Graditeljska baština
DUBROVAýKE ZIDINE I UTVRDE
Grad koji zasluženo drži visoku pozi-
ciju na svakome popisu najljepših
europskih lokacija, svoju atraktivnost
i impozantnost najveüim dijelom du-
guje upravo monumentalnim zidina-
ma i utvrdama koje su ga stoljeüima
štitile od neprijateljskih napada i u
þiju je izgradnju uložen velik dio du-
brovaþkog bogatstva.
Dubrovþani su s gradnjom utvrda
zapoþeli pri samom osnutku grada.
Naravno, tada se nije radilo o utvrÿe-
njima današnjih razmjera, ali je sigur-
nost stanovništva u vrijeme burnih
povijesnih mijena ipak zahtijevala
njihovo postojanje.
Višestoljetna povijest gradnje
Kasniji brojni ratovi, pogotovo oni
voÿeni tijekom srednjeg vijeka (poz-
nati križarski pohod iz 1204. koji se
okomio i na Dalmaciju, vjeþne borbe
s Mlecima i naposljetku Zadarski
mir iz 1358. nakon kojeg je Dubrov-
nik došao pod vlast Hrvatsko-Ugars-
kog Kraljevstva), doveli su do situa-
cije u kojoj je izgradnja zidina uoko-
lo cijelog grada postala prijeko pot-
rebna.
Meÿutim, zidine kakvima ih danas
poznajemo - one koje svojom sna-
gom i monumentalnošüu oduzimaju
Pogled na zidine Dubrovnika
GRAĈEVINAR 58 (2006) 9
dah - svoj su više-manje konaþan
oblik dobile tek u 15. i 16. stoljeüu.
Razlog tome bila je sve veüa opas-
nost od turskog nadiranja - iako su
dubrovaþki þelnici nakon pada Cari-
grada i Bosne sklopili s osvajaþima
ugovor o slobodnoj trgovini na nji-
hovu teritoriju, a plaüali su im i go-
dišnji danak, valjalo je i dalje biti na
oprezu.
Osim toga, Dubrovnik je veü u prvoj
polovici 15. stoljeüa postao republi-
kom i kao takav je, za razliku od os-
tatka Dalmacije, bio nezavisan od
Venecije, ali se i to moglo brzo i ne-
oþekivano promijeniti ako bi se grad
previše uljuljkao u sigurnost.
Vješti trgovci, imuüni zemljoposjed-
nici i lukavi državnici, gospari su se
odluþili osigurati sa svih strana i
opasati grad još jaþim zidinama od
postojeüih, stvorivši naposljetku je-
dan od najbolje utvrÿenih europskih
gradova.
Preinake srednjovjekovnih zidina
Osim politiþke situacije, 15. stoljeüe
donijelo je i promjene u tehnikama
ratovanja. Za dotadašnji je naþin ra-
tovanja hladnim oružjem Dubrovnik
bio više nego spreman – visoke zidi-
ne i kule bile su uþinkovite u obrani
od koplja, strelica, noževa i buzdo-
vana. Meÿutim, kad se neprijatelj
jednom poþeo koristiti vatrenim oruž-
jem, postojeüa utvrÿenja pokazala su
se previše izloženima topovskim hi-
cima i njihova je obrambena uþinko-
vitost poþela lagano slabiti.
Ratovanje vatrenim oružjem zahtije-
valo je snižavanje i ojaþavanje posto-
jeüih zidina i kula (pogotovo njihova
donjeg dijela), a kako su Dubrovþa-
ni bili imuüni, u te su svrhe u grad
doveli najveüe onodobne majstore
vojnog graditeljstva. Brojne utvrde
tad dobivaju oblik najsliþniji današ-
njem (treba istaknuti da su zidine pre-
graÿivane i u nadolazeüim stoljeüima),
a u njihovoj izgradnji i pregradnji istak-
nuli su se majstori poput Pavla An-
tonijeviüa, Bernardina iz Parme, Jur-
ja Dalmatinca i Paskoja Miliþeviüa.
Uz njih je najviše traga u onodobnom
Dubrovniku ostavio firentinski gra-
ditelj Michelozzo Michelozzi. On
potpisuje kljuþan projekt – prilagod-
bu postojeüih visokih srednjovje-
kovnih zidina novim potrebama.
Iako se radilo o izuzetno važnom i
velikom zahvatu (o þemu svjedoþi i
Michelozzijeva plaüa koja je nadma-
šila primanja svih zaposlenika Dub-
rovaþke Republike), njegovo je rje-
šenje zapravo bilo vrlo jednostavno.
Starim zidinama dodao je niska, ma-
sivna, tipiþno renesansna predziÿa
koja su stubištima bila povezana s
postojeüim konstrukcijama i koja su
te konstrukcije štitila od napada vat-
renim oružjem.
Nova proširenja na odreÿenim su
punktovima tvorila polukružne utvr-
de na kojima je bilo lako baratati to-
povima, a stare su pak zidine takoÿer
zadržale svoju funkciju – ako bi se
neprijatelj vatrenom silom probio do
bedema i zapoþeo borbu hladnim
oružjem, još uvijek bi ga þekala ve-
lika barijera koja se nije dala baš la-
ko svladati.
775
Graditeljska baština

Najljepše utvrde Dubrovnika su izmijenile Michelozzijev projekt, ne arhitekture – Michelozzo Miche-

