Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Andrej Ivan Nuredinović

Siva ekonomija u hrvatskom

nogometu -
analiza slučaja: GNK
Dinamo

2018.
 Uvod

Bavljenje nogometom iz sfere ekonomske sociologije u Hrvatskoj interesantno je zbog

prisutnosti notornog kriminalnog umrežavanja1 (Lalić,D, Biti.O, 2008) službenih nogometnih
struktura i institucija države. Takva umreženost rezultanta je korupcije, ignoriranja stvarnog
stanja stvari od strane državnih i lokalnih vlasti te sveopće letargije novinskih redakcija koje su
tek nedavno počele iscrpnije izvještavati o pomahnitalom nogometnom lobiju.

Ovaj će se rad uhvatiti u koštac sa zaključcima ekonomskog istraživanja poslovanja

nogometnih klubova u Hrvatskoj provedenog od strane Ante Baje i Marka Primorca (2016.) te
ih usporediti s kvantitetom i kvalitetom2 posjećenosti publike stadionu GNK Dinama. Reakcije
društvenih aktera u odgovorima na sivu ekonomiju u hrvatskom nogometu evaluirat ćemo
potom putem Mertonovih pet adaptacija na anomiju3.

Definiranje sive ekonomije

Prilikom definiranja sive ekonomije, valja imati na umu da ona podrazumijeva ilegalnu i
legalnu granu ekonomije. Obično se u ekonomskim statistikama ne rabe podaci iz ilegalne,
jednostavno zbog toga što ju je nemoguće obuhvatiti niti jednom od, do sad dostupnih,
znanstvenih metoda. Problem određivanja sive ekonomije nije recentne naravi, radi se o
problemu s kojim su se ekonomisti „borili“ godinama. Nekoliko znanstvenika je predložilo
preokret: pretpostavljanje ljudske akcije kao inherentne za objašnjavanje raspršenih i
beznačajnih rezultata ekonomskih analiza. Tako Jim Thomas, u svom članku iz 1999.,
postavivši pitanje koliko je svrsishodno ekonomsko istraživanje bez postavljenih temelja u
teoriji, daje zaključak da je nužno u temelje analize sive ekonomije uvrstiti ekonomsko
ponašanje samih aktera. Zbog velikog dispariteta različitih definicija i imenovanja sive
ekonomije4, smatram da je ponajbolja definicija, ona, koja je generički najšira. Edgar L. Feige

1
„…klupko nadzemnoga navijačkog i drugoga nasilja te podzemnoga (prikrivenoga) strukturalnog nasilja
kriminalaca, tajkuna, pripadnika političkih klanova i drugih materijalnim probitcima i stjecanjem moći
motiviranih aktera; klupko je to koje već godinama zapetljava i pogoršava stanje u hrvatskom sportu, pa i u
političkom i društvenom životu u cijelosti. To se jasno prepoznaje u nogometu kao području u kojemu granice
između nasilja i nenasilja, sive/crne i uređene ekonomije, odnosno bezakonja i pravne države već dugo uopće ne
postoje ili barem nisu vidljive.“(Lalić, D., Biti, O., 2008:250)
2
Pod kvalitetom se misli na vrstu reakcije koju određeni navijački puk izražava
3
U djelu Socijalna struktura i anomija (1938.) Merton navodi pet očekivanih reakcija na anomično društvo u
skladu s prihvaćanjem ili odbijanjem društvenih normi i vrijednosti te prihvaćanjem ili odbijanjem ciljeva:
prilagodba, ritualizam, povlačenje, inovacija i revolucija.
4
Engleski jezik: Shadow economy, Informal economy, Underground economy
Hrvatski jezik: Neformalna ekonomija, ilegalna ekonomija, crna ekonomija, neslužbeno gospodarstvo rad, u
fušu, neprijavljeni rad i dr.
(1990), unatoč kritikama njegovih istraživanja (Thomas, 1999), donosi široku definiciju
kompletne sive ekonomije sastavljenu od 4 komponente:

a) Ilegalno gospodarstvo

 Proizvodnja i distribucija zakonom zabranjenih dobara

 Droga, prostitucija, krijumčarenje, organizirani kriminal…

b) Neprijavljeno gospodarstvo

 Izbjegavanje fiskalnih pravila utvrđenih zakonima, izbjegavanje

plaćanja poreza i doprinosa

 Neprijavljeni dohodak – trebao je biti prijavljen poreznim vlastima, ali

nije

c) Neregistrirano (nezabilježeno) gospodarstvo

 Aktivnosti koje nisu prijavljene službenoj statistici, a trebale bi biti

 Nezabilježeni dohodak – razlika između ukupno ostvarenog dohotka i

onog zabilježenog u sustavu računa

d) Neformalno gospodarstvo

 Djelatnosti kojima se umanjuju troškovi poduzeća i krše administrativna

pravila (reguliranje prava vlasništva, ugovora o radu, ugovora o kreditu,
sustava socijalne sigurnosti)

Iako su pojedine navedene grane neodvojive od ostalih, ovaj rad bavi se ponajviše s posljednje
tri grane, koje se tiču onih aktivnosti, koje bi u primarnom stadiju vrijedile kao legalne.

Otvorena vrata tranzicijskog društva

Osim ekonomske, potrebna nam je i ozbiljna sociološka aprehenzija ovog pojma. Stoga
bi sivu ekonomiju definirali kao bilo koju ekonomiju, koja je trenutno izvan elitnih percepcija
legalnih ekonomskih aktivnosti i vrijednosnog sustava te je stoga okarakterizirana kao
protupravna.

Umrežene kriminalne strukture koje se pojavljuju u hrvatskom nogometu, svoj nastanak i

opstanak duguju, u tranziciji nastaloj, kulturnoj reprodukciji oportunizma u Hrvatskoj, kako
to dobro zapaža Aleksandar Štulhofer (2000.), u svome djelu Nevidljiva ruka tranzicije, gdje je
relevantan drugi Pardov (1995) faktor, odnosno, percepcija učestalosti oportunističkog
ponašanja:

„…pri čemu detekcija kreće od uspješnijih(pripadnika elite) prema manje uspješnima.

Zaključi li akter da oni na vrhu, a i dobar dio njegovih znanaca, zaobilaze propise,
njezino/njegovo će buduće ponašanje najvjerojatnije iskazivati ista obilježja.“

(Štulhofer 2000:109)

Veća pojavnost sive ekonomije se, tijekom početnih faza tranzicije, mogla očekivati. U
nedostatku boljih pozicija ili unatoč trenutnim radnim pozicijama, građani privređuju novac „sa
strane“. Taj novac pomaže u održavanju njihove potrošačke moći, što za uzvrat doprinosi
revitalizaciji ekonomije i ublažava pad standarda i posljedice nezaposlenosti (Bejaković, 1997).
Međutim, njeno svojevrsno etabliranje unutar vitalnih ekonomskih spora društva i njena
ekstenzija na duži period, u konačnici, šteti razvoju ekonomije, koja produžuje boravak
nacionalnog gospodarstva i društva, u tranziciji. To etabliranje sive ekonomije i galopirajući
oblik amoralnog poduzetništva u hrvatskom gospodarstvu, te izrazito visoku toleranciju na
oportunizam i izraženu nekooperativnost i nepovjerenje (Štulhofer, 2000.) u tržišnim
transakcijama, smatram najbitnijim uzrocima održavanja anomije.

