostataka autoktonih
podunavskih šuma u Europi. Ada je dijelom pošumljena raznim klonovima auro-
američke topole i bijele vrbe nakon što je posječena autoktona vegetacija.
Na najnepristupačnijim dijelovima ispresijecanima barama zadržala se auto
ktona vegetacija sa starim soliternim hrastovima, bijelim vrbama, crnim i bi
jelim topolama, vezom, dudom.
Ne znam da li je ada ljepša ljeti kada je gotovo neprohodna, jer je obrasla
gustom kupinom, petosjemenim glogom i crvenom hudikom, ili kada je vodostaj
217
Dunava takav da do svakoga pojedinog stabla možete doći čamcem, ili zimi kada
možete ugledati čopore divl'jih svinja i k r d a jelenske divljači.
Jedan dunavac dijeli Šarengradsku adu od Hagla, a drugi Hagal od lijeve
obale Dunava. Mi idemo, ako je vodostaj Dunava povoljan, ovim drugim dunav-
cem, koji je nekada bio glavni tok Dunava (prije kopanja Mohovskog kanala).
Naime, na tom dijelu Dunav je činio veliki luk (Bogen), dugačak oko 6,5 km. Da
bi se put Dunavom skratio, prokopan 'je spomenuti Mohovski kanal, koji je oko
2,5 km dugačak.
Hagl je (odjeli 70—77) ada površine oko 330 ha, koja će s vremenom postati
kopno vezano uz Bačku. Priroda čini svoje. Dunavac se polako zamuljuje. Na
Haglu možemo naći šumu kao i na Šarengradskoj adi, ali isto tako u mjesecu
svibnju i lipnju svježe gljive vrbovače, žute kao limun, na suhim stablima vrbe.
u listopadu i studenom rastu topolovače iz starih panjeva, a na opće iznenađe
nje jednom smo na jednoj sječini u mjesecu ožujku naišli na neizmjerno puno
kvalitetnih smrčaka. Postoje ovdje i ostaci stare žičare koja se polako ruši.
Obavila je svo'ju funkciju. Šezdesetih godina posječeni drvni materijal se iz Hagla
preko dunavca i Šarengradske ade izvlačio do Mohovskog kanala na glavno sto-
varište, odakle je šlepovima transportira za kombinat »Belišće«.
Hagl je imao dva gospodara. Jedan su bili šumari, koji su gospodarili šu
mom, a drugi je bila Vojna uprava »Karađorđevo«, koja je bila vlasnik lovišta
na istoj površini. Stalne štete od divljači na mladim i starijim kulturama vrba
i topola kvarile su ionako ne baš dobre odnose strogog vojničkog i blagog šumar
skog režima.
Na samom vrhu sjevernog luka Hagla, na bačkoj strani nalaze se 3—4 kućice.
Nekada je ovdje pristajala »Bijela lađa«. Bio je to glavni tok Dunava. Na
1,5 km od obale nalazi se selo Mladenovo, nekada Bukin.
Živjela je u jednoj od kućica jedna stara baka koja nas je uvijek zvala na
kavu i rakiju. Baka nas nikada nije pitala ni tko smo ni što smo. Ni mi nju.
Nažalost, zaboravih joj ime. Doviđenja, bako. Bog vas čuvao, djeco. Idemo po
lako na jug i kraj putovanja ovim dijelom Dunava i dunavcima.
Na samom južnom »špicu« Hagla čuveni ribar iz Šarengrada Pero Francuzo-
vić sagradio je krišom ribarsku vikendicu od opeke, koja je pola godine pod
vodom. Moramo navratiti do čika Pere, sigurno ima svježe ribe ulovljene u vrške.
Som, smuđ, šaran, kečiga, manjić, štuka i druga bijela riba — sve je to dobro.
Koliko puta nije htio da mu platimo. »Platit ćete drugi put.«
Do viđenja, čika Pero, i dobar ulov.
Izlazimo iz Dunava na »novi« Dunav. Prvi put čamac mora uzvodno jer se
vraćamo u Opatovac. Moramo kod čika Milovana, šumara, na svježe prženu ribu
i vino čuvenog vukovarsko-iločkog vinogorja. Traminac, burgundac, graševina,
silvanac. Kak to prija nakon slatke ribe! Polako pada noć, čamac teže nego niz
vodno gura vodu ispred sebe. I mi smo pomalo umorni od sunca, vjetra ili hlad
noće. U daljini naziremo ostatke starog grada Šarengrada. Iločka katedrala je
nešto dalje, ali se ne vidi jer Dunav malko »zakreće«.
Sutra moramo na drugu stranu. Idemo u šumu Jelaš, tamo nas nakon obilaska
šume u nekadašnju rasadniku čeka Mirko, šumar iz Tovarnika, s poznatom »ta-
lendarom«. To je nešto kao kotlovina, ali puno, puno bolje. Mirku su bezdušnici
u ljudskom liku oduzeli život samo zato jer je bio Hrvat.
218
Uz pokojnog Mirka vezana je i jedna anegdota s Dunava. Kada je u čamcu
s 20-ak radnika prelazio preko Dunava, bila je zima i pirila je košava. Tada su
valovi oko 1,5 m visoki. Mirko je bio loš plivač, a i zima je. Na sredini Dunava
Mirko je uzviknuo: »Stan, de, da izađem.«
Znam da nisam uspio sve napisati, ali neka nešto ostane i čitaocima na maštu.
Brojčani podaci nisu u potpunosti točni, ali sve ovo pišem po sjećanju (bez
ikakve literature), pa se nadam da mi nitko neće zamjeriti.
Toliko bih želio još jednom proći isti onaj put. Ali kako ga proći kada ljudi
više nisu isti ili ih nema.
Svi oni koji su prošli put ili dio puta Dunavom i vukovarskim dunavskim
adama sa sjetom će se sjetiti divnih trenutaka s Dunava. Oni drugi neka se
malo zainteresiraju i, ako ikada bude moguće, odu na Vukovarske dunavske ade
i Dunav.
Siguran sam da se neće razočarati — prirodom.
Gevelsberg, 27. 1. 93. Majer Željko

