1 Početci primjene višefaznih sustava izmjenične struje

1888. godine Nikola Tesla je predstavio svoj izum višefaznog sustava generatora, motora i
transformatora na izmjeničnu struju pred Američkim institutom električnih inženjera u radu Novi sustav
motora i transformatora na izmjeničnu struju.

1891. godine na Međunarodnoj elektrotehničkoj izložbi u Frankfurtu Oskar von Miller predstavio
je prvi prijenos električne energije na velike udaljenosti izmjeničnim trofaznim sustavom. S vodopada
rijeke Neckar kod Lauffena prenesena je električna energija na udaljenost od 175 km do izložbenog
prostora u Frankfurtu gdje je postavljena rasvjeta i trofazni motor za pogon vodne pumpe za umjetni
slap. Ova je izložba utjecala na razvoj prvih sustava proizvodnje, prijenosa i distribucije izmjenične
struje.

1893. godine na Svjetskoj izložbi u Chicagu Teslin izum višefazne izmjenične struje praktično je
primijenjen kao cjelovit sustav za napajanje rasvjete i različitih motora, zahvaljujući bliskoj suradnji
Nikole Tesle i Georga Westinghousa, vlasnika tvrtke Westinghouse Electric and Manufacturing
Company.

26. kolovoza 1895. godine, samo dva dana prije hidroelektrane Krka, puštena je u rad Adamsova
hidroelektrana na Nijagarinim slapovima. Projekt izgradnje hidroelektrane započet je još 1889. godine,
a uključivanjem Georga Westinghousa u realizaciju pogona osigurana je primjena Teslinog izuma za
izgradnju cjelovitog elektroenergetskog sustava za proizvodnju, prijenos i distribuciju višefazne
izmjenične struje. Prvi prijenos električne energije na veću udaljenost između Adamsove hidroelektrane
i grada Buffala ostvaren je tek u studenom 1896. godine.

1 Implementation of alternating current polyphase systems

In 1888, Nikola Tesla presented his invention of alternating current polyphase generator, motor and
transformer system at the American Institute of Electrical Engineers in his paper “A New
System of Alternate Current Motors and Transformers”.

In 1891, at the International Electrotechnical Exhibition in Frankfurt, Oskar von Miller presented
the first long-distance electric power transmission with alternate current three-phase system. From the
waterfalls of the Neckar River near Lauffen, the electric power was transmitted to 175 km distant
exhibition area in Frankfurt, where lights and three-phase motor to run the water pump of an artificial
waterfall were set up. This exposition influenced the development of first systems of production,
transmission and distribution of alternate current.
In 1893, at the Chicago World’s Fair, Tesla’s invention of polyphase alternate current was applied in
practice as an integral system of power-supply of lights and different motors, thanks to close
collaboration of Nikola Tesla and George Westinghouse – the owner of Westinghouse Electric and
Manufacturing Company.

On 26 August, 1895, only two days before the Krka hydroelectric power plant, Adams’s hydroelectric
power plant on the Niagara Falls was put into operation. The development of the project of the
hydroelectric power plant was set in 1889, and when George Westinghouse joined the project, it was
ensured that Tesla’s invention would be applied in construction of integral electro energetic system for
production, transmission and distribution of polyphase alternating current. In November 1896 long-
distance AC power transmission between Adam’s hydropower plant and the town of Buffalo was
established.
2 ANTE ŠUPUK

Industrijski razvoj Šibenika krajem 19. stoljeća

Dužnost gradonačelnika Šibenika Ante Šupuk (1838. – 1904.) preuzeo je početkom 1873. godine i
gradom upravljao punih 30 godina, do 1903. godine kada se povukao s lokalne političke scene.
Zahvaljujući njegovom poduzetničkom duhu i političkim vezama, Šibenik je krajem 19. stoljeća
zahvatio gospodarski i kulturni preporod. Grad je dobio željezničku prugu prema Splitu i Siveriću, gdje
se nalazio najveći dalmatinski ugljenokop, vodovod, prve moderne industrijske pogone, popločane
ulice, kanalizaciju, bolnicu, zgradu suda, kazalište, građansku školu, prošireno i modernizirano
pristanište s operativnom obalom, gradski perivoj i prve javne spomenike, a u općinsku administraciju
uveden je hrvatski jezik kao službeni.