Moderni nogomet 5 izvor je ogromne količine kapitala, koji je kao takav postao izuzetno
zanimljiv korporacijama i poduzetnicima diljem svijeta. Tako se od deprivirane publike,
nogomet preselio u ruke elitnih biznismena i poduzetnika. Udareni recesijom simbola za koje
su bili emocionalno povezani, donedavni društveni slojevi se u skladu s Mertonovom
klasifikacijom pokušavaju prilagoditi ili ritualizirati, povlače se, reorganiziraju, a nekad pružaju
otpor. Mnogi sociolozi, koji su se bavili ovim pitanjima, zaključuju da je upravo ta apsorpcija
nogometa od strane kapitala i njegova istaknuta profesionalizacija, uzrok njegovog postepenog
propadanja kao igre, koja je u srži svakog sporta (Callois, 1961; Jhally, 1984; Giulianotti, 1999
; Vrcan, 2003; Lalić, 2011; Perasović, 2017 i dr.). Takav renome, koji je stekao ovaj sport u
posljednjih nekoliko desetljeća, prate goleme novčane svote u transferima igrača iz jednog
kluba u drugi, povećanje cijena karata na stadionima, sve veće sigurnosne provjere i
nepristupačnost „tradicionalnoj“ nogometnoj publici. Sve to je razlog postepenog povezivanja
profesionalnog nogometa s višim društvenim „kastama“ (Giulianotti, 1999).

5
Kasno moderni, globalizirani, duboko povezan s medijima i produkcijom sporta (Jhally,1984)
 Ipak u tom tranzicijskom društvu je nekolicina „javnih dobara“, koja su se vezivala uz identitet
6
i kulturu lokalne zajednice, intervencijom politike u devedesetima , izmakla brzim
privatizacijama. Karakteristike privatizacije u devedesetima zaobišle su nogometne klubove ali
su u njihove strukture ušli poduzetnici, koji su od istih napravili platforme za velike obrtaje
novca proizašlog iz milijunskih transfera igrača, te sijasetom protupravnih odnosa, koji spadaju
u domenu sive ekonomije, omogućili perpetuirane malverzacijske cikluse nalik na već
spomenute privatizacije iz devedesetih. Nezadovoljni u ovom procesu ipak nisu bili radnici
„izbačeni na cestu“, već akteri, identitetski povezani sa simboličkim i kulturnim značenjima
navedenih klubova.

Poslovanje nogometnih klubova u Hrvatskoj: primjer GNK Dinama

„Opravdano je pitati se u kojoj je mjeri nogomet ostao u području javnog-sportskog i

financijskog – interesa, a koliko je podložan privatnim interesima vođenim isključivo profitnim
motivima.“(Bajo, A., Primorac, M., 2016.)

Određene prakse sive ekonomije, poznate su i opstruirane u zakonima, regulativama i

drugim aktima. Nažalost, posljedica tranzitnog perioda je i neusklađenost zakona proizašlih iz
„starog“ društva s ekonomskim prilikama u „novom“ društvu. Percepcija pozicije nogometa u
društvu od strane zakonodavca tako je ostala ista (gore opisana), a nogometni „profitabilni
boom“ nije popraćen odgovarajućim pravnim mjerama. Nogometni klubovi (iz 1. HNL), koji
su okarakterizirani kao neprofitne organizacije snose, osim povlaštenog statusa društvenog
dobra, i „teret“ nužne neprofitabilnosti javnog dobra, koja se odnosi na zabranu ostvarivanja
prihoda radi stjecanja nečije osobne dobiti, dobiti njegovih članova ili drugih fizičkih ili pravnih
osoba koje su nekako povezane s istom organizacijom.

Profitabilnost klubova, napose GNK Dinama, stoga je, prije svega, u opreci s društvenim
poimanjem javnog dobra, a nakon toga i pravno neutemeljena.

