r

——

$
I,
 NARODNA
ENCI KLOPEDI J A
SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA

III KNJIGA
 ŠTAMPA: ZAKLADA TISKARE NARODNIH NOVINA (ZAGREB, FRANKOPANSKA ULICA 26)
ZA ŠTAMPARIJU ODGOVARA: Dr. JANKO HORER (ZAGREB, PRILAZ ĐURE DEŽELIĆA 2)

HK
P„0F. ST. STANOJEVIĆ 3 £-1X9

NARODNA
ENCIKLOPEDIJjA
SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČK A

III KNJIGA
N—R

IZDAVAČ:
BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29
ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1
1928
 SVA PRAVA PRIDRZANA
POSEBNA SU OTŠTAMPAVANJA IZ NARODNE ENCIKLOPEDIJE ZABRANJENA.
LISTOVI I ČASOPISI MOGU PREŠTAMPAVATI IZ NARODNE ENCIKLOPEDIJE
ČLANKE DO TRI STUPCA, ALI SA NAPOMENOM, DA JE TO UZETO IZ NARODNE
ENCIKLOPEDIJE
 Saradnici
Albrecht Fran (F. A.), urednik Ljubljan-
skog Zvona — Ljubljana.
Alimpić Dušan (D. A.), načelnik Mini-
starstva Unutrašnjih Dela— Beograd.
Anastasijević Dragutin Dr. (D. An.),
prof. Univerziteta — Beograd.
Andrić Nikola Dr. (N. A.), pomoćnik
ministra Prosvete — Zagreb.
Antula Milan (M. An.), sekretar Mini-
starstva Trgovine i Industrije — Beo-
grad.
Arandeiović Dragoljub Dr. (D. Ar.),
prof. Univerziteta — Beograd.
Avramović Mihajlo (M. A.), upravnik
Glavnog Saveza Zernljoradničkih Za-
druga — Beograd.
Avramović Ranisav (R. A.), pomoćnik
ministra Saobraćaja — Beograd.
Barac Antun Dr. (A. B-c.), profesor —
Zagreb.
Bazala Albert Dr. (A. Baz.), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
Beiić Aieksandar Dr. (A. B.), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
Belić Vladimir (V. B.), divizijski đene-
ral — Valjevo.
Bosanac Stjepan Dr. (S. Bos.), rektor
Više Pedagoške Š'kole — Zagreb.
Bošković Stevan (S. B-ć.), divizijski
đeneral — Beograd.
Bučar Franjo Dr. (F. B.), profesor —
Zagreb.
Bulat Petar Dr. (P. B.), prof. Vojne
Akademije — Beograd.
Burmazović Stevan (S. B.), dire'ktor
Građevinske Direkcije — Novi Sad.
t Cvijić Jovan Dr. (J. C.), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
Čajkanović Veselin Dr. (V. Č.), prof.
Univerziteta — Beograd.
Čorović Vladimir Dr. (V. Ć.), prof.
Univerziteta — Beograd.
Deželić Stanko Dr. (S. D.), profesor —
Zagreb.
Deroko Eugen (E. D.), načelnik Mini-
starstva Saobraćaja — Beograd.
Dimitrijević Dragutin (D. D.), gene-
ralni direktor Minis.tarstva Pošta i
Teiegrafa — Beograd.
Dobronić Antun (A. D.), prof. Muzičke
Akademije — Zagreb.
Drobnjaković Borivoje Dr. (B. D.), ku-
stos Etnografskog Muzeja — Beo-
grad,
Džonić Uroš (U. Dž.), bibliotekar Uni-
verzitetske Biblioteke — Beograd.
Fancev Franjo Dr. (F. F.), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
Filipović Milenko (M. F.), profesor —
Veles.
Frangeš Oton Dr. (0 . F.), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
Gangl Engelbert (E. G.), savjetnik —
Ljubljana.
Gavazzi Milovan Dr. (M. G.), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
Gavriiović Bogdan Dr. (B. G.), prof.
Univerziteta — Beograd.
Glonar Jože Dr. (J. G.), bibliotekar —
Ljubljana.
Grafenauer Ivan Dr. (I. G.), profesor
— Ljubljana.
Grivec Fran Dr. (F. G.), prof. Univer-
ziteta — Ljubljana.
Grujić Radoslav Dr. (R. G.), prof. Uni-
verziteta — Skoplje.
Hadži Jovan Dr. (J. H.), prof. Univer-
ziteta — Ljubljana.
Hadžić Osman (O. H.), načelnik Mini-
starstva Unutrašnjih Dela — Beograd.
Hauptman Ljudmil Dr. (Lj. H.), prof.
Univerziteta — Zagreb.
Hausler Antun (A. H.), šef Katastralne
Reambulacije — Zagreb.
Ibrovac Miodrag Dr. (M. I.), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
Iveković Ćiri! (Ć. I.), prof. Univerziteta
— Zagreb.
Ivić Aleksa Dr. (A. L), prof. Univerzi-
teta — Subotica.
Jelenić Julijan Dr. (J. J.), prof. Univer-
ziteta — Zagreb.
Joksimović Hranislav Dr. (H. J.),
liječnik — Beograd.
Jorgović Aleksandar (A. J.), inspektor
Ministarstva Prosvete — Beograd.
Jo v an o v ić Milan (M. J .), načelnik Mi-
nistarstva Poljoprivrede i Voda —
Beograd.
Jo v an o v ić Slobodan Dr. (S. J .) , prof.
Univerziteta — Beograd.
Jo v an o v ić Vasilije Dr. (V. J .), narodni
'poslanik — Beograd.
Ju rić Stjepan (S. J -ć .), prof. Univerzi-
teta — Zagreb.
K argačin Celestin (C. K .), inspektor
Ministarstva Trgovine i Industrije —
Beograd.
Kidrič F ra n Dr. (F . K .), prof. Univerzi-
teta — Ljubljana.
Knežević L a z a r (L . K .), direktor gimna-
zije — Beograd.
Kos Milko D r. (M. K os), prof. Univer-
ziteta — Ljubljana.
K osić M irko Dr. (M. K -ć.), prof. Uni-
verziteta — Subotica.
K ostrenčić M arko Dr. (M. K .), prof.
Univerziteta — Zagreb.
Košanin Nedeljko Dr. (N. K .), prof.
Univerziteta — Beograd.
K ovačić F ra n Dr. (F . K -ć.), prof. Uni-
verziteta — Maribor.
f K orbler Đuro D r. (Đ. K .), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
Kukić Sava (S. K .), generalni direktor
Carinske Uprave — Beograd.
Kušević R ajk o D r. (R. K .), inžinjer —
Zagreb.
L azarević P e ta r (P . L .), pukovnik —
Beograd.
L a x a Vladimir (V. L .), general — Za-
greb.
M anojlović K osta (K. M .), prof. Mu-
zičke Škole — Beograd.
M antuani Josip Dr. (J. M .), direktor
Muzeja i— Ljubljana.
M arković B ranim ir (B. M -ć.), generalni
konzul — Diisseldorf.
M atić Svetozar (S. M .), pomoćnik
upravnika Narodne Biblioteke —
Beograd.
Melik Anton Dr. (A. M .), đocent Uni-
verziteta — Ljubljana.
M ilenović M iom ir (M. M .), urednik Po-
litike — Beograd.
M iljković Branislav (B. M .), profesor
— Beograd.
Modestin Josip Dr. (J. M -n.), profesor
— Zagreb.
Nedić Milan (M. N -ć.), profesor — Beo-
grad.
Nenadić Đ uro Dr. (Đ. N.), prof. Uni-
Verziteta — Zagreb.
N enadović L azar D r. (L. N .), docent
Univerziteta — Beograd.
N ovak V iktor Dr. (V. N.), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
N jegovan Vladimir Dr. (V. N j.), prof.
Univerziteta — Zagreb.
Odavić Rista (R. O .), upravnik Državne
Arhive — Beograd.
Olić Ljubiša Dr. (L j. O .), sekretar Mi-
nistarstva Trgovine i Industrije —
Beograd.
P an tić Dušan Dr. (D. P an .), inspektor
Ministarstva Trgovine i Industrije —
Beograd.
P aulova Milada Dr. (M. P -a .), docent
Univerziteta — Prag.
P avičić Siavko Dr. (S. P -ć.), advokat
— Zagreb.
P erić Živojin (Ž. P .), prof. Univerziteta
— Beograd.
P etk ović Vladimir Dr. (V. P -ć.), prof.
Univerziteta — Beograd.
P etro v ić Veljko (V. P .), inspektor Mi-
nistarstva Prosvete — Beograd.
P e tro v ić M ihajlo Dr. (M. P -ć .), prof.
Univerziteta — Beograđ.
P e tro v ić M ihajlo Dr. (M. P .), sanitet-
ski brigadni đeneral — Beograd.
P ilar M artin (M. P -r.), prof. Visoke
Tehničke Škole — Zagreb.
f P olić Ladislav Dr. (L. P .), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
P o ljan ac Leopold Dr. (L. P -c .), pro-
svjetni referent — Maribor.
P op ović D obrosav Dr. (D. P -ć .), na-
rodni poslanik — Beograđ.
P op o vić Dušan Dr. (D. P .), dočent Uni-
verziteta — Beograd.
P op o vić Đura (Đ. P .), član Glavnog
se'kretarijata Lige Naroda — Ženeva.
P op ović M ilorad Dr. (M. P o p .), prof.
Univerziteta — Beograd.
P op ović Miloš Dr. (M. P -p -ć.), liječnik
— Beograd.
P op o vić Relja Dr. (R. P .), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
P o p o yić Vasilj Dr. (V-Ij. P .), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
P op ović Vladeta Dr. (VI. P .), asistent
Univerziteta — Beograd.
Predić Svetislav Dr. (Š. P .), vicedirek-
tor Prometne Banke — I3eograd.
P relo g Milan Dr. (M. P -g .), prof. Uni-
verziteta — Skoplje.
Prestini Vladimir Dr. (V. P r.), profesor
— Zagreb.
P rijatelj Ivan Dr. (I. P .), prof. Univer-
ziteta — Ljubljana.
P ro d an o v ić Ja ša (J. P .), profesor —
Beograd.
P ro tić Lju b om ir (L j. P .), direktor Žen-
ske Učiteljske Škole — Beograd.
P ržić Ilija, asistent Univerziteta — Beo-
grad.
R adivojević T od or (T. R .), pomoćnik
ministra Prosv.ete — Beograd.
R adivojević V ojislav Dr. (V, R .),
upravnik Muzeja — Skoplje.
R ad ojčić Nikola Dr. (N. R .), prof. Uni-
verziteta — Ljubljana.
Ram ovš F ra n D r. (F . R .), prof. Uni-
verziteta — Ljubljana.
R ešetar Milan Dr. (M. R .), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
R ittig Ivan (I. R .), prof. Univerziteta —
Zagreb.
R ittig S vetozar Dr. (S. R .), docent Uni-
verziteta — Zagreb.
Rossler Ervin Dr. (E . R .), profesor —
Zagreb.
Sagadin Stevan D r. (S. S-n .), državni
savjetnik — Beograd.
Saria Balduin Dr. (B. S.), prof. Univer-
ziteta — Ljubljana.
Schneider A rtu r D r. (A. Sch.), prof.
Univerziteta — Zagreb.
Schumann Jan k o Dr. (J. Sch.), pred-
sjednik Uprave za zaštitu industrijske
svojine — Beograd.
Selesković M om čilo Dr. (M. S -ć.), pro-
fesor Pomorske Akademije — Du-
brovnik.
Sign jar Rudolf Dr. (R. S.), ravnatelj
Statističkog Ureda — Zagreb.
Sonđerm ajer Tadija (T. S.), inžinjer
— Beograd.
Stanarević Nikola (N. S.), direktor osi-
guravajućeg društva »Šumadija« —
Beograd.
Stanojević Vladimir Dr. (V. S.), sani-
tetski potpukovnik — Beograd.
Stele F ra n jo Dr. (F . S.), profesor —
Ljubljana.
S tojadinović Milan D r. (M. S t.), na-
rodni poslanik — Beograd.
Stražnicky M ilorad Dr. (M. S.), prof.
Univerziteta — Zagreb.
Szabo Đ uro Dr. (Đ. S.), direktor Obrt-
nog Muzeja .— Zagreb.
Šević Milan Dr. (M. Š.), profesor —
Beograd.
šišić F e rd o D r. (F . Š.), prof. Univer-
ziteta — Zagreb.
Šobajić P e ta r (P . Š.), profesor — Beo-
grad.
Tkalčić Vladim ir Dr. (V. T .), čuvar
Etnografskog Muzeja — Zagreb.
T om ić Svetozar (S. T .), direktor gimna-
zije — Beograd.
T rajan o v ić Sima D r. (S. T r.), prof.
Univerziteta — Beograd.
Tućan F ra n D r. (F . T .), prof. Univer-
ziteta — Zagreb.
Ulm ansky Sava D r. (S. U .), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
V itezica Vinko D r. (V. V .), docent Uni-
verziteta — Beograd.
f Vodnik B ran k o Dr. (B . V .), prof. Uni-
verziteta — Zagreb.
V ujović Pavle D r. (P . V .), prof. Univer-
ziteta — Beograd.
Vulić Nikola D r. (N. V .), prof. Univer-
ziteta — Beograd.
W ester Josip Dr. (J. W .), inspektor sre-
dnjih škola Ljubljanske Oblasti -—
Ljubljana.
Zavrnik F ra n D r. (F . Z.), prof. Univer-
ziteta — Zagreb.
Z ega Nikola (N. Z.), direktor Etno-
grafskog Muzeja — Beograd.
Živanović T om a Dr. (T. Ž.), prof. Uni-
verziteta — Beograd.
žižek Ciril (C. Ž.), inspektor Ministar-
stva Trgovine i Industrije — Beo-
grad.
Žujović Jo v an (J. Ž.), prof. Univerzi-
teta — Beograd.
Županić Niko Dr. (N. Ž.), direktor
Etnografs'kog Muzeja — Ljubljana.
 REDAKCIJA NARODNE ENCIKLOPEDIJE

Direktor i urednik: St. S ta n o je v ić, prof. univerziteta

Tehnički urednik: Em ilo B e lić , divizijski đeneral.
Glavni korektor: M ato P u k š e c .
Sekretar: V e ra S to jić.
 N A B A V L JA Č K E ZAD RUG E. N aša | jed n a porodica i sa m an je prihoda
je zernlja rano ušla u fazu N. Z. To
je bilo 70-tlh g-ođina, za. v rijem e rada
Svetozara M arkoviea. Tada je osno-
vana prva t. zv. P otrošaek a Družina.
Ona je b ila k ratk og a v ijek a , koliko
rađi n ev ještin e n je n ib u p ra v lja ča , to- K a s n ije se opazilo, da N. Z. im a ju
liko dvaput više, je r n ije jo š bilo eko-
nomskih u v je ta za n jen život. P o slije
prvoga nenspjeha, trebalo je đa prođe
skoro dvađeset godina, pa da se učini
drugi pokušaj. A li, na žalost, ni on
n ije bio b olje sreće. Tek od 1900 N.
Z. su počele đa h v a ta ju kod nas ko-
rije n , i to n a jp r ije po selim a, pa tek
k a sn ije i po gradovim a. P rv i povod
za osnivan je N. Z. po selim a b ila je
skupoea seoskih trgovaca.
D anas im a sam o u S r b iji do 800
seoskih N. Z., k o je n a b a v lja ju godi-
šn je sv ojim zađrugarim a razne na-
m irnice za blizu 25,000.000 dinara.
Naše su seoske N. Z., po p rim jeru
isto v jetn ih danskih zadruga, spojile
nabavu životnih n am irn ica sa naba-
vom sredstava za proizvodnju: sje -
mena, g n ojiva, sprava i t. d. Dok je
pokret N. Z. po selim a živahan, više
nego što im a so cija ln ih uslova za to,
dotle je osn ivan je po gradovim a zao-
stalo, a s druge stran e ra z v ija ju se
N. Z. sam o u području državnoga
službeništva, potpom agane i benefici-
ran e državnim sredstvim a, A li, pošto
su te zadruge ograničene samo na je-
dan red građ ana i zatvorene za druge
redove, to se n jim a , po m odem oj za-
družnoj te o riji, osporava m jesto u za-
družnoj porođici.
Ekonom ski zn ačaj N. Z. ističe se
naročito tim e, što su one u sp jele da
đadu jedan nov privredni oblik u po-
gledu sn a b đ ijev a n ja lju d i nam irni-
cam a, a da ovi ne m oraju p rib jeg a-
v ati uslugam a privatne trgovine, k o ja
se za tu uslugu dobro n ap laću je. U
prvo v rijem e N. Z. druga se n jih o v a
dobra stra n a n ije ni zapažala, i one nabava nam irnica, u novoj jed n oj
su svagđ je b ile h v aljen e i preporu-
čivane sam o stoga, što su p o je ftin ja -
vale život, t. j. što su pridonosile da
— 1
lijep o iziđe na k r a j. Modernom ter-
m in ologijom to se o b ja šn ja v a tako,
da zađruge im a ju snage da p en ju ku-
povnu moć novca, ili drugim r ije -
čim a, kupovnu moć zarade, nađnice.
i druge dobre osobine u pogleđu po-
d izan ja zadrugara. One, naim e, ne
sam o da p o je ftin ju ju nam irnice, nego
sv ojim nabavam a postižu da stvore
jed an n aro čiti k ap ital, k o ji bez za-
druga pada u džep p rivatn ih proda-
vača. To biva ovako. Zadruge ustu-
pa.ju n a b a v lja n je n am irn ica zadru-
g arim a po isto j cije n i, po k o jo j ih
p rod aju p riv atn i prodavači. A li. dok
je u očim a p rivatn og prodavača ra-
zlika između kupovne i prodavačke
cijen e, razu m ije se u raču n av ši tu i
n jih o v e troškove, n jih ov a lična, oprav-
dana i ničim neosporavana zarađa
(dobit, profit), dotle je t a j v išak u
očima zađruga, sv o jin a zadru gara —
kupca, i nitko nem a pravo, po m i-
š lje n ju zadružnom, ni t a j v išak da
ospori n iti ga oduzme.
U prvo v rijem e, dok su bile nabave
jo š neznatne, ov aj višak je bio razu-
m ije se, m ali. A li koliko su nabave
rasle, toliko je rastao i ov aj višak,
i zađružni sv ije t je počeo da uviđa,
da je ov aj višak važna ekonom ska i
fin a n cijsk a čin jen ica, i da se n a n je-
govoj osnovi može m nogo štošta zi-
dati i graditi. Tada se ja v ila pređ
očim a m ogućnost novog jednog shva-
ć a n ja zadružne a k cije , i ovđje-onđje
su o tre s itiji zadrugari već i počeli da
p ristu p aju rea liz ira n ju to g a novog
sh v aćan ja. V išak o v aj, k o ji je u s t v a r i
g'lavni m otiv privatn og k ap italistič-
kog rada, postao je u zadrugam a g la-
vna osnova za nova s tv a ra n ja i nove
tvorevine na zadružnom p olju . —
Uporedo s tim p o jav ila se druga či-
n je n ic a : b ro j zadruga.ra, t. j. količin a
sv jetlo sti, i zađruge su počele da se
o rije n tira ju prem a novim zadruga--
rim a đru kčije, nego što je dotle bip
1
N A B R E Ž IN A
slu ča j. D otle su religiozne i p a rtijsk e
borbe često potresale zađruge; poslije
ovoga m om enta na zađrugare se po-
čelo da gleđa d ru k čije nego na gla-
sački ap a ra t; u n jim a se u očila snaga,
k o ja je u sta n ju , kad se organizira
i kad svjesno stupi u zaštitu in teresa
svih potrošača, da da podlogu za nov
privredni napredak, n ap u stili su se
sitni i lien i obziri i stalo se n a visoko
m jesto religioznog i p a rtijsk o g neu-
tra lite ta , D a ova predviđanja nisu
b ila obm ana dokaz je, što su od toga
doba počele da se stv a ra ju zadružne
tvornice, gd je su m nogi i m nogi ra-
dnici n ašli zan im an ja i zarade pod
sasvim drugim uslovim a, nego u ka-
p italističk im poduzećima. U drugome
redu, zadruge su pristupile same
proizvodnji nekili sv o jib nam irnica
sa zem lje. U trećem redu, zadruge su
uzele u sv oje ru ke pom orski sao-
b ra ć a j, koliko je to potrebno za pri-
jevoz n am irn ica iz svili k ra je v a svi-
je ta . Ovi i ovakvi u sp jesi dali su po-
voda za jednu osobitu zadruznu, p ii-
vrednu i so cija ln u teo riju , _ k o ja na
bazi organ iziran oga n a b a v lja ča zida
nov privređni i društveni poredak.
M. A v r a m o v ic .
N A B R E Ž IN A , selo u ta lija n s k o j
Slov en ačk oj, n a moru, uz tršćan sk i
zaliv. Im a 1.863 stanovnika (1921). U
N. se nalaze v elik i kam enolom i sa
lijep im m ram orom. A. M.
N A C E L N IK O K RU Ž N I. V. Okružni
načelnik.
N A C E L N IK O P Ć IN S K I. V. Općina.
N ACELO n a j v i š e g p o v l a š t e -
N JA . V. P o v lašten je.
N A C E R T A N IJE (1844) je plan za
propagandu i opći ustanak kršćau a u
evropskoj T u rsk o j, radi stv a ra n ja je-
dne ja k e nacionalne države na B a l-
kanu. N. je upravo ustav org an izacije
za stv a ra n je ove države, k o ja je tre-
bala da se prostire od B ih a ća u B osni
do Dobrudže i do Istočne R u m elije na
istoku i ju goistoku, a na ju g u do B i-
t o lja i do Sk ad ra t. j. da zahvati S i-
bij'u, Crnu Goru i sve kršćanske kra-
jev e evropske Turske. T vorac ove
o rg a n iz a cije i N. je srpski đržavnik
I l i ja G arašanin. P o N. sav ov aj te n -
to rij, na k ojem je vršena propaganda,
bio je p o d ijeljen na d v ije polovine.
Istočnu polovinu imao je P«d upra-
vom jedan, a zapadnu polovinu drugi
kolovođa. Kolovođe su im ali svoje
agente. A g en ti su u sv ojim rajo n im a
p o sta v lja li načelnike po n ah ijam a, a
načeln ici su pod sobom im ali kme-
tove po selim a. Izvedeno po uzoru
n jem ačk ih i ta lija n sk ih ta jn ih na-
cionalističkih udruženja, N. je pred-
viđalo organ izaciju , u k o jo j nitko od
učesnika n ije poznavao nikoga, osim
svoga neposrednog pretpostavljenog.
Na t a j n ačin o rg an izaeija je b ila za-
štićena u slu ča ju izdaje. V rhovna
uprava, međutim, im ala _je _u sv ojim
rukam a cije lu organ izaciju i znala je
sve n jen e časnike i članove do po-
slje d n je g seoskog km eta. V rhovni po-
g lav ar organ izacije bio je U ija Ga-
rašanin, a n jegov pomoćnik Jo v an
M arinović, rodom Bosanac, kasn ije
m inistar. Među agentim a bilo je , _po-
red pravoslavnih Srb a, i katolika,
k o ji su širili id eju o jed instvu naroda_,
bez obzira na v jeru , i o_ neophodnosti
oslobođenja i u je d in je n ja .
Na ovaj plan dao je pristanak i cr-
nogorski vladika P e ta r I I . N jegoš
(vladika Rade), kom e je , ako iLjedi-
n je n je u spije, obećano prvo m jesto
medu crkvenim velikodostojanstveni-
cim a. Među A rn au tim a M iriditim a ra-
dilo se preko B ib Dode ( č iji je unuk,
P ren k B ib Doda, osamđeset godina
k a sn ije također bio srpski oslonac
među M iriditim a). Propaganda je b ila
toliko ja k a i n aišla je n a tako po-
godno zem ljište, da su agen ti neko-
liko godina k a sn ije muke im ali đ_a
u m iru ju zap aljen i narod. C entrali-
z a c ija Bosne, p o slije Omerpašinog p_o-
hoda na Bosnu, povodom bune, koju
su podigli A lija K edić i Ibrah im -
efen d ija, omela je cije lu a k ciju o\e
org an izacije u Bosni. Zatim su došli
u n u trašn ji događaji u S r b iji, i s\ a
a k c ija po N. ostala je m rtvo slovo na
papiru, sve dok na p rijesto » rb ije
u ije opet došao knez M iliailo, k o ji je
ponovno uzeo I liju G arašanina za
svoga m in istra spoljnih poslova. A li
i r a d I l i je G arašauina po N. i veliki
planovi kneza M ih aila b ili su presje-
čeni neočekivanom sm rću kneževom.
Im a ju ći sm isla da dobro p rocijeu i
prilike, da odm jeri ondašnju snagu
S rb ije , I. G arašanin u svome N. pred-
viđa samo oslobođenje kršćana oa
Turaka. U N. nema spomena o oslo-
bođenju naših sunarodnika od Au-
strije. A li kad je 1848 došlo do bune
S rb a u Vojvođini, G arašanin je , na
suprot Vučiću, tražio da se pntekne
u pomoć prekosavskim Srbim a. On je

odbio orden, k o ji iiru je A u strija , po-
s lije ugušene bune, ponudila.
L i t e r a t u r a : G od išn jica N ikole
Čupića, 17. M. M ilen o v ić.
NADA. 1. D ružina đaka I. beogra'd-
ske gim n azije. O snovana je 28/3_ 1867,
a prorad ila je 1868. Bila. je n a ja g iln ija
dačka g im n azijsk a družina u S r b iji.
Zadatak jo j je bio uzajam no umno i
m oralno ra z v ija n je . Rad (čita n je ori-
ginala, p rijev od a i k ritik a , d isku sija
o n jim a ) išao je povodeći se za glav-
nim stru ja m a k o je su bivale u poje-
dinim periodam a naše kulturne histo-
r ije . U početku su zastupane n a jv iše
panslovenske i patriotske id eje, i n a j-
više se rađilo na lirsk o j poeziji. Se-
damdesetih i osaindesetih godina za-
stupane su id eje realizm a i kn jižev-
nosti i vlađao je v elik i ku lt prirodnih
nauka. Deveđesetih godina, i u počet-
ku 20 v ije k a n a jv iše je bilo književn ih
radova i mnogo p rijev od a iz stra n ih
književnosti. — K roz N. je prošao vrlo
v elik i b ro j k a sn ije istak n u tih lju d i.
N. je izdala d v ije sv oje spomenice
(1901 i 1909). B . M.
2. Časopis za pouku, zabavu i u m jet-
nost. Izd avala g a je z em aljsk a vlada
Bosne i H ercegovine 1895—1899 u Sa-
rajev u . U rednik je bio K o s ta Hor-
mann. Izlazio je dva puta m jesečno,
latinicom i ćirilicom . U. Dž.
3. O sigu ravajuće D. D. S a ra jev o .
Osnovano je 1923 od M uslim anske
cen traln e banke za Bosnu i H ercego-
vinu u S a ra jev u , H rvatske centralne
banke za Bosnu i H ercegovinu u S a -
ra jev u i M uslim anske trg ov ačk e i
poljod jelsk e banke (T ešan j). K a p ita l
je 5,000.000 Din, a uplaćeno je (do
31/12 1924) 1,500.000 Din. P re m ijsk a re-
zerva je 82.000 Din. Im a elem entarno
o đ je lje n je i životno o đ je lje n je . P ro tiv
požara osigurano je 152,975.175 Din.
O sign ran je života im a 297 polica sa
13,796.750 Din. P ređ sjed nik dr. Ha.lid-
beg H rasnica, direktor A sim beg Du-
galić. N. S.
NADASDY F R A N JO GROF (Na-
daždi), ban hrvatsko-dalm atinsko-sla-
vonski 1756—1783. M a r ija T e re z ija ime-
novala ga je za bana sa naročitim
nalogom, da stalno boravi u H rvat-
sko j. N. se nastanio u V araždinu, gd je
je i sazivao hrvatske sabore. 1767
osnovala je M a r ija T e rez ija , u spo-
razumu s banom N., k raljev sk o v ijeće
(V ije ć e k ra ljev in e H rvatske, Sla v o n ije
3 —
NADINSKO BLATO
i D alm acije) za političko-ekonom ske
i v ojn e h rv atske poslove, sa sjedištem
u V araždinu. To je b ila p rv a h rv at-
ska zem aljsk a vlada, k o jo j je bio na
čelu ban kao predsjeđnik sa 5 sa v jet-
nika, sa ta jn ic im a i nižim činovni-
cim a. 1776 preselio se N. s k raljev sk im
v ijećem u Zagreb, i od to g a su doba
svi banovi stanovali u Zagrebu. 1779
u kinula je M a rija T e re z ija k raljev sk o
v ije će u Zagrebu, a n jegov e poslove
p re n ijela n a ugarsko nam jesn ičko vi-
je ć e u B ra tisla v i (Požunu). I J to
ugarsko v ije će mogao je dolaziti i ban
da da m n ije n je u h rv atskim poslovi-
ma. Tim e je H rv atsk a prvi put pod-
v rg n u ta U g a rsk o j. — N. je banovao
do sv oje sm rti (1783) i bio je prvi
h rv atski ban. k o ji je faktičn o ruko-
vođio upravu k ra lje v in e H rv atske i
S la v o n ije.
L i t e r a t u r a : R . H orvat, P o v ije s t
banske p alače (1916, 3—10).
M. P-g.
N A D IB A R , p redjel u donjem toku
rije k e I b r a fv. R ašk a oblast).
B . D.
NADIN, selo u D a lm a ciji, oblast
Sp lit, srez i općina Benkovac, od Ben-
kovca uz drum u Zem unik—Zađar
11 km k sjeverozapadu. Im a 580 sta-
novnika, rim okatoličku župu. — V eć
se u rim sko đoba spom inje n a se lje Ne-
dinum, k o je je propalo od Gota. K a -
sn ije se opet podiglo. Za turskog go-
spođstva nad m jestom N. b ila je ja k a
tvrđav a sa to rn jem , u k o jo j je (1620)
sje đ je lo 5 aga, 1 k a d ija i 1 đizđar,
sjed ište jedne od 6 k a p e ta n ija ličkog
sandžaka. 1647 o sv o jili su M lečići m je-
sto i tvrđavu N., od k o je se danas viđe
razvaline. J . M-n.
NADINSKO BLA TO , periodsko je -
zero u D a lm a ciji, oko 10 km zapadno-
sjeverozapadno od Benkovca, odnosn,
22 km ju goistočno od Zadra. N a s je -
veroistoku od N. B . dižu se brežu ljci
R ažov ljev a G lava 167 m, Gradina
266 m, Č aušavica G lava 187 m i K utlo-
vica 194 m, na jugozapadu V rčevo
213 m, kota 126 m, M ovača 103 m, dok
je prem a sjeverozapadu i ju goistoku
otvoreno. N. B . leži u prolom u jedne
bore, k o ja se pruža od sjeverozapađa
na ju goistok, a u istorn se pravcu
pruža i blato. N. B . je na apsolutnoj
visini od 77 m, dugačko je 3'7 km,
široko 1'4—1'6 km i zauzima površinu
od 4'88 km2. N. B . sn ab d ijev aju vodom
dva v ilo v ita potoka: K liče v ica i, pri
NADVOKNIK
ja k im kišam a, M irašn ica, k o ji teku sa
jng-oistoka. Za v rijem e kišne periode,
u jesen i proljeće, potoei se iz liju iz
k o rita i izazovu poplavu, sa m aksi-
m alnom visinom vode od 5 m, dok u
lje tu N. B . obično presuši. Sam o pri
iznimno obilnim kišam a voda se stalno
drži, što je bio slu ča j 1878/79, kada
d v ije godine N. B . n ije presušilo.
O đvođnjivanje se događa ponorima,
pri južnom k ra ju N. B ., blizu P rte-
n jače.
Literatura: A. Gavazzi, Die
Seen des K a rstes (Abh. d. k. k. Geogr.
Ges., V., 1903/04). P. V.
N A D V O RN IK E M IL , novinar i re-
d atelj zagrebačkog, sa ra jev sk o g i no-
vosadskog k azališta (25/10 1889. Žepče,
Bosna). G im naziju i pravo svršio je u
Beču. 1911 bio je režiserski i drama-
tu rški volonter na Neue W iener Biih-
ne, 1914—1915 isto to kod B ein h ard t-a
u B erlin u . 1915—1917 bio je red atelj u
Zagrebu, 1918 u p rav itelj osječkog kaza-
lišta. 1919 vodio je sarajevsk o kazalište.
D v ije godine (do 1921) bio je glavni
red atelj i šef novosađske drame, 1921
do 1922 urednik i kazališni referen t
Vrem ena u Beogradu. Od 1922 je u
P ra g u urednik jugoslovenskog odje-
I je n ja u n ovin arskoj a g e n c iji Central
European P resse (Ceps). N. A.
N A FT IN A V R E L A . V. P e tro le jsk a
vrela.
NA G LA V ICA . V. Okućnica
NAGORICINO (STARO I MLADO),
sela u skopskoj oblasti, u sta ro j župi
Žegligovu, na širokoj N agoričkoj Za-
ravni, istočno od K um anova, pod ju -
žnim padinam a planine R u jen a , a iz-
među P č in je i n jen og desnog pritoka
Kuma.novske Reke. U N. im a osta-
ta k a srpske kulture sred njega v ijek a.
Kod Sta ro g N. živio je p u stin jak Sv.
P roh or P č in js k i (11—12 v ijek ).
Oba N. nalaze se u središtu stare
župe i oblasti Žegligova. U Mladom
N. im a tragov a jo š bizantskog i rim -
skog n aselja. Dok je Staro N. više
povučeno pod padine R u jen a , Mlado
N. zauzima sred išn ji dio N agoričke
Z aravni i leži na rask ršću važnih pu-
teva, rnoravsko-vardarskog i cari-
gradsko-bosanskog, gd je je kroz v je-
kove bilo važnih h isto rijsk ih i kul-
turnih k re ta n ja . Ovuda su u tursko
doba prolazili i sv raćali se i mnogi
Dubrovčani, i n jih o v a se im ena mogu
i sada. naći zapisana u objem a cr-
— 4
kvam a Sv. Đorđa u Starom i M la-
dom N., pored im ena drugih posje-
tilaca.
V eće je selo Mlado N., razbijeno na
37 m ah ala (uličica) preko cije lo g si-
n ora; 1900 im alo je 256 kuća. Staro N.
im a glavn i seoski kra.j Selo, n a jsta -
r i ji dio eijelo g n aselja, oko koga je
razređeno jo š 11 m ahala; 1900 im alo
je 138 kuća. Sada im a u Mladom N.
234 kuće i 1.674 stanovnika, a u S ta -
rom N. 170 kuća i 1.173 stanovnika
(1921). Pored svih turskih zuluraa i
n a d iran ja A rn au ta čak i kroz ove kra-
jeve, ovdje se ipak održalo čisto srp-
sko kršćansko stanovništvo.
>
B azaltske kupe na. N agoričkoj Za-
ravni, k o je su zajedno s okolnim tu-
fovima. produkat vulkanskih eru p cija
iz m lađeg doba te rc ije ra , pružaju
odličan građevinski m a te rija l, i mogu
se lako ek sp loatirati; izvozi se preko
Kum anova.
L i t e r a t u r a : J . C vijić, Osnove za
g eo g ra fiju i geologiju M akedonije i
S ta re S r b ije I. (1906); J . H ađži-Vasi-
lje v ić, Ju ž n a S ta ra S r b ija . I.: K um a-
novska Oblast (1909); K . K ostić, Naši
novi gradovi na ju g u (1922); Vlad.
P etković, S ta ri srpski spomenici u Ju -
žnoj S r b iji (1924).
V . R a d o v a n o v ić .
U Starom N. je crkv a Sv. Đorđa-
Podigao ju je k ra lj M ilutin 1313 za
uspomenu na. pobjedu nad T u rcim a.
1318 crkva je živopisana. P rv i igu-
man bio je A nton ije. M ilutin je
nagoričkom igum anu ođredio trinaesto
m jesto među igum anim a, K ad a je
k ra lj Stevan D ečanski pošao u ra t
protiv B u g a ra 1330, on se na putu
prema. Velbuždu zaustavio u N. i
pomolio Bogu za pobjedri. A rhiepi-
skop D anilo veli, da je Stevan Dečan-
ski po održanoj pobjedi na Velbuždu
naredio, da se tije lo u bijen og bugar-
skog cara Mihaila. položi u crkvi Sv.
Đorđa N agoričkog. U u nutrašnjem
n arteksu crkve nalazi se na zapadnom
zidu jedno u du bljen je, u kome je mo-
glo počivati tije lo bugarskoga cara,
ako n ije bilo sahranjeno u zernlji.
Neki bugarski h istoričari (Jo rd an Iv a-
nov) misle, da je tije lo ca ra M ihaila
položeno u m itropolitskoj crkvi Sv.
Đorđa u K olu ši (predgrađu Ćusten-
dila). Zapisi, urezani u zidove crkve,
kazuju, da je crkva u 18 v ijek u b ila
m irska (a ne m anastirska), kao što je
i đanas.

