Glagoljica

Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima

zadržalo sve do 19. stoljeća. Već početkom 16. stoljeća sve je više potiskujelatinica. Autor ovog
pisma je Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika
makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene
knjige.

Sadržaj
Naziv pisma
Raspored slova
Podrijetlo i postanak glagoljice
Teorije postanka glagoljice
Egzogena teorija
Endogena teorija
Glagoljica u Zagrebačkoj katedrali
Jeronimska teorija
Egzogeno-endogena teorija
Vrste glagoljice Povijest alfabeta
Rasprostranjenost glagoljice na hrvatskom prostoru srednje brončano doba19.–15. st. pr. Kr.
Zanimljivosti
Trg glagoljaša Kanaansko-feničko 14. st. pr. Kr.
Katedrala u Senju
paleohebrejsko 10. st. pr. Kr.
Kijevski listići
aramejsko 9. st. pr. Kr.
Pitanje prvenstva glagoljice i ćirilice
Brahmi i indijska 6. st. pr. Kr.
Literatura
Projekti Wikimedije tibetansko 7. st.
kmersko/javansko 9. st.
Vanjske poveznice
hebrejsko 3. st. pr. Kr.
Izvori
sirsko 2. st. pr. Kr.
nabatejsko 2. st. pr. Kr.
Naziv pisma arapsko 4. st.
Sam naziv nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjeg vijeka (termin avestijsko 4. - 6. st.
glagoljski nastaje u 16.st.), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samo Hrvati. [1] grčko 9. st. pr. Kr.
Riječ glagoljica nastala je prema glagoljati: nesvrš. prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. - etruščansko 8. st. pr. Kr.
ānje. Taj glagol ima dva značenja: 1. služiti misu na staroslavenskom jeziku; 2. pričati,
latinično 7. st. pr. Kr.
govoriti, divaniti. Sama riječ nastala je iz praslavenskog *golgoljati što je u
rune 2. st.
staroslavenskom daloglagolati, a zatim u hrvatskomglagoljati.[2]
ogamsko 4. st.
gotičko 4. st.
Raspored slova armensko 405.
glagoljičko 862.
Glagoljica ima drugačiji raspored slova od današnjelatinice, umjesto s a, b, c, d, počinje s
ćirilično 10. st.
a, b, v, g, a svako slovo ima i svoje ime što je u trenutku nastanka glagoljice trebalo
samaritansko 6. st. pr. Kr.
omogućiti lakše pamćenje: a je az, b je buky, v je vêdê itd. Prema prva dva slova ovaj se
iberska 6. st. pr. Kr.
grafemski sustav naziva seazbukom.
južnoarapsko 9. st. pr. Kr.
etiopsko 5. –6. st. pr. Kr.
meroitičko 3. st. pr. Kr.
 meroitičko 3. st. pr. Kr.
Glagoljična se azbuka sastoji od 38 grafema ili znakova[3], a današnja hrvatska abeceda Genealogija
od 30. Staroslavenski jezik, za koji je glagoljica i sastavljena, imao je nešto drugačiji
glasovni sustav od današnjeg hrvatskog jezika. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za brojeve nego su isti znakovi označavali i slova i
brojeve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj. Glagoljicom piše sav slavenski svijet sve do 12. st. kada
počinje pravladavati ćirilica kao drugo slavensko pismo, od 14. st. u uporabi je sve češće latinica koja preuzima dominaciju u 16. st. Prvi
spomenik pisan latinicom na hrvatskom - ne latinskom - jeziku jest Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. g. Glagoljica se u to vrijeme
održala još jedino u Hrvatskoj gdje je u razdoblju od 13. do 16. stoljeća nastao i novi glagoljski tip – uglata ili hrvatska glagoljica, tome svjedoči
[3]
i Vrbnik kao mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu.

Podrijetlo i postanak glagoljice

U vrijeme pojavljivanja glagoljice, Crkva je politički vrlo jaka i , a službeni jezici Crkve su latinski, grčki i aramejski, te se na tim jezicima -
ovisno o dijelu svijema - vršilo i bogoslužje. Sustavi kojima su se bilježili ti jezici nisu bili pogodni za zapisivanje slavenskog jezika - ne postoje
znakovi za određene glasove i sl. Latinica će biti prilagođena zapisivanju hrvatskog jezika tek u drugoj polovici 19. st. nakon brojnih izmjena i
rasprava.