Jedan od najznačajnijih poduhvata Ante Šupuka bila je izgradnja cjelovitog sustava proizvodnje,
prijenosa i distribucije višefazne izmjenične struje, koji se sastojao od hidroelektrane Krka na
Skradinskom buku, dalekovoda od rijeke Krke do Šibenika i potrošača u Šibeniku. Projekt je osmislio i
realizirao sa sinom Markom (1864. – 1903.), kapetanom duge plovidbe, i Vjekoslavom pl. Meichsnerom
(1847. – 1916.), šibenskim gradskim vijećnikom i nadmjernikom.

Hidroelektrana Krka puštena je u rad 28. kolovoza 1895. i te je večeri ostvaren prvi prijenos izmjenične
struje na veću udaljenost u Hrvatskoj. U gradu se električna energija distribuirala preko razdjelne mreže
od dviju rasklopnih i pet transformatorskih stanica postavljenih na vrhovima zgrada i na stupovima.
Prema napisima u ondašnjim novinama, električna rasvjeta u Šibeniku je zasvijetlila oko 20 sati, a kako
je bila pretežito postavljena na mjestima gdje su se nalazili petrolejski ferali, bile su osvijetljene skoro
sve gradske ulice. Za grad Šibenik uvođenje električne rasvjete bilo je financijski veoma povoljno jer je
godišnji trošak od 5000 forinta bio upola manji od ponude najsuvremenije i najekonomičnije petrolejske
rasvjete.

Osim za javnu rasvjetu, električna energija proizvedena u hidroelektrani Krka ubrzo se počela koristiti
za pogon mlinova, uljarica, tvornica tjestenine, a s vremenom su se priključili i drugi potrošači –
kazalište, kavane, hoteli i prva domaćinstva.
4 Voda – energija
Rijeka Krka jedna je od šest hrvatskih rijeka koje pripadaju jadranskom morskom slivu. Izvire u podnožju
planine Dinare, u blizini grada Knina, podno 22 metra visokog Topoljskog buka ili slapa Krčića, koji stvara
pritoka rijeke Krke - Krčić. Ukupna duljina rijeke, s potopljenim dijelom ušća - estuarija, iznosi 72,5 km,
od čega 49 km čini slatkovodni vodotok, a 23,5 km bočati. Krka ima sedam slapišta. Prvo slapište čini
Bilušića buk, a slijede Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka, Roški slap i Skradinski buk. Nizvodno od
grada Skradina Krka ulazi u Prukljansko jezero, a u more utječe kod Šibenika.
Vodu koja je protjecala slapovima čovjek je oduvijek želio pretvoriti u koristan rad. Kao i na mnogim
rijekama, tako su i na rijeci Krki izgrađeni prvi predindustrijski objekti pogonjeni vodenom snagom –
vodenice. One su na Skradinskom buku vjerojatno postojale u antičko doba, a zasigurno u srednjem vijeku.
Pojavom električnog mlina i gotovih industrijski mljevenih žitarica važnost vodenica prestaje.
Krajem 19. stoljeća vodena snaga Krke počela se upotrebljavati za prve industrijske pogone –
hidroelektrane. Duž toka rijeke Krke od 1895. do 1911. godine izgrađene su četiri hidroelektrane: HE
Krka (1895.) i HE Jaruga na Skradinskom buku (1904.), HE na Roškom slapu (1911.) i HE Miljacka
(1907.) na slapu Miljacka. U planu je bila izgradnja još dviju hidroelektrana koje nikada nisu izgrađene
(na Skradinskom i Bilušića buku). Tri od četiriju hidroelektrana i danas proizvode električnu energiju i
dio su jedinstvenog elektrifikacijskog sustava Republike Hrvatske.

4 Water – energy

The Krka River is one of six Croatian rivers belonging to the Adriatic Sea basin. It springs at the foot of
Dinara Mountain near the town of Knin, under 22 metre high Topoljski waterfall, also known as Krčić
waterfall, formed by the Krčić - a tributary of the Krka River. Total length of the river including its
estuary is 72.5 km. Fresh water flows for 49 km and remaining 23.5 km are brackish. First waterfall area
is Bilušića buk, followed by Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka, Roški slap and Skradinski buk.
Downriver of Skradin, the Krka flows into Prukljan Lake, and it flows into the sea near Šibenik.