M a n a stir N. postojao je i r a n ije za
vlade B izan tin aca. N jegovo osnivanje
p rip isn je se bizantskoni caru Rom anu
IV . Diogenu (11 vijek),_ k o ji je po-
digao m an astir iz p ažn je prema ču-
venom srpskom sv e tite lju P roh oru
P čin jsk o m , č ija se isposnica i danas
pokazuje u jed n o j pećini blizu crkve.
C rkva đolazi u red n a jz n a m en itijili
spom enika stare srpske arhitektu re.
U osnovi p re d sta v lja baziliku sa tr i
lađe sa upisanim krstom . Izvan a je
im ala peripteros, a na zapadnoj stran i
je k a sn ije dozidan sp oljašni narteks.
Živopis crkve dolazi u red n a jlje p še g
sredovječnog srpskog živopisa. U nar-
teksu je n aslikan cio erkveni kalen-
dar. U p rav oj crk v i naročito padaju
u oči ciklusi, k o ji ilu s tr ir a ju legendu
Sv. Đorđa, S tra d a n je K ristov o i ve-
like praznike. Sig n a tu re su sve grčke,
osim onih, k o je o b iljež a v a ju Sv. P ro-
hora P čin jsk o g , Sv. Jo a k im a Osogov-
skog i Sv. Gravrila Lesnovskog. Na
štitu jeđnoga od svetih ratn ik a. nasli-
kanih na sjevernom ziđu, sačuvalo se
im e »slikara M ihaila«, a na rubu ha-
ljin e drugoga jednog sv e tite lja zapi-
-sao se »slikar E v tih ije« .
L i t e r a t u r a : VI. P etković, Crkve-
ni kalenđar (freske u N.).
U Mladom N. je nekada, prem a
tra d iciji, bilo dvanaest crkava. Od
n jih zaslužuju spomena crkve Sv.
Đorđa i Sv. Petke. P rv a je saziđana
ođ kam ena. K ocke su od p ješčen ik a
razne boje. U osnovi je b asilik a u
obliku križa. Na m jestu kubeta diže
se fik tiv a n tam bur, u kome je kalota.
O m am enti, izrađeni pješčeniku, upu-
ću ju n a istok. V rlo je v jerovatn o, da
crk v a pripađa 14 v ijek u , nu n ije
isk lju čen a m ogućnost, da je i ra n ije g
datuma. Živopis je uništen krečenjem .
C rkva Sv. P etke, ziđana ođ lo m ljen a
kam ena, naročito je k a ra k terističn a
svojom osnovom. O ltarska absida kod
n je ne ispađa, već je u is to j ravn i sa
istočnim zidom, kao što je to običaj
kod arm enskih crkava. N jen živopis,
ja k o postradao, iz 17—18 je v ijek a .
B ila je ilu strira n a legenda Sv. Petke.
V . P e tk o v ić .
V. i K um anovska bitka.
NAG O M ČKA M IT R O PO L IJA . V.
Skopska mitropolija.
N AG VLAK, m jesto u M adžarskoj,
p ok raj M oriša. 1910 imao je N. 14.043
stanovnika, od k o jih je bilo S rb a 251.
— P rv i put se N. spom inje 1413. Ja k -
N A IS S U S
šići su ga đobili oko 1464. U to doba
ž iv je li su S rb i već u znatnim ma-
sam a u tom k ra ju . Za turskog vre-
m ena bio je N. jedno od n ajv ećili i
n a jz n a tn ijih srpskih n a s e lja u tom e
k ra ju . Jo š u 18 v ijek u N. je bio vrlo
znatno srpsko n aselje. 1720 im ao je
52 srpska, 4 ru m u n jsk a i 10 madžar-
skih domova. N. se djelom ično raselio
u v rijem e u stanka P e re Segedinca, a
n aročito p o slije ra z v o ja če n ja pomo-
riške gran ice, kada je gotovo potpuno
ostao bez srpskog stanovništva. Im a
srpsku crkvu. T). P .
N A H IJE . V. A d m in istrativn a po-
d jela.
N A H TIG A L R A JK O DR., lin gvist
(1877). N. je učio gim n aziju u Novom
M estu i L ju b lja n i, a slovensku filo-
lo g iju kod V . J a g ić a u Beču. 1901 po-
stao je doktor filo zo fije. 1901—1902
putovao je radi stu d ija u R u siju ,
1902—1913 bio je n astavn ik i đocent
za ru ski jezik n a zavodu za o rijen -
taln e jezike i u eksportnoj akad em iji
u Beču. 1911—1913 bio je lektor za
ru ski jezik n a univerzitetu u Beču,
1913—1917 izvanredni profesor sloven-
ske filo lo g ije s osobitim obzirom na
slovenački jezik i lite ratu ru na uni-
verzitetu u Grazu, 1917—1919 redovni
profesor slovenske filo lo g ije u Grazu,
a od 1919 redovni je profesor za istu
struku n a univerzitetu u L ju b lja n i.
—■ G lavna N. d jela su: E in B e itra g zu
den Forschungen iiber die sogenannte
B e sje d a treh s v ja tite lje j (A rchiv fiir
slavische P hilologie, 23, 24); D ie F ra g e
einer einheitlichen albanischen S ch rift-
sprache (1917); F reisin g en sia, I.—IV .
(četiri stu d ije o frajzin šk im spomeni-
cim a), Časopis za zgodovino in naro-
dopisje, X I I .. Časopis za slovenski je-
zik, kn jiževn ost in zgođovino, I.. IV .;
Doberdo-Doberdob, Carniola, V I I I .;
Die Akzentbewegung in der russi-
schen Form en- und W ortbildung (1922);
Doneski k v p rašan ju o postanku gla-
golice (Razprave, I.); Starocerkveno-
slovanski evhologij (Razprave, I I .) ;
O elbasanskem pismu in pism enstvu
na n jem (A rhiv za. arbanasku sta-
rinu, jezik i etn ologiju , I.).
F . R am ov š.
N A ISSU S, u rim sko doba ime da-
n a šn jeg N iša. P red jel, u kojem se na-
lazio Niš, zvao se za R im lja n a i p rije
n jih D ard an ija, i bio je n aseljen ilir-
skim plemenom D ardanaca. N. n ije
rim sko ime, nego su ga R im lja n i za-
NA KAMNU
tekli. P ro v in c ija , n k o jo j se N. nala-
zio, zvala se n a jp r ije M ezija, zatim
G o rn ja M ezija, a od kraja. 3 v ijek a
po K ristu U n u tra šn ja D acija. (D acia
M editerranea). U N. se rodio ca r K on-
stantin. R im ski car K la u d ije II- Got-
ski potukao je 268 po K r. Gote kod N.,
u niškom p olju . Iz rim skih natpisa,
k o ji su nađeni u N., znamo da je u
početku 3 v ije k a po K r. tu b ila jed n a
vojnička. ergela (ili jed an depo k on ja),
i da se na N išavi ili na njenom ušću
n alazila jed na flo tila . — U h isto riji
kršćanske crkve igrao je N. ^ dosta
znatnu ulogu. On je bio vladicanska
sto lica jo š u sredini 4 v ije k a po K r.
N a čuvenom saboru u Sard ici (današ-
n jo j S o fiji) 343 bio je i vladika iz N.
Cttven je bio nišk i vladika Bonosus,
k o ji je svrgnu t 391 zbog neke svoje
hereze. P o slje d n ji poznat.i vladika u
N. spom inje se oko sredine 6 v ije k a
po K r. — N. je im ao jam ačno i svoje
m učenike, ali oni nisu poznati. — U
N. n ije nađeno mnogo rim skili sta-
rina. N a jz n a tn ija je brončana glav a
K onstantinova. k o ja je nađena pri
kopanju tem elja za novi željezni most
(sada je u beogradskom Narodnom
m uzeju). U N. su nađene i neke sre-
brne posuđe s latin sk im natpisom :
»Care L in ic ije , neka bi u v ijek tvoja.
b ila pobjeda«. O stali rirnski spome-
n ici iz N. su nekoliko natpisa, re lje fa ,
novac i t. đ. N. V u lić.
NA KAM NU, grad u Sloven ačkoj,
kod B eg u n ja . Znatan grad na hrptu
brda. U laz je u predgrađe, gd je se
put do grada v iju g a između zidova do
g o rn jeg d ijela. N a desno je palača, na.
lijev o na n a jv išo j točki branič kula..
V lasn ici su b ili K a cia n eri (K o cija n ),
od 1338. K a s n ije je sagrađen pod gra-
dom dvor, a grad je u 17 v ijek u na-
pušten. Đ. S.
N A JV IŠ E P O V L A Š T E N JE . V . Po-
v lašten je.
N A KIĆ P E T A R (N achini, N anclii-
ni), g ra d itelj o rg u lja (oko 1700, K nin
ili kninska okolina — oko 1770). K ao
čoban rezbario je N. narodne instru-
mente. K ao član fran jev ačk o g reda
učio je filo z o fiju u Šibeniku, a teolo-
g iju u M lecim a, gd je je kod g ra d itelja
o rg u lja P ia g g e ili Piazze upoznao
o rg u lja šk i zanat. Dozvolom pape, na-
stanio se kao svećenik u Mlecim a,
gd je je osnovao svoju tvornicu orgu-
lja . Pročuo se, kada je 1735 za crkvu
sv. Ju s tin e u Padovi izradio dvostruko
složene org u lje, jedne sa 50 reg istara
i 2 m anuala, a druge sa 18 registara,
k o je su slovile kao n a jb o lje u I ta liji.
U D a lm a ciji je do sada sačuvano preko
15 n jeg ov ih o rg u lja. Među ovim a _se-
ističu one u Zađru, u crkvi sv. M a rije
i u Sp litu , u crkv i sv. P ilip a. N. je
svega sagradio preko 500 o rg u lja. i
one su gotovo sve u I ta liji. N jegove
se o rg u lje ističu k arak teristik am a ta li-
jan sk e o rg u ljsk o -g rad iteljsk e tehnike.
L i t e r a t u r a : F . B u lić, O rgu lje
glasovitili u m jetn ik a po crkvam a u
D a lm a ciji (Sv. C ecilija, 13, 1918, 130).
A . D.
N A K IT se izrađ u je od raznog me-
ta la , pogla.vito od srebra, m jedi i
zlata, razno p rsten je, grivne, oboci,
k rstići i t. d. Za N. se u p otreb ljav a i
novac, srebrn i zlatan, zatim Mser,
k o ra lji i raznobojni đinđuvi, cv ijeće.
u m jetno i prirodno, raznobojne _ sv i-
lene trake. — Ja n je v s k i k u ju n d žije sa
Kosova. izrađivali su za seljak e n a j-
više n ak ita od m jedi. N. Z.
NAKO A N T O N IJE , tem išvarski
episkop (1817, K om oran — 11/4 1900,
Lausanne). B io je profesor gim n azije
u Srijem sk im K arlovcim a. Zakaluđe-
rio se 1844. i kao protosinđel 1851
u p rav ljao je neko v rijem e karlova-
čkom gim nazijom . Zatim je postao
arhim andrit m an astira Hodoša kod
A rada, a k a sn ije je u p rav ljao mana-
stirom M esićem i Bezdanom. Postao
je tem išvarski episkop 1864, ali je već
1869 napnstio sv o ju eparhiju i otpu-
tovao u Šv ajcarsk u , gdje je i urnro.
P enzioniran je 1871. R- G.
N A L E . Y . N alješković.
N A LJEŠK O V IĆ AUGUSTIN (Nale).
teolog (druga polovina 15 v ijek a
1527, Dubrovnik). Stupio je u red đo-
m inikanski, te je radi sv oje učenosti
postao uglednim u čiteljem i vidnim
članom svoga reda, a napokon i b i-
skup treb in jsk i. N. su latinska^ teo-
loška djela samo dijelom naštam -
pana. ' M. R .
N A L J E Š K O V Ić N IK O LA (Nale),
pjesn ik (u početku 16 v ijek n — 1587,
Dubrovnik). B io je od trgovačkc kuće
i sam trgovac, pa je stoga često pu-
tovao po B alkan u i Levantu čak do
E gip ta. Ni u trgovini ni u ženidbi (a
ženio se je dva puta) n ije bio srećan,
zbog čega se dosta tuži u sv ojim p je-
smama, a naročito u poslanicam a (ođ
6—

k o jih im a oko 40 kom ada), što ili je
pisao svojim književnim i ličnim pri-
ja te ljim a . P isao je , osim toga, jo š
drugih p jesam a razne vrste: oveču
zbirku konveneionalnih lju b av n ih i
pobožnih p jesam a, pa nekoliko vrlo
bezobraznih p jesam a od m aškarate,
što su ih vesele družine p jev ale u
poklađno v rijem e, i napokon, možda
prvi u Dubrovniku, pastirske igre i
kom edije u stihovim a. Četiri njegove
pastirske ig re slabe su stvari, kod
k o jih ni ra d n ja ni dialog n ije inte-
resantan ; tr i kom edije naprotiv pri-
kazuju, i ako u p retjeranom obliku,
neke interesantne tipove i prizore iz
tad ašn jeg a dubrovačkoga života. —
N. se je bavio i m atem atikom , te je
1579 izdao u M lecim a djelo D ialogo
su lla sfera del mondo. N. je bio od
pape G rgura X I I I . pozvan, da dade
m iš lje n je o refo rm i kalendara.
L i t e r a t u r a : S ta ri pisci h rv atsk i,
k n j. 5. M. R.
N A M JE S N IK . 1. Zastupnik igum a-
na u m anastiru . K a n ije je nazivan
ikonomom.
2. Zastupnik okružnog protopresvi-
tera u S r b iji, u jednom d ijelu proto-
p resviterata, k o ji se zove n am jesn i-
štvo. R- G.
NANČIĆ LA ZA , novinar (3/1 1854,
V ršac — 16/3 1887, V ršac). Osnovnu
školu učio je u rodnom m jestu , gim -
n aziju u Tem išvaru i Segedinu, a
svršio je u gradu V asarh ely . Medi-
cinu je učio u P rag u , B eču i Grazu.
— K ad mu je bilo petnaest godina
počeo je kn jižev n i rad u vršačkom
listu Istok. P isao je jo š i u B ratstv u ,
Jav o ru , B an aćanin u , Srpskom L istu,
Radniku (B eograđ ), Pobratim stvu
(Beograd) i Starm alom . 1882—1885 ure-
đivao je u V ršcu list Srpstvo, a kad
je J a š a Tom ić uzeo u svoje ruke Za-
stavu, N. je postao g lav n i sarađnik
toga lista. 1887, pred sam u sm rt, za-
stupao je urednika Tom ića, k o ji je
bio u zatvoru. 1880 radio je na ujedi-
n je n ju cjelokupne srpske omladine
s one strane Save i Dunava. Zbog
sv o jih političkih n ačela i nacionalnog
rada N. je bio tri puta zatvaran, a
p o sljeđ n ji put je izđržao godinu dana
u zatvoru (20/6 1885—20/6 1886). N. je
pisao p rip ov ijetke (humoreske), poli-
tičke članke i ekonomske rasprave.
Posebno su mu štam pana d jela: Eko-
nom sko-političko sta n je srpskog na-
roda u U g arsk o j i nova om ladina
NAPOLEON I.
(1881), Ja đ n ica , p rip ov ijetka (1881),
Đakov V rh . Zabavnik, 1—3 (1883), P red
budim peštansku k on feren ciju (1884),
N a M iletićevu Studencu, a le g o rija
s p je v a n je m u jednom činu (1884),
Recim o i m i koju , odgovor na P o li-
tovu brošuru (1887), K ako da uđesimo
uspešan rad (1887). — N. je prevođio
s ruskog i p oljskog p rip ov ijetke, sa
n jem ačkog je preveo Gost od R . L in -
dau (1884), a sa ruskog n a n jem a čk i
P čele od D. I. P isarev a. J . P.
N A N U L E , v rsta drvenih cipela. No-
se se u okrugu niškom i v ran jskom ,
u S ta ro j S r b iji, B o sn i i H ercegovini.
N. Z.
N A P L IT A K , g a jta n ić, nanizan đin-
đuvama, k o jim se u mlade odzada
svežu o b je v itice. N. Z.
N APO LEO N (Napoleon d’or), zlatan
fran cu ski novac u v rijed n o sti od 20
fran aka. Napoleon I. ga je uveo zako-
nom od 28/3 1803. P o čl. 8 ovog zakona
im a da se 155 N. (zlatn ika po 20
frana.ka) k u je iz 1 kg zlata od 900/iooo
eistoće. Težin a jednog kom ada je
6-451,61 g, p ro m jer 21 mm. N. je jo š
danas tražen trg o v ačk i novac, naro-
čito na B alkan u . U našim južnim
k ra je v im a zovu se i drugi zlatn ici N.
B . S.
N A PO LEO N I. fran cu sk i c a r 1804
do 1814, 1815. U području Ju ž n ih
Slovena izveo je N. ove p ro m jen e:
jo š kao general uništio je m letačku
republiku kam p oform ijsk im mirom
1797, i tom je prilikom dao A u s triji
D alm aciju . Požunskim m irom (1805)
ođuzeo je N. od A u strije D alm aciju ,
1806 ušao je n jeg o v gen eral Louriston
u D ubrovnik, a Boku su p o sjeli R u si
i Crnogorci. P o s lije tilzitskoga m ira
sa R u sijo m (1807) dobio je Boku K o -
torsku, a 1808 ukinuo je i form alno
dubrovačku republiku. 1809 dobio je
N. šenbrunskim m irom od A u strije
Istru , zapađnu K orušku, K ra n js k u i
H rvatsku s desne obale Sav e do
ušća Une i ujedinio je te k raje v e, za-
jedno s D alm acijom , u jednu upra-
vnu cjelin u pod imenom Ilirsk e pro-
v in cije, sa središtem u L ju b lja n i.
F ra n cu sk a se u p rav a cd likov ala tu
radom na podizanju m a te rija ln e i du-
hovne kulture u nap rijeđ en jem p o ljo -
privrede, in d u strije i trgovine, izgra-
dnjom puteva, ukidanjem k m etstv m
osnivanjem stručnih, osnovnih i višfl^
škola na narodnom jeziku, re fo rm /m
NAPOLEON III.
suđstva, buđenjem nacionalne sv ije-
sti i p olag an jem osnovica za moderan
so cija ln i i ku ltu rn o-p olitički život na-
roda. P o s lije N. poraza A u s trija je
zauzela sve ove zem lje 1813.
N. d ržan je prem a Ivarađorđevu
nstanku bilo je ođređeno njegovom
politikom prem a T u rsk o j, R u s iji i
A u striji. P rv ih godina, zbog ra ta sa
R u sijo m , poticao je N. Turke protiv
S rb a kao ruskih štićenika. K a s n ije je
davao A u s triji nade na dobitke u Sr-
b iji. K ad a je K arađorđe poslao svoga
izaslanika, R ad u V u ein ića (1809), da
traži od N. pomoć i zaštitu, N. n ije
obećao n išta određeno, ali je zađržao
K arađ orđ ev a izaslan ika u P a riz u i
uzđržavao g a je.
Zbog blokade u borbi sa Engleskom
okrenut je u v rijem e N. fran cu sk i
prom et sa istokom (Sm irnom ) kopnom
preko B alk an sk og Poluotoka, n a li-
n i ji Solun—S k o p lje—P rištin a —P le v lje
— S a ra je v o — T rav n ik — Ivostajnica, i
tim je putem onda n a jv iše prenošen
pam uk sa istoka. V -lj. P o p o v ić .
N. neposredan interes za B a lk a n po-
čeo je 1805, kada je požunskim mirom
dobio M letke, Istru i D alm aciju . K ao
protivnik R u sije N. je htio, da Tur-
sku održi u E v rop i i da u n jo j d obije
saveznika protiv A leksanđra I- S toga
je N. s n ep ov jeren jem gledao na srp-
sk i ustanak, k o ji je slabio snag'u tur-
ske carevine. i predlagao je lično
sultanu, da pokret. uguši energičnim
m jera m a . K ao p o v je rljiv a N. osoba
došao je u C arigrad za francuskog
poslanika general Sebastiani, k o ji je
međn ostalim , dobio m andat da sav je-
tu je P o rti u g u šiv an je u stanka čim
p rije . Za v rijem e francusko-ruskog
ra to v a n ja 1807 N. se čak bavio m išlju ,
da uputi jednu svoju a rm iju iz D al-
m a cije preko B osne i S r b ije na Du-
nav. N a P o rti je jedno v rijem e bilo
sklonosti za t a j plan, ali su p ok rajin -
ske turske v lasti energično od bijale
surad nju đaura i n jih o v prolazak kroz
tui'ska područja. P o slije tilzitskog
m ira (25/7 1807) i sporazuma između
Fran cu sk e i R u sije ta j je plan postao
bespređmetan. Mirom u Schonbrunn-u
(14/10 1809) dobio je N. pod svoju
v la st cijelu D alm aciju , Istru , Goricu,
zapađni dio K oruške, K ra n jsk u i Hr-
vatsku do Ja sen ov ca, sa Likom , R ije -
kom i Gorskim K otarom . Tz tih zema-
l ja N. je osnovao Ilirsk u k raljev in u ,
u zim aju ći ta j sta ri etničko-geografski
n aziv i za Ju žn e Slovene, nove stanov-
—8 —
nike toga područja. To N. gru p iran je
jednog d ije la Ju žn ih Slovena u jednu
adm inistrativnu zajednicu imalo je
od jeka i u S r b iji. Jo š p rije , pod pri-
tiskom nesretnog v o je v a n ja u lje tu
1809 i nedovoljnog zauzim anja za
S r b iju i od strane R u sije i od strane
A u strije, S rb i iz pobunjenog beograd-
skog pašaluka ođlučili su (28/8 1809)
da N. ponude protektorat nad S rb ijo m .
K a o srpski em isar upućen je N. ka-
petan Rade V u činić, Srbin, rodom iz
K arlo v ca. On je došao do N., k o ji se
tad a nalazio u Beču, tek u oktobru,
pošto je m orao da ide preko Buku-
rešta, da dobije potrebne papire od
francuskog konzula. A li samom N.
V u čin ić n ije bio pušten. M in istar ino-
stran ih đ jela nalazio je , da srpska
ponuda dolazi u nezgodau čas, kad
F ra n cu sk o j n ije u interesu da dođe u
opreku sa Portom , a ni p rijatn o , da.
izaziva suparništvo R u s ije i tek smi-
rene A u strije. Ipak, F ran cu zi nisu
h tje li ni da prekinu odnose sa Srbim a.
To je ovim a đalo nade, pa su 22/1 1810
ponovili sv o ju ponudu, nalazeći da
osnivanjem Ilirsk e k ra ljev in e F ra n -
cuska dobiva nov interes za balkanske
stvari. A li su se S rb i p revarili u svo-
jim računim a. Želeći da dobije Au-
s triju kao odana saveznika protiv
R u sije , N. je bio v oljan đa A u striju
za odštete uputi na B a lk a n i da jo j
potpuno ostavi S rb iju . U tom pravcu
on je davao jasn e izjav e knezu M etter-
nich-u augusta 1810. Tako od njegove
zaštite za S r b iju ne bi ništa.
Na drugoj stran i N. je bio u otvo-
renom sukobu sa. Srbim a Crne Gore
radi posjeđa Boke. (v. Crna Gora i
P e ta r I.)
L i t e r a t u r a : F . šišić, K arađorđe,
Ju ž n i Sloveni i Napoleonova I li r i ja
(Karađorđe, Narodno Delo, 1923); M.
G avrilović, Iz nove srpske isto rije
(1926). V . Ć orov ić.
N APO LEO N III., francuski car 1852
do 1870. Jo š kao em igrant pretendent
stupio je N. u tje š n je veze sa karbo-
n arim a i drugim nacionalno-revolu-
cionarnim elementima. K ao predsjed-
nik francuske republike i k asn ije kao
francuski car isticao je N. nacionalno
načelo u sp o lja šn jo j politici i bitno
je pridonio u je d in je n ju Ita lije . U
krimskom ratu protiv R u sije suzbio
je N. sa saveznicim a ruske asp iracije
u T u rsko j i na pariskom kongresu
(1856) zam ijen jen je ruski protektorat
nad Vlaškom , Moldavskom i S rb ijo m

protoktoratom evropskih^ sila. N. od-
lučno zanzim anje n a jv iše je prido-
n ijelo da se om ognći u je d in je n je
V lašk e i M olđavske pod jednim kne-
zom. Zauzimao se za interese Crne
Gore, osobito u p ita n ju p rip o je n ja
G rahova, i za interese S r b ije u pita-
n ju gradova. Uporno se opirao svim
asp ira cija m a A u strije u S r b iji i bio
je sklon p ijem on tsk oj ulozi S r b ije
među Ju ž n im Slovenim a. P rotežirao
je kneza D a n ila i Garašanina.
V -lj. P.
N A P O L IČ A R je radnik u poljopri-
vredi, k o ji dobiva plaeu u prirodnim
proizvodima, redovno polovinu. U ne-
kim našim k ra jev im a ov aj se način
obrade »iz polovine« sasvim udomaćio
i služi kao podloga čitav og privrednog
sistem a, naročito u P rim o rju , g d je je
ta lija n s k i u tje c a j tam ošn je m azađrie
(francusk i: m etayage) bio odlučan,
pa se protegao i n a vinograde, m a-
slenike, u ljen ik e i slično. Tam o g d je
je napoličarstvo u običajeno za obradu
■ oraniea, vlasnik z em ljišta d a je za
o ra n je gn oj i sjem e, a n apoličar ručni
rad. U takvom slu ča ju N. dobiva U,
H ili jo š m a n ji dio priroda, a sa liva-
da U i jo š m a n je sije n a kao plaću za
košenje i su šen je. U k ra je v im a gd je
je stanovništvo gusto n aseljen o, a
zem ljište razdrobljeno, pa n a jv e ći dio
v lasn ik a uema svoje tegleće stoke,
o v a j način obrade je u obostranom
interesu, dogod se ne izrođi u iskoriš-
ćiv a n je privredno sla b ijih od stran e
ja čih . N aročiti oblik zadobilo je na-
poličarstvo u in stitu c iji km etstva (v.
'Kmetstvo). O. F .
N A PO T N IK M IH A IL DR„ lavan-
tin sk i biskup 1889—1922 (20/9 1850, Ivo-
n jice). Zaređen je 25/7 1875. 1878 je
sudjelovao p ri ok u p aciji Bosne. Tom
prilikom je sabrao m a te rija l za svoju
kratk u p ov ijest bosanske književnosti.
K a o pisac obrađivao je h isto rijsk a ,
etn og rafsk a i teološka p ita n ja . K ao
biskup unapređivao je naučni rad sve-
ćenika. Pod njegovom zaštitom počeo
je 1898 izlaziti prvi naučni teološki
časopis na slovenačkom jeziku, Vodi-
t e lj u bogoslovnim znanostim a. N. je
potaknuo opisivan je u m jetn ičk ih spo-
m enika u sv o jo j b isk u p iji, a 1914 po-
krenuo je izdavanje posebnog organa
za crkvenu um jetnost, L ju b ite lj krš-
ćanske u m jetnosti. M nogim biskup-
skim sinodim a n astojao je N. potaći
—9 —
N A PU LI
kršćan ski život u narodu i među sve-
ćenstvom i u rediti crkvene stvari.
F . K -ć.
N A P R E D , list za srpske v o jn ik e _i
izb jeg lice. Izlazio je 1916—1918 u B i-
zerti, u Tunisu. U rednik je bio V.
Č ajkanović. L ist je davao n e d je ljn i
zabavnik pod naslovom : Iz S ta rih
R iznica. M . I.
N A P R E D A K . 1. P o litičk i list. Izda-
vao g a je i uređivao D anilo M edaković,
prvo u Ivarlovcim a, zatim u Zemunu,
1848—1849. To su bile prve novine,
k o je su štam pane novim pravopisom
V u k a K arad žića. N. je obnovljen 1863
u Novom Sadu, i izlazio je do 1869.
U. Dž.
2. N„ hrvatsko ku ltu m o društvo u
S a ra je v u , osnovano- je 14/11 1902 u Sa-
ra jev u , kao društvo za s m je š ta j djece
u zanate i trgovine. 1905 proširio je
N. sv oju đ jelatn ost na podupiranje
H rv ata, đaka svih v rsta škola. 1907
provedena je fu z ija N. sa hrvatskim
potpom im đruštvom u M ostaru. —
O snivanje društva im alo je za c ilj, da
od goji dom aći podmladak i tako spri-
je č i pridolazak N ijem aca, M adžara i
ostalih narodnosti bivše A ustro-U gar-
ske, k o ji su okupacijom Bosne i H er-
cegovine zauzeli n a jv a ž n ije p ozicije u
privrednom i upravuom životu. —
P rih od i društva sa sto je se iz članarine,
dobrovoljnih p rilo g a i prihoda druš-
tvenih zabava. 1926 oni su b ili skoro
2,500.000 Din. — V eć od 1907 đruštvo
se počelo b av iti opće kulturno-pro-
sv jetn im p itan jim a, pa izd aje poučna
d jela, kalendar, društveni organ, drži
poučna p redav an ja, podupire osniva-
n je an alfab etskih tečajev a, sestarske
škole i O'Stala h rv atsk a društva, osniva.
đačke dornove (konvikte), a. od 1926
počelo je da osniva đomaćinske škole
i da organ izira omladinu. S v o jim ra-
dom obuhvatio je N. već od 1922 sve
k ra je v e g d je žive H rv ati. — Društvo
uzđržava oko 250 djece u svojim kon-
viktim a, đ ije li oko 300 raznih stipen-
d ija , ša lje naučnike u inostranstvo
i t. d. J . J e le n ić .
N A P R ED N A ST R A N K A U S R B I-
J I . V. Srp sk a napredna stranka.
N A P R E J ZA STA V A SLA V E. V.
H im na.
N A P U L I B A LT A Z A R , koprivniča-
nin (1561—28/3 1624). K . je bio zagre-
bački kanonik i osnivač hrvatskog
k o leg ija u Beču, k o ji je kao i ugarsko-
N A EA N CIĆ
h rv atsk i k o leg ij n Bologni, postojao
do p o tk ra j 18 v ije k a i dao H rv atsk oj
v elik i b ro j obrazovanih Ijndi, sveće-
n ik a i sv jeto v n ja k a , prosvjetnih vođa
naroda. N. je bio plem ićkoga roda sa
pridjevkom D vorničić, irnao je strica
kanonika kustosa u zagrebačkoni kap-
toln. N. je postao u 21 godini zagre-
bačkim kanonikom i kao tak av je
otišao u Bolognu, g d je je postao dok-
torom p rav a (1/3 1588). K ao lektor
kaptola (1601), sudjelovao je u razm i-
ric i sa ta d a šn jim biskupom Šimunom
B ra tu ljić e m , k o ji ga je 1604 lišio i
službe i dohoda.ka. P o s lije B r a tu lji-
ćeve sm rti i N. je , zajedno sa drugirn
nekim drugovim a, reh ab ilitiran , te je
1613 postao i prepoštom kaptola. P ri-
v rije d iv ši kao kanonik velik im etak,
ođredio je 21/1 1621, da se t a j im etak
(25.000 fo rin ti) u p o trije b i za obrazo-
v a n je pitom aca u štajersk om Grazu
i za druge dobrotvorne svrhe. P o s lije
njegove sm rti to j su se g lav n ici do-
dali s ta r iji neki m a n ji leg ati, pa je
biskup Benedikto V inković ođmah
p o slije N. sm rti, uglavio s isusovcim a
u Beču , da će se u n jihovu zavodu
o d g a ja ti nekoliko m ladića iz H rvatske,
a nešto k a sn ije kupio je n to ime
dvije kuće i udario tako tem elj hrvat-
skome k oleg iju u Beču. Novim lega-
tirna pojedinih zagrebačkih kanonika
glavnica je toga zavođa do p o tk raj
17 v ije k a toliko n arasla, da su u za-
vodu bila po 24 pitom ca, a u p rav ljao
je n jim stalno koji zagrebački kano-
nik. — 1618 štampao je N. priručnik
M ethođica processuum directio. Život
N. i h isto riju njegova. k o leg ija pri-
kazao je P avao Tu rković u spisu Hi-
storia collegii croatici V iennae fun-
dati (1777), k o ji se kao rukopis čnva
u arhivu Ju g oslaven sk e A kadem ije.
Đ. K o r b le r .
NARANĆIĆ N IK O L A DR,, advokat
i kr. ja v n i b ilježn ik (7/5 1882, V rebac,
općina Medak). P ra v n e nauke svršio
je u Zagrebu, gd je je 1912 promovi-
ran za doktora prava. Na sveučilištu
je živo sudjelovao u svim a tad anjim
om ladinskim pokretim a, naročito lite-
rarno-prosvjetnim , te je bio biran za
predsjednika literarn o - akademskog
društva N jegu š u Zagrebu, k o je je,
pored literarn og i stručnog obra-
zov an ja svojih članova, im alo za za-
datak širen je narodne prosvjete, popu-
larn im predavanjim a i osnivanjem
narodnih kn jižn ica i analfabetskih te-
- 10 -
ča jev a, u k o ju je svrhu izdalo i prvu
kod nas čitanku za analfabete. 1914
otvorio je N. svoju sam ostalnu kan-
c e la riju u Gospiću, koju i danas vodi.
N. se b av i novinarstvom , te je uređi-
vao i p o k rajin sk i dem okratski list
Narođno Jed in stv o u Gospiću. Sudje-
lu je u svim a politieko-prosvjetnim i
ku lturnim radovim a u svome k ra ju ,
te je predsjednik nadzornog odbora
Srpske štedionice D. D. u Gospiću,
predsjednik čitaonice i član i uteme-
lji t e lj svih ku lturnih i hum anih dru-
štav a u svom k ra ju . S. D.
NAROD. 1. P o litičk i list. P rv i ured-
nik je bio Jo v a n Đ a ja . Izlazio je u
Beogradu 1896—1897, 1900—1903, 1906 do
1907-
2. N ed jeljn i p olitički list. V lasnik
je bio dr. ITroš K r u lj, urednik R isto
Radulović. Izlazio je u M ostaru 1907
do 1908. P o slije ra ta pokrenut je u
S a ra je v u (1921—1925) ponovno N., č iji
je vlasnik i izdavač dr. N ikola Sto-
ja n o v ić sa drugovim a. U. Dž.
3. P o litičk i list, organ »narodne«
(hrvatske) stran ke u Sp litu . Izlazio je
dvaput n ed jeljn o, od 1884 do konca
ju n a 1894. Odgovorni urednici N. bili
j su: Dinko P oliteo (do 21/8 1889) i Ivan
B elot. N. je obnovljen 1922, te je n aj-
p rije izlazio opet pod naslovom N.,
a k a sn ije pod imenom Ju g oslaven sk i
N., do 1924. M. B .
NARODNA BA N K A . Id e ja za osni-
v a n je novčanične banke u S r b iji po-
n ik la je jo š k ra je m seđamdesetih go-
dina, p o slije turskog rata. Zakon o
N. B . donesen je 1883 6/1, a 14/9 1883
otvoren je upis a k cija . Rad je počela
1884. Počeci su b ili vrlo teški, đok^ se
sv ije t navikao na banknotu, naročito
obzirom na. dotađašnje valutno stan je
(zlato). IT prometu je tađa bilo (isko-
vano) preko pet m iliju n a dinara sitnog
novca (bakar i nikl), za 9'6 m iliju n a
srebra i 10 m iliju n a u zlatu. Osim toga
bilo je stran og zlatnog novca u sao-
b ra ća ju . P rv e godine c irk u la cija nov-
čan ica n ije iznosila više od 492.600
dinara prosječno. V eć k ra je m osam-
đesetih godina dostigla je ona 15 m ili-
ju na.
A kcionarski kap ital uplaćen je bio
sa 2'5 m iliju n a (20.000 a k c ija po 125).
Tek u 1896/97 izvršena je uplata druge
četvrtine (nom inala 500 dinara), tako
da se kapital popeo na pet m iliju n a.
U 1908, prilikom o b n av ljan ja privile-
g ija , k o ji je bio dan za 25 godina, N.

B . je dala obvezu, da potpuno uplati
akeije, t. j. da se k a p ita l podigne na
10 m iliju n a (10.000 a k c ija po 500). U
1908 iznosio je k ap ital 7’5 m ilijn n a , a
tek 1913 je potpuno uplaćen, d jelo-
mieno iz fondova.
P o staroni zakonu N. B . je m orala
im ati pokrića u m etalu, za novčanice
u op ticaju , sa 40%. Odnos između me-
talne pođloge i o p tica ja bio je ovaj
(u m iliju n im a d in a ra ):
m. podloga novčanice
1890 9'5 15
1900 15 34'7
1910 28'6 50'9
1914 64'3 114-3
aktivnih poslova n a jv a ž n iji
eskompt m je n ic a i lom bard.
P o s lije ra ta N. B . je pretvorena u
N. B . k ra ljev in e S. H. S., zakonom od
26/1 1920 sa izm jen am a i dopunama
od 9/12 1920 i 19/4 1921. Po članu 2
zakona n je n je zađatak, da »reguli-
r a ju ć i novčani o p ticaj i sta ra ju ć i se
svim načinim a za što b o lju zaštitu i
ja č a n je zem aljske valute, podm iruje
potrebe privrednoga rada u kratko-
ročnom kreditu; n ajzad n je n je zada-
tak đa, o rg a n iz ira ju ći platežni sao-
b ra ć a j na teh nički što sa v rše n ijo j
osnovi, olakša državi u n je n o j b la g a j-
n ičkoj službi«.
P o sta la u v rijem e, kada je država
osjeća la n ajv eću oskudicu u obrtnom
i investicionom kapitalu, kada su pri-
hodi neredovno pristizali, a rashodi
b ili v elik i (djelom ično zbog obnove
p o slije ra ta ), n a jv e ći dio novčanica u
op ticaju sta v lje n je bio državi na ras-
p olag an je. P re m a sta n ju od 15/12 1926
država duguje N. B .:
1. P o računu za otkup
krunskih novčanica 1.150,923.815
2. Po redovnom kreditu
(i za bonove obrtnog
kap itala) 966,355.034
3. P 0 izvanređnim kre-
ditim a 2.000,000.000
D in a ra : 4.117,278.349
Po prvom zaduženju država je dala
N. B . u za.log sve veće domene (držav-
na dobra, šume, rudnike i t. d.), č ija
v rijed n ost iznosi 2.138,337.163 dinara.
Redovni kredit — na eskom pt bonova
- d aje se na osnovu 81. 12 zakona.
D ržava im a pravo da eskom ptira n a j-
više za jednu m ilijard u d inara sa 1%
god. kam ata. Izvanređni kred iti su na
osnovu zakona sp ecijaln o donijetih.
NARODNA BA N K A
Osim toga, država im a pravo čin iti
privrem enu razm jen u : izuzim ati nov-
čanice na podlogu svoga zlata ili po-
tra ž iv a n ja na stran i u n om inalnoj v ri-
jed nosti, bez ikakve naknade, u sumi
n a jv iše do 600,000.000 dinara. T a j dug
je iznosio 15/12 1926 din ara 332,626.555.
Za toliko je država im ala p otraživ an ja
u stran oj v alu ti i devizama.
M etaln a podloga N. B., zajeđno sa
ovim državnim depoima, iznosila je
ukupno dinara 433,317.080. Od toga u
kovanom zlatu 85'7 m iliju n a , u srebru
17'3 m iliju n a , stra n a v alu ta 0'5 m ili-
ju n a i devize 3295 m iliju n a . O vdje se
raču n a fra n a k 1 dinar, fu n ta 25 dina-
ra, dolar 5 din.
U kupna sum a zajm ova, danih na
m jen ice, iznosi prem a sta n ju od 15/12
1926, 1.155,815.129 dinara. N a zalog v ri-
jednosnih papira dano je 249,074.253
dinara. B a n k a je ogran ičen a u đava-
n ju zajm ov a kontingentom novčanica
u op ticaju . K ad se ne uzmu u obzir
sume, k o je država duguje, N. B . n e
može p u stiti više u o p ticaj, kao redo-
van kontingent, nego tr i put onoliko,
koliko im a m etalne podloge.
N a dan 30/6 1926 bilo je u o p ticaju
5.727,591.900 dinara, a li se u kon tin -
gent ne raču n a sum a od 4.174,571.387,
koliko jo j duguje država.
K a p ita l N. B . povećan je p o slije ra ta
na 50,000.000 dinara u zlatu (100.000
a k c ija po 500 dinara). Tu je uračunan
i predratni kap ital od 10,000.000 zl. U
1921 je otvoren upis 40.000 a k c ija u
nom inalnom iznosu 20,000.000 u zlatu.
A k c ije glase na im e. C ije la se sum a
im a u p latiti u roku od pet godina.
U p late se vrše u dinarskim novčani-
cam a (ra ču n a ju ći 20 dinara zlata = 80
d inara u novčanicam a). Do sada je
uplaćeno svih 20,000.000 i 10,000.000
predratnih ukupno 30,000.000. Od čiste
dobiti i uplata form iran je fond a žije
za kupovinu zla.ta za glavnicu i fon-
dove, k o ji iznosi 75,406.014. R ezervni
fond je 8,032.697. Fond za popunu divi-
dende iznosi 16 m iliju n a.
Č ista dobit 31/12 1925 iznosila je
63,154.479. Državno su d jelo van je u či-
sto j dobiti iznosi 35,619.126 (60%). Ak-
cionarim a je isplaćeno u 1923 u ime
diviđenđe 400 din ara od a k cije . P rem a
teča ju a k c ija (4.000 dinara) diviđenđa
je b ila nešto preko 10%. Za 1924 i 1925
dividenda je po 400 dinara od a k cije.
Gruverner je Đ. V a jfe r t, direktcjr
dr. D rag. N ovaković. U pravni odhpT
im a 24 člana, k o je b ira zbor akcionh fa
 NARODNA B IB L IO T E K A

