Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

Anamneza
1. Osnovni detalji - kao i sve anamneze u medicini, prvo zabilježite kako je pacijent došao u
bolnicu (sam, hitnom pomoći, dovela ga rodbina) ako to nije jasno. Zapišite ime i prezime, dob,
bračno stanje, zanimanje, gdje i s kim stanuje.

2. Trenutna bolest
a. započnite s otvorenim pitanjima: «Kako ste došli u bolnicu? Koji je glavni problem? Kako se
osjećate?»
b. zatvorena pitanja (ali pazite da ne navodite na odgovor) su korisna za raščišćavanje
situacije: «kažete da ne spavate dobro: možete li to malo razjasniti? Kada se budite, koliko
spavate, koliko vam treba da zaspete?»
c. valja odrediti prirodu, trajanje i progresiju svakog simptoma. «od kada traju ti problemi sa
spavanjem? Je li se u tom trenutku nešto značajno dogodilo u vašem životu? Je li se
pogoršalo u zadnje vrijeme?»
d. postoje li neki faktori koji otežavaju ili olakšavaju simptome?
e. ohrabrite pacijenta da navede glavne simptome i opiše svaki vlastitim riječima: «Imate li
neke druge probleme?»
f. utvrdite stupanj u kojemu simptomi smetaju pacijentu: učinak na veze, posao, spavanje itd.
g. kako drugi ljudi percipiraju njegove probleme? «Što vaša obitelj misli o tim vašim
problemima? Što prijatelji kažu kada se tako osjećate?»
h. liječenje koje je pokušano za trenutni problem, uključujući stvari koje je pacijent sam
pokušao.

Ovaj dio anamneze pomaže stvoriti hipotezu dijagnoze. Neki problemi koje pacijent prijavljuje bit
će simptomi (npr. agitacija), neki situacija pacijenta (npr. teška financijska situacija). Dijagnostička
važnost pojedinog simptoma temelji se na njegovim karakteristikama (intenzited, fluktuacija,
trajanje), utjecaju na život i povezanim poteškoćama. Engleski akronim NOTEPAD pomaže u
preciznijem uzimanju podataka o trenutnoj bolesti (Nature, Onset, Triggers, Exacerbating/relieving,
Progression, Associated symptoms, Disability), slično kao SOCRATES u običnoj anamnezi.

3. Prethodno psihijatrijsko liječenje

c. priroda bilo kakvog prethodnog kontakta s psihijatrima: «Jeste li ikad prije bili u psihijatrijskoj
bolnici? Jeste se ikad prije zbog čega ambulantno liječili kod psihijatra? Je li vam netko kada
postavio psihijatrijsku dijagnozu?»
d. Bilo kakvo prethodno uzimanje lijekova korištenih za psihijatrijske bolesti i učinci tih lijekova.
e. Samoozljeđivanje i ozljeđivanje drugih ljudi: «Jeste ikad sebi naudili ili se pokušali ubiti?
Jeste ikad naudili nekome drugome?»

Oko 50% psihijatrijskih pacijenata prethodno su imali neki kontakt s psihijatrom. Novi problemi ipak
mogu biti drukčiji od prethodnih - prethodna dijagnoza može biti pogrešno postavljena, ili pak
stanja evoluiraju.

4. Obiteljska povijest bolesti

a. pitajte za dob, zanimanje i zdravlje roditelja, drugih bližih srodnika i djece.
b. kvaliteta odnosa u obitelji: «Kako se slažete s obitelji? Je li bilo bitnih obiteljskih događaja u
zadnje vrijeme?» Problemi u obiteljskim odnosima često su povezani s psihijatrijskim
bolestima.
c. obiteljska psihijatrijska bolest: «Je li tko u obitelji imao probleme koje vi imate sada?»
Također, upitajte za suicid, samoozljeđivanje i zloporabu droge i alkohola. Pozitivna
obiteljska anamneza rizični je faktor za većinu psihijatrijskih poremećaja, i zbog genetičkih i
okoličnih razloga.
d. Kratka obiteljska medicinska povijest bolesti, nevezano uz psihijatriju.

5. Osobna povijest bolesti i premorbidna osobnost

' www.perpetuum-lab.com.hr' 1
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

a. trudnoća, rođenje i djetinjstvo: «Znate li za bilo kakve probleme oko vašeg poroda ili tijekom
majčine trudnoće? Znate li dob u kojoj ste progovorili ili prohodali?», zdravstveni problemi u
djetinjstvu, zlostavljanje.
b. edukacija: je li uživao u školi? Je li ga tko maltretirao? Je li završio školovanje? Je li bio u
kakvom «posebnom» razredu?
c. zanimanje: je li služio vojsku? Je li imao kada posao? Je li mijenjao poslove i ako jest,
zašto? Je li zadovoljan poslom? Kakvi su odnosi na poslu? Želi li raditi uopće?
d. veze: broj veza, trajanje, tip veze, spol.
e. traumatski događaji: «U vašem životu, jeste imali neka strašna iskustva ili situacije u kojima
ste bili uplašeni?» Izloženost suicidu ili samoozljeđivanju su ovdje od posebnog interesa
pošto su rizični faktori za takvo ponašanje u pacijenta.
f. premorbidna osobnost - pacijentov karakter prije bolesti, interesi, uvjerenja i navike. «Kako
vas opisuju vaši prijatelji? Kako se nosite s teškim situacijama? Biste li se opisali kao
socijalna osoba ili volite više aktivnosti koje radite sami? Pripadate li kojoj religiji, imate li
neka posebna vjerovanja, je li vam religija bitna?»

Neki aspekti djetinjstva mogu biti povezani s psihijatrijskim poremećajima, npr. zlostavljanje se
povezuje sa svim psihijatrijskim poremećajima. Uzorci prethodnih veza mogu dati neko
dijagnostičko usmjerenje, npr. nedostatak bliskih veza u shizoidnom poremećaju ličnosti,
tubureltne veze u graničnom poremećaju ličnosti. Priroda zaposlenja može dati uvid u razinu
funkcioniranja pacijenta. Smanjena radna sposobnost ili mijenjanje zaposlenja mogu reflektirati
psihijatrijski poremećaj. Premorbidna osobnost oblikuje rizik, tip i prognozu psihijatrijskog
poremećaja. Uzmite u obzir da pacijentov pogled na osobnost i život može biti iskrivljen tijekom
psihijatrijske bolesti, npr. depresivna osoba će o sebi govoriti u negativnom svjetlu.
Heteroanamneza stoga može biti korisna. Pitanja o seksualnoj povijesti i funkcioniranju može biti
nužna u ovoj fazi, no možda je ponekad te detalje bolje ostaviti za kasnije razgovore.

