Pitanja i zadaci za vježbe

iz predmeta Mikroekonomija

Sedmica 06

Sarajevo 2019. godine

1
 6 TROŠKOVI PROIZVODNJE

Ključni pojmovi

• Računovodstveni trošak: stvarni izdaci uvećani za troškove amortizacije kapitalne

opreme
• Ekonomski trošak: trošak kompanije nastao upotrebom ekonomskih resursa u proizvodnji,
uključuje i oportunitetni trošak
◦ Oportunitetni trošak: trošak koji proizlazi iz propuštenih prilika, kada kompanija
propusti upotrijebiti svoje resurse na najkorisniji način
• Nepovratni trošak: trošak koji je učinjen i ne može se promijeniti sadašnjim ili budućim
odlukama.
• Troškovi rada (w):
◦ Računovodstveni pogled: Troškovi rada spadaju u troškove poslovanja
◦ Ekonomski pogled: Troškovi rada su eksplicitni troškovi. Sa radnicima se zaključuje
ugovor o iznosu satnice (oznaka w, hourly wage) i to je ono što se pretpostavlja kao
najbolja alternativna upotreba ovog resursa. Troškove posmatramo iz ugla preduzeća,
ne iz ugla pojedinca: ako je neko zaposlen kao računovođa, a poznaje programiranje,
oportunitetni trošak pojedinca je iznos koji propušta jer nije zaposlen kao programer u
toj firmi. Međutim, najčešće se pretpostavlja da je radnik već zaposlen na radnom
mjestu koje odgovara njegovim kvalifikacijama.
• Troškovi kapitala (r):
◦ Računovodstveni pogled: Koristi se nabavna vrijednost mašina, a amortizacijom stalnih
sredstava određuje iznos vrijednosti koji će se prenijeti na gotove proizvode (troškovi
amortizacije)
◦ Ekonomski pogled: Implicitni trošak, iznos koji je neko spreman platiti za korištenje
sredstava (oznaka r, rental rate for capital)
• Fiksni trošak (FC): trošak koji se ne mijenja s promjenom nivoa proizvodnje, a može se
eliminisati samo prestankom proizvodnje
• Varijabilni trošak (VC): trošak koji se mijenja s promjenom nivoa proizvodnje
• Ukupni trošak (TC ili C): ukupni ekonomski trošak proizvodnje koji se sastoji od fiksnog i
varijabilnog troška.
• Troškovi u dugom roku:
◦ U dugom roku, kompanija može promijeniti sve svoje inpute
◦ Upotrebni trošak kapitala: zbir godišnje troška posjedovanja i korištenja imovine, jednak
ekonomskoj amortizaciji i propuštenim kamatama (oportunitetni trošak)
▪ Trošak upotrebe kapitala = ekonomska amortizacija + (kamatna stopa)x(vrijednost
kapitala)
◦ Kako kompanija bira kombinaciju inputa koja minimizira troškove proizvodnje? Izbor
inputa koji miniziraju troškove: MPL / w = MPK / r, odnosno MRTS = w/r (r predstavlja
cijenu kapitala; w predstavlja cijenu rada)
◦ Izotroškovna crta: linija koja prikazuje sve moguće kombinacije rada i kapitala koje se
mogu kupiti uz neki zadani ukupni trošak.

2
Pitanja i zadaci
1. Firma plaća računovođu 10.000 KM. Da li je ovo ekonomski trošak?

Ovo je i ekonomski i računovodstveni trošak. Ekonomski trošak podrazumijeva eksplicitni trošak

(računovodstveni trošak) uvećan za implicitni (oportunitetni) trošak. Ovo je eksplicitni trošak za
nabavku usluga računovođe. Kada firma plaća nekoga da obavlja poslove za 10.000KM, javlja se
novčana transakcija pri čemu računovođa nudi svoje vrijeme za novac.

2. Vlasnik manje prodavnice sam obavlja računovodstvene poslove. Kako biste mjerili oportunitentni
trošak njegovog rada?

Izračunati najbolju alternativnu upotrebu njegovog vremena. Ako bi mogao biti plaćen u drugoj firmi
za posao računovođe, to je onda njegov oportunitetni trošak. U slučaju da se radi i o dobrom
stand-up komičaru, tada je njegov oportunitetni trošak ono što nije zaradio na tom radnom mjestu.