Hagener Str. 365
5820 GEVELSBERG
Deutschland
219
IN MEMORIAM
BOŽIDAR M A Ć E Š I Ć marski fakultet u Zagrebu 1940. g. Otada

dipl. ing. š u m . pa sve do umirovljenja 1980. g. prokrs-
tario je u službi svoje struke čitavu Hr
1917—1993. vatsku i dio Bosne vršeći stručne i ru
kovodeće funkcije, koje su mu bile po
vjerene.
Uglavnom je radio u primarnoj pre
radi drveta i finalnoj drvnoj proizvodnji
u čemu je postigao specijalnost i bio
priznat kao eminentni stručnjak i eks
pert na unutrašnjem planu i kao struč
njak na poslovima u inozemstvu. Spomi
njem samo njegove radne funkcije u ko
jima njegova specijalnost dolazi do iz
ražaja i u kojima je pomogla razvoju
drvno prerađivačkog kompleksa Hravt-
ske. Kao samostalni savjetnik radi u Re
publičkom sekretarijatu za industriju od
1958—1964. g. i kao ekspert FAO u Tan
zaniji od 1965—1969. g., a do kraja svog
aktivnog djelovanja kao predstavnik Pos
Na Zagrebačkom groblju Mirogoj 19. lovne Zajednice drvne industrije i Eks-
siječnja 1993. sahranjen je naš zaslužni portdrva na Filipinama i Newyorku. Zad
član Bozo Maćešić. Nagli i iznenadni nje godine pred umirovljenje obavljao
kraj života našeg Bože bio je neočekivan je značajnu rukovodeću ulogu u Eksport-
za nas, njegove prijatelje. Nije bilo znaka drvu.
njegovoj bolesti. Niti njegova uža fami
lija, nije mogla naslutiti, da bi nakon Kao suradnik, kolega i prijatelj bio
jednog rutinskog liječničkog pregleda, je moralno na visini. Blag i miran, ni
kojom se trebala utvrditi terapija lije kada u sporu ni skim i ni zašto. Kroz
čenja srca, moglo doći bespomoćno, do svoju tešku i neimaštinom okaraktezira-
iznenadnog kolapsa organizma. Tri dana nom mladošću, bez roditelja i svojih,
nakon toga, u krugu svojih najbližih i naučio je da shvati i pomaže tamo i ono
svojih kolega, oprostili smo se s njim me kojem je trebalo. Učesnik je one ge
posmrtnim slovom Tomaševski Stanka neracije šumara koja je završila studij
njegovim posljednim pretpostavljenim u pred sam rat i ušla u taj rat sa velikom
službi i Živković Vilima kolegom iz po opasnošću da iz njega ne iznese živu
kojnikove generacije šumara Hrvatske. Iz glavu i pored opasnosti koja mu je pri
tih govora vrijedno je zabilježiti: jetila. No, Bozo je izdržao i postao za
služan stručnjak za razvoj šumarstva i
»Božidar Maćešić rođen je 1917. g. u drvne industrije Hravtske i zato mu ve
Johnstownu u SAD. Od najranije mla lika Hvala i Slava!
dosti bez roditelja. Srednju školu je po
lazio i završio u Karlovcu 1935. g. a Šu Vilim Živković, dipl. inž.
220
UPUTE SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA
Šumarski list objavljuje izvorne, stručne i znanstvene članke iz područja šumarstva,