Man has always wanted to use the power of water flowing over the waterfalls. As on many rivers, first
water-powered preindustrial objects were built – the watermills. At Skradinski buk, they probably existed
in the Antic period already, and most certainly they were there in the Middle Ages. Appearance of the
electric mill and industrially grinded cereals, reduced the importance of the watermills.

Towards the end of the 19th century, the water power of the Krka was used for first industrial plants –
hydroelectric power plants. Four hydroelectric power plants were built from 1895 to 1911 along the
Krka River. These are: HEP Krka (1895) and HEP Jaruga at Skradinski buk (1904), HEP at Roški slap
(1911) and HEP Miljacka (1907) at Miljacka waterfall. Two other hydroelectric power plants were
planned, but never built (at Skradinski buk and Bilušića buk). Three out of four hydroelectric power
plants are still in use and make part of the electrification system of the Republic of Croatia.
5 Hidroelektrana Krka
28. kolovoza 1895. godine pušten je u rad prvi cjeloviti izmjenični elektroenergetski sustav u Hrvatskoj.
Sastojao se od hidroelektrane na rijeci Krki, jedanaest kilometara dugog 3 kilovoltnog dalekovoda na
drvenim stupovima i potrošača javne gradske rasvjete grada Šibenika. Elektrana je bila vlasništvo tvrtke
Šupuk i Meichsner – Prva ovlaštena električna centrala u Dalmaciji „Krka” (Šupuk e Meichsner – Prima
concessionata centrale elettrica in Dalmazia „Krka“).

Arhitektonski kompleks hidroelektrane sastojao se od dvaju dijelova: donjeg, podvodnog, za smještaj

turbina, i gornjeg, za strojarnicu i rasklopni toranj. U elektranu je prvobitno ugrađena jedna Girard
okomita turbina s prijenosom na vodoravnu osovinu generatora dvofazne izmjenične struje. Za pogon
ove turbine koristilo se samo 3,2 m³/s vode iako je koncesijom odobrena količina od 25,81 m³/s. Godine
1899., radi povećanja kapaciteta za napajanje tvornice karbida u neposrednoj blizini elektrane, ugrađena
još jedna Girard turbina. Tvornica je iste godine izgorjela u požaru.

Generatorski napon do Šibenika se prenosio dalekovodom dužine 11 km s četiri vodiča. Osim za javnu
rasvjetu Šibenika hidroelektrana je davala energiju za pogon mlinova, uljarica, tvornica tjestenine, a
kasnije su se na mrežu priključili kazalište, kavane i hoteli te prva domaćinstva..

Godine 1913. obustavljen je rad stare hidroelektrane na temelju ugovora između tvrtke Ante Šupuk i sin
i SUFID-a (Società anonima per l'utillizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia), a 3,2 m³/s vode
koje je ona koristila stavljeno je na raspolaganje obližnjoj HE Jaruga u vlasništvu SUFID-a, koja je
puštena u rad 1904. godine.

Na početku Prvog svjetskog rata vojne vlasti demontirale su postrojenja u staroj hidroelektrani Krka i
dva bakrena vodiča do Šibenika radi korištenja materijala za ratne svrhe.

5 Hydroelectric power plant Krka

On the 28 August, 1895, the first integral alternating current electro energetic system in Croatia was
put in operation. It consisted of hydroelectric power plant on the Krka River, 11 kilometres long 3 kV
power transmission line on wooden pylons and public lighting of the town of Šibenik. The power plant
belonged to the company “Šupuk and Meichsner – First certified electric power plant in Dalmatia
“Krka” “ (Šupuk e Meichsner – Prima concessionata centrale elettrica in Dalmazia „Krka“).

