UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE

STUDIJE

Biometrijske metode i njihov identifikacijski značaj

Završni rad na I ciklusu studija

Mentor : prof.dr. Kavazović Muamer

Kandidat : Alen Kadić

Sarajevo, 2018
 Sadržaj:

1. Uvod: ................................................................................................................................................... 5
2 Pojam i razvoj biometrije...................................................................................................................... 6
2.1 Pojam biometrije ........................................................................................................................... 6
2.2 Razvoj biometrije........................................................................................................................... 7
3. Biometrija sa aspekta društvene opravdanosti i biometrijska identifikacija ...................................... 9
3.1 Biometrija sa aspekta društvene opravdanosti ............................................................................. 9
3.2 Biometrijska identifikacija ........................................................................................................... 11
4. Biometrijske metode ......................................................................................................................... 12
4.1 Identifikacija temeljem otiska prstiju .......................................................................................... 12
4.2 Sustav automatizirane identifikacije otisaka prstiju -AFIS .......................................................... 13
4.3 Raspored crta lica ........................................................................................................................ 14
4.4 Prepoznavanje pomoču uha i nosa ............................................................................................. 15
4.5 Princip rada uređaja za identifikaciju lica .................................................................................... 16
4.6 Šarenica i mrežnica oka ............................................................................................................... 17
4.7 Termogram lica i tijela ................................................................................................................. 18
4.8 Geometrija šake .......................................................................................................................... 18
4. 9 3D Fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekostrukcija ............................................... 20
4.10 Tjelesni mirisi ............................................................................................................................ 21
4.11 Odontologija -Utrđivanje identiteta temeljem statusa zubala................................................. 22
4.12 DNK Analiza .............................................................................................................................. 23
5. Ponašajne biometrijeske metode...................................................................................................... 24
5.1 Analiza glasa ................................................................................................................................ 24
5.2 Grafološko vještačenje -Rukopis i potpis .................................................................................... 25
5.3 Poznatiji slučajevi grafološkog vještačenja.................................................................................. 27
Slika 1. Rukopis od David Richard Berkowitz ................................................................................ 28
Slika 2. Rukopis od John Wayne Gacy ........................................................................................... 29
Slika 3.Rukopis od Theodore Robert „Ted” Bundy ........................................................................ 30
5.4 Hod .............................................................................................................................................. 30
5.5 Dinamika tipkanja ....................................................................................................................... 31
6. Zaključak: ........................................................................................................................................... 32

3
7. Literatura: .......................................................................................................................................... 33
Knjige: ................................................................................................................................................ 33
Dokumenti i izvjestaji : ...................................................................................................................... 33
Internet stranice: ............................................................................................................................... 34

4
1. Uvod:

Svima je poznato da ljudsko tijelo ima veliki broj sličnih i različitih karakteristika pomoću
kojeg prepoznajemo svakog pojedinca. Biometrija je nauka koja se bavi ispitivanjem tih
karakteristika i osobina sa ciljem potvrde identiteta neke osobe, i već je postala dio
svakodnevnog života kako u privatnom tako i u društvenom životu. Iako ova nauka djeluje
kao dosta mlada, ipak ljudi se bave biometrijom od najranijeg poznavanja historije.
Zanimljivo je istači da mnoge biometrijske metode kao instrument za rješavanje slučajeva se
pojavljuju kroz književna djela od Artur Conan Doyla pod nazivom Sherlock Holms, i kroz
ovaj rad je navedeno par primjera. Prvi pravi razvoj biometrije započinje sa Alphonse
Bertillon i njegovim mjerenjem tijela krajem 19 stolječa. Dva glavna pitanja na koja
odgovoara biometrija jesu ko sam ja i da li sam za osobu koju se predstavljam? Većina
biometrijskih tehnika daje odgovore na ova dva pitanja , predstavljajući i šire individualne
karakteristike. Razvoj tehenologije je uticao na brzo širenje i razvoj biometrijskih tehnika, i
zbog toga vlada odgovajuča zabrinutnost sa aspekta društvene opravdanosti. Među prvim
najznačajnijim metodama spada otisak prsta koja je napočetku činila čak 87% policijskog
rada na identifikovanju počinitelja krivičnih djela. Ubrzo su se razvile i druge metode poput
šarenice i mrežnice oka, raspored crta lica, indetifikacija uz pomoč tjelesnih mirisa ,
geometrija šake ,ondotologija itd.. U manje značajne biometrijske metode spadaju analiza
glasa, grafološko vještačenje, hod, dinamika tipkanja, i one vrlo su jedostavne za savladati i
manje pouzdane, jer dosta prepostavljaju da su osobine određene individue tačne a ljudski
faktor koji se ne može tehnološki kopirati, obično pokaze da jesu. Ali njihova primjena je
vrlo velika i mogu biti od ključnog značaja u rješavanju kriminalističkih slučajeva. Primjere
efektivne upotrebe manje značajni metoda kroz ovaj rad je navedem kroz grafoško
vještačenje.

Ključne riječi: biometrija, biometrijski sustavi, identifikacije, identitet

5
2 Pojam i razvoj biometrije

2.1 Pojam biometrije

U literaturi možemo nači više definicija pojma biometrije (grč.bios = život+ metron = mjera),
ali u svim definicijama je zajedničko da biometrija prestavlja metod identifikacije, koji je
osnovan fizičkim karakteristikama ili karakteristikama ponašanja osobe. Međutim, pojedini
eksperti iz oblasti biometrije zastupaju dosta formalniju definiciju, oni biometriju definisu kao
naučnu diciplinu, čiji je cilj identifikacija pojedinaca uz pomoć statistički metoda u
slučajevima kada se koriste njihove biološke karakteristike ili karakteristike ponašanja.

Da bi biološke karakteristike mogli kvalificirati kao biometrijske one moraju biti:

a)Univerzalne -znači da svaka osoba mora posjedovati datu karakteristiku

b)Jedistvene-znači da karakteristika mora biti različita za sve članove populacije

c)Nepromjenjive -znači da karakteristika ne smije da se mijenja pri različitim uslovima

prikupljanja ili tokom vremena

d) karakteristika mora biti takva joj se može pristupačna i mora biti mjerljiva

"Prema osnovnoj definiciji: biometrija je znanost o postupcima jedistvenog prepoznavanja

ljudi, temeljem uspoređivanja jednog ili više urođenih tjelesnih obilježja čovjekovog
ponašanja. Biometrija se također može definirati i kao matematičko statistička metoda za
istraživanje živih bića s obzirom na njihove odnose, mjere i broja koji se utvrđuju korištenjem
automatiziranih tehničkih sustava mjerenja i registracije.1"

1
Pavišić, B., Modly, D., Veić, P.: Kriminalistika, knjiga prva, Golden marketing tehnička knjiga, Zagreb,str.555

6
2.2 Razvoj biometrije

Pitanje civilizacije u mogućnosti razlikovanja, prepoznavanja i identifikacije postoji od ranih

poćetaka civilizacijskog društva."U plemeskom sustavu prvobitne zajednice, članovi koji su
ogriješili plemenska pravila, pored progona, često su takvog člana označavali sakaćenjem,
ožiljcima ili žigosanjem, kako bi znali da se radi o prognaniku, tako da ga nebi primilo
nijedno drugo pleme. Poznati su slični načini označavanja ubojica, lopova i u
srednjovjekovnoj Evropi. "2.

Ali pravi početak biometije počinje zahvaljući razvoju dvije discipline, frenologija i
antropometrija koje su pomogle da se učvsti put biometriji. Antropometrija (anthropos =
čovjek + metron = mjera) je bioantropološki metod proučavanja ljudskih kvantitativnih, tj.
mjerljivih i brojivih osobina. Frenologija je proučavanje strukture lubanja za određivanje
karaktera osobe i mentalnog kapaciteta koju je osnovao je Bečki liječnik Franz Joseph Gall
početkom devetnaestog stoljeća u Njemačkoj. Franz Joseph Gall autor je frenološkoga
pristupa prema kojem je mozak podijeljen na zone nazvane po obilježjima koja se navodno u
njima nalaze (npr. borbenost, sposobnost zapažanja i sl.). Taj je koncept dodatno
uznapredovao talijanski liječnik Cesare Lombroso koji je povezao pojmove frenologije s
posebnim osvrtom na kazneno djelo ponašanja, pokušavajući povezati obrasce ponašanja s
fizičkim i biološkim karakteristikama. Frenologija je ostala popularna, osobito u Sjedinjenim
Državama, tijekom 19. stoljeća i još uvijek ima zagovarača danas. Frenologija je uglavnom
korištena za klasificiranje potencijalni zločinaca i njihova svojstva lica.
Policijsko korištenje biometrije se najviše veže se za zapadnu kulturu, to jeste Europu. Krajem
19.stolječa, 1883 godine Alphonse Bertillon (francuski policijski kapetan) razvio je sustav
identifikacije počinitelja kaznenih djela, u kojem je bila osnova da kroz precizne metode
mjerenja dijelova tijela za upotrebu identifikovanih kriminalaca. Ovaj sistem se sastojao od
mjerenja čeljusti i drugih mjernih dijelova tijela gdje se uzimalo 11 specifičnih dimenzija
tijela. Alphonse je tri puta uzimao svako merenje i zabilježio na 3 dokumenta. Zanimljivo je
Bertillonage već dugo uključivao procjene vjerovatnoće. Utvrđeno je da su kvote za bilo koje
određeno merenje bile potpuno identične za bilo koja dva muškarca bile 1: 4. Stoga, šanse za
2 muškarca da imaju istu visinu i istu veličinu stopala, biće 1: 16. Šanse za svi 11 merenja
koja se dele između dvije osobe biće 1: 411 ili 1: 4,194,304! U mjestima gdje je stanovništvo