Slavenski narodi smjestili su se između Istoka i

Zapada. I Rim i Bizant nastoje proširiti svoj
utjecaj na nepismene i samo djelomice
pokrštene Slavene, nadajući se da će tako
učvrstiti i proširiti svoju vlast. Moravski knez
Rastislav šalje Metoda (812. - 885.) i Ćirila Zadnji glagoljicom-pisani podatak
matice umrlih iz Omišlja godine 1817
(826/7. - 869.) da šire bogoslužje na
od ruke plovana Nikole.
slavenskom jeziku, takva je praksa bila
Molitva "Oče naš" u tri vrste
uobičajena za bogoslužje istočnog obreda. U to
glagoljice u rasporedu: Na lijevoj
strani starija obla glagoljica, u sredini se doba slavenski jezici nisu razlikovali u toj mjeri kao danas, a za taj prvi slavenski književni
[4]
jezik sastavljeno je i novo pismo prilagođeno upravo tome jeziku.
hrvatska uglata glagoljica, na desnoj
strani brzopisna kurzivna glagoljica.
Danas malo tko dvoji da su Ćiril i Metod sastavili glagoljicu, ali je isto tako zanimljivo da su
stoljećima glagoljica i ćirilica jedna drugoj posuđivale ime. Novgorodski svećenik Upyr Lihi
1047. godine zapisao je u svojim Proročkim knjigama s tumačenjem sintagmu, da su knjige prepisane iz kurilovice. Budući da su same knjige
napisane na ćirilici, logično je da se naziv kurilovica odnosi na samu glagoljicu. U dubrovačkim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća popovi
glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice. Također, Poljičani svoju ćirilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom
povijesti.[5]

Postoje dokazi da se na hrvatskom prostoru glagoljalo već 925. god., papa Ivan X. svojim pismima upućenima kralju Tomislavu i splitskom
[6]
nadbiskupu svjedoči o postojanju "Metodijeve doktrine".

Teorije postanka glagoljice

[7], ali sve ih možemo svrstati u tri veće skupine:
Smatra se da postoji otprilike 43 teorije o postanku glagoljice [4] egzogena - podrijetlo glagoljice

pokušava se prikazati s obzirom na koje drugo pismo; endogena - glagoljica se smatra orginalnom, ne može se govoriti na ugledanje na koje
drugo pismo; egzogeno-endogena - kombinacija prethodnih dviju, smatra da je glagoljica nastala i ugledanjem na druga pisma, ali i
pretpostavljaju grafički ključ glagoljice, elemente svojstvene samo glagoljici.

. Ćirila i Metoda[8].
Najveći poznavatelj glagoljice u Hrvata, fraMarko Japundžić, bio je pristaša teorije da je glagoljica starija od vremena sv

Egzogena teorija
Egzogena teorija traži ključ glagoljice u nekom stranom grafemskom sustavu, najčešće u grčkom alfabetu. Mnogi su istraživači smatrali da je
temelj glagoljici bilo grčko kurzivno pismo iz 9. stoljeća. Za tu su se teoriju posebno zalagali Isaac Taylor i Vatroslav Jagić, stoga se ona često
naziva Taylor-Jagićevom teorijom.

Drugi su pak istraživači poput Nikolaja Trubeckoja tvrdili, da se ona dijelom ugledala u grčki alfabet, a dijelom u neki drugi sustav, poput
koptskog, hazarskog, sirijskog, gruzijskog, armenskog ili starožidovskog pisma.
Leopold Geitler glagoljicu je dovodio u vezu s protoalbanskim pismom, Klement Grubišić u
vezu s vizigotskim pismom biskupa Wulfile, kojim je pisan Codex argenteus. Černyh,
Konstantinov i Čerepnjin dovodili su i glagoljicu i ćirilicu u vezu s nedešifriranim znakovima u
Pričrnomorju te s ciparskim slogovnim pismom.

Josip Hamm u mladosti se zalagao za gotsku tezu te je glagoljicu dovodio u vezu s gotskim
pismom.