Architectonic complex of the hydroelectric power plant consisted of two parts: lower, underwater part,
where turbines were placed, and upper part, for turbine hall and switch tower. At first, one Girard
vertical turbine with transmission to horizontal generator axis of two-phase AC generator was installed.
Only 3,2 m³/s were used to run this turbine, although the concession had approved the amount of 25,81
m³/s. In 1899, in order to increase capacity to supply the carbide factory near the power plant, another
Girard turbine was installed. The factory was burned to the ground in a fire the same year.
The generator voltage was transmitted to Šibenik via 11 km long transmission line with four conductors.
Besides the public lighting of Šibenik, the hydroelectric power plant supplied mills, oleiferous plants,
and pasta manufacturing plants with electrical power, while the theatre, alongside coffee houses, hotels
and first private houses got connected to the grid later.

In 1913, the work of the old hydroelectric power plant was suspended pursuant to the contract between
companies “Ante Šupuk and Son” and SUFID (Società anonima per l'utillizzazione delle forze
idrauliche della Dalmazia), so 3,2 m³/s of water used by the power plant were given to the nearby HEP
Jaruga, property of SUFID, which had been put in operation in 1904.

At the beginning of the World War I, military authorities destroyed the facilities in the old hydroelectric
power plant Krka as well as two copper conductors in order to use the material for warfare purposes.
5c Arheološka istraživanja HE Krka

Arheološka istraživanja započela su 2006. godine radi otkrivanja podzemnih ostataka elektrane. Njima
je prethodilo detaljno istraživanje povijesne muzejske i arhivske građe (dokumenti, nacrti, fotografije)
te izrada tehničke dokumentacije – geodetske i arhitektonske. Premda je prikupljeno obilje građe, ipak
se nije uspjelo ući u trag izvornoj arhitektonskoj dokumentaciji prema kojoj je elektrana izgrađena.
Neprocjenjivu vrijednost u prethodnoj analizi arhitekture objekta pružila je jedna veoma precizna
geodetska karta Skradinskog buka s početka 20. stoljeća (1904. – 1910.). U nju su uneseni tlorisni
parametri objekta i njegov smještaj u prostoru, sa svim popratnim instalacijama (dovodni kanal za vodu,
pristupni put i dr.). Analizom pronađenih fotografija na kojima se elektrana vidi prikupljeno je dovoljno
podataka da se utvrde svi vanjski elementi potrebni za početak terenskih radova. Po završetku
istraživanja započela je konzervacija objekta kako bi se ostatci mogli prezentirati javnosti.

5c Archaeological research of HEP Krka

Archaeological research began in 2006 with the purpose of finding underground remains of the power
plant. Detailed research of historical museum and archival materials (documents, sketches, photos) had
been conducted before the archaeological one, and technical documents – geodetic and architectonic -
were prepared. Despite collecting a lot of materials, the original architectonic documentation which was
the plan for the construction of the power plant was not traced down. A precise geodetic map of
Skradinski buk form the beginning of the 20th century (1904 – 1910) proved to be priceless in course of
preparatory analyses of the architecture of the building itself. The map shows layouts of the building
with its location and all the auxiliary installations (supply water canal, access road and other). Analyses
of the hydroelectric power plant photographs found provided enough data to establish all the exterior
elements necessary to begin field work. As the research was finalised, the conservation of the object
was started in order to present the remains to the public.
8a Hidroelektrana Jaruga
Godine 1901. talijansko dioničko društvo Società anonima per l'utillizzazione delle forze idrauliche
della Dalmazia (SUFID) – Društvo za iskorištavanje vodenih snaga Dalmacije, sklapa s tvrtkom Ante
Šupuk i sin, vlasnicima postojeće hidroelektrane i koncesije na raspoloživu vodenu snagu, ugovor o
izgradnji nove hidroelektrane. Tvrtka Ante Šupuk i sin ustupa SUFID-u slobodnu količinu vode od 22,61
m³/s, a SUFID se ugovorom obvezao da će izgraditi hidroelektranu kapaciteta 15 milijuna KWh, koju
će predati u ispravnom stanju tvrtki Ante Šupuk i sin 30. srpnja 1930. godine.