2
Policija i sigurnost Godina 17. broj 3-4/2008. - MUP-a str.159 URL;
https://www.mup.hr/userdocsimages/pa/onkd/polisig_3-4_08.pdf (13.09.2018)

7
znatno manje, ovo bi mogli biti veoma privlačni dokazi za identifikaciju. Pored fizičkih
mjerenja, Alphonse je zabilježio fizičke osobine osobe to jest, boja kose i boja očiju,
uključujući i neobične oznake na tijelu kao tetovaže i ožiljke. Ovo je poznato kao Portrait
Parle ili govorni portret koji opisuje mnoge lične karakteristike. Bertillon je unapređen kao
voditelj novoformiranog Odeljenja za sudski identitet u pariškoj policiji. Zahvaljujući svom
uspehu, Antropometrija se širom svijeta širila na Sjedinjenim Državama koji su ga usvojili
1887. godine i kasnije Velika Britanija u 1894.
"Prvenstveno, istražitelji su koristili sustav Bertillon kako bi utvrdili je li osumnjičenik u
pritvoru bio uključen u prethodne zločine. Agencije za provođenje zakona počele su stvarati
arhive zapisa poznatih kriminalaca, koji su uključivali antropometrijska mjerenja, kao i slike
punog lica i profila počinitelja (danas obično poznate kao "mugshots", koji su još uvijek u
upotrebi danas)"3

3
http://www.nleomf.org/museum/news/newsletters/online-insider/november-2011/bertillon-system-criminal-
identification.html

8
3. Biometrija sa aspekta društvene opravdanosti i biometrijska identifikacija

3.1 Biometrija sa aspekta društvene opravdanosti

"Široka primjena biometrije, dovodi do zabrinutosti mnogih pojedinaca zbog mogućnosti

povrede prava na privatnost. Trenutno ne postoji zakonska definicija upotrebe biometrije, iako
je zaštita biometrijskih podataka bazirana na zaštiti privatnosti. Sa druge strane biometrijske
metode mogu ojačati zaštitu i bezbjednost naših identiteta.

Ono što posebno zabrinjava društvo kod koriščenje biometrije je sledeće:

-Biometrijski podaci se koriste u druge svrhe sem naznačenih prilikom sakupljanja

-biometrijski podaci se mogu sakupljati bez dozvole

-biometrijski podaci se mogu prenositi bez dozvole

-biometrijski podaci se mogu kombinovati sa drugim podacima o ličnosti radi dobijanja

potpunije prestave o ličnosti

-biometrijki podaci omogućavaju stvarni nadzor i profilisanje ličnosti "4

Jedna od najvažnijih stvari, koju je bitno objasniti građanima jeste da su najveći broj
biometriskih metoda, potpuno neškodljive za ljudsko zdravlje, ili su posljedice toliko niske ,
da su potpuno zanemarljive. Ipak veliki broj građana je zabrinut zbog mogućeg narušavanja
zdravlja, pogotovo ako se radi o laserkoj tehnologiji koja izaziva jonsko zračenje. Zbog toga
neophodno je naglasiti da recimo skener za uzimanja biometriskih podataka oka, da njegov
laserski snop , nema toliku jačinu ,intenzitet i talasnu dužinu da ošteti biološko tkivo ili
organizam, i daleko je bezbjedniji od blica fotoaparata ili laserkog svjetla u mnogim
klubovima.

Još jedan od niza barijera jeste političke prirode, to jeste suradnja sa državom. Zanimljivo je
istaći da je 2002 godine Američki statički biro ministarstva pravde, sproveo je anketu pod
nazivom "Search" među ispitanicima, koji su prošli bar jednu od vrsta biometrijske
identifikacije. Sprovedena anketa je pokazala da 88% ispitanika bilo zabrinuto zbog mogućeg
postojanja zloupotrebe podataka o ličnosti. Jedno od pitanja u anketi je glasilo, želite li da

4
Sanel Jakupović. Beograd, 2015. Zbornik-radova-2015 Str. 98-99.
URL:https://www.scribd.com/document/352594242/ (13.07.2018)

9
surađujete sa državom u primjeni biometrije u svrhu korištenja za smanjenje krivičnih djela.
80% ispitanika je odgovorilo potvrdno. Ovdje primjećujemo kontradiktivnost između
ispitanika i njihovog stava prema biometrijskom sistemu i metodama, i možemo zaključiti da
stavovi anketiranih građana odobravaju biometrijske metode, ali ako oni nisu sami u pitanju.
"Vrlo je važna podrška građana za interpretaciju bilo kojeg sistema u društvu tako i
biometrijskog. Naročito je bitno da država uvaži preporuke ekperata iz oblasti gdje se
istražuje da li biometrijski sistemi mijenjaju politiku u određenom društvu i da li narušavaju
odnose između države i građana. "5

Postoji i psihološka barijera kod uzmimanja DNK uzorka kao biometrijskog podatka, sa
ozbirom da DNK kao biometriski indifikator omogućava uvid u informacije poput rasne i
entićke pripadnosti, postojanju određenih bolesti i sličnih nedostataka.

Pored navedenog, vlada zabrinutost o mogućnosti krađe identiteta do kojeg može doči iz
sledećih razloga:

a)Biometrija pojedinca nije tajna, svako može doći do nje, kao recimo nečijeg snimljenog
glasa , potpisa ili slike.

b)Biometrijske karakteristike su stalno povezane sa pojedincem znači nemogu se poništiti, a

jednom komprimiran biometrijski podatak otvara mogućnosti dalje zloupotrebe

c)Biometrijska karakteristika se može koristiti na različite vrste aplikacija, što povećava

načine upotrebe.6

Država je dužna da poduzme sve potrebne mjere kako ne bi došlo do povrede prava na
privatnost i učiniti sve sto može da stekne što bolje povjerenje izmedu građana u institucijama
javnog i privatnog sektora.To se postiže potpisivanjem adekvatnih mjera za zaštititu podataka
o ličnosti i pružanjem informacija građanima o njihovim pravima i obavezama.

5
Oliver Subotić, Biometrijski sistemi identifikacije: (kritička studija), Beograd, (2007).
6
Krađa identiteta se javlja jer svi biometrijski sistemi nude adekvatnu sigurnost, a neki mogu
biti osetljivi na napade od strane impersonatora

10
3.2 Biometrijska identifikacija

"Identitet se definira kao biće, pojava ili svojstvo koje je jednako samome sebi. Savremena
biometrijska identifikacija temelji se fiziološkim osobinama i osobnostima ponašanja
određene osobe, to jeste na prepoznavanju obrazaca ponašanja, i prepoznavanju određenih
biometrijski karakteristika. Identitet stoga predstavlja skup ustaljenih, odnosno
nepromjenjivih, obilježja koja čine određenu osobu ili predmet, kojima se ta osoba ili predmet
razlikuje od svih drugih. Taj skup karakteristika koje su specifične za pojedinca naziva se
individualnost." 7
Identitet određene osobe dijeli se na osobni (identitet koji je temeljen na
podacima stečenim samim rođenjem, a uključuje ime, prezime, datum i mjesto rođenja te
podatke o roditeljima), biografski identitet (identitet koji osoba stječe kroz život, a koji se
prati preko službenih dokumenata i uvjerenja, kao što je škola, posao, banka, liječnički karton
i sl.) i bioemtrijski (identitet koji je zasnovan na jedinstvenim karakteristikama kao što je
otisak dlana, analiza lica, DNK analiza, itd.).8"

Dva najvažnija pojma u ovom dijelu su verifikacija i identifikacija. Verifikacija i

identifikacija odgovaraju na dva pitanja: prvo je dali ja znam ko si ti ,drugo je da li osoba za
koju se prestavljaš? Verifikacija je proces provjere nečije tvrdnje o identitetu. Ovaj dio
zadatka je vrlo jednostavan , da bi se omogućilo određenoj osobi da ostvari cilj kao što je
pristup određenim podacima ili određenom prostoru. Sistem ima određen stepen sigurnosti ,
koja traži potvrdu osobe da su određene tvrdnje o njenim biometrijskim osobinama tačne.
Identifikacija prestavlja proces u kome se utvrđuju identiteti određene osobe, što je složeniji
proces.

7
Altaras Penda, Ivor. Identitet kao osobno pitanje. // Revija za sociologiju 36, 1-2(2005), str. 58 URL:
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=20993 (13.09.2018)
8
Paunović, Saša; Starčević, Dušan; Jerinić, Ivan. Biometrijski identitet u elektronskim komunikacijama. // IV.
Međunarodni naučni skup „Moć komunikacije 2015“ : zbornik radova / urednici Zorka Grandov, Marko Laketa,

11
4. Biometrijske metode

4.1 Identifikacija temeljem otiska prstiju

Za otisak prstiju može se reći da je najstarija i najpoznatija korištena metoda autentifikacija.