3. Da li su sljedeće tvrdnje tačne ili netačne

a. Ako vlasnik biznisa ne isplaćuje sebi platu, onda je računovodstveni trošak nula, ali ekonomski
trošak je pozitivan.
b. Firma koja ima pozitivan računovodstveni profit ne mora nužno imati pozitivan ekonomski profit.
c. Ako firma zaposli nekog ko je trenutno nezaposlen, oportunitetni trošak korištenja usluga radnika
je nula.

a. TAČNO
b. TAČNO
c. NETAČNO

4. Pretpostavimo da proizvođač stolica zna da mu je granična stopa tehničke supstitucije kapitala za

rad mnogo veći nego omjer cijena rada i kapitala. Kako bi trebao koristiti svoj kapital i rad da bi
minimizirao troškove proizvodnje?

Na osnovu pitanja može se zaključiti da je MRTS > r/w. MRTS se računa kao MPK / MPL. Kada se
ova dva izraza kombiniraju, dobije se: MPK/r > MPL/w. S obzirom da proizvođač dobije više
dodatnog output po svakoj potrošenoj jedinici kapitala nego po jedinici rada, trebao bi da više
koristi kapital, a manje rad da bi minimizirao troškove proizvodnje.

5. Azra je dala otkaz u kompjuterskoj firmi gdje je radila i zarađivala 50.000 KM, kako bi započela svoj
biznis u zgradi koju ona posjeduje, a prije je iznajmljivala za 24.000 KM godišnje. U prvoj godini
njen biznis je imao sljedeće troškove: 40.000 KM plata za svoj rad; rentanje 0 KM; ostali troškovi
25.000 KM. Pronađite računovodstveni i ekonomski trošak povezan sa Azrinim biznisom.

Računovodstveni trošak = 40.000 KM + 25.000 KM = 65.000 KM

Ekonomski trošak = 24.000 KM + 10.000 KM (sebi plaća manje nego ranije) + računovodstveni
trošak = 99.000 KM

6. Firma ima fiksne proizvodne troškove 5.000 KM i konstantne marginalne troškove proizvodnje od
500 KM po jedinici. Kako glasi funkcija ukupnih troškova, a kako prosječnih? Ako firma želi da
minimizira prosječne ukupne troškove, da li bi odlučila da proizvodi veću ili manju količinu?
Objasnite.

FC = 5000 KM
AVC = 500 KM

3
TC = 5.000 + 500 q

ATC = 5.000/q + 500

Firma bi odlučila da proizvodi veću količinu s obzirom da se prosječni troškovi smanjuju kako se q
povećava. Kako q postaje sve veći, ATC će postati približno 500 KM, jer će se prosječni fiksni
trošak približiti nuli.

7. Pretpostavimo da firma mora platiti godišnji porez, koji je fiksan iznos, neovisno od toga koliko će
proizvesti. Kako ovaj trošak utiče na fiksne, marginalne i prosječne troškove? Nakon toga
pretpostavimo da firma plaća porez u zavisnosti od količine koju proizvede. Ponovo objasnite kako
ovo utiče na fiksne, marginalne i prosječne troškove?

Ako sa F označimo početne fiksne troškove, a T iznos poreza, onda je TFC = T + F. Porez ne utiče
na marginalne ili varijabilne troškove zato što ne varira sa promjenom outputa. Porez povećava i
prosječne fiksne troškove i prosječne ukupne troškove za T/q.

U drugom slučaju, pretpostavimo da je t trošak po jedinici. Kada se uvede porez, ukupni varijabilni
troškovi se povećavaju za tq, a fiksni se ne mijenjaju. Prosječni varijabilni troškovi se povećavaju
za t, a s obzirom da su fiksni troškovi konstantni u ovom slučaju, prosječni ukupni troškovi se
povećavaju za t. S obzirom da se ukupni troškovi povećavaju za t za svaku dodatnu jedinicu koju
proizvedu, marginalni troškovi su veći za t.

