Godišnji odmor – kako se računa i koje su obveze

poslodavca?
Published by Bruno Cvitanović on srpanj 9, 2018

Pravo na godišnji odmor proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske prema kojoj svaki
zaposlenik ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor.
Godišnji odmor definiran je kao pravo radnika i obveza poslodavca čija je svrha
obnavljanje radnikovih sposobnosti potrebnih za siguran i uspješan rad.
Imaju li pravo na godišnji odmor i zaposleni na određeno vrijeme?
Bez obzira na to ima li radnik ugovor o radu na određeno ili na neodređeno
vrijeme, uvijek ima pravo na godišnji odmor.
Kako se određuje na koliki godišnji odmor ima pravo svaki radnik?
Zakonom o radu određeno je minimalno pravo na godišnji odmor. Odredbama
kolektivnih ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu, pravo na godišnji odmor
se može uređivati i mijenjati samo u korist radnika.
Trajanje plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo obvezan je dio
ugovora o radu. Poslodavac je prilikom zaključivanja ugovora o radu s radnikom
obvezan u ugovoru o radu navesti odredbu kojom će se utvrditi trajanje godišnjeg
odmora. Alternativno, može ga uputiti na odredbe kolektivnog ugovora ili
pravilnika o radu koji uređuju pitanja trajanja godišnjeg odmora.
Koliki je minimalni godišnji odmor za radnike prema Zakonu o radu?
Prema odredbama Zakona o radu, radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo
na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna.
Ima li radnik koji radi 5 radnih dana i onaj koji radi 6 radnih dana u tjednu isti
minimalni godišnji odmor?
Godišnji odmor radniku utvrđuje se brojem radnih dana. On ovisi o tome radi li
radnik prema tjednom rasporedu radnog vremena 5 dana u tjednu (pon-pet) ili 6
radnih dana (pon-sub). Radnik koji prema tjednom rasporedu radnog vremena radi
5 dana pripada 20 dana godišnjega. Ako radi 6 dana u tjednu, onda mu pripada 24
dana godišnjeg odmora prema Zakonu o radu.
Može li poslodavac povećati ugovoreni godišnji odmor radnika?
Autonomnim aktom poslodavac (odluka) može propisati dulje trajanje godišnjeg
odmora od najkraćega propisanog tj. ugovorenog.
Što se ne računa u dane godišnjeg odmora?
U dane godišnjeg odmora ne uračunavaju se oni dani koje radnik ne bi radio da
nije na godišnjem odmoru i razdoblje privremene nesposobnosti za rad (bolovanje)
koje je utvrdio ovlašteni liječnik. Uz to, ni dani plaćenog dopusta ne računaju se
kao godišnji odmor.
Računaju li se blagdani kao godišnji odmor, ako je radnik prema rasporedu radnog
vremena trebao raditi taj dan?
Ako bi radnik prema rasporedu radnog vremena trebao raditi na dan blagdana ili
neradnog dana, ali tog dana na svoj zahtjev koristi godišnji odmor, onda mu se
prema Zakonu o raduu trajanje godišnjeg odmora uračunava i taj dan.
Kada radnik ima pravo na puni godišnji odmor za kalendarsku godinu?
Puni godišnji odmor za pojedinu kalendarsku godinu ostvaruje radnik koji:
– cijelu kalendarsku godinu radi kod istog poslodavca.
– u tekućoj godini kod istog poslodavca ima više od 6 mjeseci kontinuiranog rada i
da se prvi put zaposlio kod tog poslodavca.
– u tekućoj godini imao je prethodno zasnovan radni odnos ali s prekidom duljim
od osam dana između ta dva radna odnosa i pod uvjetom da radni odnos u toj
godini kod drugog poslodavca ne prestaje i da kod istog poslodavca ima više od 6
mjeseci kontinuiranog rada.
Što kada radnik nema pravo na puni godišnji odmor?
Kada radnik nema pravo na puni godišnji odmor, tj. nije ispunio sve uvjete, tada
ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora.
Kada radnik ima pravo na razmjerni godišnji odmor?
– Kada nije ispunio uvjet za stjecanje prava na puni godišnji odmor (prvi put se
zaposlio ili ima prekid rada između dvaju radnih odnosa dulji
od 8 dana).
– Kada mu radni odnos prestaje jer radnik ostvaruje pravo na razmjerni dio
godišnjeg odmora za kalendarsku godinu u kojoj mu prestaje
radni odnos.
Kako se računa razmjerni dio godišnjeg odmora?
Radnik ima pravo na jednu dvanaestinu (1/12) godišnjeg odmora za svaki mjesec
rada.