Otisci prstiju su jedinstveni za svaku osobu ,uključujući i jednojajčane blizance. Otisak prsta
je uzorak izbočina i udubljenja koji se nalaze na površini jagodice prsta ruke. Oblik i
formacija otiska ovise o prvobitnim uvijetima razvoja embrija, koji se razvije u prvih 7
mjecesi razvoja fetusa, i ostaje nepromijenjen čitav život. (osim ako ga ne promjeni bolest ili
ozljeda) Identifikacija otiscima papilarnih linija prstiju temelji se na jedistvenom rasporedu
udubljenja i ispučenja kože.
Prvi naučni rad posvećen kapilarnim linijama pripada italijanskom anatomu Marčelu
Malpiđiju i datira iz XVII vijeka. Malpiđi je izučio sastav izbočina i pora, i uočio je
postonjanje kružnih i pepeljastih oblika papilarnih linija.U znak poštovanja prema njegovom
djelu, najniži sloj epiderma je nazvan Malpiđijev sloj. Malpiđi je razmatrao mogućnost
identifikacije na osnovu papilarnih linija. Pravi razvoj identifikacije ljudi na osnovu otiska
prstiju počeo je sa radovima engleskih istraživača sredinom i krajem XIX vijeka. Englez
Vilijam Heršel 1858 godine počeo je da koristi otiske prstiju umjesto dotadašnjih oznaka za
nepismene u obliku krstića, zbog velikog broja nepismenih stanovnika pri sklapanju
ugovornih obaveza sa stanovništvom. Napočetku je to dovodilo do dosta sukoba i
nesporazuma , ali vrlo brzo su se pokazale prednosti ovog načina ovjere jer su prevare
praktično iskorenjene. Također koristio je otiske prstiju kako bi spriječio lažno predstavljanje
umirovljenika koji su umrli i kako bi spriječili bogate kriminalce koji su plaćali siromašnim
ljudima da im služe zatvorsku kazne umjesto njih. Motivisan ovim uspjehom Heršel je
organizirao sakupljanje otisaka prstiju i na osnovu toga 1877 godine predložio je u zatvorima
Indije da se otisak prstiju koristi kao obavezno sredstvo za uzimanje idnetifikacije, ali taj
prijedlog je odbijen. Ipak najznačajniji rad iz ove oblasti pripada Frensicu Galtonu koji je na
osnovu rada Heršnela uradio opsežna naučna istraživanja i sa biološkog i kriminalističkog
stajalista. 1892 godine je objavio knjigu "Otisci prstiju". Do primjene otiska prstiju u
engleskoj policiji je došlo tek kada je Endvard Henri (prijatelj od Heršela), 1900 godine
objavio svoj sistem klafisikacije otiska prstiju. "Iste godine Sir Henry je poslan u Natal u
Južnoj Africi kako bi pomogao u reorganizaciji lokalne policijske snage i uspostavio ured za
otiske prstiju. Njegovi napori u Južnoj Africi bili su vrlo uspješni; a 1901. Sir Henry se vratio

12
u Veliku Britaniju i imenovan za pomoćnog povjerenika Scotland Yarda, šefa Odjela za
kaznene istrage. "9Iste je godine u Scotland Yardu osnovan je prvi ured za otiske prstiju u
Ujedinjenom Kraljevstvu. Pomenuti sistem klafisikacije nazvan je Galton-Henrijev sistem, a
sama metoda je nazvana identifikacija na osnovu prsta. Ubrzo metoda je prihvaćena i u
drugim evropskim zemljama. Međutim Engleska nije prva zemlja u kojoj je metoda otiska
prstiju zvanično uvedena u policijsku praksu. Jedan od prvih sustava za kriminalisticku
identifikaciju s pomoću otiska prstiju ,1891 god. nasto je u Argetini. Razvio ga je policijski
službenik u gradu Buenos Aires-u hrvatskog porijekla Ivan Vučetić. On je prvi uveo
desetoprstno daktiloskopiranje i evidentiranje kriminalaca temeljeno na razvrstavanju otisaka
prstiju desne i lijeve ruke, i posebnih klasifikacijskih oznaka za svaki oblik crteža papilarnih
linija. Ubrzo je ta metoda dobila ime daktiloskopija , i postala je vrijedno i neosporno sredstvo
identifikacije osoba u radu policije i pravosuđa.

4.2 Sustav automatizirane identifikacije otisaka prstiju -AFIS

U području policijske djelatnosti impletiran je sustav za automatsku obradu otisaka

papilarnih linija, takozvani AFIS (skraćeno od :Automated fingerprint identification system10)
a u području privatne zaštite sustavi za autorizaciju i autenifikaciju , to jeste kontrolu ulaska i
kretanja po zaštičenom prostoru koji se također baziraju na daktiloskopiji.
AFIS je moderni računarski sustav za automatiziranu obradu otisaka papilarnih linija prstiju i
dlanova. Upotrebom AFIS-a znatno se skraćuje vrijeme potrebno za unos podataka, a
dobivaju se mnogo veće mogućnosti za provjeru cijele baze podataka.
Sustav radi na načelu nekoliko provjera :
a)provjera otisaka svih deset prstiju , a to služi za za sravnjivanje baze i izbjegavanjem
duplikata u bazi podataka, i utrđivanje lažnih imena
b)provjera deseteroprstnog obrasca sa bazom spornih tragova, odnosno utrvđivanje svake
novo-evidentirane osobe sa bazom spornih otisaka, odnosno tragova koji pripadaju dotad
nepoznatim osobama , to jeste počiniteljima kaznenih djela.
c)provjera spornog traga sa bazom spornih tragova. Ova provjerom je moguće povezati
počinitelja kaznenog djela sa serijom kaznenih djela.

9
The Henry Classification System-Recech consoulting integration str.1 URL:
https://www.newmanboston.org/customized/uploads/henry%20fingerprint%20classification.pdf (13.07.2018)
10
Prevod:Sustav automatizirane identifikacije otisaka prstiju

13
d)Usporedba spornog traga sa bazom desetoprstnih obrazaca, odnosno sa svim do tada
daktiloskopiranim osobama
e)naznačnost različitih obrada spornih tragova u svrhu poboljšanja kvalitete što olakšava ili
omogućava identifikaciju.
Prednosti otiska prsta su: visoka pouzdanost, karakteristični su za svaku osobu, visoka
preciznost, napredna tehnologija koja daje jedostavnost i stabilnost u toku vremena. "Postoje
određene slabosti kod skeniranja otiska prstiju.Večina tih slabosti je blažeg oblika. Testiranja
su pokazala da starija populacija fizičkih radnika i dio azijske populacije mogu imati
poteškoće sa registracijom otiska prstiju11." Drugi problem jeste da tokom vremena u kraćem
periodu otisak prsta moze doživjeti promjenu, što otežava njegovo identificiranje i
varifikaciju.

4.3 Raspored crta lica

"Biometrijska metoda za identifikaciju lica predstavlja dio fizičke biometrije koja se temelji
na jedistvenim karakteristikama svakog čovjeka. Izgled lica uvjetovan je građom kostura
glave, rasporedom muskulature, kvalitetom kože, izgledom dijelova lica poput čela,
očiju,nosa i dr. to jeste ono je individualno. Identifikacija prepoznavanjem je zbog
ograničenog vida čovjeka koji prepoznaje psihoške procese vezanih uz percepciju
,pamčenjem i dosjećanjem, vrlo subjektivna ,pa se u postupku prepoznavanja ili pribavljanja
osobnog opisa mogu dobiti vrlo nepouzdani podaci." 12Klasična metoda je identifikacija poput
fotografije. Ovaj vid identifikacije upotrebljavao se u prošlosti, najviše u policiji koja je
fotografiju lica usporedivala sa fotografijom iz policijskog dosjea. U to vrijeme nije postojala
računarska tehnologija. Prepoznavanja lica je jedna od najeftinijih metoda jer ne zahtjeva
skupu specijalnu opremu. Dovoljno je osobno računalo i video kamera. Kako bi se što bolje
prepoznala osoba, poželjno je posjedovati njen snimljeni uzorak iz što večeg broja kutova. U
praksi je dovoljno da osoba prođe pored kamere i da je sustav zabilježi, dok se prepoznavanje
osoba obavlja pomoću prepoznvanja oblika lica koje se dijeli na oko 80 karakteristika,
naprimjer razmak između očiju ,dimenzije nosa , polozaj i razmak jagodičnih kostiju itd., po
obilježljima koja ispunjavaju uvjete tražene za identifikacijska obilježja. Da bi prepoznavanje

11
Samir Navanti (2002) Biometrics:Identity Verification in a Networked World, New York,Str. 60
12
Gluščić S., Klemenčić G.,Ljubin T.,Novosel D.,Tripalo D.,Vermeulem G., Zaštita svjedoka kod teških
kaznenih djela ,Pričnik za obuku policije ,državnih odvjetnika i sudaca ,Council of Europe PUblishing
,Strabourg 2006 str.184

14
bilo na razini idnetifikacije potrebno je utvrditi traženi broj obilježja (između 15 i 20
obilježja). Kako su odabrana obilježja konstanta i relativno nepromjenjiva, osoba se može
prepoznati i nakon hirurških korekcija izgleda lica (promjene frizure, boja kose, nošenja
naočala i slično).