Endogena teorija
Godine 1939. D. Gerhardt ustvrdio je, da glagoljica počinje križem. To je razradio i Georg
Černohvostov smatrajući da se Konstantin Ćiril nije želio ugledati u strane sustave, boreći se
protiv trojezične hereze, razradio je grafički ključ glagoljice iz nekoliko kršćanskih simbola: To
su križ (simbol spasenja i Isusa), krug (simbol božanskog jedinstva i savršenstva) i trokut
(simbol Svetog Trojstva). Vatroslav Jagić, pristalica egzogene
teorije o postanku glagoljice
Bugarski istraživač Petar Ilčev ključni je
element našao u crtici, koja rotira pod kutom
od 90°, a rjeđe pod kutom od 45° te katkad završava kružićem, ključnim elementom oble
glagoljice i taj se element u tolikoj mjeri ne pojavjuje ni u jednom drugom pismu. Smatra da je
Jončeva teorija - rozeta s upisanim
glagoljskim slovima veličina kruga predvidiva i ovisi o položaju u linijskom sustava. Vasil Dmitrov Jončev je opisao
kružnicu i podijelio je na osam dijelova pokušavajući upisati sva glagoljska slova unutar te
mreže. Unutar rozete podijeljene na osam dijelova, Jončev je je uspostavio i linijski sustav od
pet linija i četiri polja koja presjecaju rozetu. Tu mrežu naziva figurata modulom, a Marica Čunčić ju naziva rozetom. Neka druga znanstvena
[3]
istraživanja potvrđuju njegovu tezu. Unutar rozete i linijskog sustava mogu se upisati sva glagoljična slova

Daljnja je istraživanja nastavio i Slavomir Sambunjak svojim djelom Gramatozofija Konstantina Filozofa, ali ponekad nepotrebno
[3]
usložnjavajući Jončevu teoriju, zanemarujući granice mogućeg geometrijskog i simboličkog tumačenja.

Jeronimska teorija
Hrvati su u prošlosti često posezali za tzv. jeronimskom teorijom koja je davno opovrgnuta. Prema njoj glagoljicu je stvorio sveti Jeronim.
Katoličko bogoslužje pretpostavljalo je i latinski jezik, a glagoljaši su ga, uz latinski, vršili i na crkvenoslavenskom hrvatske redakcije[9], te su
zbog toga često bili prozivani pa su se pokušali sakriti iza autoriteta sveca koji se rodio u Dalmaciji i preveo je Bibliju na latinski jezik - protiv
toga Rim nije mogao pa je papa Inocent IV. 1248. god. omogućuje senjskoj biskupiji vršenje bogoslužja na narodnom jeziku što je uveliko
olakšalo posao glagoljašima. Tezu je pobio Franjo Rački 1861. djelom Pismo slovjensko. Sveti Jeronim živio je u 4. stoljeću i - kada bi on bio
autor glagoljice - nije vjerojatno da bi pismo ušla u uporabu tek 800 godina nakon njegove smrti.

Egzogeno-endogena teorija
Endogeno-egzogena teorija pomiruje prethodne dvije, govori o dva niza grafema – engodenima i egzogenima. Prvi su karakteristični isključivo
za glagoljicu i nemaju uzora ni u kojem drugom pismu. Drugi niz grafema nastao je po uzoru na druga pisma. Predstavnici ove teorije (Thorvi
Eckhardt, Josip Hamm) smatraju da su se ta dva niza stopila i na taj način dala novo pismo. V. Jončev je na obali Crnog mora (Pliska) proučavao
nepoznato slogovno pismo i shvatio je da je rozeta zapravo ključ pomoću kojeg se to pismo može dešifrirati. Ćiril je uspio dešifrirati pismo, a
rozeta mu je pomagala pri pamćenju jer su se znakovi smjenjivali logički unutar rozete. Pretpostavlja se da je takvu rozetu uzeo kao grafički
ključ pri stvaranju glagoljice. Tako možemo govoriti o endogeno-egzogenoj teroji jer je ista rozeta poslužila stvaranju nekog drugog pisma prije
glagoljice.

Vrste glagoljice
Poznato je da postoje dva tipa glagoljice – obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati jer nastaje u 13.
st., a u već u 12. glagoljica ustupa mjestoćirlici. Ovo je zanimljivo ako se u obzir uzme da ni najstariji glagoljski tekstovi nisu stariji od 10. st. Iz
prethodnog bi se moglo pogrešno zaključiti kako je obla glagoljica nastariji glagoljski tip i da su ta dva (obli i uglati) jedini glagoljski tipovi.
Neki tekstovi pisani oblim tipom imaju i nešto uglastije elemente. Moglo bi se pomisliti kako je riječ o prirodnom prijelazu iz oble k uglatoj,
ali problem je u tome što su tekstovi pisani takvom glagoljicom često jezično arhaičniji od tekstova pisanih uglatom glagoljicom. Ako na
jezično arhaičnijem tekstu nalazimo uglastije elemente koji ne znače prijelaz k mlađem
glagoljskom tipu, može se samo zaključiti da je riječ o dotad nepoznatom i to najstarijem[7] -
tzv. trokutastom tipu za što je zaslužna hrvatska znanstvenicaMarica Čunčić.