drvne industrije, zaštite prirode i lovstva, prikaze stručnih predavanja i društvenih zbivanja
(savjetovanja, kongresa, proslava i dr.) te prikaze domaće i strane stručne literature i
časopisa. Objavljuje nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu,
podatke i crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije te napise o radu Saveza i društava.
Radovi i članci koje pišu stručnjaci iz privrede imaju prednost.
Doktorske i magistarske radnje objavljujemo samo ako su pisane u sažetom obliku,
te zajedno s prilozima, mogu zauzeti najviše 10 stranica Šumarskog lista.
Posebno p o z i v a m o stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, kako
uspješnih tako i neuspješnih stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu vrijednost
za našu struku. Veličina rukopisa ne bi trebala prelaziti 10 stranica Šumarskog lista,
odnosno oko 15 stranica pisanih strojem s proredom. Ako rad ima priloge (fotografije,
crteže, grafikone, tušem ili strojem pisane tablice) tada je potrebno za svaku stranicu
priloga smanjiti rukopis za 1,5 stranicu.
Radove pišite jasno i sažeto. Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene.
Rukopis treba biti napisan pisaćim strojem s proredom i to tako, da redovi budu s lijeve
strane uvučeni za 3,5 cm od ruba papira. Uz svaki članak treba priložiti i sažetak i to
za hrvatski tekst 1/2 stranice, a za strani jezik može biti i do 1 stranice. Ukoliko se za
sažetak koristi zaključak članka treba ga posebno napisati. Sažeci se u pravilu prevode
na engleski jezik. Ukoliko prijevod ne dostavi autor, prevodi ga Uredništvo. U sažetku
na početku članka autor treba iznijeti problematiku i rezultate istraživanja te njihovu
primjenu u praksi.
Popis korišćene literature treba sastaviti abecednim redom na kraju članka i to:
prezime i početno slovo imena autora, u zagradi godina objavljene knjige ili časopisa,
naslov knjige ili časopisa (kod ovoga i br. stranice). Fotografije, crteži, grafikoni i si.
moraju biti jasni i uredni, jer se samo takvi mogu kliširati. Fotografije neka budu većeg
formata (najmanje 10 x 15 cm), kontrastne i na papiru visokog sjaja. Kod tablica, grafi
kona, crteža treba voditi računa, da je najpovoljniji omjer stranica 1:1,5. Legendu treba
po mogućnosti ucrtati u sam crtež. Original može biti i većeg formata od tiskanog, a to
je i bolje, jer sa smanjenjem se postiže bolja reprodukcija. Crteži i si. moraju biti rađeni
tušem, a tablice mogu i pisaćim strojem, ali s crnom i neistrošenom vrpcom. Papir: paus,
pisaći i gusti pisaći.
Rukopise dostavljati u dva primjerka od kojih jedan treba biti original. Tablice,
crteže, grafikone i si. ne stavljati u tekst nego priložiti samostalno. Drugi primjerak može
biti i fotokopija.
Autori koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih naručiti istodobno
sa slanjem rukopisa. Separati se P O S E B N O N A P L A Ć U J U po stvarnoj tiskarskoj
cijeni, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti
30 separata.
Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti broj i naziv
svojeg žiro računa kao i broj bankovnog računa Općine u kojoj autor stalno boravi na
koji se uplaćuje porez od autorskih honorara.
UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA«
Zagreb, Trg Mažuranića 11
Telefon: 444-206
TISKANICE - OBRASCI ZA POTREBE ŠUMARSTVA
NAZIV OBRASCA Oznaka - broj
A) Štampano u arcima
Očevidnik šumskih šteta i krivolovaca — arak 10—a
Knjižice procjene za jednodobne šume — arak 62—a
Knjižica procjene za preborne šume — arak 62—b
Plan sječa Šp-1
Plan sječa po sortimentima u oblom stanju Šp—2
Plan pošumljavanja Poš.
Plan njege mladika Pl—ml.
Plan čišćenja (guštika) Pl—čišć.
Plan lovne privrede
Plan vlastite režije
Plan investicija
Šumska kronika obr. 25
Katastar zadrž. i priv. šuma sa inventarima obr. 4
B) Štampano na kartonu (kartotečni listovi)