6. Socijalna povijest (trenutne okolnosti)

a. trenutna veza: «Imate li trenutno partnera? Žena ili muškarac?» (nikad unaprijet ne
pretpostavljajte rod)
b. briga za sebe i potpora: «Osjećate li da ste trenutno sposobni brinuti se za sebe?» Tko je tu
da da potporu pacijentu, tko ovisi o pacijentu?
c. trenutno zaposlenje
d. trenutne brige - financijske, stambene, vezane uz vezu.
e. može biti korisno upitati pacijenta da opiše svoj tipični dan.

Trenutne veze su bitne: mogu pridonositi trenutnom poremećaju ili ih on oštećuje. Imati partnera
koji podupire pacijenta pomaže u ishodu bolesti i olakšava njeno zbrinjavanje. Brige i stres mogu
perpetuirati psihijatrijski poremeća, te je njihovo rješavanje često dio zbrinjavanja bolesti, npr.
pomoći pacijentu da riješi stambeno pitanje.

7. Zloporaba alkohola i droga

a. «Pijete li alkohol?» Zabilježite količinu po CAGE pitanja:
tjednu. Ako pije redovito, pitajte FAST i CAGE • Jeste ikad osjećali da morate smanjiti unos
pitanja, traje samo 20-ak sekundi. Pozitivan alkohola? (Cut down)
odgovor na više od 2 CAGE pitanja sa • Jesu vas ikada živcirali ljudi kritizirajući vas
76%tnom sigurnošću predviđa alkoholizam. koliko pijete? (Annoyed)
b. jeste kada rekreacijski uzimali drogu? Ako da, • Jeste ikad osjećali krivnju zbog toga što
puno pijete? (Guilt)
kvantificirajte: «koliko novaca potrošite na drogu
• Jeste ikad popili što čim ste se probudili?
tjedno?» je često preciznije nego pitati pacijenta (Eye opener)
koliko u gramaži. Možete upotrijebiti i CAGE.
c. utjecaj na život: «Je li vas kada droga/piće
dovelo u probleme u vezama ili na poslu? Ili sa zakonom?»

Alkohol i druge droge mogu biti uzrok, komponenta ili posljedica mnogih psihijatrijskih poremećaja,
i valja ih uvijek ispitati. Granica konzumacije alkohola jest 21 jedinica za muškarce i 14 za žene,
' www.perpetuum-lab.com.hr' 2
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

gdje je jedna jedinica krigla piva ili mala čaša vina, ili
žestica.
8. Forenzička povijest
a. «Jeste kada imali problema s policijom? Jesu
vas kad za što optužili? Što se dogodilo?»
b. Ako su postojali incidenti, jesi koincidirali s
epizodom mentalne bolesti? Postojanje
forenzičke povijesti (npr. dosjea) može biti
direktno povezano s psihijatrijskom povijesti ili
može biti slučajnost.
FAST pitanja:
• Koliko često popijete osam ili više pića po
prigodi?
• Koliko puta u protekloj godini niste uspjeli
napraviti što ste trebali napraviti zbog
opijenosti?
• Koliko puta u prethodnoj godini se niste
mogli sjetiti što se dogodilo večer prije zbog
pića?
• Imate li rođaka, prijatelja ili liječnika koji je
zabrinut za vas zbog alkohola ili vam je
predložio da smanjite?

9. «Obična» povijesti bolesti

a. «Jeste kada bili bolesni, hospitalizirani, imali kakve operativne zahvate?»
b. Trenutna terapija i provođenje terapije: «Kakvu terapiju uzimate, ima li kakvih nuspojava?»
c. Bilo kakve komplementarne terapije koje pacijent sam uzima.
d. Alergije

Razni medicinski poremećaji mogu uzrokovati i biti uzrokovani psihijatrijskim poremećajima, a

lijekovi koji se u psihijatriji upotrebljavaju mogu uzrokovati medicinske probleme. Fizičke bolesti su
česte u ljudi s psihijatrijskim poremećajima, i često su nedijagnosticirane. Neki pacijenti zaborave
da uzimaju druge lijekove.

Mentalni status
Osnovni mentalni status uzimate skupa s anamnezom, dijelovi se preklapaju s anamnezom, no do
kraja intervjua biste trebali moći razdvojiti anamnezu od statusa. Morate biti sigurni da ste uzeli
cijeli status. Status se sastoji od sljedećih dijelova:
1. Izgled i ponašanje.
2. Govor - abnormalan govor može biti prisutan u neurološkim, psihotičnim i poremećajima
raspoloženja.
3. Raspoloženje - valja zabilježiti i kako se pacijent sam osjeća i kako mi percipiramo
njegovo raspoloženje.
4. Mišljenje - sadržaj misli i način na koje misli «teku» može biti zahvaćen u raznim
psihijatrijskim poremećajima.
5. Percepcija - uglavnom je zahvaćena u psihotičnim i/ili organskim poremećajima. Manje
promjene senzoričkog doživljavanja se mogu javiti u anksioznim poremećajima.
6. Kognicija - zahvaćanje kognicije karakteristično je za demenciju i delirij, no može se
javiti u poremećajima kao to je depresija.
7. Uvid u bolest - nedostatak svijesti o bolesti klasično je znak psihoze ili «organskog»
poremećaja.

1. Izgled i ponašanje
a. razina svijesti: pospan, hipervigilantan...?
b. izgled: oblačenje, držanje, osobna higijena, BMI, znakovi samoozljeđivanja, uporabe droga,
tjelesni miris.
c. govor tijela i pokreti: pretjerana aktivnost, abnormalni pokreti ili držanje, odgovaranje
halucinacijama ili pričanje s nekim.
d. kontakt očima i stav prema ispitivaču: defanzivan, izbjegava odgovarati, suradljiv?

