SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET STROJARSTVA I RAČUNARSTVA

-Strojarstvo-

Kolegij: Biomehatronika

EMISIJSKA KOMPJUTERIZIRANA TOPOGRAFIJA

Seminarski rad

Mostar, rujan 2018. Ante Šaravanja

Broj indeksa: 258-SM

Sadržaj

1. UVOD ............................................................................................................................................. 2
2. EIMSIJSKA TOPOGRAFIJA ....................................................................................................... 3
2.1. Scintigraf (skener).................................................................................................................... 4
2.2. Emisijska topografija korištenjem gama-kamere .................................................................... 6
2.3. Blok-shema gama kamere ....................................................................................................... 7
3. ZAKLJUČAK .................................................................................................................................. 9
4. LITERATURA .............................................................................................................................. 10

1
 1. UVOD

Rendgensko zračenje predstavlja elektromagnetske valove vrlo kratke valne dužine

koja se nalazi u području od 0,1 mm do 1 pm. Zbog tako kratke valne dužine
rendgenske zrake su vrlo prodorne tako da mogu proći kroz tijelo, a da pri tome nisu
toliko oslabljene da se ne bi mogle lako detektirati. Gušenje rendgenskih zraka kroz
tijelo ovisi o gustoći pojedinih organa mekih tkiva, a posebno je izrazito kod kostiju.
Rendgensko zračenje može se identificirati na dva načina: fluorescentnim zavjesom i
filmom. U ovisnosti o prigušenje rendgenskih zraka dobivaju se svjetlija ili tamnija
mjesta i područja na fluorescentnoj zavjesi u ovisnosti o veličini apsorpcije zračenja
pojedinih organa. Tako se stvara na fluorescentnoj zavjesi vidljiva slika različitih
gustoća prozračenog objekta (tijela). Fotografski film je još osjetljiviji na rendgensko
zračenje te se upotrebljava za dobivanje rendgenskih slika uz kraću ekspoziciju. U
ovom slučaju liječnik dijagnostičar nije izložen zračenju. Velika prodornost
rendgenskih zraka zasnovana je na njihovim vrlo kratkim valnim dužinama, što im
omogućuje prodor kroz relativno veliku debljinu tijela. [3] Emisijski kompjuterizirana
tomografija omogućava dobivanje topografskih prikaza na temelju emisije fotona
odnosno gama zračenja iz radionuklida koje pacijent dobiva injekcijom, inhalacijom ili
oralno u posebnoj otopini. Gama zračenja svojom fizikalnom prirodom pripada
rendgenskom zračenju. Radioaktivni izotopi emitiraju fotone kao gama zračenje ili
pozitrone kao posljedice nuklearnog raspada. U ovom slučaju odreĎuju se
koncentracije izotopa u pojedinim organima. Kako te koncentracije nisu konstantne,
nego se s vremenom smanjuju, to se mogu pratiti promjene koncentracije izotopa u
vremenu i metabolički procesi u organizmu. Podatke pojedinog presjeka treba
prikupiti dovoljno brzo prije nego se promjeni koncentracija radioizotopa. S druge
strane, promatranje istog presjeka koncentracije u vremenu može utvrditi
funkcionalno stanje pojedinih organa. Postoje dvije vrste emisijske tomografije:
jednofotonska i dvofotonska. Dvofotonska emisijska tomografija, poznatija kao
pozitronska emisijska tomografija (PET, Pozitron Emission Tomography) zbog
emisije pozitrona (slika1.1). [1]

2
 1. Računalna obrada
2. Uništavanje pozitrona
3. Otkrivanje slučajnosti
4. Okviri za emisijske podatke
5. Vremenski odreĎeni arterijski ulazni podaci
6. Kinetički model
7. Psihološka mapa

Slika 1.1. Pet metoda [2]

Tek nakon interakcije pozitrona s elektronom njihove se mase anigiliraju, što znači
ponište, rezultat čega je nastanak dvaju fotona. Zato se pozitronska emisijska
tomografija zove i dvofotnska. [1]