Gradnja nove hidroelektrane pod imenom Jaruga započela je 1901., a puštena je u rad 1904. godine.
Proizvedena energija isključivo je korištena za potrebe tvornice karbida u Crnici izgrađene istovremeno
s elektranom. Zbog povećane potrošnje električne energije i čestih redukcija od 1913. godine HE Jaruga
dobila je na raspolaganje i onu količinu vode od 3,2 m³ koju je koristila stara hidroelektrana nakon što
je ona prestala s radom, što je SUFID tvrtki Ante Šupuk i sin kompenzirao godišnjom isporukom
električne energije od milijun KWh. Ugovorni odnosi između tvrtke Ante Šupuk i sin i talijanskog
SUFID-a raskinuti su 1. rujna 1929. godine (godinu dana prije isteka ugovorenoga roka), a SUFID je u
veoma lošem stanju isporučio HE Jaruga novim vlasnicima. Najavljena gradnja tvornice aluminija u
Lozovcu potaknula je vlasnike HE Jaruga na cjelovitu rekonstrukciju generatorskih postrojenja.
Rekonstruirana HE Jaruga ponovno je u pogonu od svibnja 1937. godine. Godine 1947. HE Jaruga
uključena je u prvi elektroenergetski sustav (HE Kraljevac na Cetini, HE Manojlovac, HE Jaruga), za
čije se potrebe podiže novi dalekovod Kraljevac – Lozovac – Zadar 1948. godine.

8a Hydroelectric power plant Jaruga

In 1901, Italian stock company Società anonima per l'utillizzazione delle forze idrauliche della
Dalmazia ( SUFID) – Society for usage of water power of the Dalmatia - stipulated a contract to build
a new power plant with the company “Ante Šupuk and Son”, owners of the existing hydroelectric power
plant and concession to available water power. The company “Šupuk and Son” ceded the available
quantity of water of 22,61 m³/s to SUFID, and SUFID was legally bound, according to the contract, to
build a hydroelectric power plant, with capacity of 15 million KWh, which was to be given in working
order to the company “Ante Šupuk and Son” on 30 July, 1930.

The construction of the new power plant named Jaruga started in 1901, and it was put in operation in
1904. Produced energy was exclusively used to supply the carbide factory in Crnica, which was built at
the same time as the power plant. Due to increased electric power usage and reductions that often
occurred, in 1913, the HEP Jaruga was given 3,2 m³ of water that had been used by the old hydroelectric
power plant after it had ceased its activities, which was compensated to the company “Ante Šupuk and
Son” by SUFID with yearly delivery of electrical power in the quantity of one million KWh. The
contract between companies “Ante Šupuk and Son” and Italian SUFID was cancelled on 1 September,
1929 (one year before the end of the agreed term), and SUFID ceded HEP Jaruga to the new owners in
a rather poor condition. As it was announced that aluminium factory was going to be built in Lozovac,
the owners of the HEP Jaruga were encouraged to fully reconstruct the generator plants. The
reconstructed HEP Jaruga was in operation again in May 1937. In 1947, HEP Jaruga was connected to
the first electro-energetic system (HEP Kraljevac on the Cetina River, HEP Manojlovac, HEP Jaruga).
To service this system, a new power transmission line Kraljevac – Lozovac – Zadar was built in 1948.
8b Neizgrađena elektrana na desnoj obali Skradinskog buka
Godine 1897. Ludwig de Piette, češki industrijalac i vlasnik tvrtke Cramer et Brod, koja je posjedovala
rudnik Velika Glava, podnio je, zajedno sa skradinskim zemljoposjednicima Marasovićima i Marunama,
zahtjev za koncesiju za korištenje vode kako bi na desnoj strani Skradinskog buka izgradio
hidroelektranu gotovo dvadeset puta jaču od HE Krka. Koncesiju je dobio nakon dugotrajnog spora sa
Šupukom i drugim vlasnicima mlinica na slapovima, a iako su izrađene tehnička i projektna
dokumentacija, hidroelektrana nikada nije izgrađena.