2. Govor

' www.perpetuum-lab.com.hr' 3
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

a. Kvantitet i spontanost: govori li pacijent spontano, ili vrlo malo i samo u odgovoru na
ispitivača (alogija)?
b. Volumen i brzina: usporen govor? Brz i težak za interpretaciju?
c. Ton: emocionalna kvaliteta govora, npr. ljutit ili sarkastičan.
d. Artikulacija: je li teško razumjeti govor? Ako jest, je li to zbog artikulacije (disartrija) ili
sadržaja (disfazija)?

3. Raspoloženje
a. Subjektivno raspoloženje (ono što osoba sama govori da osjeća): «Kako se osjećate u
zadnje vrijeme? Kako biste sada opisali svoje raspoloženje? Na skali od 1 do 10? Osjećate li
se depresivno? Možete li još uvijek uživati u stvarima u kojima obično uživate? Je li život
osobito dobar ili u njemu više uživate u ovom trenutku? Osjećate li se iziritiranije nego
obično?»
b. Objektivno raspoloženje: zabilježite kako se Vama osobno čini raspoloženje pacijenta, koje
može biti različito od subjektivnog raspoloženja. Možete opisati:
• samo raspoloženje (povišeno, smanjeno ili bez obilježja)
• njegovu konzistenciju (labilno, reaktivno, bez vremenskih promjena)
• njegovu prikladnost (je li prikladno situaciji, u skladu s očekivanjima ili ne)

Poremećaji raspoloženja obično idu u depresivnom smjeru (smanjeno raspoloženje), ili mogu biti
manični (povišeno raspoloženje). Promjena je obično očita i prema tome možete usmjeravati
pitanja. Možda najbolje probirno pitanje za depresiju je pitanje o konstantno sniženom
raspoloženju i gubitku užitka (anhedonija). Konzistencija opisuje kako se raspoloženje mijenja
tijekom razgovora: nije normalno da se uopće ne mijenja. Labilno raspoloženje znači znatne
fluktuacije. Prikladnost označava kako raspoloženje pacijenta odgovora onomu što misle ili
percipiraju. Neprikladnost raspoloženja, primjerice, bez promjene raspoloženja kada se opisuje
uzrujavajuće iskustvo, je obilježje shizofrenije.

4. Mišljenje
a. poremećaj «oblika» misli - je li teško slijediti tok misli pacijenta? Opišite kako. Postoji li
poremećaj toka misli, npr. let ideja, kao u maniji?
b. poremećaj sadržaja misli:
• precijenjene ideje i deluzije: «Imate li osjećaj da se nešto čudno događa? Imate li neke
ideje s kojima se ljudi u vašoj obitelji i prijatelji ne slažu? Pokušava li vas netko ili nešto
kontrolirati? Pokušava li netko ometati vaše misli? Imate li osjećaj da su ljudi protiv vas ili
vam žele nauditi na neki način?»
• brige i opsesije: «Zamara li vas nešto trenutno? Imate li istu misao opet i opet na
pameti? Dolaze li vam određene stvari na pamet, iako pokušavate ne misliti o njima?
Brinete li puno o svom zdravlju?»
• kompulzije (ovo nije striktno poremećaj sadržaja misli, ali vam je lako to upitati
istovremeno kad i za opsesije): «Uhvatite li se da ponekad radite isponova istu stvar,
iako ste je već jednom dovoljno dobro napravili?»
• fobije: «imate li neke posebne strahove, kao što se neki ljudi boje pauka ili ogledala?»
• suicidalne ideacije: najbolje je koristiti pacijentove riječi i raspoloženje za pristup ovoj
temi. Npr. «Zvuči kao da se trenutno dosta mučite u životu. Osjećate li kao da život nije
vrijedan življenja? Imate li ikakve misli ili planove o kraju svog života?»
• morbidne misli: misli o zlu sebi ili drugima. «Jeste li ikada razmišljali o nanošenju štete
sebi na bilo koji način? Postoji li neka osoba kojoj biste htjeli nauditi na bilo koji način?»

Bitno je procijeniti i oblik i sadržaj misli. Valja dati pacijentu vremena da opširno odgovori, stoga su
otvorena pitanja dobra i mogu dati uvid u problem s oblikom misli - ako Vam je pacijenta teško
pratiti, to je dobar indikator poremećaja misli. Postoje neki klasični uzorci abnormalnih misli
' www.perpetuum-lab.com.hr' 4
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

povezanih sa shizofrenijom (formali poremećaj misli, deluzije, nametnute misli) i bipolarnim

poremećajem (let ideja, deluzije grandioznosti). Mogu se skupiti i neke bitne informacije, npr. u
hipohondara ili anoreksičarki. Pitanja o suicidu NE povećavaju vjerojatnost da će se osoba ubiti.

5. Percepcija
a. halucinacije i iluzije: «čujete ili vidite stvari koje drugi ljudi ne mogu vidjeti ili čuti? Jeste ikad
čuli nekakve glasove kada nije bio nitko s vama? Čine li vam se poznati ljudi drukčijima nego
obično? Kada se to događa?»
b. derealizacija i depersonalizacija: «Je li se kad osjećate kao da ste van svog tijela? Imate li
osjećaj da nekad netko drugi upravlja vama? Osjećate li ponekad da ste odvojeni od
svijeta?»

Iluzije predstavljaju pogrešnu interpretaciju vanjskog stimulusa, i moraju se razlikovati od

halucinacija. Iluzije su česte i u općoj populaciji i kod izoliranih ljudi i nemaju dijagnostičku
vrijednost, za razliku od halucinacija.

6. Kognicija
a. orijentacija: je li pacijent orijentiran u odnosu na vrijeme, mjesto i sebe?
b. razina svijesti: postoji li «zamagljenje» svijesti ili je pacijent u stanju napetosti?
c. subjektivni osjećaj svijesti: «imate li kakve probleme razmišljati jasno?»
d. pamćenje: pokažite pacijentu neke predmete (npr. sat, olovku) i budite sigurni da su ih
vidjeli, zatim nakon nekoliko minuta provjerite sjećaju li se predmeta koji ste pokazali.

Poremećaji kognicije glavno su obilježje demencije i delirija, ali se mogu pojaviti i kao obilježje
depresije, osobito u starijih (pseudodemencija), te kod shizofreničara (odatle raniji naziv - dementia
praecox). U deliriju postoji zamagljenje svijesti (koje se obično manifestira kao smanjeni odgovor
na okolinu ili svijest o okolini) - u demenciji toga nema.