8. Vi upravljate biznisom koji masovno proizvodi motore uz pomoć tima radnika (L) i mašina (K).
Poznata je proizvodna funkcija q = 5KL, gdje je q broj motora po sedmici. Trošak rentanja mašine
iznosi r=10.000 KM, a svaki tim radnika košta w=5.000 KM. Ukupni troškovi zavise od troškova
radnika i mašina, plus 2.000 KM po proizvodu za materijal. Vaše postrojenje ima fiksnu instalaciju
od pet mašina.
• Kako glasi vaša funkcija troškova, odnosno koliko će vas koštati proizvodnja q motora?
Koliko iznose prosječni i granični troškovi za proizvodnju q motora? Kako prosječni troškovi
variraju sa promjenom outputa?
• Koliko je timova potrebno da se proizvede 250 motora? Koliko iznose prosječni troškovi po
motoru?
• Od vas su tražili da pripremite prijedlog dizajna novog proizvodnog postrojenja. Koji omjer
kapitala i rada (K/L) bi trebao da bude prisutan ako želimo da minimiziramo troškove, pri
proizvodnji bilo koje količine?

• Kako glasi vaša funkcija troškova, odnosno koliko će vas koštati proizvodnja q motora? Koliko
iznose prosječni i granični troškovi za proizvodnju q motora? Kako prosječni troškovi variraju
sa promjenom outputa?
Kratkoročna funkcija proizvodnje iznosi q  5(5)L  25L, jer je K fiksiran na 5. Zbog toga, za bilo
q
L
koji nivo proizvode outputa q, broj timova koji će se zaposliti mora biti: 25 . Ukupna troškovna
funkcija je zbir troškova kapitala, rada i materijala:
 q 
TC (q ) = rK  wL  2000q = (10,000)(5) + (5,000)   + 2000q
 25 
TC (q )  50,000  2200q.

Prosječna funkcija troškova je zadana:

TC (q) 50,000  2200q
AC (q)   .
q q

A granični prosječni troškovi su:

4
 dTC
MC (q)   2200
dq .

b. Koliko je timova potrebno da se proizvede 250 motora? Koliko iznose prosječni troškovi po
motoru?
q
L
Da bismo proizveli q  250 trebamo 25 , tako da je L  10. Prosječni troškovi su 2.400 KM:
50,000  2200(250)
AC (q  250)   2400.
250

c. Od vas su tražili da pripremite prijedlog dizajna novog proizvodnog postrojenja. Koji omjer
kapitala i rada (K/L) bi trebao da bude prisutan ako želimo da minimiziramo troškove pri
proizvodnji bilo koje količine?
S obzirom da više ne pretpostavljamo da je K = 5, moramo pronaći kombinaciju K i L koja
minimizira troškove pri bilo kojem nivou proizvodnje. Pravilo minimiziranja je zadano:
MPK MPL

r w .

Da bi pronašli marginalni proizvod kapitala, obratite pažnju da pri povećanju K za jednu jedinicu, q
se povećava za 5L, tako da je MPK  5L. Na sličan način možemo uočiti da povećanje L za jednu
jedinicu, dovodi do povećanja q za 5K. Matematički, to se može napisati:
q q
MPK   5L MPL   5K
K i  L .

Pravilo minimizacija troškove glasi:

5L 5K K w 5000 1
    
r w L r 10,000 2 .

Novo postrojenje trebalo bi da ima omjer kapitala prema radu 1:2, i ovo je bez obzira na to koju će
količinu proizvesti.

9. Funkcija kratkoročnih troškova zadana je jednačinom TC = 200 + 55q, gdje je TC ukupni trošak, a q
količina koja je proizvedena, sve mjereno u hiljadama.
• Koliko iznose fiksni troškovi kompanije?
• Ako je kompanija proizvela 100.000 proizvoda dobra, koliko bi iznosili njeni prosječni
varijabilni troškovi?
• Koliko iznose marginalni troškovi proizvodnje?
• Koliko iznose prosječni fiksni troškovi?

a. Koliko iznose fiksni troškovi kompanije?

Kada je q  0, TC  200, što znači da su fiksni troškovi FC = 200 (odnosno 200.000 KM).
b. Ako je kompanija proizvela 100.000 proizvoda dobra, koliko bi iznosili njeni prosječni
varijabilni troškovi?

5
 Sa 100.000 proizvoda, q  100. Varijabilni troškovi su 55q  (55)(100)  5500 (odnosno 5.500.000
VC 5500

KM). Prosječni troškovi su q 100  55 (odnosno 55.000 KM).

c. Koliko iznose marginalni troškovi proizvodnje?