Bajo i Primorac (2016), analizom strukture prihoda i rashoda, imovine, obaveza i kapitala
nogometnih klubova, donose interesantne podatke o poslovanju GNK Dinama u posljednjih
nekoliko godina. U razdoblju od 1995/6 do 2015/16. Dinamo je obavio 906 transfera. Neto
zarada u tim transferima iznosila je preko milijardu i pol kuna. Unatoč visokoj zaradi od

6
Predsjednik Franjo Tuđman je pokušao redizajnirati identitet NK Dinamo ali je u preimenovanom klubu vidio
simboličku moć i iz tih razloga nije dopustio devastaciju klupskog financijskog i društvenog statusa. Slično se
dogodilo i sa spašavanjem Hajduka od dugovanja, kada je otpisan dug Hajduku kako ne bi pao u niži rang
natjecanja.
transfera, Dinamo se financira i iz proračuna Grada Zagreba, čija donacija godišnje iznosi
prosječno oko 20 miliona HRK. Kao neprofitna organizacija, GNK Dinamo je samo u 2014.
isplatio oko 6,5 miliona kuna donacija te oko 10 miliona kuna zajmova danih fizičkim osobama
i kućanstvima. U strukturi financiranja nogometnih klubova dominiraju obveze, dok se na GNK
Dinamo odnosi polovica dugoročnih obaveza svih klubova. U 2014. obveze se za Dinamo
povećavaju 7 puta, a odnose se na kredite stranih banaka i ostalih kreditora u inozemstvu. Prema
svim analiziranim pokazateljima, zaključuju autori, klubovi imaju lošu financijsku poziciju.

Siva ekonomija i prisutnost kriminala u hrvatskom nogometu: primjer

GNK Dinama

U ovom pregledu znatno će nam koristiti Castellsova (1998.) trodioba procesa „zamračivanja“
novca unutar kriminalnih organizacija:

1. Unos novca u bankarski sustav: Panama, Aruba, Kajmanski otoci, Bahami, Vanuatu,
Cipar, Malta… - područja slabe regulacije
2. Raslojavanje: Odvajanje novca od izvora, otvaranje više tvrtki na različitim mjestima,
kupovanje i prodaja u stranim valutama, dizanje kredita i dr.
3. Integracija: uključivanje opranog novca u legalnu ekonomiju npr. kroz ulaganje u
nekretnine

Pošto Castells, prije svega, na umu ima kriminalnu organizaciju, važno je napomenuti da su
protiv pojedinaca u klubu GNK Dinamo podignute optužnice upravo za udruživanje u
kriminalnu organizaciju, bez obzira što se, barem u ovom trenutku, ne može neoborivo dokazati
uplitanje istih u krajnji oblik sive ekonomije, odnosno, crnu ekonomiju, smatram da je
umreženost struktura politike, poduzetništva i podzemlja u Hrvatskoj, te percepcija iste od
strane građana, itekako dokazana radovima i istraživanjima dr. Aleksandra Štulhofera 7 .
Upletenost podzemlja u nogometne transfere potvrđena je ubojstvom nogometnog menadžera
Dine Pokrovca 2005. godine. A umreženost nogometa i politike daljnje je tematizirana u knjizi

7
Radovi dostupni u knjizi Nevidljiva ruka tranzicije (2000). U originalima objavljivani pod sljedećim
naslovima: Kulturna inercija i razvoj gospodarstva (1997); Politička ekonomija neslužbenog gospodarstva-
sociokulturna dimenzija i porezna evazija (1997); Proces privatizacije u Hrvatskoj i hrvatska javnost 1996-
1998.:Povratak u budućnost (1999).
Dražena Lalića iz 2018. godine8. Iz navedenih razloga, ranije spomenuta klasifikacija, može se
upotrijebiti na ovom slučaju:

Zdravko Mamić je, nakon smrti predsjednika Tuđmana, uspio ući u Dinamovu skupštinu kao
član. Ubrzo se svojim utjecajem i novcem pronio u izvršnog dopredsjednika kluba, kojem je u
razdoblju od 2002. do 2008. godine povećao skupštinu za 30 članova, tako da je s 50, broj
članova narastao na 809. Mamić je od 2000-tih bio vlasnik sportske agencije za menadžerstvo
nogometnim igračima: „Mamić Sports Agency“. Prvi značajan transfer odvio se prodajom
Boška Balabana u Aston Villu 2001. godine, dok je Mamić bio član skupštine kluba. Nakon
preuzimanja bitnih pozicija u klubu, Mamić prebacuje vlasništvo agencije na svoga sina Maria
Mamića, koji će, u narednim godinama, nekoliko puta izvršavati prodaju igrača poput Luke
Modrića, Vedrana Čorluke, Dejana Lovrena, Eduarda da Silve i drugih.

Nekoliko je scenarija u kojima su moćnici iz Dinama zamračivali novce od transfera igrača.

Navode se samo primjeri:

a) Putem fiktivnih odšteta igračima

Novac od transfera se prvo isplaćivao Dinamu, koji je dio novca, nazad isplaćivao igračima
kao odštetu, a koji su potom igrači uplaćivali na off-shore račune otvorene diljem svijeta.

b) Putem fiktivnih usluga posredništva

Kao posredovanje u transferu se u evidenciji HNS-a nitko nije navodio, međutim Dinamo
je isplaćivao milione na račun Real Sports Agency u Londonu koja je iznose raspodjeljivala
na račune raznih fizičkih i pravnih osoba te na račune off-shore kompanija registriranim u
poreznim oazama u Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Hong Kongu, Belizeu…

c) Putem fiktivnih faktura za obavljene usluge klubu direktno

Dobavljač od kojih je Dinamo nabavljao sjedalice za tribine iste je sjedalice prodavao po

puno nižoj cijeni nego što ih je klub platio. Tvrtke posrednice su bile DUO Gastronomija-
u vlasništvu Dražena Miličevića, zaposlenika kluba i MAXMAR SPORT, u vlasništvu oca
Miljenka Sakomana, direktora stadiona.

8
Interesantan je i slučaj „prijateljstva“ odnosno financijske potpore Zdravka Mamića u predsjedničkoj trci
današnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović
9
Neki od novo uvedenih članova su bili prisutni kao optuženici pri izricanju presude 6.6.2018.: Damir
Vrbanović i Zoran Mamić. Ostali članovi su mu „zdušno“ iskazivali podršku, novinskim člancima: Adolf Kožul,
Davorin Olivari, ili političkim poentiranjem u javnosti: Miroslav Rožić.
Željko Petrušić, novinar Jutarnjeg lista, navodi primjer Raslojavanja novca:

„Dakle, Dinamo je toj tvrtki platio ukupno oko 3,2 milijuna eura, kojima je, budući da je
bio ovlašten po računu, raspolagao Mario Mamić. Tako se ispostavilo da je Mario Mamić
u gotovini podigao 42.000 eura, daljnjih 50.000 eura prebacio je na privatni račun Damira
Vrbanovića, oko milijun eura transferirao je za plaćanje na račune raznih pravnih i fizičkih
osoba, dok je 1,8 milijuna eura prebacio na račun tvrtke Prestige Services Group Limited,
po čijem je računu opet bio ovlašten Mario Mamić, ali i njegov otac Zdravko Mamić. Od
tih 1,8 milijuna eura s računa Prestigea su milijun eura podigli u gotovini, dok je oko
698.000 eura prebačeno na privatni račun Zdravka Mamića. Ostatak je transferiran na
račune drugih inozemnih tvrtki pod kontrolom Marija Mamića i Sandra Stipančića, a
manji iznos otišao je i Zoranu Mamiću.“

(Jutarnji list: Kako je preko provizija za posredovanje prilikom transfera nogometaša

izvučeno 85 milijuna kuna: Je li Mario Mamić godinama tajno zastupao Dinamo, 2017:8)