na 4 godine. Od ovih 12 m o ra ju im ati tekarevog, a u feb ru ara 1865 postav-

đom icil u Beogradu. A k cio n ari i čla- lje n je za pomoćnika dr. M ihailo R o-
novi uprave m o ra ju b iti d ržav ljan i zen, k o ji je ostao na. to j dužnosti do
S H S . G uvernera p o sta v ija v lad a na 5 6/12 1869. K a s n ije je bio pomoćnik
godina, između pet kandidata k o je jo j Jo sip M ajzn er (1867—1891). 27/11 1869
predloži u pravni odbor. došao je za. b ib lio tek ara S to ja n Nova-
N. B . im a filija le : B a n ja Luka, B i- ković. 12/12 1873 o b ja v lje n je nov za-
t o lj, C etin je, L ju b lja n a , M aribor, Mo- kon o zvanju i p laći b ib liotekara i
star, Niš, N ovi Sad, O sijek, Pančevo, n jegov og pomoćnika. Za v rijem e No-
S a ra je v o , Sk op lje, S p lit, Subotica, vakovićeve uprave biblioteka se po-
Šabae, V araždin, V el. B ečkerek, V ršae čela više ra z v ija ti, i tada je štam pan
i Zagreb. Od 1924 (oktobra) p očin je N. prvi K a ta lo g N. B . (kn j. I., sv. 1.. ino-
B . o tv a ra ti i ag en cije. P rv a tak v a stran a književnost), sređen po piscim a.
agencija. otvorena je na Sušaku, kod — 6/2 1875 p ostav ljen je za bibliote-
tam o šn je B an k e za pomorstvo. k a ra Jo v a n Bošković, a 10/10 1880
N. S ta n a r e v ić . arh im an d rit N ićifor Dučić. 1880 štam-
NARODNA B IB L IO T E K A U B EO - pan je Ivatalog (k n jig a I I.. sv. 2. ino-
GRADU b ila je i p rije rata, a i danas stran a književnost,).
je , n a jb o g a tija . i n a jp o z n a tija biblio- 19/3 18|tl izišao je zakon o N. B . po
tek a u S r b iji. O sn ivanje N. B . išlo je kome je biblioteka ođvojena od Na-
postepeno. K a d a je p o slije drugog rodnog M uzeja, s k o jim je do toga
u stanka oslobođena S r b ija , i kad su vrem ena činila. cjelin u . 15/5 1886 Dučić
osnovana m in istarstva, onda su se za je razriješen od đužnosti i pređao je
n jih o v e potrebe počele n a b a v lja ti čuvaru Narodnog M uzeja M ihailu
k n jig e. Tako je svako m inistarstvo V altrov iću . — 1886—1897 bio je biblio-
im alo po jednu m alu biblioteku. 1844 tek ar M ilan Đ. M ilićević.
izvršen je popis k n jig a m in istarstva 1/11 1886 izišao je zakon o Srp skoj
prosv jete. B ilo je svega 1.421 k n jig a , k ra lje v sk o j akad em iji nauka. i po čl.
i to je bio osnov za. stv a ra n je N. B . 7 toga zakona N. B . je pripala. akade-
1853 m inistarstvo p rosv jete tražilo je m iji. Za v rijem e M ilićevićeve uprave
aktom preko đržavnog sa v je ta , da se štam pani su đ a ln ji K atalozi (knj. I II ..
sve k n jig e pojedinih m inistarstava sv. 1, srpska, književnost. 1886; k n j. IV .
ustupe m in istarstvu prosvjete. K ad a inostrana književnost, 1889). P rira s t
je to izvršeno, o b ja v lje n je 16/2 1853 j k n jig a bio je znatno veći, i onda je
zakon, po kome je stvoreno zvanje o b ja v lje n novi K atalo g , k o ji je obu-
b ib lio tek ara pri m in istarstvu pro- j hvatio i stare i nove k n jig e (I. k n ji-
sv jete, č ija je dužnost bila, da uredi ževnost srpska, 1894). 1891 postavljen
cije lu bibliotekiT, da. se brine za n ju je za pomoćnika bibliotekara. Đoka
i da v rši kupovinu k n jig a . 16/12 1859 Popović (1891—1905). 1897—1900 biblio-
p ostav ljen je prvi bibliotekar (F ilip ; te k a r je bio D rag iša Stan o jev ić, 1900
N ikolić). 16/5 1856 p ostav ljen je za bi- do 9/4 1901 S to ja n P rotić, 15/12 1901 do
b liotek ara Đuro D aničić, k o ji je ostao 1903 L ju b o m ir Jovanović.
na to j dužnosti do 26/12 1859. D aničić ! 22/1 1901 o b ja v ljen je zakon o N.
se više brinuo za biblioteku i n jeg o v i j B . po kome je izvršeno njeno preure-
su n a jg la v n iji prijed lozi: 1. da. biblio- j đenje. Po tom zakonu biblioteka je
teka n abavi svaku srpsku k n jig u ; 2. treb ala đa, dobije sv o ju posebnu zgra-
đa b iblioteka n abavi svaku kn jig u , du, a da akadem ija im a pravo nad-
k o ja se odnosi n a srpski narod, na m a j zora i da se n jo j pođnosi god išn ji
kom stranom jeziku, i 3. da biblioteka iz v je š ta j. Po čl. 2 i 8 toga zakona N.
n abavi iz svake struke n a jb o lje k n ji- B . postavljeua su tri zadatka: a) da
ge n a stranim jezicim a. To je bio pro- pomaže n jeg o v an je nauke u S r b iji,
gram biblioteke, k o ji je ostao i ka- j b) da olakša širen je narodnog obra-
sn ije. D an ičić je predložio 1858 da se | zovanja, i c) da sređi dotađanju srp-
biblioteka službeno nazove N. B., i to sku b ib lio g rafiju jedne i druge abece-
je usvojeno. — 26/11 1859 p ostav ljen j de, a da novu o b ja v lju je svake godine.
je za b ib lio tek ara M iliv oje P rajzo v ić, 1902 štam pana je druga k n jig a K a ta -
J
10/2 1860 K osta Crnogorac, 10/6 1861 loga (književnost slovenska). 1903
Dr. Ja n k o Šafarik . Š a fa rik je preure- j postavljen je za bibliotekara Jo v an
dio biblioteku i uveo je lisni katalog j Tomić, k o ji i danas vrši tu dužnost.
po piscim a i katalog po strukam a. 1864 j 1905 p ostav ljen je za pomoćnika Milo-
stvoreno je zv anje pom oćnika biblio- I van G lišić (1905—1908), a kasn ije su

12 —

tu dužnost v ršili: M ika Popović (190S
do 1912), M iloš Zečević (1912—1921),
V o jisla v Ilie-M lađ i (1921—1922), Sim a
Pandurović (1922—1923) i Svetozar Ma-
tić (od ju la 1923).
U početku je N. B . b ila u zgradi mi-
n istarstv a prosv jete, 1844 dobila je
posebnu kuću (u blizini kasacionog
suda), odatle je p reseljen a u drugu
zgradu (preko puta v ojn e akadem ije),
pa onda u zgrađu više ženske škole i,
najzađ, u lijev o prizemno krilo velike
škole (kapetan M išino zdanje), g d je je
ostala do evropskog rata.
Za v rije m e evropskog ra ta veliki
b ro j k n jig a N. B . evakuiran je , a za
v rijem e oku p acije S r b ije prenesen je
u S o fiju , odakle je vraćen p o slije za-
ključen og m ira. Propalo je dosta sta-
rin a (N ikoljsko Jev a n đ elje, Orbini,
L u k a ri i t. đ.), naročito k n jig e o juž-
n oj i istočnoj S r b iji. Odmah p oslije
ra ta biblioteka je privrem eno sm je-
štena u zgrađi V ra ča rsk e zadruge
(ulica k r a lja M ilana), pa je odatle
p re se lje n a u sv o ju zgradu (K osančićev
V enac), k o ja je k u p ljen a u septem bru
1922 za 3,200.000 dinara.
K ako se N. B . ra z v ija la vidi se iz
ovih podataka: 1844 bilo je svega 1.421
k n jig a , 1871 im ala je 10.600 d jela u
22.459 svezaka (starih slaveno-srpskih
i ostalih rukopisnih k n jig a 185, prvih
izđ an ja 41, k arata, planova, crteža,
slika, fo to g ra fija 400), 1887 im ala je
25.073 d jela u 55.488 svezaka, duplikata
4.512, ukupno 60.000 sv. (starih rukopi-
snih k n jig a 410, prvih izđ an ja 66, ka-
rata, slik a 904). B ro j č ita la ca 1887 bio je
593 (đaci 325, nastavn ici 76, svećenici
6, o ficiri 22, činovnici i drugi 152,
stran ci 21). Čitalo se ukupno 7.825 d jela.
Budžet za 1887 bio je : plaća bibliote-
k ara 7.072'80, pom oćnika 3.915'30, za
nabavu i uvez k n jig a 12.000, za kance-
la rijs k e troškove 1.500, za đva služi-
t e lja 2.000; ukupno 24.488T0 dinara. —
1897 B . je im ala: 30.742 đ jela u 62.336
sv. i 6.113 duplikata (rukopisa 623,
srpskih štam panih prvina 141, k arata-
slik a 990). B r o j čita la ca bio je : 624
(đaci 414, n aštavn ici 132, svećenici 4,
o ficiri 3, drugi 62, stran ci 9). Čitalo se
ukupno 10.945 d jela ; budžet je bio
25.280 dinara. — 1900 B . je im ala:
32.702 d jela u 70.706 svezaka i dupli-
k ata 10.505, štam panih prvina 141 (du-
p likata 16),. rukopisa 627, k a rata-slik a
2.296, političkih novina 1.280, ukupno
85.571 b ro j. B r o j č ita la ca bio je 451,
čitalo se u b ib lio teci 5.835 svezaka,
— 13 —
NARODNA B IB L IO T E K A
izvan biblioteke 5.403 sv., svega 11.238
sv. Čitano je srpskih d jela 5.986, stra-
nih 5.252, naučnih 6.742, zabavnih 2.367,
rukopisa 78, političkih novina 372. B u -
džet je bio: plaća činovnika 12.577'80,
slu ž ite lja 3.120, za nabavu k n jig a i
uvez 12.000. za o g rjev i k a n cela rijsk e
troškove 1.200; svega 28.897-80 dinara.
— 1905 B . je im ala: 40.000 d jela u
84.845 sv. i duplikata 16.114 (rukopisa
1.913, prv in a 216, k a ra ta -slik a 2.450,
političkih listov a 433, pisam a 1.316).
Budžet za k n jig e i k a n eela rijsk i ma-
t e r ija l bio je 16.000. Uzim ano je iz
biblioteke: 21.395 predmeta. — 1910 B .
je im ala: 45.838 đ jela u 94.299 sv. i
d uplikata 21.383 (rukopisa 1.103, p rv i-
na 218, k a ra ta -slik a 1.130, političkih
listo v a 728, pisam a 2.088). B r o j čita-
la c a bio je : 1.815 m uških. 62 ženske;
budžet za k n jig e i k a n ce la rijsk i ma-
t e r ija l bio je 20.861 din ar; uzimano je
iz biblioteke 22.142 pređm eta. — 1912
B . je im ala 48.574 d jela u 98.341 sv. i
duplikata. 34.279 (štam panili prv in a 218,
novina 774, k arata-slik a 1.216, rukopisa
1.172, pisam a 2.606). Budžet za k n jig e
i k a n ce la rijsk i m a te rija l bio je : 20.861
dinar. B r o j čita la ca bio je m a n ji zbog
balkanskog ra ta : 1.955 m uških, 1.706
ženskih; čitano je ukupno 12.661 đjelo.
P o s lije ra ta izvršeno je preuređenje
biblioteke. Glavne grupe po form ati-
m a: 12°, 8°, 4° i folio. Redni b ro j po
dolaženju k n jig a . D ioba: 1. k n jig e , 2.
k o lek cije (naše), 3. časopisi (naši), 4-
k o lek cije i časopisi (stran i), 5. novine,
6. rukopisi i stare k n jig e , 7. muzika-
lije , 8. karte. B it će izrađen abeceđni
i stru čni katalog. U abeceđnom kata-
logu su o d je ljc i: 1. srpsko-hrvatsko-
slovenački, 2. slovenski ćirilsk i, 3. slo-
venski latinicom , 4. -strani jezici, 5.
novine i 6. časopisi. B r o j osoblja je :
pet činovnika (sa upravnikom ), dva
slu žitelja. Novim budžetom (1926 do
1927) predviđeno je : jedan bibliotekar,
12 činovnika (dva pom oćnika) i 6 slu-
ž ite lja , Cio budžet za ličn e izđatke je
479.190 dinara, za m a te rija ln e 294.800
dinara, Za, v rijem e evropskog ra ta
rad u biblioteci je bio obustavljen.
Č itan je u biblioteci je besplatno, za
uzete k n jig e izvan biblioteke polaže se
k a u cija.
Z7. D žonić.
NARODNA B IB L IO T E K A U K R A - 7
G U JE V C U osnovana je Je z d esetih go- -
dina 19 v ije k a , OsnovaloUfu je m ini-
starstvo prosvjete i predalo je gim na-
z iji, te je u isto v rijem e ona b ila i
NARODNA B IB L IO T E K A
B. za nastavnike i za narod. U p ra v lja
je odbor sa direktorom gim nazije, a
bib lio tek ari sn b ili obično n astavn ici
srpskog jezik a (P. Đorđević, M. R ai-
čić, J . M aksim ović, M. M ajzn er, S.
N ešić). B ib lio tek a r M. M ajzn er odvo-
jio je N. B . od g im n azijsk e knjižnice.
Za v rijem e ra ta B . je velikim đijelom
uništena. — P o slije ra ta sređ ivanje
je izvršio R u s M etislav Šahm atov,
koga je izm ijen io M ilan Antonović,
suplent. S a đ a n ji b ib lio tek a r je M ilan
M. M ilošević, profesor. — B r o j k n jig a
je 15.800. P o sto ji rukopisni katalog.
K n jig e su k la sificira n e po nančnim
grupam a.
U. Dž.
NARODNA B IB L IO T E K A U NIŠU
osnovana je odlukom m in istarstva
prosvjete 27/4 1903. Svečano o tv a ra n je
B. izvršeno je 19/9 1904. B r o j k n jig a je
5.400 u 10.000 sv. B r o j listova 150. Štarn-
panog k a talo g a nema. Zgrađu za B.
oporučno je ostavio 1895 niški episkop
Jero n im . P rv u p ošiljk u u k n jig a m a
B . je dobila od m in istarstva prosvjete,
a k a sn ije je dobivala poklone od dr-
žavne šta m p a rije i privatnih lica. B .
se uaročito obogatila. bibliotekom Ste-
vana Srem ca. Za v rijem e ok n p acije
(1915) B u g a ri su p re n ije li B . u S o fiju ,
odakle je v raćen a p o slije rata, zajedno
sa k n jig a m a narodne biblioteke
Beog'radu. — B ib liotek u je ponovno
uredio Dr. M. M ilačić, profesor, k o ji
i danas v rši dužnost bibliotekara.
P rv i b ib liotek ar po osnivanju bio
je P a v le So frić, profesor. Ruko-
pisa nema. Svečano otv a ra n je biblio-
teke poslije ra ta izvršeno je 11/5 1924.
U. Dž.
NARODNA E N C IK L O P E D IJA po
kren u ta je po zam isli i in icija tiv o m
prof. St. Sta n o jev ića . U m artu 1924
podnio je prof. S ta n o je v ić B ib lio g ra f-
skom zavodu p rijed lo g o izdavanju
N. E . i B ib lio g ra fsk i zavod je sa ve-
likom pripravnošću ta j prijed log usvo-
jio. Po prvobituom planu trebalo je
da N. E . izađe u jed n o j k n jiz i od
okruglo 800 strana. Tokom rada plan
se znatno proširiO', te će N. E . b iti tri
puta veća, nego što se to u početku
m islilo. — P rv u kon feren ciju održao
je urednik sa suradnicim a u Zagrebu
3/5 1924, zatim je održao konfereneiju
u L ju b lja n i, a p oslije toga u Beo-
gradu. Na tim k on feren cijam a iznio
je uređnik suradnicim a cio plan rada
o o rg an izaciji N. E . Cio prostor, od-
— 14 —
ređen za štam panje, bio je p ođ ijeljen
među struke, k o je su treb ale da uđu
u N. E . Su rad n ici su im ali da podnesu
a lfab etar i da prem a određenom pro-
storu odrede opseg sv ojih članaka,
kako bi se između stru k a i član aka u
stru kam a održala ravnom jernost. Po-
što su podnijeti alfa b eta ri i određen
opseg članaka, počelo se sa pisanjem .
R ok za predaju rukopisa bio je 1/10,
a za d avanje u štam pu 1/12 1924. Čitav
rad išao je iz početka dosta teško.
Upute, održavanje veza sa suradnici-
ma, đopisivanje i dr., a naročito nepo-
v je re n je sam ih suradnika u čitavu
stvar, u mnogome je ometalo pripre-
me. Ip ak su u oktobru b ili alfab etari
gotovi, a ubrzo su počeli stizati i
rukopisi. — Rukopise su pregledali:
P . Stevanović, U. Džonić i B r. M iljko-
vić. Oni su, prema uputam a urednika.
izjeđ načili članke u pog'ledu opsega.
a naročito u pogledu jezika i stila.
T a j posao rađen je brzo i savjesno.
Rukopisi su zatim prepisivani n a pi-
saćem stro ju u tri p rim jerk a, n a listo-
virna istog form ata. Jeđ an od ovili
p rim jera k a zadržavan je u red ak ciji
kao rezei'va, drugi je slat sa rukopi-
som piscu, k o ji je im ao da izvrši
ispravke, a zatim , prema ovirn isprav-
kam a, isp rav ljen je treći p rim jerak,
k o ji je pregleđao urednik i dao mu
d efinitivan oblik, a zatim je slan na
štam panje. P o s lije korekture dobivali
su suradnici svoje članke jo š jednom.
p rije štam p an ja, n a pregled. — P rv i
svezak dan je u štam pu 15/12 1924, a
izašao je iz štampe 14/3 1925.
N. E . im a preko 140 surađnika, od
kojih je 20 akadem ika, 65 nastavnika
univerziteta, 7 m inistara, 5 viših ofi-
cira, ostali su priznati stru čn jaci. —
U prve dvije k n jig e štampano je 6.555
članaka. — N. E . štarnpa se u 15.000
p rim jerak a, a im a oko 12.000 pretplat-
nika. N. E . se štam pa ćirilicom i la-
tinicom.
D. P o p o v ić .
NARODNA H RIŠČA N SK A ZA-
JE D N IC A , humano i religiozno udru-
ženje, osnovano je u K ra g u jev cu 1921
kao Savez pravoslavnih bratstava, sa
ciljem : obnova m orala kroz pravo-
slav lje. Radi na predobivanju naroda
pravoslavnoj crkvi. Od 1921 izdaje
svoj časopis: Pravoslavna H rišćan-
ska Zajednica, sa čisto religioznom
sadržinom. B- M.

»NARODNA«, M L IN S K A I GO-
SPO D A K STV EN A IN D L S T R IJA D.
D., Zagreb. Osnovana je 1920. K a p ita l
je 30,000.000 D in. D rnštvo je osnovano
rad i n acion alizacije nekoliko m linova,
a c ilj mu je : zajed n ičk a nabava siro-
vine i m a te rija la za proizvodnju radi
sm a n je n ja proizvodnili troškova. Dru-
štvo im a većinu a k c ija ovib m linova:
Z agrebački P arom lin , P rv i O sječki
M lin n a V a ljk e , B a r a n js k i Parornlin
u D ardi, P rv i H rv atsk i M lin na. Cigre
u K arlov cu , i u trgovačkim društvi-
m a »Sava« i »Suprema«. D ruštvo je
osnovano uz su d jelo v an je P rv e H r-
vatske Štedionice. S. F .
NARODNA O DBRANA osnovana
je početkom oktobra 1908, kada je po-
stalo jasn o, da je ra t između S r b ije
i A ustro-U garske samo p ita n je vre-
mena. N. O. je m un jevitom brzinom
zah vatila i zapalila sve redove i slo-
jev e narodne, ne sam o u S r b iji, nego
I sve nacion alističke redove n ašega
naroda u svim a k ra je v im a g d je on
živi. Sam o u toku oktobra i novem bra
1908 širom S r b ije osnovano je 223
okružnih i sreskih o rg a n iz a cija N. O.
U Beogradu su se 8/10 1908 u dvorani
općine beogradske sastali n a ju g le d n iji
građ an i i osnovali su S ređ išn ji Odbor
N. O. J o š u toku tog a isto g a m jeseca
otpočelo je osnivan je odbora JST. O.
čak i po selim a. Id e ja N. O. počela se
š ir iti ne samo izvan g ran ica S r b ije , u
A u stro-U garskoj, nego čak i među
našim sunarod njacim a u A m erici. —
Za v rijem e balkanskih ra to v a id eja
N. O. privukla je rnnoge borce nacio-
naliste sa svih stran a Slovenskoga
Ju g a pa čak i iz A m erike i A ustra-
lije u S r b iju i Crnu Goru. A kada je
počeo S v je tsk i R a t, A u stro-U garska
je sta v ila izvan zakona sve one svoje
podanike, za k o je je znala ili m akar
samo slu tila da im a ju veza sa N. O.
Optuženi u sarajevsk om aten tatu na
F r a n ju Ferd inand a i njegovu ženu
suđeni su zbog sv o jih veza sa N. O.
Međutim, pokazalo se da izvjesne li-
čnosti, k o je su tobože bile posrednici
u vezam a između N. O. i optuženih,
nisu uopće ni b ili članovi N. O. I u
svim a ostaiim aferam a, k o je je Anstro-
U g arsk a iz n ijela radi suđenja^za vri-
jem e S v jetsk o g R a ta povlačilo se
stalno ime N. O. P o s lije ra ta N. O.,
pod predsjedništvom vojvode Stepe
Stepanovića, im a čisto ku lturn i c ilj, da
radi na kulturnom preporodu našega
NAEODNA SK U P ŠT IN A
naroda i da stvori duševnu vezu i za-
jed n icu međn svim a d ijelov im a Slo-
venskoga Ju g a . M. M ilen o v ić.
NARODNA PRO SV ETA , organ
u druženja jugoslovenskog u čiteljstv a .
P r v i g lav n i urednik bio je M ilu tin
Stan k ov ić. Izlazi dva puta n ed jeljn o,
ćirilicom i latinicom , u Beogradu od
1619. U■
NARODNA R A D IK A L N A STRAN-
K A U U G A R S K O J. V . R ad ik aln a
stra n k a u U g arsk o j.
NARODNA SK U P ŠT IN A . I z b o r -
n i Z a k o n . I. Izbora im a općih i na-
knadnih. Opći se vrše u c ije lo j zem lji,
a naknađni samo u onim izbornim
tije lim a , k o ja su, pošto je Sk u p ština
izabrana, ostala bez poslanika. Opći
izbori su redovni, ako se vrše onda,
kada isteče u stavn i rok Skupštiue, ili
izvanređni, ako se vrše p rije isteka
n jeg o v a ustavnog roka. D an izbora.
određuje se k ra lje v im ukazom. Za sve
izbore u zem lji određuje se is ti dau.
Redovni izbori m o raju se izv ršiti
p rije 20/10, je r tad a p očin je redovni
saziv. K od izvanrednih izbora, izbor
nove Skupštine m ora se izv ršiti n a j-
d a lje u roku od tr i m jeseca p o slije
raspuštanja. stare Skupštine.
II. Izborni okruzi u S r b iji, B osn i _i
H ercegovini, H rv atsk o j i S la v o n iji
pokl'apaju se uglavnom s adm inistra-
tivnim jed in icam a; u Sloven ačkoj,
D a lm a ciji, V o jv o d in i p ok lap aju se
uglavnom sa sudskim jedinicam a.
C rna G ora u starim gran icam a čim
jed an izborni okrug. Sam o tri_ grada
(Beograd, Zagreb, L ju b lja n a ) cine. po-
sebne izborne okruge. Izborni okruzi
b ira ju onoliko poslanika, koliko na
n jih dolazi, razm jerno njihovom broju
stanovnika, raču n a ju ći na 40.000 sta-
novnika jednog poslanika (višak
preko 25.000 d aje pravo na jo š jednog
poslanika). N a jv e ći izborni okruzi _su
u Slov en ačkoj, a n a jm a n ji u S r b iji.
Pošto je naš izborni sistem jedna
k o m b in acija b ir a n ja po okruzim a i
b ir a n ja po srezovim a, izborni se okru-
zi d ijele d alje ng izbom e srezove, k o ji
se uglavnom poklapaju s adm inistra-
tivnim srezovim a. U praksi se uzirna,
da ih ne može b iti m an je, a li da^ih
može b iti više nego poslanika. Ko-
liko na k o ji okrug dolazi poslanika
i na koliko srezova treb a ga prema
tome pod ijeliti, određuje svakih općili
izbora t. zv. državni odbor, k o ji sa-
 NAKODNA SK U P ŠTIN A
s ta v lja ju predsjednik i oba potpred-
sjed nik a N arodne Sknpštine, pred-
sjeđ nik državnog sa v je ta i predsjeđ-
n ici vrliovnili sudova. B r o j poslanika
n ije stalan ; on se povećava, ođnosno
sm a n ju je , sa porastom , ođnosno opa-
danjem ukupnog stanovništva. Sa-
d ašn ja skupština b ro ji 313 poslanika.
I I I . Na izborim a mogu g lasati samo
ona lica, k o ja su zavedena u b iračk i
spisak. B ira č k i spiskovi su stalni, t. j.
um jesto da se prave za svake izbore
iznova, oni se jednom n ap rav ljen i,
neprestano is p ra v lja ju . B ira čk e spis-
kove s a s ta v lja ju gradska poglavar-
stv a (općinski sudovi), k o ji uvode u
n jib samo ona lica sa biračkim uslo-
vim a k o ja su u dotičnoj općini na-
sta n jen a šest m jeseci. B ira č k i spisak
isp ra v lja se svake godine, i to po
službenoj dužnosti od 1 do 31/1, a na
zah tjev p rivatn ih lica, počevši od
dana, kada isp ra v ljen i spisak bude
izložen publici, pa do k r a ja godine.
Isp rav ak biračkog spiska može tra ž iti
svaki, bilo za sebe bilo za drugoga,
ođnosno protiv drugoga. 0 tra ž n ji
ispravka rje ša v a u prvom stepenu
gradsko poglavarstvo (općinski sud),
a u drugom stepenu prvostepeni sud.
One godine, kađa pad aju skupštinski
izbori, za p rivatn e se ispravke osta-
v lja samo jedan rok od 15 dana.
IV . Izbori se vrše po u nap rijed pri-
ja v lje n im kandidatskim listam a. K an-
didatsku iistu može predložiti n a j-
m an je sto birača. Sv ak a lista m ora
im ati jeđnoga nosioca, k o ji se kandi-
d ira za cio okrug, i onoliko kandiđata
i n jih ov ih zam jenika, koliko u okrugu
im a izbornih srezova, ali jedno isto
lice može b iti kanđiđirano iz a d v a s r e -
za. Pored im ena kanđidata m oraju b iti
naznačena i im ena predstavnika liste
i n jih o v ih zam jen ika. Uz listu treba
p riložiti pism eni pristanak svih kan-
didata i n jih ov ih zam jenika. Nitko se
ne može kandidirati na više od tri iz-
borna m jesta. K anđiđatske liste pod-
nose se na potvrdu prvostepenom
suđu. Sud cije n i, da. li je lista sastav-
lje n a u sklađu sa propisim a zakona; on
c ije n i sposobnost predlagača list.e, ali
ne i sposobnost predloženih kandidata.
V. P ra v ilo je da svaka općina čini
posebno glasačko m jesto. V elike op-
ćine, k o je b ro je više od 800 birača,
mogu se p ođ ijeliti na više glasačkih
m jesta ; isto tako m ale općine, ako
skupa nem aju više od 800 birača,
mogu se sp o jiti u jedno glasačko
j mjesto. Glasačka mjesta ustanovljava
državni odbor.
V I. Izbornom rad n jom rukovode
d v ije v rste odbora: birački, odnosno
g lasačk i odbori, k o ji p rim a ju glasove,
i g lav n i b iračk i odbori, k o ji sračuna-
v a ju izborni rezu ltat. P redsjednike
glasačkih ođbora p o stav lja državni
odbor; jednoga član a u svakom odboru
b ira općinski odbor iz sv oje sredine.
N a osnovu sarnoga zakona, u sastav
glasačkog odbora ulaze svi predstav-
n ici kandidatskih lista. P red sjed nika
glavnog biračkog odbora određuje dr-
žavni odbor kockom iz reda članova
državnog sa v je ta i viših sudova. Čla-
novi su odbora: jedno lice određeno
državnim odborom iz reda članova
apelacionih sudova i pređsjednika. pr-
vostepenih sudova i po dva predstav-
nika svake kanđidatske liste.
V I I. G lasan je je slobođno, neposre-
dno, tajn o . G lasan je na više izbornih
m jesta i g la sa n je preko drugoga za-
branjeno je. G lasan je tr a je bez pre-
kida, sve dokle ne budu glasali i oni
b irači, k o ji se zateku u šest po podne.
kada se glasačka zgra.da zatvara.
G lasački odbor ne sm ije prim iti glas
ni od koga, tko n ije zaveden u birački
spisak, a m ora prim iti glas od sva-
koga, tko je u ta j spisak zaveden.
N ijedan glasač ne sm ije izići pred
glasački odbor s oružjem ili s oruđem,
u p otrebljiv im za boj. G lasan je biva
na ov aj način : svaka lista im a svoju
k u tiju ; glasač dobiva jednu kuglicu
od gume, on je dužan zatvorenu ruku
uvući u sve k u tije redom; kuglicu
o sta v lja u k u tiji one liste, za koju
hoće da glasa. Im e svakoga b irača
k o ji je glasao, zavodi se u jedan na-
ročiti, t. zv. glasački spisak. P o slije
svršenoga g lasan ja, glasački odbor
otvara sve k u tije redom, i sa s ta v lja
zapisnik o tome, koliko se u k o jo j ku-
t i ji našlo kuglica.
V I I I . Glavni birački odbor ima da,
prem a iz v ješta jiin a glasačkih odbora,
utvrdi izborni rezultat. Ako na poje-
dinim glasačkim m jestim a n ije izvr-
šeno g lasan je, glavni b iračk i odbor
naređuje naknadno g lasan je za iduću
n ed jelju . U tvrđiv anje izbornog rezul-
ta ta biva ovako: u gradu sa jednim
poslanikom uzima se da je izabran
on aj k o ji je dobio relativnu većinu.
U izbornim okruzima sa jednom kan-
diđatskom listom, uzim a se da su iza-
b rani kandidati s te liste. Ako kandi-
data ima više nego poslaničkih m je-