Sa konstantnim prosječnim varijabilnim troškovima, marginalni troškovi su jednaki varijabilnim,
odnosno 55 (55.000 KM).
d. Koliko iznose prosječni fiksni troškovi?
Pri q  100, prosječni fiksni troškovi su FC / q = 200 / 100 =2 (odnosno 2.000 KM).
e. Pretpostavimo da kompanija posudi novac i poveća svoje kapacitete. Pretpostavimo da se
fiksni trošak poveća za 50.000 KM, ali varijabilni smanji na 45.000 KM po 1000 jedinica.
Troškovi kamatne stope trebaju da uđu u jednačinu. Svako povećanje kamatne stope za 1
procenat povećava troškove za 3.000 KM. Napišite novu jednačinu ukupnih troškova.
TC  250  45q  3i.
i – kamatna stopa

10. Proizvođač stolica zapošljava radnu snagu koju plaća 30 KM po satu, a troškovi kapitala (mašina)
su procijenjeni na 15 KM po satu. Pretpostavimo da stolica može biti proizvedena koristeći 4 sata
bilo ljudskog rada ili rada mašina, u bilo kojoj kombinaciji. Ako firma trenutno koristi 3 sata rada za
svaki sat rada mašina, ona minimizira svoje troškove? Ako da, zašto? Ako ne, kako može
unaprijediti ovu situaciju? Grafički ilustrirajte izokvantu i dvije izotroškovne linije za trenutnu
kombinaciju rada i kapitala i za optimalnu kombinaciju rada i kapitala.

Ako firma može proizvesti jednu stolicu rada sa četiri sata rada ili sa četiri sata korištenja mašine
(kapital), ili bilo koja druga kombinacija, onda je izokvanta kriva sa nagibom -1.

Izotroškovna crta, TC  30L  15K, ima nagib 30/15  2. Rješenje koje minimizira troškove je kutno
rješenje gdje je L=0 i K=4, tako da firma trenutno ne minimizira svoje troškove. U optimalnoj tački,
ukupni troškovi su 60 KM. Dvije izotroškovne crte su ilustrirane na grafikonu. Prva je dalje od
originalne i predstavlja trenutno veće troškove (105 KM) korištenja 3 jedinica rada i jedne jedinice
kapitala. Firma će otkriti da je optimalno da se pomjeri na drugu izotroškovnu crtu koja je bliže
originalnoj, te predstavlja niži trošak (60 KM). Općenito, firma želi da bude na najnižoj izotroškovnoj
crti kad god je to moguće, što je najniža izotroškovna crta koja dodiruje izokvantu.

K
Izotroškovna crta

Izokvanta

,
L

1 1
11. Pretpostavimo da je firmina proizvodna funkcija q  10 L K . Troškovi rada su 20 KM, a troškovi
2 2

kapitala 80 KM.
a. Firma trenutna proizvodi 100 jedinica proizvoda i prepoznala je da su količine rada i kapitala koje
minimiziraju troškove 20 i 5. Ilustrujte ovu tačku koristeći izokvante i izotroškovnu liniju.
b. Firma sada želi da poveća output na 140 jedinica. Ako je kapital fiksan u kratkom periodu, koliko

6
 rada će joj trebati? Ilustrirajte grafički i pronađite nove ukupne troškove.
c. Grafički prepoznajte nivo kapitala i rada koje minimiziraju troškove u dugom roku, ako firma želi
proizvesti 140 proizvoda.
d. Ako je granična stopa supstitucije K/L, pronađite optimalni nivo kapitala i rada koji je potreba da
se proizvede 140 jedinica.

a. Firma trenutna proizvodi 100 jedinica proizvoda i prepoznala je da su količine rada i kapitala
koje minimiziraju troškove iznose 20 i 5. Grafički ilustrirajte izokvantnu i izotroškovnu crtu.
Da biste nacrtali izokvantu, definišite q  100 u proizvodnoj funkciji i riješite po K:
q
K 1/ 2 
10L1/2

Izokvanta postaje K  100/L. Izaberite kombinaciju L i K i nacrtajte ih. Izokvanta je konveksna.

Optimalne količine rada i kapitala nalaze se u tački gdje je izotroškovna linija tangenta na
izokvantu. Izotroškvna crta ima nagib -1/4, ako je rad prikazan na horizontalnoj osi. Ukupni
troškovi su TC  (20 KM)(20)  (80KM)(5)  800KM, tako da izotroškovna crta ima oblik 20L 
80K  800, ili
K  10  0,25L. Optimalna tačka je označena sa A na grafikonu.