4.4 Prepoznavanje pomoču uha i nosa

Jedna varijanta koja je slična ovoj metodi jeste metoda prepoznavanja uha. "Oblik uha i
struktura hrskavog tkiva na povšini uha različiti su među osobama. Ovaj oblik biometrijskog
prepoznavanja temelji se na analizi oblika vanjskog uha, režnjeva uha i strukture kosti, te se
koriste i 2D i 3D metodologije. Senzor sakuplja bočnu sliku profila korisnika glave, od kojeg
sustav automatski smješta uho i izolira podrućja poput kose, lica i odjeće korisnika. Algoritam
koristi kombinaciju analize boja i dubine kako bi najprije lokalizirao uhu, a zatim generira
obris vidljivog područja uha. Algoritam mora uzeti u obzir razlike u boji kože (uzrokovane
rasvjetom varijacije), kao i razlike u veličini uha, oblika uha, i prisutnosti naušnica. Iz
biometrijske perspektive, uši su dobra univerzalnost i bogata struktura uha je dovoljno
jedinstvena da dopušta njegovo korištenje kao biometrijsko.. Uglavnom, osim ozljeda,
struktura uha je prilično stabilna i prolazi kroz male, predvidljive promjene tijekom vremena,
što se može računati u sustavu prepoznavanja."13 Ova metoda se nekoristi se često.Ovdje ću
ukratko opisati primjer korištenja uha iz knjige Sherlock Holmes i priče "Kartonska kutija"14.
Radi se o gospođici Suzan Kašing koja je dobila neočekivani paket u kojoj su bila dva uha. Za
jedno uho je ustanovljeno da se radi o ženskom uhu, i tu Sherlock navodi da je svako uho
priča za sebe i nakon što je proučio uho i zabilježio njegove specifičnosti primjetio je da se
uho poklapa savršeno sa gospođicom Kašing koja je dobila paket. Iz toga, došao je do
zaključka da se radi o njenoj sestri. Ova biometrijska metoda je još uvijek u razvoju , i
potrebna su dodatna istraživanja. "Prednost se ogleda u tome što uho nije podložno
promjenama, naspram ostatka lica, a nedostatak je što u slučaju ako je uho prekriveno kosom
ne mozemo izvšiti lični uvid bez pristanka osobe koju posmatramo.

Skeniranje nosa je još jedan vid nove upotrebe biometrije. Istraživanja su imala za cilj da
istraže oblike nosa, i ispostavilo se da nos ima 6 oblika: rimski, grčki, nubijski, orlovksi,
prćasti i podignuti. U toku ovog istrazivanja koristi se sistem zvani "Foto lice" koje se služi

13
Sushma Jaiswal et. al., Journal of Global Research in Computer Science, 2 (10), October 2011 str.35
14
Arthur Conan Doyle , Zbirka priča 3 ,Posljednji Naklon ; Kartonska kutija str. 232-245

15
3D skeniranjem koje prikuplja podatke o mjerama i dimenziji nosa, a sotver je u stanju
idnetifikovati nos na osnovu navedenih činioca. Ova metoda ima dosta poteškoća u praksi jer
moze doći do lomljenja nosa , subjekat moze nostiti lažni nos ,ili podvrgnuti plastičnoj
hirurgiji."15

4.5 Princip rada uređaja za identifikaciju lica

Tehnologija prepoznavanja lica identifikuje osobe prema specifičnim obilježjima njegovog

lica koja su manje podložna promjenama.To su gornje crte očnih šupljina, površina oko
obraza i strane usta. Uređaji za idnetifikaciju sliku lica dobijaju pomoću kamere. Tako
dobijena slika generiše se i uspoređuje sa obrascem iz baze podataka. Ova tehnologija može
usporedivati slike lica koje nalazimo u digitalnim putnim ispravama.Za kreiranje obrazaca
koriste se dva tehnološka modela a to su LFA (local feature analysis) i Eigenface metoda.
LFA metodu je patentirao Visonic Cor. Za generaciju obracasa LFA metode koristi se
desetine slika na kojima se nalaze specifične tačke lica (nos, oči ,obrazi ,usta) i sa njihovim
preklapanjem dobiva se topografksi model lica. Ova obilježja koja se nalaze u topografskom
modelu lica koriste se za idetifikaciju i varifikaciju osoba. Manje promjene na licu poput
smješka ili grimase mogu biti prihvaćene kao specifična obilježja.
Eigenface metoda (jedno jedino lice) koja je pantetirana od strane Masachusett Instite of
Tehnology je tehnologija kreiranja obrazaca i ona uvijek posmatra lice u cjelini. Niz slika
cijeloga lica koriste se za kreiranje dvodimenzijalne crno bijele slike. Prikazuje se od 100 do
125 eingeface obrazaca. Kombinacija svih obrazaca, uređaj za prepoznavanje kreira živu sliku
lica. Ova kombinacija se uspoređuje sa obrascem iz podataka a zavisno o procentu
podudarnosti uređaj će odlučiti da li se obrasci podudaraju ili ne.

15
Nebojša Bojanić , Primjena Forenzike , Str.75

16
4.6 Šarenica i mrežnica oka

"Prvo istraživanje identifikacije osoba pomoću očiju započelo je oko 1930. godine 16."
Šarenica oka se formira se od 3 do 6 mjecesa nakon začeća. Šarenica je obojeni dio oka koji
okružuje zjenicu, a sastoji se od prstena, brazdi i pjega u razičitim bojama, i oni ćine
jedistveni vremenski nepromjenjiv kompleks šara svakog pojedinca. Na šarenici možemo
idenficirati čak oko 200 karakteristika koje su pogodne za idnetifikaciju. Sustav za
idnetifikaciju se ne moze se prevariti lećama , staklenim okom, pa čak ni pravim okom mrtve
osobe. Kada je riječ o lećama postoje već unapred uneseni algoritmi unutar sistema koji
registriraju leće ,a kod staklenog oka i mrtve osobe nema očekivanog širenja zjenica prilikom
obasjavanja oka. Prednosti ove metode su brojne : zaštićenost i izolovanost od spoljašnje
sredine, fiziološka reakcija šarenice oka na svijetlo što je prirodni test za detekciju falsifikata,
falsifikovanje hiruškim putem je skoro nemoguće a da se pri tom ne ošteti ili ne uništi vid.
Karakteristike šarenice se ne mijenjaju starenjem, šarenica je vidljiva i sa rastojanja,
enkodiranje i prepoznavanje je lako realizovati, vrijeme koje je potrebno za analizu slike je
veoma kratko. Glavni nedostaci su to što je veličina šarenice svega 1cm pa je potrebna
striktna saradnja korisnika, koji mora stajati mirno u određenom položaju, a skeniranje dužice
ometa njena pokretljivost kao i povremeno spuštanje očnih kapaka.

Mrežnica je tanki sloj stanica i splet krvnih žila koji se nalazi u stražnjem dijelu oka.Ona je
definitivno jedna od najsigurnijih identifikacijskih obilježja, jer je ne moguće promjeniti ili
replicirati unutrašnju strukturu oka, niti se ona mijenja tokom čitavog života, osim u slučaju
bolesti kao sto su glaukom i dijabetes, a mrežnica mrtve osobe toliko brzo propada, da postaje
neupotrebljiva. Da bi se mrežnica uspjesno skenirala, potrebno je da osoba skine naočale (ako
ih nosi) i oko približiti skeneru i fokusirati se na određenu tačku. Proces skeniranja traje
između 10 i 15 sekundi i oko se za vrijeme skeniranja osvjetli blagim snopom svjetlosti.
Reflektirana svjetlost sadrži podatke o polozaju kapilara
Prednost ove metode je vrlo visoka pouzdanost, nedostak je visoka cijena i odbojnost jer
zahtjeva prodiranje laserske svjetlosti u oko osobe. Najčešće se koristi u područjima i
objektima visokog stupnja sigurnosti (npr.vojni objekti) gdje cijena opreme nije odlučujući
faktor.

16
Martinović, Dunja Personal Identification by Eyes. // Collegium antropologicum 35, 2(2011), str. 348. URL:
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=107598&lang=en (13.09.2018)

17
4.7 Termogram lica i tijela

"Splet krvnih žila koje se nalaze unutar ljudskih tijela , a posebno njegov potkožni dio,
predstavlja vrlo jedinstveno obilježje i individualan je kod svakog pojedinca. Snimanjem
infracrvenom kamerom registruju se toplinska zračenja koje krvne žile emitiraju kroz kožu.
Ovim postupkom dobiva se snimak koji se naziva termogram. On je jedistven za svaku osobu
uključujuci i blizanace."17
Pod utjecajem vanjskih čimbenika moguće je manipulirati sa promjenama u termogramu, npr.
izjednačavanje temperature okoline sa temperaturom tijela, ili unošenjem opojnih srestava u
tijelo itd. Pored toga ova metoda ima vrlo visoku cijenu opreme, i termografske slike
zauzimaju mnogo memorijskog prostora, što stvara ne pogodnost za velike digitalne baze
podataka.
Prednost ove metode jeste da omogućuva prepoznavanje i bez suradnje osobe i mogućnost
snimanja sa veće udaljenosti. Moguće je snimiti subjekta u pokretu u nepristupačnim
sredinama, u mraku i prepoznavanje subjekta ne ovisi od godina osobe, izraza lica i estetskih
modifikacija.

