Professional Documents
Culture Documents
UUA Pitanja Za Test
UUA Pitanja Za Test
135.Navedi primjer (Haviland ga ne spominje) za društvo „opsesionirano mobilnošću“. Je li takvo društvo „kruće“ stratificirano ili
je Vaš primjer primjer za neko drukčije društveno stratificiranje?
136.Navedi primjer i prokomentiraj Havilandovu tvrdnju da „suradnja sadrži u sebi i sjeme vlastitog uništenja“.
Grupe koje ljudi formiraju kako bi ispunjavale organizacijske potrebe, osim toga što olakšavaju suradnju među pripadnicima tih
grupa stvaraju uvjete koji mogu izazvati raskol društva. Npr eskalirajuće nasilje družina u sjevernoameričkim gradovima. Stav
“moja je grupa bolja od tvoje” nije ograničen ni na koju kulturu svijeta i nerijetko prelazi u suparništvo među grupama: jedna
porodična skupina protiv druge, muškarci protiv žena, dobni razred protiv dobnog razreda, društvena klasa protiv druš. klase, itd.
137.Zašto Haviland tvrdi da „svako društvo mora računati s određenim stupnjem destruktivnog ponašanja svojih članova“? (U
čemu se sastoji „nužna“ evolucija destruktivnog ponašanja, posve sociološki/kulturno – a ne biološki?)
Nitko ne može točno znati kada će se takvi ispadi dogoditi ili koji će oblik poprimiti. Ta neizvjesnost radi ne samo protiv
ustaljenog reda potrebnog društvenom životu nego i protiv duboko ukorijenjene psihološke potrebe svakog pojedinca za
strukturom i sigurnošću. Zbog toga svako društvo mora imati sredstva za razrješavanje sukoba i sprječavanje rušenja društvenog
poretka.
138.Haviland tvrdi da svako društvo mora imati sredstva za rješavanje sukoba i rušenja poretka. Kakva je uloga religije i politike
kao takvih sredstava? (Kako religija i politika mogu imati tu funkciju?)
Religija i politika mogu se doimati čudnim partnerima, ali obje ispunjavaju isti cilj: zaštititi društvo od neočekivanog i neželjenog.
139.Navedi primjer kojim ćeš obrazložiti H. tvrdnju da religija, magija i kultura općenito „služe“ zaštiti od neočekivanog i
neželjenog.
Kultura može biti djelotvorna u dopunjavanju, organiziranju i kontroliranju nekog društva kako bi ispunila potrebe svojih
pripadnika, ali neki problemi uvijek stoje na putu postojećih tehnoloških ili organizacijskih rješenja. Kao reakciju na to svaka je
kultura odredila skup obreda uz skup uvjerenja koja ih objašnjavaju, s namjerom da pomoću utjecaja nadnaravnih bića i moći
riješe te probleme. Religija i magija postoje kako bi nesigurnosti života pretvorile u sigurnost. Mogu služiti kao moćne
integrativne snage podržavanjem zajedničkih vrijednosti, uvjerenja i običaja.
140.Haviland navodi i umjetnost kao način društvene pacifikacije. Objasni.
Umjetnost također pridonosi čovjekovoj dobrobiti i pomaže oblikovati i osmisliti život. Glazba, ples i bilo koji drugi oblik
umjetnosti koriste psihološke sklonosti kako bi opčinili ljude i potakli ih da društvenu stvarnost dožive onako kako ide u prilog
onome tko ih opčinjava. Umjetnosti se doista mogu koristiti za manipuliranje naizgled neiscrpnog niza ljudskih strasti, uključujući
želju, strah, čuđenje, pohlepu, maštu i taštinu.
141.Je li točna H. tvrdnja da umjetnost (uvijek) izražava ljudsku težnju prema redu? Navedi protuprimjer i objasni što taj
protuprimjer govori o društvu u kojem je on nastao.