7. Uvid u bolest
• Zna li pacijent da je bolestan? «Mislite li da nešto nije u redu s vama? Što mislite da nije u
redu?»
• Zna li da se neki simptom može pripisati bolesti? «Mislite li da su glasovi stvarni, ili mislite da
su povezani s vašom bolesti?»
• Zna li da treba liječenje? «Mislite li da trebate neko liječenje? Kakvo liječenje mislite da
trebate?»

Na kraju možda nije loše upitati pacijenta postoji li nešto što ga niste pitali, a on bi htio da vi to
znate, a i dajte mu priliku da on vama postavi pitanje.

' www.perpetuum-lab.com.hr' 5
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

Mali pojmovnik
Abulija - nedostatak volje ili inicijative. Nalazi se u sredini spektra smanjene motivacije, gdje je
apatija manje ekstremna a akinetički mutizam ekstremniji od abulije.
Afekt - eksprimirane i emocije koje je moguće uočiti. Osjećajno stanje postaje afekt kada se da
opaziti. Valja ga razlikovati od raspoloženja, koje se odnosi i na emocije koje se ne eksprimiraju.
Tipični primjeri afekta su euforija, ljutnja, tuga. Afekt se moe opisati kao normalan, ograničen, tup,
zaravnjen. Normalan afekt uključuje varijabilnost facijalne ekspresije, visine glasa, uporabe
gestikulacija. Ograničen afekt karakteriziran je jasnim smanjenjem intenziteta afekta. Tup afekt
označava teško smanjenje intenziteta. U zaravnjenom afektu nema znakova afektivnog izražaja:
glas može biti monoton, a lice nepomično. Afekt je neprikladan kada nije u skladu sa sadržajem
onoga što osoba govori. Afekt je labilan kada je karakteriziran ponavljanim, brzim i naglim
promjenama, npr. suzama u jednom trenutku a agresijom u drugom.
Agnozija - nemogućnost procesuiranja senzoričkih informacija, npr. nemogućnost prepoznavanja
objekata, osoba, zvukova, oblika ili mirisa, i to dok specifično osjetilo nije defektivno i nema
značajnog gubitka pamćenja. Obično je povezano s ozljedom mozga ili neurološkom bolesti.
Agnozija zahvaća samo jedan modalitet, npr. sluh ili vid.
Agorafobija - anksiozni poremećaj obilježen strahom napuštanja vlastitog doma.
Agravacija – prikazivanje vlastitog stanja, posebice zdravstvenog, težim nego što zapravo jest.
Može biti nesvjesna, kod neurotičara, ili svjesna, bliska simulaciji, u bolesnika koji traže neku
odštetu ili povlasticu. Katkada se taj izraz rabi da se označi pogoršanje simptoma bolesti.
Akatizija - subjektivni osjećaj nelagode i nemira u mišićima zbog čega pacijent može biti agitiran,
stalno ustaje i hoda. Nuspojava antipsihotika.
Aleksitimija - nemogućnost identifikacije i opisivanja emocija u samoga sebe.
Alogija (siromaštvo govora) - opći nedostatak dodatnog, «neupitanog» sadržaja s normalnim
govorom. Često se vidi sa shizofrenijom.
Ambitendencija – istodobna pojava dvije suprotne težnje (npr. da se neka radnja učini ili ne učini).
Ambivalencija – istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku
osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe (vrsta unutarnjeg sukoba).
Amnezija - gubitak pamćenja, obično parcijalni gubitak za jedan period vremena ili npr. biografskih
informacija.
Anhedonija - nemogućnost osjećanja zadovoljstva od aktivnosti u kojima je osoba obično prije
uživala, npr. tjelovježba, hobiji, glazba, seksualna aktivnost ili socijalne interakcije. Dok se prije
stavljao naglasak na nedostatak zadovoljstva («konzumacijska anhedonija»), danas se teoretizira
da postoje možda i drugi aspekti takvog ponašanja, npr. nedostatak želje za uključivanjem u
aktivnost koja donosi zadovoljstvo («motivacijska anhedonija»)
Anhormija – odsutnost osnovnih vitalnih dinamizama, nagonskih i socijalnih pobuda ličnosti.
Anksioznost - subjektivno neugodan osjećaj straha, brige ili neugode zbog anticipacije događaja.
Nije isto kao strah, u strahu postoji stvarna prijetnja, dok anksiozni iščekuju neki budući događaj.
Obično je takav strah generaliziran i nefokusiran te pretjerana reakcija na situaciju koju samo ta
osoba vidi kao prijeteću. Može biti praćena somatskim simptomima.
Apatija - nedostatak osjećaja, interesa i brige. Apatija je stanje indeferentnosti ili supresije emocija
kao što je briga, uzbuđenje, motivacija i strast. Pogledaj još «abulija».
Ataksija - nedostatak voljne kontrole mišićnih pokreta.
Avolicija - psihološko stanje karakterizirano općim nedostatkom nagona za izvođenjem aktivnosti
ili potragom za značajnim ciljevima, npr. nedostatak želje za radom ili malen interes za
socijalizacijom. Često se vidi sa shizofrenijom (jedna je od negativnih simptoma) i depresijom.
Capgrasova deluzija - (ili Capgrasov sindrom) poremećaj u kojoj osoba ima lažno uvjerenje da je
prijatelj, supružnik, roditelj ili druga bliska osoba zamjenjena osobom identičnog izgleda. Ova
deluzija se najčešće javlja u osoba kojima je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija, no također
se vidi u osoba s ozljedama mozga, demencijom, te je prijavljena u jednom slučaju zdrave osobe