sta, sreski kandidati sa n a jm a n jim
b rojem glasova is k lju č n ju se. IT iz-
bornim okruzim a sa više kanđiđatskik
lista, u tv rđ iv an je izbornog rezu ltata
v rši se po ovom postupku: Prvo se
utvrđuje, k o je liste mogu su đ jelovati
u podjeli m andata; zatim se utvrđuje,
koliko m andata đolazi na svaku od
tih lista, najzad se u tv rđ u je, k o ji kan-
diđati dobivaju m andate d od ijeljene
n jih o v o j listi. U pod jeli m andata su-
d je lu ju samo one liste, k o je im aju
izborni količnik, k o ji se izračunava
diobom ukupnoga b ro ja g lasača sa
ukupnim b ro jem poslanika dotičnog
izborndg okruga, više jedan. Između
lista sa količnikom pod jela m andata
v rši se po D ’Ont-ovom sistem u. Uku-
pni b ro j gla-sova svake liste d ije li se
redom sa 1, sa 2, sa 3 i t. d. Dobiveni
rezu ltati sređuju se prem a sv o jo j ve-
ličin i, i koliko poslan ika im a da se iz-
bere, toliko n ajv ećih rezu ltata uzima
se za izborne količnike. Za svaki n a j-
veći rezultat, đobiven diobom n je -
noga b ro ja glasača sa 1, 2 i t. d., svaka
lista dobiva po jed noga poslanika.
B r o j m andata dod ijeljen jed n o j listi,
đ ije li se među n jen e kandidate ovako:
prvi m andat dobiva nosilac liste;
ostale m andate dobivaju sreski kan-
diđaB po redu ^svoga b ro ja glasova
(kandidati s većim b rojem isk lju č u ju
kandidate s m an jim b rojem ). Ako u
jednom izbornom okrugu n ijed n a lista
ne dobije izborni količnik, onda se
uzima, da su ga dobile sve i m andati
se d ijele među n jim a po D ’Ont-ovom
sistem u. Ako u jednom izbornom okru-
gu, k o ji b ira šest ili više od šest posla-
nika, sam o jed n a lista dobije količnik,
onda se n jo j rie d o d jelju ju svim an d ati,
nego se jed an m andat d o d jelju je onoj
listi, k o ja među listam a bez količnika
im a n a jv eći b ro j glasova. Ako u jed-
nom izbom om okrugu, k o ji b ira devet
ili više od devet poslanika, samo d vije
liste dobiju količnik. onda. se ukupni
b ro j m andata ne đ ije li između te
d v ije liste, nego se jed an m andat do-
d je lju je onoj listi bez količnika, k o ja
im a n a jv iše glasova.
.I X . Pošto se izračuna k o ji su kan-
didati sa k o jih lista izabrani, glavni
birački odbor izd aje tim licim a puno-
moći. P regled punomoći vrši Narodna
Skupština.
X . D anas v rijed i izborni zakon od
3/9 1920, s izbornom poveljom od 27/6
- 17 -
NABODNA SK U P ŠT IN A
P o s l o v n i r e d . I. N a prvom sa-
stanku Skupština b ira privrem eno
pređsjeđništvo, k o je se sa sto ji iz je -
dnoga predsjednika i četiri sek retara.
Do izbora privrem enog pređsjedništva,
skupštinskom sjednicom rukovodi
pređsjeđnik po starosti. P rivrem eno
predsjedništvo s a s ta v lja spisak posla-
nika na osnovu iz v je š ta ja glavnih
b ira čk ih odbora i n a osnovu puno-
moći, k o ja su p oslan a Skupštini, bilo
neposredno bilo posredno. N a osnovu
toga spiska v rši se idućeg sastanka
izbor v erifik acion og odbora, k o ji b ro ji
21 člana. V erifik a cio n i ođbor dužan je
sv ršiti svoj posao u roku od sedam
dana. P re tre s u plenumu p o čin je po-
što proteče 24 sata, otkako je iz v je š ta j
v erifikacion og odbora štam pan i raz-
dan poslanicim a. 0 onim izborim a,
k o je je v erifik acio n i odbor ocijen io
kao pravilne, pretres može tr a ja t i
n a jv iše jed an dan, i o n jim a se glasa
kao o jed n oj cjelin i. P retres onih iz-
bora, č iju je p rav iln ost v erifik acio n i
odbor osporio, vođi se o svakom iz-
boru napose. 0 jednom izboru nitko
ne može govoriti duže od pola sata,
a cio pretres m ora se zav ršiti u roku
od pet đana. Skupštinsko r je š e n je
može g lasiti, da se izbor potvrdi, ili
da se poništi, ili da se o n jem u na-
ređi is tra g a (u slu čaju istrag e Skup-
štin a m ora r ije š iti stv a r u roku od
tr i m jeseca). U pretresu i rje š a v a n ju
o iz v je šta ju v erifikacion og odbora su-
d jelu ju svi poslanici, ali nitko ne
rnože g lasati o svome vlastitom iz-
boru. P rv i akt potvrđenih poslanika
je p o lag an je zakletve k ra lju i na
ustav. Dok ne položi zakletvu, posla-
nik ne može v ršiti poslaničku duž-
nost.
II. P o slije potvrde punomoći Skup-
štin a b ira stalno predsjedništvo, k o je
se sa sto ji iz predsjeđnika, dva pot-
predsjednika i četiri sekretara. Izbor
predsjedništva vrši se svakoga saziva.
P red sjed nik ne može su d jelo v ati u de-
bati n iti g lasati.
I I I . Poslovnik spom inje ove stalne
odbore: 1. zakonodavni odbor za izje-
dnačenje zakona; 2. v erifikacion i od-
bor; 3. ođbor šefova grupa; 4. admi-
n istrativ n i odbor; 5. im u n itetski od-
bor; 6. odbor za m olbe i žalbe; 7. fi-
n a n cijsk i odbor. P ored ovih stalnih
odbora p ostoje i n aro čiti odbori, k o ji
se b ira ju radi p ro u čav an ja pojedinih
zakonskih prijedloga. S ta ln i odbori,
osim fin a n cijsk o g odbora, ‘ b ira ju se
2
NARODNA SK U P ŠT IN A
na cije lu periodu. F in a n c ijs k i odbor
b ira se nanovo svakog' redovnog' sa-
ziva. Odbori se b ir a ju ili aklam aci-
jom , ako su se sve stran k e složile za
zajedničku listu , ili tajn irn glasa-
n jem , po proporcionalnom sistemu,
ako stran k e ističu svaka sv oju listu.
Odbor šefova grupa b ira se na na-
ro čiti n ačin : svaka grupa, k o ja b r o ji
n a jm a n je šest članova, određuje je -
dnog odbornika (dvije m ale grupe.
ako b ro je ukupno šest članova, mogu
određiti jed n oga zajedničkog odbor-
nika). Osinr zakonodavnog i fin a n c ij-
skog odbora, drugi ođbori rade sam o
onda kada i Skupština.
IV . U sv o jo j sredini Skupština sarna
v rši p olicijsk u v last preko svoga
predsjednika. Predsjednik_ im a na ras-
p olag an ju izv jestan b ro j žandarm a.
Bez predsjednikovog odobrenja nika-
kvi državni organi ne rnogu čin iti u
Skupštini akte v lasti. R ad i održanja
reda u svojim poslovim a, Skupština
im a disciplinsku v last nad sv o jim čla-
novim a. D isciplinske kazne su ove:
opom ena na red, zapisana opomena,
oduzim anje r ije č i, privrem eno isk lju -
čiv an je. Osim ove posljed n je kazne,
koju izriče Skupština, ostale kazne
izriče predsjednik.
V. Skupštinski je postupak ja v a n :
publika može prisustvovati skupštin-
skim sjediiieam a, i Sk u p ština je du-
žna o b ja v ljiv a ti iz v je š ta je o svome
radu. Odborskim sjed n icam a publika
ne može prisustvovati, ali na sj_e-
dnice zakonodavnog odbora p u štaju
se novinari. S v o je sjed nice Slm pština
inože p retv oriti u ta jn e.
V I. Dan i sat skupštinske sjednice
zakazuje predsjednik sa pristankom
Skupštine. Skupštinu otv ara predsje-
dnik u u nap rijed određeni sat; zalclju-
čiti je ne može bez n jen o g pristanka,
osim slu č a ja nereda i oskudice kvo-
rum a. Dnevni red u tv rđ u je se kra-
jem svake sjeđnice za prvu iduću
sjeđnieu. B je š e n je o dnevnorn redu
đonosi Skupština po prijed logu svoga
predsjeđnika, a po saslu šan ju vlade.
V II. O skupštinskom ra sp ra v lja n ju
postoje ove opće odredbe, k oje se pri-
m je n ju ju , koliko o dotičnom pređmetu
ne bi p osto jali n aročiti propisi; u
ra sp ra v lja n ju su d jelu ju narodni po-
slanici, m in istri, državni pođsekretari,
vladini povjerenici. Pred sjed nik daje
prvo r ije č p rv op rijav ljen om govor-
niku za, a| potom p rv op rijav ljen om
govorniku * protiv, a i poslije toga
18
stalno pazi, da p o slije govornika za,
dođe govornik protiv. M inistri, dr-
žavni podsekretari i vladini povjere-
n ici govore čim se p rija v e , ne čeka-
ju ć i n a red. Ako govori o povredi po-
slovnika ili dnevnoga reda u čestaju
u c ilju opstrukcije, Skupština može
odlučiti, da se ne d aje r ije č poslani-
cima, k o ji žele da govore o tim po-
vredama. U pretresu zakonskib pri-
jeclloga b ro j govornika je ograničen:
od svake grupe mogu govoriti n ajv iše
dva poslanika, ako se odbor šefova
gru pa ne sporazum ije drukčije. O vaj
b ro j govornika ne đolazi na cije lo
ra sp ra v lja n je , nego na svaki dio pre-
tresa, k o ji se računa kao posebni
predm et (na pr. u posebnom pretresu
svaka glava, odnosno svaki o d je ljak
raču n a se kao posebni predmet). B r o j
izvan stran ačkib govornika n ije ogra-
ničen. U ra sp ra v lja n ju zakonskib
p rijed lo ga je ne samo b ro j govor-
nika nego i tr a ja n je govora ograni-
čeno. U načelnom ra sp ra v lja n ju go-
vori predstavnika grupa mogu tra-
ja t i najduže sat i po, a govori izvan-
stran ačkih govornika najđuže jedan
sat; u posebnom ra sp ra v lja n ju , go-
vori predstavnika grupa mogu tra-
ja t i najduže jed an sat, a govori iz-
v an stran ačkib govornika najduže pola
sata. K oliko će tr a ja t i cio pretres, to
kod zakonskili p rijed lo ga određuje
odbor šefova grupa. Ako se odbor še-
fova grupa ne bi mogao složiti. onđa
Skupština rješav a, kada će se pretres
z a k lju čiti, ali odluku o zaklju čen ju
pretresa ona ne može donijeti p rije
nego sasluša jedan m inim alni b ro j
kako stranačkih tako i izvanstrana-
čkih odbornika, k o ji je određen po-
slovnikom.
V I I I . G lasan je se vrši: u sta ja n jem
i sjed an jem (norm alni način), poime-
nično (kada se rješa v a o zakonskom
prijedlogu u načelu ili cjelin i), ta jn o
(prilikom izbora koje Skupština vrši).
U zdržavanje od glasan ja n ije dopu-
šteno.
I X . Zakonodavni postupak određen
je ovako: Sv i zakonski prijedlozi, bilo
da dolaze od k r a lja bilo da dolaze od
pojedinih poslanika (za podnošenje
poslaničkih p rijed loga dovoljan je je-
dan potpis), upućuju se prethodno u
odbor. Ako odbor ne bude gotov
s izv ještaje m u ođređenom roku.
Skupština može izabrati drugi odbor.
ali ne može uzeti prijedlog u pretres
bez ođborskoga iz v ješta ja . P retres za-
 NAEODNA ŠU M SK A IN D U S T E IJA D. D.
konskik p rijed lo g a u plenumu počinje
pošto proteče pet dana otkako je ođ-
borski iz v je š ta j štam pan i razdan.
Kod poslaničkih p rijed lo g a ođbor
može postaviti pretkodno p ita n je, da
li ik treb a ra sp ra v lja ti. Skupštinsko
ra sp ra v lja n je d ije li se na načelno i
na.posebno. Posebno ra sp ra v lja n je vodi
se po glav am a (od jelcim a), a g la sa n je
se v rši po članovim a. P oslan ici mogu
p red lag ati am andm ane samo do po-
četka načelnog ra s p ra v lja n ja ; vlada
i odbor mogu ik p ređ lagati i u toku
posebnoga ra sp ra v lja n ja . 0 vladinom
prijed logu g la sa se p rije nego o odbor-
skom, a o ođborskom prijedlogu p rije
nego o poslaničkim am andm anim a.
P o s lije posebnog ra s p r a v lja n ja g lasa
se o zakonskom p rijed logu kao o jed noj
c je lin i (t. zv. konačno g la sa n je). P ri-
jedlozi k o je Skupština oglasi za hitne,
upućuju se u odbor u v ijek sa rokom,
do koga odbor treb a da buđe gotov.
U protivnom slu ča ju Sk u p štin a bi
m ogla početi ra s p ra v lja n je i bez od-
borskoga iz v je š ta ja . U ra sp ra v lja n ju
hitnih p rijed lo g a mogu su d jelovati
samo predstavnici grupa.
Za p rijed lo g e o iz jed n a čiv a n ju za-
kona postoji n a ro čiti postupak. Oni
se upućuju u n a ro čiti zakonodavni
odbor. Za razliku od ostalih odbora,
ov aj odbor d ije li se na ođsjeke, i
svaki prijed log isp itu je se prvo u je -
dnom odsjeku, pa onda u odborskom
pienumu. Postupak u odborskom ple-
numu saobražen je uglavnom po-
stupku skupštinskoga plenuma. Pošto
prijedlog’ iziđe iz zakonodavnoga od-
bora, o n jem u se ne vodi u Skupštini
nikakav pretres, nego ,se samo glasa
0 tome, da li se prijed log u c je lin i
prim a ili ne prim a. P red g lasan jem
dopuštene su samo k ratk e izjav e, pa
1 to samo predstavnicim a grupa.
X. 0 međunarodnim ugovorim a
Skupština vodi posebnu raspravu, ali
ne v rši posebno g'lasanje, t. j. ne glasa
o svakom članu posebno. N je n a od-
lu ka o ugovoru može g la siti: da se
ugovor prim a, ili đa se odbacuje, ili
da se odluka o n jem u odlaže.
Budžet se rje š a v a po postupku za-
konskih prijed loga, s tom razlikom
samo, što je kod budžeta određeno
poslovnikom dokle se im a sv ršiti sav
posao u plenumu. Ako se odbor še-
fova gru pa nebi d ru kčije sporazumio,
Skupština m ora biti gotova sa bu-
džetom u roku od m jesec ili šezdeset
dana. Po izlasku iz fin a n cijsk o g a od-
— 19 —
bora, budžet se m ora svake sjednice,
izu zim aju ći onik n a.m ijenjenih za in-
terp elacije, stav iti na prvom m jestu
na dnevni red.
Za pretres in te rp e la cija određuje se
n aročiti dan u n e d je lji (četvrtak) ako
Sk upština ne odluči d ru kčije. In ter-
p elacije se u zim aju u rasp ravu onim
redom k o jim su saopćene Skupštini.
O vaj red može b iti p ro m ijen jen samo
naročitim skupštinskim rješen jem .
R a sp rav a in terp e la cije m ora se zavr-
šiti u toku iste sjeđnice, kađa je i
početa. Po z a k lju čen ju rasprave, glasa
se o p rijela z u na dnevni red: prvo o
onome, k o ji vlada p rim a kao dovoljan
izraz skupštinskog p o v jeren ja , po-
s lije o ostalim prijedlozim a, i to onim
redom k o jim su predloženi.
X I. N eki propisi poslovnika nalaze
se u ustavu, a n eki u izbornom za-
konu. In a če on se osniva n a rezolu-
c iji Narodne Skupštine, kao n je n je -
dnostran akt, k ojim ona sam ostalno
uređuje sv oje u n u trašn je stv ari. Je -
dnom propisan, poslovnik se ne ob-
n a v lja svake periode, nego v rijed i sve
dokle ne bi bio p ro m ijen jen . Sa d a šn ji
poslovnik propisan je 2/3 1922.
S. J o v a n o v ić .
N A RO D N A S T R A N K A U C R N O J
G O R I. V. P o litičk e stran k e u C m o j
Gori.
N A RO D N A (N A CIO N A LN A )
S T R A N K A U S R B I J I . V. N arodna
lib eraln a stran ka.
N ARO D N A ŠT E D IO N A A. D.
Osnovana je 1899. C en trala je K ri-
ževci. K apita] je 250.000. Rezerve
52.161, ulozi 776.323, m jen ice 920.000,
g u bitak 19.441 Din. P red sjed nik S tje -
pan pl. Pom per. N. S.
N ARO D N A ŠT E D IO N IC A . Osno-
vana je 1882 Novom B ečeju . K a p ita l
je 1,000.000. Ulozi 1,792.368, m jen ice
2,836.745, dobit 137.279 Din. P ređ sjed n ik
M iroslav N ićim, direktor Sv etolik R a-
divojević. N. S.
N ARODNA ŠU M SK A IN D U S T R I
J A D. D., Zagreb. Osnovana je 1919.
K a p ital je 6,000.000 dinara. D ruštvo je
osnovano p retv aran jem šumskog’ po-
sla Ju g oslaven sk e B an ke u akcionar-
sko društvo. Im a v lastite šume sa
30 km željezničke pruge, pilanu u
O kučanim a sa 7 gatera, 300 H P i 210
radnika. K a p a citet pilane je oko 30.000
kubnih m etara oblog drveta.
S. P.
NARODNA V IJE C A
N A RO D N A V IJE Ć A . S v je tsk i R at,
k o ji je izbio u lje tu 1914 doveo je
Ju žn e Slovene u izvanredno težak
položaj. V eći n jib o v dio nalazio se pod
vlašću A ustro-U garske, i bio je ne
samo sp riječen da jasn o izrazi sv o ja
nacion aln a o s je ć a n ja i sv oje sim p atije
u ovoj sudbonosnoj borbi, nego je bio
p risilje n da su d jelu je u boi'bama sa
sv ojim narodnim n e p rija te ljim a pro-
tiv jednokrvne braće. L ju d im a je to
pađalo vrlo teško, tim više, što se do-
bro znaio, da' će i’at im a ti da rije š i
krupna nacionalna i državna p ita n ja
Evrope. P o b je d a cen traln ih vlasti,
N jem ačke i A ustro-U garske, d on ijela
bi, nesum njivo, p o ja č a n je prevlasti
N ijem aca. i M adžara u sre d n jo j Evro-
pi i dovela bi u p ita n je nacionalnu
budućnost slovenskih plem ena u n ji-
hovom dom ašaju. Oni d ijelovi južnih
Slovena, k o ji su b ili u m ogućnosti da
slobodno izraze sv oje u v je ren je, opre-
d ije lili su se ođmah za borbu protiv
A ustro-U garske i za zajed n ički rad
sa S rb ijo m . P rv a se u tom pravcu
iz ja sn ila H rvatska S tra ž a u Buenos
A iresu 3/8 1914. Srp ska vlada, sa sv oje
strane, dala je 7/12 1914 u N arodnoj
Skupštini svečanu program sku izjavu,
da je ov aj S v je tsk i R a t ujedno »borba
za oslobođenje i u je đ in je n je sve naše
neslobodne braće Srb a, Hrvata. i Slo-
venaca«. H rv atsk i odbor u Rim u. u
kome se našlo nekoliko uglednih H r-
vata, k o ji su u sp jeli da. se spase iz
A ustro-U garske m on arh ije (A. Trum -
bić, H. H inković i L. V ojn ov ić), dali
su u isto v rijem e izjavu , da će ostati
bezuspješni p ok u šaji službenih kru-
gova m on arh ije, »da odvoje stvar hr-
vatskoga naroda od stv a ri srpkoga
naroda«. Ovim iz ja v a m a pridružile
su se naskoro i druge, iz raznih m jesta
Sjev e rn e A m erike. U Nišu je 6/5 1915
bio sazvan jugoslovenski kongres, k o ji
je naglasio »potpuno i nerazdruživo
narodno jedinstvo Srba, H rv ata i Slo-
venaca« i želju, da. se nipošto ne »žr-
tv u ju ili da se kom adaju naše neospo-
riv e jugoslovenske zemlje«.
U isto v rijem e konstituirao se i
Jugoslovenski odbor. sa A. Trum bićem
kao predsjednikom , i pređstavio se
savezničkim vladam a V elik e B rita n ije
i Fran cuske sa m em oarim a o sudbini
Ju žn ih Slovena pođ A ustro-U garskom
i o n jih ov im željam a za budućnost.
»Ćitav jugoslovenski narod, Srb i, H r-
v a ti i Slovenci, svi mi očekujem o od
ovoga rata u je d in je n je sv iju narodnih
20 —
udova i čitavog'a svog te rito rija u
jednu nezavisnu državu«, kazivalo se
tom prilikom . 1/10 1915 o b ja v lje n je
m an ifest Jugoslovenskog odbora o n je-
govoj k o n stitu ciji na čelu lista The
southern slav bulletin i B u lletin you-
goslave, k o ji su pokrenuti u Londonu
i P arizu t a j dan. Odbor su sa čin ja v a li
S rb i, H rv ati i Slovenci, podrijetlom
iz zem alja pod austro-ugarskom vlaš-
ću, a od Srba. iz S r b ije P av le Popović,
profesor jugoslovenske kn jiževn osti
na beogradskom univerzitetu. — K ad a
su udružene vojske centralnih sila, u
savezu sa B u g arim a, pregazile S rb iju ,
Jug oslovenski odbor uputio je 24/2
1916 depešu regentu Aleksandru, izra-
ž a v aju ći u n jo j sv o ju nadu i v je ru ,
da »ona domovina, k o ja će uskrsnuti
iz strašnoga meteža, kojem u smo sv je-
doci, ne će više b iti ob n ov ljen a S r b ija ,
pače ni povećana, nego ona treba. da
zahvati čitav jugoslovenski narod i
čitavo njegovo narodno zem ljište,
u jed in jen o u jednu državu, pod slav-
nom dinastijom V ašega uzvišenoga
Oca«. Srp ski p rijestolon asljed nik i re-
gent A leksanđar, kada se vratio s puta
po savezničkim zapadnim zem ljam a
na K r f, među spasene ostatke srpske
vojske, k o ja se tu reorganizirala, ista-
kao je u jednom proglasu 20/4 1916.
kako su n aši saveznici v oljn i, »da nas
u ovoj v elik o j borbi snažno pomognu,
da S r b iju stvorim o velikom , te da
obuhvati sve Srb e i Jugoslovene, da
je učinim o silnom i moćnom Ju g o sla-
vijom , k o ja će opravdati do sađa pri-
nete žrtve i odgovoriti zahtevim a no-
voga doba«.
U zem ljam a, gd je je vlađala austro-
u g arsk a vlast takve izjav e bile su u
jek u ra ta naravno nemoguće. I bez
tog a tam nice su bile prepune narod-
nili Ijuđ i, k o ji su gon jen i samo radi
svoga nacionalno-kultum og rada. P a
ipak, id eja o potrebi zajeđničke države
Srba, H rv ata i Slovenaca osvajala, je
i kod n jih . Jugoslovenski klub bečkog
parlam enta, k o ji se prvi jav io s jed-
nom deklaraeijom hrvatskih i slove-
načkih poslanika (30/5 1917) govorio
je o u je d in je n ju svih zem alja u mo-
n a rh iji, u k ojim a žive Slovenci, Hr-
vati i Srbi, istin a sa ogradom, da se
ono provede pod habsburškom dina-
stijom . Ta d ek laracija n ije n aišla na
n a jb o lji prim itak u zem lji, a specijal-
no kod Srba, i ako se znalo, da. je
takva form ula potekla više iz oprez-
nosti, nego iz u v je re n ja . L ju d i su

h tje li, da štićeni tom form ulom mogu
ž iv lje rad iti na širen ju jugoslovenske
ideologije.
Odlučan obrat u držanju H rv ata i
Slovenaea u austro-ugarskim p ok raji-
nam a donio je K rfs k i p akt (v. K rfsk a
d ek laracija) od 20/7 1917. Sporazum,
k o ji je stvoren na K rfu , a k o ji je
predviđao k ra ljev in u Srba, H rv a ta i
Slovenaca, kao nezavisnu, parlam en-
tarn u m on arb iju , pod d inastijom K a -
rađorđevića, s jedinstvenim terito ri-
jem i jed instvenim državljanstvom ,
razbio je sve dotadašnje obzire i do-
veo sve g la v n ije narodne vođe, da
napuste okvir babsburške d in astije.
K r fs k i pakt pozđravio je i priznao
14/8 iste godine i C rnogorski odbor za
narodno jedinstvo.
K ad a je 9/1 1918 Lloyd George u en-
gleskom parlam entu, želeći da odvoji
A ustro-U garsku od N jem ačke, dao
jednu vrstu form ule za rije š e n je
austro-ugarskog problem a n a t a j na-
čin, što bi se dala a u to n o m ija potla-
čenim narođim a, osjetio se u narod-
nim redovim a strab , da bi A ustro-
U g a rsk a m ogla to p rih v a titi i tako
spasti svoj in teg ritet. Stog a se h tjelo ,
da se u jav n o st iziđe otvoreno s na-
rodnim zah tjevim a, 2—3/3 sazvan je | dva naroda, k o ji su sada stv a m i go-
u Zagrebu zbor svih viđenih, neza-
tvorenih jugoslovenskih političara. predstavnici Srb a, Hrva-ta i Slov en aca
P rv i dan zbor je ra z ju rila p o licija,
a li je poslije, na in terv en ciju hrvat-
sko-srpske k o alicije, on bio dozvoljen j
i održan je u kući đr. A. P a v elića . j o sje ća n je da se slom približava, odlu-
G rađanskim strankam a pridružili su
se i jugoslovenski socijald em okrati.
T ad a je tu jednoglasno donesena od-
luka, da se izveđe k o n cen tra cija svih | n ici hrvatsko-srpske k o alicije, S tarče-
narodnih snaga, »koje, sto je ći na sta-
novištu narodnog jeđ in stv a i oslan ja-
ju ć i se na načelo narodnog samoopre-
d je lje n ja , z a h tijev a ju , da se stvori
nacionalna, nezavisna i na demokrat-
skim principim a sagrađena država
Slovenaca, H rv a ta i Srba«. U to doba,
pod austro-ugarskom vlašću, više se
n ije moglo reći. Čak je i ta iz ja v a
b ila prvi dan z a p lijen jen a . N a ovom
zboru odlučeno je i osn iv an je N. V.
P o slije toga. počelo je stv a ra n je na-
rodnih org an izacija na bazi krfsk og
p ak ta i rezoiucije od 3/3 1918. Takve
o rg an izacije izveđene su u D a lm a ciji
(2/7). u H rvatskom P rim o rju i Is tr i
(14/7), u Slovenačkoj (16/8) i u B osni
i H ercegovini (20/9). U isto vrijem e j jekom 28, B o sn a i. H ercegovina 18, a
došlo se u tijesn e veze sa Česima i
počela je uska kooperacija s n jim a.
21 —
NARODNA V IJE C A
R ad ilo se i inače na sve strane, među
omlađinom, među o ficirim a i u mor-
n arici. Sv a štam pa b ila je , osim m alih
izuzetaka, ju goslovenski o rijen tira n a .
U .idejam a krfsk og p akta radio je
naročito Glas Slovenaca, H rv ata i
S rb a (od decem bra 1917). Iz B e ča se
t a j pokret željelo om esti na dva načina.
P ro tiv jugoslovenske id eologije ista-
v ila se v elikoh rv atska. Ovu su zastu-
p ali izv jesn i v o jn ičk i krugovi (gene-
ra l S a rk o tić i dr.) i naročito sa ra je v -
ski nadbiskup J . Stad ler. S druge
stran e p om išljalo se, da se u p o trijeb i
sila i da se B osn a s H ercegovinom
neposređno veže uz M adžarsku, i tako
ra z b iju svi ju goslovenski planovi.
G rof S tje p a n Tisza upućen je bio
stoga u Bosnu, da n a licu m jesta pro-
uči stv ar i pođnese prijedloge. K ad je
tam o naišao na neprobojnu frontu
S rb a i H rv ata, on je počeo da p rije ti,
i otišao je iz Bosne sa stegnutim pes-
nicam a.
A u stro-U garska vlađ a u putila je 14/9
1918 savezničkim i n eu tralnim vlada-
m a poziv za pregovore o m iru. 24/9
ođgovorili su pređstavnici narodnih
o rg a n iz a cija javno, da A u stro-U garska
vlada može govoriti samo u im e ona
spodari u dunavskoj m on arh iji, i da
traže za m irovne pregovore sv oje po-
sebne, od naroda izabrane đelegate.
T a j m om enat i Tiszine p rije tn je , i
čiše ljude. da se privede u djelo od
r a n ije priprem ana o rg an izacija N. V.
5/10 sastali su se u Zagrebu predstav-
vićeve stranke prava, seljačk e stranke,
radikalne, socijald em okratske i klerd-
kalne stranke iz H rvatske i S lav o n ije,
zatim predstavnici narodnih orga.ni-
z a c ija iz M eđum urja, D alm acije. Istre,
Bosne i H ercegovine i Slovenačke i
izab ralj su p oslije pregovora k o ji su
t r a ja li tr i đana, sv o je članove za. N. V.
Osnovna točka program a N. V. bila
je : U je d in je n je svih Srba, H rvata i
Slovenaca u slobođnu, nezavisnu, na-
rodnu državu. S v ak i predjel u po-
dručjn bivše A u stro-U garske im ao je
pravo na po jednog- predstavnika na
100.000 stanovnika. P o tom principu
Slovenačka je đobila 14, Istra 3, D al-
m a c ija 7, H rv atsk a i S la v o n ija s R i-
V ojv od ina i ostali k ra je v i u M adžar-
skoj 10 delegata. Osim toga, članovi
NARODNA V IJE Ć A
hrvatskog i bosa-nskog- sabora i bečkog-
p arlam en ta im a li su pravo, da dele-
g ir a ju po 5 sv o jih članova s pravom
glasa. O stali poslanici tih ustanova
im ali su samo pravo da p risu stvu ju
plenarnim sjed nicam a N. V . V ije ć e
je im alo i sv oj uži, »sređišnji«, odbor,
u k o ji je moglo u ći n a jv iše 40 čla-
nova, 30 izabran ih i 10 kooptiranih.
T a j sred išn ji odbor bio je stvarn i
pređstavnik N. V., k o je n ije moglo
b iti u v ijek i cije lo na. okupu. Z ak lju č-
ci su u N. V. stv aran i đvotrećinskom
većinom. Za pređsjednika. N. V. iza-
bran je A. Ivorošec, za potpređsjeđnike
Sv. P rib ićev ić i A. P av elić, za ta jn ik e
M ate D rinković, Srđ an B u d isav ljev ić,
Iv an Lorković.
P rv i ja v n i ist.up N. V ., p o slije n je-
gova p rog lasa o k o n stitu ciji (8/10), bio
je odgovor na m anifest cara K a rla
od 16/10 IT tom m anifestu car je obe-
ćavao, da će A u stro-U g arsk a b iti pre-
tvorena u saveznu državu, u k o jo j će
svako plem e na svom području sači-
n ja v a ti sv oju državu. Ali, naglašeno
je u isti m ah izrično, cjelokupnost
zem a lja ugarske krune ostat će ne-
taknuta. N. V. ođgovorilo je n a ta j
carev m anifest 19/10, izjav iv ši, da ono
prim a vođenje narodne politike. N. V.
je n aglasilo, da »traži u je d in je n je
cjelokupnog naroda Slovenaca, Hr-
vat.a i S r b a na. čitavom njegovom
etnografskom te rito riju , bez obzira na
ma k o je p ok rajin sk e ili državne gra-
nice, u k o jim a danas žive, u jednu
jedinstvenu potpuno suverenu drža-
vu«. S tim u vezi p ala je odmah i
d aln ja izjav a, da N. V. »otklan ja osno-
vu rje š e rija našega narodnog p ita n ja ,
sađržanu u au strijsk om carskom ma-
nifestu.
Čim je N. V . osnovano i n jeg ov i
m an ifesti o b ja v ljen i, požurila su se
gradska zastupstva, razna društva i
ustanove, da prizn aju kom petenciju
N. V.. da ga pozdrave kao predstav-
nika id eje narodnog suvereniteta, da
mu po.lože zakletvu vjern osti i obe-
ćaju mu sarad n ju u svakom pravcu.
U svim a m jestim a org an izirali su se
odmah lokalni odbori N. V. Sred išn ji
odbor poslao je u Šv ajcarsk u A. Ko-
rošca, M. Č in g riju i G. Ž erjava, da
uhvate vezu sa svojim sunarodnjacim a
sa srpskom vladom i Jugoslovenskim
odborom. A u stro-U garske vlasti, za-
plašene W ilsonovim odgovorom i op-
ćim slomom n a balkanskoj fron ti, đale
su im pasoše bez o k lijev a n ja . 28/10
— 22 —
novi a u strijsk i m in istar spoljnih po-
slova g ro f A ndrassy molio je A m e-
rik u za sep aratni m ir, p rista ju ći, da
se sa Čehoslovacim a i Jug osloven im a
vode n aro čiti pregovori. Međutim,
29/10, u hrvatskom saboru, prim ljen
je h itn i p rijed lo g Sv. P rib ićev ića i
drugova, da se »D alm acija, H rvatska
i S la v o n ija zajedno sa R ijek o m pro-
g la šu ju i prema. A u striji i prem a
Ug’arsk oj za nezavisnu državu; ali
pošto u D a lm a ciji, H rv atskoj i S la -
v o n iji živi samo jedan đio velikog
našeg naroda, iz ja v lju je odmah hrvat-
ski sabor ovim prešnim prijedlogom ,
da je k ra lje v in a D alm acija, H rvatska
i S la v o n ija zajedno sa E ije k o m v o lj-
na stu piti u zajedničku potpuno suve-
renu državu Slovenaca, H rv ata i
Srba«. Ta iz ja v a bila je burno po-
zdravljena i jednodušno p rim ljen a.
Iz a toga bio je p rim ljen p rijed lo g A..
P avelića, da h rv atsk i sabor svu svoju
v last prenese na N. V . H rv atski ban
dao je izjav u , da cije lu egzekutivu
sta v lja odmah na. rasp o lag an je N. V..
Isti dan izašla je i ob jav a vojn og
zapovjednika Š n ja rića , da se v ojska
stav lja. u službu N. V . i narodne vlade.
29/10 sastavljena. je nova vlada za
H rvatsku i Slav o n iju , na čelu sa sta-
rim banom M ihalovićem , ali popu-
n je n a novim članovim a iz redova N.
V. 29/10 izabran je dr. A. K ra m er ta j-
nikom za Slovenačku, 31/10 M. L a g in ja
za Istru i R . Lenac za. R ijek u , a 3/11
V. Čorović za Bosnu i Hercegovinu.
N. V. postalo je tako vrhovna vlast
u zem lji. N jegova fu n k cija bila je
gotovo diktatorska, naročito je bila
velika v last predsjedništva. Izvršna
v last prenesena je na pokrajinske vla-
de, k o je su b irala pokrajinska. N. V.,
a pređsjeništvo ili je potvrđivalo.
C en tralisti su u izboru pokrajin skih
ta jn ik a gledali usredotočenje vlasti u
glavnom sređištu, a fed eralisti su opet
bili zadovoljni stv aran jem p ok rajin -
skih vlada. U Slovenačkoj je osnovana
narođna vlada 31/30. pod predsjedni-
štvom Jo sip a P ogačnika, u Bosni i
H ercegovini 1/11 pođ predsjedništvom
A ta n a sije Šole, a u D a lm a ciji pod
predsjedništvom Iv an a K rs te lja .
P rv i dani novih vlada bili su vrlo
teški. T ri velike rasute austro-ugar-
ske arm ije, bez điscipline, bez hrane,
zaražene surovošću života u borbi i
općim rasulom, v a lja le su se na tri
strane, preko T stre i Slovenačke, s ta-
lija n sk e fronte, preko Vojvodine sa

srb ijan sk e, preko Crne Gore i D alm a-
c ije sa albansko-m akedonske. To je
trebalo da p rijeđ e preko naših i inače
opustošenih i gladnih k ra je v a sa što
m an je štete, a sp rije e iti to bilo je
veoma teško bez dobre sv oje vojske.
P o slije , u sam oj z em lji bilo je nereda.
Z lo u p o treb ljav aju ći slobodu, u vrem e-
nu p orem eeaja v lasti, m nogi elem enti
krenuli su u p ljaek u , mnoge b ija še
zarazio ru ski p rim je r b oljšev ičke re-
v olu cije. I u političkom pogledu bilo
je mnogo teškoća. Članovi N. V . iz
predsjedništva dali su službenu iz-
jav u , da se »N. V . sm atra kao vrhov-
na vlada jugoslovenskih zem alja, ko-
jim a već u p ra v lja i da im a svoju
v lastitu v ojsk u i sv o ju v la stitu mor-
naricu«, i n o tific ira li su savezničkim
vladam a »postanak nezavisne i suve-
rene države Slovenaca, H rv ata i Srba«.
P olazeći sa stanovišta, da je vlađa N.
V . predstavnik jeđ n oga d ije la naroda,
a vlada k ra ljev in e S r b ije drugog,
sklopili su N. P a šić u im e srb ija n sk e
vlade, A. K orošec u im e N. V., a A.
Tru m bić u ime Jugoslovenskog od-
bora jed an pakt u Genevi (9/11), po
kome je bilo utvrđeno: 1. D a se obra-
zuj.e država S rb a , H rv ata i Sloven aca
»kao jed na n e d je ljiv a državna c je li-
na«, i 2. D a će o b je vlade, k ra ljev in e
S r b ije i N. V., produžiti o tp ra v lja n je
poslova u svom u n u trašn jem pravnom
i terito rijaln o m djelokrugu »do saziva
K onstituante«. TJ tom duhu polovinu
nove vlađe, k o ja je im ala o b a v lja ti
izvjesne zajedničke poslove, određi-
v ala bi vlađa S r b ije , a polovinu vlade
N. V. P rv o zajedničko m inistarstvo,
tako izabrano, bilo je već ob jav ljen o .
Polovina članova nove vlade im ala se
zakleti k ra lju S r b ije , a pola N. V. u
Zagrebu. Tako je bio stvoren, u stva-
ri, dualistički sistem uprave. T a j pakt
naišao je na veliku opoziciju, i kod
srpske vlade i kod izv jesnih članova
N. V. A. K orošee n ije imao m andat
za takve pregovore i za sk la p a n je ma
kakvog obveznog pakta. On je stoga
pozvan u Zagreb, da o b jasn i N. V.
čitavu stvar. D a ln je političke teškoće
dolazile su naročito od I ta lije . Ona je
počela okupirati naše narodno po-
d ru čje u Slovenačkoj, I s tr i i D alm a-
c iji, i od v ajala je tako iz narodne
zajednice velik dio solidnog, kultur-
n o g ia k tiv n o g elem enta. A u stro-U gar-
ska flota, k o ja je prešla u naše ruke,
b ila je djelom ično napadnuta od T ali-
jan a, a djeiom ično ugrožena. N ije se
NARODNA V IJE Ć A
dopuštalo, da se na pučini p o jav i
lađa sa. našom zastavom . 17/11 T ali-
ja n i su uzeli R ije k u i predstavniku
N. V . bukvalno pokazali v rata. Dele-
g atim a fin a n cijsk e k o m isije N. V.,
k o ji-su iš li za P ariz, zab ran jen je bio
prolazak kroz Ita liju .
R adi svega to g a b ila je opća želja,
đa se čas p r ije r ije š i naš državno-
pravni položaj prem a in ostranstv u ;
tim p rije , što ni jedna država, osim
S r b ije , n ije službeno p rizn ala novu
državu i vladu u Zagrebu. N aročito
su se ti glasovi ja v lja l i iz ugroženih
k ra je v a . V eć 14/11 tražila je dalma-
tin sk a vlada, da se sazove sred išn ji
odbor. 16/11 t a j je zah tjev pom ogla
i bosanska vlada. 23/11 b ila je u Za-
grebu za.kazana tražena sjed n ica. 24/11
pala je odluka o p ro g lašen ju »ujedi-
n jen ja. države Slovenaca, H rv a ta i
Srb a, obrazovane n a cijelom nepreki-
nutom jugoslovenskom području bivše
A u stro-U garske m o n arh ije s k ra lje v i-
nom S rb ijo m i Crnom Gorom u jedin-
stvenu državu S rb a, H rv a ta i Slove-
naca«. Su trad an izabran je odbor od
28 članova, da ide u Beograd, i đa
tam o dovrši pregovore o o rg a n iz a ciji
nove države. Osim toga, 26/11 p ala je
i odluka o lik v id a ciji svih feudalnih
odnosa u zem lji.
Za ovo v rijem e osnovano je N. V .
i u V ojvodini, k o ja je najduže b ila
p op lav ljen a od austro-ugarskih i n je -
m ačkih a rm ija , k o je su se povlačile sa
B a lk an a. 25/11 Narod-na Skupština V o j-
vodine p ro g lasila je , nezavisno od
N. V., sje d in je n je sa S rb ijo m . S u tra-
dan (26/11) i naročito sazvana narodna
sku pština Crne Gore, pošto je sv rg la
d in astiju P etrov ića, p ro glasila je u je-
d in jen je sa ostalim sunarodnjacim a.
D elegatim a N. V., k o ji su upućeni
u Beograd, bile su izdane od N. V .
izvjesne upute (»naputci«) za prego-
vore. P rem a n jim a : 1. konačno r je -
šen je o o rg a n iz a ciji i obliku države
im a se prepustiti K on stitu an ti, k o ja
se m ora sasta.ti n a jd a lje šest m jeseci
p oslije sklop ljen og m ira ; 2. zakono-
davnu vlast v ršit će privrem eno dr-
žavno v ijeće (p oslije se zvaJo P riv re-
meno Narodno Predstavništvo), u k o je
ima.ju ući svi čla.novi N. V.. 5 članova
Jug oslovenskog odbora i delegati Na-
rodnih Sk u p ština iz S r b ije i Crne
Gore; 3. vlađarsku v last do K on sti-
tuante v ršit će R eg en t A leksandar;
4. u vlađi, odgovornoj državnom vi-
jeću , b it će 7 državnih ta jn ik a za 7
NARODNA V O L JA
naših pod ručja (S rb iju , H rvatsku i
Slavoni.ju, Bosnu i Herceg'oviniz, SIo-
venačku, D a lm a ciju , Crnu Goru i V o j-
vodinu); 5. zajedničke poslove vodit
će zajed n ičk a vlada (sp o lja šn je, v ojn e
i pomorske, fin a n c ije , p o š te i brzojava),
a ostali ee ostati u kom petencijam a
p ok rajin sk ih vlađa, k o je će b iti pod
nadzorom p ok rajin sk ih sabora.
28/11 došla je đeleg'acija N. V. u
Beog rad . P o s lije pregovora s a pred-
stav n icim a srb ija n sk e vlade proglašeno
je 1/12 u je d in je n je svih Srb a, H rv ata
i Slov en aca u jednu državu. Toga
dana prim io je d eleg aciju N. V. R e-
gent, u prisuću tro jic e članova srbi-
jan sk e vlađe (St. P ro tića , L j. Jo v a -
novića i M. N inčića) i vojvode Ž.
M išića. A. P a v e lić je pozđravio R e-
gen ta i saopćio mu ođluke-želje N. V .
R egen t je na to pozdravio veliko na-
rodno djelo i proglasio je u je d in je n je
svih Srb a, ILrvata i Slov en aca u je-
dnu državu. Ni srp sk a skupština ni
plenuin N. V. nisu im ali da ra tifici-
r a ju stvorene odluke; one su samo
uzete na znanje. P o s lije 1/12 plenum
N. V. n ije se uopće više sa sta ja o ; 3/12
njegovo je pređsjedništvo objav ilo
jednim saopćenjem , da je aktom u je-
d in je n ja »prestala fu n k c ija N. V. kao
vrhovne suverene v lasti države S H S
na te rito riju bivše A ustro-U garske«.
20/12 sa sta v lje n a je prva zajednička
vlad a Srb a, H rv a ta i Slov en aca pod
predsjedništvom St. P ro tića. P o slije
sa sta v lja n ja : m in istarstva, predsjedni-
štvo N. V. ob jav iio je 28/12 da se ras-
p n šta ju svi m jesn i odbori N. V. Čla-
novi plenum a N. V., sa povećanim
brojem novih predstavnika iz raznih
k ra je v a , postali su članovi Privrenie-
nog Narodnog Pređ stavništva, k o je se
sastalo 1/3 1919. H isto rijsk a m is ija N.
V- završena je stv arn o 1/12 1918, a
form alno novim izborim a za K ousti-
tuan tu, izvršenim 28/11 1920.
Iscrp n a h is to r ija rada N. V. još
n ije napisana. N jegove v ažn ije obja-
ve sakupio je F . Šišić, Dokum enti o
postanku k ra ljev in e Srba, H rv ata i
Slov en aca (1920); Sr. jo š V. Corović,
Naše u je d in je n je (B rastvo, 15, 1921),
M. Paulove, D iplom atick a h ra o Jih o -
slovanu (1923) i Sl'obodan Jovanović,
U stavno pravo (3—21). V. Č orov ić.
NARODNA V O L JA , n e đ jeljn i list,
k o ji je izlazio u P arizu , na srpsko-
hrvatskom jeziku, od polovine m arta
do polovine augusta 1919. Izdavač N.
- 24 —
V. bio je Ja n k o Sp asojević, bivši crno-
g o rsk i m in istar i član odbora za na-
rodno u je d in je n je u Parizu . N. V.
im ala je zađatak đa propagira brzo i
stvarno izv ršiv an je postignutog na-
rodnog u je d in je n ja . M. M.
N AROD N A Z A Š T IT A u Zagrebu
osnovana je 1920, p o slije lik v id acije
bivšeg S ređ išn jeg zem aljskog odbora
za zaštitu porođica m obiliziranih, od-
nosno Oblasnog odbora za zaštitu
djece i mladeži, kao Savez dobrotvor-
nih đruštava H rvatske i Slav o n ije.
C ilj je N. Z.: dobrotvom i rad, među-
sobno pom agan je i podupiranje svake
a k cije, k o ja ide za zaštitom moralno i
m a terija ln o b ijed n ih i nevoljn ih. Na-
ročito se brine, da se uredi i organi-
zira; od ijev an je, ishrana, m a terija ln a
pomoć sirotnim , posredovanje rada
besposlenim, zaštita dojenčadi i m a-
te ra za v rijem e trudnoće i p oslije po-
roda, zaštita i lije č e n je slabu n jave
d jece, tuberkulozne, duševno i tje -
lesno defektne, n je g a bolesnika, ubo-
gih i invaliđa, borba sa svima uzro-
cim a, k o ji mlađež psihički i fizički
slabe (alkohol, spolne bolesti i t. d.),
sp rečav an je porasta krim inalnosti ne-
doraslih, naročito odgojnim sredstvi-
ma, zaštita djece, k o ja su već đošla
u k o n flik t sa zakonom (za vrijem e
istrag e, za v rijem e liše n ja slobode i
p o slije lišen ja slobode), spasavanje
nedoraslih od p o g ib elji građske ulice,
uređenjem dnevnih skloništa i obda-
ništa, b riga za siročad, djecu zapu-
štenu i zanem arenu, sm ještanjem u
porodice, zanate i zavode. U N. Z. ima
zđruženo oko 200 dobrotvornih, pro-
sv jetn ih i kulturnih društava.
S. D eželić.
j N A RO D N E N O V IN E, list za naro-
dno p ro sv jećiv an je. V lasnik i ure-
dnik bio je Živojin O. D ačić. Izlazile
su jedam put m jesečno u Beogradu
1907—1912. U. Dž.
N A RO D N E P J E S M E E P S K E . N aj
s ta r iji spomen o N. P . je s t iz 1531,
Slov en ca Benedikta K u rip ešića, k o ji
je u svom Putopisu na njem ačkom
jeziku opisao put od B e ča do Cari-
građa. Tu on spom inje narodne p je-
sme o Obiliću, Radosavu Pavloviću
i M alkošiću. V je ro ja tn o je N. P . bilo
i ra n ije , ali od koga doba to se može
samo p retp o stavljati. P rv e zapisane
epske pjesm e su iz sređine 16 v ije k a :
u R ib a n ju P e tra H ektorovića (štam-
pano 1556), d v ije pjesm e. U 17 v ijek u