Ako se težnja prema redu definira time što umjetnici oblikuju ono što je u biti bezoblična sirovina onda postoje protuprimjeri
npr. Navaho Indijanci izrađuju zamršene slike u pijesku kao dio obrednog čina, a sve to da bi je zatim uništili kad obred završi.
142.Služi li politička organizacija (uvijek) održanju poretka i suradnji s društvima „izvana“? Postoji li još neka moguća funkcija
politike? Objasni.
Politička organizacija – sredstvo kojim se služi društvo kako bi se održao društveni poredak i smanjile društvene nepravilnosti.
(održava se politički poredak), vode se javni poslovi, stišavaju društveni neredi. Upravljanje vanjskim i unutarnjim poslovima – ne
samo država, već i družina, klanova...
143.Navedi klasifikaciju sankcija, i objasni vezu između sankcija i društvenog poretka.
-sankcija – eksternalizirana kontrola; smišljene za poticanje ponašanja u skladu s normama; kombinira se kulturna i društvena
kontrola
pozitivne (nagrade, priznanje okoline) / negativne (prijetnja zatvorom, izopćenje)
formalne (stvarni zakoni) / neformalne ( uključuju norme, ali nisu zapisane; naglašavaju društ.kontrolu)
-veza između sankcija i društvenog poretka: Beduini
Osobe na moćnim položajima, imaju veći društveni ugled – dokazuje se pokazivanjem poštovanja prema tim osobama. Ali moćne
osobe su povredive jer im se položaj temelji na poštovanju koje su im podređeni spremni pokazati. Osobe s većim društvenim
ugledom samim time posjeduju veću moć za provođenjem sankcija;
ljudi na višim položajima bit će prije poslušani i njihovo mišljenje cijenjenije nego onih na nižim položajima.
144.Što je obuhvatnije (općenitiji pojam): zakoni ili sankcije? Objasni.
Sankcije su obuhvatnije nego zakoni. Zakoni su samo formalne negativne sankcije koje određuju i diktiraju prikladno ponašanje;
može se reći da su podskupina sankcija iako imaju veću važnost u modernom društvu nego sankcije.
Postoji velik broj različitih sankcija – formalne, neformalne, pozitivne, negativne – dok su zakoni samo form.neg. Svaki je zakon
sankcija, ali nije svaka sankcija zakon.
145. „Društva ne održavaju poredak samo pomoću zakona“. Kojim sve sredstvima/metodama to mogu činiti?
Društva održavaju poredak na mnogo načina. Jedan od načina održavanja poretka je magija (bez obzira je li sustav centraliziran
ili ne) - prirodno je da će neka osoba oklijevati uvrijediti susjeda ako joj se on može osvetiti pribjegavanjem crnoj magiji. Slično
tomu, neke osobe ne žele biti optužene za vračanje pa se ponašaju s više opreza.
Druga sredstva/metode su: čaranje, religijske metode, izopćenje iz društva.
146.Postoji li pojam koji H. ne spominje, a predstavlja općenitiji pojam koji obuhvaća (i objašnjava) sve „društvene kontrole“,
sankcije i zakone. Zašto je takav općenitiji pojam teorijski zanimljiviji?
147. „U necentraliziranim sustavima ljudi su iskreno odani i spremni na suradnju jer svatko sudjeluje u odlučivanju. Centralizirani
se sustavi, naprotiv, mnogo više oslanjaju na prisilu,“ tvrdi Haviland. Pokušaj pronaći primjer za suprotnu tvrdnju, ili
prokomentirati zašto je ona nepravilna generalizacija.
Oslanjanjem na prisilu može se umanjiti učinkovitost političkog sustava. Npr primjena sile traži brojno osoblje, a to može prerasti
u političku snagu. Isticanje sile može također izazvati ogorčenje onih prema kojima je usmjerena, što slabi suradnju. Veći se
naglasak stavlja na kulturnu nego društvenu kontrolu.
148.Haviland tvrdi da se Francuska Luja XIV „ po obliku političke organizacije nije mnogo razlikovala od ovih koje postoje u
današnje vrijeme“ (str. 316.). Zašto to Haviland tvrdi? (Za što je primjer ta usporedba?) Je li tvrdnja istinita?