4.8 Geometrija šake

Biometrijska geometrija šake nije nova tehnika. Prvo se spominje u ranim 70-im godinama od
XX stoljeća. Prva poznata upotreba bila je za sigurnosne provjere na Wall Streetu. Geometrija
šake temelji se na strukturi dlanova i prstiju, uključujući širinu prstiju na različitim mjestima,
dužinu prstiju, debljinu dlanova i sl. Iako ta mjerenja nisu jako prepoznatljiva među ljudima,
geometrija šake može biti vrlo korisna za provjeru identiteta, tj. osobnu autentifikaciju. Ova
tehnika je široko prihvaćena i verifikacija uključuje jednostavnu obradu podataka. Ljudska
ruka sadrži dovoljno anatomske karakteristike kako bi se osigurao mehanizam za osobnu
identifikaciju, ali se ne smatra dovoljno jedinstvenim da bi osigurao mehanizam za potpunu
osobnu identifikaciju. Geometrija ruke je osjetljiva na vrijeme i oblik ruke može se mijenjati
tijekom bolesti, starenja ili mijenjanja težine. Zapravo se temelji na činjenici da svaka osoba
ima drugačije oblikovanu ruku koja se neće drastično promijeniti u budućnosti. Kada stavljate
ruku na skener, uređaj obično daje trodimenzionalnu sliku šake. Izmjereni su oblik i duzina
prstiju, kao i zglobovi. Uređaji uspoređuju podatke preuzet s ručnog skenera s već
pohranjenim obrascima u bazi podataka. Nakon potvrde identifikacijskih podataka, obično se

17
https://www.mup.hr/userdocsimages/muzej/izlozbe/2010/termoidentiti.pdf

18
može pristupiti pravo na osigurano mjesto. Ovaj proces je vrlo brz i učinkovit. Za sve je
potrebno manje od pet sekundi za postupak. Danas su ručni skeneri dobro prihvaćeni u
uredima, tvornicama i drugim poslovnim okruženjima.
Bazirano na podacima, ljuska šaka se može očitati na tri načina:
a)tehnologijom dlana
b)tehnologijom vena šake
c) Ručna geometrija i tehnologija za oblik ruke
Prva kategorija smatra se klasičnim pristupom biometrijske šake. Ovdje korištene metode su
slične onima koje se koriste za otiske prstiju. Veličinu, oblik i protok papilova se mjeri, a
glavne su značajke detalja u procesu identifikacije. Preoblikovanje i normalizacija slike u ovoj
kategoriji daje binarna slika koja sadrži papile i njihove udaljenosti. Zbog različitih
osvjetljenja kada se uzme slika, dlan se može podijeliti na pet područja, iako strogo
medicinski govoreći, ako uzmemo u obzir mišiće, ona ima samo tri područja. Područja dlana
su: donji dlan, srednji dlan, gornji dlan, palac i hipotenar (mali prst)
Druga kategorija koristi sličan pristup za snimanje sliku šake, no umjesto korištenja običnih
fotoaparata ili skener koristi specijalizirani uređaj koji sadrži skenere s infracrvenim svjetlom
ili neka druga tehnologija koja se može koristiti za dohvaćanje slike vene pod ljudskom
kožom. Biometrijska krvna žila dobiva na popularnosti posljednjih godina i to je vjerojatno to
će biti jedna od glavnih biometrijskih karakteristika u budućnosti.
Treća kategorija je glavni interes ovog poglavlja. Ruka snimljena digitalnim fotoaparatom
obično se postavlja na poluprozirnu bazu koja je kasnije obrađena kako bi se ekstrahirao oblik
ruke (obično je ovaj metod poznat kao preprocesiranje slike koja dobiva slikovne podatke u
prikladnom obliku za sustav u kojemu se koristi). To uključuje izlučivanje krivulja ruku koje
mogu biti dijelovi jedne veće krivulje koja predstavlja oblik ruke. Upotrebom tih krivulja i
njegovih svojstava, može se odrediti ručna obilježja koja se koristi u autentifikacijskom ili
identifikacijskom sustavu koji se gradi.

19
4. 9 3D Fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekostrukcija

"3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija su metode identifikacije koje

se temelje na geodetskim diciplinama fotogeometriji i stereofotogemetriji. 3D fotogrametijska
antropologija je metoda kojom se iz snimaka dobivenih video kamerama uz pomoć
odgovarajućeg softvera mogu izmjeriti pojedini dijelovi tijela osobe ,te na osnovi i tih mjera
vrlo precizno razlikovati tu osobu od drugih. Ova metoda doživljava punu primjenu prilikom
kriminalističkog istraživanja kada je potrebno identificirati maskirane i nepoznate počinitelje
razbojništava ili drugih sličnih kaznenih djela, prilikom kojih su počinitelji snimljeni. Zadaća
je forenzičkog antropologa formirati generički biološki profil neidentificiranih koštanih
ostataka na temelju kojeg će forenzički umjetnik rekonstruirati lice, uzimajući u obzir
smjernice i vrijednosti za ponuđenu dobnu, spolnu i rasnu skupinu. "18
Smatra se da je nastanak tehnike facijalne rekonstrukcije povezan s ljudskom očaranošću
licima koja datira daleko u prošlost (7.000 godina prije Krista) U prošlosti se oblikovanje
ljudskoga lika zasnivalo na kiparskim tehnikama i sto moguće vjernijoj reprodukciji osobe.
Razvoj facijalne rekonstrukcije primjenom sofisticiranih kompjuterskih programa započinje u
Londonu koncem 80-ih godina 20 stolječa. 3D facijalna rekonstrukcija se danas obavlja
primjenom odgovarujeceg softvera radi obnove lica osobe temeljenu na cjelokupnu lobanju i
uz pomoću postojeće baze podataka referetnih lica.
U prvom dijelu procesa obavlja se detaljno snimanje lobanje sinkroniziranom stereo
videokamerom ili fotoaparatom. Fotogrametrijskim načelom obavljaju se izmjeri određenih
točaka na licu ili na lobanji. Mjerenje se također može obaviti i laserksim skenerom koji može
dati vrlo precizna mjerenja. Zatim se softverskim alatima izračunava udaljenost svake tačke
na lobanji i izgrađuje se digitalni model. CT snimka glave osobe koju zelimo usporediti
preklapa se sa izgradenim digitalnim modelom. Radi simuliranja konačnog izgleda dodaje se
meko tkivo na lobanju i dobiva temelj izgleda lica da bi se zatim na temelju odredenih
karakteristika i procjene odredila boja kože, izgled očiju, kose i drugih detalja. Temelj ove
metode je subjektivna procjena osobe koja izgrađuje sliku lica nepoznate osobe, i zbog toga
ova metoda nije u potpunosti pouzdana.
Obje ove metode su vrlo važne za identifikaciju osoba, naročito u slučajevima kada se može
doći u posjed video snimke sa mjesta počinjenja krivičnog djela na kojoj se vide nepoznati

18
Ibidem, str. 172

20
počinitelji i jos važnije kod idnetifikacije pronađenih nepoznatih mrtvih tijela na kojima je
mehko tkivo uništeno.

4.10 Tjelesni mirisi

Vrlo značajno i perspektivno područje, pogotovo traseološke identifikacije u kriminalističkom

istraživanju jeste područje ljudkih, tjelesnih mirisa. Tjelesnim mirisima se bavi vrlo specifična
grana kriminalistike pod nazivom odorologija.(latinski odor-miris)
"Miris je skup izlučevina ljudskog tijela koji je različit za svaku osobu. Činjenica je da
ljudsko tijelo ispušta u atmosferu cak oko 300 različitih mirisnih sastojaka , koje različitim
metodama i sredstvima moguće registrirati i razlikovati, što otvara vrlo široke mogućnosti
raspoznavanja tragova mirisa u kriminalistici."19 Jedan od najedostavniji, najsigurnijih i
najpoznatiji kriminalističkih procedura prepoznavanje mirisa počinitelja kaznenog djela je uz
pomoč njuhom psa. Kao primjer bazirat ću se opet na priču Sherlocka Holmsa pod nazivom
"Zamak Šoskomb"20.Gospodarica zamka Beatris Falder je umrla i njen identitet je preuzela
druga osoba, koristeći njene stvari. Da bi Sherlock to potvrdio, uzeo je njenog psa koji je
posvuda pratio njen miris ,a prehodno je dat na poklon drugoj osobi.Vatson je imao zadatak
da zaustavi i zadrzi kočiju dovoljno dugo dok Sherlock dopusti psu da onjuši kočiju , ali pas
je počeo lajati i rezati, sto je potvrdilo zamjenu identiteta, navodeći da pseći njuh nikad ne
griješi. Ovdje također mogu spoemenuti uređaj "elektronski nos" koji oponaša način
djelovanja olfaktornog sustava čovjeka (sisavaca) s ciljem prepoznavanja složenih mirisa. On
je razvijen za traženje droge i ekploziva kao osljetljiva zamjena za pse. Nedostatak ovog
sustava jeste utjecaj kemijskih stvari koji utiču na kvalitetu detekciju mirisa kao sapuni ,
losioni ,parfemi i sl. i vrlo visoka cijena.
"Danas je moguće pomoću spektrometra masa idenficirati oko 130 specificnih sastojaka
tjelesnog mirisa.Većina mirisa se luči iz povšine tijela , kože i potkožnog tkiva, ali znatan dio
potiče iz pluća i gastrointestinalni trakt. Miris tog porijekla imaju vrlo veliku diferencijalnu
vrijednost, nastalom specifičnom prehranom, životnim stilom i drugim određenim
specifičnostima određene osobe. Ljudski miris prestavlja poseban mikrotrag , je osoba pri
kretanju u zraku ostavlja molekule koje se satoje od kombinacije individulanog mirisa osobe i

19
Policija i sigurnost- broj 3-4/2008. str.172-173
URL:https://www.mup.hr/userdocsimages/pa/onkd/polisig_34_08.pdf (13.07.2018)
20
Arthur Conan Doyle, Zbirka priča 3 Arhiva Sherlocka Holmsa , Zamak Šoskomb str.451-463

21
mirisa iz sredine u kojoj boravi. Tako složen trag daje osobi individualnost."21 Posebno su od
značaja mirisi koji se mogu pronaći na predmetu koji je korišten u krivičnom djelu. "Velika
je mogućnost operativnog korištenja tragova mirisa uzimajući moderne načine izvršavanja
krivičnih djela poput maskiranih razbojništava, gdje počinitelj ne ostavlja vidljive tragove,
več samo tragove svoje naznačenosti kao sto je miris. Uzorci tragovi mirisa mogu se
prikupljati na mjestu dogadaja u sterilne hermetičke kontejnere ,uz pomoć specijalnih
usisivača. Pošto se radi o tragovima koji se mogu lako promjeniti i obično su kratkog vijeka,
izražena je potreba žurnog postupanja"22.