' www.perpetuum-lab.com.hr' 6
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

koja je uzimala ketamin. Prvo je teoretizirano da je uzrok razvoj prozopagnozije (nemogućnosti

svjesnog razlikovanja lica), no kasnije je dokazano da pacijenti nemaju prozopagnoziju, nego
vjerojatno oštećenje sustava koji izaziva automatsko emocionalno uzbuđenje na poznata lica. To
može voditi do osjećaja da s osobom koju pacijent prepoznaje « nešto nije u redu ».
Cenestetske halucinacije - halucinacije u kojima bolesnik ima osjećaj da mu je dio tijela nekako
promijenjen, npr. opisuje da «osjeća kao da mu je neki gel oko mozga» ili da mu «režu srce». Tru
story.
Dekompenzacija - egzacerbacija znakova i simptoma nakon neuspješnog pokušaja adaptacije na
stresnu situaciju.
Delirij - prolazni, obično reverzibilni uzrok cerebralne disfunkcije koji se manifestira klinički
širokim spektrom neuropsihijatrijskih abnormalnosti (smanjenjem svijesti, dezorijentacijom,
teškoćom održavanja ili usmjeravanja pažnje, halucinacijama, fluktuirajućim razinama svijesti,
disfazijom, disartrijom, tremorom, motoričkim abnormalnostima). Prema DSM-V, za dijagnozu
delirija je potrebna 1. prisutnost poremećaja pozornosti (smanjena sposobnost usmjeravanja i
održavanja pažnje) i svijesti, 2. promjena kognicije (deficit pamćenja, dezorijentacija, poremećaj
govora i percepcije) koja se ne može objasniti prethodnim stanjem, 3. da se stanje razvije tijekom
kratkog perioda vremena i fluktuira tijekom dana, te 4. da postoje u povijesti bolesti, na fizikalnom
pregledu ili u laboratorijskim nalazima dokazi da je delirij direktna posljedica medicinskog stanja,
npr. intoksikacije.
Delirium tremens – akutna epizoda delirija; psihosindrom organske naravi i najčešća psihoza kod
alkoholičara. Nastaje nekoliko dana nakon obično nagle apstinencije od alkohola, može se javiti i
nakon kirurških zahvata,infekcija, tjelesnih i psihičkih trauma. Za vrijeme DT-a mogu se javiti
halucinacije, opća dezorijentiranost u vremenu i prostoru, strahovi i opća smetenost, odnosno
kvantitativni poremećaj svijesti. Bolesnik pati od opće slabosti, tremora, javlja se obilno znojenje
što može dovesti do dehidracije i poremećaja elektrolita. Govor i tok misli su inkoherentni. Nakon
par dana delirija bolesnik pada u duboki san iz kojeg se budi s neznatnim tegobama često
amnestičan za većinu događaja.
Deluzija - lažno uvjerenje (ili vjerovanje?) koje osoba ima unatoč dokazima da je nešto suprotno.
Osoba drži to uvjerenje s apsolutnom sigurnošću, vjerovanje se ne može korigirati dokazima, često
je bizarno.
Demencija - sindrom zbog bolesti mozga, obično kronične ili progresivne prirode, gdje postoji
poremećaj mnogih viših kortikalnih funkcija, uključujući pamćenje, razmišljanje, orijentaciju,
razumijevanje, računanje, učenje, jezik i prosudbu. Svijest nije zasjenjena. Oštećenje kognitivne
funkcije često prate, a katkada im i prehode, smanjenje emocionalne kontrole, socijalnog
ponašanja ili motivacije. Sindrom se javlja u Alzheimerovoj bolesti, cerebrovaskularnim bolestima, i
drugim stanjima koja primarno ili sekundarno zahvaćaju mozak.
Depersonalizacija - promjena percepcije ili doživljavanja sebe tako da je osjećaj vlastite realnosti
privremeno izgubljen. Može se npr. manifestirati kao osjećaj bivanja van vlastitog tijela, kao da
tijelo nije pod kontrolom i sl.
Derealizacija - osjećaj odvajanja od vanjskog svijeta. I depersonalizacija i derealizacija obilježje su
anksioznih poremećaja.
Dipsomanija - povijesni termin kojim se opisuje neodoljiva želja za alkoholom (evo teee
Jelena :D ), no povremeno se termin koristi za opis specifičnog stanja u alkoholizmu - periodičnog,
kompulzivnog obilnog uzimanja alkohola.
Disartrija - poremećaj artikulacije govora uzrokovan neurološkim oštećenjem živaca koji inerviraju
dijelove tijela (mišići grkljana, ždrijela, lica , jezika, nepca ) koji sudjeluju u oblikovanju glasa.
Disartrija podrazumijeva otežan govor,ali razumijevanje govora, pisanje, čitanje i slušanje nisu
oštećeni
Disocijacija' - psihološki obrambeni mehanizam pri kojem su identitet, sjećanja, osjećaji, ideje ili
percepcije odvojeni od svjesne spoznaje. Disocijativni poremećaji su disocijativna amnezija,
disocijativna fuga, disocijativni stupor, disocijativni poremećaji pokreta i senzacija i drugi.
Disestezija - neugodni, abnormalni osjet dodira. Često se prezentira kao bol, no može se prikazati
i kao neprikladni, no ne neugodni, osjećaj.
Dispareunija - bolan spolni odnos.
' www.perpetuum-lab.com.hr' 7
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