2. EIMSIJSKA TOPOGRAFIJA

Scintigrafi su prvi ureĎaji koji su omogućili dvodimenzijski prikaz u nuklearnoj

medicini. Scintigrafi (lat. Scintilla-iskra) su se pojavili početkom pedesetih godina
prošlog stoljeća i omogućuju prikaz γ-zračenja ili β-zračenja iz pojedinih organa koje
potiče od odgovarajućeg radionuklida. Ti radionuklidi vežu se za tkiva nekih
bioaktivnih organa. Na taj način mogu se promatrati jetra, bubrezi, žlijezda štitnjača,
koštana srž, a gama-kamerama i srce. Kao radionuklidi najčešće se upotrebljava
izotop tehnecija-99, a mogu se upotrebljavati i drugi, kao npr. Jod-131, kobalt-57 i sl.
Vrijeme poluraspada tehnecija-99 je 6 sati, pa se ne mora imati ciklotron u
neposrednoj blizini. Radionuklidi ugljika, kisika i dušika koji imaju vrlo kratko vrijeme
poluraspada zahtijevaju ciklotron u neposrednoj blizini. Nakon uzimanja radionuklida
treba pričekati 10 do 30 min. da se oni nakupe u organu koji se promatra. [1]

3
 2.1. Scintigraf (skener)

Scintigraf je elektronički jednostavan ureĎaj koji se sastoji od kolimatora, detektora γ-

zračenja, fotomultiplikatora i pretpojačala koji se gibaju linearno preko organa koji
emitira γ-zračenje (slika2.1.). Pošto je kolimator s ostalim navedenim dijelovima
prešao jednu liniju, npr. u x-smjeru, spušta se kolimator za debljinu te linije niže u y-
smjeru i tako oblikuje sliku koja se sastoji od 50 do 100 horizontalnih linija.

Slika 2.1. Sciintigraf (skener) s pomičnom kamerom i pisačem [1]

Informacija koja se tim linijama nanosi može biti tamnija ili svjetlija, već prema
intenzitetu zračenja koje je kolimator na tim mjestima prikupio. Veći intezitet zračenja
prikazuje se kao veći broj vertikalnih kratkih crtica na jedinici duljine jedne linije. [1] To
se može vidjeti na slici 2.2.

4
 Slika 2.2. Scintigrafije štitnjače [3]

Ove crne točke, kad se zumiraju, budu crtice koje upisuje pisač, a njihov je broj
razmjeran broju svjetlucanja u jedinici vremena, odnosno intenzivnosti γ-zračenja na
tom mjestu. Indikacija zračenja može se provesti brojčanim prikazom na svakom
mjestu skeniranja. Treći je mogući način da broj impulsa zračenja upravlja
intenzitetom svjetla svjetleće diode, a da se zapis točno iznad tog izvora. On bi moga
zbog što bolje rezolucije imati samo jedan otvor (provrt). Na takvom slučaju
osjetljivost je preslaba pa se danas kolimatori izvode s većim brojem otvora, kojih
može biti i do 100. Razmak meĎu otvorima je otprilike 0,5mm, a duljina provrta otvora
je nekoliko centimetara. Samo zrake koje idu gotovo paralelno s duljinom kanala
provrta mogu dosegnuti γ-zračenja, a to su one koje izlaze iz izvora zračenja
smještenog točno ispod kolimatora. Detektor γ-zračenja izvodi se od kristala natrij-
jodida (NaI) s primjesom talija (TI). Kristal Nal može imati promjer oko 7 cm, a
debljina mu je obično 4-5 cm. Kada taj kristal pogodi γ-zračenje, emitira fotone u
vidljivom području pa kristal svjetluca (scintilatira). Kako je to svjetlucanje slabo,
može se znatno pojačati fotomultiplikatorom, koji na svom izlazu daje promjene struje
u ovisnosti intenziteta, koji se mjeri na otporu R kao napon i pojačavaju se
pojačalom. Da se izbjegne utjecaj zračenja sa strane, a detektor zračenja,
fotomultiplikatorom i pretpojačalo smješteni su u olovni oklop koji može biti debeo i
do 20 mm zbog prodornijih γ-zračenja. Na izlazu iz pojačala ti naponi iznose od 0,1
do 10 V. Oni se sada mogu dovesti na analogno digitalni pretvornik i daljnja obrada
može se provesti digitalnim putom ili se mogu dovesti amplitude diskriminator, koji
5
može odabrati samo impulse kojima se amplituda napona nalazi u odreĎenim
granicama U1 i U2 koje predstavljaju energetski „prozor“. [1] (slika2.3.)

