Umjesto uvoda

Za neke od nas uvod dođe kao neko smetalo koje

nas zadržava da što prije krenemo s čitanjem knjige.
Zbog toga ću nastojati da ovih nekoliko stranica bude
dovoljno zanimljivo da opravda vrijeme koje ste
utrošili za njihovo čitanje.
Ova knjiga je nastala uglavnom od kratkih
tekstova koje sam povremeno i po potrebi pisao u
zadnjih dvadesetak godina za časopise Muslimanski
život, Korisno znanje i Istina o šiijama. Neki su pisani
za moje video prezentacije koje sam jedno vrijeme
objavljivao na YouTube-u. Također, tu je i par
pisama upućenih određenim pojedincima kao reakcije
na njihove anti-šiijske govore ili pisanja.
Šiizam ili šiijska škola je neodvojivi dio islamske
religijske tradicije i kulture. Ako bi gradirali islam,
kao jedan sistem življenja, najveći i najsofisticiraniji
nivo tog sistema predstavljao bi šiijski islam. A
ukoliko vjerujemo da je islam zadnja i finalna Božija
objava ljudskom rodu, utoliko je važno poznavati
njegov najsavršeniji oblik i formu.
Naravno, ovakvo gledanje kosi se s današnjom
generalnom percepcijom šiizma prezentiranom prije
svega u medijima, pa onda i u nekim akademskim
publikacijama i političkim komunikacijama. Među-
tim, nije teško odgonetnuti zašto je šiizam babaroga
kojom se plaše mase, prije svega one muslimanske.
Glavni razlog za to jeste njegova politička
relevantnost, odnosno njegova teorija svjetovnog i
vjerskog autoriteta. Svjetovni i vjerski autoritet
Božijeg poslanika Muhammeda bio je utemeljen na
njegovom savršenom ćudoređu1 i ulozi tumača Božije
objave2. Po šiijskom nauku, autoritet njegovih
nasljednika mora se temeljiti na iste ove dvije zbilje.
A Poslanikov hadis ''Iza sebe vam ostavljam dvije
vrijednosti, Kur'an i moje potomstvo, moj Ehli bejt''3,
dovoljno jasno aludira kome je trebao pripasti.
Ehli bejt čine Fatima, kćerka Muhammedova, njen
muž Ali, njihova dva sina, Hasan i Husein i devet
Huseinovih potomaka. Imami su bili muški članovi
Ehli bejta i oni su za šiije predstavljali svjetovne i
vjerske autoritete tokom prva tri stoljeća islamske
historije. U istom periodu muslimani su imali i druge
autoritete. Oni nisu ispunjavali pomenute kriterije, ali
su imali moć i državni aparat. Na ehlibejtske imame i

1
Ti si, zaista, veličanstvene ćudi. (68:4)
2
A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im
se objavljuje. (16:44)
3
Tirmizijeva zbirka hadisa, 2. tom, str. 680.
1
njihove šiije4 uvijek su gledali kao prijetnju i nastojali
ih na razne načine ukloniti sebi s puta. Tako su
muslimanski vladari redovno odašiljali anti-šiijsku
propagandu i progonili šiije.
Jačina današnje anti-šiijske propagande ukazuje da
šiijska škola islama i dalje predstavlja prijetnju, ali ne
više za halife, sultane i šahove, već za centre moći i
promotore materijalizma, nemorala i bezbožništva
koji se ni dan danas ne mogu pomiriti s onim što se
desilo u Iranu 1979. godine, kada je jedan šiijski
duhovni vođa i autoritet uspio animirati i povesti
narod da sruše vlast na čelu sa šahom koji je služio
interesima svjetskih sila.
Od tada pa na ovamo vodi se tihi rat protiv šiijskog
islama, naročito onog koji dolazi iz Islamske
republike Iran. Posebnu ulogu u tom ratu igra
selefijski islam, čiji je glavni patron i pokrovitelj
Saudijska Arabija, a čiji su opet patroni Zapadne
industrijske zemlje, na čelu sa SAD-om. Upravo na
njihov zahtjev, S. Arabija je širila selefijsku
ideologiju tokom hladnog rata kako bi se spriječio
utjecaj Sovjetskog Saveza na muslimanske zemlje.5
Danas njen vjerski establišment s prešutnom
podrškom Zapada širi anti-šiizam i šiijafobiju kako bi
spriječili utjecaj Irana na bliskoistočne zemlje i šire.