Haviland se referirao na centralističke političke sustave i moderna društva. U to doba Francuska je bila jedna od najjačih sila i
zahtijevala je visok stupanj razvijenosti političkog sustava pritom uključujući i hijerarhiju sudstva, zakonodavne vlasti i izvršne
vlasti. Sva ta tri faktora (izvršna, sudska, zakonodavna vlast) potrebna su i danas za kvalitetno funkcioniranje društva i države koji
su razvijeniji i na višem stupnju napretka (?). Ova tvrdnja donekle je istinita jer npr s diktaturom ili nekim drugim oblikom vlasti,
društvo ne bi funkcioniralo na taj način na koji funkcionira kada su prisutna ova tri oblika vlasti. No s druge strane, postoje
društva koja nisu toliko velika i 'razvijena' (razvijeno – shvaćeno kroz zapadnjački ideal i značenje razvijenosti) i ne posjeduju 3
oblika vlasti, no ipak funkcioniraju zahvaljujući vlastitim oblicima vladavine i raspodjelom poslova (???)
149. „Određeni oblik političke organizacije postoji u svim društvima, ali to nije uvijek vlast“, kaže Haviland.
Objasni/prokomentiraj.
Mnoga društva danas oslanjaju se na mnogo manje formalne oblike političkih organizacija. U takvim društvima funkcioniraju
fleksibilni i neformalni rodbinski sustavi. Brak i srodstvo su glavni oblici društvene organizacije takvih društava i naroda.
Gospodarstvo je bilo usmjereno na održavanje opstanka, a populacije su obično male. Vođe nisu imale stvarnu moć kojom bi
primorali na pridržavanje društvenih običaja ili zakona, ali ako se pojedini članovi nisu pokoravali mogli su postati predmetom
prezira i ogovaranja ili su čak bili izopćeni. Važne se odluke obično donose demokratski, konsenzusom odraslih, često uključujući
žene i muškarce; oni pripadnici koji se razilaze u mišljenju mogu odabrati hoće li djelovati kao i većina ili, ako su spremni na
posljedice, mogu postupiti drukčije. Takav oblik političke organizacije pruža veliku fleksibilnost koja u mnogim situacijama donosi
prilagodbenu (adaptivnu) prednost.
150.Navedi četiri vrste političkih organizacija po Havilandu. Te četiri vrste organizacije Haviland razvrstava u dva sustava
„administracije“ (političke „volje“). Navedi kriterij te podjele.
Necentralizirani: družine (bands), plemena (tribes); Centralizirani: poglavarstva (chiefdoms), države (states). Kriterij je
centralizacija vlasti-sva vlast koncentrirana na jedno mjesto.
151.Navedi prednosti centraliziranih i necentraliziranih sustava administracije. Koji „adaptivni“ problem rješava prvi, a koji
problem rješava drugi.
Necentralizirane: male, homogene populacije (zapravo i ne postoji potreba za centraliziranim sustavima), svaka grupa je politički
i ekonomski autonomna, gospodarstvo usmjereno na opstanak (nema ekscesivnih količina hrane i proizvoda), važne odluke
donose se demokratski, konsenzusom ženskih i muških pripadnika (svi se moraju složiti s odlukom, ne samo većina); velika
fleksibilnost koja omogućuje bolju adaptivnu prednost, u družinama i plemenima ljudi se uvijek ponašaju onako kako se od njih
očekuje bez izravne intervencije bilo kakvog centraliziranog političkog autoriteta
Centralizirani: (država kao temeljna oznaka civilizacije), državne institucije s minimalnom birokracijom, vojskom i (obično)
službenom religijom, pružaju mogućnost brojnim i različitim grupama da funkcioniraju zajedno kao integrirana cjelina,
raspoređivanje ovlasti koje upravljaju vanjskim ili unutarnjim poslovima, žene najčešće imaju jednaku političku moć kao
muškarci.