su zap isav an ja češća, i ako ne mnogo-
b r o jn ija : n V'ili Slov in k i B arakov iće-
v o j jed na pjesm a (1618), n G ram atici
K rižan ićev oj (1666) tr i stilia, n ruko-
pisu P e tr a Zrinskog jedna. pjesm a. U
18 v ijek u je z a p isiv a n je češće i mno-
g o b ro jn ije : nekoliko rukopisa iz P ri-
m o rja spočetka 18 v ijek a , sa više od
110 epskib p jesa m a ; jed an rukopis iz
1733 od preko M ljad u stra n a sa lir-
skim i epskim pjesm am a, pisan v je -
ro jatn o u v o jn o j g ra n ici; zatim u
K ačićevom Razgovoru Ugodnom (1756)
d v ije p jesm e; u ta lija n sk o m P u tu u
D alm a ciju opata F o rtisa (1774) ču-
vena H asanaginica, i u P rim jed b am a
Iv a n a L o v rić a n a to đjelo (1776) od-
lom ci iz raznih p jesam a; pojedini
stihovi kod D o s itija (1786 i k asn ije),
u S a tiru M a tije R e ljk o v ić a (1779) je -
dna pjesm a, is ta sa Vukovom Ja k š ić i
k u ša ju lju b e.
Sistem atsko sk u p lja n je epskih p je-
sam a počeo je V uk K arađ žić 1814
(prvo izd anje 1814 i 1815, u d v ije k n jig e ;
drugo 1824—1833, u 4 k n jig e ; treće
1841—1866, u 6 k n jig a ; četvrto, drža-
vno, 1887—1902, u 9 k n jig a ). Za Vukom
počinju da sk u p lja ju i izdaju i drugi:
Sim a M ilutinović, N jegoš, Ju k ić , M ar-
tić, V erković, B . P etran ović, Ja s tr e -
bov, K . H orm ann, V. V rčević, M atica
H rvatska, B osanska V ila .
Uporedo sa o b ja v ljiv a n je m p jesam a
rastao je i n jih o v glas n a stran i. H a-
san ag in icu je F o rtis preveo n a ta li-
jan sk i, a iz njegove k n jig e ona je po-
stala poznata u Evropi, u k o jo j je u
to doba vlađao interes za nam dnu
poeziju, prvo među N ijem eim a (H er-
der i Goethe su je preveli n a n je-
m ački), zatim kod F ran cu za (Charles
Nodier), E n g leza i drugih. Pođ tim
u tje c a je m K o p itar je nagovorio V u ka
1814 da o b ja v lju je naše narodne p je-
sme. S a Vukovim zbirkam a postale
su naše narodne pjesm e jo š poznatije
na stra n i i jo š više c ije n je n e i pre-
vađane. Kod N ijem aca su Goethe,
Grimm, V . Humboldt, K . Brentano,
Talvy -eva i dr. govorili pohvalno o
našim pjesm am a, ili su ih i prevodili;
kod Fran cu za Charles Nodier, Prosper
M erim ee, Claude F a u riel, L am artin e,
E lise V oyard; kod E ngleza, W alter
Sco tt, Gven M eređit; kod Slovena
n ajv iše M ickiew iez; Grimm, F a u rie l
i dr. o cijen ili su važnost naših naro-
dnih p jesam a za uporednu nauku o
epu. S v je tsk i R a t je ponovno probu-
- 25 -
NARODNE P JE S M E E P S K E
dio u m a n jo j m je r i t a j interes (F ran -
cuz R a b a te; L a Geste de M arco i dr.).
T a j interes je bio potpuno oprav-
dan. N aše E . P . im a ju visoku este-
tičk u vrijednost. N aročito u Vukovim
zbirkam a im a množina dobrih p jesa-
ma: One su prirodne, neizvještačen e
i zđrave; em ocije su u n jim a svako-
vrsne, im a ju n ježn osti i tuge, im a ju
ja čin e, k o ja ide do veličanstvenog, a
nekad do grubosti i surovosti; im aju
zdravog i prirodnog hum ora i iro n ije,
im a ju rjeđ e i religioznog, pa i m isti-
čnog o s je ć a n ja ; one tako isto im aju
i intelektualn ih osebina, dobrog karak-
te riz ira n ja i p rip o v ijed an ja.
N aše E . P., kao i u drugih naroda,
im a ju za predm et znam enite događaje
iz narodne h isto rije . H isto rijsk i do-
g ađ aj je polazna točka za stv a ra n je
pjesm e, a li vrem enom se đogađaj za-
b o rav lja, pjesm a zadržava sve m an je
pojedinosti od h isto rije i p o sta je obi-
čn a p rip ov ijetka. Zato pjesm e o ra-
n ijim h isto rijsk im periodam a im a ju
samo im ena h isto rijsk ih ličn o sti i
uspomene sam o n a n a jk ru p n ije doga-
đaje. P je sm e o n o v ijim periodam a sve
su p u n ije h isto rijsk ih uspomena.
E . P . se d ije le n a d v ije grupe: bu-
g arštice i guslarske pjesm e. I jedna
i druga grupa đ ijele se n a cikluse,
prema h isto rijsk im periodam a o koji-
m a govore.
B u g arštice (naziv dolazi od naziva
»bugarski« ili term in a »bugariti« =
p jev ati) su s t a r iji oblik E . P ., one su
zapisivane samo u zapađnim našim
k ra jev im a, i to skoro samo u P ri-
m orju . U 16 i 17 v ijek u zapisivane su
samo bugarštice. Rukopisi s početka
18 v ije k a sa preko 110 E . P., sadrže
preko 70 b u garštica. K a s n ije nisu za-
pisivane. Sv eg a je nađeno oko 80 (iz-
d an je V . B ogišić, N arodne pjesm e iz
sta rijih , n a jv iše prim orskih zapisa,
Glasnik, I I . o d je lja k , k n j. X ., 1878).
B u g arštice su u stihu od 15 ili 16 slo-
gova, sa cezurom p o slije sedmog i
osmog sloga, i često s pripjevom , dok
su guslarske u stihu od 10 slogova i
bez p rip jev a. Od guslarskih se bugar-
štice razlik u ju jo š tim e, što im a ju više
starin skih crta, što im a ju često dvo-
gube staln e epitete, i n a jv a ž n ije,
predm etim a. B u g arštice n em aju »ne-
h isto rijsk i, N em anjički, h ajd u čki i
uskočki« ciklus. In a če su predm eti
k o ji i u gu slarskim p jesm am a: K o-
sovski boj, K r a lje v ić M arko, Zm aj
O gnjeni V uk (naročito), B ra ća Ja k -
 NARODNE P JE S M E E P S K E
šići, h rv atski i m ađžarski ju n aci, ko-
načno lokaln i d ogađaji B oke i Dal-
m acije. — B n g a rštice su r a n ije v jero -
ja tn o b ile sv o jin a velikog đ ijela na-
šeg naroda, pa su se, u 17 v ijek u , po-
čele gu biti i zadržale se sam o u D al-
m a ciji. Takođ er su n esigurni datum i
i n jih ov og ra z v ija n ja . Može se pret-
postaviti, da su one dobile poleta
(možđa i da su postale u ovom obli-
ku) u doba naših p osljed n jih država
pred tursku in v aziju , na dvorovima
vladara i velikaša, k o ji su im ali na-
ročite p jev ače sa zadatkom da opje-
v a ju slavn a d je la svojih gospodara i
n jih ov ih predaka. Ođatle su se pjesm e
širile u dublje narodne slojeve.
G uslarske pjesm e su u stih u ođ 10
slogova, sa cezurom p o slije 4 sloga,
sa nenaglašenim 4 i 10 slogom , sa
vrlo rije tk im opkoračenjem , sa. 9 slo-
gom često dugim (što je posljed ica
m elođije, kojom je pjesm a praćena).
Ove su pjesm e skoro u v ijek praćene
jednolikom m elodijom , uz vrlo prim i-
tivan m uzički instrum enat, gusle. A li
u Vukovo đoba, pjesm e se vrlo često
nisu p jev ale uz gusle, nego su se »ka-
zivale« t. j. čitale se kao iz k n jig e.
N a jb o lji V ukov »kazivač« bio je T je -
šan Podrugović. U Vukovo doba.^da-
kle, N. E . P. su se, izgleda, počele
oslobađati muzičke p ra tn je.
Guslarske pjesm e o p ijev a ju razne
predmete i đ ijele se na više ciklusa.
N e h i s t o r i j s k i c i k l u s je Ira-
znolik, sadrži b a jk e, legende, pjesm e
iz kršćanskog sv ije ta , n aročito ro-
m anse i balađe (k o je su n a jlje p še u
ovom ciklusu, a nekad i n a jlje p še na-
rodne pjesm e uopće: Om er i M erim a,
Nahod M om ir, H asan agin ica, P red rag
i Nenad).
C i k l u s N e m a n j i ć a sadrži pje-
sme o N em anjićim a (ne o svima, pa
ni o svim a važnim a) i njih ovim sa-
vrem enicim a. P jesm e o N em anji i
Sv. Sav i, k oje su književnog podrije-
tla ; poviše p jesam a o »silnom car-
Stjep anu «, t, j. caru Dušanu, o kome
je jeđna od n a jlje p ših narodnih p je-
sam a (Ženidba Dušanova), najzad o
posljeđ n jem N em anjiću »nejakom «
Urošu (na.jbolja je U roš i M rn jav -
čevići); o M rn jav čev ićim a, V ukašinu
i U g lješi, i trećem , nehistorijskom ,
Gojku. 0 ovim a su neke vrlo lijep e
pjesm e (Ženidba k r a lja V ukašina, sa
h istorijsk im uspomenama, Z idanje !
Skadra).
— 26 —
C i k l u s K o s o v s k i je klasičan
ciklus, klasičan velikim b rojem odli-
čnih p jesam a (naročito pjesm e o mo-
m entim a p o slije b o ja). On čini i je-
dnu prilično orga.nsku ejelinu , su-
protno većini drugih ciklusa. On priča
jed nu »dram atičnu h isto riju o okleve-
tanom h ero ju i klevetniku izdajniku«.
H isto rijsk i događaj n ije bio takav,
Pa su i neke važne ličnosti iz ciklusa
nepoznate u h isto riji. Legenda o Ko-
sovskom b o ju se postepeno razv ijala.
Z ačetak n je n nalazi se kod K onstan-
tina. Pilozofa, završni oblik u Sloven-
skom carstvu M avre Orbini-a (1601),
a potpuno završeni oblik u spisu o
Kosovskom b oju (1714—1715). — Le-
genda ta je v je ro ja tn o u v ijek bila
op jevan a u većem b roju p jesam a o
raznim m om entim a b o ja, a ne u je-
dnoj pjesrni. — Te pjesm e se obično
k la s ificira ju , koliko je to moguće, na
tri grupe: pjesm e o đogađajim a p rije
boja, o samom boju, o događajim a
p o slije b o ja. — Osim tih p jesam a u
ova.j ciklus idu i druge pjesm e o do-
živ ljajim a. kosovskih ju nak a, neza-
visnim od legenđe o b o ju (na pr. B a-
nović S tra h in ja , M iloš u L atin im a).
Ciklms K r a l j e v i ć a Marka,
važan je isto kao i kosovski, ali veći
po b ro ju p jesam a i sa đosta humora.
H isto rijsk i K r a lje v ić Ma.rko (k ra lj
M arko) ličnost je dosta neznatna, a
u narodnoj p jesm i je n ajv eći i n a j-
o m ilje n iji narodni ju nak. N jegove su
osobine: ju naštvo, spojeno sa snagom,
kršćan ska pravičnost i pom aganje
slabim a. Pored toga, on je i dobar
sin, a li i prkosan i inadžija, Spome-
nuta kršćan sk a pravičnost je , sudeći
po K onstantinu Filozofu, njegova hi-
storijska. osobina, k o ja će i biti uzrok
njegove popularnosti. H istorijsko je
u narodnoj pjesm i i M arkovo drugo-
v a n je s Tu rcim a i sultanovo »poočim-
stvo« (pošto je M arko bio turski va-
zal). H isto rijsk e su jo š neke ličnosti,
s k o jim a u pjesm i Marko d ru guje:
L jiitic a Bogdan, beg K ostadin, R e lja
K rila tica , kao što su i neki M arkovi
protivnici iz pjesine h isto rijsk e lič-
nosti: F ilip Madžarin, M usa K ese-
džija, Đemo Brđanin. — Po broju
dobrih i odličnih pjesam a ov aj ciklus
je isto t.ako klasičan kao i kosovski
(na pr. M arko i Musa, M arko i Đemo,
M arko ukida svađbarinu, Marko i
Arapin, M arko i L ju tic a Bogdan,
M arko p ije uz ram azan vino, S m rt
M arka K ra lje v ića i t. d.).

C i k l u s B r a n k o v i ć a sadrži pje-
sme o despotima S r b ije i_ S rije m a ,
n aročito o đespotn Đnrđu i ženi mn
v.prokletoj Jerin i« , o Zm aj-despotu
Vuku, »D espotović«-Jovanu i o savre-
m enicim a ovili despota: Todoru od
Stalaća , vojvodi Prijezđi,_ o vojvodi
K a jic i R a d o n ji, a naročito o braći
Jak šićim a , D m itru i Stevanu, histo-
rijsk im ličnostim a. Grupa p jesam a o
b raći Ja k šić im a ra z lik u je se od pro-
sječn e narodne pjesm e tim e, što opije-
va n a jv iše porodične m otive. _ To su
n ajčešće rom anse »o b ratsk o j lju bavi«.
U ovom ciklusu se o p ijev a ju i stranci,
naroČito M adžari: G rčić M anojlo, Si-
b in ja n in Ja n k o , d ijete Sekula.
Neke pjesm e ovog ciklusa su najod a-
b ra n ije narodne pjesm e (Sm rt De-
spotović-Jove, S m rt vojvode P rijezd e,
K a jica . R ad on ja, D ioba Ja k šić a ).
C i k l u s C r n o j e v i ć a , n a jm a n ji
je , i sađrži pjesm e o vlađ arim a po-
sljed n je zetske d in a stije: o Iv an u (ili
Ivan-begu), o Đurđu (ili M aksim u, o
kome je n a jv eća i vrlo lije p a pjesm a
u \Gika o n jeg o v o j ženidbi), o S ta -
niši.
C i k l u s h a . j đ u č k i , pored uskoč-
kog, n a jv eći ciklus narodnih p jesa-
ma, ra z lik u je se od ra n ijih tim e, što
n jeg o v i ju n a c i im a ju d ru k čiju ak-
ciju , d ru k čiju sredinu i d ru kčije
oru žje: oni su osvetnici prem a Tu r-
cim a, bore se i borave u gori, upo-
tr e b lja v a ju vatreno oružje. Tu ide
grupa p jesam a o S ta rin i Novaku (hi-
sto rijsk o lice: Baba-N ovak, zapovje-
dnik ha.jđučkih četa. s k r a ja 16 v-ijeka)
i n jeg o v o j đružini: pobratim u Radi-
voju , sinu G ru jic i i sinovcu Tatom iru,
o njihovom h ajd u k o v an ju u gori R o-
m an iji, a nekad i u S ta ro j P la n in i
(n a jlje p še pjesm e: S a š ta Novak ođe
u hajduke, N ovak i R ad iv o j prodaju
G ru jicu ). S ta rin a Novak u dosta. p je-
sam a druguje sa s ta rijim ju n acim a
(na pr. s K r a lje v ić M arkom ), i
tada mu p jesm a d aje sredovječno
oružje. — D ru g a grupa je o B a ji P iv -
lja n in u (h istorijsk o lice s k r a ja 17
v ijek a ) i n jeg o v o j družini, naročito
Lim unu hajduku. U ovoj grupi je li-
jep a p jesm a: B a jo i beg L ju bov ić,
g d je je h isto rijsk i točan opis megda-
na. — D a ln je pjesm e p je v a ju o M ija tu
Tom iću, hajd uku iz Bosne, K ostreš-
haram baši, G avran-haram baši, Soči-
v ici Stanku, od H orvata M atu, od So-
kola Radu, Starom V u jad in u , malom
— 27
NARODNE P JE S M E E P S K E
R a d o jici, Vučku L ju b ičiću (o tr o jic i
p o sljed n jih tr i odlične pjesm e).
U s k o č k i c i k l u s sadrži pjesm e
o uskocim a. Od n jih su n a jg la v n iji
S e n ja n in Ivo (h isto rijsk i Iv a n V lat-
ković — 16/17 v ije k ), o kome im a do-
sta p jesam a (n a jlje p ša S m rt S e n ja -
n in a Iv e), zatim Đuro D an ičić sa še-
stero braće, pa S e n ja n in T a d ija (o
n jem u vrlo dobra p jesm a), K om nen
b a rja k ta r, K o ta ra c Iv a n i t. d. N ji-
hovi tu rsk i n e p r ija te lji su: K u n a H a-
san-aga, B o ja č ić A lil, M u staj-beg, od
K lad u še M u jo i G o je n i-A lil. Osim o
uskocim a p je v a ju pjesm e ovoga ci-
klusa i o kotarskim serdarim a: Ja n k u
M itroviću i njegovom sinu S to ja n u
Ja n k o v iću (o Jan k o v iću nekoliko vrlo
lijep ih p jesam a, a n a jb o lja j_e _ona_ o
njegovom ropstvu), o I l i j i S m ilja n iću ,
V uku M andušiću, od Zadra Todoru,
hajduk-V ukosavu.
Ciklus oslobođenja Crne
G o r e sađrži pjesm e o istrazi potu-
rica na B a d n je veče i o ju n a cim a
toga d ogađ aja: V lad ici D anilu, b raći
M artin ovićim a i ostalim a; zatim i o
k a sn ijim ju n acim a i d ogađajim a crno-
gorske h isto rije , i o kru p n ijim , ali i
0 n a jsitn ijim . P je sm e ovog ciklu sa
im a ju h isto rijsk e istin e više nego
pjesm e m a k o jeg drugog eiklusa, a li
1 n a jm a n je m ašte i poezije.
Ciklus oslobođenja Srbije,
sadrži pjesm e skoro samo o prvom
ustanku, većinom od F ilip a V iš n jić a ,
zbog čega pjesm e govore samo o do-
g a đ a jim a n a D rin i, u blizini k o je se
kretao V iš n jić . G lavna grupa p jesam a
o prvom ustanku čin i izv jesnu c je li-
nu: od bune na d ah ije preko raznih
b o jev a iz u stanka do pjesm e o K a ra -
đorđevom odlasku iz S r b ije . Nekoliko
n a jb o ljih narodnih p jesam a su iz
ovog ciklu sa (P očetak bune na dah ije,
B o j na M išaru, K nez Iv o od Sem be-
r ije ; ova p o sljeđ n ja se od v aja sv ojim
kršćanskim karakterom iz ovog ciklu-
sa kao i od n a jv ećeg d ije la narodnih
p jesam a). P jesm e ovoga ciklusa im a-
ju , kao i pjesm e prethodnog ciklusa,
mnogo h isto rijsk e istin e, zbog čega
im a ju oblik kronike, a ne p rip ov jetke
kao većina narođnih pjesam a.
H isto rija gu slarskih p jesam a j e
tam na, kao i h isto rija bu garštica, te
jo j se mogu o b ilježiti samo glavne
lin ije . P r ije svega, znatnog u d jela u
stv a ra n ju gu slarske pjesm e (a v je ro -
ja tn o i bugarštica) im ala je pravo-
slavna crkva sa N em an jićkim trad i-
 N A E O D N I D N E V N IK
cija m a . U kosovskom ciklusu na pr„
lik kneza L azara, n jeg o v izbor između
nebeskog- i zem aljskog carstva, n je-
gova zakletva, kosovska večera, slična
do pojedinosti sa zadnjom večerom,
Lazarevo ziđanje E av an ice, n alažen je
n jeg ov e glave na K osovu i sa b ra n ji-
v a n je u m anastiru i t. d., pokazuju da
skoro cio ciklus im a crkvenu inspira-
c iju (od velikog b ro ja pohvala knezu
Lazaru nađahnula je pjesm u naročito
ona k o ja se p rip isu je Cam blaku).
C rkvena in sp ira c ija se opaža i u p je-
sm am a ciklusa N em anjića i nehisto-
rijsk o g . LT drugim ciklusim a malo.
D ru gi tv o rci narodnih p jesam a su
h ajđ u ci i uskocp k o ji i sam i o p ijev a ju
sv o ja ju n a čk a d jela. H ajd u ci su u je-
dno_ i raznosioci pjesm e (naročito zi-
m u ju ći kod ja ta k a ). Jo š su v a ž n iji
kao raznosioci pjesm e slijep i gu slari,
k o ji su važni i kao tvorci pjesm e. Ovi
raznosioci su toliko p op u larizirali E .
P . da je u početku 19 v ije k a kod Srb a
pod turskom vlađom skoro svaka kuća
im ala gusle, i teško je bilo naći čo-
v je k a pa i ženu, k o ji nisu znali po
koju pjesm u napam et.
N arodna p jesm a je opća svemu na-
rodu kao k n jiževn a sv ojin a, i tako
treba razu m jeti izraz »narodna« pje-
sma (»pjesm e jesu odalice puste, one
idu od usta do usta«, veli sam narodni
p jesn ik ). Čim se narodna pjesm a
stvori, ona p ostaje sv a čija . Ip ak n ju
stv a ra ju i održavaju samo daroviti
pojeđinci. Neke od tih tv o ra ca ili gu-
slara iz Vukovog đoba znamo. N a j-
v ažn iji su: F ilip V išn jić , rodom iz
Bosanskog P o d rin ja , k o ji je u mlado-
sti oslijepio od b o g in ja, i p o slije toga
počeo p je v a ti uz gusle i s guslam a
putovao. P rv i ustanak proveo je V iš-
n jić uz srpsku v ojsku na D rin i; tada
je i stvorio niz onih izvanrednih p je-
sam a iz ciklusa oslobođenja S rb ije .
Od n je g a je V uk zapisao i inače vrlo
lijep ih p jesam a (na pr. S m rt M arka
K ra lje v ić a ). V iš n jić je zacijelo n a j-
ja č a p jesn ičk a fig u ra među gu slari-
ma, od kojih je V uk zapisivao pjesm e.
- D rugi je T je ša n Podrugović, rodom
sa Gackog P o lja u H ercegovini. On je
bio dosta godina hajduk. R a z lik u je se
od ostalih p jevača tim e, što n ije ni-
kada udarao u gusle (bar pređ Vukom
K aradžićem ), nego je bio »kazivač«,
toliko dobar, da g a je V uk osobito
hvalio. Od n jeg a je Vuk zabilježio
veći b roj vrlo lijep ih pjesam a (na pr.
— 28 —
ona ođlična Ženidba Dušanova). Po-
drugović je n ajčešće intelektualan i
duhovit, dok je V iš n jić em ocionalan
i nekad m ističan. — T reći važan g'u-
slar je starac M ilija , rodom iz Staro g
K olašin a, ođakle je p rebjegao u Sr-
b iju . Od n je g a su d v ije vrlo lijep e i
n ajv eće pjesm e u Vukovom zbom iku:
B an o v ić S tr a h in ja i Ženidba M aksim a
C rnojevića. — V ažni su jo š gu slari:
sta rac Raško, Đuro M ilutinović, Sto-
ja n hajduk, Anđelko Vuković i đr.,
zatim neke žene (slijep a Živana).
Z ajedničke osobine narodnih E . P .
jesu ujedno i opće osobine prim itivnih
epoha u svirna svjetskim književno-
stim a. Te osobine su, prvo, unutra-
šn je ; one su posljed ica ku ltum og sta-
n ja , u kome se nalazio tvorac E . P.
N a jg la v n ijc su: 1. H vala ju n aštv a
(»junačke« pjesm e) i fizičke snage, i
s tim u vezi ponekad grubost i suro-
vost. 2. U vezi sa prethodnim, m ala
uloga žene, k o ja se u pjesrni ja v lja
gotovo samo kao m ajk a. 3. P rosto-
dušna v je ra u čuda, u natprirodno, sa
hiperbolom. 4. P rv o b itn a prostota ži-
vota, k o ji vode ličnosti u narodnoj
pjesm i. pa m a one bile i carevi. Za-
tim dolaze sp o lja šn je karakterističn e
osobine. One su posljeđica usmenog
održavanja pjesm e, k o je povlači raz-
nolike tehničke postupke. k o ji potpo-
mažu tako održavanje pjesm e. To su
m nogobrojna opća m jesta, zajeđničko
dobro svih narodnih p jesn ika, pomoću
k o jih se izrađ u ju tem e: šablonski po-
čeci i završeci, stihovi i grupe stihova,
staln i epiteti, s ta ja ć a im ena, s ta ja ć i
brojevi, šablonski planovi za cije le
pjesm e.
L i t e r a t u r a: P . Popović, Pregled
srpske književnosti (1910). Ostala lite-
ra tu ra navedena je u to j k n jizi uz
§§ 44 đo 58. V id i jo š: B . Vodnik. Oda-
brane hrva.tske narodne pjesm e (1912);
S. Jež ić, Život i rad F . K . Fran kop an a
(1920); Jedno književno istorisko otkri-
će, S. K . Glasnik, 16, II-, 1921: I. Dim i-
trije v ić, H um or u narodnoj poeziji,
Misao, V I I.; L. M irković, H rišćansko-
etički elem enat u dve narodne pesme
(P rilozi za. književnost i t. d., k n j. I II.).
S. M atić.
N AROD N I D N E V N IK , list za poli-
tiku, narodnu privredu i književnost.
V lasnik i urednik bio je P e ta r Ćurčič.
Izlazio je u Beogradu 1881—1891.
U. Dš.
N AROD N I DOM. V. Čitalnice.
 NARODNO IL IR S K O SIvLA DN OGLA SJA DRUŠTVO
N A RO D N I K L U B U C R N O J GO RI.
V . P olitičk e stran k e u C rnoj Gori.
N A RO D N I O D BO R ZA POMOĆ
G LA D N IM A U R U S I J I osnovan je
30/4 1922 u Beogradu, u v rijem e velike
glađi u R u siji. P rek o sv ojih pod-
odbora, organiziranih po c ije lo j ze-
m lji, i pomoću raznih hum anih dru-
štava, N. 0 . je prikupio sumu od
4.241.842 d inara; osim toga medikame-
n a ta i raznih stv a ri u vrijed n osti oko
dva m iiiju n a dinara. P rilog e, medika-
m ente i stv ari od n ijeli su u R u siju
n aročiti đelegati. P ored toga N. 0 .
poduzeo je bio i pom aganje bugar-
skih iz b je g lic a u SH S , i prikupio je
i izdao im 210.752 dinara N. 0 . je likvi-
đirao 18/5 1925. B . M.
N A RO D N I U N IV E R Z IT E T I (pučka
sveučilišta). U n ašo j državi im a više
N. U. (Beograd, Zagreb, Sarajevo-,
Sp lit, Novi Sad. Niš, Sk op lje, V ršac,
P ožarevac i t. d.). N a n jim a se drži
svake godine, obično zimi, izv jestan
b ro j p red av an ja (u Beogradu i Zagre-
bu svaki dan). B eog rad ski N. U. pri-
ređu je jo š i koncerte i u m jetn ičk e ili
druge izložbe. N. U. u Beogradu osno-
van je 1922. Z agrebački N. U. postojao
je jo š p rije toga, P re d a v a n ja n a N. U.
đrže se iz svih nauka, iz književnosti,
h isto rije, filozofije, biolog ije, geolo-
g ije , astronom ije, tehnike, m edicine
i t. d. Ona su u v ijek n a m ije n je n a ši-
rokoj obrazovanoj publici i udešena
su tako, da ih iole školovan slušalac
može sa korišću p ratiti. Zato- je i
u spjeh naših, N. U. do sada bio dobar.
U Beogradu ili Zagrebu n a pr., prođe
godišnje kroz N. U. više od 50.000 lju d i.
N. V.
N A RO D N I Ž E N S K I S A V E Z SH S ,
udruženje svih ženskih društava u dr-
žavi. Osnovan je u B eogradu septem-
b ra 1919. S a sta v lje n je iz: Srpskog
ženskog saveza, Saveza vojvođanskih
ženskih o rg a n iz a cija i pojedinih žen-
skih o rg an izacija iz H rvatske i Slo-
venačke. C ilj saveza je : rad na
udruživanju što većeg b ro ja ženskih
u druženja za rad na nacionalnom , so-
cijaln om , ekonomskom, prosvjetnom
i zđravstvenom p olju ; rad na zašti-
ćiv an ju i u napređivanju in teresa že-
ne i d jeteta ; rad na uznošenju žene
đo potpuno ravnopravnog član a u dr-
žavi i društvu. B . M.
N A R O D N O -C R K V E N I FO N D O V I.
V. Srpski narodno-crkveni fondovi.
— 29
N A R O D N O -C R K V E N I S A B O R I. V .
Srp sk i narodno-crkveni sabori.
N ARODNO D ELO je ustanova, k o ja
radi na podizanju p ro sv jete i odgoju
naroda. u nacionalnom duhu. P o k re-
nuto -je in icija tiv o m P e tra P etro v ića,
pu blicista. N. D. izđalo je k n jig e :
K r a lj P e ta r I. od M. V u k ićev ića; K a -
rađorđa od VI. Ćorovića, S t. S ta n o je -
v ića i F . Š išića; V e lik a S r b ija od V I.
Ćorovića; N aši v lad ari od St. Stano-
je v ić a ; Naše pobede od VI. Ćorovića;
Naše m ore od N ikole B a rtu lo v ića i
dr. — U izdanju N. D. izišao je Na-
rodni lek ar od Dr. D. Popovića, koju
je k n jig u N. D. nagradilo sa 100.000
Din., kao godišnjom nagradom iz
svoga fonda za n ag rađ iv an je narodu
n a jk o risn ije k n jig e. — Osim ovih
d jela, za nacionalnu i popularao nau-
čnu propagandu, izdalo je N. D. 40
prijev od a u Sav rem enoj B ib lio teci,
k o ja je sastav n i dio N. D. za šire n je
lije p e književnosti. N. D. im a i odje-
lje n je za g rafičk u propagandu, u
kome izd aje slike. K n jig e za nacio-
nalnu propagandu štam p aju se u
40.000 p rim jerak a. N. D. rasp ačav a
sv oja izd an ja preko sv o jih p ov jeren i-
štava. D. P.
NARODNO IL IR S K O SK LA D N O -
G L A S JA D R U ŠT V O u Zagrebu. Osno-
vano je 1839, po uzora književnog
u druženja u biskupskom sjem en ištu
K o la m lađih rodolju ba. Ono je sebi
postavilo za zadatak da g o ji crkvenu
i narodnu pjesm u. P rv i m uzički funk-
cionari b ili su; P avao Jo ž a (rav n atelj
p je v a n ja ) i Eduard F in k (rav n atelj
orkestra). P ra v iln ik udruženja bio je
na latinskom jeziku, ali se već u p rv oj
godini u zapisniku počelo p isati ilir-
skim jezikom . D ruge godine bio je
ra v n a telj p je v a n ja M ijo H ajk o. 24/4
1841, o imendanu biskupa H aulika,
društvo je priređilo sv oj prvi ja v n i
koncerat. Na program u su, uz neko-
liko stran ih točaka, bile i Tužno speva
vitez na p lanini od W iesner-a, k o ji
je pjevao P avao B elas, duet od Ju r a -
tov ića: U stanim o braćo m ila, k o ji su
p je v a li: Adolf M esarić i P avao B elas,
V a r ja c ije varh i domorođne ilirske
teme od H irsch h offer-a, k o ji je n a vio-
lin i izveo Eduard F in k , Čeznuće Gra-
n ičara za sv oj dom od P roh a, pjevao
je Ađolf M esarić, Bože živi našeg cara
i epiškopa, od anonimnog autora. Ove,
tvorevine možemo sm atrati kao jednu
od polaznih točaka u stv a ra n ju na-
 NARODNO Z D R A V L JE
cionalnog stila u našem um jetničkom
muzičkom stv a ra n ju . Čini se, da je
ovo shvatio i sam L ju d ev it G aj, pa
je u D an ici iste godine (br. 18) o
tom i u sp o lja šn je m pog'leđu veoma
uspjelom koncertu sam napisao pri-
kaz pod naslovom : N arodna muzi-
kalna zabava, Zato su sa svih stran a
domorodci počeli podupirati ovo dru-
štvo. U druženje je intenzivno radilo,
a pri tom je Jo sip Ju ra to v ić udeša-
vao i priređivao mnogo kom pozicija
za n jeg o v orkestar. U program im a
m nogih zabava nalazim o u v ijek po
k o ju novu ilirsk u kom poziciju. Sk la-
dnoglasje je svoj arhiv snabdjelo
s ilirsk im m uzičkim tvorevinam a, i
ta je d jela rado p o zajm ljiv alo ostalim
domorodnim u druženjim a po provin-
c iji. Tako je Sk lad n o g lasje postalo
rasadnikom ilirsk og m uzičkog stv ara-
n ja i došlo je do ugleda. Zato je L i-
sinski Sk lad n og lasju , posvetio svoju
krasnu kom poziciju za m uški zbor
Oče naš. — 1845 u sv ojen a je nova os-
nova za društvo, prem a k o jo j »najveće
težn je Ilirsk o g narodnog Skladno-
g la s ja društva je onamo sm je ra ju će,
da narodno b iag ostan je svoga naroda
jedna jed in a i p rav a sv e tin ja mu bu-
de, i da ovo blage m a jk e sv o je sinove
u duhu, ću ti i om ekša i na, mogući
stepen izobraženosti dovede«. U udru-
ženju su u ovom srnislu i d a lje djelo-
v ali osobito violinist Eduard F in k ,
p ija n ist K am ilo Škrabak violinist i
p ija n ist M ijo H ajk o, k o ji su na zaba-
vam a n astupali kao solisti. — P r i
k ra ju 1842 udruženje je , rađi opće
političke atm osfere, počelo naglo na-
zadovati. R ad i ustanka 1848, bilo je
sjem en ište raspušteno, i tako je i
Sk lad n o g la sje zamuklo.
L i t e r a t u r a : B . Širola, Pregled
p o v ijesti hrvatske rnuzike.
A. D o b ro n ić. stanovnika. To znači da u n a jb o ljo j
NARODNO Z D R A V L JE . 1. Ja v n a
h ig ijen a je kod nas u povoju. Snabđi-
je v a n je vodom, osirn glavnih gradova,
je prim itivno. K a n a liz a c ija je izve-
dena, samo u velikim gradovim a. Stan-
beno p ita n je n ije riješen o. P riliv sta-
novništva iz sela n gradove je velik.
Ne postoje nikakvi h ig ijen sk i stanbeni
odbori. P regleđ životnili n am irn ica je
nedovoljan. Gradovi se postepeno ure-
đuju u tom pravcu.
H igijen sko p ro sv jećiv an je je nedo-
voljno. Narod je slabo pismen. D ržava
malo pomaže, a p rivatn a in ic ija tiv a
— 30 —
je i odviše m ala. Narod mnogo p ati
zbog s u je v je r ja , zabluđa i štetnih na-
vika. P o sto je svega dva popularna
h ig ijen sk a lista (Čuvar Z d rav lja i
Z dravlje) i dva društva (Društvo za
Čuvanje Narođnog Z d rav lja i Savez
Zdravstvenih Zadruga).
P r ir a s t stanovnika u S r b iji rađa-
n jem 1900 iznosio je 1'57%. U grado-
vima, bio je 0'292, a u selim a 1'932. —
Izvan bračne djece bilo je 1906 u S r b iji
115 na 100 rođenih; u gradovim a 2'64%,
u selim a 1%, u Beogradu 6'25. U H r-
v atsk oj i S la v o n iji (1909—1918) bio je
7'65; u gradovim a 18'36; u Zagrebu
27'34%. — Mrtvorođene djece bilo je
1906 u S r b iji na 100 rođenih 2*66 (u
gradovim a 3'2%, u selim a 2'6%).LTH r-
v atsk oj i S la v o n iji (1909—1918) u gra-
đovima je bilo 1*29, a, u selim a 6'62%.
— B r o j porodica. bez đjece iznosio je
1895 13'83%; 1900 14*66%; u gradovim a
22*93%, u Beogradu 33*94% a u selim a
13*45%. — B r o j porodica sa 1 i više
d jece iznosio” je :
sa djetetom :
1 2 3 4 5 6 10
u 1900 20'69 18'12 16'82 17'76 9'75 613 1 39%
B r o j slabe djece za osnovnu školu
1910 iznosio je 40%.
Sposobnost regru ta bila je 1922: spo-
sobnih 62*30%; stalno nesposobnih 2324;
privrem eno nesposobnih 4'67%.
P ro sje čn a godina starosti ne može
se točno utvrditi. 1900 iznosila je u
S r b iji prosječno 23*99, i to kod muških
2413, a, kod ženskih 23'83.
Sm rtn ost: procenat sm rtnosti 1891 do
1907 iznosio je 21*01—33'570/oo. U 1901 u
gradovim a bio je 23, u selim a 19'3. LT
1906 u gradovim a je bio 271. u selim a
241°/oo. Do 15 godina starosti um re od
100 rođenih 322, i od 100 um rlili u
tome dobu umre 56'4. Od 30—60 godi-
ne staro sti umre godišnje 120 na 1.000
đobi, u dobi p rivređ ivanja umre ve-
lik i b roj. Sm rtnost kod dojenčadi iz-
nosi prema raznim k raje v im a 15—17
od sto rođenih. U H rv atskoj i Slavo-
n iji 1919 bila je sm rtnost dojenčadi u
gradovim a 19'35, u selima 16'67%.
Od tuberkuloze umrlo je godišnje u
S r b iji oko 50.000 lica. To znači na 250
duša umre 1 lice od tuberkuloze i svaki
osmi je sm rtni slu čaj od tuberkuloze.
Sam o radi sm rtnosti lica od tuberku-
loze gubi se godišnje u vrijednosti
oko 30 m ilijard i dinara. Od tuberku-
loze je um rlo:
 N A S E L JA

na 1000 na 100 stao izlaziti, i n ije pokrenut ni po

sta- smrtnih
novnika slučajeva oslobođenju, kad je počeo izlaziti Srp-
IT S r b iji (1895—1919) 29-7 1519 ski A rh iv bez toga dođatka.
V . S.
U H rv atsk oj i Slavo-
n iji (1908—1918) 42'8 16-82 N A RON A, u grčko-rimsko^ doba
U Sloven ačkoj (1908 grad- blizu d an ašn jeg M etkovića, kod
do 1920) 28 13-10 sela Vida. Jam ačn o je tu postojalo
U Bosni i H ercegovini jedno stalno grčko n aselje već u 4 vi-
(1908—1917) 33'5 12-22 jek u p rije K r. Od sta rih zidina n ije
U D a lm a ciji (1876 do mnogo ostalo. Sarno su dosta zna-
1911) 25’5 10-04 tn i ostaci od gradskog zida. O vaj zid
U V ojv od ini (1908 do podignut je jam ačn o već u republi-
1920) 36-9 — kansko doba. Po n jem u se može za-
U Beogradu (1900-1910) 86-7 34-62 k lju č iti, da je N. b ila napredan grad.
U Zagrebu (1908—1918) 64-9 24-09 V eć u to doba u n jo j im a lije p ih ja -
U L ju b lja n i (1908-1920) 50-3 19-23 vnih građevina. Sp om in je se n a pr.
U Novom Sadu (1908 jed an hram boga L ib era (stanovnici
do 1919) 40 15-91 N. i okoline b av ili su se nesum njivo
Ocl tuberkuloze b olu je godišnje u mnogo vinogradarstvom , kao i danas
n ašoj državi oko pola m iliju n a lica. stanovniei u tom k ra ju ). Izgled a da
Od akutnih zaraznih bole&ti sm rt- je u Augustovo doba N. već im ala
nost je bila 30—45% godišnje. U 1921 sv oje kazalište. N ije isklju čen o da je
oboljelo umrlo od u to v rijem e ona već b ila rim ska ko-
V elik ih b o g in ja 727 165 lo n ija . I inače je N. već p r ije K ri-
Trbušnog tifu sa 4.617 614 stovog ro đ en ja b ila znatno m jesto. U
P je g a v c a 232 26 n jo j je bio sud za jedan v elik i dio
Srdobolje 13.269 2.392 našeg P rim o rja . Zbog toga je tu do-
Šarlah a 15.241 2.769 lazio i Cezar. Za v rijem e ra ta između
D ifte rije 2.667 360 Cezara i P o m p eja jed an Cezarov v o j-
589 voda izabrao je N. kao bazu za sv oje
M alih b o g in ja 25.627
operacije. Od C icerona saznajem o za
B r o j o b o lje n ja od veneričkih bolesti
in teresantan d etalj, da mu je jed an
poslije ra ta naglo se povećao. Bolo-
rob pobjegao plemenu V a rd e ja blizu
valo je 20 bolasnika n a 10.000 duša. (J
N. U N. i okolini nađen je znatan
veneričkim am bulantam a liječen o je
b ro j rim skih sta rin a (natpisi. novac
1923 preko 60.000 lica.
— osobito mnogo iz A p olon ije i D rača
Od m a la rije je bolovalo, koliko je — geme, lončarski predm eti i t. d.).
to p rija v lje n o , oko 50.000 lica. P roce- N. V .
nat o b o lje n ja od m a la rije iznosio je
1921: u S r b iji 35'80%, u H rv atsk oj i N A S E L JA . U izdanju Srpske kra-
S la v o n iji 415%, u B osni i H ercego- ljevsk e akadem ije (Srpski E tn o g ra f-
vini 5'31%, u D a lm a c iji 45’35%, u Cr- ski Zbornik) izašlo je , pod uredni-
noj Gori 5’99% i u V ojv od in i 110%. štvom Jo v a n a C v ijića, od 1902 do
N ajv eći b ro j o b o lje n ja bio je u m je- k r a ja 1926, sa prekidom 1914—1921, 24
secu ju nu —171% o b o ljen ja . k n jig e N., i to prvih 10 pođ imenom
Od trahom a bolovalo je 1923 preko N. Srpskih Z em alja, o ostale pod ime-
15.000 lica. D. P o p o v ić . nom N. i poreklo stanovništva. Uz
2. O rgan sanitetskog o d je lje n ja mi- prvih 6 k n jig a izašlo je i 6 svezaka
n istarstv a u n u trašn jih djela. Osnovao A tlasa, sa m nogim fo to g ra fija m a , ski-
ga je i uređivao načelnik tog o d jelje- cam a i kartam a, dok su u ostalim
n ja , dr. V ladan Đorđević 1/6 1881 do k n jig am a fo to g ra fije , skice i karte ir
26/7 1884. L ist je izlazio- privrem eno, tekstu i u prilogu. LT k n jig am a N. im a
a imao je službeni, naučni i poučni do sada 60 radova. D v ije su C vijićeve
dio. Godinu dana p oslije dr. V lad an a rasprave, A n trop ogeografski P rob le-
Đorđevića, n jeg a je uređivao sek retar m i Balka.nskog P olu ostrv a (1) i Me-
istog o d je lje n ja , dr. Jo v a n D anić, pp- tanastazička k reta n ja , n jih o v i uzroci
s lije čega je obustavljen. Ponovno je i posledice (12). N ajv eći b ro j radova
pokrenut 1896, kao dođatak Srpskom dali su C v ijićev i u čenici i drugi su-
A rhivu, n a jp r ije pod uredništvom dr. radniei. Isp itan i su ovi p red jeli: Oko-
M ilana Jo v an o v ića-B atu ta, a poslije lin a Beograda (2), K o lu b ara i Podgo-
dr. Jo v a n a D anića. Od 1914 on je pre- rica (4), Rađevina i. Ja d a r (9), Sm e-