Distimija - ponekad sinonim za kroničnu depresiju - poremećaj raspoloženja koji se sastoji od istih
psihičkih i kognitivnih problema kao depresija, s manje težim ali dugotrajnijim simptomima.
Ozbiljno je stanje kronične depresije koje traje bar dvije godine u odraslih osoba, manje je akutno i
teže nego veliki depresivni poremećaj. U DSM-5 pojam distimija je zamijenjen pojmom
perzistirajući depresivni poremećaj.
Eholalija – stereotipno ponavljanje riječi ili fraza druge osobe (kako je to netko već rekao).
Ehopraksija - nevoljno ponavljanje ili imitacija pokreta drugih ljudi. Slično je eholahiji (nevoljnom
ponavljaju zvukova i riječi) i jedan je od ehofenomena (automatskih imitativnih djelovanja bez
eksplicitne svjesnosti). Dugo je prepoznavano kao glavno obilježje Touretteova sindroma i smatra
se kompleksnim tikom, no javlja se i u spektru autističnih poremećaja, shizofreniji i katatoniji, afaziji
i poremećajima sa zahvaćanjem frontalnog režnja.
Emocionalna inkontinencija – nemogućnost kočenja afektivnog ispoljavanja.
Fobija - tip anksioznog poremećaja definiran kao konstantni strah od nekog objekta ili situacije, pri
kojem pacijent poduzima sve u njegovoj moći da taj objekt ili situaciju izbjegne, tipično
disproporcionalno pravoj opasnosti koju premet predstavlja.
Fregolijeva deluzija - rijetki (psihijatrijski) poremećaj u kojem osoba ima sumanuto vjerovanje da
je osoba (obično stranac) zapravo neka osoba koja je prerušena u osobu u obitelji pacijenta, ili da
jedna ili više osoba u obitelji, obično « progonitelji » koji slijede pacijenta konstantno mijenjaju svoj
izgled. Pacijent vjeruje da je stranac ili osoba koja se prerušava fiziološki identična poznatoj osobi
(koja u tom trenutku nije prisutna), iako percipira da je izgled stranca različit od tipičnog izgleda
poznate osobe. Najtočnija definicija ovog sindroma mi bila možda: sumanuto vjerovanje da je
poznata osoba, prisutna u okolini pacijenta, različita izgleda (prerušena) u odnosu na njen tipični
izgled.
Fuge - najlakše objasniti kao bježanje bez cilja. DSM-V definicijom je to disocijativni poremećaj
(disocijativna amnezija) karakteriziran reverzibilnom amnezijom za osobni identitet, uključujući
pamćenje, osobnost i druge individualne karakteristike. Stanje je obično kratkotrajno (od nekoliko
sati do nekoliko dana), no može trajati i duže. Disocijativne fuge obično uključuju neplanirano
putovanje ili lutanje, ponekad praćeno uzimanjem novog identiteta.
Galimatijas - besmislice uobličene u mudrijaški govor, aka gibberish. Odakle ovaj pojam tu
nemam, čini se da je iz španjolskog jezika: «En el Tesoro de la Lengua Francesa dice que esta
palabra existe desde 1580 en los Ensayos de Montaigne en el 1580 Jargon de Galimathias» ?
Ganzerov sindrom -
Halucinacija - percepcija koja se iskusi kao stvarna u odsutnosti stimulusa. Primjerice, čuti glas iz
kuta sobe kada tamo nikoga nema. Kao i pri deluziji, osoba je u potpunosti uvjerena (u to vrijeme)
da je iskustvo stvarno. Halucinacije se mogu javiti u bilo kojem senzoričkom modalitetu i
patognomonične su za psihozu. Auditivne halucinacije su najčešće i upućuju na afektivni
poremećaj, shizofreniju ili akutnu intoksikaciju. Vizualne halucinacije upućuju na organsku psihozu
poput Lewy body demencije. Olfaktorne halucinacije javljaju se pri epilepsiji temporalnog režnja.
Halucinacije su česte dok se pada u san (hipnogogičke) ili dok se osoba budi (hipnopompičke,
hahahah), i nisu abnormalne.
Iluzija - specifični oblik poremećaja opažanja gdje se, za razliku od halucinacije koja predstavlja
opažanje bez postojanja stimulusa, iluzija opisuje pogrešnu interpretaciju stvarnog podražaja.
Katalepsija - stanje karakterizirano mišićnom rigidnosti i zadržavanjem poze neovisno o vanjskom
stimulansu, ali i smanjenom osjetljivosti na bol. Katalepsija može biti simptom stanja poput
Parkinsonove bolesti i epilepsije, te nuspojava antipsihotika, npr. haloperidola.
Katatonija - stanje neurogene motoričke odsutnosti i poremećaj ponašanja koji se manifestira
stuporom. Može se manifestirati i kao ekstremni gubitak motorike ili konstantna hiperaktivna
motorička aktivnost. Prema DSM-V, kako bi se karakterizirala katatonija moraju biti prisutna bar 3
od sljedećeg: stupor, katalepsija, voštana fleksibilnost, mutizam, negativizam, održavanje poze
protiv gravitacije, manerizam, stereotipija, agitacija, grimase, eholalija, ehopraksija.
Kognicija - set mentalnih sposobnosti i procesa vezanih uz znanje: pažnja, pamćenje,
prosuđivanje, rezoniranje, rješavanje problema, donošenje odluka, razumijevanje jezika i govor.
Primarno kognitivni poremećaji se opisuju kao «značajno oštećenje kognicije ili pamćenja koje

' www.perpetuum-lab.com.hr' 8
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

predstavlja značajnu detereoraciju od prethodne razine funkcije», a tri glavna su delirij, demencija i
amnezija.
Kompulzivnost - repetitivno i naizgled svrsihodno ponašanje koje se izvodi prema određenim
pravilima ili na stereotipni način. Ponašanje nije svrha sama sebi, nego postoji da stvori ili spriječi
neko stanje (npr. anksioznost), ali nije povezano na realističan način s tim stanjem. Javlja se u
opsesivno kompulzivnom poremećaju i shizofreniji.
Konverzivni poremećaj - promjena u funkcioniranju motoričkog ili osjetnog sustava, u odsutnosti
organskog uzroka. Pacijenti imaju «pseudoneurološke» simptome, subjektivne tegobe koje sliče
neurološkim tegobama, ali su podsvjesno svjesni da to nisu pravi organski simptomi (la belle
indifference), nego su odraz njihove predodžbe o tome kako bi bolest trebala izgledati. Klasificira
se kao disocijativni poremećaj.
Koprolalija – potreba za govorenjem nepristojnih, bestidnih riječi
Korsakovljeva psihoza – teški psihički poremećaj u kasnijem stadiju alkoholizma. Teška klinička
slika kombinirana od polineuropatije i teškog oblika demencije. Karakterizirana je poremećajima
pamćenja i sjećanja, konfabulacijom, smetenošću i dezorijentacijom.
Lipmanov fenomen – kod predelirantnih bolesnika, pritiskom na očne jabučice moguće je izazvati
vidne halucinacije.
Manirizam – neprirodne, nepotrebne i bizarne kretnje, mimika i gestikulacija.
Motorna docilnost – automatska poslušnost, suprotno negativizmu.
Negativizam - ponašanje karakterizirano upornim odbijanjem, bez očitih logičkih razloga, da se
izvrše sugestije, naredbe ili upute.
Neologizam - naziv za novoskovani termin, ali u psihijatriji opisuje uporabu riječi koje imaju
značenje samo osobi koja ih koristi. Uporaba neologizama se može javiti u shizofreniji, autizmu, ili
može biti povezana s afazijom zbog oštećenja mozga.
Neurastenija - sindrom kroničnog umora, tj. nuerotički poremećaj koji se prezentira umorom,
slabosti i iscrpljenošću koje nisu u svezi s drugom psihijatrijskom bolesti ili bilo kakvom tjelesnom
bolesti.
Neuroza – kronični ili povratni nepsihotički poremećaj (relativno podnošljiv), uglavnom netaknutog
testiranja realiteta u kojem su dominantni simptomi distresa (osjećaj kroničnog straha i
anksioznosti uz oslabljenu mogućnost prilagodbe), koju osoba prepoznaje i osjeća kao smetnju
različitu od nje same (egodistoničnu), i koja izaziva patnju.
Opsesija - rekurentna misao, impuls ili slika koja ulazi u um subjekta unatoč otporu. Pacijent
shvaća da potječe iz njegova vlastita uma i da možda nije istina, no ne mogu odoliti misliti o njoj i
često moraju po njoj djelovati (kompulzija). Primjerice, opsesivna misao o prljavim rukama može
voditi do kompulzivnog repetitivnog pranja ruku. Ovi simptomi karakteriziraju opsesivno
kompulzivni poremećaj, no mogu se javiti i u depresiji.
Parafrenija – sumanuti poremećaj s početkom u senijumu.
Paralalija – ponavljanje pojedinačnih slogova, riječi ili rečenica,koje postaje sve brže. Posljedica je
oštećenje supkortikalnih dijelova mozga, nakon encefalitisa ili moždanog udara.
Paramimija – neprikladnost mimike afektivnom stanju; smiješi se tuzi, na tužnu vijest se smije
Paratimija – afektivna neprimjerenost, nesklad u izražavanju osjećaja suprotno od karaktera
podražaja ili subjektivnog raspoloženja.
Perseveracija - ponavljanje određenog odgovora, poput riječi, faze ili geste, unatoč odsutnosti ili
prestanku stimulansa, obično uzrokovano ozljedom mozga ili drugim organskim poremećajem.
Simptomi uključuju nemogućnost prelaska na ideje prikladne socijalnom kontekstu, u smislu da se
riječi ili geste ponavljaju kada su prestale biti socijalno relevantne ili prikladne. Iako zvuči slično
stereotipiji, nije isto.
Poriomanija – (dromomanija) ; besciljno lutanje potaknuto unutarnjim nagonom ili nemirom
Pseudodipsomanija - povremeno pijenje veće količine alkoholnih pića, a između tih perioda
umjerenije pijenje; prisutno kod alkoholičara
Psihastenija - zastarjeli izraz za stanje osobite psihičke iscrpljenosti, neraspoloženja i bezvoljnosti