152.Ako je necentralizirani/decentralizirani sustav administracije (političke volje) općenito poželjniji, zašto se gotovo uvijek
spontano razvija centralizirani sustav? Postoje li okolišni uvjeti kojim bi se mogao objasniti izbor administrativnih sustava?
Centralizirani sustavi počeli su se javljati u onim trenutcima kada je društveni život nekog društva postajao sve složeniji,
populacija brojnija a tehnologija složenija. Širenjem grupe organizacija postaje sve formalnija. Specijalizacija rada i trgovačke
mreže stvarale su višak roba, otvarale su se mogućnosti nekim pojedincima ili grupama da nametnu svoju kontrolu. Politički
autoritet i moć sužavaju se na jednu osobu ili na tijelo pojedinaca - državu. Kako društva uključuju velik broj ljudi i postaju
društveno, politički i ekonomski heterogene, vođenje postaje centraliziranije. Ne znam može li se postojanjem određenih
okolišnih uvjeta objasniti izbor administrativnih sustava, izbor adm.tj političkih sustava ovisi o nekim drugim faktorima,
navedenim gore (povećanje društva, napredak……).
153.O čemu sve ovisi primjerenost izbora (adaptibilnost) centraliziranog i necentraliziranog političkog sustava?
Adaptilnost, tj prilagodbenu prednost imaju necentralizirana društva iz razloga što su uređena na takav politički način da
pojedinci koji se ne slažu s donešenim odlukama imaju izbor hoće li djelovati kao većina ili ako su spremni na posljedice, djelovati
drugačije. U centraliziranim društvima adaptilnost nije toliko velika kao u necentr., pojedinci su u jednu ruku primorani djelovati
kao većina, moraju biti dio integrirane cjeline jer u suprotnom su u sukobu s velikom količinom neistomišljenika.
154.„U egalitarnim skupinama („bands“/družinama)“, kaže H., „u kojima je svatko u srodstvu sa svakim i osobno poznaje
svakoga... mogućnosti da se razvije konflikt uglavnom su male.“ Je li točno određenje „družina“ koje se definira kao skup
obiteljskih „kućanstava“ (str. 317)? Pomoć: Za što koristimo taj pojam u današnjem društvu? Jesu li u „našim“ družinama
mogućnosti za konflikt male? Prokomentiraj kakvo svjetlo na H. tvrdnju baca „naša definicija družina“. Je li Havilandova
tvrdnja/koncepcija/definicija ideološka? Objasni.
Haviland također navodi kako se PRETPOSTAVLJA da su družine rodbinske skupine sastavljene od muškaraca i/ili žena u srodstvu,
pa prema tome postoje slučajevi u kojima družine ne moraju nužno biti rodno povezane već su članovi družine jednostavno
odani vođi te grupe. Mogućnost za konflikt u 'našim društvima' relativan je pojam.
155.Zašto nije nužno točno (a možda je i općenito neistinito) „da u malim družinama koje broje nekoliko stotina članova ne postoji
stvarna potreba za formalnim centraliziranim sustavima“? Razmotri to pitanje sa stajališta problema adaptacije na raznolike
okoliše.
156.Većina sukoba koji se pojavljuju u družinama“, kaže H., „rješavaju se neformalno – ogovaranjem, podsmjehom, izravnim
pregovaranjem ili posredovanjem“ (str. 317). To vrijedi i za naše društvo. Ako te metode rješavanja sukoba ne uspiju, kakve
su sankcije u družinama, a kakve su u našem?
Sankcija u družinama, ako navedene metode ne uspiju jest izopćenje člana koji se ne slaže i protivi s idejama ili taj član napušta
družinu i odlazi živjeti u neku drugu skupinu u kojoj ima rođake.
Sankcije u našem društvu provode se kroz kulturnu kontrolu, tj kroz neformalne sankcije. Također postoje 3 načina na koji se
sukob može riješiti: pregovori, posredovanje i presuđivanje.