4
šiija, ar. – sljedbenik, pristalica, partizan
5
Saudijski princ Muhamed bin Salman, u razgovoru za
Washington Post, otkrio je da je Rijad širio vehabijsku
ideologiju tokom hladnog rata, na zahtjev svojih zapadnih
saveznika. Cilj ovoga je bio suprotstaviti se utjecaju Sovjetskog
Saveza na muslimanske zemlje. https://avaz.ba, tražiti: Saudijski
princ tvrdi vehabizam je propagiran na zahtjev zapada
2
 Ovo bi ukratko bila pozadina fenomena anti-
šiizma na globalnom nivou. Sada bih se kratko vratio
na onu svoju tvrdnju da je šiijska škola vrhunac vjere
islama. Naravno, to je moje lično ubjeđenje do kojeg
sam došao bavljenjem i življenjem te škole, evo već
preko dvadeset i pet godina. U njoj sam pronašao
najsvestraniji sklop učenja i vjerovanja koja su mi
pružila orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i
praktično djelovanje.
Vjerujem da religija općenito može pomoći
ljudskom rodu da dođe u stanje boljih društvenih
odnosa, blagostanja i sreće, što je aspiracija svih
Božanskih religija.6 Također vjerujem da prednost i
bogatstvo današnjeg društva tvore različitost narodâ,
kulturâ, religijâ, tradicijâ, naučnih metoda,
svjetonazora i vrijednosti. Ove različitosti potvrđuje
sam Kur'an, traži od nas da ih prihvatimo i da se kao
takvi natječemo u dobru7, odnosno u tome ko će dati
veći doprinos uspostavljanju dobrih društvenih
odnosa, napretku i mirnom suživotu. Bog očekuje od
vjernika da prednjači u tome, jer samo dobročinstvom
on dokazuje svoju vjeru u Njega.
Dalje, religija nije cilj po sebi već sredstvo kojim
se postižu gore navedeni ciljevi, za koje možemo reći
da su univerzalni, prihvatljivi i poželjni za svakog

6
Danas je ova aspriacija u judaizmu i kršćanstvu izražena kroz
mesijanizam, iščekivanje mesije, spasitelja. U islamu je prisutan
kao iščekivanje Mehdija, u hinduizmu kao iščekivanje Kṛišṇe, u
budizmu kao očekivanje ponovnoga Budina dolaska.
7
A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio,
ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam je dao, zato se
natječite ko će više dobra učinit. (5:48)
3
razumnog čovjeka. A svako sredstvo se vrednuje na
osnovu njegove učinkovitosti. Religija bi trebala dati
čovjeku uputu, inspiraciju i poticaj da sretnije živi, sa
što manje brige i straha. Oni koji uputstvo Moje budu
slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće
tugovati. (2:38)
Šta ako neko utvrdi da ga religijska tradicija u
kojoj je rođen, odrastao i odgojen, duhovno i
intelektualno ne zadovoljava? I šta ako tu prazninu
popuni nečim iz neke druge religijske tradicije?
Obznani li to u sredini odakle potiče odmah dolazi
pod udar čuvara vjere i tradicije. Nekada se za to
plaćalo glavom! "Pustite vi mene" – reče faraon –
"da ubijem Musaa, jer se bojim da vam on vjeru vašu
ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove." (4:26)
Nekada, a na žalost i danas u nekim najčešće
muslimanskim državama!
Danas naši bosanski dušebrižnici javno
upozoravaju na neki 'šiitski pokret', neku 'šiitsku
opasnost', s ciljem da žigošu svakog ko ima veze sa
šiijskom školom islama i, još važnije, svakog ko se na
bilo koji način opire prodoru selefijskog islama na
ove naše prostore. Njima smeta to što će neko postati
malo drugačiji musliman, a ne smeta im to što
bosanski muslimani napuštaju islam! U novembru
2013. godine, u Avazu je izašao članak pod naslovom
''Nove vjerske zajednice niču kao gljive poslije kiše''.
Ovaj tekst nam otkriva da se u Registru novih crkava
i vjerskih zajednica Ministarstva pravde BiH upisalo
čak 36 novih vjerskih zajednica.8 Kako stoji u ovom