Trokutasta glagoljica vjerojatno je u upotrebi bila od 9. do 10. st. Od 10. do 12 st. u uporabi je
[3]. Sva tri tipa izvode se iz Jončeve rozete,
obli tip glagoljice, a od 13. Hrvati pišu uglatim tipom
ali u svakom od tipova vladaju posebna pravila. Za razlikovanje tipova važno je crtovlje i važna
su oka. Grafemi starijih tipova (trokutasta i obla) ne protežu se kroz cijelu rozetu kao što je
slučaj s uglatom glagoljicom. Slova mogu biti u gornjem, donjem i središnjem dijelu rozete.
Trokutasta glagoljica ima oka u obliku trokuta koji se uvijek dodiruju, obla ima okrugla oka
koja su i nešto manjih dimenzija stoga je nužno da budu povezana crtama. Crte mogu biti ravne
ili zakrivljene. Uglata glagoljica ima četvrtasta oka koja se također povezuju (ravnim) crtama.[7]

Rasprostranjenost glagoljice na hrvatskom

prostoru Spomenik glagoljici (slovoaz) na
vidikovcu Treskavac blizu Baške, rad
Najpoznatiji hrvatski glagoljaški spomenik - Baščanska ploča - pokazuje umjerenu oblost.
Ljuba De Karine
Uglata je glagoljica najčešća u primorskim krajevima: (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija,
zadarski i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Lošinj), ali se nalazi i u
unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih
krajeva.

Sve do 1992. se mislilo da je glagoljica bila nazočna samo u tim krajevima, a

onda se došlo do glagoljskih natpisa u crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se do
tada nije ništa znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama u Brodskom
Drenovcu i Lovčiću, ali i u još nekima, čime se došlo do spoznaje da je i
Slavonija bila područje gdje je bila prisutna glagoljica[10].

Glagoljski nadpisi pronađeni su i u okolici Kopra, T

rsta, ali i dalje u Akvileji. Baščanska ploča, glagoljični spomenik pisan
prijelaznim tipom glagoljice
Glagoljica se koristila kako u crkvenim, tako i u svjetovnim poslovima. Imamo
prijerice dobro očuvano pismo velikaša Nikole Šubića Zrinskog iz 1544. godine
na glagoljici[11]; važni glagoljski spomenici pravnog karaktera su i Vinodolski zakonik iz 1288. godine, te Istarski razvod sa prijelaza 13. na 14.
stoljeće.

Prva knjiga tiskana tim pismom i na hrvatskom jeziku jest Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483., koji je
tiskan u Kosinju u Lici te se popularno naziva i Kosinjski misal. Tiskanje je dovršeno 22. veljače 1483. i time su Hrvati dobili svoju inkunabulu i
to samo 28 god. nakon Gutenbergova izuma. Taj Misal, jest prva knjiga tiskana nelatiničnim slovima. Misal se i danas smatra naljepšom
tiskanom glagoljskom knjigom, a raskoš svjedoči o ekonomskoj i intelektualnoj moći popova glagoljaša jer u to vrijeme nije bilo lako pripremiti
i tiskati knjigu i to u domaćoj tiskari.[12]

U južnoj lađi zagrebačke katedrale, desno od ulaza, na ziduzvonika uklesan je natpis uglatom glagoljicom koji nas podsjeća na prve veze Hrvata
s kršćanstvom i papom Ivanom IV. (640 – 642). To je jedan od najvećih tekstova na glagoljici na svijetu. Natpis je uklesan 1942. godine, a u
prijevodu glasi:

SLAVA V' VIŠNJIH BOGU - NA SPOMEN 1300. GODIŠNJICE POKRŠTENJA HRVATSKOGA NARODA KOJI SE ZAVJERI NA VJEČNU VJERNOST
PETROVOJ PEĆINI PRIMIVŠI OD NJE OBEĆANJE OBRANE U SVAKOJ NEVOLJI DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOGA ZMAJA ČUVAJUĆI SVETINJE
PRADJEDOVA PREPORUČUJUĆI HRVATSKU DOMOVINU VELIKOJ BOGORODICI. [13]

Zanimljivosti

Trg glagoljaša
Trg glagoljaša se nalazi uVinici, u čast viničkim glagoljašima te njihovom učitelju i pokrovitelju biskupuNikoli Bijankoviću.[14]
Katedrala u Senju
Katedrala u Senju, jest jedina rimokatolička katedrala u svijetu, gdje su se mise prije II.atikanskog
V koncila služile nelatinskim jezikom.