-pregovori - zavađene strane mogu uz argumente i kompromis svojevoljno postići za obje strane zadovoljavajući sporazum
-posredovanje - rješavanje svađe pregovorom uz pomoć nepristrane treće strane
-presuđivanje - posredovanje nepristrane treće strane koja donosi konačnu odluku
157. „Odluke koje se odnose na družinu donose se uz sudjelovanje svih odraslih članova, pri čemu mora postojati suglasje
(konsenzus), a ne samo većina“ (p. 317). Haviland navodi primjer Bušmana i njihove koncepcije „privremenog vodstva“, ali
zašto taj primjer svejedno ne dokazuje H. gore spomenutu tvrdnju?
Svaka Ju/’hoansi družina sastavljena je od skupine obitelji koja živi zajedno, a rodbinskim vezama su povezane jedna s drugom i s
vođom, muškarcem (rjeđe ženom). Iako svaka družina polaže prava na teritorij koji zauzima i prirodne izvore na njemu, dvije ili
više družina mogu se protezati istim teritorijem. Poglavica “vlasnik” središnja je točka teorijskog vlasništva družine nad
teritorijem. Ne posjeduje uistinu tu zemlju i njezine izvore, ali simbolički personificiraju prava članova družine. Ako poglavica
napusti teritorij kako bi živio negdje drugdje, prestaje biti poglavar, a ljudi se obrate nekom drugome da ih vodi. Vođa koordinira
kretanja družine kad izvori na određenom teritoriju više nisu dovoljni za opstanak. Tada je glavna zadaća vođe isplanirati kada i
kamo će grupa krenuti; kad počne putovanje, mjesto vođe je na čelu. Vođa bira mjesto novog naseljavanja i prvi izabire mjesto
za svoje ognjište, ali nema drugih nagrada ili zaduženja. Primjerice, vođa ne organizira lovne zabave, trgovačke ekspedicije,
izradu predmeta ili darivanje, niti dogovara vjenčanja. Umjesto toga, pojedinci sami pokreću vlastite aktivnosti. Poglavica,
muškarac ili žena, nije sudac i ne kažnjava druge pripadnike družine. Prekršiteljima se sudi i kontrolira ih se na temelju javnog
mišljenja, a ono se obično izražava ogovaranjem među pripadnicima družine. Osnovnu tehniku rješavanja razmirica ili čak
njihova izbjegavanja čini pokretljivost (mobilnost). Oni koji se ne mogu složiti s ostalima iz svoje grupe, jednostavno se premjeste
u neku drugu grupu u koju im pravo ulaska daju rodbinske veze.
158.H. kao pozitivno obilježje odsutnosti centralnog sustava rješavanja sukoba kod Bušmana navodi: „Oni koji se ne mogu složiti s
ostalima iz svoje grupe, jednostavno se premjeste u neku drugu grupu“ (str. 318). Prokomentiraj: je li to jednostavno rješenje
- pravedno? Odnosno: smijemo li takvo rješenje zvati pozitivnim obilježjem društva, i implicirati da je takav sustav bolji od
centraliziranog?
Ne mislim kako H ovdje implicira da je takav sustav bolji od centraliziranog već jednostavno pokazuje i opisuje kako funkcionira
društvo drugačije od našeg. I da, takvo rješenje može se smatrati pozitivnim obilježjem društva, ako se probalo doći do
sporazuma, ali se sporazum pojedinca i zajednice ne može postići, sasvim je u redu da pojedinac odluči napustiti okolinu s kojom
se ne slaže i potraži nešto drugo što odgovara njegovim potrebama.
159.H. kao pozitivno obilježje odsutnosti centralnog sustava rješavanja sukoba kod Bušmana navodi: „Oni koji se ne mogu složiti s
ostalima iz svoje grupe, jednostavno se premjeste u neku drugu grupu“ (str. 318), te spominje kako je riječ o „tehnici
pokretljivosti /mobilnosti“. Je li doista u spomenutom primjeru riječ o „pokretljivosti“? Za što se pojam
„pokretljivosti/mobilnosti“ obično koristi u antropologiji? O čemu je zapravo riječ u spomenutom H. primjeru?
