ŠKOLA: JU OŠ „Rešad Kadić“ Tešanj

Nastavnik: Mujkanović Ago

PISMENA PRIPREMA ZA REALIZACIJU NASTAVNOG ČASA

Razred i odjeljenje: IX1, IX2 Školska godina: 2018./2019.

Datum: 29.11. 2018. Čas po redu: 14.

Nastavni predmet: Građansko obrazovanje/Demokratija i ljudska prava

Programska cjelina: Odgovornost

Nastavna jedinica: Koje su posljedice preuzimanja odgovornosti ?

Tip nastavnog časa: Obrada novog gradiva

CILJEVI RADA NA ČASU:

Opći cilj: Sticanje znanja o odgovornosti, etici i odgovrornosti, korupciji, moralu i etici.

Cilj nastavnog časa: Naučiti učenike o značaju odgovornosti i etike kao prevenciji koruptivnog
ponašanja.

ZADACI:

Obrazovni: Sticanje novih znanja i pojmova o odgovornosti, etici i antikorupciji.

Odgojni: Uočavanje važnostiodgovornosti, etičkog odnosa i antikoruptivnog djelovanja.

Funkcionalni: Razvijanje sposobnosti logičkog razmišljanja radi lakšeg shvatanja novih znanja i
pojmova i rješavanje novonastalih situacija. Razvijanje kritičkog osvrta na vlastito i mišljenje drugih
(grupe).

Nastavne metode: Metode usmenog izlaganja, razgovora, diskusije i percepcije.

Nastavna redstva: verbalna, tekstualna.

Oblici nastavnog rada: interaktivna nastava – grupni rad radioničkog tipa.

Didaktički mediji: udžbenici, flomasteri, hemijske olovke, tabla, kreda, živa riječ.

STRUKTURA NASTAVNOG ČASA

Uvodni dio: (5 do 7 minuta)

Učenicima sam naveo primjer preuzimanja odgovornosti.

Glavni dio: (33 do 35 min)

Pojam odgovornosti, premda nije nepoznat etici i premda je već Aristotel znao kako je za
svoje čine odgovoran netko tko ih je učinio slobodno, ipak tek u našem stoljeću ulazi u središte
etičkih rasprava i sve više izranja kao jedan od temeljnih etičkih pojmova. On u modernoj dobiva
dodatno značenje izlazeći izvan dotadašnjeg stupnja identifikacije čina i počinitelja. Premda još nije
dobio jasnu formulaciju, značenje pojma odgovornosti uvelike se proširilo u odnosu na prethodno,
pravno značenje.

Odgovornost zauzima mjesto koje je ranije u etici zauzimao pojam dužnosti. Već i ova
činjenica dovoljno govori o promjenama koje su se dogodile na razini opće svijesti. Pojam dužnosti,
ukoliko je s njim povezana predodžba zapovijedanja, posvemašnjeg normiranja, potiskivanja vlastite
volje i spontanosti, vanjske ili nutarnje prisile, doživljava suženje onoga što je on zapravo značio u
svojoj povijesti. Pojam dužnosti je bio vezan uz pretpostavke reda i zakona, bio on božanski, kozmički
ili razumski kao i uz pretpostavku ljudske slobodne volje. Ove pretpostavke vrijede neovisno o tome
da li je riječ o svijesti dužnosti kod stoika, o dužnosti shvaćenoj kao poslušnost božanskim
zapovijedima unutar kršćanskih okvira ili o dužnosti mišljenoj kao obvezi prema razumskom zakonu
unutar prosvjetiteljstva. Dužnost je bila shvaćena kao ljudski stav kojim čovjek, živeći u duhovnom i
moralnom redu, ostvaruje svoju slobodu. No, pojmu dužnosti nedostaje dovoljno priznanje
principijelne uzajamnosti, jer čovjek je postavljen u odnos prema objektivnom svijetu bilo vječno
istog kozmosa, bilo Božjeg stvorenja ili bitka ili objektivnom svijetu vrednota koje su mišljene
terminima neprolaznosti, nepromjenjivosti, nadvremenosti. U podnožju ovakvog mišljenja dužnosti
stoji metafizika koja bitak misli kao vječan, nepromjenjiv, stalan.

Poljuljanost pojma dužnosti upućuje tako na poljuljanost metafizike. A dolazak pojma

odgovornosti na mjesto pojma dužnosti upućuje na promijenjeni odnos prema metafizici. Dok je
dužnost upućivala na stalnost i nepromjenjivost bitka, dotle odgovornost upućuje na povijesnost i
krhkost. Tako će pojam odgovornosti izvući na vidjelo ljudski odnos sa svijetom koji više nije mišljen
terminima nepromjenjivosti, nego terminima povijesnosti. Povijesnost uspostavlja čovjekov odnos sa
svijetom koji može biti odgovoran najprije stoga što je sam čovjek mišljen kao odgovorno biće u
svijetu. Odgovoran odnos sa svijetom, s drugim ljudima kao i s institucijama, zakonima i običajima
proizlazi iz uzajamnosti odnosa, a što opet pretpostavlja slobodu.

Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup

nepisanih pravila, narodnih običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice.
Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe
kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila
nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak
pojmu etosa. Za razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekršena - ne donose
političke ili ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javljaju se grižnja savjesti,
prijekor ili bojkot okoline. Na moral utječu: svijest ljudi, odgoj u obitelji, religija, tradicija,
životno iskustvo i politika.

Pravni propisi imaju svoj izvor u moralnim zakonima. Moralni zakoni i pravni propisi
jaki su obrambeni mehanizam društvene zajednice, pogotovo u slučaju opasnosti.
U filozofskom značenju, pojam morala (ili moralne filozofije) istoznačan je s praktičkom
filozofskom disciplinom etikom. Glavne su teme moralne filozofije ili etike dobro, ispravno
djelovanje, ćudoredan živo

Plan školske table

Koje su posljedice preuzimanja odgovornosti ? Etika i antikorupcija. Podtema: Odgovornost i

moral.
- Odgovornost
- Moral