Obnovljene zidine okruživale su
grad sa svih kopnenih strana, a poþev-
ši sa sjeveroistoþnim uglom grada,
tj. s Utvrdom svetog Ivana nastalom
spajanjem dviju starijih kula (Kule
od Mula i one svetog Ivana) skoše-
nim zidom, na kljuþnim se toþkama
obrane nižu najpoznatije dubrovaþ-
ke kule i bastioni.
ali je izvorna zamisao još uvijek vid- lozzi i Juraj Dalmatinac.
ljiva.
Ono þime se Dubrovþani ipak najvi-
še diþe zasigurno je Minþeta, þesto
nazivana najljepšom dubrovaþkom
kulom. Taj joj je epitet zasluženo pri-
pao jer je rijeþ o zaista atraktivnoj
graÿevini na kojoj su radili najzna-
þajniji majstori dalmatinske renesans-

Pogled na Minþetu
Minþeta je sjeverozapadna ugaona
kula nazvana po imanju obitelji Men-
þetiü na kojem je i izgraÿena. Podig-
nuta je veü tijekom srednjeg vijeka,
a kako se kasnije njezina visina po-
kazala neadekvatnom, dubrovaþki
su þelnici održali mnoga vijeüanja
ne bi li donijeli odluku o njezinu
Tvrÿava Sv. Ivan
snižavanju. Ta odluka ipak nikad
Južne zidine najjaþe štiti njihov naj-
istureniji dio - Mrtvo zvono - utvrda
koja je svoje neobiþno ime dobila
prema zvonu koje je iz obližnje Crk-
ve svetog Petra Klobuþiüa zvonilo u
þast mrtvih, a nastala je prema pro-
jektu uglednoga graditelja Paskoja
Miliþeviüa.
Iako ni približno atraktivna poput,
primjerice, najpoznatije Minþete,
ova je utvrda imala itekako veliku
ulogu pri obrani grada u sluþaju even-
tualnih napada s mora.
Zapadni ugao grada štiti nešto veüi i
mnogo poznatiji Bokar (Zvjezdan).
Rijeþ je o okrugloj, relativno niskoj
fortifikaciji s kazamatima (üelijama
za smještaj topova) koja je izravno
štitila zapadni ulaz u grad, a projek-
tirao ju je Michelozzo Michelozzi.
Nažalost, kasnije intervencije donekle Bokar štiti zapadni ugao grada

776 GRAĈEVINAR 58 (2006) 9

 Graditeljska baština

nije donesena jer je Minþeta veü tad

svojom visinom i ljepotom bila jed-
no od glavnih obilježja Dubrovnika,
a to se nitko nije usudio promijeniti.
Michelozzi ju je tijekom 15. stoljeüa
zaštitio tako što je oko nje izgradio
zaobljeno utvrÿenje povezano s nis-
kim predziÿem. Istodobno je u njezi-
noj unutrašnjosti projektirao kazamate
i hodnike, prilagodivši je tako rato-
vanju hladnim i vatrenim oružjem,
što je bio domišljat i praktiþan potez
jer su Turci još uvijek ratovali na oba
naþina.
Juraj Dalmatinac se nakon Michelo-
zzija pozabavio višim sferama kule,
obavivši je polukružnim valjkom, a
krasi je i rustikalno krunište s prso-
branima. No ona je ipak i dalje bila
izuzetno visoka u usporedbi s ostali-
ma i kao takva vrlo pogodna za na-
pad neprijatelja topovskim kuglama.
Nasreüu to se nije dogodilo, a Min-
þeta i dalje s ponosom nosi titulu naj-
ljepše kule.

Sjeverne zidine imaju nekoliko ma-

njih oblih utvrÿenja, a krug zapoþet
u luci u njoj i završava - ovaj put na
sjeveroistoþnom uglu, suprotno od
monumentalne Utvrde svetog Ivana,
gdje je tijekom 15. i 16. stoljeüa iz-
graÿen Revelin. Rijeþ je o jednoj od
najprepoznatljivijih dubrovaþkih ut-
vrda koja je svojevremeno imala dvo-
struku namjenu – obranu istoþnih
gradskih vrata i obranu luke.

Izgradnju Revelina zapoþeo je sve-

prisutni Michelozzi, a dovršio ju je
polovicom 16. stoljeüa Antun Ferra-
molino. Rijeþ je o fortifikaciji sko-
šenih stranica, opasanoj jarkom i vi-
zualno vrlo atraktivnoj. Revelin je zaštitnik istoþnog dijela Grada

O toj atraktivnosti svjedoþi i þinjeni-
ca da je utvrda prije nekoliko godina
u potpunosti obnovljena, njezine su
prostorije danas klimatizirane, oprem-
ljena je dizalom, TV-om, internetom
i protupožarnim sustavom, a tijekom
Dubrovaþkih ljetnih igara velik se
broj predstava odvija upravo na toj
lokaciji.
Osim spomenutih, duž zidina postoje
i brojni manji bastioni i utvrde poput
Bastiona Margarita, Tvrÿave sv. Fra-
ne, Tvrÿave Gornji ugao, Tvrÿave
sv. Barbare, sv. Lucije, sv. Katari
ne... Iako ta utvrÿenja svojom impre-
sivnošüu možda ne stoje uz bok Min-
þeti ili Bokaru, definitivno upotpu-
njuju snagu i sigurnost jednog od
najpoznatijih utvrÿenih gradova na
hrvatskoj obali.
www.t-portal.hr

GRAĈEVINAR 58 (2006) 9 777