WILLIAM JOHN MAQUORN RANKINE

(1820. Edinburgh -1872. Glasgow)

William John Maquorn Rankine je ime uklesano u znanstvene anale diljem svijeta.
Rođen je 5.srpnja 1820. u Edinburghu u Škotskoj. U suradnji s Rudolfom Clausiusom i
Williamom Thomsonom bio je utemeljitelj termodinamike. U potpunosti je razvio teoriju o
parnom stroju. Njegovi priručnici za inženjerske znanosti korišteni su mnogo desetljeća nakon
njihova objavljivanja sredinom 19. stoljeća. Objavio je nekoliko stotina radova i bilježaka o
znanstvenoj djelatnosti i inženjerskim temama. Njegovi interesi bili su vrlo raznoliki:
botanika, teorije glazbe i teorija brojeva u mladosti i većina glavnih grana znanosti,
matematika i inženjerstvo u zrelim godinama. On je bio zaneseni amaterski pjevač, pijanist i
čelist koji je skladao vlastite humoristične pjesme.

Njegovo učenje sastojalo se od primarnog obrazovanja. Učio ga je uglavnom njegov otac i

privatni učitelj. Nakon toga dvije godine pohađa sveučilište u Edinburghu. Nediplomiravši,
napušta sveučilište i odlučuje postati građevinski inženjer. Iskustvo je stekao pod
mentorstvom Sir John Benjamin MacNeilla. Od 1848. – 1855., Rankine je proveo velik dio
vremena istraživajući teorijsku fiziku, termodinamiku i primijenjenu mehaniku. U dobi od 35
godina Rankine je imenovan od strane Kraljevskog Odbora za predsjedatelja građevinarstva i
mehanike u Glasgowu. Vrijeme do svoje smrti provodi kao profesor, predavajući i pišući
stručnu literaturu. Umire 1872. godine u 52. godini života u Glasgowu. Njegovih 111 radova i
danas su temelj termodinamike i mehanike tla.

Djelovanje u graditeljstvu

William John Maquorn Rankine svoju građevinarsku karijeru započinje 1839. kada ga Sir
John Benjamin MacNeill zapošljava u Irskoj na izradi različitih shema vezanih uz
hidrotehničke radove i na izgradnji dublinske željeznice. Na tim poslovima izumio je tzv.
Rankineovu metodu utvrđivanja krivulja kombinacijom ulančanja i kuteva na opseg. 1842.
objavljuje svoj prvi članak pod nazivom ''Eksperimentalni upit o prednostima cilindričnih
kotača u željeznicama''. Od 1844.-1848. zapošljava se u tvrtci Locke & Errington na izgradnji
spojne Clydesdaleske željeznice. 1849. Izabran je za suradnika kraljevskog društva grada
Edinburgha. 1852. u suradnji s John Thomsonom projektira vodovod koji je iz Loch Katrine
opskrbljavao Glasgow. 1854. nagrađen je nagradom ''Keith award'' za izniman doprinos
termodinamici. 1855. zapošljava se kao profesor građevinarstva i mehanike na sveučilištu u
Glasgowu. Za vrijeme jake oluje 1856. godine njegovu pozornost privlači stabilnost
dimnjaka. Iste godine prima počasni stupanj na fakultetu Trinity u Dublinu i nakon toga
postaje prvi predsjednik institucije inženjera u Škotskoj. 1858. objavljuje prvo izdanje
''Primjenjene mehanike'' i ''Priručnik o parnom stroju i drugim izumima''. 1861. završio je svoj
''Priručnik građevinarstva'' koji je objavljen godinu kasnije. 1864. njegova pozornost je
usmjerena valovima, njihovom djelovanju i brodovima. U vrijeme prije smrti angažiran je na
poslovima oko novih izdanja njegovih prethodnih radova. Umire 1872. i za sobom ostavlja
svoj rad i svoje ime zapisano velikim slovima u svim znanstvenim radovima.
Rankineova teorija

-pretpostavke:

1. Površina tla (zasipa) je ravna (horizontalna)

2. Nema trenja između zida i tla
3. Masa tla iza zida je u stanju plastične ravnoteže (aktivna ili pasivna)
4. Horizontalna i vertikalna ravnina su glavne ravnine za cijelo vrijeme rastezanja ili
zbijanja.

Publikacije

 H. B. Sutherland. Rankine: His Life and Times. Lecture delivered before

the British Geotechnical Society at the University of Glasgow on 13
December 1972 to mark the centenary of the death on 24 December 1872
of William John Macquorn Rankine. London: 1973.
 "Rankine, William John Macquorn." Dictionary of Scientific Biography.
1975 ed., Vol. XI, pp. 291-295.
 "Rankine, William John Macquorn." Cambridge Biographical Dictionary.
1990 ed., pp.1216-1217.
 "Rankine, William John Macquorn." Encyclopedia Americana. 1996 ed.,
Vol. 23, p. 253.
 "Rankine, William John Macquorn." New Encyclopedia Britannica. 1997
ed., Vol. 9, p. 939.

Literatura

www.ejge.com

gdl.cdlr.strath.ac.uk

en.wikipedia.com