4.11 Odontologija -Utrđivanje identiteta temeljem statusa zubala

Odontologija je medicinska specijalizacija koja se bavi proučavanjem zuba kao organ usne
duplje i njenih tkiva. U odontologiji se razmatraju dva aspekta: Traseološki i identifikacijski.
Traseološki se odnosi na identifikaciju osoba temeljem tragova zuba (ugriza, odgriza)
pronađenih na mjestu događaja, i na takav način je moguće je izvšiti identifikaciju počinitelja
ili žrtve koja je ostavila svoje tragove zuba na drugoj osobi ili nekom predmetu. U
identifikacijskom aspektu vrsi se identifikacija osoba ili mrtvih tijela uz pomoć usporedbe
statusa zuba mrtvog tijela sa onim iz zubarskog kartona, rendgenskog snimka zubala,
medicinske dokumentacije o preboljelim traumama i bolestima. U postupku identifikacije
gleda se broj zuba, veličina, položaj, raspored, i razmak. Mogu se iskoristiti tragovi poput
popravka plombi kruna, mostova i proteza. Pozitivna identifikacija pokojnika ne samo da
zadovoljava obavezu za obezbjeđenjem istinitosti, već rješava i mnoga pravna pitanja koja se
tiču smrti pojedinca, kao što su nasljedstvo i životno osiguranje. "Ako preminuli ostane
neidentifikovan, onda on tehnički neće biti proglašen mrtvim dugi niz godina, stvarajući na taj
način dodatan stres i probleme članovima porodice, koji ne samo da nisu u stanju da sahrane
svoje voljene, već se mogu suočiti i s finansijskim teškoćama. Ovaj metod ima ograničenu
upotrebu ako nepostoje centralizovane i ažurirane baze podataka."23

21
Ibidem str173
22
Jedna od osnovnih kriterija istražne radnje jeste opasnost od odgode ,koja je ipak definirana i potrebnom
osiguranja iz okolnosti koje ce protekom vremena nestati ili se promjeniti.Jedna od takvih okolnosti su takozvani
kratkokrajni poput mirisa , topline , svejetlosti i slicno.
23
https://rsme.dental-tribune.com/news/forenzicka-odontologija-disciplina-koja-obuhvata-vise-od-identifikacije/

22
4.12 DNK Analiza

"Britanski znanstvenik Alec Jeffereys 1984 godine je prvi primjenio činjenicu o jedistvenosti
građe molekule DNK na identificiranje nepoznatih počinitelja kaznenih djela, i metodu je
nazvao DNK-fingerprinting po uzoru na daktiloskopiju metodu identifikacija. DNK-
fingerprinting se temelji na činjenici da ljudski organizam sastavljen od 100 trilijuna živih
stanica. Stanice su građene od jezgre kao središnji dio i citoplazme koja je okružuje. Unutar
jezgre se nalaze hromosoni koji su nositelji osnovnog nasljednog materijala. U hromosonima
je smještena jezgrina DNK . DNK služi kao jedinstveni genetski kod, polovica od svakog
roditelja. Identični blizanci su iznimka od ovog pravila jer imaju isti genetski. Oko 99,5%
DNK molekule je zajedničko svim ljudima, a preostalih 0,05% prestavlja kodirajuća područja
visoke varijable, što čini osobu jedistvenom.24" Analiza DNK koristi se u mnogim
istraživanjima a najznaćajnija primjena je u području kriminalističke i sudske medicine gdje
se nalazi DNK koristi za utrvđivanje identiteta nepoznate osobe, dokazivanje roditeljstva,
identifikaciju ostatka mrtvog tijela, određivanje spola osobe, te istraživanja kaznenih djela, ali
i dokazivanja za neopravdano osuđene zatvorenike. Da bi prikupio DNK od svake osobe za
sustav, treba vremena i prolazi kroz nekoliko složenih koraka. Prvo, to treba prikupiti DNA iz
fizičkog uzorka svakog korisnika, kao što su krv, slina, kosa, sjeme, tkivo i drugi. Zatim, treba
razbiti uzorke u male fragmente koji sadrže VNTR (promjenljivi broj ponovljenih tandema)
Zatim će se veličina svakog fragmenta DNA izmjeriti i razvrstati prije nego što se uspoređuje
s različitim uzorcima"25 Nedostaci DNK metode ogleda se u tome sto je proces dugotrajan ,
skup , i uključuje stručno osoblje, uzorci su osjetljivi i zahtjevaju poseban način pohrane i
lako se kontaminira.

24
Jurkovič K. Vrednovanje DNA analize u predmetima vjestačenja prije DNA tehnologije.Policija i sigurnost
Br.1-2/04 str.22 URL; https://hrcak.srce.hr/file/117825 (13.09.2018)
25
Sandra Maestre, Sean Nichols "DNA Biometrics", 2009 str.10 URL:
https://danishbiometrics.files.wordpress.com/2009/08/nst.pdf (13.09.2018)

23
5. Ponašajne biometrijeske metode

5.1 Analiza glasa

Analiza govora je započeta daleko prije tranzistora i prvih elektronskih računara. Melvil Bel
1867 godine počeo je sa istraživanjem prevođenjem govora u vizualnu formu. Melvin se
bavio vizualizacijom glasova kako bi pomogao gluhim osobama da nauče da govore i
osobama sa smetnjama u govornom aparatu. U njegovo vrijeme raspoloziva tehnologija nije
bila dovoljna. Kasnije je policija nastavila sa razvojem njegove ideje. "Danas imamo
kvalitetnu i visoku tehnologiju koja omogućuje vizualizaciju govora. Biometrija glasa koristi
biometrijski model fizičkih karakteristika ljudskog glasa, odnosno numerički model
generisanog zvuka i načina izgovora, koji je karakterističan za svakog pojedinca.26 "Kada
govorimo o identifikaciji zvuka potrebno je istaći razliku između prepoznavanja govora i
prepoznavanja glasa. Prepoznavanje govora se svodi na izgovorene riječi to jeste
trasformaciju govornih signala u riječi jezika, a prepoznavanja glasa predstavlja jedan od
načina identifikacije govornika, odnosno onoga ko je izgovorio te riječi.
Glas nije jedistvena karakteristika. Glas osobe prestavlja individualno obilježje, koje je
ponekad vrlo lako registirati i razlikovati, to jeste utvrditi istovjetnost glasa sa ljudskim
sluhom. Naravno da na ovakav način prepoznavanje glasa može dati određeni rezultat, pa i
postati izvor dokaza u postupku, ali treba uzeti u obzir da se radi o subjektivnom doživljaju
baziranom u subjektivnim karakteristikama slušatelja. Postoje dva glavna čimbenika koji čine
osobni glas jedinstvenim. Prvo, to je fiziološka komponenta koja je poznata kao
glasovni trakt. Drugo, to je komponenta ponašanja koja je poznata kao glasni naglasak.
Kombinirajući oba ova čimbenika, to je gotovo nemoguće imitirati tačno glas druge osobe.
Karakteristika glasa ovisi o razvijenosti glasnica, grla, usne šupljine, ali i o naučenim
karakteristikama, kao o stilu i tempu govora. Ovo područje identifikacije se naziva
fonoskopska identifikacija.
Proces identifikacije glasa ima dvije definisane faze. Prva faza jeste upisivanje glasovnog
uzorka govornika, a druga je identifikacija govornika. Zadatak prve faze sastoji se u uzimanju
biometrijskog uzorka "otisak glasa" koji može biti izgovor nekog teksta, niza brojeva ili
rečenice. Govornik izgovara frazu u mikrofon, koji predstavlja ulazni senzor i generiše

26
Lisa Myers "An Exploration of Voice Biometrics",Information Security Reading Room ,Sans Institute (2004)
str..3 URL: https://www.sans.org/reading-room/whitepapers/authentication/exploration-voice-biometrics-1436
(13.07.2018)

24
akustički talas i pretvara ga u elekrični signal. Ovaj analogni električni signal se pretvara u
vremenski niz binarnih brojeva kako bi prilagodio rad sa centralnim procesorom i
mnogostrukim aplikacijama. Kada je akuistični električni signal pretvoren u niz binarnih
brojeva moguće je primjeniti veliki broj sofisticiranih postupaka, da bi se iz signala izvuklo
ono što je značajno i za stanovnište identifikacije glasa. Agloritam za analizu posmatranih
osobina glasa u uzetom uzorku izdvaja jedistvene karakteristike glasa (visina , jačina, ton,
trajanje glasa i sl.) i formira biometriski uzorak koji se skladišti u bazu podataka. Sledeća faza
sistema odvija se tokom identifikacije glasa. Potrebno je da ispitivani pojedinac nešto
izgovori, a zatim se uzeti glavni uzorak uspoređuje sa onim unesenim u bazu podataka.
Sistemi koji se primjenjuju za prepoznavanje glasa i identifikaciju govora možemo podijeliti
na zavisne, nezavisne i intregrisane sisteme. Kod zavisnog sistema govornik izgovara
unaprijed određeni tekst, koji se poredi sa uzorkom iz baze podataka. Kod nezavisnog sistema
analizira se samo kvalitet glasa, a ne izgovorene riječi. Ovdje je prednost jer se
prepoznavanje izvršava izgovaranjem bilo kojih riječi, vrsta teskta je u upitnom obliku.
Verifikacija govornika kod intregriranog sistema odvija se u dva koraka. Prvi korak jeste da
se prepozna neki tekst koji je već izgovoren i nakon toga se prelazi na drugi korak kojim se
vrši uspoređivanjem karakteristika glasa ispitanika u sistemu za identifikaciju govornika. Ovaj
sistem se najčešće primjenjuje kod bankovnih transakcija.
"Sustavi za prepoznavanje glasa jednostavni su za instalaciju i zahtijevaju minimalnu količinu
opreme. Ova oprema uključuje mikrofoni, telefonski ili čak mikrofoni i računala. Ovaj sustav
je podložan promjenama u kojima se glas korisnika snimi i kasnije reproducira pri
autentifikaciji. Sustav je osjetljiv na buku, a glas varira ovisno o raspolozenju korisnika
,njegovoj dobi , te da li ima neku bolest , mutaciju , problem sa zubima i slično.27"

5.2 Grafološko vještačenje -Rukopis i potpis

Dok svaka osoba ima jedistven rukopis, za potpis se može reči da predstavlja vrstu otiska
prsta osobe, koji se može iskoristiti u identifikaciji osoba. Ova metoda nije sigurna ,jer potpis
se razvija i mijenja tokom vremena pod stalnim utjecajem emocionalnog i fizičkog stanja. U
klasičnoj identifikaciji rukopisa i potpisa provodi se grafaološka analiza koja se uglavnom
temelji na grafičkim, ali i u nekim psihološkim i biheviorističkim premisama skriptora.