Reakcije publike i formiranje hibridnog društvenog pokreta

Funkcije, koje su društva (od onih antičkih do današnjih) pridavale sportu, su najčešće
bile revitalizirajuće funkcije, one koje društvo zabavljaju, održavaju njegovu vitalnost i duh.
Takve „ideale“ društvo je prepoznalo kao nešto što je potrebno izdvojiti i sačuvati te je zbog
toga za iste donijelo zakone, koji će ih propagirati i legisakcije, koje će ih braniti. Urušavanjem
tih institucija, čija je sama bit integracija i socijalizacija lokalne zajednice, siva ekonomija
uništila je vjeru zajednice u nogomet. Već spomenuti Mertonovi analitički alati koristit će i ovaj
put za kratki pregled reakcija zajednice na urušavanje nogometnih klubova kao baza kulturnog
identiteta:

Prilagodba10 vrijednostima ortačke manipulacije u Dinamu vidljiva je u navijačima Dinama

koji su bili najbliže vladajućim strukturama u Dinamu ili su iz nekih vlastitih preferencija
shvaćali, a ponekad i odobravali, takav oblik „snalaženja“. Tu ne treba zaboraviti ni veliki
zamah populistički jakih izjava i tenzija koje su u društvu prisutne već dulji niz godina te je
stoga Zdravka Mamića moguće vidjeti i kao „čovjeka iz mase“ kakvim bi ga vrlo vjerojatno
opisao Jose Ortega y Gasset. Čovjeka koji ima samo apetite, samo prava, a ne obaveze ali je

10
Baza za ovakve zaključke je analiza sadržaja komentara korisnika na Facebook stranici GNK Dinama
kao takav protuteža finim ali „zlim“ političarima. Službeni komentar presude GNK Dinama
svodi se na podršci osuđenima:

„Čvrsto vjerujemo u nevinost naših kolega te im dajemo punu podršku u njihovoj daljnjoj
pravosudnoj borbi…“

Analizom sadržaja komentara Facebook objave od 6.6.2018. na službenoj Facebook stranici

GNK Dinama, moguće je utvrditi da postoji nemali broj komentatora11 koji, presudi unatoč,
podržavaju bivšeg direktora kluba.

Ritualizam navijača Dinama se istaknuo u malom broju navijača koji su nastavili pohoditi
utakmice, i to uglavnom navijača sa zapadne tribine12. Ovaj oblik ponašanja možda najbolje
iskazuje stav: „Volio sam dinamo prije Mamića, volim ga danas, tako će biti i sutra“13

Zagrebačka publika je polako odustajala od Dinama. Dinamovi rezultati su, ironično, bivali
sve bolji. Ova reakcija je najbliža Mertonovoj reakciji povlačenja. Ovakav oblik reakcije
prisutan je i među komentarima: „Ja ostajem navijač….ali na tekme ne idem. Niti jednu kunu
nedam ovom lopovu već godinama. Samo nek ostane u Bosni.“14. Interesantno je i istraživanje
Dražena Lalića(2010) koji navodi da je u sezoni 2009./2010. hrvatsku ligu prosječno gledalo
2031 gledatelj dok je na Dinamovu proslavu naslova prvaka došlo samo 500 ljudi.

Inovacija je prisutna u građanskim inicijativama koje se javljaju s namjerom da se obnove

zakoni koji svojom nedorečenošću omogućuju kriminal u nogometu. U sferi inovativnih
modela upravljanja klubom navest ćemo primjer osnivanja alternative GNK Dinamu gdje su
interesne skupine koje su bile protiv kriminala u Dinamu osnovale Futsal Dinamo, koji
funkcionira na načelu jedan član- jedan glas.