Izotroškovna crta

Izokvanta

b. Firma sada želi da poveća output na 140 jedinica. Ako je kapital fiksan u kratkom periodu,
koliko rada će joj trebati? Ilustrirajte grafički i pronađite nove ukupne troškove.
1 1

Novi nivo rada je 39,2. Da biste ovo pronašli, koristite proizvodnju funkciju q  10L2 K 2 i uvrstite
140 za output, a 5 za kapital; potom riješite po L. Novi troškovi iznose TC  (20KM)(39,2) 
(80KM)(5)  1184 KM. Nova izokvanta za output je 140 je iznad i udesno od prvobitne izokvante.
S obzirom da je kapital fiksiran u kratkom roku, firma se pomjera horizontalno prema novoj
izokvanti i novom nivou rada. Ovo je tačka B na grafikonu. Ovo ipak nije dugoročna tačka pri kojoj
se minimiziraju troškove, ali je najbolja upotreba u kratkom roku kada je K fiksiran na 5. Da se ne
radi o dugoročnom optimalnom rješenju vidite na osnovu grafikona na kojem izotroškovna crta nije
tangenta na izokvantu. Također, postoje tačke na novoj izokvanti koje su ispod nove izotroškovne
crte. Ove tačke sugeriraju da je moguće angažovati više kapitala, a manje rada.

7
 Izotroškovna crta
K (zadatak c)
Izotroškovna crta
(zadatak b)

c. Grafički prepoznajte nivo kapitala i rada koje minimiziraju troškove u dugom roku, ako
firma želi proizvesti 140 proizvoda.
To je tačka C na grafikonu iznad. Kada je firma u tački B, ne minimizira troškove. Firma će pronaći
da je optimalno da zaposli više kapitala, a mane rada i da se pomjeri na nižu izotroškovnu crtu koja
je tangeta na izokvantu q = 140. Obratite pažnju da su sve tri izotroškovne crte paralelne linije i da
imaju isti nagib.
K
d. Ako je granična stopa supstitucije L , pronađite optimalni nivo kapitala i rada koji je potreba
da se proizvede 140 jedinica.
Izjednačite MRTS sa omjerom cijena
K 20 L
 K  .
L 80 4
Sada uvrstite ovo u proizvodnu funkciju, izjednačite q sa 140 i riješite po L:
1
1
 L 2
140  10 L    L  28, K  7.
2
4
Ovo je tačka C na grafikonu. Nova troškovna funkcije je
TC  (20KM)(28)  (80KM)(7)  1120KM, što je manje nego u kratkom roku (dio b), jer firma
može prilagoditi sve svoje inpute u dugom roku.

12. Troškovna funkcija kompanije koje se bavi proizvodnjom kompjutera zadana je (Q – kumulativna
proizvodnja kompjutera u hiljadama; q – veličina postrojenja mjerena u hiljadama kompjutera
proizvedenih godišnje (raspon proizvodnje od 10.000 do 50.000 kompjutera):
AC  10  0,1Q  0,3q.

a. Postoji li ovdje efekat krive učenja?

Kriva učenja objašnjava povezanost između kumulativnog outputa i inputa koji su potrebni za
proizvodnju jedinice outputa. Prosječni troškovi mjere potrebne input po jedinici proizvoda. Efekti
krive učenja postoje ako prosječni troškovi padaju sa povećanjem kumulativnog outputa. Ovdje se
prosječni troškovi smanjuju za 0,10 KM svaki put kada se kumulativni output Q poveća za 1000. Iz
tog razloga, postoje efekti krive učenja.
b. Postoji li ekonomija ili disekonomija obima?

8
 Postoji disekonomija obima. Ako držimo kumulativni output Q konstantnim, postoji disekonomija
obima ako se prosječni troškovi povećavaju sa povećanje outputa q. U ovom primjeru, prosječni
troškovi povećavaju se za 0,3 KM za svakih 1.000 dodatnih kompjutera, tako da postoji
disekonomija obima.
c. Otkako je osnovana, firma je proizvela 40.000 kompjutera, a 10.000 ove godine. Sljedeće
godine planira povećati proizvodnju n 12.000 kompjutera. Da li će se prosječni troškovi
proizvodnje povećati ili smanjiti? Objasnite.
Kao prvo, prosječni troškovi ove godine su:
AC1  10  0,1Q  0,3q  10  (0,1)(40)  (0,3)(10)  9,00

Nakon toga, izračunajte prosječne troškovi sljedeće godine:

AC2  10  (0,1)(50)  (0,3)(12)  8,60.