Što kada radniku prestaje radni odnos, i radnik nije u mogućnosti iskoristiti
razmjerni godišnji odmor do kraja?
Poslodavac ima obvezu radniku kojemu prestaje radni odnos omogućiti korištenje
razmjernog dijela godišnjeg ili isplatiti naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg
odmora. Poslodavac je, ujedno, obvezan radniku isplatiti naknadu za neiskorišteni
dio godišnjeg odmora ako zbog objektivnih razloga radniku nije omogućeno
korištenje godišnjeg odmora do trenutka prestanka radnog odnosa. Naknada se
određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.
Može li se godišnji odmor može koristiti u dijelovima?
Kada radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine
za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u
neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore.
Poslodavac i radnik mogu dogovoriti da radnik tijekom kalendarske godine koristi
i manje od dva tjedna godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju. U tom slučaju će
se neiskorišteni dio godišnjeg odmora prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu.
Mogu li poslodavac i radnik dogovoriti da radnik ne iskoristi niti jedan dan
godišnjeg odmora za tekuću kalendarsku godinu?
Poslodavac i radnik ne mogu dogovoriti da radnik tijekom kalendarske godine ne
iskoristi niti jedan dan godišnjeg. Odnosno, cijeli godišnji odmor ne može se
prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu jer bi to bilo suprotno odredbama Zakona o
radu. U tom slučaju bilo bi dobro da radnik iskoristi jedan dan godišnjeg odmora
tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor. Ostatak se
onda može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu.
Do kada poslodavac treba napraviti raspored o korištenju godišnjeg odmora?
Poslodavac je obvezan raspored korištenja godišnjega obvezan utvrditi najkasnije
do 30. lipnja tekuće godine u skladu s odredbama kolektivnog ugovora, pravilnika
o radu, ugovora o radu i odredbama Zakona o radu.
Može li radnik koristiti jedan dan godišnjeg odmora kada želi?
Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo iskoristiti kada on to želi, uz obvezu
da o tom obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, ako
kolektivnim ugovorom nije određen drukčiji rok. Poslodavac je dužan omogućiti
 jedan dan godišnjeg odmora radniku, osim
ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to ne onemogućuju.
Kada je poslodavac dužan obavijestiti radnika o korištenju godišnjeg odmora?
Poslodavac je obvezan svakog radnika obavijestiti o rasporedu i trajanju godišnjeg
odmora najmanje petnaest dana prije početka korištenja godišnjeg odmora prema
odredbi Zakona o radu.
Poslodavcu je ostavljen izbor hoće li radnika o rasporedu korištenja njegova
godišnjeg obavijestiti usmeno ili pisano. Ne postoji zakonska obveza poslodavca
da o rasporedu korištenja godišnjeg odmora radnika donosi pisanu obavijest. Ipak,
pisana obavijest se preporučuje zbog veće sigurnosti poslodavca i radnika.
Može li se isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor?
Naknada za neiskorišteni odmor isplaćuje se jedino u slučaju prestanka ugovora o
radu. Ne može se isplatiti u slučaju nemogućnosti korištenja godišnjeg tijekom
kalendarske godine ili do 30. lipnja sljedeće godine ako radniku ne prestaje radni
odnos.
Prema Zakona o radu sporazum o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg
odmora bio bi ništetan, kao i sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor.
Zbog toga poslodavac ima obvezu radnika kojemu ne prestaje radni odnos uputiti
na korištenje godišnjeg odmora. Obvezan je voditi računa da radnik iskoristi svoje
pravo na godišnji odmor.
Do kada radnik može iskoristiti preneseni dio godišnjeg odmora u sljedećoj
godini?
Radnik može neiskorišteni dio godišnjeg odmora iz prethodne kalendarske godine
prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu, ali ga mora iskoristiti najkasnije do 30.
lipnja sljedeće godine prema Zakonu o radu. Neiskorišteni dio godišnjeg odmora iz
prethodne godine radnik bi morao započeti koristiti tako da ga u potpunosti
iskoristi do 30. lipnja sljedeće godine.

