Duhovna čistoća
Abdullah Dževadi
Amoli
Kada mu se jedan od njegovih ashaba
požalio na siromaštvo, Poslanik mu je
rekao: „Pazi na svoj taharet (obrednu
čistoću, abdest i gusul), pa da tvoja
Ukoliko neko opskrba bude stalna.“1 Bog kao
odseli od Davatelj opskrbe, shodno Svojim
neznanja ka kriterijama, daje ljudima obilnu ili
znanju, iz skromnu opskrbu. No, onaj ko svoju
vanjštinu bude čuvao čistom, neće
nevjerovanja u
ostati praznih ruku i imaće sigurnu
vjeru, od opskrbu. Svakako, s obzirom na to da
nemoralnih nečistoća ima svoje vrste, tako i
svojstava ka taharet ima svoje stupnjeve, a kojima
lijepom odgovaraju različite kategorije
moralu, onda opskrbe.
Ovaj hadis nudi nam mnoge
će takvo
spoznaje. Smisao stalnog tahareta nije
putovanje biti da čovjek uvijek ima abdest, jer je
njegova ili stalni abdest tek jedna od kategorija
njena hidžra. tahareta. Čistim se, naprimjer, ne
može smatrati onaj koji ništa ne radi i
ne privređuje. Jer, rad je obaveza za
onoga ko se namjerava brinuti o
svojoj porodici, a uprljanost neradom
ne može se očistiti nikakvim
abdestom, jer je nerad haram. Naime,
biti stalno pod abdestom jeste
mustehab, a raditi i stjecati zaradu
jeste vadžib. Mustehabom se ne može
pravdati činjenje harama. Onaj ko ima
stalni taharet jeste čovjek koji poznaje
svoje vjerske obaveze i provodi ih u
djelo. On čisto zarađuje, hrani se
halalom, prodaje halal, ne zakida pri
mjerenju i ne izaziva planski nestašicu
- 31 -
neke robe: Teško onima koji pri
mjerenju zakidaju, koji punu mjeru
uzimaju kada od drugih kupuju, a
kada drugima mjere na litar ili na
kantar - zakidaju.2
Časni Kur'an upozorava da
uvećanje opskrbe ne mora uvijek i za
svakoga značiti dobro: Kad bi Allah
svim Svojim robovima davao
opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji
osilili, ali On je daje s mjerom,
onoliko koliko hoće, jer On dobro
poznaje i vidi robove Svoje.3
Kad se određena grupa ljudi u
zajednici domogne velikog imetka,
to često biva povodom pojave
smutnje, nereda i nemorala. Na
drugome mjestu kaže se: Zbog onoga
što ljudi rade, pojavio se metež i na
kopnu i na moru,4 ili se kaže:
Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se
neovisnim osjeti.5
Dakle, čovjek lahko postane
obijestan, a ta obijest dolazi iz
osjećaja da je neovisan od Boga.
Stoga, za svakoga nije dobro da mu
se imetak naglo uvećava, ali ona
količina halal opskrbe, koja je
dovoljna za pristojan, častan i
prosječan život, sigurna je za one
koji vode brigu o svom taharetu.
Časni Kur'an vjeru i čvrsto
uvjerenje također smatra taharetom,
dok se širk predstavlja kao
prljavština: Onome koga Allah želi
uputiti - On srce njegovo
prema islamu raspoloži.6
Kroz obraćanje Poslaniku,
s.a.v.s., svima nam je kazano
na koji način trebamo biti čisti:
I haljine svoje očisti! I kumira
se kloni!7 Kloniti se kumira,
kao duhovni taharet, izuzetno
je važno, i to je svojevrsna
hidžra koja nije geografske
naravi. Ukoliko neko odseli od
neznanja ka znanju, iz
nevjerovanja u vjeru, od Uprljanost neradom se ne može očistiti nikakvim
nemoralnih svojstava ka abdestom, jer je nerad haram.
lijepom moralu, onda će takvo
putovanje biti njegova ili njena
nižih ciljeva, a to je kao da „namaz radi potrebe“ ili
hidžra.
mudrog učenjaka zaposlite da održava taharet kao sredstvo za
Kako bismo se klonili
vam bude sobar ili čistač. Zato ostvarenje materijalne
nečistoga i ostvarili čistoću,
čovjek mora nastojati da blagodati, nego kada svjesno
postoji nekoliko načina.
njegov taharet nipošto ne bude zanemari da to uopšte može
Ponekad se nečistoća pretvara
sredstvom za stjecanje biti sredstvo da se postigne bilo
u čistoću, a ponekad nestaje.
materijalnih dobara. šta.