(Napomena: Kumulativni output se povećao sa 40.000 na 50.000, iz tog a slijedi da je Q  50

sljedeće godine). Prosječni troškovi će se smanjiti zbog efekata krive učenja)

13. Pretpostavimo da firma za asfaltiranje “proizvodi” parking mjesta (q) koristeći fiksne količine zemlje
(T) i varijabilne količine cementa (C) i rada (L). Firma trenutno asfaltira 1000 parking mjesta. Trošak
cementa je 4.000 KM po m2, a troškovi rada su 12 KM po satu. Za količine C i L koje je kompanija
trenutno odabrala vrijedi: MPC = 50 i MPL=4. Da li firma minimizira troškove proizvodnje? Kako to
radi? Ako firma ne minimizira svoje troškove, kako mora odabrati C i L da bi to uspjela?

Da bi minimizirala troškove, firma mora proizvesti količinu pri kojoj vrijedi da je MP C / P C = MP L / P L. Za

ovu firmu, MP C / P C = 50/4000 = 0,0125 i MP L / P L = 4/12 = 0,333. S obzirom da MP C / P C nije jednak
MP L / P L, firma ne minimizira troškove proizvodnje.

S obzirom da je MP L / P L mnogo veće nego MP C / P C, dodati output po potrošenom dolaru je mnogo veći
za rad nego za cement, tako da bi firma trebala odabrati relativno više L i manje C u svom proizvodnom
procesu.

14. Proizvodna funkcija za proizvod zadana je sa q=100KL. Ako je cijena kapitala 120 KM po danu, a
rada 30 KM po danu, koliko iznose minimalni troškovi proizvodnje 1000 jedinica outputa?

Kombinacija rada i kapitala koje minimizira troškove možemo naći preko

MPL w
MRTS   .
MPK r

q q
Marginalni proizvod rada je  100K . Marginalni proizvod kapitala je  100L . Slijedi da je
L K
tehnička stopa supstitucije:
100 K K
 .
100L L

Da bismo odredili optimalni omjer kapitala i rada, izjednačimo MRTS sa omjerom cijena inputa:
K 30 L = 4K.
 ,
L 120 ili

Uvrstite L u proizvodnu funkciju i riješite po K kada je q = 1000:

9
 1000  (100)(K)(4K), ili K  1,58.

S obzirom da je L jednako 4K, znači da je L = 4(1,58)  6,32

Kombinacija ova dva inputa, daje ukupne troškove:

TC  wL + rK, ili

TC  (30)(6,32) + (120)(1.58)  379,20 KM

15. Pretpostavimo da je proizvodna funkcija zadana sa F(K, L) = KL 2; cijena kapitala je 10 KM, cijena
rada je 15 KM. Koja kombinacija rada i kapitala minimizira troškove za bilo koji nivo proizvodnje?

Kombinacija rada i kapitala koje minimizira troškove možemo naći preko

MPL w
MRTS   .
MPK r

q q
Marginalni proizvod rada je  2KL. Marginalni proizvod kapitala je  L2.
L K
Izjednačite MRTS sa omjerom cijena i kapitala:
2 KL 15
 , ili K  0,75L.
L2 10

Slijedi da omjer kapitala-rada (K/L) treba biti 0,75 kako bi se minimizirali troškove proizvodnje pri bilo
kojem nivou outputa.

16. Pretpostavimo da je proizvodna funkcija zadana sa q = 10K0,8(L − 40)0,2. Pored rada i kapitala, za
svaki proizvod koristi se 10 KM materijala.
• Pronađite kombinaciju rada i kapitala koja minimizira troškove proizvodnje?
• Proces proizvodnje zahtijeva radnu snagu koja bi bila plaćena 32 KM po satu. Troškovi
kapitala su procijenjeni na 65 KM po satu. Pri ovim cijenama, izvedite funkciju ukupnih
troškova. Da li uz ovu tehnologiju postoje opadajući, konstantni ili rastući prinosi na opseg?
• Ako direktor planira na proizvede 2000 proizvoda sedmično, koliko radnika bi trebao da
zaposli (40-časovna radna sedmica) i koliko mašina (40-časovna radna sedmica)? Koliko
iznosi margialni i prosječni nivo proizvodnje?