160.Navedi barem tri problema s upotrebom pojma „pleme“? Kako možemo jednostavno izbjeći barem neke od tih problema?
Ime pleme, mnogi narodi koriste drugačije. U javnosti se njime obično obilježava svaki narod koji nije organiziran u državu. Riječ
se često koristi u ponižavajućem smislu kad se krivnja za političke nemire u mnogim dijelovima svijeta svaljuje na “plemensku
zajednicu”, što nije točno. Izraz pleme ima također posebno pravno značenje u Sjedinjenim Državama; odnosi se na
centraliziranu političku organizaciju nametnutu američkim indijanskim zajednicama koje su tradicijski bile organizirane na razne
načine - neke kao družine, neke kao plemena (u antropološkom smislu), a neke kao poglavarstva. Za izbjegavanje takvih situacija
treba biti upoznat s antropološkom definicijom plemena - plemenski sustav uključuje odvojene družine ili naselja sjedinjena
čimbenicima kao što su klanovi koji ujedinjavaju ljude odvojenih zajednica ili dobnim razredima ili udrugama koje presijecaju
linije srodstva ili teritorijalnih granica.
161.Kakve adaptivne probleme rješava „pleme“, koje ne može adekvatno riješiti „družina“? (Postoje li razlozi za udruživanje
družina u pleme?)
Kad god unutar plemena nastane situacija koja zahtijeva političku integraciju svih ili nekoliko grupa - možda radi obrane,
pljačkaškog pohoda, uzajamne suradnje u vrijeme oskudice ili raspodjele nekog neočekivanog uroda kako bi se izvukla korist
prije nego propadne - oni se udružuju i zajedničkim sudjelovanjem rješavaju takvu situaciju. Čim se problem zadovoljavajuće
riješi, svaka se grupa vraća u svoje autonomno stanje. Družina nema takav oblik integracije.
162.Kakve posebne probleme stvara pretvorba družina u pleme?
Veća populacijska gustoća u plemenima u odnosu na družine donosi nove probleme koje je potrebno rješavati, jer se vidno
povećavaju prilike za zadjevice, prošnju, preljub i krađu, osobito među stanovnicima sjedilačkih naselja.
163.H. tvrdi da je politička organizacija u plemenu, i još više u plemenskom savezu – „neformalna i privremena. Čim se problem
zadovoljavajuće riješi, svaka se grupa vraća u svoje autonomno stanje.“ (str. 319). H. implicira da je riječ o optimalnom
rješenju. Možemo li pružiti razloge za suprotno uvjerenje, da takva spomenuta „privremenost“ nije optimalno rješenje?
164.H. spominje Navaho Indijance kao primjer neformalnog (pa čak i optimalnog) rukovođenja plemenskim savezom. Što je
problem s neformalnošću rukovođenja (koji H. ne spominje)?
Navaho Indijanci npr. nisu smatrali vlast nečim čvrsto određenim i svemoćnim, pa rukovođenje nije bilo dio centralne vlasti.
Lokalni je vođa bio čovjek kojeg se poštivalo zbog njegovih godina, čestitosti i mudrosti. Stoga je njegov savjet bio često tražen,
ali on nije imao formalne načine kontrole i nije mogao nametnuti nikakvu odluku onima koji su tražili njegovu pomoć. Tu je
moglo doći do raznih nesuglasica pogotovo ako se savjeti 'vođe' nisu slagali s idejama koje je imao pojedinac. Među društvenim
mehanizmima koji su poticali članove plemena da se vladaju prema grupnim odlukama bile su uskraćivanje suradnje,
ogovaranje, kritiziranje i vjerovanje da djela protiv drugih uzrokuju bolest.
165.H. spominje da se u plemenu Navaho odluke donose „grupno i javnim konsenzusom, iako je najutjecajniji među njima
najčešće imao ključnu ulogu u donošenju odluke. Među društvenim mehanizmima koji su poticali članove plemena da se
vladaju prema grupnim (sic!) odlukama bile su uskraćivanje suradnje...“ (str. 319-20). Je li pri ovakvom opisu doista riječ o
„neformalnoj“ administraciji političke moći? Ako nije, ima li to posljedice na Havilandovu klasifikaciju društvenog
udruživanja? Kakve?