27
Jain, AK ,Ross A,Pankanti S,Biometrics, A tool for information secruity ,IEEE transaction on information
forencis and security (June 2006) str.127 URL:
http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.450.8766&rep=rep1&type=pdf (13.09.2018)

25
Grafologija je riječ grčkog porijekla i u prevodu znači grafo = pišem + logos = riječ, govor.
Grafologija se nekad naziva i psihologija rukopisa. Grafologijom u širem smislu moze
smatrati analiza rukopisa pomoču kojeg se ističe identitet osobe. Primjeri su navedeni u
sljedećoj tabeli.

"Elementi za procjenu Značenje

a) Sitna mala slova Potištenost
Nedostatak radosti
b) Odsustvo pritiska
Nezadovoljstvo
c) Prekidano vođenje pera
d) Spuštanje redova

a) Krupna i široka slova srednje zone Opšta spremnost za život,

Samopouzdanje,
b) Naglašen pritisak
Sposobnost za doživljaj sreće
c) Senčenje osnovnih poteza
d) Pravilnost redova

a) Ujednačenost nagiba slova Snaga volje, istrajnost

b) Pojačan pritisak

a) Povišena slova Pokroviteljski duh

b) Neujednačena slova
c) Zaobljen i povezan rukopis

a) Nagnut rukopis Ljubomora

b) Rukopis u postepenom padu

a) Povišena slova Prezir

b) Inhibicioni pokreti
c) Jednoličan, monoton rukopis

a) Uglasti redovi Optimizam na heteroseksualnom planu28"

b) Gusti redovi koji se dodiruju

28
http://www.grafologija.rs/primeri-rukopisa/

26
Upustva za analizu rukopisa:
a)Za analizu je bolje uzeti sto veći uzorak rukopisa
b)Rukopisi pisani perom, mastilom, nalik perom su bolji od hemijske i obične olovke, jer
otkrivaju više o ličnosti
c) Prvo se osmotre veličina margina, ukošenost, a zatim se prelazi na veličinu slova,
usmjerenost redova, analizu velikih i malih slova.

Potpis zauzima posebno mjesto u grafoloskom vještačenju i jedna je od najstarijih metoda.

Uzimanje ovog uzorka na ovu metodu, podrazumijeva suradnju osobe i upotrebu instrumenta
za pisanje i podloge na kojoj je senzor. Čovek se sa svojim potpisom prosto legitimiše, njime
ovjerava i otkriva svoju ličnost. Ćitak i jasan potpis otkriva poštenu osobu na koju se u
svakom trenutku možete osloniti. Sićušan, stisnut potpis znak je da je njegov vlasnik
opterećen nekim kompleksima niže vrijednosti. Upadljiv veličinom i ukrašen potpis otkriva
osobu lošeg ukusa, koja je pri tom veoma uobražena.Podvučen potpis to jest crta ispod
potpisa, otkriva nametljivu osobu naglašenog ega, dok je sitan, uzak, izdužen potpis znak
promišljenosti i proračunatosti. Krug oko potpisa najviše stavljaju depresivne osobe.

Velika prednost ovakvih metoda predstavlja njihovu jednostavnost, koja ne zahtjeva

softificirane i skupe instrumente. Radi se o ekspertizi koja zahtijeva izuzetnu stručnost i
subjektivni angažman vještaka.

5.3 Poznatiji slučajevi grafološkog vještačenja

Počet ću sa primjerom od Sherlocka Holmsa.U priči "Rejgetska zagonetka", 29

nađen je papir
sa ispisanom porukom, koji je kroz priču prestavljen kao glavni dokaz. Na osnovu rukopisa
zaključeno je nekoliko stvari. Poruka je pisana od strane dvije različite osobe i razlika između
te dvije osobe se primjeti takoder i u godinama. Jedna osoba je starija a druga mlađa. Starija
osoba je imala pomalo isprekidan i nesiguran, tanji rukopis a mlađa potpuno suprotan tome.
Iz toga je izašla prepostavka da su te dvije osobe u rodu. Ova priča je napisana čak 15 godina
prije nego što je iskorištena u pravom kriminalnom slučaju.

29
Arthur Conan Doyle , Sherlock Holmes , Zbirka priča 2, Rejgetska zagonetka str.273-286

27
Jedni od najpoznatiji slučajeva spadaju :

"David Richard Berkowitz je od jula 1976.- augusta 1977., u New Yorku počinio 6 ubistava.
Kao ključni dokaz nađena su pisma. Njegov rukopis predstavlja vertikalno pisanje, s
vodoravnim crtama koje nešto galopiraju prema gore, uz malu udaljenost između riječi i
linija. Središnja zona je najbolje razvijena, gornja zona je smanjena, i prikazana je dvostruka
zamagljena petlja. Brzina pisanja i snaga pritiska su srednje jačine. Koristi se arkadama,
polukružnim i kružnim spojevima. Još uvijek čuva književni način kroz oblikovanje
određenih slova (e, g, i, m, s). Ali, također se mogu otkriti i agresivna svojstva i izgled nekih
neobičnih slova "J" i "D". 30
U njegovom slučaju znakovi abnomalnosti su varljivo suptiblne.
On lako utiče na osobu sa vrlo uskim konceptom zivota i kreira stabilnu zdravu vezu, koja
pati od koncepta manje vrijednosti i nije u stanju da vidi konekciju između njegovih dijela i
rezlutata.

Slika 1. Rukopis od David Richard Berkowitz

"John Wayne Gacy -Izvršio 33 ubistva mladih i starijih ljudi izvšena u periodu od 1972-1978
godine, i bio je poznat kao klovn ubica. Lijeva margina je vijugava, on je sklon tome da
ispuni stranicu, ostavljajući malo prostora za druge, bez razmišljanja i zaboravljajući o
osnovna pravila pisanja. Linije su uglavnom horizontalne i malo sićušne, razmak se malo
smanjuje između slova, a razmak je veliki je između riječi i normalan između redova.
Središnja je zona foliformna, gornja zona je ispunjena tintom i nisko zatvorenim petljama,
dok donja zona obiluje izduženim petljama, koje su okrenute na desno umjesto lijevo.
Profesionalni vještak tokom analize lako primjeti da je Garcyov rukopis neugodan, i da
postoje mnogi znakovi zbunjenosti. Tumačenje informacija sa grafološkog stajališta nalazimo
osobu koja ima znatni problem žaleći se na pravila društva, ali koja može lagano da zavara

30
The writing of criminal minds- Criminology And handwriting analysis -volume 1 str.163-175 URL:
http://docs.manupatra.in/newsline/articles/Upload/8C710695-9972-4673-B65C-815C3CEEDE83.pdf
(13.07.2018)

28
živeći u skladu sa pravilima."31 Mišljenje pojedinca često sasluša, ali ne uzima u obzir. U
njemu se krije vrlo zbunjena, uznemirena osoba koja se bori protiv snažne potrebe da
zadovolji tamne misli i osjećanja koje ga preplavljuju i pretvaraju ga u vrlo nasilno ljudsko
biće. On je eksplozivne naravi i konstanto pokušava da potisne svoj bijes, ali ga u konačnici
poraze njegove sadističke tendencije.

Slika 2. Rukopis od John Wayne Gacy

"Theodore Robert „Ted” Bundy - serijski ubica,silovatelj , nekrofil i kidnaper. Osuđen za 30

ubistava izvršena u periodu od 1974-1978 godine .Njegov rukopis je mnogo strukturaniji od 2
prehodna spomenuta. Desne margine su mu vijugave dok su mu lijeve ravne. Pisanje mu je
nagnuto nadesno , usko sa visokim slovima. Srednja zona teksta mu je dominatna , a donja
zona više razvijena sa velikim okruglim petljama. Linije su horizontalne, blago nakrivljene
prema gore , i udaljenost između slova je smanjena. Brzina i pritisak su ujednačeni što
uzrokuje vrlo efikasno pisanje. Također nalazimo da je njegov uzorak pisanja određenih slova
veoma personalan, gdje pravi umjetničku formaciju određenih slova kao : f, I, h. "32 Iz
njegovog potpisa se može zaključiti da se radi o pametnoj, logičnoj i odlučujućoj osobi , ali
također posjeduje određenu prazninu ,ali i osječaj da sebe učini važnijim i intelektualno
nadmočnijim od drugih ljudi. Ima veliki unutrašnji konflikt i nedostatak emocija, i zbog toga
odgovora na okrutan , bijesan, nernomalan seksualni ,sadistički način.

31
Ibidem str.163-175
32
Ibidem str. 163-175

29
 Slika 3.Rukopis od Theodore Robert „Ted” Bundy

Svi ovi slučajevi dokazuju korist grafološkog vjestačenja, kao biometrijeske metode u cilju
identifikacije pojedinca i koliko efikasno mogu biti korišteni u kriminalnim sitvacijama,
dajući elemente koje mogu biti od ključnog znaćaja.