8b Project for the construction of hydroelectric power plant on the right bank of Skradinski
buk

In 1897, Ludwig de Piette, a Czech industrialist and the owner of the company Cramer et Brod, who
was the owner of the mine of Velika Glava, together with landowners from Skradin, the Marasović and
the Maruna families, applied for water usage concession in order to build a hydroelectric power plant,
which was supposed to be almost 20 times stronger than HEP Krka, on the right bank of Skradinski buk.
He was assigned the concession after a long dispute with Šupuk and other owners of the windmills on
the waterfalls, but although technical documents and projects had been prepared, the hydroelectric
power plant was never built.
9 Hidroelektrana na Roškom slapu
HE Roški slap izgrađena je 1909./1910. godine na temelju vodoprivrednih koncesija koje su dobili
ugljenokopna društva Monte Promina iz Siverića i Dalmatia iz Velušića. Dalekovodom dugim 28 km
strujom su se opskrbljivali rudarski pogoni u Siveriću. Na taj je dalekovod 1915. godine bio priključen
i grad Drniš. Do 1918. godine HE Roški slap bila je među deset najvećih elektrana u Hrvatskoj. Po
završetku Domovinskog rata, 1996. godine, generatori su zamijenjeni novima, a proces proizvodnje i
distribucije električne energije u cijelosti je automatiziran.

9 Hydroelectric power plant at Roški slap

HEP Roški slap was built in 1909 – 1910, in accordance with the water usage concessions given to the
mining companies Monte Promina from Siverić and Dalmatia from Velušić. 28 kilometers long power
transmission line supplied mining facilities in Siverić. The town of Drniš was connected to the same
power transmission line in 1915. Until the year 1918, the HEP Roški slap was one of ten biggest electric
power plants in Croatia. In 1996, after Croatian War for Independence had ended, the generators were
replaced and the production process and electric power distribution were completely automatized.
10 SUFID - Società per l'utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia
Hidroelektrana Krka na Skradinskom buku iz 1895. godine otvorila je mogućnost razvoja industrije na
šibenskom području. Dioničko društvo Società veneziana elletricochimica financiralo je povećanje
kapaciteta proizvodnje električne energije ugradnjom druge turbine u HE Krka. Povećanje kapaciteta
omogućilo je da 1899. godine počne proizvodnja u tvornici kalcijeva karbida smještenoj u neposrednoj
blizini elektrane, no tvornica je ubrzo izgorjela u požaru. Isto društvo otkupilo je zemljište u Crnici,
zapadnom dijelu Šibenika. Radovi na izgradnji tvorničkih objekata započeli su 1901. godine, a zbog
visokih troškova u gradnju nove tvornice uključilo se i industrijsko društvo Società di carbure di calcio.
Njihovim udruživanjem stvoreno je novo društvo pod imenom SUFID (Società anonima per
l'utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia). Dok je trajala gradnja nove tvornice u Crnici, na
Skradinskom buku građena je nova hidroelektrana – Jaruga. Energija je do Šibenika dopremana
dalekovodom dugim 9,5 km. Zbog velike proizvodnje i izvoza količina električne energije iz HE Jaruga
nije bila dostatna za potrebe tvorničkog pogona te je uprava SUFID-a odlučila sagraditi novu
hidroelektranu na gornjem toku Krke podno Manojlovačkih slapova.

Sva prava tvornice SUFID otkupilo je 1929. godine Francusko društvo fosfata, gnojiva i kemijskih
proizvoda A. D. Nastalo je novo dioničko društvo pod punim imenom Société francąise pour
l'exploitation des forces hydroélectrique de Dalmatie ili skraćeno La Dalmatienne.

10 SUFID - Società per l'utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia

Hydroelectric power plant “Krka” at Skradinski buk from 1895, opened the doors to industrial
development in the area of Šibenik. The stock company Società veneziana elletricochimica financed the
increase of electric power production capacities, installing a second turbine in the HEP Krka. The
increase in capacities in 1899 enabled production in the factory of calcium-carbides located near the
power plant itself, but the factory was burnt to the ground in a fire short after. The same society bought
the land in the western part of Šibenik called Crnica. The construction works of industrial facilities
started in 1901, but due to high construction costs, another industrial society joined the project - Società
di carbure di calico. This merger created new society named SUFID – (Società anonima per
l'utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia). While the new factory was being constructed in
Crnica, new hydroelectric power plant - Jaruga was being built at Skradinski buk. 9.5 km long power
transmission line supplied Šibenik with electric power. Due to high productivity and export, the quantity
of electrical power supplied from HEP Jaruga did not meet the needs of the factory, so the SUFID board
of directors decided to build a new hydroelectric power plant on the upper stream of the Krka River,
under the Manojlovac waterfalls.