— 31 -
 NASLONI
đerevsko Pod im avlje i Ja se n ica (19),
M lava (2), Ja s e n ic a (13), Lepenica (7),
K a če r (3), Gruža (10), L evač (2), Te-
m nić (3), B a n ja (17), L ju b ić k a sela
(2), Ib a r (3), G orn je Drag'ačevo (5),
D onje D ragačevo (1), V a lje v sk a Ta-
mna,va (8), Džička. C rna Gora (19),
Z latibor (19), Za.glavak (9), P o lja n ic a
i K lisu ra (3), V ra n jsk a P č in ja (2),
K r a jiš te i Vlasina. (18), Skopska Crna
Gora (3), Ju ž n a M akeđonija (10), Ti-
kveš i R a je c (17), M ija ci, G orn ja R ek a
i M avrovsko P o lje (20), S red n je P o-
lim lje i P o ta r je (1), D ro b n ja k (1),
V a so jev ići u crnogorskoj g ran ici (2),
V aso jev ići u tu rsk o j g ra n ici (3), K u či
(4), B raton ožići (6), R ije č k a n a h ija (7),
B oka (9), P Javsko-gu sin jsk a oblast,
P o lim lje , V elik a i Šekular (10), Cr-
nogorsko P rim o rje i K r a jin a (11), Ma-
le s ija (15), B je lo p a v lići i P je š iv c i (15),
Zeta i L ješk o P o lje (23), S-tara Crna
Gora (24), V išegrad ski S ta ri V lali (2),
B ilećk e Rudine (2), Šum a, P ovrš i
Zupci (2), S a ra je v sk a okolina (5), H er-
cegovina (6), Kupreško, Vukovsko,
Ravno i Glamočko P o lje (13), sela
p aro h ije K rn je u še (13), B je la js k o
P o lje i B rav sko (20), P o u n je u B osan-
sko j K r a jin i (20), poluotok R a t (11),
D ubrovnik i okolina (23), sjeverodal-
m atinski otoci P ag , R ab, V ir (23).
N ajzad, na osnovu arhivske građe,
izrađeni su ovi radovi: Srpska nase-
l ja u R u s iji — Nova S r b ija i Slaveno-
srbija. (14), M ig ra cije Srba. u H rvatsku
tokom 16, 17 i 18 sto ljeća (16), Uskočke
seobe u slovenske p o k rajin e (18), Mi-
g ra e ije S r b a u S la v o n iju tokom 16,
17 i 18 sto lje ća (21), A rh ivska građa
za n a se lja u S r b iji u vrem e prve
vlade kneza Miloša. (22).
B . D r o b n ja k o v ić .
N A SLO N I. N jem ačk i kolonisti, na- J su p rim ili N. sa najv ećim povjere-
se ljen i u M ahovljanim a, kod B a n ja -
luke, nasađili su vinograde i g o je ih I jem e prikup ljao m a te rija l za svoj ču-
na lom ače ili brajde, kako su uobiča- | veni Fin ale, k ojim je htio da kom-
je n e u n jih o v o j n ek ad ašn joj postoj-
bini, u južnom T irolu. N. su čv rsti j kako iz ovoga. pam fleta tako i u bom-
stupovi od tvrdog- drveta, sp o jen i le-
tvam a, tako da dva reda tih naslona
čine hodnike (sjenice, ta lija n s k i: per- ! oba ova su đ en ja N. se pojavio kao
gole). I. R.
N A S T A S IJE V IĆ ŽIV O RA D , slikar
(13/1 1893, G o rn ji M ilanovac). Osnovnu
školu svršio je u Beogradu, g d je je
počeo i srednju. 1906 ušao je u beo-
gradsku um jetničku školu. K a d a je
svršio tu školu, otišao je u Miinchen,
gd je je studirao slikarstvo (1913—1914). | dnički interes da udruže svoju ak ciju
32 —
U Sv jetsk om R atu stidjelovao je kao
borac do 1917. Tada je proveo jedno
v rijem e u A lžiru, a potom, do k r a ja
ra ta , kao ra tn i slik a r vrhovne ko-
mande. 1920 otišao je u P ariz, radi
slik arskih stu d ija. Živi u Beogradu.
— N. je p o slije rata sudjelovao na
svim većim izložbam a u p rije sto ln ici;
1925 priredio je izložbu crteža s L j.
Ivanovićem , a 1926 svoju sam ostalnu
izložbu. N. je počeo da radi figu re i
kom pozicije iz rata, zatim je dao niz
pariskih pejsaža, a sada većinom slika
beogradske k ra je v e i ulice s likovim a.
Izradio je nekoliko n acrta kartona za
freske. V . P.
N A ST A V N IK , organ profesorskog
društva. Izlazio je 1890—1914 u Beo-
gradu. P o s lije r a ta izašle su samo
d v ije k n jige, pa je m jesto N. pokre-
nut G lasnik P rofesorsko g D ruštva.
K ao stru čni peđagoški i naučni ča-
sopis N. je objav io veliki b ro j ras-
p rav a i prikaza o školskim i drugim
k n jig am a. U. Dž.
N A ST IĆ Đ O R Đ E (1884, M ostar,
H ercegovina • — 1919, Graz, A u strija ).
G im naziju je učio u M ostaru i Sara-
jevu , pa je u jesen 1903 počeo na fi-
lozofskom faku ltetu u Beču u čiti sla-
vistiku i germ anistiku. 1906 N. je pre-
kinuo stu đije, pa se v ratio u S a ra -
jevo, g d je je postao saradnik lista
Dan. U to doba u Bosni su izbile prve
ag rarn e bune (u B a n ja lu c i, Bihaću ,
Livnu, Građačcu, Šamcu i t. d.). K ao
đa p rista je uz narodni ag rarn i pokret,
N. je ušao u nacion alističke krugove,
kupio m a te rija l p rotiv jezu ita u Bo-
sni i sa skupljenim m aterijalom oti-
šao u Beograd, gd je je štampao svojn
brošuru: Jezu ite u Bosni. U Beogradu
n jem , kako u građanskim tako i u
vojn im krugovim a, i N. je za to vri-
prom itira S rb iju . To se jasn o vidjelo
b ašk oj aferi na C etinju i u veleiz-
d ajničkom procesu u Zagrebu. J e r na
glavn i svjeđok protiv optuženih, 5 u
prvom redu, protiv S r b ije i đin astije
K arađorđevića. O značujući Beograd
kao ogn jište svih z a v je ra i svake
revolucionarne a k cije n a Slovenskom
Ju g u , N. je dokazivao, kako Crna
Gora i A u stro-U garska im aju zaje-

protiv S r b ije . N. je bestidno i odvra-
tn o stupio u .shržbu tuđinu protiv
svoga naroda, ali je brzo bio razgo-
lieen i prezren. Z avršivši stu d ije u
B ru xelles-u , N. je ostao među A ustri-
jan cim a, ali je padao sve niže, eak i
u oeima onib, za e iji je račun radio.
Za v rijem e S v jetsk o g R a ta N. je bio
a u strijsk i đobrovoljac, a umro je
ubrzo p o slije ra ta (1919) u Grazu, u
A u striji. M. M ilen on ić.
NAŠ L IS T , d je č ji list. Izdavalo ga
je m inistarstvo p ro sv jete, pod ured-
ništvom Stev a n a B eševića 1921—1924,
u Beogradu. Štam pao se ćirilicom i
latinieom i bio je n a m ije n je n školskoj
omladini. U. Dž.
N AŠA D E C A , d je č ji list. Pod ured-
ništvom .Jelene Zrnie izlazio je u
Beogradu 1920—1925. Im ao je đva iz-
d a n ja : ćirilicom i latinicom .
U. Dž.
N A ŠE D O BA , list za politiku, pro-
sv jetu i privredu. Izlazio je u Novom
Sadu 1885—1906. Izdavač i urednik bio
mu je D r. Stev an P avlović.
U. Dž.
N A ŠIC E , trgovište u S la v o n iji, u
oblasti o sječk o j; na o k rajk u Podra-
vine podno planine K rn d ije ; rask ršće
željezničkih pruga: K o p riv n ica—V iro -
v itica—N.—Osi j ek, N. — P le te rn ica —
Nova K a p ela -B a trin a i N.—D o n ji Mi-
h o lja c. Im a ju 2.424 stanovnika, općin-
sko i sresko pogla.varstvo, k otarsk i
sud, porezni ured, rim okatoličku župu,
izraelitsk i rabinat, osnovnu pučku i
višu građansku školu, poštu, teleg ra f
i telefon. N. su lijep o uređeno, elek-
tričk i o sv je tljen o m jesto ; n a ju g led n ije
■su zgrade dvor grofa P e ja č e v ić a
s parkom i fra n je v a čk i sam ostan.
N. im a ju znatnu in d u striju i trgo-
vinu drvima. N ašička tvorn ica tanina
i paropila d. d. u Zagrebu im a neda-
leko od N., u Đurđenovcu, tvornicu
bačava i tvprnicu pokućtva i parketa.
»K rndija«, gospodarska i šum ska in-
d u strija d. d. u Zagrebu, osnovano
1921, u p ra v lja povjerbinskim dobrom
g io fa P e ja č e v ić a u N., im a i b iljev ište
(omorika, c m i bor), poljoprivređnu
pecaru žeste, 2 eiglane, 1 poljsk u i
kružnu peć, kam enolom g ran ita. »Ni-
hag« d. d. u Zagrebu im a u N. tako-
đer tvornicu opeka. Kod N. im a ri-
b n jak a. U N. je Građanska Šteđionica.
V eć u rim sko doba N. je krajem pro-
lazila cesta iz In ieera (Požega) u
- 33 —
N A ŠIČ K A T V O R N IC A TA N IN A
M ursu (O sijek). Iznađ N., na obronku
K rn d ije , leže razvaline staro g a grada.
Sačuvao se samo četvorou glasti to-
ra n j, kroz k o ji se ulazilo u grad sa
zapađne strane. Grad je sagradio,
s dopuštenjem k r a lja K a rla I., p oslije
1310, A leksandar Aleksandrović, poto-
m ak b an a Ju le , k o ji se spom inje kao
v lastelin N. 1234. Uza n j su b ila vla-
stela tem p lari ili božjaci, pa n jih o v i
n asljed n ici ivanovci. U pov elji 1239.
kojom je pečr^jski biskup B a rto l ustu-
pio tem plarim a sv o ju desetinu u N.,
im a z an im ljiv a v ije s t; ako bi se u
okolini N. našao ruđnik z la ta ili
srebra, onda bi tem p lari im ali da
p la ća ju pečujskom e biskupu hio od
prihoda rudokopa. — K a s n ije su od
k r a lja Sigism unda dobili N. G o rjan -
ski. 1499 grad je došao u ruke Lovre
Uočkog. 1532 zauzeli su N. Tu rci, pa ih
je dobio veliki vezir Ib rah im . 18/10
1608 bila se kod N. b itk a s požeškim
pašom. Po ođlasku T u raka grad je
opustio i propao. Od tada je m jesto
pod gradom često m ije n ja lo gospo-
dare, dok g a n ije 1734 kupio Jo sip
P eja čev ić.
L i t e r a t u r a : V j. K la ić, Z em ljo-
pis zem alja, u k o jih o b itav aju H rv ati
(I., 155—156); Đ. Szabo, Sred-ovječni
gradovi u H rv atsk o j i S la v o n iji (1920).
J . M od estin .
N A ŠIČ K A T V O R N IC A TA N IN A I
P A R O P IL A D. D., Zagreb. Osnovana
je 1920. K a p ita l je 12,500.000 dinara.
D ruštvo je preuzelo poduzeća Neu-
schloss-N ašičke tvornice, koja- se na-
lazi u n ašoj državi, i to: P ilan u , tvor-
nicu n a in je š ta ja , tv o m icu parketa,
tvornicu buradi i tvornicu tanin a u
Sušinam a-Đ urđenovcu; tvornicu u
L jesk ov ici. Uz ta pođuzeća. društvo je
1921 podiglo pilanu u A n d rijev cim a
i kupilo pilanu u Pođgrađcim a, kod
B osanske Gradiške. D ruštvo su d jelu je
u jo š nekoliko poduzeća, od k o jih
je n a jv a ž n ije K rn d ija . P ila n a u Su-
šinam a-Đurđenovcu im a 9 gatera,
575 H P, a drvo se dovozi v lastitom
željeznicom od 300 km. Oko tvornice
podignuta. je lijepa. k o lo n ija za ra-
dnike i činovnike sa potrošačkom za-
drugom, radničkim domoni, biosko-
pom, igralištem i t. d. P ila n a u L je -
skovici im a 6 ga.tera i 250 H P. P ila n a
u A n d rijevcim a im a 5 gatera, 150 H P
i koloniju . Na sviina poduzećima ovog-
društva zaposleno .ie oko 6.000 radnika.
S. P.
3
N ATALI

N A T A L I F K A N JO , .splieaain, hu- ljic a postane reg e n tk in ja uz sina,

m anist i la tin sk i p jesn ik (1469—1542). k o ji bi zam ijenio oca na prijestolu .
N auke je svršio u Padovi, a v ra tiv ši P rekid je došao p o slije jedne scene u
se u zav ičaj do sm rti se bavio lite- dvoru o U skrsu 1887, a d efinitivan
rarn im radom, sa s ta v lja ju ć i razliene razvod braka, s puno spletaka i skan-
pjesm e na latinskom i m a terin jem je - đala, izvršen je 12/10 1888. T a j razvod
ziku. B io je prisan p r ija te lj M arka j bio je postao toliko političko p itan je,
M aruliea, pa je napisao i b io g ra fiju da je radi n je g a odstupila vlada M.
njegovu. N jegovim se pjesm am a slu- G arašanina. Da ublaži u tisak izvje-
žio fra n je v a c dubrovaeki Jo a k im snih brutalnih scena oko r je š a v a n ja
S tu li (Stu lli), crpeei i iz n jili građu 0 razvođu, k ra lj je dao odmah po
za svoj rje č n ik . Đ. K . | o b jav i razvoda, od opozicije dugo tra-
N A TA L IĆ B U D IS L A V IČ TOM A ženu rev iz iju nstava. N a jp o slije , to
(lat. N atalis) (sredina 16 v ijek a , Du-
j je bio jed an od glavnih povoda za
brovnik — 1608, N ap u lj). U čio je me- j n jegovu abd ikaciju . K r a ljic a n ije
dieinu u B ologni, pa je neko v rijem e k tje la da prizna t a j razvod b rak a i
j tužila se N arodnoj Skupštini. Sv ojom
bio u Dubrovniku, a onda. je pošao
u R im , pa u C arigrad, gd je je iz lije - j bezobzirnošću u odnosu prem a vladi
1 nam jesništvu , k o ji su b ili u izv je-
čio od teške bolesti ca ra M urata I I I .,
snim obvezama prem a k ra lju M ilanu,
od koga je za to đobio knežinu B o-
k r a ljic a je dovela dotle, da je 7/5 1891
bane u H ercegovini. Iz C arigrad a je
silom p ro tje ran a iz S r b ije . U S r b iju
prešao oko 1580 u P o ljsk u , gd je je
postao krakovskim kanonikom . V ra- se N. k a sn ije v raćala samo kao gost
tiv ši se u đomovinu, postao je 1606
j svoga sina. — P o s lije v je n č a n ja k r a lja
treb in jsk o -m rk an sk im biskupom, pod
j A leksandra sa njenom dvorskom go-
k o jlim su b ili k a to lici u su sjeđ n oj
j spođom D ragom M ašin, prekinula je
H ereegovini. Sv o j ne m ali im etak
j N. sve veze sa sinom. K a sn ije , prešla
j je na katoličku v jeru . S v o je im an je
ostavio je za to, đa se u Dubrovniku
u S r b iji poklonila je beogradskom
osnu je Collegium Orthodoxum Budi-
univerzitetu. Ona je živ jela dugo na
slavum , u kome će se đaci njegove francuskom p rim orju , a sada. živi u
b isk u p ije u čiti latin sk i. T a j se je
jeđnom katoličkom sam ostanu u P a-
koleg ij mogao otv oriti tek 1635, a li je rizu. V . C orov ić.
već 1648 morao biti zatvoren. je r su
mu se prihodi ja k o sm an jili. 1643 bilo N A T A P A N JE zem ljišta potrebno je
je u n jem u samo šest đaka, k o ji su u našim južnim k rajev im a, naročito
B o ž ju službu v ršili ne na latinskom u m eđiteranskom području K ra sa i u
jeziku već na »ilirskom«. T ra g N ata- ju žn o j S r b iji, g d je su godišnje, apso-
iićeve in stitu cije sačuvao se do po- lutno uzevši, vrlo velike oborine nez-
slje d n jih dana republike. godno razd ijeljen e, pa lje t i prođe tri
L i t e r a t u r a : M. R ešetar, Tomo i više m jeseci bez kiša. U I t a l i ji se
N atalie B u đ islavić (Rad, 206). uzima, da je za n avlaživan je đovoljno
M. R, po 1 lia svake sekunde 1 lita r vode
za šest m jeseci. Ova je ltoličina, po
N A T A L IJA , k n eg in ja i k ra ljic d iskustvu B u g a rsk o j i oko Sk o p lja,
srpska 1875—1889 (2/5 1859). K ć i je spa- dovoljna za livade i vrtove. Za gnojno
h ije N. K ešk a i P u lh e rije , rođ. kne- n a ta p a n je treba mnogo više vode. je r
g in je Stu rza. 25/7 1875 v je r ila se s kne- ova sadrži malo b iljn e hrane.
zom M ilanom Obrenovićem, 5/10 iste O. F .
godine v je n č a la se s n jim u Beogradu.
Iz tog a b raka rođen je k ra lj A leksan- N A TIO N S E R B E EN F R A N C E
dar. B ra k N. n ije bio sretan. T ašta I (Nasion Serb an Fran s), dobrotvorno
i neiskusna, ona je b ila ću d ljiv a i uz društvo za pomoć i s ta ra n je za srp-
to hladna priroda; dok je k ra lj M ilan ske izb jegliee u F ran cu sk o j, k o je je
bio plahovit i često pust. Osim toga, u isti mah radilo i na sm je šta n ju stu-
oni su se razilazili i u političkim denata po stručnim školam a. Osno-
sh vaćanjim a. K r a lj je vodio austro- vano je feb ru ara 1916. Društvo .jo ra-
filsku politiku, dok je k r a ljic a bila dilo i poslije S v jetsk o g R ata, porna-
za rusku o rije n ta ciju . Odnosi izmeđii žući naše studente u F ran cu sk o j, od
k r a lja i k ra ljic e p o sta ja li su sve gori, saku pljenih dobrovoljnih priloga. U
naročito od 1885, kada se, p o slije po- njem u su b ili oku pljeni naši n a j-
raza na Sliv n ici, ja v ila misao da kra- ugledniji p r ija te lji, k o ji su svi do-

— 34

brovoljno v ršili p ovjeravan e đužnosti,
često skopeane sa n ep rijatn o stim a i
troškovim a. Glavni sek retari b ili su:
V icto r B era rđ i i J e a n B rin . M. I.
N A T O ŠE V IĆ Đ O R Đ E , p ro sv jetni
radnik (19/7 1821. Slankam en — 11/7
1887, K arlov ac). G im nazijn je nčio u
K arlo v cim a (1882—1838) i Segpđinu
(1838—1840). Počeo je pravo u Epe-
ries-u (1840—1841), n astavio je medi-
cinu u P e šti (do 1844), a dovršio je u
B eču (1850). P o s lije svršenih stuđija.
v ratio se u Novi Sad, g d je je bio lije -
čnik, ali se sav predao p ita n jim a na-
rodne p ro sv jete i narodnih škola. Po-
stao je profesor i p oslije direktor no-
vosadske gim n azije, a od 1857 nad-
zornik svih srpskih škola u A u striji.
Badio je u duhu Pestalozzi-evih pe-
dagoških id eja. Napisao je više škol-
skih k n jig a i pedagoških čla n a k a i
uputa; pokrenuo' je prvi pedagoški list
u S rb a (ŠkoJski L ist), i prve d je č je
novine (P r ija t e lj Srpske M ladeži).
1876 N. je bio pozvan u B eograđ kao
referen t za osnovnu i sređ nju nastavu,
a li se tu n ije mogao održati. 1870 po-
stao je glavn i školski referen t u V o j-
vodini. Mnogo je pridonio, da. se
otvore srpske u čiteljsk e škole u P a -
kracu i G ornjem K arlov cu i više
ženske škole u Novom Sadu, Som-
boru i Pančevu.
L i t e r a t u r a : M. Šević, 0 Đorđu
N atoševiću (1921). F . Ć.
N A TU RA ŠĆINA, v rsta zlih demon-
skih bića, k o ja se ja v lja ju u obliku
različnih živ otin ja. Čovjek, čim ih
ugleđa, treb a da ođ n jili b jež i što
može brže, je r, ako ga slučajno stignu
i preteku, u m rije t će za nekoliko dana.
N. se obično viđa noću, a često je i
nev id ljiv a, nego se sam o ču je kako
sv ira i ig ra. P . B.
NAUM, svetac i p ro sv ije tite lj južne
S r b ije iz k r a ja 9 i početka 10 v ijek a .
N. je bio b ra t Sv. K lim e n ta Ohridskog
i jedan od suradnika slovenskoga apo-
stola Metoda, k o ji su p o slije M eto-
dove sm rti (885) b ili prognani iz Mo-
ravske. P reko B eog rad a i B u g arsk e
N. je , sa K lim entom , đošao kao mi-
sionar među Slovene oko Ohridskoga
jezera i znatno u tjecao na potpuno
k ristija n iz ira n je toga k ra ja . U po-
četku je N. pomagao K lim en tu kao
u čitelju i organizatoru prosvjetnih
in stitu cija . a kada je K lim en t posve-
ćen za veličkog episkopa (893), N. je
— 35
NAUM SV . -
n astavio n jeg ov u čite ljs k i rad u pre-
d jelu K u tm ičev ica oko Ohriđskog je -
zera. Oko 900 N. je podigao na ju žn o j
obali O hriđskog jez e ra m a n astir Sv.
A rhanđela, k o ji je k a sn ije po n jem u
nazvan Sv. Naum. Tu j e N. proveo
deset godina u isposničkom životu.
Um ro je 23/12 910. C rkva mu slav i
spomen 20/7. Po ž e lji N. sastavio je
898 prezviter K on stantin, k a s n iji epi-
skop, poučno Je v a n đ e lje , a po ž e lji
devolskog episkopa M arka, četv rtog
slovenskog episkopa, napisao je N.
kratk u b io g ra fiju jed an od K lim en-
tovih učenika.
L i t e r a t u r a : L. M irković, Sv eti
Naum O hriđski (1924). R. G.
N AUM SV ., m an astir Sv. A rkan-
đela M ihaila, u b ito ljsk o j oblasti, na
ju žn o j obali Ohridskog jezera, na gra-
n ici prem a A lb a n iji. Leži nad sam im
obalnim odsjekom kam enite hridi,
k o ja zalazi u jezero posred niske p je-
skovite obale, s lije v e stran e u šća ri-
je k e Čerave, glavnog izvom og k raka
Crnoga D rim a. Ođ Olirida, na sjev er-
noj obali jezera, izrađen je sad do
N. S. autom obilski put, k o ji vodi duž
istočne obale ispod gorostasnih ra-
sjeđnih ođsjeka vapnenačke planine
G aličice. Mnogo je lje p ši i p r ija tn iji
put od Ohrida do N. S. jezerom .
M an astir N. S. zove se po svome
osnivaču, Sv. Naumu. P odignut je 905,
u doba p rim a n ja kršćanstva, te je je -
dan od n a js ta r ijih naših crkvenih i
n acionalnih spomenika. U sv o jo j za-
dužbini Sv. Naum je živio kao monah
do k r a ja svoga života (910). Tu je i
sah ran jen , a g ro b n ica mu je u para-
klisu s južne stran e crkve. C rkva je
ziđana od tesanog kam ena i opeka,
sa dva ku beta iznad glavnoga hram a
i n arteksa, sk ro m n ijeg izgleđa. ocl
drugih ohridskih starih crkvenih gra-
đevina. Ova je crk v a n o v ija, podi-
gnuta. m jesto stare u 11 ili 13 v ijek u .
1806 ponovno je živopisana, a također
i k asn ije. O crkvenoj slavi (20/6) sku-
p lja se ovdje mnogo pobožnog naroda
iz svih okolnih k ra je v a . Oko crkve
su veliki m an astirsk i dvorovi, k o je je
narocl podigao većinom p o slije požara
od 1802, kacla je m an astir stradao za-
jedno sa mnogim starinam a, Za pro-
slavu Sv. Jo v a n a Vladim ira. podignut
je sada k ra j stare crkve, n a s tije n i
nad samim jezerom , hram Sv. Jo v an u
| V lađ im iru u obliku visoke kule od
I arm iranog betona, n a k o jo j su ure-
NAUPARA
zane ju b ila rn e gocline 1015—1925; tu
je p arak lis Sv. S a v i i zvonara.
Literatura ; Jireeek-R ad on.jić,
Is to r ija S rb a I. (1922); S t. Sim ić,
Ohrid (1925). V . R cid ov an ov ić.
N A U P A R A , m an astir kod K ru -
ševca. C rkva je posvećena Bogorodici
(M ala Gospođa). N ije poznato, tko je
i kad podigao N. A rhitekturom N.
pripada crkva.ma iz doba kneza La-
zara i đespota Stevana. I prem a tra -
d iciji, ona bi b ila podig'imta od kneza
Laza-ra. K a d a je 1382 monah D orotej
izdao povelju sv o jo j crkvi u Drenči,
on je , pored ostaloga, to j crk v i po-
klonio i »dvor u N aupari sa pridvor-
nicom«. 1835 N. je obnovljena, i tom
prilikom je crkva p re trp jela opse-
žn iju resta u ra ciju , k o ja je pojedine
dijelove arh itektu re potpuno promi-
jen ila . R e sta u ra c iju su izvršili nasto-
ja t e lji S a v a P etrov ić, arhim and rit
m an astira Sv. Rom ana i P alio m ije,
jerom onah istog’a m anastira.
N A U P O R T U S, u rim sko doba im e
g-radu jugozapadno od L ju b lja n e , kod
V rh n ike (O ber-Laibach). N. se na-
lazio u zem lji keltskog plem ena Tau-
riska, u p ro v in ciji g o rn jo j P a n o n iji.
Sp om in je se u dalm atinsko-panonskom
ustanku (6—9 po K r.). N. je bio vrlo
napredan trgovački grad, je r se na-
lazio na putu Aq.uilea—Dunav. Poru-
šen je kad su se rim ske le g ije pobu-
nile, p ri dolasku cara T ib e r ija na
p rijesto . P o slije je n jegov a trgovin a
prešla. na Em onu (L ju b lja n a ), kada je
ona osnovana. A. V.
N A U ŠN IC A , m etalan n akit, vrsta
minđuša, k o ji se upliće u vitice. Nosi
se u Bosni i H ereegovini. N. Z.
N AVODN JIV A N J E Z E M L JIŠ T A .
V. Isu šiv a n je i n av o d n jiv an je zem lji-
sts.
N A V R A T IL IV A N , folk lorist 1 gra-
m a tiča r slovenački (5/3 1825, M etlika,
B e lo k ra jn a — 1896, B eč). Osnovnu
školu svršio je u m jestu rođenja, gi-
m naziju u Novom M estu (1843), filo-
zofiju i nešto bogoslovije u L ju b lja -
ni (1845). 1846—1851 bio je niži sudski
činovnik. 1851 otišao je na n a jv iši sud
u Beč, gdje je ostao kao k a n eela rijsk i
direktor do sm rti. U L ju b lja n i je ueio
1849 kod profesora P r. M etelke staro-
slovensku gram atiku, a u Beču slo-
venske jezike. P isao je članke o gra-
m atici i slovenačkim stvarim a, sabi-
rao je narodne um otvorine i napisao
je nekoliko kom parativnih narodopis-
nih stu dija. Glavna su mu đ jela: Od-
perto pism ice p isateljem Novic (No-
vice, I I I ., 7, 1846), K ako Slovenci Novo
leto p razn u jejo, Narodne pesmi v me-
tlišk i okolici (Slov en ija, I., 90,91,1849).
U skoki na K ran jsk em (G lasnik Slo-
venski, 14—20, 1866), Pisma. o Bosni in
H ercegovini, I.—X V I I . (Letopis M atice
Slovenske, 48—191, 1877), Slovenske na-
rodne vraže (Letopis M atice Sloven-
ske, 1885—1890). N. Ž.
N A V R C I, v rsta navlačke od vune,
b ijelom čohom oko g rla p o stav ljen i;
oblači se preko čarapa. U p o tre b lju je
se u D a lm a ciji. N. Z.
N A Z A R EN STV O , p ijetističko -bap ti-
stička sekta, P ostala je u Š v a jca rsk o j.
Osnovao ju je kalvinski pastor Hen-
rik F roh lich oko 1830. Osnivač n jen
nazvao je sv oje sljeđbenike v jern im a,
a n je n apostol u U garskoj L a jo s Hem-
seyi, prim io je ime N azareni po sekti
Ja k o b a W iirtz-a, k o ja se u to doba
već tako zvala. Sam i sektanti, međii-
tim , u n ašoj zem lji n azivaju se obič-
no v jern im a i kršćanim a, a drugi ih
zovu novovjercim a i bugerim a (siro-
tin jom ). U U garsku je prenio N. oko
1840 kovački momak H em seyi iz Szent
P eter-a u zaladskoj županiji. N. se
počelo širiti oko Budim pešte i Stoln og
B iograd a, a. zatim u P ačiru , B a ji i
Somboru. — Među H rvatim a i Srbim a
počeli su N. da šire oko 1865 H rv ati
J e lić iz Subotice i Mato R ebrić, vino-
grad ar iz Srijem sk ih K arlov aca. LT
S rije m u je u hvatilo k o rijen a prvo u
K arlovcim a, gd je se oko novili propo-
v jed n ika ubrzo skupilo malo društvo.
S a s ta ja li su se samo noću, provodeći
v rijem e u čita n ju svetoga pisma, mo-
le n ju i p je v a n ju iz t. zv. H arfe Sion-
ske. V lasti su uskoro zatvorile Je lić a
i R ebriea, ali je tim gon jen jem nova
v je r a sarno dobila. LTskoro p oslije toga
pojavilo se N. u Sasam a, K rčedinu,
Surduku i drugim m jestim a donjeg
S rijem a , pa. je prešlo i u B eograd i
d alje u S rb iju . U B a n a t je prenio N.
oko 1867 u rar H aornek iz Tem išvara.
Uskoro se p ojav ila i nazarenska lite-
ratu ra n a našem jeziku. V eć 1868
štampano je prvo izdanje H arfe Sion-
ske u prijevodu Z m aja-Jo v an a Jo v a -
novića i Đorđa R ajk o v ića, od k o je je
1912 izašlo četvrt.o izdanje. Osim Sve-
tog Pism a i H arfe Sionske N azareni
rado čita ju k n jig u Srce č o v je čje hram

B o ž ji ili rađionica sotone, koju je sa
n jem ačkog preveo i štam pao Sim a
S ta n o je v ić (1893) i n am ijen io je »bu-
đenju i širen ju kršćanskog m išljen ja«,
zatim Car iz cloma Davidova ili tr i
gođine u S v eto j v a ro ši od arbiepisko-
pa Ingrem a u izd an ju vjeru jućib. u
K rista (1903), i P u to v a n je poklonikovo
od Jo v a n a B u n ja n a , u prijevodu Čede
M ija to v ića (1911).
U prvo v rijem e N. je među pravo-
slavnim S rb im a u V ojvod ini im alo
relativno n a jv iše p ristalica. Od 6.829
N azarena u U g a rsk o j (po sta tistici od
1891) bilo je 4.000 Srba, 1.000 B u m u n ja
a oko 2.000 svib ostalih narodnosti
protestantske i rim okatoličke v jero -
isp ov ijesti. K a s n ije je t a j b ro j među
S rb im a počeo znatno opadati, i danas
je N. među S rb im a vrlo m alo. U Sr-
b i ji je prozelitizam N. sudski proga-
n ja n 1910, a u B u g a rsk o j su N. im ali
sv oje zbornice u S o f iji, Gabrovu, S a -
mokovu, Kuščuku, V a rn i i nekim dru-
gim m jestim a.
N auka N. osniva se sv a na sam om
Svetom Pism u, k o je oni tum ače po
svom sb v aćan ju . Crkvenu p red aju i
h isto riju odbacuju. Sveto pismo toliko
č ita ju , da g a vrlo m nogi z n a ju gotovo
cijelo na pam et. D ije le se n a braću i
sestre, k o ji 'su savršeni ili sveti i pot-
puni kršćani, i n a p r ija te lje i p rija te -
ljic e , k o ji se p o k a ja n jem sp rem aju da
prim e nazarensko k ršten je i postanu
braća. i sestre. Ne poštuju k rst i krsno
znam enje. Od crkvenih sakram enata
p rizn aju samo k ršten je i pričest. K r-
šte n je se o b a v lja ta jn o , sakriveno od
in ov jeraca, u v ije k samo u prirodi i
noću. D jecu krste tek od 7 godina.
P ričest p rim a ju po kalvinskom nači-
nu. Svećenstvo, svece, svete slike, hra-
move i crkvene obrede ne priznaju.
Za um rle se ne mole. Svako se sam
za sebe brine. S a h ra n ju ju m rtvaca
bez ku k an ja i n a riea n ja , bez p je v a n ja
i m olitava, u jednostavnim daskam a
i samo u bijelom donjem ru b lju , bez
ikakvih ukrasa. T jelesn i post također
ne priznaju , već samo duhovno trp lje -
n je. Ođbacuju sve gozbe i v eselja , ne
p je v a ju sv jetov n e pjesm e, ne sv ira ju
i ne ig ra ju , ne p iju vina i ne puše.
P ro tiv n i sn zakletvi i svakom ubi-
stvu, stog a ne će da polažu zakletve
ni kao v ojn ici, ni da. nose oružje. Od-
bacu ju nacionalizam i propovijed aju
internacionalizam .
N AZOR
L i t e r a t u r a: P . D im ić, O Naza-
renim a (1881): S. Tum bas, M ajk a-C r-
kva, Isusova zaručnica i ku kavni sabor
N azarenaca (1892); V I. D im itrijev ić,
N azarenstvo (1894), Zašto se u nas
nazarenstvo širi? (1898).
R. G ru jić.
N AZOR V L A D IM IR , kn jiževn ik
(30/5 1876, P o stire n a B raču ). Gimna-
z iju je učio u Splitu, a u niverzitet
(prirodne nauke) je svršio u Grazu.
Služio je kao n astavn ik sred n jili škola
u Splitu, Zadru, Pazinu, na preparan-
d ija m a u K op ru i K astv u , g đ je je do
1918 bio u p ra v itelj. 1918 postao je pro-
fesor p rep aran d ije u Zagrebu, 1920
u p ra v itelj D je č je g D om a u C rikvenici,
u m artu 1926 je penzioniran, a u augu-
stu iste gođine reak tiv iran , kao. iipra-
v ite lj ženske realne gim n azije n a Su-
šaku. — N. je kao g im n a z ija la c počeo
štam pati origin aln e pjesm e i prijevođe
naših pjesnika. n a ta lija n s k i, a s vreme-
nom je postao jed n im od n ajp lo d n ijih
naših kn jiževn ika. Izđao je k n jig e :
Slavenske legende (1900), Živana (1902).
P je sm a narođa h rv atskoga (1902, pod
pseudonimom V lađ im ir P rim orsk i),
K n jig a o k ra ljev im a h rv atsk ijem
(1903), K rv a v a k o šu lja (1905), K rv a v i
dani (190.8), V eli Jo ž e (1908), L irik a
(1910), H rv atsk i k ra lje v i (1912), Nove
pjesm e (1913), Ista rsk e priče (1913).
In tim a (1915), P je s n i lju v en e (1915),
M edvjed Brundo (1915), U tva Zlato-
k rila (1916), Stoim ena (1916), Pab.irci
(1917), Gospa od sn ije g a (1918), A rkun
(1920), T ri priče za đjecu (1920), Niza
od k o ra lja (1923), P rič e iz đ je tin jstv a
(1924). S a b ra n a d jeia N. počeo' je 1908
izdavati B ran ko Vodnik. A n to log iju
lirik e izđala mu je 1922 Narodna K n již -
n ica (Carm en v itae), a reprezentativ-
nu zbirku Srpska K n již ev n a Zadruga
(L irske pjesm e, 1925). Od N. je izišao
prijevod Shakespeare-ovog M acbeth-a,
a u rukopisu im a stihovani prijevod
Daute-ove K om edije. U Ju g oslav en -
skoj N jiv i (1925) izišao mu je ciklus
p riča: Šarkove uspomene. Pored toga,
im a N. radova u om ladinskim listo-
vim a: M ladi H rv at, Omladina i M la-
dost. Od toga rada za omlađinu iz-
đala je N arodna K n již n ica njegovo.
igru Crvenkapica, a k n již a ra K u gli
nekoliko k n jižica Novih priča.
N. je književn ik, o kome se u po-
slje đ n ja dva đ ecen ija u n ašo j litera-
tu ri n ajv iše govorilo. S velikom stva-
ralačkom snagom, on je jed an od n a j-
plođnijih kn jiževn ik a svoga. vrem ena.