8
S. Degirmendžić, Dnevni avaz, 11.11.2013, str. 10
4
članku, najviše je registriranih evanđeoskih crkava,
među kojima su i one u Kaknju, gdje je pastor Mujo,
te u Zenici, gdje sljedbenici uče od pastora Envera,.
Niko iz Islamske zajednice BiH zvanično nije
izrazio brigu, niti proglasio za opasnost9 to što bh
muslimani postaju evanđelisti, na primjer, to što su
postali pastori, to što praktikuju svoju novu vjeru i
aktivno rade na njenom širenju. Ako imamo
registrovano 36 novih crkava i vjerskih zajednica, i za
svaku registraciju je po zakonu potrebno minimalno
300 punoljetnih osoba, znači da imamo minimalo
skoro 11 hiljada građana BiH koji su se našli u nekoj
novoj vjeri. Koliko je od njih muslimana, ne bih želio
da nagađam, ali mogu pretpostaviti, bar za Kakanj i
Zenicu, da dobar broj sljedbenika i učenika pastōrā
Muje i Envera čine muslimani.
Kako rekoh, ne smeta mi to što će neko u traganju
za smislom i duhovnim smirajem promijeniti vjeru,
jer različitost religijâ, kulturâ i tradicijâ smatram
bogatstvom našeg društva. Smeta mi to što se naše
društvo lišava jednog učenja koje je možda u stanju
zadovoljiti neke Muje i Envere čije mentalne
sklopove i intelektualne kapacitete nije zadovoljila ni
jedna od postojećih religijskih tradicija; Muje,
Envere, Josipe, Aleksandre, Gorane, muškarce i žene
koji još nisu pronašli svoj duhovni smiraj, a možda je
on baš u šiijskoj školi islama.
Smeta mi to što se naše društvo, a posebno njegovi
muslimani lišavaju učenja koje je možda jedino u

9
Ali, zato je Reis Husein ef. Kavazović proglasio da Islamskoj
zajednici BiH predstoji odlučna bitka protiv šiizma! Dnevni
Avaz, 20.05.2015, str. 6
5
stanju da ga adekvatno pripremi za selefijski10 izazov
s kojim će se kad tad suočiti. Taj pokret, kojeg vidim
kao jednu od reakcija na materijalističku zapadnu
kulturu, nesumnjivo raste i razvija se, posebno među
omladinom. Ima svoje organizacije, autoritete i
sljedbenike u gotovo svim mjestima sa muslimanskim
življem. On istovremeno predstavlja jedan vid pobune
protiv bezbožnosti, koju su većina njih kušali na
jedan ili drugi način, sredstvo da se bude radikalno
drugačiji i snažan osjećaj svrhe i svete misije.
Međutim, ono što je opasno jeste uvjerenje selefija o
posjedovanju apsolutne istine i nulta tolerancija
prema drugom i drugačijem u ideološkom smislu. Oni
su posjednici čistog, autentičnog islama, jedine
priznate vjere kod Boga, a svi drugi, muslimani i
nemuslimani, osuđeni su na propast u džehennemskoj
vatri, pa ih zbog toga valja spašavati, pozivati, uvoditi
u pravu vjeru, pa makar to bilo i silom!11 Tako da su