Kartotečni list za glavne šumske proizvode 36—a
C) Štampano u blokovima (perforirani listovi)

Nalog za terensko osoblje 50x2 54
Lugarski izvještaj 50 x 2 listova 54—a
Prodajni popis glav. šum. proizvoda — 100 listova 55
Prodajni popis glav. šum. proizvoda - 100 listova 58
Uplatnica za drv. proizvode 50 x 3 listova 58—a
Primjerbena knjižica za primanje trupaca — 50 x 3 listova . . . . 63—a
Premjerbena knjižica za ogrjev, drvo — 50 x 3 listova 63—c
Obavijest o otpremi - 100 listova 69
Specifikacije otpreme — 50 x 3 listova 69—a
Tablice za kubiciranje trupaca — tvrdi povez
D) Dnevnik rada, službena knjiga terenskog osoblja, vel. 12x17 cm

OGT-1 Manual za opis sastojina i evidenciju izvršenih terenskih radova .
Manual za primjerne površine (Pruga, krug, ploha) i totalnu klupažu
Isporuku tiskanica i knjiga vrši:
Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb — Trg Mažuranića 11, tel. br. 444-206

Šumarski List Broj 3 I 5 Josip Ressel Stranica 124

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Šumarski List Broj 3 I 5 Josip Ressel Stranica 124

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Poštarina plaćena

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 3-5

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

PROF. DR. B R A N I M I R PRPIĆ

Publisher: Croatian Forestry Society — Editeur: Societe forestiere croate —

Zagreb, Trg Mažuranića 11 — Tel. 444-206

Tisak: TIP »A. G. Matoš« d. d. Samobor

Urednici znanstveno-stručnih područja:

Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske br. 523-91-2 od

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

PRETHODNO PRIOPĆENIE — PRELIMINARY COMMUNICATION

STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS

ZNANSTVENI 1 STRUČNI SKUPOVI

IZ HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA

U NEKOLIKO REDAKA (130.138. 162)

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora.

USPJEVANJE KULTURA AUSTRIJSKOG CRNOG BORA (Pinus nigra

SAŽETAK: Autor se u radu bavi komparacijom uspjevanja

Jedan od najvažnijih stručnih poslova kod pošumljivanja uopće, je pra­

* Dr. Ante Tomašević, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu

PEDOLOŠKA KARTA DIJELA ISTRE

SOLI MAP PART OF ISTRIA

Na području Istre, Šumarija Poreč, Gj. Kontija u vremenskom razdob­

1. SMEĐE NA VAPNENCU plitko, CRVENICA tipična plitka i srednje duboka

Lokalitet Kontija smješten je u zoni Limskog kanala u zapadnom dijelu

GEOLOŠKA PODOGA I TLO

Geološku podlogu čine debele naslage jurskih vapnenaca tercijarne

Šumski predjel Kontija pripada šumi hrasta medunca i bijeloga graba

Za ovaj rad, meteorološke podatke postaje Poreč i Rovinj za razdoblje

a) Stanica, b) Nadmorska visina stanice, c) Broj godina motrenja, d) Srednja go­

OPĆI PODACI O ZELENOJ DUGLAZIJI I CRNOM BORU

Zelena duglazija — obična američka duglazija Pseudotsuga menziensii

CRNI BOR (PINUS NIGRA ARN SSP. AUSTRALICA)