Slika 2.3. Razlika amplituda napona kojima se odreĎuje energetski „prozor“ [4]

2.2. Emisijska topografija korištenjem gama-kamere

Za razliku od scintigrafa (skenera), gama-kamera upotrebljava kristal detektora

zračenja velikih dimenzija kako bi se odjednom obuhvatilo cjelokupno polje zračenja
koje se želi prokazati na slici, tako da je detektor zračenja nepomičan. Kako se slike
odjednom odreĎuju bez skeniranja, gama-kamera može napraviti i di 100 slika u
sekundi. Slika je načinjena od vrlo mnogo pojedinačnih dogaĎaja. Prvu gama-kameru
izveo je Anger još 1958. god., a otada je do danas ona doživjela mnoge promjene i
usavršavanja. Kao kristal detektora zračenja upotrebljava se najviše natrij-jodid, Nal,
s primjesom talija, Tl. Dimenzije tog kristala mogu biti u promjeru od 25 do 40 cm, a
ako su pravokutnog oblika, onda mogu biti i 37x51 cm, a debljina im je obično 1,27
cm. IzmeĎu kristala Nal(Tl) i većeg broja fotomultiplikatora koji pokrivaju površinu
mulitiplikatora nalazi se svjetlovod od prozirnog plastičnog materijala. [1]

6
 Slika 2.4. Dijagramski prikaz gama-kamere [5]

Broj fotomultiplikatora ovisi kako o veličini kristala, tako i o promjeru otvora

fotomultiplikatora. Broj fotomultiplikatora koji se smještaju heksagonalno može
varirati od 19 do 90 fotomultiplikatora. Polumjer otvora fotomultiplikatora može biti 5
do 8 cm. Neki fotomultiplikatori imaju šesterokutni otvor. [1]

2.3. Blok-shema gama kamere

Slika 2.4. prikazuje veliki kristal Nal(Tl) s fotomultiplikatorom, a ispod kristala nalazi
se kolimator s velikim brojem provrta. Njihov broj može biti i nekoliko tisuća. Iza
svakog je fotomultiplikatora pretpojačalo. Iza pretpojačala dolaze pojačala s matricom
otpora. Pojačanja pojačala su različita, a veća su što su dalje od središta. Ako
razmatramo pet pojačala smještenih duž osi x, njihova su pojačanja odabrana tako
da im se pojačanje poveća redom od 1. do 5. fotomultiplikatora, pa je najveće
pojačanje 5. pojačala. To je vidljivo na slici 2.5. Zbroj pojačanja tih pojačala imamo
na izlazu iz otporničke matrice kao napon ux+. S obrnutom kombinacijom pojačanja
imamo napon na izlazu matrice ux -. Ovdje je napon na izlazu 1. fotomultiplikatora
najveći, a 5. multiplikatora najmanji. Ako se uzme razlika zih napona ΔUx izlaza ux+ i
ux-, dobiva se da je ΔUx= ux+ -
ux- (slika 2.5.) koja pokazuje najveći napon pri
mikrobljesku što je nastao ispod fotomultiplikatora na mjestu najudaljenijem od

7
središnjeg fotomultiplikatora FM3 i to tako da je pozitivna vrijednost razlike napona
ΔUx na pozitivnom dijelu apscise, a negativna rastuća prema negativnom kraju
apscise. Na taj način dobiva lokacijski napon u smislu osi x. Isto tako mijenja
lokacijski napon u smislu osi y. Ako nema impulsa iz fotomultiplikatora, onda nema ni
razlike napona, ako se pak pojavi bljesak ispod fotomultiplikatora 5, pojavit će se
najveći pozitivan napon na x-pločicama katodne cijevi u zraka će biti otklonjena
maksimalno udesno. Ako se opet pojavi bljesak ispod fotomultiplikatora 1, pojavljuje
se najveći negativni napon na x-pločicama. U slučaju da se bljesak pojavio ispod
fotomultiplikatora 3, ΔUx, napon bi bio nula, a zraka elektrona u sredini katodne cijevi.
Tako se isto pojavljuju naponi u y smislu i u bilo kojem drugom smislu izmeĎu y-osi i
x-osi već prema veličini lokacijskih napona ΔUx, odnosno ΔUy, koji se dovode na x-
pločice katodne cijevi. Ako se zračenje pojavi u fotomultiplikatorima smještenim bliže
središtu kristala razlike napona ΔUx i ΔUy bilo na x-pločicama ili y-pločicama, ili
objema, bit će manji, a u središtu kristala gdje je smješten fotomultiplikator 3. napon
ΔUx i ΔUy je nula. Ti se naponi pojavljuju tek kad su vrednovani u smislu odabrane
energije impulsa (energetski signal). Ako se amplituda impulsa nastalog bljeskom
nalazi u energetskom „prozoru“, navedeni lokacijski naponi pojavit će se preko
linearne sklopke i diferencijalnih pojačala na otklonskim pločicama katodne cijevi.
Amplituda impulsa koju je odabrao diskriminator pojavit će se kao svijetla točka baš
na mjestu koje su odredili lokacijski naponi ΔUx i ΔUy. Svaki bljesak kao posljedica
kvanta zračenja, ako se nalazi u zadanom energetskom prozoru proizvodi svijetlu
točku na zastoru katodne cijevi upravljanjem Wehneltova cilindra, a u isto vrijeme
omogućuju zatvaranje linearne sklopke pojavu lokalnog napona ΔUx i ΔUy na
otklonskim pločicama katodne cijevi. To se ponavlja pro svakom bljesku dok tako
dobivene svijetle točke na zastoru katodne cijevi ne obilježe konture promatranog
organa, kakvo je vidljivo na slici 2.7. To nije jedini način izvedbe gama-kamere, kao
ni lokacije izvora zračenja. Kao detektor zračenja može se upotrijebiti plinski
luminescentni detektor. Na taj način ionizacojom inertnog plina u zatvorenom
prostoru mogu se dobiti i više od stotinu puta veće svjetline bljeska nego kod kristala
natrij-jodida. Kao plinovi upotrebljavaju se ksenon, Xe i kripton, Kr. Kvant zračenja
pro apsorpciji stvara oblak elektrona koji pod djelovanjem električnog polja izmeĎu 3
prstena (500V/cm) ulaze u snažno električno polje od 10 kV/cm meĎu elektrodama a
i b, koje izaziva svijetljenje u vidljivom području. To svijetlo pada na fotokatodu,
fotomultiplikatora, kada se proces nastavlja odvijati kao i u prethodnom slučaju.