Katkada prljavo zlo,
Slična je stvar i s „namazom
zahvaljujući tevbi, malo
radi potrebe“: ako ljudi za Čistoća duše
pomalo, pretvori se u čistoću i
sušne godine klanjaju namaz
postane mirisan cvijet.
kako bi pala kiša, njihovom Bog Svevišnji u Kur'anu
Bog Svevišnji nečisto uklanja
traženju bit će udovoljeno, ali čistoću duše prikazuje kao cilj
na dva načina: „poništava-
namaz ne treba obavljati mnogih propisa vjere. Pod
njem“ i „pretvaranjem“. Što se
isključivo radi kiše. Iako takav terminom čistoća (taharet)
poništavanja tiče, kazano je:
namaz nije fikhski neispravan, ovdje se ne podrazumijeva
Dobra djela zaista poništavaju
i njime će se ostvariti cilj, to tjelesna higijena, iako je i to
hrđava,8 a u pogledu
ipak predstavlja nisku razinu popratni rezultat pridržavanja
pretvaranja, kaže se: Allah će
ahlaka. Prvaci vjere, mir neka vjerskih propisa (ahkam).
njihova hrđava djela u dobra
je na njih, također su obavljali Spominjući u Kur'anu abdest,
promijeniti.9 Shodno tome,
„namaz radi potrebe“, ali nije gusul i tejemum, Svevišnji
Bog loša djela čovjeka koji se
isto kada čovjek obavlja namaz kaže da je to stoga što „Bog
kreće Putem pravim pretvara u
zato da bi pala kiša ili kada ga želi da nas očisti“. Moglo bi se
dobra. Odnosno, kako čisto
obavlja radi Boga, znajući da pomisliti da taharet
nekada postaje prljavo, tako i
će On zasigurno ispuniti Svoje podrazumijeva samo vanjsku,
prljavo katkad postaje čisto i
obećanje. U ovom prvom tjelesnu čistoću, ali pored
vraća se u svoj izvorni oblik.
slučaju čovjek je poput abdesta i gusula ovdje je
Važno je napomenuti da
prosjaka koji obavlja ibadet da spomenut i tejemum: O
nijjet osobe koja pazi na svoj
bi mu se nešto udijelilo. Prvaci vjernici, kad hoćete molitvu
taharet ne smije biti stjecanje
vjere znaju da će Bog poslije obaviti, lica svoja i ruke svoje
obilne opskrbe, jer bi to značilo
tog namaza poslati kišu, i oni do iza lakata operite, a dio
da se čistoćom duše služi kao
Mu se zahvaljuju na tome, a glava svojih potarite i noge
sredstvom osiguranja tjelesnih
čak i kada kiša ne bi pala, oni svoje do iza članaka,10 a onda
dobara. Drugim riječima,
su strpljivi i zahvalni. Običnom se kaže da ako ne nađemo
ukoliko se neko trudi da ne
čovjeku nije lahko doći na vode, rukama dotaknemo
griješi i pazi da ne uprlja svoju
takvu razinu. zemlju i pređemo njima preko
dušu zato da bi stekao
Najviša razina jeste kada lica i ruku, da bi se zaključilo:
materijalnu opskrbu, on je
čovjek ne samo da ne klanja Allah ne želi da vam pričini
primarni cilj učinio sredstvom
- 32 -
poteškoće, već želi da vas učini
čistim.
Očito je, dakle, da se pod
taharetom ne podrazumijeva
isključivo vanjska čistoća, jer
je jasno da se čovjek tjelesno
ne može očistiti potirući se
rukama kojima je dotakao
zemlju, nego se time čisti od
manjkavosti u svome moralu,
kakve su oholost i samovolja.