Na kraju potrebno je navesti i revolucionarna djelovanja. U ovo spadaju krajnja nastojanja da

se zbaci dosadašnje strukture, obriše njihove vrijednosti i ciljeve te uspostavi nove. Pošto
ovakav ekstremni i ludički oblik ponašanja u ponašanjima bliskim nogometu nije stran pojam,

11
Detaljnija i ozbiljnija analiza prelazi zadane parametre ovog rada. Analizom je utvrđeno da je na Facebook
objavi od 6.6.2018. ukupan broj komentara (a da ne dolaze od istog korisnika) do dana zadnjeg pristupa iznosio:
156 dok je broj komentara koji bi se mogli svrstati pod „komentare podrške“ bio 38. Pokušavši ostaviti jedan
iscrpan komentar, autor ovog članka je svojim korisničkim profilom komentirao objavu, u komentaru je testirano,
briše li stranica komentare koji prozivaju čelništvo kluba. Utvrđeno je da se neki komentari brišu, stoga je
nemoguće sa sigurnošću utvrditi koliko je komentara upućeno s koje strane. No kvantitativni dio nas ne zanima
toliko koliko sadržaj i reakcija vlasnika komentara. Objava je dostupna na sljedećoj stranici:
https://www.facebook.com/dinamo/ (zadnji pristup 12.06. 2018.)
12
Ritualizam je možda glavna odlika većine u hrvatskom društvu kao što je navedeno pri kratkoj analizi
Štulhoferove knjige, no ona ne vrijedi kao najistaknutija promatrajući Dinamov navijački puk.
13
Komentar Facebook korisnika pod imenom Drago Aplenc na objavi od 6.6.2018. Dostupno na stranici:
https://www.facebook.com/dinamo/ (zadnji pristup 12.06. 2018.)
14
Komentar Facebook korisnika pod imenom Bobo Novković
u ovu domenu smjestile su se navijačke skupine. One su poput hibridnih društvenih pokreta,
kombiniranim strategijama, pokušavaju na sve načine zbaciti suprotstavljene društvene aktere.
Primjer ovakvih reakcija su bakljade koje uzrokuju prekide utakmica i kazne „vladajućima“
(npr. bakljade u St. Etiennu i u Milanu), provokacije koje se rade iz inata (Perasović, 2017), a
uzrokuju kazne i sablazan javnosti (npr. svastika na Poljudu), fizički i verbalni nasrtaji na
suprotnu stranu (npr. napad BBB na Mamića u Temišvaru 2009., verbalni napad Torcide na
Janicu Kostelić 2017., fizički napad Torcide na Mamića na Hvaru 2017. godine). Pojavnost
ovakvog oblika društvenog pokreta dugujemo nekonzistentnosti i slabosti civilnog društva,
odnosno nedostatku civilnosti (Fukuyama, 1995).

Ono što je karakteristično prilikom raširene pojave sive ekonomije u društvu u tranziciji je
istaknuta pozicija oportunizma onih aktera koji su se u takvoj situaciji snašli. Ovdje, ekonomski
akteri ne zasnivaju svoju djelatnost na civilnosti i povjerenju već na mrežama poznanika. Mreže
poznanika se pretvaraju u pouzdane kanale u svim društvenim strukturama, a akteri koji se
nalaze izvan tih mreža nisu u mogućnosti probiti se u njih osim uslugama. Politika mrkve i
batine aktera koji su u glavnim pozicijama, odnosno ukotvljeni u čvorovima mreža poznanika,
dopušta im da kontroliraju funkcije koje su vitalne za funkcioniranje civilnosti u društvu.
Eklatantan primjer je medijska kontrola od strane nogometnih moćnika.

Zaključak
Štulhofer, u Nevidljivoj ruci tranzicije, navodi nekoliko faktora koji su potrebni da se
akumulirani tranzicijski socijalni kapital, počne mijenjati i krene u posve drugom smjeru. Pošto
je riječ o vrlo ukopanim pozicijama u kojima se navedeni problemi nalaze, potrebno je
promijeniti šire strukture društva, odnosno na jednoj bazičnoj razini omogućiti profesionalizam
državnih institucija, osnažiti i poduprijeti građanske inicijative i civilno društvo, garantirati
slobodu medijskog izvještavanja i pokrenuti kampanju protiv korupcije u javnim službama.
Posljednji korak je inzistiranje na javno prepoznatljivoj odgovornosti za gospodarske i
političke promašaje.