25.4.2018, Daniel Sever, mag.iur., Izvor: Verlag Dashöfer

 Tekst
 Povezani dokumenti
 Vrijedi od
U praksi se relativno često počelo pojavljivati pitanje treba li radniku isplatiti
naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ako ga radnik nije izrijekom ili barem
dovoljno određeno zahtijevao odnosno zatražio prije prestanka ugovora o radu, te
od kojeg trenutka i na koji način počinje teći tijek zakonskih zateznih kamata za
ovakvu tražbinu.
U smislu pravilnog postupanja u ovakvoj pravnoj situaciji treba reći kako članak
82. aktualnog Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17.) propisuje da je
poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu dužan radniku koji nije iskoristio
godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Prema istome članku Zakona o radu naknada, odnosno visina naknade određuje se
razmjerno broju preostalih dana godišnjeg odmora koji nisu iskorišteni.
Nadalje članak 80. Zakona o radu propisuje da je ništetan sporazum o
odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto
korištenja godišnjeg odmora.
Samo pravo na godišnji odmor, trajanje godišnjeg odmora, određivanje razmjernog
dijela godišnjeg odmora i utvrđivanje godišnjeg odmora radnika propisuju članci
76. - 79. Zakona o radu.
Pri tome posebno treba napomenuti i istaknuti odredbe članka 85. Zakona o
radu koje odnose na raspored korištenja godišnjeg odmora i iste glase:
(1) Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom,
najkasnije do 30. lipnja tekuće godine.
(2) Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više
poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju
godišnjeg odmora, dužni su mu omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema
njegovu zahtjevu.
(3) Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir
potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima.
(4) Poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg
odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.
(5) Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti
poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi,
osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.
Nasuprot navedenim normativnim odrednicama u posljednje vrijeme poslodavci
prilično učestalo zaključuju kako nisu dužni isplatiti naknadu za neiskorišteni
godišnji odmor upirući u činjenicu da za takvu naknadu radnik treba prije svega
podnijeti zahtjev za korištenje godišnjeg odmora pa ako mu to ne bi bilo odobreno
od strane poslodavca, da bi tek tada imao pravo na zahtjev za naknadu za
neiskorišteni godišnji odmor, te isplatu takve naknade. Posebice je ovakvo
shvaćanje poslodavaca dijelom uzrokovano i ponašanjem radnika koji relativno
često u kratkom roku traže sporazumni raskid radnog odnosa ne spominjući niti
zahtijevajući neiskorišteni dio godišnjeg odmora odnosno naknadu za taj
neiskorišteni preostali godišnji odmor, a poslodavac im, ne razmišljajući, počesto
izađe u susret i pristane na takav „hitan“ sporazumni raskid bez utanačenja
korištenja i regulacije preostalog godišnjeg odmora. S tim u vezi je i pretežito
mišljenje poslodavaca kako ne postoji krivnja na njihovoj strani za neiskorišteni
godišnji odmor radnika, pa samim time ne postoji niti obveza za isplatu naknade za
neiskorišteni godišnji odmor, a posebice ne obveza na isplatu zateznih zakonskih
kamata na takvu naknadu od datuma prestanka radnog odnosa.
Međutim, primjenom prethodno navedenih normativnih odredbi Zakona o radu
mora se zaključiti da, iako je pravo na godišnji odmor prije svega pravo i obveza
radnika, isto tako i poslodavac mora voditi brigu da tu obvezu prema svom radniku
poštuje, pa čak i onda kada sam radnik propusti zatražiti ili iz nekog razloga ne
zatraži korištenje godišnjeg odmora. Ovdje treba posebno istaknuti kako se isplata
naknade za godišnji odmor umjesto korištenja godišnjeg odmora propisuje kao
obveza i dužnost poslodavca prema svakome radniku koji nije iskoristio godišnji
odmoru u cijelosti u slučaju prestanka ugovora o radu, i to bez obzira na razloge
zbog kojih taj radnik svoj cjelokupni, pripadajući godišnji odmor nije iskoristio.
Stoga zaključno treba reći kako zapravo razlog zbog kojeg radnik nije iskoristio
godišnji odmor nije bitan za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor jer o
tom pravu radnika mora voditi računa i sam poslodavac, posebice prilikom
pristanka na sporazumni raskid ugovora o radu, pa čak i kada radnik takav zahtjev
za naknadu nije tom prilikom ni naznačio. U tom smislu i tijek zakonskih zateznih
kamata za takvu neisplaćenu naknadu teče već od datuma prestanka radnog
odnosa, a ne od trenutka eventualnog naknadnog zahtjeva za isplatu te naknade.
Ovakvo pravno stajalište ne proizlazi samo iz prethodno navedenih zakonskih
odredbi, već u tom smjeru postupa i pretežita sudska praksa (primjerice Odluka Žs
u Varaždinu, Gžr-1624/14. i sl.).