All the rights belonging to the SUFID factory were bought in 1929 by the French Society of Phosphate,
Fertilizers and Chemical products. New stock society was formed, fully named Société francąise pour
l'exploitation des forces hydroélectrique de Dalmatie or shorter La Dalmatienne.
11 Hidroelektrana Miljacka
Zbog velike proizvodnje i izvoza, a zbog nedovoljnih količina električne energije, uprava tvornice
SUFID odlučila je sagraditi novu hidroelektranu na gornjem toku Krke podno Manojlovačkih slapova.
Nakon višegodišnjih pripremnih radova i izmjena koncesionara, radovi na izgradnji nove hidroelektrane
započeli su 1903. godine, a 12. prosinca 1906. godine elektrana je dobila dopuštenje za rad. U redovni
stabilni pogon ušla je početkom 1907. godine. Hidroelektrana i danas koristi pad vode od 107,3 m, a
raspoloživa količina je 16 m³/s. Voda je iz Brljanskog jezera do elektrane dovedena tunelom od 1588
m, pad vode iznosio je 107,3 m, a raspoloživa količina bila je 16 m³/s. Instalirane su četiri turbine snage
24 000 KS i napona 30 000 V. Dalekovodom dugim 34,5 km elektrana je bila povezana s tvornicom u
Šibeniku. Ukupna investicija u ovu elektranu i dalekovod iznosila je 6 820 000 austrijskih zlatnih kruna,
a trajanje koncesije bilo je ugovoreno na četrdeset godina.

11 Hydroelectric power plant Miljacka

Due to high productivity and export, and as a consequence of insufficient quantity of electrical power,
the SUFID board of directors decided to build a new hydroelectric power plant on the upper stream of
the Krka River, under the Manojlovac waterfalls. After lengthy preparatory works and concessionaire
changes, the construction works finally began in 1903, and the power plant obtained the operating permit
on 12 December, 1906. It started with the regular stable operation at the beginning of 1907.
Hydroelectric power plant still uses 107.3 m high fall of water, and the water usage is 16 m³/s. Water
was directed to the power plant from Brljan Lake through a 1588 meters long tunnel, the fall was 107.3
m high, and the available quantity 16 m³/s. Four turbines were installed. The power of turbines was
24000 horse powers and their voltage 30000 V. 34.5 km long power transmission line connected the
power plant to the factory in Šibenik. Total investment in this power plant and power transmission line
amounted to 6 820 000 of Austrian golden crowns, and the concession over it was given for forty years.
12 Projekt za izgradnju hidroelektrane na Bilušića buka
Godine 1912. Uprava za željeznice Carskog i kraljevskog ministarstva prometa u Beču dala je izraditi
projektnu i tehničku dokumentaciju za gradnju hidroelektrane na početku Brljanskog jezera, koja je
prihvat vode imala neposredno iznad Bilušića buka. Tehnički opis sadrži precizne izračune vodostaja,
količine padalina, količine vode, protoka te iskoristivosti vodne snage tijekom jedne godine. Izračuni su
napravljeni na temelju petnaestogodišnjih mjerenja vodostaja kod Matasa te ciljanih mjerenja od 1910.
do 1912. godine za potrebu izrade projekta koji je napravio inženjer Theodor Schenkel iz Graza.

12 Project for the construction of hydroelectric power plant at Bilušića buk

In 1912, the Administration for Railways of Imperial and Royal Ministry of Transport in Vienna had
project and technical documents for hydroelectric power plant construction at the beginning of Brljan
Lake made. The power plant was supposed to have access to water immediately above Bilušića buk.
Technical description included precise water level calculations, precipitation amounts, water amounts,
water flow, and water power efficiency over a one-year period. The calculations were made based on
15-year-long water level measurements at Matas, and measurements between 1910 and 1912 aimed for
project purposes developed by the engineer Theodor Schenkel from Graz.