12 principa razumnosti

Razum je ono najbolje čime se Bogu robuje. A vjernik se neće smatrati razumnim sve dok
se u njemu ne objedine sljedeće osobine:

Princip 3:
Princip1: Princip 2:
Sigurnost/Mir Uvažavanje/Zahvalnost
Dobro/Korist

Dobro/korist se od njega Malo dobro koje vidi/doživi od

očekuje. Zlo od njega ne prijeti. drugih smatra velikim.

Princip 4: Princip 5: Princip 6:

Samokritičnost Znanje Služenje drugima

Ne posustaje u traženju znanja Nikada mu nije dosta/ne dojadi

Svoja brojna dobra prema
tokom čitavog života. mu da pruža usluge, otklanja
drugima smatra malim.
potrebe, ispunjava zahtjeve i
ugađa željama drugih.

Princip 7: Princip 8: Princip 9:

Netraženje priznanja Napredovanje/Unaprijeđenje Zadovoljnost

Anonimnost mu je draža od Njegov udio u dunjaluku je

Osjećaj potrebe/nedostatka više
popularnosti. (Više voli da mu onoliki koliko mu od njega
voli od osjećaja dostatnosti.
se ne pridaje značaj nego da mu treba. (Od dunjaluka
(Više voli da mu nešto fali nego
se odaju priznanja.) uzima samo hljeb nasušni.)
da sve ima.)

Princip 10: Princip 11: Princip 12:

Odnos prema drugom Odnos prema boljem Odnos prema lošijem

On ne vidi nikoga a da ne kaže:
ovaj je bolji i bogosvjesniji od
mene.
Pa kad vidi da je neko bolji i
bogosvjesniji od njega,
ponizi se pred njim da bi ga
[u dobru] sustigao.
A ako vidi nekog lošijeg i slabijeg
od sebe kaže: možda se dobro
ovog ne vidi, a loše vidi, i možda
će njegov kraj/završetak biti
dobar.

Kada vjernik uradi ovako, (kada postupi prema ovih dvanaest principa)
poveća se njegova čast, podigne mu se ugled i on postane
autoritet/lider/vodeća ličnost među svojim savremenicima.[1]

[1] Poslanik Muhammed, s.a.va., Mizanul-Hikmah, tom 7, stranica 2717, hadis broj 13531)