10
Selefizam – krajnje retrogradni pokret koji poziva na vraćanje
vjerskoj praksi prethodnika (ar. selef) i koji negira svake daljne,
nove naučne, teorijske i sl. interpretacije islamskih izvora.
Njegov duhovni predvodnik je Muhammed ibn 'Abdul Vehab,
porijeklom iz Saudijske Arabije. Po njemu se ovaj pokret još
naziva i 'vehabizam'. Njegovi najekstremniji pripadnici, slijedeći
svoje tumačenje džihada, godine 2014. proglasili su takozvanu
Islamsku državu na području Sirije i Iraka, proganjajući i
ubijajući sve koje su vidjeli kao "nevjernike" (kršćane, Jezide),
kao i one muslimane koji se nisu slagali s njihovim tumačenjem
islama.
11
''Tvoj Gospodar se čudi ljudima koji se u džennet vode u
lancima!'' Hadis kojim se praktično rukovode kada imaju moć,
mada ga rijetko spominju. Tefsir Ibn Kesir, skraćeno izdanje,
Visoki saudijski komitet za pomoć, BiH, Sarajevo, 2002, str.
182.
6
oni ti koji čekaju svoju priliku, koristeći blagodati
slobode izražavanja i prava da propagiraju svoje
tumačenje vjere, a istovremeno redovno odašiljući
neprijateljske i prijeteće poruke svojim
neistomišljenicima. Ako oni ovladaju vama, biće vam
neprijatelji i u zloj namjeri pružaće prema vama ruke
i jezike svoje. (60:2)
Posebna privrženost Poslanikovom Ehli bejtu,
Fatimi, Aliju, Hasanu, Huseinu i Huseinovim
potomcima nije karakteristika samo šiijskog islama. I
nama, bosanskim muslimanima, njihov značaj i
njihova vrijednost nisu ostali nepoznati, a naše Alije,
Fatime, Zehre, Tahire, Hasani, Huseini, Zejnili,
Bakiri, Sadiki, Ćazimi, Dževadi, svjedoče o
popularnosti njihovih imena među nama.12 Za
profesora Adnana Silajdžića oni predstavljaju prototip
ljudske prirode i simbole koji u zemaljskoj
egzistenciji simbolizuju, odnosno manifestuju istinu s
kojom stoje čvrsto u vezi kao korijen stabla s
listom.13 Ovo je jako važno! To implicira da
poznavati te osobe, voljeti ih i slijediti, čovjeka veže
za istinu!
A kada je u pitanju istina, vjerujem da je to jedna
apsolutna, neograničena kategorija - sveobuhvatna

12
Dr. Ismet Bušatlić za Četvrtog ehlibejtskog imama, Alija
Zejnil Abidina, kaže: ''Njegovo ime prvi su donijeli na ove
prostore sufije Fatihovih prethodnica, a njegov lik unijeli u
tradiciju Bošnjka šejhovi prvih tekija/zavija urbanog nukleusa i
duhovnog središta bosanskohercegovačkih čaršija.'' Ehli bejt u
Bosni i Hercegovini, zbornik radova ''Međunarodnog simpozija
o Ehli bejtu'', 2002, Sarajevo, str. 136
13
Dr. Adnan Silajdžić, isto, str. 16

7
osnova univerzuma, sveprožimajući duh ukupnog
postojanja i kao takva nedostižna čovjeku, ma ko on
bio! Reci [o Muhammede]: "Gospodaru moj, Ti
znanje moje uvećaj!" (20:114) Spoznajni proces
svakog čovjeka nema kraja ili kako kažu, čovjek uči
dok je živ! Istina je jedna, ali njeno viđenje,
interpretacija, doživljaj, razlikuje se od čovjeka do
čovjeka, od naroda do naroda. A da je Gospodar tvoj
htio, svi ljudi bi jedne vjere bili. Međutim, oni će se
uvijek razilaziti! (11:118) Znači, neslaganje u
vjerovanju i shvatanju istine je Bogom dano, odnosno
utkano u samu srž ljudskog roda, i zato nema smisla
nametati svoje razumijevanje ili smatrati sebe
posjednikom apsolutne istine. Ono što se može, i što
svakome treba omogućiti, jeste da slobodno i bez
straha predstavi svoju interpretaciju istine, da
praktikuje ono u što vjeruje i kao takav, da učestvuje
u onoj utrci o kojoj smo govorili ranije.
U tom plemenitom takmičenju važano je korektno
ponašanje i upotreba časnih sredstava među
učesnicima. Svi smo mi braća, ako ne po vjeri, onda
sigurno po ljudskosti. Svakom treba dopustiti da dođe
do izražaja i dadne svoj doprinos u činjenju dobra i
građenju mostova među ljudima, religijama i
kulturama. A rezultati ovog takmičenja, odnosno
pojedinačna i kolektivna priznanja i dodjela nagrada
biće tek na Sudnjem danu, u kojeg svi mi kao vjernici
vjerujemo.

Abdulah Šabar
Ilijaš, decembar, 2018.