Kijevski listići
Kijevski listići su jedan od najstarijih glagoljaških zapisa očuvan do danas. To je fragment sakramentara sačuvan na 7 listova s kraja 9. ili
početka 10. stoljeća. Svojevrsni obrednik ili prenosivi misal u listićima čuva se u Kijevu u Ukrajini. Prva stranica listića vjerojatno je pisana
kasnije, u 12. stoljeću, i to pomlađenim starohrvatskim jezikom i pismom. Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Blaženoj
[15][16]
djevici Mariji pisana hrvatskim jezikom. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.

Obla (bugarskа) glagoljica Uglata (hrvatska) glagoljica

azъ myslite šta

buky našь jerъ

vĕdĕ onъ jery

glagoljǫ pokoi jerь

dobrĕ rьci ĕtъ

estъ slovo jo

živĕti tvrъdo ju

Ʒĕlo ukъ ęsъ

zemli frъtъ ję

iže hĕrъ ǫsъ

(i) otъ jǫ

(đervь) ci tita

kako črьvь ižica

ljudьje ša

Pitanje prvenstva glagoljice i ćirilice

Podrobniji članak o temi: Odnos glagoljice i ćirilice

Glagoljica i ćirilica javljaju se u približno isto vrijeme tako da je nemoguće odrediti koje je pismo starije. Budući da se tada istim znakovima
bilježilo i slova i brojeve, brojevni sustav može odgovoriti na pitanje koje je pismo starije,glagoljska
a je azbuka u tom pogledu pravilnija što ide
u prilog tezi da su glagoljicu sastavila Sveta Braća, a ako znamo da su Braća sastavila prvo slavensko pismo, glagoljica bi mogla biti starija.
Nadalje, glagoljski spomenici su uglavnom pisani starijim, arhaičnijim jezikom. Na nekim ćiriličnim spomenicima nalaze se neka glagoljska
slova ili cijele riječi što upućuje na to da je ćirilični spomenik prepisan iz (starijeg?) glagoljskog, postoje glagoljski tekstovi koju su izbrisani, a
preko njih su napisani ćirilični – sve to može ići uprilog većoj starosti glagoljice.[17]

Literatura
Fučić, Branko: Glagoljski natpisi. U: Djela Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, knjiga 57.
; Zagreb, 1982.
Fullerton, Sharon Golke:Paleographic Methods Used in Dating Cyrillic and Glagolitic Slavic Manuscripts . U: Slavic Papers No.
1.; Ohio, 1975.
Damjanović, Stjepan: Slovo iskona; Zagreb, 2004.
 Damjanović, Stjepan: Staroslavenski jezik; Zagreb, 2005.
Gosev, Ivan: Rilszki glagolicseszki lisztove; Sofija, 1956.
Horvat, Jasna: Az, roman o glagoljici, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
Jachnow, Helmut: Eine neue Hypothese zur Provenienz der glagolitischen Schrift - Überlegungen zum 1100. odesjahr T des
Methodios von Saloniki. In: R. Rathmayr (Hrsg.):Slavistische Linguistik 1985; München, 1986., 69-93.
Jagić, Vatroslav Glagolitica. Würdigung neuentdeckter Fragmente , Beč, 1890.
Kiparsky, Valentin: Tschernochvostoffs Theorie über den Ursprung des glagolitischen AlphabetsIn: M. Hellmann u.a. (Hrsg.):
Cyrillo-Methodiana. Zur Frühgeschichte des Christentums bei den Slaven ; Köln, 1964., 393-400.
Miklas, Heinz (ur.) Glagolitica: zum Ursprung der slavischen Schriftkultur; Beč, 2000.
Steller, Lea-Katharina: A glagolita írás U: B.Virághalmy, Lea: Paleográfiai kalandozások; Szentendre, 1995. ISBN 9634509223
Vais, Joseph: Abecedarivm Palaeoslovenicvm in usum glagolitarum ; Veglae, [Krk], 1917. XXXVI
Vajs, Josef: Rukovet hlaholske paleografie. Uvedení do knizního písma hlaholskeho ; Prag, 1932. 178 p, LIV. tab.