N A Z U V IC E
P isa o je lirsk e i epske pjesm e, romane,
priče, balađe, dram e; slnžio se i slo-
bodnim i vezanim stihom , i heksam e-
trom i dvanaestercem i desetercem, i
sonetom i ditiram bom . N. je došao do
g la sa k a sn ije neg’o n jeg o v i lirsk i sa- ske k n jig e, naročito M ih a jla B u čića
vrem enici D om janić, N ikolić, V idrić.
Tek p o slije izd an ja L irik e (1910), kri-
tika. mu je priznala prvo m jesto u
savrem enoj h rv atsk oj lirici. N. je
u tje c a j n a omladinu velik; n a jv e ći
je bio u 1913, p o slije balkanskog rata,
u jek u nacionalnog optimizma. — Po-
s lije ra.ta k ritik a o N. p oeziji n ije
jednodušna i ide od jedne k ra jn o sti
drugoj.
N. je ušao u kn jiževn ost s m otivim a
iz grčke i slovenske m itolog ije, unio
je smisao za prirodu, v eliča zd ravlje
i fizičku snagu, im a životuog v eselja.
P rem a nacion aln oj rom antici i kuitu
prošlosti, u _N. je u m jetn ost u isto
doba i re lig ija i filo z o fija i nauka.
L i t e r a t u r a : M. M arjan ov ić, V la- fesorski pripravnik za m atem atiku i
dim ir Nazor kao nacionalni pjesn ik
(1924); V ladim ir Nazor (Carm en vitae,
1922); A. B arae, V lađ im ir N azor (1918);
B . Vodnik, V lađ im ir Nazor (Medvjed
Brundo, 1915); A. Venzelides, K n jižev -
ne stu d ije (1918); A. M„ In tim a (Sa-
vrem enik, 1916). A. B a r a c . v a to riju u parku Sain t M aure proveo
N A Z U V IC E , N A Z U V K E , N A ZU CI,
N A Z U H E, N A Z U B A K , v rsta čarapa.
Na.vlače se preko čarapa i sižu do
pola (noge) stopala. Čuva.ju prste od
hladnoće. Nose se u S r b iji, S ta r o j Sr-
b iji, H ercegovini, C rnoj Gori i Dal-
m a ciji. V. Z.
N E B R E G O V O , selo u srezu prilep-
skom, okruga b itoljsk og . Rodno m je-
sto četničkog vojvode G ligora Soko-
lovića.. U N. i oko N. su vođene mnoge
borbe između srpskih i bugarskih
četa i turske vojske. LT N. i n jeg o v o j
okolini bile su za. v rijem e T u rak a
bogate turske kule i čitlu ci, ali su se
begovi povukli u P rilep , kad su se
p ojavile čete. N. im a 585 stanovnika,
a pripada općini nebregovskoj.
M. M.
N E Č V E N -K U L A u D a lm a ciji, na
lije v o j obali K rk e, prem a gradu Ču-
čeva. Saču v ana je ok ru g la branič-kula,
palača, okolni zid. Đ. S.
N E D E L IŠ Č E , trgovište u Među-
m urju, oblast M aribor, srez Čakovac;
od Čakovca 3 km k zapadu; raskršće,
gd je se od druma Čakovac—Ormož
od v aja drum u V aražđin. Im a 2.291 b lica s ta c ija I I. i I I I . reda (1903),
- 38 —
7
stanovnika, općinsko poglavarstvo,
rim okatoličku župu, pučku školu, par-
nu pilanu. — U N. je osnovao 1570
J u r a j Zrinski štam p ariju , u k o jo j su
štam pane neke hrvatske protestant-
Novi Z av jet i K atekizam , i n a js t a r iji
(1574) saču van i spomenik hrvatske
k ajk av sk e literatu re, Iv an u ša P ergo-
šića p rijev ođ Verboczy-eva ugarskoga
zakonika D ecretum T rip artitu m . 1584
šta m p a rija je prenesena u Varaždin,
a odatle 1589 u Eberovo, u Ug’arsk oj.
L i t e r a t u r a : P . B učar, P o v ije s t
refo rm acije i p ro tu reform acije u Me-
đum urju i su sjeđn oj H rv atskoj (1913).
J . M-n.
N E D E L JK O V IĆ M ILAN , profesor
univerziteta. u Beogradii (27/9 1857,
Beograd). Osnovnu školu i gim naziju
ueio je u rodnom m jestu , kao i veliku
školu, gd je je svršio m atem atičko-
p riro d n jačk i ođsjek (1876). B io je pro-
fiziku 1877—1879. Zatim je otišao u
Fran cu sku , n a sp ecijaln e stu dije, gdje
je na. Sorbonni i College de F ran ce
studirao 1879—1881, a u astronom skoj
školi pariškog opservatorija, meteoro-
loškom in stitu tu Francuske i u opser-
je 1881—1884. Te godine je postavljen
za suplenta v elike škole u Beogradu
za astronom iju i m eteorologiju. a kra-
jem 1886 za pi-ofesora. 1887 N. je osno-
vao provizorni opservatorij na V ra-
čaru, gd je su p ro m atran ja vršena
do 1891, kada je počeo rad u stalnom
opservatoriju . N. je bio upravnik te
ustanove i organizator mreže mete-
oroloških stanica. u S r b iji. Zbog bole-
sti je sta v ljen u penziju 1899, a po-
novno vraćen na veliku školu 1900.
Po navršenim godinama službe N. je
penzioniran 1924, kao vanredni profe-
so r iiniverziteta i upravnik opserva-
to rija . — Stru čn i i naučni rađovi N.
su ovi: M eteorološka uputstva za. srp-
ske s ta c ije (1888), M eteorološka uput-
stv a za. sta cije I II - reda i niže sta cije
(1895), P r o je t de reform e du calendrier
(1900), Uputstvo za p osm atran je nepo-
godskih p ojav a (1901), Uputstvo za
p osm atran je grada (1901), K išom erske
sta cije I I. i I I I . reda, U putstva i pro-
pisi (1902), P o sm atran je snežnog po-
k riv ala zem ljinog, U putstva i propisi
(1903), K išom erska uputstva^ (1903),
Dnevnik posm atranja. i m esečna ta-

O pred eljen je časa pomoću sunčanika
(1903). Pored toga je N. publicirao
B u lletin m ensuel de l ’O bservatoire
C entral de Belgrađ e 1902 do ju n a 1905,
kao i Iz v e šta j o p serv ato rije velike
škole i m eteoroloških s ta c ija 1889 do
1912 i 1919—1923. P . V u je v ić .
N E D E L JK O V IĆ M ILA N , pisac i
političar, direktor trgovačke akade-
m ije (5/11 1865, K am enica, S rije n i).
Učio je g im n aziju do sedmog razreda
u Novom Sadu, a. dovršio ju je i ma-
tu rirao je u S rijem sk im K arlovcim a.
Diplom irao je n a filozofskom fakul-
tetu u G-razu. 1885 je p ostav ljen za
suplenta srpske gim n azije u S rije m -
skim K arlov cim a, g d je je besprekidno
služio, k a sn ije kao profesor, do 1926.
Ove gođine im enovan je za d irektora
trgovačke akad em ije u Novom Sadu.
Rano se počeo b av iti književnošću
i politikom . P isa o je p rip ov ijetk e i
rom ane, a kao u n u tra šn ji saradnik
B ran kov a K o la i Letopisa M atice
Srpske rađio je dugo godina na kri-
tici. Posebno je ob jav io do sađ a dvije
k n jig e p ripovijed ak a i rom an Prelom .
Štampao je uđžbenik: Opća g e o g ra fija
za g o rn je razređe gim n azije, i objav io
b isto rijsk e članke i oglede: Islam i
kultura, N aša n o v ija b eletristik a, K a r-
lovački m ir, Đurađ B ran k ov ić Sm e-
derevac. V ojvoda Stev an Š u p ljik a c i
t. d. — K ao p olitičar i p rista lica radi-
kalne stran k e N. je bio 18 godina
predsjednik srpske pravoslavne crkve-
ne općine u Srijem sk im K arlov cim a,
dugo gođina član karlovačke konsisto-
r ije , narođno-crkvenog adm inistrativ-
nog odbora, školskog sa v je ta i zam je-
nik glavnog školskog referen ta auto-
nom nik konfesionalnib srpskih škola
u karlov ačk oj m itrop oliji. N ajzad bio
je sekretar glavnog odbora rađikalne
stranke. Za v rijem e ra ta M. je bio
osuđen i zatvoren u P etrovarad inu,
Aradu i Lepoglavi, a zatim in tem ira n
do oslobođenja. 1918 izabran je bio za
član a Narodnog V ije ć a u Zagrebu, a
1919—1925 bio je poslanik u N arodnoj
Skupštini. Član je vrhovnog upravnog
ođbora. srpske P a tr ija r š ije .
V . P e tr o v ić .
N E D E L JK O V IĆ M ILA N , kipar (2/8
1896, Zemun). Osnovnu školu, realku
i gim n aziju učio je u Zemunu i u Vu-
kovaru. U zagrebačkoj u m jetn ičk o j
školi učio je prvo d v ije godine slikar-
stvo, zatim u P rag u jednu godinu
grafiku, a 1919 prešao je na kiparstvo
NEDIO
(profesor Šturza). 1920 nastavio je
kip arske stu đije u P arizu . 1922 vratio
se u otadžbinu i sudjelovao je na
p rv oj izložbi grupe u m jetn ika. Su d je-
lovao je na nekoliko većih izložaba u
zem lji. Na n a tje č a jim a za spomenik
k ra lju P e tru u Staro m B ečeju , V eli-
kom Bečkereku i Zemunu, n jegov e su
skice dobile nagradu, a spom enike u
Starom B e č e ju i u Zemunu N. je i
izradio. N. je p ov jeren a izrada Ale-
g o rije P rav de za novu Skupštinu u
Beogradu. Sada se u sav ršav a u pri-
m ije n je n o j u m jetn o sti u kamenu, dr-
vetu i željezu u a te lje u H an ack -a u
B eču. V . P.
N E D E L JN I P R E G L E D , politički,
k n jiževn i i naučni list. Izlazio je je -
damput n eđ jeljn o u Beogradu 1908 do
1911, pod uredništvom dr. Ž iv ojin a
P erića . U. Dž.
N E D IĆ JA K O V , ikonopisac (u dru-
goj polovini 18 v ije k a ). B io je žitelj
sela B obote u S rije m u . P o svoj p rilici
učio je slik arsk i zanat i zografski stil
od domaćih iko n ografa. S lik ao je iko-
nostase sela B o rja d a (1783), B ato sek a
(1804) i M ajša, kod M ohača u M adžar-
skoj (1806), a poznata je , do sada, od
n je g a i Bogorođica u bobotskoj crkvi
iz 1786, k o ja tre b a da je kop ija da V in -
ci-eve M a jk e B o žje.
L i t e r a t u r a : Srp sk i Sion (1901,
545 i 769); B ra n ič P ra v o sla v lja (1856,
1); Šem atizam M itro p olije K a ilo v a čk e
od 1910. V . P.
N E D IĆ L JU B O M IR D R., kn jižev-
ni k ritič a r (25/4 1859, B eograđ — 29/7
1902, Beograd). Sv ršio je osnovnu
školu i gim n aziju u Beogradu pa je
počeo stu đ irati m eđicinu, a zatim je
prešao n a filo zo fiju ; neko se v rijem e
bavio zoologijom i fiziologijom , pa je
od 1878 slušao u Leipzigu W undt-ova
p red av an ja iz psihologije i logike.
1884 je položio doktorat, a n jeg o v a
teza iz logike štam pana je u W undt-
ovom časopisu. Odmah p o slije toga
bio je izabran za suplenta velike
škole za filo z o fiju , psihologiju i lo-
giku, a 1886 postao je profesor, spe-
cija ln o za p sih ologiju i logiku. K ad
ga je bolest onem ogućila da se kreće,
m orao je đa napusti katedru, te je
1899 sta v lje n u penziju. N. je u bo-
lesti tek razvio živu kn jiževn u dje-
latnost, i sm rt ga je zadesila usred
n a jv eće aktivnosti.
. N. je počeo književnu k a rije ru jo š
1870, prijevodom Cook-ova (K ukova)
NEDIĆ
p u tovan ja po sv ije tu za Jeđ instvo. U
prvo v rijem e, o b ja v ljiv a o je samo
prijevod e iz prirodnih nauka. Zatim
se, osim doktorske d isertacije, n ije
ja v ija o do 1888. Te je godine štampao
dva sv o ja ja v n a p red av an ja iz psi-
h olo g ije: 0 hipnotizmu, k o je je odr-
žao u g rađ an skoj kasini, a p o slije ga
ob jav io u Otadžbini i izdao posebno,
i 0 snu i o snovim a, k o je je izašlo
I. kolu ja v n ih p red av an ja na ve-
lik o j školi. 1889 samo mu je jedno od
d v aju održanih i odštampanili ja v n ih
p ređ av an ja na velikoj školi iz po-
d ru čja filo z o fije, odnosno logike (0
sofizm im a), dok je drugo iz sv jetsk e
književnosti (0 H am letu). P o s lije toga
N. se naglo i svom en erg ijom baeio
na književnost, odnosuo na književnu
kritik u . V eć 1893 izdao je u k n jiz i
izbor d otadašnjih sv o jih oejen a (Iz
n ov ije srpske lirik e). 1894 štam pao je
rasp ravu 0 pravopisu i in terp u n k ciji.
k o ju je podnio 8/4 1894 kao p rijed lo g
K njiževno-U m .jetniekoj Z ajed nici, č iji
je on bio osnivač i duša u n jo j. 1895
pokrenuo je N. kn jižev n i list Srpski
Pregleđ, k o ji je uglavnom on popu-
n jav ao , uz vrlo skučen b ro j surađnika-
p r ija te lja . L ist je iste godine i pre-
staO'. J o š za života (1901) izđao je prvu
k n jig u K ritič k ili S tu đ ija : N ov iji srp- hrabro, često bezobzirno i upravo dr-
ski pisci' (II. izd anje 1923), a Srpska
K n již ev n a Zađruga štam pala mu je
u svome kolu od 1910 K ritičk e Stu -
d ije 1. Ali. osim ovih skupljenih, N.
je napisao jo š poveći b ro j k ritik a i | nam a, p retjeriv ao . Složene naravi, i
ogleda, k o je je od 90-ih godina do ! okrutno suho logičan i sentim entalno
sm rti o b ja v ljiv a o po časopisim a (Rad,
Zora, Srp sk i K n již ev n i G lasnik). Ta-
kvi su članci, na pr., u m ostarskoj
Zori 1900: Srp sk i pisci u stran im pre-
vodima, H rv aštin a u srpskom jeziku,
Pesm e M ilete Ja k š ić a , a 1901: Srpska
prevodna književnost; u Srpskom
K njiževnom G lasniku: P red log kako
da se pomogne n ašoj n eja k o j knjiže-
vnosti (8/18), Laza K . L azarev ić (13/36),
O Geteovom V erteru (14/23), P ok u šaj
o literarn om ukusu (17/123). 288, 352,
438), St. M. L ju b iša (21/23. 113). Pred
sm rt je radio n a stu d ijam a o Ja n k u
V eselinoviću j o St. Srem cu. Konačno
ovoma spada i ogled o 01iw eru
Goldsm ith-u, sta v lje n kao nvod ro-
manu tog a engelskog piscn: V ekfilđ-
ski sveštenik. k o ji je N. prevoo za
49 k n jig u Srpske Kn.jiževne Zadruge
(1898).
N. je jed n a od n a jm a rk a n tn ijih li-
čnosti u našo.j književnosti. On je za
40
jed v a deset godiua. svoga borbenog
rad a uspio da izveđe tem eljn u re-
form u naše književne kritike, a tim e
je n ašoj književnosti dao jed an od-
sudan pokret u pravcu evropejizi-
ra n ja . N. se važnost ne sm ije prosu-
đivati po pojedinačnim ocjenam a o
izvjesnim našim piscim a, nego, uzevši
sve njegove spise u cjelin i, po osnov-
nim idejama. i gledištim a, k o ja su u
n jim a zajednička. A ona su uglavnom
ovo: da se i naši pisci m o raju ocje-
n jiv a ti po m je rilim a svjet-ske k n ji-
ževnosti, i da su za književnu kritiku
presudue čisto književne, u m jetničke
k v alitete. Provodeći tu svoju misao
veoma oštroumno i srčano, N. je uspio
da definitivno uguši t. zv. našu filo-
lošku kritiku, k o ja je dotle vlađala,
i pored Sv. V ulovića i A. N ikolića, i
c ije n ila književna. djela. samo po či-
stoći jezika i po etnografsko-folklo-
rističk o j sađržini i patriotsko-etičkoj
ten đ en ciji. P o slije N. već i pisci sku-
če n ije g talen ta teže k savršenijem
izražav an ju p rib ra n ijih m isli i osje-
ć a ja , a uopće kn jiževn i rad shvaćan
je sa stran e pisaca o z b iljn ije i savjes-
n ije. R azu m ije se, N. je došao do tog
u spjeh a žestokom borbom, revizijom
književnih vrijeđnosti. On je neobično
sko, udario na dotle nepovredljive li-
čnosti, kao što b ijah u Z m aj, Laza K o-
stić, M. M ilićević i dr. A li je N. pri
tome, kao skoro u svima svojim ocje-
strastan , a široko obrazovan i vrlo
jednostran, N„ rev id iraju ći ocjene o
pojedinim piscim a n ije skoro ni u je -
dnom slu ča ju pogodio m jeru . Im a-
ju ći za uzore isklju čiv o pojedine en-
gleske i n jem ačke velikane, N. je
osjetio i jasn o uočio izvjesne in feri-
ornosti naših pisaca, ali. o p eriraju ći
isklju čiv o logikom, on je zađirao i
d alje, i činio očitp nepravde pjesni-
cim a, za č ije pravilno razn m ijev an je
i o c je n jiv a n je treb a k ritič a r da bude
naoružan i naročitom. osjetljiv ošću .
pošto poezija im a svoju naročitu lo-
giku o sjeća ja , i prem a tome, i na-
ročiti način izražav an ja. S a N. poja-
vom dignuta je kn jiževn a k ritik a u
nas na visok stepen među pojedinim
granama: lijep e književnosti, i izveđen
je razlaz između književne kritike i
h isto rije književnosti.
L i t e r a t u r a : S. Jov an ov ić, L ju -
bom ir Nedić (Srpski K n jižev n i Gla-

snik, 1902, 7); L ju b o m ir Nedić, stu d ija
i portret (Nova E vropa, 1920, 2 i 3)
odštampano posebno; Jo v . Sk erlić,
L ju b o m ir Nedić (P isci i k n jig e).
V . P e tr o v ić .
N ED IĆ M A R T IN , bosanski fra n je -
vac, p jesn ik (1/4 1810, Tolisa, na Savi,
Bosna — 25-26/5 1895, Tolisa). U red je
stupio u K r. S u tje s c i 19/8 1825. Nauke
je svršio u M adžarskoj 1835. 1836—1839
bio je kapelan u O rašju , kod T ravn i-
ka, 1839 u K r. S u tje s c i u čitelj latinske
škole. 1848 postao je župnik u U licam a,
1851 v ijećn ik , a 1853 redodržavnik. 1856
nalazio se u R im u na općoj skupštini
reda, a 1861 došao je u Tolisu. — N.
je već 1835 objavio u K arlov cu Raz-
govor koga vile ilirk in je imadoše u
p ra m a litje god. 1835. Zatim je opje-
vao: P ok ret 1848 i 1849 (1851), R atov a-
n je slovinskoga naroda proti Tu rcim a
1875—1877 (1881), Život fra M a rija n a
Š u n jića (1886), Poraz baša a zaveđenje
nizania u Bosni (1884) i t. d. — Osim
to g a pisao je i u prozi. Pseuđonim i
su m u: V ila Bosanska, Žalovan, Sla -
voJjub Otadžbinović i dr. — N. se do
sm rti priznavao Iliro m . B io je vrlo
c ije n je n i na n ajv išim m jestim a. Knez
M ih a jlo obdario ga je zlatnim satom
(danas u sam ostanu u Tolisi), a sul-
tan ga je dvaput odlikovao (1864 i
1876).
L i t e r a t u r a : J . Je le n ić, Nedić fra
M artin (A lm anah V edre hrvatske du-
še, 1822). .7. ,7.
N ED IĆ M ILA N , d iv izijsk i đeneral
(20/8 1877, Grocka, gročanski, beo-
gradski). Po svršetku 6 razreda gim na-
z ije u K ra g u jev cu , stupio je u vojnu
akad em iju 1/9 1895. Za p ješađ ijsk og
potporučnika proizv-eden je 2/8 1898,
đeneralštabnog kapetana 29/6 1908,
đeneralštabnog pukovnika 1/10 1915,
d ivizijskog đenerala 21/10 1923. Do
1901 bio je vodnik u p je ša d iji. 1901 do
1903 na v išo j školi v ojn e akadem ije,
do 1905 kom andir čete u p je ša d iji, 1905
do 1908 bio je n a priprem i za đeneral-
štabnu struku, 1908—1909 bio je ko-
m anđir čete i ordonans-oficir N j. V.
K r a lja , 1910—1911 bio je u. F ran cu sk o j
(u 135 puku), 1911—1912 bio je pomoć-
nik načeinika đeneralštaba divizijske
oblasti. U 1919 bio je načelnik organi-
zacijsk o g o d je lje n ja TI. arm ijsk e obla-
sti, 1919—1920 i u 1921 bio je načelnik
štaba a rm ijsk e oblasti (IV .), 1920 do
1921 i 1922—1924 načelnik sao braćajn og
o d je lje n ja glavnom deneralštaba, 1924
41
NEDIĆ
do 1925 komandant d iv izijske obiasti
(tim očke), od 30/11 1925 je šef sekre-
t a r ija t a S a v je ta zem aljske obrane.
1920—1921 i 1922—1924 bio je h on oram i
profesor v o jn e akadem ije (stra te g ija
i h isto rija ratn e v ještin e).
N apisao je i štampao više članaka
i ra sp rav a u R atn ik u . V . B.
N E D IĆ M IL E N K O , b rigad n i đene-
ra l (8/2 1874. V elik a D renova, trste-
nički, kruševački — 21/12 1923, Beo-
grad). P o svršetku 6 razreda gim na-
z ije u Beogradu, stupio je u v ojn u
akad em iju 1/9 1893. Za in žen jerskog
potporučnika proizveden je 2/8 1896,
za kapetana 29/6 1905, preveden je u
p je ša d iju 1907. Proizveden je za pu-
kovnika 1/10 1915, za p je šad ijsk o g bri-
gađnog đenerala 21/10 1923. Do 2/11
1898 bio je vodnik u m in erskoj četi,
1898—1900 bio je na v išo j školi v ojn e
akad em ije, 1900—1901 bio je kom andir
teleg rafske čete, 1901—1903 bio je na
priprem i za đeneralštabnu struku,
1903—1904 bio je na đopustu u F ra n -
cuskoj, 1904—1906 na službi u glavnom
đeneralštabu, 1906—1908 bio je ordo-
n an s-oficir N j. V . K r a lja , 1908—1909
kom andir čete u p je ša d iji, 1909—1911
kom anđant b a ta ljo n a u p je ša đ iji, do
17/9 1912 bio je ađutant m in istra v o j-
nog. 1913 bio je ađutant načeln ik a
glavnog đeneralštaba. 2/12 1913—13/7
1914 bio je kom anđant puka u p ješa-
d iji (10), 1918—1920 bio je na službi u
štabu d ivizijske oblasti (ibarske i
kosovske). 1920 bio je kom andant pu-
kovske oki'užne komande (tuzlanske)
i kom andant p je ša đ ijsk e brigade (zet-
ske), 1921—1922 kom andant p je šad ijsk e
brigade (jad ran ske), 1922 do sm rti bio
je pomoćnik kom andanta divizijske
oblasti (jad ran ske).
U ratu 1912—1913 bio je ađutant
m in istra vojn og i ađutant naeelnika
štaba vrhovne komande. U ratu 1914
do 1918 bio je kom andant p ješad ijsk o g
puka (10 kadrovskog. 8/IT.. 22) i ko-
m andant p ješad ijsk e brigade (šuma-
đ ijske divizije). V . B elić.
N ED IĆ M ILO V A N , pukovnik (29/4
1866, K n ić, k rag u jev a čk i — 31/8 1913,
Niš). Po svršetku 6 razreda gim na-
zije u K rag u jev cu , stupio je u
vojn u akadem iju 1/9 1886. Za pješa-
d ijskog potporučnika proizveden je
1/9 1889, za đeneralštabnog kapetan a
2/8 1898, za pukovnika 1/9 1912. — K ao
p je ša d ijsk i oficir bio je postepeno na
svim a položajim a, konačno i koman-
-
N ED IĆI
dantom bata.ljona. K ao đeneralštabni
o ficir bio je pomoćnik i načelnik đe-
n eralštab a divizijske oblasti, šef od-
sje k a u glavnom đeneralštabu i ko-
m andant p ješad ijsk o g puka, 1904—1905
bio je h on oram i, a 1905—1911 redovni
profesor v o jn e akad em ije (h isto rija
ratn e v ještin e). — I J ratu 1912—1913
bio je kom andant m oravske I I . Osim
elanaka u R a tn ik u i predm eta u v o j-
n oj ak ad em iji preveo je s njemačkog-:
R a t A ust.rije i P ru sk e 1866 god. i
štam pao u posebnom izdanju (1910).
V . B.
N E D IĆ I (D A M N JA N I G L IG O R I-
J E ) , braća, h a jd u ci i ju n a ci prvog
ustanka. Rodom su b ili iz Osečine (va-
lje v sk i okrug). Is ta k li su se kao h a j-
duci p ro tiv turskog zuluma. P ro sla v ili
su se u b oju kod m an astira Ćokešine,
16/4 1804. Oni su, sa m alo đrugova, pri-
m ili borbu s Tu rcim a i ju n a čk i izdr-
žavali napad aje. K ad su b ili ra n je n i
u noge, N. su sjedeći n a sta v lja li borbu,
sokolili druge i pucali, sve dok nisu
p ou b ijan i od nađm oćnijih protivnika.
V . Ć.
N E D V E D ANTON, kompozitor i
dirigent (19/8 1828, Hoševice, Češka -
16/6 1896, L ju b lja n a ). N. je učio mu-
ziku u P rag u , g d je je bio učenik
A ntona Sla v ik a . N a jp rije je bio uči-
te lj u S o fijin o j ak ad em iji i u češkoj
realci u P ra g u , zatim kazališni p jev ač
u P ra g u i B rn u , a od 1856 m uzički
direktor filh arm o n ijsk o g društva i
u čite lj p je v a n ja u L ju b lja n i, g d je je
radio do 1890. N. je komponirao mnogo
crkvenih i svjetovnili kom pozicija za
p je v a n je sa p ratn jo m o rg u lja i solo
p jesam a sa klavirom . J . M.
N EG O T IN , varoš u S r b iji (tim očka
oblast). Im a 5.872 sta.novnika. N alazi
se u m očvarnoj ravnici, punoj b a ra i
ritov a (K ra jin a ). O kolina je bogata
vinogradim a (negotinsko vino). N. je
sređište K ra jin e . Sjed ište je koman-
danta vojn og okruga. Im a gim naziju,
prvostepeni sud, poštu. — U N. je
poginuo H ajđ u k -V eljk o. B. D.
N EG O TIN O (N EG O TIN NA V A R -
D A R U ), varoš u ju žnoj S r b iji, u bi-
to ljs k o j oblasti, skoro u središtu ve-
like i plođne kotline Tikveša, u doli-
n ici B a ra , neđaleko od desne obale
V ard ara. Im a 485 kuća sa 2.112 sta-
novnika (1921). N. se zove i N igotino;
službeni naziv N egotin (na. V ardaru)
pogrešan je. — N. je staro n aselje,
a li se od početka 19 v ije k a razvilo
u varoš. Ispod N.. prema V ardaru ,
im a trag ov a od antičkog n aselja, kao
i n a Gradištu, visokoj v ard arskoj te-
rasi, a do susjeđnog šela Trem nika
im a znatnih tragov a rim skog n a se lja ,
N. leži n a m jestu antičkog grada
A ntigonia, k o ji je osnovao makedon-
ski k r a lj A ntigon Gonat (279—242
p rije K r.), p o slije p rik ljn č e n ja P eo-
n ije M akedoniji. U A n tig o n iji je s je -
dio strateg, k o ji je u p rav ljao P eon i-
jom , novom makedonskom provinci-
jom . Po P eitin g ero v o j tab li A ntigonia
je b ila 12 m ilja niz V ard ar od Stob i
(Pustog Gradskog, n a ušću Cm e),
dakle na m jestu d an ašn jeg N. ili u
n jeg o v o j neposrednoj blizini. I samo
im e N. pođsjeća n a staru Antigoniu.
Početkom 19 vijeka. N. je bilo čit-
luk sa nekih 30 kuća kršćana č ifč ija .
Od tih staro sjed ilaca sada u N. im a
12 porodica sa 19 kuća. S v i ostali su
n o v iji doseljenici. N. se stalo razvi-
ja t i od čitlu čkog u varoško naselje,
kada je početkom -19 v ije k a obnovljen
put Štip —P rilep i ovdje se križao sa
starim varđarskim drumom. Tu su na.
raskršću, k ra j čitlu ka, prvi K u co -
v lasi podigli »haništa«, a onda su se
u N. počeli đ oseljav ati kršćani trgovci
i z a n a tlije iz okolnih većih privrednih
središta, kao i iz susjeđnih tikveških
sela. Za kratko v rijem e razv ila se u
N. m ala č a r š ija i n astala dosta živa
trgovina i obrt. Sa V ard ara ispođ N.
polazili su niz rije k u korabi i ša jk e
(vrste brodova) sa žitom, k oje se izvo-
zilo za Solun, a odatle d alje na Izm ir
(Sm irnu) i druge prekomonske gra-
dove. Inače je sav sao braćaj išao ka-
ravanski, n ajv iše za Prilep, B ito lj I
Solun, kuda se izvozilo vino. grozdo-
vača, svila, vuna, brašno. K ada je
tikveški moćni beg H adži-Tahir-aga,
iz ajan ske porodice Sinanovaca u K a -
vađarcim a, oplijenio N jegoš (1821),
podigao je on u N., nad sv ojim čit-
lukom, sat-kulu, na kojo.i je n a m je-
stio »kambana« (zvono) iz o p lije n je -
nog N jegoša, pod sat-kulom je po-
digao džamiju, a u č a r š iji »bezisten«
(m jesto, gdje se prodaje platno). Tako-
je oko 1837 N. postalo »kasabasi« (va-
rošica); tada je đobilo i n e d je ljn i sa -
ja m i počelo da se takm iči sa K av a-
đarcima, tad an jim begovskim građom
i sjedištem tikveškog a ja n a (zapovje-
dnika). — K ršćan i su 1837 pođigli cr-
kvu Sv. Atanasa. u N., a k r a j n je i
školu. 1860 podignut je u blizini va-

roši, n a starom crk v ištn n a V ardaru, j
m an astir Sv. Đorđa. N. je 1865 imalo
200 kuea i č a ršijn sa 100 đućana. Gra-
dnjom vard arske željeznice (1873) N.
se jo š ž iv lje ra z v ija lo , m a da tad a
n ije dobilo željezničku stanicu . Tada
se u N. razv ila i »nova čaršija«. TJvo-
đenjem ku lture opium a (1875) tržište
u N. p ostaje jo š ž iv lje, a pocližu se
i oko 10 ša rla g a m ic a . Zbog b o lje g
poJožaja N. je 1879 postalo i glavna.
tikv ešk a »kasaba«, sjed ište k a jm a -
kam a, ali n a p r ije tn je begova iz K a -
vadaraca, »konak« je iz N. ubrzo po-
novno vraćen u K avad arce. 1880 bilo je
u N. 480 kuća, od k o jib 410 kuća krš-
ćana, a. 70 kuća m uslim ana. S p a ja n je m
vard arske željeznice sa m oravskom
(1888) nastao je iz N. v elik i izvoz
tikveškog grožđa i vina. Ovamo su
đolazili v in ski trg ov ci iz sjevern e
S r b ije , i o berbi v in ograd a sam o pre-
ko K riv o la k a izvozili po 300 do 400
vagona grožđa i po 60 vagona vina.
Pred oslobođenje (1912) N. je im alo
oko 700 kuća, od k o jih su oko 105 bile
turske, ostalo kršćanske; pored tog a
kršćan i su držali č a ršiju sa oko 300
dućana. 1913 m uslim ani su, izrabivši
bugarski napad aj, zapalili varoš, te
su svi dućani (oko 300) i m nogo krš-
ćanskib ku ća (oko 250) izg o rjeli. P o-
s lije toga su se sv i m uslim ani iselili
iz N., tako, da je N. ostala eisto' krš-
ćanska varoš, bez i jednog m usli-
m ana.
Od oslobođenja je N. postalo sre-
dište sreza negotinskog. M jesto dža-
m ije , u središtu varoši, pod čaršijom ,
pođignuta je p o slije S v jetsk o g K a ta
lije p a građ evin a Narodni dom. Od
oslobođenja je N. đobilo i željezničku
stanicu, n a ušću B a r a u V ard ar, na-
zvana Sv. Đorđe, po susjednom m ana-
stiru ; n je n su kolosjek prvi postavili
Erancuzi 1915, za v rijem e borbe s B u -
garim a. V aroš im a sađa oko. 150 du-
ćana. Dok je r a n ije N. trgovalo n a j-
više sa Solunom , sada je upućeno na
Sk op lje. TJ N. su: poglavar sreza ne-
gotinskog, poštansko-telegrafska i te-
lefon ska stanica.
L i t e r a t u r a : V o j. Radovanović,
Tikveš i R a je c (N aselja, 17. 1924); G.
K azarow , Inscriptions et antiquites
de la M aceđoine occidentale (B u lletin
de corr. H ellenique, 47, 1923).
V . Radovanović.
N E G O T IN SK A E P A R H IJA . V. Ti-
m očka ep arb ija.
— 43 —
N E H A JE V
N E G O T IN SK A K R A JIN A . V . K ra -
jin a .
N E G O T IN S K A ŠT E D IO N IC A A. D.
Osnovana je 1885. K a p ita l je 500.000.
Fonđovi 338.783, ulozi na štednju
3,360.598, m jen ice 3,770.347, dobit 225.814
dinara. Diviđenđa 30%. P ređ sjed n ik
je S ta n o je N ecić. N. S.
N E H A J-G R A D , dobro sačuvani grad
u H rvatskom P rim o rju , n a g lav ici
b režu ljk a nad- morem, kod S e n ja ju -
žno. Osnova grad a je četv orou glasta;
svaka je stra n a duga 23 m. Grad se
na više sužava, a uglove mu b ran e
doksa.ti n a konsolim a, od k o jib je je -
dan s tr ije la oborila. Nad ulazom je
duži doksat, pred n jim je p rije bilo
stubište, od koga je m ost vodio do
ulaza. Grad je visok 15 m. Im a t r i
k a ta ; u donjem su n a jm a n je strije l-
nice, veće u drugom, n a jv eće u tre -
ćem katu, a opet m alene pođ krovom.
N a jd o n je su strije ln ic e osobite v rste:
kroz takvu strije ln icu m ogu u isti
m ab tr o jic a s t r ije lja ti. TJ g o m jim je
katovim a b ila sm ješten a a r t ilje r ija .
N asred četvorostran oga uskog dvori-
šta je cisterna, a pod jednim prozo-
rom d ragog k a ta trostru k i g rb : lije v i
sa zm ajem grb je Lenkovića. Grad je
sagradio vrbovni k r a jiš k i i s e n js k i
kapetan Iv a n L en kov ić 1558 za obranu
od T u ra k a sa kopnene, a od M lečića
s m orske strane. H isto r ija N. G. od
n jeg o v a p o sta n ja d alje usko je vezana
sa b isto rijo m građ a S e n ja .
L i t e r a t u r a : M. M agdić, Topo-
g r a f ija i poviest grada S e n ja (1877);
Đ. Szabo, Sred ov ječn i gradovi u H r-
v atsk o j i S la v o n iji (1920, 198).
J . M-n.
N E H A JE V M IL U T IN , pravim im e-
nom D r. M ilu tin C ihlar (25/10 1880,
S e n j). Sv ršio je osnovnu školu u Se-
n ju , gim n aziju u S e n ju i Zagrebu.
TJčio je k em iju u Beču. Neko v rijem e
bio je asisten t na gospođarskom uči-
lištu u K riževcim a, inače je živio ve-
ćinom kao novinar (B alk an u Trstu ,
Obzor i J u t a r n ji L is t u Zagrebu). —
N. je ušao u kn jižev n i život vrlo rano.
K ao gim nazist pisao je u lito g ra fira -
nom listu Nada, k o ja je 1897 počela
u n jeg o v o j re d a k ciji (uz M arjan o v ića
i M ilčinovića) izlaziti kao N ova Nada.
1905 izdavao je list Lovor. Sarađivao
je vrlo aktivno u književnom životu
M Jadib, i bio je jedan od n ajp lo d n ijih
suradnika Sav rem enika; 1926 bio je
 N E IM A R
n jeg ov urednik, a već o tp rije pred-
sjed n ik D ru štv a H rv atsk ih K n jižev -
nika. B eletristie k i su mu radovi: dra-
nie P rije lo m (1898), S v je ć ic a (Nada,
1899), Život (K oledar Sv ačić, 1905),
S p a site lj (1916), rornan B ije g (Društvo
H rv atsk ih K n již ev n ik a , 1909 i 1917),
novele V e lik i grad (M atica H rvatska,
1919). N a jg 'la v n iji mu je međutim kri-
tičk i rad u Obzoru, Životu, H rvatskoj
M isli, V ije n cu , Nadi, Savrem eniku, Ju -
ta rn je m L istu . U Obzoru i Ju ta m je m
L istu pisao je kazališne prikaze (dra-
m a i opera). Od k ritičarsk o g rada
n ajv eća mu j e stu d ija 0 H am letu
(Savrem enik 1905, posebno u k n jiz i
1917) pored stu d ija o Leskovaru, Zoli,
N azoru i dr.
N. je ušao u književnost s genera- nicim a, u stranim državam a dozvo-
cijo m , k o ja je tra ž ila šire vidike, pro-
čišća v a n je zag u šljiv e atm osfere, evrop-
ska m je rila u književnosti. U svom
kritičkom radu N. provodi t a j princip.
Među hrvatskim k ritiča rim a N. je
čo v jek solidnog zn an ja, dobar pozna-
vač sv jetsk e i domaće literatu re, k o ja
se svojstva. p o ja ča v a ju tim e, što je
on u isto doba dobar poznavalac naše
političke prošlosti. 0 tome je N. dao
nekoliko origin aln ih stu d ija : 0 A nti
Starčev iću ( J u t a r n ji L ist), 0 Šim i
M azzuri (Savrem enik, 1926) i dr.
A. B arac.
N E IM A R , m asonski časopis. Izlazi
u Beogradu dvaput m jesečno, a na-
m ije n je n je širo j jav n osti. Zadatak
mu je , da d aje o b a v ješten ja o orga-
n iz a c iji i pravom značenju slobodnoga
zidarstva uopće, a u n ašo j državi po-
sebice. P okren u t je 1915, a urednik
mu je Jo v a A lek sijev ić. D. P.
N E J I S K I U G O V O R 0 M IR U (Ne-
u illy) 27/11 1919 između U n ije, E n gle-
ske, F ran cu ske, I ta lije , Ja p a n a (g'lav- tnim dobrima, robi, efektim a i dr.
nih saveznih i udruženih sila) i B el-
g ije , K ine, K ube, Grčke, Hedžasa1,
P o ljsk e, P o rtu g ala, R um unjske, D r-
žave srpsko-hrvatsko-slovenačke, Si-
ja m a i čehoslovačke (sila saveznih i
udruženih) s jedne, i B u g arsk e s druge
strane. Na molbu B u g arsk e dano jo j
je p rim irje 29/9 1918, da bi se mogao
zak lju čiti m ir. B u g a rsk a je priznala
državu S H S (36); odrekla se u njezinu
korist svega svoga te rito rija , k o ji jo j
je d od ijeljen čl. 27, dio I I. ovoga ugo-
vora (37). Određeno je , da k o m isija od
5 kom esara glavnih savezničkih sila
i po jednog' našeg i bugarskog pro- | R iješen o jo, đa se vrate svi rekvi-
vede d elim itaciju (38). Podanieim a bu- I riran i predmeti iz Greke, R um unjske
- 44 -
garskim , n astan jen im n a te rito riju
đodijeljenom državi SH S , dano je S H S
podanstvo; ali oni, k o ji su se n astan ili
p o slije 1/1 1913 m ogli su da ga dobiju
samo s odobrenjem države S H S (39).
P odanicim a bugarskim , iznad 18 go-
dina, na te ilto r iju dodijeljenom dr-
žavi SH S , dozvoljeno je , da u roku od
d v ije godine o p tiraju za sv oje staro
podanstvo, a isto tako Srbim a, H rva-
tim a i Slovencim a n astan jen im u Bu-
g arsk oj. Oni, k o ji op tiraju , m orat će
se is e liti u đržavu, za k o ju su optirali,
u roku od godine dana; dozvoljeno je
da iznesu sve pokretnosti bez carina,
a zadrže sv o jin u nepokretnosti k oje
ostave. U istom roku Srbim a, H rva-
tim a i Slovencim a, bugarskim pripad-
lje n o je da mogu uzeti podanstvo
S H S , ako nisu stekli strano podanstvo
(40) . Dio fin an cijsk ih tereta. Bugarske.
k o je će država S H S preuzeti za pri-
p o jen i te rito rij ođređen je po čl. 141
p a r tija V I I I . (fin an cijsk e klauzule)
(41) .
V o jn ičk e klauzule: cjelokupni b ro j
bugarske v ojske ne sm ije prelaziti
20.000 lju d i (66). Sve m je re za mobili-
zaeiju i priprave za rek v iziciju živo-
t in ja ili drugh transportnih sredstava
zab ranjen e su (68).
R e p a ra cije : B u g arska se obvezala
p latiti saveznim i udruženim silam a
d v ije m ilija rđ e i 250 m iliju n a zl. fra-
naka re p a ra cija . P la ć a n je je odre-
đeno polugodišnje počevši od 1/7 1920,
sa rokovinia 1/1 i 1/7 svake godine.
sa 2% do 1/1 1921, a poslije sa 5% na
cije lu sumu, sa đodacima za am orti-
zaciju u 37 godina. Ove sume in ia da
isp laću je rep aracionoj k om isiji preko
međusavezničke kom isije. V rijed n ost
može b iti u pokretnim ili nepokre-
N aplate su mogle biti u zlatnim bo-
novima, k o ji će biti direktna obveza
B ugarske, ali ođredbe o n jih o v o j
službi im ala je da ustanovi međusa-
veznička kom isija. Ovi bonovi su oslo-
bođeni svih bugarskili taksa. i poreza
(121). M eđusavezničkoj k o m isiji dano
je da rnože predložiti rep aracionoj
k om isiji redukciju jednog p laćan ja
ili cjelokupne sume ili p rijen os (122).
Dugovi B ugarske N jem ačkoj, A u striji,
U garskoj i T u rsko j preseneseni su
na savezne i udružene sile i uraču-
nani u gorn ju cjelokupnu sumu (124).