Porez na dohodak - Dohodak od nesamostalnog rada

Broj klase:410-01/15-01/2440
Urudžbeni broj:513-07-21-01/15-2
Zagreb, 17.09.2015
Isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor
Primili smo upit odvjetnice A, vezan za mogućnost i način isplate naknade za
neiskorišteni godišnji odmor. Nastavno odgovaramo.

S obzirom da porezni propisi ne propisuju odnosno ne reguliraju radne odnose

između pojedinih osoba predlažemo da se za tumačenje o vrsti naknade za
neiskorišteni godišnji odmor podnositeljica upita obrati nadležnom Ministarstvu
rada i mirovinskog sustava, no nadalje upućujemo na odredbe poreznih zakona koji
reguliraju oporezivanje primitaka po osnovi nesamostalnog rada.

Člankom 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04, 73/08,
80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13 – Odluka USRH, 125/13, 148/13, Odluka
USRH-83/14 i 143/14; dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se primicima po
osnovi nesamostalnog rada (plaćom) između ostaloga, smatraju svi primici koje
poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa,
prema propisima koji uređuju radni odnos.

Dodatno je člankom 11. stavkom 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne

novine, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11,
61/12, 79/13, 160/13 i 157/14: dalje u tekstu: Pravilnik) utvrđeno da se primicima
po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) između ostaloga, smatraju i isplate
naknada radnicima odnosno osobama koje ostvaruju po osnovi: godišnjeg i tjednog
odmora, dopusta, državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, slobodnih
dana, ostalih slobodnih dana utvrđenih posebnim ugovorom ili odlukom
poslodavca ili isplatitelja primitka od nesamostalnog rada (plaće), primitaka koje
poslodavac i isplatitelj primitka od nesamostalnog rada (plaće) isplaćuje radnicima
i osobama koje ostvaruju primitke iz svojih sredstava i na svoj teret kao naknadu u
slučaju spriječenosti za rad zbog bolesti i povreda te drugih primitaka sukladno
odredbama Zakona i Pravilnika.

Člankom 22. Zakona o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09,
18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) naknada za neiskorišteni godišnji
odmor, smatra se ostalim primicima uz plaću koji se pripisuju godini na koju se
odnosi ili godini u kojoj se isplaćuju. Kako se predviđena naknada odnosi na 2014.
godinu, pripisuje se toj godini.

Za navedene primitke obveza podnošenje Obrasca JOPPD propisana je člancima

76., 77., 78. Pravilnika, iz čega proizlazi da se navedeni primitak iskazuje pod
šifrom 0001 (pod 6.1. stranice B Obrasca JOPPD), odnosno pod šifrom 0021 (pod
6.2. stranice B Obrasca JOPPD), a pod razdoblje se upisuje razdoblje od
01.01.2014. do 31.12.2014.

2.10.2018

Obveza isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor - sa zahtjevom i bez

zahtjeva radnika
Suprotno normativnim odrednicama, poslodavci učestalo zaključuju da nisu dužni
uvijek isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor upirući u činjenicu da za
takvu naknadu radnik treba, prije svega, podnijeti zahtjev za korištenje godišnjeg
odmora, pa ako mu to ne bi bilo odobreno od strane poslodavca odnosno moguće
(zbog prestanka radnog odnosa), da bi tek tada imao pravo na zahtjev za naknadu
za neiskorišteni godišnji odmor te isplatu takve naknade.

Odredbama članka 77. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17) propisano
je da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor od
najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz
primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika
od štetnih utjecaja, u trajanju od najmanje pet tjedana. Kolektivnim ugovorom,
sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora dulje od
najkraće propisanog, pa ako je nekim od tih ugovora i akata propisan veći broj
dana godišnjeg odmora od onog zajamčenog Zakonom o radu, sukladno članku 9.
stavak 3. Zakona o radu primijenit će se ono pravo koje je za radnika najpovoljnije.
Treba reći i da pravo na godišnji odmor ne ovisi o stvarnom (tzv. efektivnom) radu
radnika u tekućoj kalendarskoj godini za koju radnik ostvaruje pravo na godišnji
odmor. Naime, pravo na godišnji odmor za tekuću kalendarsku godinu ima i radnik
koji je veći dio kalendarske godine ili čak gotovo cijelu tu godinu bio privremeno
nesposoban za rad i to do 30. lipnja sljedeće godine.