Troškovi proizvodnje postaju:

TC(q)  wL + rK + 10q
Trebamo pronaći kombinaciju K i L koja minimizira troškove proizvodnje za bilo koji nivo outputa q.

  wL + rK + 10q  [10K0,8 (L  40)0,2  q]


(1)  r  10 (0.8) K 0.2 ( L  40) 0.2  0
K

10
 
(2)  w  10 K 0.8 (0.2)( L  40) .08  0
L

(3)  10 K 0.8 ( L  40) 0.2  q  0.
L
Obratite pažnju da je (3) pomnožen sa (-1). Iz prve dvije jednačine slijedi da je:
r=10(0,8)K-0,2 (L-40)0,2

w=10K0,8 (0,2)(L-40)0,8

ili
r 4( L  40)
 .
w K
Ovo dalje upućuje na:
4w( L  40) rK
K and
i L  40  .
r 4w

Ako uvrstimo K i (L – 40) u jednačinu (3) dobijemo:

0.8 2
 4w   rK 
q  10   ( L  40) ( L  40)
0.8 0.2
and q  10K 0.8   .
 r   4w 
ili
r 0.8q w 0.2 q
L  40 i K  .
30.3w 0.8
7.6r 0.2
Sada možemo doći do ukupnih troškova:
TC (q )  wL  rK  10q
wr 0.8q rw 0.2 q
TC (q)   40w   10q
30.3w 0.8
7.6r 0.2
w 0.2r 0.8 q r 0.8 w 0.2 q
TC (q)   40w   10q.
30.3 7.6

b. Proces proizvodnje zahtijeva radnu snagu koja bi bila plaćena 32 KM po satu. Troškovi
kapitala su procijenjeni na 65 KM po satu. Pri ovim cijenama, izvedite funkciju ukupnih
troškova. Da li uz ovu tehnologiju postoje opadajući, konstantni ili rastući prinosi na opseg?

Ako je w  32 i r  64, ukupna proizvodna funkcija postaje:

TC(q)  19,2q + 1280

Prosječna funkcija je
AC(q)  19,2 + 1280/q.

Dakle, prosječni troškovi opadaju kako se povećava output.

Pretpostavimo da je K=50 i L060, onda je q1  10(50)0,8(60  40)0,2  416,3. Kada je K  100 i
L  120, q2  10(100)0,8(120  40)0,2  956,4. S obzirom da je q2/q1 > 2, proizvodna funkcija ima
rastući prinos na opseg.

11
 c. Ako direktor planira na proizvede 2000 proizvoda sedmično, koliko radnika bi trebao da
zaposli (40-časovna radna sedmica) i koliko mašina (40-časovna radna sedmica)? Koliko
iznosi margialni i prosječni nivo proizvodnje?
S obzirom da je q  2000 sedmično, možemo izračunati traženi nivo kombinacije K i L tako što
ćemo uvrstiti ove brojeve u formulu
r 0.8 w 0.2 q
L  40 i K  .
30.3w 0.8 7.6r 0.2

Slijedi da je L  154,9 radnih sati i K  229,1 mašinskih sati. Ako pretpostavimo da sedmica ima
40 sati L  154,9/40  3,87 radnika sedmično, i K  229,1/40  5,73 sati sedmično. Direktor bi
trebao zaposliti 4 dodatna radnika i unajmiti 6 mašina sedmično.
Znamo da su ukupni i prosječni troškovi zadani sa:
TC(q)  19,2q + 1280

AC(q)  19,2 + 1280/q,

Marginalni trošak je:

MC(q)  d TC(q)/d q  19,2.

Marginalni troškovi su konstantni 19,20 KM po proizvodu, a prosječni iznose 19,2 + 1280/2000 ili
19,84 KM po proizvodu.

17. Proizvodna funkcija za jabukama je zadana sa q=KL2 – L3. Pretpostavimo da farma koristi 600
jedinica kapitala. Koliko iznosi ukupni proizvod? Prosječni proizvod? Marginalni proizvod? Kada se
pojavljuju opadajući prinosi?

Uvrstite K = 600 u proizvodnu funkciju i izvedite ukupni proizvod kao funkciju rada:
q = 600L2 L
APL = TPL/L = (600L2 L/L = 600L L2.
MPL = dTPL/dL = 1200L L2.
Opadajući prinosi pojavljuju se kada MPL postane negativan. Prvo pronađite tačku gdje je MPL
jednak nuli: MPL = 1200L L2 = 0 kada je L = 400. Dakle, opadajući prinosi na rad pojavljuju se
kada L > 400 jedinica.

12