' www.perpetuum-lab.com.hr' 9
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

Pseudodemencija (depresivna) - sindrom koji se susreće u sarijih ljudi u kojem su simptomi slični
demenciji, no zapravo su uzrokovani depresijom. U pseudodemenciji je početak bolesti nagao,
bolesnik je svjestan da ima problem, postoji pad raspoloženja, na pitanja odgovara s ne znam. U
demenciji je početak bolesti spor, bolesnik nije svjestan problema, afekt plitak, odgovori na pitanja
približni.
Psihoza - psihijatrijski pojam koji označava mentalno stanje opisano kao «gubitak kontakta s
realitetom», odnosno, pacijent nije sposoban «testirati realitet», tj. odrediti što je stvarno a što ne.
Širok je pojam i može značiti bilo što - od halucinacija, deluzija, paranoja, osjećaja grandioznosti,
katatonije, poremećaja mišljenja.
Shizoafektivni poremećaj - poremećaj sa shizofrenim i afektivnim simptomima, no ne
opravdavaju dijagnozu shizofrenije ili depresivne ili manične epizode.
Shizotipni poremećaj - karakteriziran ekscentričnim ponašanjem i anomalijama razmišljanja i
afekta koji sliče onima u shizofreniji, no definitivne ni karakterističke shizofrene anomalije se nikako
ne javljaju. Simptomi mogu biti hladni ili neprikladni afekt, anhedonija, čudno ili ekscentrično
ponašanje, sklonost socijalnom povlačenju, paranoidne ili bizarne ideje koje nisu prave deluzije,
opsesivne ruminacije, poremećaji mišljenja i perceptualni poremećaji, povremene prolazne
kvazipsihotične epizode s intenzivnim iluzijama, auditornim ili drugim halucinacijama.
Somnabulizam - mjesečarenje. Somnabulizam je poremećaj sna koji spada u obitelj parasomnija
(abnormalni pokreti, ponašanje, emocije, percepcije i snovi dok osoba pokušava zaspati, spava,
između je stadija sna ili tijekom buđenja).
Stereotipija - repetitivni ili ritualistični pokreti, držanje ili govor. Nalaze se u ljudi s intelektualni m
poteškoćama, u autističnom spektru, tardivnoj diskineziji i poremećajima stereotipičnih pokreta.
Mogu biti povezani s nekim tipovima shizofrenije. Frontoteporalna demencija je također uzrok
repetitivnog ponašanja i stereotipije. Pogledaj razliku od tikova.
Stupor - nedostatak dovoljne kognitivne funkcije i razine svijesti gdje je pacijent gotovo u
potpunosti ne reagira na podražaje, tj. reagira samo na bazične stimulanse kao što je bol. Osoba
je rigidna, ne govori, i samo se čini da je pri svijesti kako se oči mogu otvoriti i slijediti okolne
objekte. Ako ga se eksterno ne stimulira, pacijent sa stuporom će uglavnom spavati. Stimulacijom
(bol, svijetlo, glasni zvukovi) mogu se potaknuti kratki periodi ograničenog odgovora.
Sumanute misli = v. deluzije
Sumračno stanje – kvalitativni poremećaj svijesti kod kojeg je predmetna svijest očuvana, a
nedostaje sposobnost osvještavanja vlastitih radnji i postupaka. Nastaje i prestaje naglo a može
trajati nekoliko minuta do nekoliko dana. Očituje se jakim suženjem svijesti, strahom,
dezorijentacijom, poremećajem opažanja, iskrivljenim doživljajem situacije, smetnjom mišljenja i
prosuđivanja, zamjenom osoba, sumanutošću, psihomotornim nemirom, obično paranoidnim i
možebitnim agresivnim ponašanjem. Sumračno stanje može imati organski uzrok (epilepsija,
otrovanje, trauma mozga) ili psihogeni uzrok (psihoze). U takvu stanju može se počiniti kazneno
djelo. Nakon uspostave svijesti postoji amnezija.
Tik - nagli, repetitivni, neritmični pokret ili vokalizacija, a pojačavaju se u stresnim situacijama.
Tenacitet -  usmjeravanje i usredotočivanje psihičke energije na određeni objekt (osobu, pojavu i
sl.)
•' Hipertenacitet – pojava snažnog fokusiranja i usmjeravanja pažnje samo na jedan sadržaj.
Nalazi se kod depresivnih bolesnika ali i nekih shizofrenih bolesnika.
•' Hipotenacitet – smanjena mogućnost fokusiranja i održavanja pažnje na nekom sadržaju
Verbigeracija - besmisleno ponavljanje jedne te iste riječi ili rečenice.
Vigilnost – sposobnost premještanja pažnje s jednog objekta na drugi objekt
•' Hipervigilna pažnja – naglašeno premještanje pažnje s jednog sadržaja na drugi.
Nalazi se kod maničnih bolesnika, ali i kod nekih anksioznih bolesnika.
•' Hipovigilna pažnja – teško i sporo premještanje pažnje s jednog sadržaja na drugi. Razlog
tome mogu biti oslabljenost psihičke aktivnosti ili zaokupljenost nekim psiho-patološkim
doživljajima
Wernickeova encefalopatija - prisutnost neuroloških simptoma uzrokovanih biokemijskom lezijom
CNS-a nakon iscrpljenja rezervi vitamina B, osobito tiamina (B1). Stanje je dio veće skupine bolesti
' www.perpetuum-lab.com.hr' 10
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