Ako radnik ne može iskoristiti godišnji odmor zbog, primjerice, prestanka ugovora
o radu, primjenjuju se odredbe članka 82. Zakona o radu, odnosno radnik ima
pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

Prethodno navedeno treba sagledati i u kontekstu stavka 2. članka 78. Zakona o

radu. Naime, prema toj odredbi radnik kojem prestaje radni odnos za tu
kalendarsku godinu ostvaruje pravo i na razmjeran dio godišnjeg odmora. To bi
vezano za korištenje „starog“ dijela godišnjeg odmora zapravo značilo da radnik
prije prestanka radnog odnosa treba iskoristiti sav preostali godišnji odmor - onaj
iz prošle godine i onaj iz tekuće godine (odnosno onaj u razmjernom dijelu jer mu
prestaje radni odnos). To znači da naknada za neiskorišteni godišnji odmor pripada
radniku i za neiskorišteni razmjerni dio „novoga“ godišnjeg odmora,
sukladno članku 82. Zakona o radu koji propisuje pravo na naknadu za
neiskorišteni godišnji odmor radniku uvijek kada godišnji odmor zbog prestanka
radnog odnosa nije iskorišten u cijelosti (dakle ako preostane kao neiskorišten i
razmjerni dio godišnjeg odmora).

Međutim, u praksi se relativno često pojavljuje pitanje treba li radniku isplatiti

naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ako ga radnik nije izrijekom ili barem
dovoljno određeno zahtijevao odnosno zatražio prije prestanka ugovora o radu, te
od kojeg trenutka i na koji način počinje teći tijek zakonskih zateznih kamata za
takvu tražbinu.

U smislu pravilnog postupanja u takvoj pravnoj situaciji treba reći da članak 82.
Zakona o radu propisuje da je poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu
dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu
umjesto korištenja godišnjeg odmora. Prema istome članku Zakona o radu
naknada, odnosno visina naknade, određuje se razmjerno broju preostalih dana
godišnjeg odmora koji nisu iskorišteni.

Nadalje, članak 80. Zakona o radu propisuje da je ništetan sporazum o odricanju od

prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg
odmora.
Pravo na godišnji odmor, trajanje godišnjeg odmora, određivanje razmjernog dijela
godišnjeg odmora i utvrđivanje godišnjeg odmora radnika propisuju članci 76. –
79. Zakona o radu.

Pri tome posebno treba istaknuti odredbe članka 85. Zakona o radu koje se odnose
na raspored korištenja godišnjeg odmora:

(1) Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s

kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom,
najkasnije do 30. lipnja tekuće godine.
(2) Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više
poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju
godišnjeg odmora, dužni su mu omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema
njegovu zahtjevu.
(3) Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir
potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima.
(4) Poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg
odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.
(5) Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti
poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi,
osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.

Suprotno tim odrednicama, u posljednje vrijeme poslodavci učestalo zaključuju da

nisu dužni isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor upirući u činjenicu da
za takvu naknadu radnik treba, prije svega, podnijeti zahtjev za korištenje
godišnjeg odmora, pa ako mu to ne bi bilo odobreno od strane poslodavca, da bi
tek tada imao pravo na zahtjev za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor te
isplatu takve naknade. Takvo shvaćanje poslodavaca dijelom je uzrokovano i
ponašanjem radnika koji često u kratkom roku traže sporazumni raskid radnog
odnosa ne spominjući niti zahtijevajući neiskorišteni dio godišnjeg odmora
odnosno naknadu za taj neiskorišteni preostali godišnji odmor, a poslodavac im, ne
razmišljajući, često izađe u susret i pristane na takav „hitan“ sporazumni raskid bez
utanačenja korištenja i regulacije preostalog godišnjeg odmora. S tim u vezi je i
pretežito mišljenje poslodavaca da ne postoji krivnja na njihovoj strani za
neiskorišteni godišnji odmor radnika, pa samim time ne postoji niti obveza za
isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a posebice ne obveza na isplatu
zateznih zakonskih kamata na takvu naknadu od datuma prestanka radnog odnosa.