Nije u potpunosti riječ o neformalnoj administraciji jer veoma sličan princip postoji i u formalnim administracijama - društvena
osuda osoba koja se ne ponaša u skladu s neformalnim normama. Možda nema direktne posljedice na H klasifikaciju već
pokazuje kompleksnost društva.
166.H. spominje melanezijski primjer rukovođenja zvan „Veliki čovjek“, kao primjer plemenskog rukovođenja. Je li onda njegova
klasifikacija društvenog udruživanja (pleme vs chiefdom) točna? Ali: unatoč tome kakve načine razdvajanja plemena i
„poglavarstva“ (chiefdom) ipak možemo napraviti?
167.Postoji li neki općenitiji zaključak koji možemo izvući iz Havilandovih „pogrešnih“ primjera kojima on kategorički razdvaja
pojmove družina/pleme/plemenska zajednica (chiefdom)? Prokomentiraj.
168.Kako se u H. kategorizaciju političkih organizacija uklapa pojam „klana“, „loze“, „interesnih klubova“ ili dobno-razrednih
organizacija? Možemo li iz toga izvući neki općenitiji zaključak? Obrazloži.
169.„Segmentirana loza je zamjena za čvrstu političku strukturu kakvo pleme ne može izdržati“ (str. 322) Objasni.
Oblik pol.org. u kojoj je velika grupa podijeljena na klanove, a oni su dalje podijeljeni na loze, neformalna, nema poglavara, stariji
se pripadnici mogu služiti autoritetom, savez tj. cijela struktura loza aktivna samo za vrijeme sukoba. U plemenu se pol.
struktura često mijenja jer gubitkom bogatstva gubi se i položaj, dok je kod segmentiranih loza stvar da se aktivira samo za
vrijeme sukoba.
170.Što je komplementarna ili uravnotežena opozicija u sustavu segmentiranih loza?
Komplementarna ili uravnotežena opozicija jest sustav političke organizacije gdje cijela struktura loza nije ništa drugo do savez,
aktivan samo za vrijeme sukoba između najmanjih segmenata. U bilo kakvoj ozbiljnijoj svađi medu članovima različitih najmanjih
segmenata loza, pripadnici svih ostalih segmenata stanu na stranu onog sudionika svađe s kojim su u najbližem srodstvu, pa se
predmet svađe prenosi na loze višega reda koje su uključene u problem.
171.Koje probleme rješava, a koje stvara organizacija dobnih razreda? Možemo li za skupine s organizacijom dobnih razreda
(ikada) reći da su egalitarne? Ako je Vaš odgovor niječan, možemo li iz toga izvući neki općenitiji zaključak? Ako je Vaš
odgovor afirmativan, obrazložite pojam egalitarnosti.
Sustav dobnih razreda stvara u plemenskom društvu mogućnost političke integracije izvan grupe srodnika. Dobni razredi i
krugovi presijecaju teritorijalno i rodbinsko grupiranje pa mogu predstavljati značajan oblik političke organizacije. Dobni razredi i
podjela vlasti prema dobi automatski odbacuje pojam egalitarnosti jer čim su podijeljeni u grupe tko gdje i kako upravlja, ne
može se reći da su svi jednaki, neki imaju veću ili potpunu vlast u jednom aspektu, a u drugom je uopće nemaju i obrnuto. Npr
kod istočnoafričkih Tirikia ratnički dobni razred čuva zemlju, dok stariji u ulozi sudaca razrješavaju sporove. Zaključak: teško je i
gotovo nemoguće postići egalitarnu vlast u nekom društvu – uvijek postoje osobe na nižim i višim položajima.