Projekti Wikimedije
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Glagoljica
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Glagoljaški natpisi u Hrvatskoj

Vanjske poveznice
Program za konvertiranje glagoljice | croDict.com
Kronološki popis najvažnijih glagoljskih spomenika
Glagoljica u Lici, Krbavi i Gatskoj
Hrvatski glagoljski rukopisi izvan domovine
Tečajevi
Kurzivna glagoljica
Iz hrvatske glagoljske baštine
Zapisi
Font hrvatske uglate glagoljice s Unicode podrškom, kompatibilno s preglednikom Firefox
Dodatak za Firefox koji omogućuje pisanje glagoljicom na Internetu
Glagoljica - Hrvatska Atlantida
Zoxov Internet kutak Glagoljica
Font uglate glagoljice
Primjer uporabe glagoljice u poduci iz informatike
Font uglate glagoljice
Primjer uporabe glagoljice u poduci o zamjeni žarulje na automobilu
Primjer uporabe glagoljice u rješavanju matematičkih problema

Izvori
1. Josip Hamm, Staroslavenska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1974.
2. Hrvatski jezični portal, natuknica glagoljatiHJP (http://hjp.znanje.hr/)
3. M. Čunčić, Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji | PDF; 2.2 Mb[1] (http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_G
ranice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf)
4. Stjepan Damjanović, Slovo iskona, Matica hrvatska, Zagreb, 2002.
5. Stjepan Damjanović, Staroslavenski jezik, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
6. http://www.svkri.hr/izlozbe/hrvatskaglagoljica.html; pristupljeno 19. 4. 2013.
7. M. Čunčić, Jagićev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene paleografije, Slovo, svezak 58, Zagreb, 2008. | PDF; 583 kB[2]
(http://hrcak.srce.hr/file/50206)
8. Hrvatski povijesni portal(http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hr/1060-marko-japundzic.html)Josip Šarčević: Životopisi -
Hrvatske ličnosti: Marko Japundžić, 10. veljače 2011., pristupljeno 7. ožujka 2011.
9. Članak "Dalmacija", odjeljak "Relogija i škole" na Katoličkoj enciklopediji,The Catholic Encyclopedia, www.newadvent.org (htt
p://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm)(en.) (pristupljeno 11. lipnja 216.)
10. Glagoljaška baština u Slavonskom Kobašu(http://www.sbtv.hr/Vijesti/2007%20vijesti/04%202007%20travanj/SB_INFO_2007-0
1%2003.htm), Slavonskobrodska televizija, 25. veljače 2007.
11. Pismo Nikole Šubića Zrinskog iz 1544. na glagoljici(http://www.croatianhistory.net/gif/zrinsk.jpg)
12. Milan Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1993.
13. http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/3426-reportaa-avlova-glava-u-zagrebakoj-katedrali-71 0.html Preuzeto 20. siječnja 2018.
14. Spomenik glagoljašima u Vinici (http://www.zavelim.hr/index.php/zupe/zvini/130-spomenik-u-ast-hrvatskim-sveenicima-glagoljai
ma-i-glagoljici-u-upi-roenja-marijina-u-vinici).
15. Kijevski i Sinajski listići(http://www.croatianhistory.net/etf/dubrovnikgl.html)
16. Slovo: časopis Staroslavenskog instituta, No.35 Rujan 1985.(http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=223
24) Marija Pantelić: O Kijevskim i Sinajskim listićima
17. Giuseppe Fermeglija, Razmišljanja o starim slavenskim azbukama, u: Slovo, svezak 36, Zagreb 1986. [3] (http://hrcak.srce.hr/s
earch/?q=rAZMI%C5%A0LJANJA+O+ST ARIM+SLAVENSKIM+AZBUKAMA)

Azbuka
az • buki • vjedi • glagolju • dobrje • jest • živjeti • dzjelo • zemlji • iže • i • đerv • kako •
ljudje • mislite • naš • on • pokoj • rci • slovo • tvrdo • uk • frt • hjer • ot • šta • ci • črv •
ša • jor • jer • jeri • jat • jo • ju • es • us • jes • jus • thita • ižica

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Glagoljica&oldid=5022259"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 28. siječnja 2018. u 01:20.

Tekst je dostupan pod licencijomCreative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima

; dodatni uvjeti se mogu primjenjivati.
Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.