5.4 Hod

Hod je identifikacijska karakteristika koja predstavlja dosta složenu tjelesno i prostorno,

vremensku karakteristku ponašanja. Hod nema individualnu vrijednost mada i dalje može biti
značajan za operativnu identifikaciju. Problem sa hodom je iz razloga što se mijenja sa
protokom vremena, i uvijetovan je brojnim tjelesnim i drugim karakteristikama.
Karakteristike hoda izvode se iz analize video materijala (potrebno je snimiti osobu koja
hoda). Provjeravanje temeljeno na hodu tipično upotrebljava slijed slika hodajuće osobe, a
sama se provjera zasniva na karakterizaciji nekoliko različitih pokreta svakog artikuliranog
zgloba. Ciklus hoda predstavlja vrijeme između dva uzastopna intervala inicijalne dinstance
nogu od kontakta pete s podlogom do ponovnog kontakta sa podlogom za isto stopalo. Svaka
noga ima dva različita razdoblja; stojeću fazu, kada je noga u kontakt s podlogom i
ljuljajuću fazu, kada se noga podigne od podloge i premješta prema naprijed (ili rijetko prema
nazad) na sljedeći korak. Ciklus započinje s dodirom pete jedne noge na površinu što se
označava početak faze. Gležanj se savija podiže stopalo u vis i tjelesna težina se prenosi na
drugu nogu. Druga noga se ljuljanjem prenosi prema naprijed. Tako što se tjelesna težina
prenosi na drugu nogu. Ako se u obzir uzme sve navedeno hod je jedinstven. Mjerenjem
dobijemo dvadeset različitih komponenti hoda koje utiču na rotacije zdjelice i prsnog koša te
se prenose varijable iz jednog elementa na drugi. Ove obrasce teško bi bilo izmjeriti te stoga
30
nisu prilagođeni za primjenu u mnogim praktičnim situacijama. Ova metoda spada u grupu
nenametljivih tehnika.

5.5 Dinamika tipkanja

"Tokom drugog svjetskog rata usred nadigravanja obavještajnih službi kroz postupke
dešifrovanja radiotelegrafskih poruka, ustanovljeno je da se na brzini, ritmu i dinamici
tipkanja mogu razlikovati pojedine operatere. Svaka osoba piše drugačije (brzina, vrijeme
pritiskanja tipke / gumb, učestalost pritiska tipke, duljina pauze itd.) U ovoj metodi je teško
stvoriti precizan uzorak - potrebno je ponovno napisati uzorke teksta dok hvataju njenu
dinamiku. Prednost u ovoj metodi je da ne zahtijeva bilo koji dodatni hardver. Koristi se
program je već implementiran hardver u računarskim sustavima33." Da biste potvrdili
korisnika, korisnik se prvo mora prijaviti, a zatim ih mogu potvrditi skeniranjem njihovih
ključnih poteza. Ova metoda može se koristiti u otkrivanju neuobičajnih ponašanja (presporo
ili prebrzo tipkanje, znači koristenje algoritma ne odgovarajućih osoba) Na pouzdanost ove
metode može utjecati na umor ili stres, ozljeda ruke, što identifikaciju čine upitnom.

33
BanerjeeS.P. & Woodart, (2012). Biometric authentication and identification using keystroke dynamics
str.116 URL: https://pdfs.semanticscholar.org/f797/1a4341f968263a1d7d6ea219f3266bc7fcf9.pdf (13.07.2018)

31
6. Zaključak:

Početkom 19 stoljeljeća je započeo pravi procvat biometrijskih metoda. Alphonse Bertillon

ideja o mjerenju dijelova tijela, i njegovo računanje kolika je šansa da jedna osoba ima isto
veličinu određenog dijela tijela pomogli su da se suzi identifikacija barem na manjim
mjestima. Naravno otisak prsta je metoda koja je ne samo zamijenila Bertillonov sistem nego
i pokrenula neku vrstu vlastite evolucije.

Danas postoje mnogi biometrijski sustavi. Pravilno oblikovanje i implementacija

biometrijskog sustava može doista povećati ukupnu sigurnost. Postoje i brojni uvjeti koji se
moraju uzeti u obzir prilikom izrade sigurnornosnog biometrijskog sustava. Prvo, potrebno je
shvatiti da biometrija nije tajna. Sve biometrijske metode su široko rasprostanjene i u veličini
slučajeva dostupne. Drugo danas su biometrijski sustavi su toliko razvijeni da su skoro
nepogrešivi. Mnoge tehnologije prepoznavanja biometrijskog sistema koriste se u provedbi
zakona. Tehnologije poput afisa, skenera mrežnice i šarenice oka , postale su vrlo kvalitetne,
pouzdane i jednostavne za korištenje, ali čak i one imaju manji broj nedostataka. Jednim
dijelom vlada manja zabrinutnost za ljudsko zdravlje korištenje takvih tehnologija, iako je
utrđeno da su manje manje opasne nego neke tehnologije koje često koristimo (kao blic na
mobitelu ili fotoaparatu).

Ponašajne biometrijske metode su se razvijali još godinama prije nego što su se poćele
koristiti za rješavanje kriminalističkih slučajeva. Ponašajne metode prestavljaju fizikalne i
prepostavljaju psihološke karakteristike jedinstvene za svaku osobu. Za njih nije potrebna
visoko napredna tehnologija jer se baziraju na prikupljenom znanju, vještini i praksi. Iako
djeluju na prvi pogled manje korisne, pokazale su izuzetno visoku efikasnot u rješavanju
kriminalnih slučajeva.

Koliko se god povećala sigurnost korištenja biometrijskih metoda, tako i naučno se pronalaze
njihove slabosti, jer smo svjedoci povelike zloupotrebe biometrijskih metoda.

32
7. Literatura:

Knjige:

1. Arthur Conan Doyle , Sherlock Holmes , Zbirka priča 2 i 3

2. BanerjeeS.P. & Woodart, (2012). Biometric authentication and identification using

3. Gluščić S., Klemenčić G.,Ljubin T.,Novosel D.,Tripalo D.,Vermeulem G., Zaštita svjedoka
kod teških kaznenih djela ,Pričnik za obuku policije ,državnih odvjetnika i sudaca

4. Nebojša Bojanić , Primjena Forenzike

5. Oliver Subotić, Biometrijski sistemi identifikacije: (kritička studija), Beograd, (2007)

6. Pavišić, B., Modly, D., Veić, P.: Kriminalistika, knjiga prva, Golden marketing tehnička
knjiga, Zagreb
7. Samir Navanti (2002) Biometrics:Identity Verification in a Networked World

Dokumenti i izvjestaji :

1.Altaras Penda, Ivor. Identitet kao osobno pitanje URL:

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=20993 (13.07.2018)

2.BanerjeeS.P. & Woodart, (2012). Biometric authentication and identification using

keystroke dynamics str.116 URL:
https://pdfs.semanticscholar.org/f797/1a4341f968263a1d7d6ea219f3266bc7fcf9.pdf
(13.07.2018)

3.Jain, AK ,Ross A,Pankanti S,Biometrics, A tool for information security URL :

http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.450.8766&rep=rep1&type=pdf
(13.07.2018)

4.Jurkovič K. Vrednovanje DNK analize u predmetima vještačenja prije DNA tehnologije

URL; https://hrcak.srce.hr/file/117825 (13.07.2018)

5.Lisa Myers "An Exploration of Voice Biometrics",Information Security Reading Room

,Sans Institute URL: https://www.sans.org/reading-
room/whitepapers/authentication/exploration-voice-biometrics-1436 (13.07.2018)

33
6.Martinović, Dunja Personal Identification by Eyes. // Collegium antropologicum 35,
2(2011),URL:https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=107598&lang=e
n (13.07.2018)

7.Paunović, Saša; Starčević, Dušan; Jerinić, Ivan. Biometrijski identitet u elektronskim

komunikacijama URL: https://www.scribd.com/document/352594242/Zbornik-radova-2015
(13.07.2018)

8.Policija i sigurnost- broj 3-4/2008. URL:

https://www.mup.hr/userdocsimages/pa/onkd/polisig_3-4_08.pdf
Sandra Maestre, Sean Nichols "DNA Biometrics URL :
https://danishbiometrics.files.wordpress.com/2009/08/nst.pdf (13.07.2018)

9.Sanel Jakupović. Beograd, 2015. /Zbornik-radova-2015 URL:

https://www.scribd.com/document/352594242 (13.07.2018)

10.Sushma Jaiswal et. al., Journal of Global Research in Computer Science, 2 (10), October
2011
11.The Henry Classification System-Recech consoulting integration URL:
https://www.newmanboston.org/customized/uploads/henry%20fingerprint%20classification.p
df (13.07.2018)

12.The writing of criminal minds- Criminology And handwriting analysis URL:

http://docs.manupatra.in/newsline/articles/Upload/8C710695-9972-4673-B65C-
815C3CEEDE83.pdf (13.07.2018)

Internet stranice:

1.http://www.grafologija.rs/primeri-rukopisa/ preuzeto 13.07.2018

2.http://www.nleomf.org/museum/news/newsletters/online-insider/november-2011/bertillon-
system-criminal-identification.html preuzeto 13.07.2018

3.https://rsme.dental-tribune.com/news/forenzicka-odontologija-disciplina-koja-obuhvata-
vise-od-identifikacije/ preuzeto 13.07.2018

4.https://www.mup.hr/userdocsimages/muzej/izlozbe/2010/termoidentiti.pdf preuzeto
13.07.2018

34