Također se tako čovjek čisti od
oholosti i uznositosti kada na
sedždi spušta svoje čelo na
zemlju.
Naravno, prikladno je da
klanjač na sedždi obavi duži
zikr nego na rukuu. Također,
lijepo je da čovjek, kada stekne
kakvu blagodat, bude izbavljen
od neke nesreće ili dobije
kakvu lijepu vijest, učini
sedždu iz zahvalnosti. No, ne
postoje slične prilike u kojima
se obavlja ruku. Dakle, sedžda
ima prednost u odnosu na ruku.
Premda na ruku čovjek pogiba
svoju glavu pred veličinom
Boga Svevišnjeg, na sedždi
ipak spušta čelo na zemlju, što
je pokazatelj krajnje poniznosti
čovjeka pred Bogom, što
sedždu čini najvišim oblikom
skrušenosti. U svakom slučaju,
iz navedenog ajeta da se
zaključiti kako je nakana
Božijih propisa postizanje
čistoće.
Čistoća u moralu
Etika ili ilmul ahlak je nauka
koja se bavi onim nečistoćama
koje se ne mogu ukloniti
abdestom ili gusulom nego
pokajanjem i iskupljenjem.
Etički propisi vjere namijenjeni
su upravo uklanjanju ovih
nečistoća. Iz ovoga je jasno da
čovjekova pokornost u pogledu
svakog Božijeg propisa čisti od
grijeha. Znači, ako postoji neki
grijeh, čovjek ga čisti
posredstvom skrušenosti,
pokajanja i traženja oprosta, a
ukoliko i nema grijeha, ta
skrušenost i pokornost
sprečavaju da se desi. Tako je
pokornost djelotvorna i u
pogledu sprečavanja grijeha i u
pogledu čišćenja od njega.
Najvažnija vrsta tahareta
jeste čišćenje duše od bavljenja
svime što nije Bog. Bog
- 33 -
Svevišnji opisuje Sebe kao
Davatelj opskrbe i onoga ko se
brine o nama: Na Zemlji nema
nijednog živog bića, a da ga
Allah ne hrani.11 Kada se kaže
da se Bog skrbi o svim bićima,
ne misli se to samo na živa
bića, nego jednostavno ne
postoji baš ništa na Zemlji i
nebesima, a da Allah ne skrbi o
tome.
Časni Kur'an o izviranju
rijeka iz zemlje kaže: Zar ne
vidiš da Allah spušta s neba
kišu pa je u izvore u zemlji
razvodi,12 odnosno Svevišnji
spušta s nebesa kišu, a onda
čini da ona izlazi iz zemlje u
obliku vrela i bunareva.
Iz navedenih ajeta sasvim je
jasno da je Bog općeniti
skrbnik. Bića, međutim, Boga
poimaju kroz osobitu skrb o
njima samima, odnosno svako
od njih zna da se Bog skrbi o
njemu i njemu se Bog očituje u
toj mjeri opskrbe koju prima.
No, uglavnom ne shvataju da je
Bog skrbitelj i ostalih bića.
Naravno, meleci zaduženi za
provedbu Božijih uredbi te
savršeni čovjek, koji je na
''Zar ne vidiš da
Allah spušta s neba
kišu pa je u izvore u
zemlji razvodi!?''
(Kur'an)
većem stupnju od meleka,
razumijevaju da je Bog
općeniti Skrbnik.
Nije samo čovjek taj koji Ga
slavi, Njega veliča i, naprimjer,
slavuj, ali ne onom svetom
slavom kakvom Ga slavi
čovjek. U časnoj suri Al-Isra'
kaže se:...i ne postoji ništa što
Ga ne veliča, ali vi ne
razumijete veličanje njihovo.13
Znači, svako biće prepoznaje i
slavi Boga kroz onu opskrbu
koju dobiva od Njega. No,
meleci i savršeni ljudi
osvjedočeni su u to da se
Svevišnji skrbi o njima, ali i o
svim mineralima, biljkama,
životinjama i običnim ljudima.
Onaj ko sagleda čitav
poredak Univerzuma, te shvati
da je i njegova opskrba i svega
što postoji u rukama
Svevišnjeg, Boga je pojmio na
najbolji način, te će, kao
rezultat toga, i njegovo
slavljenje i veličanje Boga biti
najbolje i najuzvišenije, jer
svačiji govor jeste pokazatelj
njegova znanja.