povezanih s deficijencijom tiamina, uključujući beriberi u svim svojim oblicima, i Korsakoffljeva

sindroma. Kada se Wernickeova encefalopatija javlja simultano s Korsakoffljevim sindromom,
poznat je kao Wernicke-Korsakoffljev sindrom.

' www.perpetuum-lab.com.hr' 11
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

Quickchart
Anamneza

• Ime, prezime, dob, zanimanje, brak, djeca.

Trenutna bolest:
• Opis glavnog simptoma. Kako su došli u psihijatrijsku bolnicu? Kada je to počelo? Koji su bili
okidači, koji olakšavajući ili otežavajući faktori? Je li bolest napredovala? Koji su povezani
simptomi? Možete upotrijebiti mnemotehniku P5 (priroda glavnog simptoma, početak, pokretač,
progresija, povezani simptomi)
• Koji su drugi simptomi ili problemi?
• Utjecaj simptoma (biološki, psihološki, socijalni)
• Kako su drugi ljudi, obitelj i prijatelji, shvaćali te simptome/stanje?
• Kakvo je liječenje bilo do trenutka intervjua?

Prethodno psihijatrijsko liječenje

• Je li pacijent bio liječen u bolnici? Je li imao problema sa zakonom, išao u zatvor? Je li ikako
prethodno bio liječen, npr. ambulantno?
• Je li ikada naudio sebi ili drugima?

Povijest liječenja
• Propisane biološke i psihološke terapije. Je li se ikada sam nečim pokušao liječiti?
• Je li se držao terapije, je li imao nuspojava?
• Je li bilo kakvih promjena u terapiji?
• Je li alergičan na što?

Obiteljska povijest bolesti

• Roditelji, srodnici i djeca: dob, okupacija, zdravlje i kvaliteta odnosa s roditeljima i djecom.
• Obiteljska povijest psihijatrijskih bolesti, suicida, samoozljeđivanja ili zloporabe droga i alkohola
• Je li bilo kakvih značajnih obiteljskih događaja u zadnje vrijeme?

Osobna povijest bolesti i premorbidna osobnost:

• Jesu li trudnoća, porod i razvoj bili normalni?
• Djetinjstvo: emocionalni problemi, ozbiljne bolesti, odvajanje od roditelja
• Edukacija: je li uživao u školi, je li ga netko maltretirao, je li dovršio školovanje, je li bio u
«posebnom» razredu?
• Posao: Je li ikada radio, je li mijenjao poslove, je li imao problema na poslu, je li služio vojsku?
Je li imao vozačku dozvolu?
• Psihoseksualna povijest: partneri, kvaliteta veza, seksualni problemi, zlostavljanje?
• Premorbidna osobnost: karakter, interesi, uvjerenja, navike - što se mijenjalo u odnosu na
bolest?

Socijalna povijest
• Obitelj i potpora obitelji i prijatelja.
• Ima li kakve odgovornosti?
• S kim živi?
• Financijski problemi?
• Opis tipičnog dana.

' www.perpetuum-lab.com.hr' 12
 Psihijatrija - Anamneza, status i osnovni pojmovi

Sredstva ovisnosti:
• Puši li, koliko i kada? Alkohol, droge? Koliko i kada?
• Dokazi ovisnosti? Periodi apstinencije? Utjecaj na život, npr. kriminalne radnje ili problemi u
obitelji.

Forenzika:
• Kontakti s policijom, optužbe, osude, zatvor? Kako one koincidiraju s epizodama bolesti?

«Obična» povijest bolesti:

• Trenutne i prošle bolesti, operacije, boravak u bolnici, komorbiditeti.
• Opstetricija. Menstrualni ciklus.

Mentalni status

Izgled i ponašanje:
• Izgled: zapušten, uredan, čudnog modnog izričaja, obučen kao Batman?
• Neverbalna komunikacija, abnormalni pokreti, kontakt očima?

Govor:
• Kvantiteta i spontanost
• Volumen i brzina
• Ton
• Artikulacija

Raspoloženje:
• Subjektivni osjećaj raspoloženja
• Objektivno raspoloženje

Misli
• Oblik/tijek: postoje li klasični uzorci (formalni poremećaj misli, let ideja)
• Sadržaj: abnormalna uvjerenja (deluzije, precijenjene ideje, preokupacije, opsesije, fobije),
morbidne ideje o nanošenju štete sebi ili drugima.

Percepcija
• Iluzije ili halucinacije (npr. vizualne, auditivne)
• Derealizacija i depersonalizacija

Kognicija
• Orijentacija (vrijeme, mjesto, osoba)
• Razina svijesti
• Specifične domene: pažnja, pamćenje, jezik

Uvid u bolest
• Osjećaju li da nisu zdravi?
• Prepoznaju li svoje simptome kao simptome bolesti?
• Prepoznaju li da bolest treba liječiti?
• Volja za provođenjem plana liječenja? Vaši,
• Sposoban pristati na plan liječenja? Petra Linarić & Lada Lijović
' www.perpetuum-lab.com.hr' 13