8
Umjesto kompaktnog kristala natrij-jodida. Nal postoje izvedbe od kristala čistog
germanija, Ge, i rjeĎe silicija, Si, kojima su do blizu polovice debljine urezani utori
poprečno s jedne strane i po duljini s druge strane. [1]

1. Otpornička matrica
2. Fotomultiplikatori
3. Nal
4. Kolimator
5. Pojačala
6. Linearne sklopke
7. Amplitudni diskriminator energetske razine
8. Upravljanje intenzitetom mlaza elektrona na z – osi
9. Svjetlina
10. ΔU y

Slika 2.5. Blok-shema kamere sa sklopovima za određivanje pozicije bljeska [1]

3. ZAKLJUČAK

Računalna topografija je i dalje novina u svijetu dimenzionalnog mjeriteljstva. Da bi

se osigurali dobri rezultati mjerenja na CT ureĎajima potrebno je osigurati mjernu
sljedivost. Mjeriteljska sljedivost definira se kao svojstvo mjernog rezultata kojim se
taj rezultat dovodi u vezu s navedenom referencom dokumentiranim neprekinutim
lancem umjeravanja, od kojih svako doprinosi utvrĎenoj mjernoj nesigurnosti. Pod

9
referencom se podrazumijeva definicija mjerne jedinice, mjerni postupak ili mjerni
etalon. Ukoliko se mjerna sljedivost želi uspostaviti potrebno je provesti veliki broj
mjerenja pri korištenju različitih parametara. Pošto svako mjerenje iziskuje odreĎeno
vremensko razdoblje provoĎenje tog postupka postaje jako dugotrajno. Tu se mogu
iskoristiti simulacije, pošto vremena mjerenja na simulatoru ovise o specifikacijama
računala. Tako da na malo boljim računalima te simulacije traju po par minuta, što je
u odnosu na mjerenju na CT ureĎaju koje može potrajati i do nekoliko sati, značajna
prednost. Trenutno se u svijetu provode istraživanja o uspostavljanju mjerne sljedivoti
kod CT ureĎaja te se pritom koriste i simulacije. Ovaj postupak se još može
nadograditi, što će se nesumnjivo u budućnosti i dogoditi.

4. LITERATURA

[1] Šantić A., "Biomedicinska elektronika", izdavač Školska knjiga Zagreb

[2] https://bogdanovian.weebly.com/blog/tehnologije-u-medicini1# (Pristupljeno 15.09.2018.)

[3] http://www.ijnm.in/article.asp?issn=0972-
3919;year=2015;volume=30;issue=4;spage=338;epage=340;aulast=Jain (Pristupljeno 11.09.2018.)

[4] https://kapus.ru/hr/voltmeters-of-constant-voltage-electronic-voltmeters.html (Pristupljeno

13.09.2018.)

[5] https://www.slideshare.net/musadiq/gamma-camera (Pristupljeno 11.09.2018.)

10