Međutim, primjenom prethodno navedenih normativnih odredbi Zakona o

radumora se zaključiti da, iako je pravo na godišnji odmor prije svega pravo i
obveza radnika, isto tako i poslodavac mora voditi brigu da tu obvezu prema svom
radniku poštuje, pa čak i onda kada sam radnik propusti zatražiti ili iz nekog
razloga ne zatraži korištenje godišnjeg odmora. Posebno treba istaknuti da se
isplata naknade za godišnji odmor umjesto korištenja godišnjeg odmora propisuje
kao obveza i dužnost poslodavca prema svakom radniku koji nije iskoristio
godišnji odmoru u cijelosti u slučaju prestanka ugovora o radu i to bez obzira na
razloge zbog kojih taj radnik svoj cjelokupni, pripadajući godišnji odmor, nije
iskoristio.

Stoga zaključno treba reći da za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor

nije bitan razlog zbog kojeg radnik nije iskoristio godišnji odmor jer o tom pravu
radnika mora voditi računa i sam poslodavac, posebice prilikom pristanka na
sporazumni raskid ugovora o radu, pa čak i kada radnik takav zahtjev za naknadu
tom prilikom nije niti naznačio. U tom smislu i tijek zakonskih zateznih kamata za
takvu neisplaćenu naknadu teče već od datuma prestanka radnog odnosa, a ne od
trenutka eventualnog naknadnog zahtjeva za isplatu te naknade.

Takvo pravno stajalište ne proizlazi samo iz navedenih zakonskih odredbi, već u

tom smjeru postupa i pretežita sudska praksa koja, primjerice, u pojedinim
odlukama i izrijekom ističe da je pravo na godišnji odmor doduše pravo i obveza
zaposlenika, ali isto tako i poslodavac mora voditi računa da tu obvezu prema
zaposleniku poštuje pa i onda kada sam zaposlenik ne zatraži korištenje godišnjeg
odmora. Pri tome se isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora
propisuje kao dužnost poslodavca prema radniku koji nije iskoristio godišnji
odmor u cijelosti u slučaju prestanka ugovora o radu i to bez obzira na razloge
zbog kojih godišnji odmor nije iskoristio (npr. odluka Županijskog suda u
Varaždinu br. Gžr-1624/14 od 11. lipnja 2014. i Županijskog suda u Bjelovaru
br. Gž-2538/13 od 5. lipnja 2014.).

Vezano za visinu naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora treba istaknuti da

je za njezin izračun od naročite važnosti, osim broja dana neiskorištenog godišnjeg
odmora, i odredba članka 81. Zakona o radu koja propisuje da za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u
visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući
sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Ako radniku u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora nije
isplaćena plaća nego naknada plaće, kao osnovica za utvrđivanje naknade plaće za
vrijeme godišnjeg odmora trebala bi se uzeti ona plaća koju bi radnik primio da je
radio.

Daniel Sever, dipl. iur.

20/06/2017
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor

Nerijetko je da se poslodavci prema godišnjem odmoru odnose kao da je to poklon

radniku, a ne njegovo pravo te su česte i situacije u kojima poslodavci na različite
načine pokušavaju ne odobriti godišnji te nude čak isplatu naknada za neiskorišteni
godišnji odmor putem kompenzacija u npr. robi iz prodajnog asortimana…

Međutim, Zakonom o radu je propisano da korištenje godišnjeg

odmorapredstavlja pravo, ali i obvezu radnika.

Može li se neiskorišteni godišnji odmor radniku isplatiti?

Odgovor je jasan. Ne, dok je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca.
Poslodavac ne može radniku umjesto korištenja dana godišnjeg odmora
isplatiti naknadu plaće. Sklapanje sporazuma o odricanju prava na korištenje
godišnjeg ili onemogućavanje godišnjeg predstavlja jedan od najtežih
prekršaja poslodavca. Prema članku 80. Zakona o radu ništetan je sporazum
o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto
korištenja godišnjeg odmora.
U slučaju prestanka radnog odnosa, sukladno odredbama Zakona o
radu, poslodavac je obvezan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti
naknadu za neiskorišteni godišnji odmor koja se određuje razmjerno broju dana
neiskorištenog godišnjeg odmora. Ova naknada je oporeziva je kao dohodak od
nesamostalnog rada (plaća).

Dakle, radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, odnosno, sporazum

o odricanju prava na godišnji odmor je ništetan te poslodavac ne može
radniku umjesto korištenja dana godišnjeg odmora isplatiti naknadu plaće.