172.H. kao primjer rješavanja sukoba (među Nuerima i segmentiranim lozama) spominje primjer „poglavice u leopardovoj koži
koji nije doista poglavica. On nema političku moć... (str. 322)“ Ima li što sporno u toj tvrdnji/tom primjeru? Jesu li Haviland i
Sahlins pogriješili? Ako smatraš da su pogriješili (u tvrdnji da takav poglavica nema političku moć), zašto misliš da su
pogriješili? Ili: što nedostaje potpunijoj slici funkcije „poglavice u leopardovoj koži“? Zašto je takva osoba ili funkcija ipak vrlo
važna?
Među Nuerima, sporovi su česta pojava, a oni u segmentiranom sustavu loza mogu prerasti u zavade. Taj mogući izvor
društvenog razdora umanjen je djelovanjem “poglavice u leopardovoj koži” koji nije doista poglavica, ali je u službi ritualnog
pomirenja. Poglavica u leopardovoj koži nema političku moć. Sve što može učiniti jest da pokuša nagovoriti zavađene loze da
prihvate naknadu u stoci koja pripada lozi, umjesto da uzajamno oduzimaju živote. Njegovo posredovanje daje svakoj strani
priliku da se povuče prije nego bude ubijeno previše ljudi; ali ako sudionici iz nekog razloga nisu voljni prihvatiti kompromis,
poglavica u leopardovoj koži nema moć provesti pomirenje.
173.Kako možemo izbjeći problem „križanja“ različitih načina političkog udruživanja (na pr. loza/pleme; ili dobni razred/loza; ili:
interesno udruživanje/pleme; ili: loza/država), s obzirom na njihovo uklapanje u H. „osnovnu klasifikaciju“ na družinu, pleme,
chiefdom i državu? Predložite klasifikaciju koja bi mogla izbjeći problem „križanja“. Možete li naslutiti/iskonstruirati razloge
zašto H. ne koristi to (Vaše) rješenje?
174.„Status pojedinca u poglavarstvu određen je njegovom bliskošću odnosa s poglavarom“ (str. 324.) Navedi primjer
„poglavarstava“ (chiefdoms) u kojem taj status nije određen „bliskošću“. (Hint: neki oblici feudalnog sustava. Što je potrebno
da se odustane od kriterija „bliskosti“ a da se i dalje može govoriti o „poglavarstvu/chiefdomu“?) Postoji li neki općenitiji
zaključak na temelju Vaše argumentacije?
U feudalnim društvima, kmetove i radnike ne veže bliskost uz njihove feudalce, već materijalni dio koji mu feudalac priskrbljuje,,
odnosno zemlja koju daje na obradu. Ne vežu ih nikakvi oblici bliskosti već jedan aspekt od kojeg oboje imaju koristi.
175. „U državi je politička vlast centralizirana u vladu koja može legitimno primijenjivati silu... prisila i nasilje ... razvili su se sa sve
većom socioekonomskom složenošću...“ (str. 325). Što je sve pogrešno u ovome citatu? Obrazloži.
Knauft kaže: 'prisila i nasilje kao sustavni oblici organizacijskog pritiska razvili osobito sa sve većom socioekonomskom
sioženošću mogućnošću političke hijerarhije koje su postale moguće zbog viška osnovnih namirnica i proizvodnje hrane.' U
potpunosti ignorirajući činjenicu da su sila, prisila i nasilje postojale su i prije nego što je došlo do velike socioekonomske
složenosti te zanemaruje jedan aspekt zbog kojeg je često dolazilo do sukoba: teritorij.
176.Kakva je razlika između sile koja se provodi za održanje sustava u plemenu/plemenskoj zajednici/chiefdomu, i upotrebe sile u
državi? (H. implicira da je upotreba sile svojstvena isključivo državi. Premda država nesumnjivo koristi silu, kakvo bismo uopće
mogli naći opravdanje za postojanje države, ako je upravo u njoj korištenje sile najintenzivnije? Što mora da je pogrešno u
tom izjednačavanju sile i države? Nedostaje li u ovoj analizi Havilandu/Knauftu jedna vrlo važna, ključna distinkcija? Koja?)