Međutim, u pogledu
savršenog čovjeka kaže se: I
pouči On Adema sva imena...,14
odnosno savršeni čovjek ima
sva Allahova imena. Savršeni
čovjek cjelokupno postojanje
posmatra kao izraz Božije
skrbi, svako biće smatra
manifestacijom nekog Božijeg
imena, i takav čovjek jeste
apsolutno čist.
Čišćenje od nemara
Čistoća od grijeha jeste jedna
od temeljnih kvaliteta Ehli-
bejta, mir neka je na njih. No, i
melek je također čist odnosno
ne čini grijeh. Poruka ajeta o
očišćenju (33:33) jeste da
ukoliko neko u svemu ne vidi
Boga ili previđa neka Njegova
imena, taj živi u grijehu
nemara i neznaboštva, a takav
čovjek uprljan je odnosno nije
čist. Ajet o očišćenju izuzima
Ehli-bejt, odnosno savršene
ljude, tj. proglašava ih čistim
od takvog nemara i zastrtosti.
Radi se o apsolutnom i
općenitom ajetu: Allah želi da
od vas, o porodico
Poslanikova, grijehe odstrani, i
da vas potpuno očisti.15
Termini „odstranjivanje“
(tezhib) i očišćenje (tathir)
Onaj ko sagleda čitav
poredak Univerzuma,
te shvati da je i
njegova opskrba i
svega što postoji u
rukama Svevišnjeg,
Boga je pojmio na
najbolji način.
ovdje dolazi u apsolutnom
smislu i znače da ih je Bog
očistio od svake prljavštine i
grijeha.
Imam Sedžad, mir neka je na
nj, prenosi da je hazreti Musa,
mir neka je na nj, pitao Boga:
„Ko su oni koji će se na Danu
sudnjem naći u hladu Tvog
Arša?“, pa mu je kazano: „Pod
Aršom će biti oni čisti, oni koji
ne vide i ne traže ništa osim
Istinitog, oni kojima nikakva
skrušenost i pokornost ne
padaju teško.“ To su oni
kojima je upravo zato jasno da:
...kuda god se okrenete, pa -
tamo je Allahova strana16 i
kojima je jasan ajet: On je s
- 34 -
vama gdje god bili.17 Kamo
god da pogledaju, oni vide
samo osobito lice milosti
Istinitog i vide sebe
utopljenima u milost Božiju.
Sadruddin Konjevi prenosi da
je pitao nekog gnostika: “Koje
je Veliko ime Allahovo?”, pa
mu je ovaj arif odgovorio: “Ti
mi kaži koje to ime Njegovo
nije veliko, pa ću ti reći koje je
to Veliko ime Allahovo.”
Ukoliko neko dođe na stupanj
da “kamo god se okrene vidi
samo lice Božije”, on ima sva
rješenja i za njega je svako od
imena Božijih upravo Veliko
ime Njegovo, odnosno sva
Njegova imena vidi dijelovima
Velikog imena Allahova.
Takav čovjek utopljen je u
Velikom imenu, a tako uzvišen
položaj zahtijeva posvemašnju
čistoću duše.
Stoga nam Bog Svevišnji
kroz Kur’an daje propise koji
za cilj imaju da nas očiste,
odnosno da nas postepeno
pripreme za dosezanje onog
stupnja na kojem nećemo više
vidjeti ništa osim Boga ●
____________
1-Bihar, sv. 105, str. 16.
2-Al-Mutaffifun, 1-3.
3-Aš-Šura, 27.
4-Ar-Rum, 41.
5-Al-''Alaq, 6-7.
6-Al-An'am, 125.
7-Al-Mudassir, 4-5.
8-Hud, 114.
9-Al-Furqan, 70.
10-Al-Ma'ida, 6.
11-Hud, 6.
12-Az-Zumar, 21.
13-Al-Isra', 44.
14-Al-Baqara, 31.
15-Al-Ahzab, 33.
16-Al-Baqara, 115.
17-Al-Hadid, 4.