USPOSTAVA POKUSNIH PLOHA

Duglazija Crni bor

116 2,45 16,42 254 5,67 35,48

197 9,90 80,56 153 6,58 42,77

26 2,15 18,39 4 0,31 2,07

šumarija - Forest district: Poreč

Gospodarska jedinica - Management unit: Kontija

šumarija - Forest district: Poreč

Gospodarska jedinica - Management unit: Kontija

Iz navedenog prikaza u tab. 1. i grafikona 1, 2. i 3., jasno se vidi da je

šumarija - Forest district: Poreč

Gospodarska jedinica - Management unit: Kontija

U 29. godini života najniža visina stabla duglazije iznosila je 11,000 m,

Zelena duglazija unijeta je u Europu davne 1825. godine, kada su do­

EUROPSKI ŠUMARSKI INSTITUT

Nezavisno i nedržavno istraživačko tijelo Europski šumarski institut (engl.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Hrvatske,

Pripremio: Prof. dr. Simeun Tomanić

PORAST TROFEJNE VRIJEDNOSTI ROGOVA JELENA

SAŽETAK: U ovome radu izneseni su rezultati istraživanja

Jedan od temeljnih ciljeva lovnog gospodarenja u jelenskim lovištima

Osnivanjem ograđenog uzgajališta divljači u lokalitetu Šeprešhat, Šu­

MATERIJAL I METODE RADA

1. Struktura i namjena površina u lokalitetima istraživanja

Struktura i namjena površina u lokalitetu Šeprešhat i Koha

Pitka voda za jelene u lokalitetu Šeprešhat bila je osigurana u protoč­

Šuma Čistine i Trstici Bare i Oranice Ostalo Ukupno

Na šumom obraslom zemljištu, zastupljene su poglavito bagrem, euro-

3. Ishrana pokusnih životinja

4, Mjerenje i obrada podataka

Jedan od najvažnijih stručnih poslova kod pošumljivanja uopće, je pra

Na području Istre, Šumarija Poreč, Gj. Kontija u vremenskom razdob

a) Stanica, b) Nadmorska visina stanice, c) Broj godina motrenja, d) Srednja go

Zelena duglazija unijeta je u Europu davne 1825. godine, kada su do

Osnivanjem ograđenog uzgajališta divljači u lokalitetu Šeprešhat, Šu

Pitka voda za jelene u lokalitetu Šeprešhat bila je osigurana u protoč

Budući da su farmski uzgojeni jeleni odabrani kao tjelesno najrazvije

Drugo, posljednje mjerenje tjelesne mase farmski uzgojenih jelena (tab

SAŽETAK: Cilj ovog rada je utvrđivanje kvantitativne struk

Vrijednost i n d e k s a diverziteta v r s t a ptica gjezdarica s m a n j u j e se po

Posljednjih desetak godina duž obale i po otocima Hrvatskoga Primor

Analizom opožarenih površina (požarišta) alepskoga bora na niz loka

Često se događa i danas, a to se je skoro redovito događalo i u proš

* Iz popisa bibliografskih jedinica izdvajamo raspravu H. H a p i c k e - a: Naturschutz als öko

Dr. inž. Franjo P o d b r e ž n i k izdavao je, u Beogradu, mjesečnik »IN

Poduzeća su iskazana abecednim redom za cijelo područje tadanje Ju

U »Popisu« za neka drvnoindustrijska poduzeća navedene su samo nji

Pilana poduzeća Drach d. d. sagrađena je za rezanje sirovine iz vlasti

Južno od Saharskog Atlasa nalazi se pustinjsko saharsko područje, koje za