Recentnom nepravomoćnom presudom na kaznu zatvora za utaju poreza, a koja je presuđena

na štetu Zdravka Mamića, Zorana Mamića i Damira Vrbanovića, vladajućih i medijski
najisturenijih, osoba u hrvatskom nogometu, hrvatsko pravosuđe napravilo je prvi korak k'
eventualnom raščišćavanju problema vezanih uz sivu ekonomiju u nogometu. Javnost je,
uglavnom, pozdravila ovu presudu, međutim, dojam koji ostaje je da je presuda ipak tempirana.
Nažalost, isprepletenost kriminala, politike i struktura kroničnog kapitalizma u zemljama u
tranziciji, je teško razmrsiva mreža, koja, s još uvijek prevelikom nonšalantnošću, odbacuje
pokušaje otpetljavanja. Takva situacija potiče cinizam ostatka građana i, za uzvrat, uvodi nove
generacije u gospodarski štetnu sivu ekonomiju.

Literatura

1. Bajo, A., Primorac, M.(2016). Poslovanje nogometnih klubova u Hrvatskoj. Fiscus 1:1-
19
2. Bejaković, P. (1999). Siva (skrivena) ekonomija u selu i poljoprivredi. Sociologija i
prostor: časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, (144-145), 169-
198.
3. Castells, M.(1998). The Information Age: Economy, Society and Culture, VOLUME
3, Oxford: Blackwell
4. Feige, E. (1990). Defining and estimating underground and informal economies: The
new institutional economics approach. Pristup na: http://econwpa.
repec.org/eps/dev/papers/0312/0312003.pdf
5. Fukuyama, F. (2000). Povjerenje. Zagreb:Izvori
6. Giddens, A.(2007). Sociologija. Zagreb: Globus. (203-240.)
7. Lalić, D., Biti.O. (2008). „Četverokut sporta, nasilja, politike i društva: znanstveni
uvid u Europi i u Hrvatskoj“. Politička misao 45(3-4): 247-272.
8. Lalić, D.(2010). „Je li hrvatski nogomet mrtav i može li se oživjeti?“. Politička misao
47(4): 29-33.
9. Lalić, D.(2018) Nogomet i politika, Zagreb: Fraktura
10. Perasović, B. (2015). „Subkultura, pokret ili (neo)pleme? O teorijskim implikacijama
novog istraživanja nogometnih navijača“. Demokratski potencijali mladih u Hrvatskoj:
169-205.
11. Perasović, B., Mustapić, M.(2017) Carnival supporters, hooligans, and the ‘Against
Modern Football’ movement: life within the ultras subculture in the Croatian context.
Sport in Society, 20: 7; 121-136.
 12. Štulhofer, A.(2000). Nevidljiva ruka tranzicije. Ogledi iz ekonomske sociologije,
Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo
13. Thomas, J.(1999). „Quantifying the Black Economy: Measurement without Theory'
yet again? The Economic Journal 109: 381-389.

WEB izvori:

14. Službena Facebook stranica GNK Dinamo: https://www.facebook.com/dinamo/

(zadnji pristup 12.06.2018.)
15. Željko Petrušić: „Kako je preko provizija za posredovanje prilikom transfera
nogometaša izvučeno 85 milijuna kuna: Je li Mario Mamić godinama tajno zastupao
Dinamo?“ Jutarnji list, 20.08.2017. Dostupno na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-
kronika/kako-je-preko-provizija-za-posredovanje-prilikom-transfera-nogometasa-
izvuceno-85-milijuna-kuna-je-li-mario-mamic-godinama-tajno-zastupao-
dinamo/6474133/ (zadnji pristup 12.06.2018.)