i S rb ije . Utvrđeno je da B u g arsk a
pronađe i povrati odnesene dokumente
i arhive. Za sporove u tom rje ša v a t
će jedan arbiter, im enovan ođ među-
savezničke k om isije (126). B u g a rsk a
je irnala za 6 m jeseci dati G rčkoj,
R u m u n jsk o j i državi S H S određen
b ro j stoke, i to S H S : 50 bikova, 6.000
krava, 5.000 k o n ja i kobila, 1.000 mazgi,
4.000 teglećih volova, 12.000 ovaca (127).
K ao kom penzaciju za ru šen je srpskih
ugljenokopa B iig a rsk o j je đosuđeno
da za. 5 godina d aje 50.000 tona u g lje-
na gođišnje iz P ern ik a, franko gra-
n ica S H S na pruzi P iro t—S o fija . Me-
đusaveznička k o m isija im a da odo-
b rav a to d av anje i da prosuđuje, da
li će to i koliko spu tavati preko-
m jern o ekonom ski život B u g arsk e
(128).
Za izvršenje bugarskih obveza (do-
kle budu tra ja le ) ođređena je među-
saveznička k o m isija u S o f iji, sa-
sta v ljen a od po jed nog predstavnika
Engleske, F ran cu sk e i I ta lije . B u g a r-
ska je obvezana da im zakonom za-
g a ra n tira prava, u ovom ugovoru
predviđena.
D odatak ugovoru u tr i člana, go-
vori o odnosima k o m isije i bugarske
vlade. Ako B u g a rsk a ne ispuni obve-
ze, a i bez toga (5), k o m isija može
u stanoviti kontrolu i upravu prihoda
i čisti prihod u p o trije b iti za račun
rep a ra cija . U govor je sa sta v lje n fran -
cnski, engleski i ta lija n sk i. F ran cu sk i
tek st je rnjerodavan u slu ča ju spora
(u part. I. i X I I . francuski i engleski).
V . P o p o v ić .
N E K R Š T E N IC I se zovu naročiti
stvorovi (duhovi), k o ji su postali od
djece, k o ja su pom rla nekrštena. Na-
rod priča, da N. im a ju izgleđ pola
ptice pola d jeteta, i đa neprestano lete
naokolo. Drže ih za zla i pakosna
bića, k o ja v reb a ju , da za v rijem e
t. zv. nekrštenih dana (1—8 ja n u a ra )
dave m alu nekrštenu djecu. Pored
toga, N. zn aju da đosađuju i m liječn o j
stoci; stoga je osobito među ovča-
rim a rašlreno o n jim a v je ro v a n je .
K ažu da se N. daju u p otjeru za ov-
cam a, kravam a i dr., da im oduzmu
m lijek o ; odaju se sv iran jem i huka-
njem , na što čobani odmah pale vatru
i tje r a ju ih od svoga blaga. U nekim
k rajev im a se N. zovu svirci, a negdje
n av ije. P . B.
N E L IP IĆ , knez cetinski i kninski,
iz plemena Svačića. H rv atsk j kne-
— 45
N E L IP IĆ
zovi K u rja k o v ići, knez N. i drugi
neki stv orili su savez protiv bana
M ladena I I . O bratili su se na k r a lja
K a r la I. i slavonskog bana Iv a n a B a -
bonića. N e p rija te ljim a M ladenovim
pridrnžili su se jo š i M lečani. Ova
borba' sv ršila se padom bana M la-
dena. P o s lije odlaska k r a lja K a rla I.
iz H rvatske, v elik aši su se uplašili
zbog k ra lje v e velike moći, pa su se
složili i zajedno oteli od k r a lja K nin .
U pravu grada preuzeo je u sv oje
ruke N. (1322), k o ji je držao t a j grad
u sv ojim rukam a do sm rti. P o ra st
n jegove moći izazvao je zavist naro-
čito kod b rib irsk ih knezova, k o ji su
se k o alirali sa krčkim knezovima,
gradom Zađrom i bosanskim banom
Stjep an o m K otrom anićem , da obore
N. (1324). N. je u to j borbi ostao po-
bjednik. 1326 im ao je N. da vođi ra t
sa h rv atskim banom M ikcem M ih a lje-
vićem , ali je i n je g a pobijedio. N. je
od tada. bio prvak među h rv atskim
knezovima od L ike i K rb av e, pa sve
do rije k e Cetine. Idućih godina stalno
je ratovao s b rib irsk im knezovima,
k o jim a je oteo O strovicu (1336), ali
ju je 1337 vratio uz odštetu. 1343 bio
je N. n a vrhuncu sv oje moći. Pred
n jim su d rh tali dalm atinski gradovi,
a pokorili su mu se svi h rv atsk i kne-
zovi. M lečani su se n a jp o s lije popla-
šili tolike prem oći N. i počeli su
ok u p ljati sve hrvatske knezove i bo-
sanskog bana S tje p a n a K otrom an ića,
đa satru N. On se uplaši I ugovori
s M lečanim a m ir, k o jim se N. između
ostaloga obvezao, da ne će d irati po-
sjede b rib irsk ih knezova i kneza. Gre-
g o rija K u rja k o v ića , a ni m letačkih
dalm atinskih gradova (1343). Međutim
on se n ije držao ugovora o miru, i
ubrzo bi došlo do novih sukoba, da
N. n ije u to umro, ostavivši uđovicu
V Jadislavu i jed inca, nedoraslog sina.
Ivan a.
L i t e r a t u r a : D. Gruber, N elipić,
knez cetin jsk i i kninski (1896); D.
Gruber, V o je v a n je L ju d ev ita I. u D al-
n ia c iji sa hrvatskim velm ožam i (Iz-
v ješće kr. velike g im n azije u Požegi
1887/88); V . K la ić, P o v je st H rv ata, I I.
(1900); V . K la ić. H rvatska. plem ena od
12 do 16 sto ljeća (Rad, 130).
M. P r e lo g .
N E L IP IĆ V L A D IS L A V A , udovica
kneza N elipića. K ad je k r a lj L ju d e-
v it I. čuo za sm rt kneza N elipića,
odlučio je da napadne na H rvatsku,
NEMACKA. P U Č K A ŠT E D IO N IC A
da tu konačno obori o lig a rh iju (1344). i slavn ih sveštenika N. je u pretežno
Ivad se pročulo o tome, dotadašnji
p ro tivn ici N elipića, pa i M lečići, k o ji
su se b o ja li za sv o ju v last u D alm a-
c iji, sta li su se sp rem ati da brane
k n eg in ju N. V . i n jen o g m alo ljetn og
sin a Ivan a. 1344 napao je slavonski
ban N ikola, od plem ena H akolđ, na
H rvatsku, utaborio se pred K ninom
i pozvao N. V., da preda grad, i da se
pokori k ra lju sa sv ojim sinom. N. V.
je odbila poziv, a ban se sprem io
11 a op sijeđ an je i počeo je ju riš a ti na
grad. H ra b ra posada o d b ija la je sve
napađe. N. V . se n a jp o slije pogodila
s banom, da k ra lju p ošalje svog po-
slanika, k o ji će se u n jen o im e i u
im e n jen o g sin a pokloniti k ra lju i
obećati, da će b iti v je rn a vazalka kra-
lje v a i da će mu predati K nin . Po-
s lije toga ona je poslala svoga posla-
n ik a k ra lju , a L ju d ev it je ponude
p rihv atio. N. V. međutim, naročito
po nagovoru M lečića, n ije izvršila
sv oje obećanje. 1345 sprem io se na ju g
sam k ra lj. H drugoj polovini ju n a
1345 došli su pod K n in ban N ikola i
bosanski ban S tje p a n K otrom an ić sa
10.000 v ojsk e, kao predstraža velike
k ra lje v e v ojsk e. B a n o v i su nagovorili
N. V., đa preda k ra lju K n in i jo š
druge neke gradove, a li s tim , da se
njenom sinu z a ja m či n aslijeđ e po dje-
dovima u župana C etini i K liš k o j. H
tom je sm islu N. V . n ačin ila i s ba-
novim a ugovor. H to je i k ra lj L ju -
devit stigao s velikom vojskom do
B ih a ć a n a U ni. Tu je k ra lj prim io
uslove ugovora. On je Ivanu Nelipiću
potvrdio sve zem lje i gradove njegove
porodice (S in j, Brezovo P o lje i K a -
m ičac, na Ivrki). Iv a n N elipić bio je
od tada v je ra n k ra lje v vazal, a. V.
je otišla u Sp lit. •gd je se p osljed n ji
put spom inje 8/12 1346.
L i t e r a t u r a : V. K la ić, P o v je st
H rv ata, II., 1900: V. K la ić, V ladislava
N elipić (V ienac, 1896). M. P r e lo g . svojih prethodnika. H savezu sa Ma-
N E M A Č K A P U Č K A ŠT E D IO N IC A .
Osnovana je 1919 godine. C entrala
Nova Pazova. K a p ita l je 190.000. Re-
zerve 125.000, ulozi 345.760. m jen ice
871.732, čista dobit 37.000 Din. Pred-
sjed nik je Jo s ia s Meier. N. S.
N E M A N JA ST E V A N , rodonačelnik
d in astije N em an jića (1114, R ib n ica
— 13/2 1200, H ilanđar). Rodio se u R i-
bnici, kod Pođgorice, g d je mu je otac
Zavida živio, prognan iz R aške, radi
đinastičkih meteža. H oskudici pravo-
46 -
k ato ličk o j Zeti kršten i>o zapadnom
obredu. K ad mu se otac vratio u R a -
šku, N. je ponovno kršten kao pravo-
slavni. K ao m ladić N. je dobio od oca
n a upravu n a jis to č n iji k ra j srpske
države: p red jel oko Toplice, donju
dolinu Ib ra , R asin u i Reke, kod K ru -
ševca. Tu je došao u bliži đodir s B i-
zantincim a.
Srpska. državna p olitika kolebala je
u to v rijem e između B izan ta, k o ji je
u M anuelu Kom nenu imao energična
vladara, i između M adžara, s kojim a
su srp ski v lad ari im ali srođničkih
veza, i pomoću k o jih su se tru d ili
osloboditi se grčke vrhovne vlasti. N.
se spočetka opredijelio za Grke. R adi
toga g a je car M anuel naročito po-
m agao i ojačao p rotiv braće, k o ja su
bila drugih sh v aćan ja. Od cara je N.
čak dobio i jednu novu oblast, Dubo-
čicu, kod Leskovca. Ta N. p olitika
izazvala je protiv n je g a ostalu braću,
od k o jih je n a js ta r iji, Tihom ir, bio
v eliki župan (oko 1167), i oni N. uhvate
i zatvore. H borbam a iza toga, kada
se dočepao slobode, N. je uspio da
potisne braću i da sam dobije veliko-
županski prijesto.
K ao v eliki župan N. je u prvo v ri-
jem e prom ijenio sv oju politiku i po-
kušao, potaknut. od M lečana, da s n ji-
m a i Mađžarima. u savezu ustane pro-
tiv B izan ta. LT tom pokretu n ije imao
uspjeha, i jedva se održao na p rije -
stolu m o raju ći da se ponizi pređ ca-
rem Manuelom (1172). P o s lije toga
uđarca N. se pomirio s braćom, k o ja
su ostala u život.u (S tra cim ir je dobio
k r a j oko ča čk a , a M iroslav Hum) i
n astojao je da. što b o lje učvrsti sv oj
ličn i položaj u zem lji i da sređi pri-
like u državi. Sm rt moćnog M anuela
(1180) dala mu je mogućnost, da
ostvari svoje ra n ije n am jere i želje
džarima N. je napao na B izan t (1183)
i prodro s n jim a sve đo S o fije , a kad
su se M adžari povukli, N. je nastavio
ra to v a n je za svoj račun. H vrem enu
1183—1189 on je proširio S r b iju i
prema Tim oku, i prem a V ardaru, a
naročito prema P rim o rju . Zetu, s pri-
m orskim gradovima, definitivno je
pridružio R ašk o j, p ro tjerav ši od tuda
kneza M ihaila, p osljed n jeg člana stare
zetske dinastije.
N apadaji N em anjini i brata mu
M iroslava protiv Dubrovnika nisu

Im ali u spjeha. Na istoku je N. po-
m agao u stanak B u g a ra protiv greke
v lasti i ušao je u savez s njihovim
vođama, braćom A sanim a. K ao po-
b je d ite lj N. je 27/7 1189 sveeano do-
čekao u Nišu ca ra F rid rik a B a rb a -
rosu na n jegovu pohodu u križarski
ra t n a istoku, i ušao je s n jim u sa-
vez p rotiv B izan ta. K r a j njegovom
rato v an ju donio je poraz Srba. na
M oravi (1190) od Grka, k o je je vodio
c a r Isa k A ngel. M ir, k o ji je sklo-
p ljen iza tog a i k o ji je tr a ja o više
godina, ispao je po Srb e dosta po-
voljn o. Oni su zadržali u sv o jo j v lasti
dobar dio osvojenih oblasti: Zetu
s prim orjem , čitavo Kosovo i dolinu
M orave do d anašnje Ć uprije. Niš, P ri-
zren i S k o p lje ostadoše u B izan tu kao
glavni pog ranični građovi. N em anjin
sin Stev an đobio je za ženu E ud okiju ,
sinovicu ca ra Isak a, pod u vjetom , da I kaluđerstvu nazvan S a v a I I . (arhi-
on n aslijeđ i oca n a p rijesto lu , mimo
sta rije g b ra ta V ukana.
K r a j života N. je proveo m irno,
Zbog kriza u B izan tu on se 25/;? 1195
odrekao p rijesto la i pokaluđerio se,
dobivši im e Sim eon. Po tom im enu j
on je u narodu zapameen sve do da- j
nas (»car Sim eon«). K ao kaluđer pro-
veo je N. jedno v rijem e u S r b iji, a
onda je (u oktobru 1197) krenuo u Sv.
Goru, g d je mu se nalazio n ajm lađ i
sin R astko kao m onah Sav a. Tam o
je N., sa Savom zajedno, podigao ma-
n a stir H ilandar, u kome je i umro,
u dubokoj starosti, 13/2 1200.
V ažnost N. je za stv a ra n je sredo-
v jeen e srpske države izvanredno ve-
lik. Dugom i energičnom i uglavnom
sretnom vladavinom , N. je stvorio so-
lidnu državu, razvio smisao za n ju i
ojačao u n jo j ugled v lasti. Doveo je
u zajeđnicu R ašku i Zetu, k o je su se
dotle pola v ije k a borile za prevlast,
i pokazao je put za s tv a ra n je jo š šire novi: S tev an i Jo v a n Uroš, k o ji se
nacionalne države. P ra v o sla v lje je
u v ijek štitio kao državnu v je ru S r-
b ije , a energično je su zbijao sve smu-
tn je v jersk o g i političkog karaktera.
Sav N. rad d aje utisak stab iln osti i
sv ijesti, da se radi za daleku buduć-
nost. Tom e su r je č it dokaz n jeg ov e
lijep e i solidne zađužbine, od k o jih
neke p ostoje jo š i đanas: Bogorodičin j M ilicu, udatu za kneza Lazara.
m an astir i m an astir Sv. N ikole kod
K u ršu m lije, Đurđevi Stubovi (ovi svi
u ruševinam a), a naročito jo š čita v i j pjesn ik (14/1 1813, dobro Edde, osto-
Studenica i H ilandar. R ad i svih tih j panska župa, somođska županija, Ma-
zasluga, i jo š kao osnivača d in astije
NEMČ'IĆ
N em anjića, srpska crkva g a je pro-
g la sila za sveca.
N. b io g ra fiju n ap isala su dva mu
sina: Sv. Sav a, oko 1210 i Stev an P rvo-
v jen ea n i 1216. T reću b io g ra fiju na-
pisao je svetogorski monah_ Domen-
t ija n (1264). V . Ć o ro v ić.
N E M A N JIĆ I. Rodonačelnik dina-
s tije N. je Stev an N em an ja (1114—1200).
N jeg o v i sinovi otpočeli su d v ije li-
n ije porodice: jednu osniva s t a r iji
V ukan, a drugu, k raljev sk u , Stev an
P rv o v jen ean i. Od trećeg N em an jin a
sina Sv. Sav e (1174—1235) n ije ostalo
poroda.
K r a l j e v s k a l i n i j a . Stev an P r-
v o v jen čan i (— oko 1227) im ao je si-
nove R ađ oslav a (k ra lj 1227—1233), V la -
dislava (k ra lj 1233—1242), U ro ša (k ra lj
(1242—1276, — 1280) i P ređ islav a u
episkop 1263—1270). K r a lj Radoslav
n ije im ao djece. V lad islav je irnao
dva sin a S tev an a i Desu, k o ji su
ostali bez važnosti. Sin o v i U roševi
b ija h u : D rag u tin (k ra lj srpski 1276 do
1282, srije m sk i 1284—1316) i M ilu tin
(k ra lj 1282—1321), D rag u tin ov i sinovi
su U rošic (— p rije 1316) i V lad islav
(k ra lje v sk i pretendent 1321—1324). N ji-
hova. lin ija izum rla je ili se izgubila.
M ilutinovi sinovi su: K on stan tin
(— 1323) i Stev an U roš D ečanski (k ra lj
1321—1331). K on stan tin o va se d jeea ne
spom inju, a D ečanskoga su sinovi
D ušica, D rag u tin (um rli kao đjeca),
Dušan (rođ. oko 1308, k r a lj 1331—1346.
ca r 1346—1355) i Sim eon. Dušanov sin
je U roš (rođ. 1337, c a r 1355—1371). S a
Urošem je izum rla m uška lin ija srp-
ske k ra ljev sk e loze N em anjića. Si-
meon (ili Sin iša) osjećao se više Grk
nego Srbin , po m a jc i M a r iji Pale.olo-
govoj. On je vladao kao epirski de-
spot do od p rilik e 1369. N jegov i si-
1381 zakaluđerio i umro kao monah
Jo a s a f 1422—1423. To je uopće poslje-
d n ji izdanak N em anjića.
V ukanova lin ija . V u kan (— 1208)
imao je sinove Đorđa, Stev an a i Di-
m itrija , u kaluđerstvu nazvana D a-
vida (— iz a 1286). Davidov sin V ra-
tisla v im ao je sina V ratk a, a t a j kćer
V . Ć o ro v ić.
NEMĆIĆ GOSTOVINSKI ANTUN,
džarska — 5/9 1849, K rižev ci). Gimna-
NENAMĆ
ziju ,ie svršio u V aražđinu, a filozo-
f iju i pravo u Zagrebu, pa je stupio
u županijsku službu. 1846 izabran je
za kotarskog' sudiju u Novorn Ma-
rofu, g'dje su g a 1848 izab rali za
poslanika u h rv a tsk i sabor. 1849 po-
stao je b ilježn ik križevaeke županije,
te se preselio u K riževce, ali tu je
p o slije m alo vrem ena umro od kolere.
N. je kao pjesn ik lirik , a kao pro-
zaik putopisae i kom ediograf. P rv a
ujegova p jesm a u D an ici (1839) sam o
je prijevod. N. se jav io kasno, dok su
se n jeg o v i drugovi već odavno pro-
čuli u k n jiževn osti i javn om radu. U
D an ici se N. ja v lja o i p o slije rije tk o ,
n a jv iše 1841—1842, a onda sve rjeđ e,
i to s p atriotskim pjesm am a, od k o jih
su n a jp o z n a tije : Domovini, H im na
žrtvam 29 srp n ja 1845, i Grob kalu-
dera. N a jv a ž n iji dio n jeg ov e lirik e
jesu erotičke pjesrne: L ep iri, Neven
i Tu rice, a li on tu poeziju sv o je ne-
sretne lju b a v i n ije za životn objelo-
danjivao.
U Putositnicaana (1845) opisao je N.
sv oje pu tovan je iz Luđbrega do T rsta
i boravak u istočnom đ ijelu g orn je
lt a li je naročito u M lecinra, V icenzi,
Padovi i V eroni. Pored toga napisao
je N. kom ediju u 4 čin a K v a s bez
kruha ili tko će b iti v elik i sudac, iz
tad ašn jeg a h rv atskog socijalno-poli-
tičkog' života. M. B ogović objav io je
u Nevenu (1854) osim te kom edije i
ođlomak nedovršena N. rom ana Udes
Ijudski. Isto t-ako je B ogović poslije
sm rti N. izdao n jegove Pjesrn e (1851),
a M atica H rvatska izdala je k a sn ije
N. Izabran a d jela (1898).
N. je im ao lijep u i opsežnu k n ji-
ževnu kulturu. Poznavao je l'imšku,
francusku i n jem ačku književnost.
P rv i uzor mu je bio St. V raz. L epiri
su sp jevan i pod u tje ca je m oblika,
m otiva, đ ik cije i duha Đ u la b ija , B io
je lirik n ježan i o s je tljiv kao V raz;
ali skrom an, diskretan, povučen u svo-
jo j seoskoj sam oći. Uz nježnu osje-
ćajn ost, poput V raza, bilo je u n jeg a
i hum ora, k o ji se u liric i ja v lja o u
obliku au toironije. N. je prirođenim
humorotn reagirao i na pojave ja v -
nog života oko sebe. U izvornoj ko-
m eđiji K v as bez kruha, c rta ju ć i re-
sta u ra c iju t. j. izbor županijskih či-
novnika, iznio je N. žive tipove ilir-
skog društvenog političkog' života:
vatrenu dom orotkinju, oduševljenog'
U ira plemića, korteša-plem ića ma-
— 48
džarona i proste plem iće seljak e, izra-
b ljiv a n e ođ Ilir a i m adžarona, ali i
iz rab ljiv ače jednih i drugih. Na ža-
lost i tu kom ediju napisao je N. za
sam oga sebe. N. je bio odviše osje-
tljiv , a da ne bi ipak reagirao na po-
ja v e oko sebe, ali i ođviše inokosan
i obazriv, da svoje lično m išlje n je
iznese. P riroda, posve lirska, nagonila
g a je da reag ira, ali rnu u ije đala,
da se i bori. Pored svega toga, po
K vasu bez kruha i P u tositnicam a N..
uz M atu M ažuranića, zauzima prvo
m jesto kao ilirsk i prozaik.
L i t e r a t u r a : M. Šrepel, 0 životu
i radu A. N em čića. Predgovor Iza-
branim djelim a (1898); Y . D ukat, 0
n ašijem hum oristim a (Kad, 197); N.
P olić, 0 A ntunu Nemčiću (K ritik a ,
1923). B . V o d n ik .
N EN A D IĆ ĐURO DR., profesor
sveu čilišta (24/4 1876, Rudopolje, Lika).
Sred n ju školu i šum arsku akadem iju
svršio je u Zagrebu, a zatim je pro-
veo, radi sp ecijaln ih stu dija, dvije go-
dine u Miinchenu, g d je je đobio dok-
to ra t tezom Uber die R en tab ilitat der
Eichen-, Hoch- und N iederw irtschaft
in K ro atien und Slavonien (1909).
P o slije svršenih narrka služio je kod
petrovaradinske imovne općine. u
Irig u i kod šum arskog odsjeka u Za-
grebu, gd je je surađivao na sa sta v lja -
n ju gospodarske osnove za šume. Od
1910 je profesor na šum arskoj akađe-
m iji, a. od 1920 redovni profesor go-
spodarsko-šum arskog fak u lteta na
sveučilištu u Zagrebu. 1921 bio je po-
m oćnik m in istra šuma i ruda. Napisao
je po Dr. M. Endresu: R aču n an je vri-
jednosti šuma i šumska statika (1922)
i Osnovi šum arstva (1924).' D. P.
N EN A D O VIĆ A L E K S A , v aljev sk i
knez. Starinom je bio iz Bosne, a
rodorn iz sela Brankovine kod V a-
Ijeva. Porodica Nenadovića b ila je
ja k a i ugledna. Iz te kuće bilo je kne-
zova jo š u prvim godinama 18 v ijek a.
N. kao vrlo otresit. čovjek rano je
postao tam navski knez. K ao čovjek
od u tje c a ja bio je od au strijsk ih emi-
sara uvučen u ak ciju protiv T u raka
za v rijem e au strijsko-tu rskog ra ta
1788—1791. N. je tada pošlo za rukom
da digne na oru žje svoj k ra j i da po-
pali V aljev o i Čačak, ali je od a u strlj-
ske strane bio nedovoljno pomagan.
U m anastiru Feneku N. je bio pred-
stav ljen caru Josipu IT., k o ji je tom
prilikom požalio, što se narod izložio

borbam a i nežgodama p rije nego što
je au strijsk a v o jsk a k ren n la u borbu.
Za v rijem e ra ta N. je suđjelovao u
više borba i činio je znatne usluge
A u strijan eim a. P o s lije svištovskog
m ira, razoearan što S r b ija n ije oslo-
bođena, N. se v ratio ponovno u selo,
i ako su mu A u strija n c i nudili da
ostane n a n jih o v o j stran i. Za uči-
n jen e usluge N. je od A u strije dobio
penziju (180 fo rin ti gođišnje). I J S r b iji
N. je po povratku opet nastavio đa
knezuje. N aročit u tje c a j imao je on
za vlade beogradskog vezira M ustafa-
paše, k o ji je dozvolio N. da organi-
zira narodnu vojsku , da bi u n jo j
vezir imao oslonac u borbam a protiv
odm etnutib ja n jič a r a i n jik o v a za-
štitn ika u V idinu, Pazvan-O glu-a. Za
v rijem e ja n jič a rs k o g n a p a d a ja na
B eograd (u zim i 1797/98) N. je , sa
drugim knezovim a iz zapadne S rb ije ,
organizirao obranu i uspio, đa s tom
narodnom vojskom i vezirovim lju -
dima spasi grad. P o s lije p o g ib ije
M ustafa-pašine, za v rijem e đ ahijske
reak cije, N. je stalno bio u životnoj
opasnosti. M u la -Ju su f podmetnuo mu
je jednog dana otrov u kavu, i N. se
jed v a spasio. Stog a, a i nezađovoljan
zulum im a i pritiskom d ah ija, N. je
ušao u pregovore sa narodnim lju d i-
ma, da se p rotiv d a h ija digne usta-
nak. Jed n o njegovo pismo, upućeno
au strijsk om m ajo ru M itesser-u u Ze-
mun, pisano 1803, u kome je bilo ja sn ih
n a g o v je š ta ja o priprem am a protiv
d ah ija, palo je ovima u ruke. O bavje-
šteni i o drugim pokretim a u narodu,
d ah ije ođluče, da p oh v ataju i pobiju
glavne vođe, da bi obezglavljena r a ja
o stala pasivna. Među prvim lju d im a,
k o ji su p ali p o slije te odluke, bio je
N. N jeg a je u hvatio M ehm ed-aga P o-
čić u V aljev u , zajeđno s Ilijo m B ir -
čaninom i M ilovanom Grbovićem, i
svu tro jicu ih je dao pogubiti, pred
očim a skupljenog naroda (23/1 1804).
To je početak strašne sje č e knezova,
k o ja je neposredno izazvala prvi usta-
nak. V . Ć o ro v ić.
N EN A D O V IĆ JA K O V , v ojvod a (oko
1765—1836, Bran kovin a). B io je m lađi
b ra t kneza Alekse. P o b rato v o j pogi-
b iji (23/1 1804) T u rci su h tje li da n jeg a
zakneže, a li on je to odbio. Pridružio
se odmah šum adijskom pokretu za
ustanak, zajedno sa sinovcem M ati-
jom , i postao je jedna od n ajk ru p n i-
jih lično sti zapadne S rb ije , pobunivši
— 49 —
NENADOVIĆ
v aijev sku i šabačku n a k iju . N jeg ov a
prva veća pobjeda nad T u rcim a kod
Svileuve (28/2 1804) naročito mu je
d igla glas. Im a ju ć i trgov ačkih veza
u S rijem u , a z a h v a lju ju ći v ojn ičkim
vezam a n jeg o v a b ra ta A lekse, N. je
iz p rijek a , više nego i jed an od srp-
skih vojvoda, dobivao džebane (muni-
cije ) i oru žja. Tako je jo š u p ro ljeće
1804 smio poduzeti napadaj na Šabac.
6/3 uzeli su S r b i V a lje v o , a 11/3 su
o p sjeli Šabac i z a tje ra li Tu rke u grad,
pa ih n a jp o s lije p risiliii na jednu
vrstu k ap itu la cije.
Sp očetka je N. im ao n ep rilik a s ne-
d iscipliniranim h ajd u čkim haram ba-
šom Đorđem Ć určijom , koga je n a j-
p o slije dao u biti. N. je 1805, pored
J a n k a K a tića , im ao iza K arađ orđ a
n a jv eći ugled u zem lji. Pošto je od-
metnuo sokolsku n a h iju i zauzeo* U žice
(20/7 1805), počeo se N. p otp isiv ati:
»zapovednik n a ije v aljev sk e, šabaeke,
užičke i sososke«, i, kako p riča V uk
K arad žić, k o ji je bio p isar kod n je g a ,
jav n o je K ara-Đ orđ u poručivao, da
mu, kao sta rje šin a , ne prelazi preko
K olu bare. N. je sm atrao sebe kući-
ćem, članom jedne stare kneževske
porodice, im ao je pod sobom jednu od
n a jv ećih i n a jb o g a tijih n a h ija , im ao
je mnogo veza i u S r b i ji i izvan n je.
On je K arađ orđ a sm atrao više kao
slu ča jn o g v o jn ičk o g vođu, nego kao
svog^ gospodara ^i gospodara c ije le
zem lje. D a ogran iči K arađorđevu v last
N. je s protom M atijP m i Božom
G ru jovićem n a jv iše uradio da je 1805
uveden u S r b iji P ra v ite ljs tv u ju š č i
S o v je t, sa nam jerom , da postane jedpa
v rsta vrhovne centralne v lasti. K a ra -
đorđe n ije dao da mu S o v je t sputava
v last i trpio g a je samo kao neku
v rstu sudsko-adm inistrativnog tije la .
Odatle su se izrođile velike borbe,
k o je su trovale u n u trašn je odnose tek
obnovljene S rb ije .
P rv e d v ije godine N. n ije mnogo
zazirao od K arađorđa, a li kad 1806
navališe T u rci iz B osne n a zapadnu
S r b iju a tom prilikom nastradaše ša-
bačka i sokoska n a h ija , N. se nađe u
v elik oj tjesk o b i. M orao je zvati u
pomoć K arađorđa, k o ji na M išaru
odnese s ja jn u pobjedu. Ova pobjeda
diže^ _K arađorđev prestiž i u N. po-
dručju. Tu je K arađorđe, mimo N.,
postavio za sta rješin e neke sebi odane
lju d e i na t a j način dao je o s je titi i
svoju neposrednu vlast. Ogorčen, N.
je nastavio opoziciju KaTađorđu u
4
NENADOVIĆ
zajed n ici s M ileukom Stojkovićem ,
Petrom D obrn jcem i dr., o s la n ja ju ć i
se na ruskog predstavnika u S r b iji. 0
novoj godini 1810. N. je sa oružanim
lju d im a došao na Skupštinu, vršeći
d em on stracije protiv gdavnih K a ra -
đorđevih p ristalica. Pod pritiskom ne-
zađovoljstva zbog poraza 1809 K a ra -
đorđe je popustio opoziciji. Mladen
M ilovanović je tad a sm ije n je n s polo-
ž a ja predsjednika P ra v ite ljs tv u ju šč e g
S o v je ta , a n a njegovo je m jesto po-
sta v lje n N. Od to g a časa N. opozicija
popušta. D feb ru aru te godine jed i-
n ica M ladenova udala se za N. sina
Je v re m a ; N. je p oslije toga. pristao
na ustavne odredbe od 1811 i 11/1 te
godine postao je p op ečitelj unutraš-
n jih d jela, odnosno prvi srp ski m ini-
sta r to g a resora. Domalo, on je s M la-
denom i knezom Sim om M arkovićem ,
pored K arađ orđ a, vršio glavnu v last
u zem lji. P o slije k a ta stro fe 1813 i N.
je prešao u A u striju , a p o slije u Be-
sa ra b iju . Živio je tam o do 1831, a onda
se v ratio u S r b iju , g d je je i umro,
ne v ršeći nikakve v ažn ije dužnosti i
u tje e a ja . V . Ć o ro v ić.
N EN A D O V IĆ JA K O V (JA Š A ) DR.,
poslanik u C arigradu (ap rila 1865 —
10/9 1915 u Š v a jc a rsk o j). Položio je
prav n i doktorat u Leipzigu, 1893 do
1894 bio je profesor državnog prava u
v elik oj školi. Otpušten je 5/5 1894 po-
vodom t. zv. Ćebinčeve afere. Živio
je potom u inostranstvu. U S r b iju se
v ratio p oslije p revrata od 29/5 1903 i
bio je 1903—1904 k ra lje v sekretar, a
1907—1914 poslanik u C arigrađu.
R. P .
N EN A D O V IĆ LA Z A D R., liječn ik ,
docent u niverziteta (17/3 1870, Modoš).
G im naziju je svršio u N. Sađu, a me-
dicinu u P e šti i K ije v u (1898). B io je
knpališni lije č n ik u Franzensbadu 20
godina, 1922 izabran je za docenta za
fizikaln u te ra p iju n a međicinskom fa-
kultetu u Beogradu. Z n a tn iji su mu
radovi: Bolest.i srca i krvnih sudova
(na ruskom), Ženske bolesti (na ru-
skom). F iz ik a ln a tera p ija , E le k trik a
u m eđicini. V . S.
N EN A D O V IĆ L JU B O M IR , k n ji-
ževnik (14/9 1826, B rankovina, kođ V a-
lje v a — 21/1 1895, V a ljev o ). N. je bio
unuk kneza Alekse, a sin vojvode
prote M a tije. Pošto je svršio gim na-
ziju u Beogradu i ušao u lic e j, otišao
je 1844 u inostranstvo, i četiri je go-
dine slušao razna p red av an ja na uni-
— 50 -
v erzitetim a u P rag u , B erlin u i H ei-
delbergu, a tom prilikom proputovao
je i Š v ajcarsk u i pohodio P ariz. 1848
im enovan je za profesora beograđskog
lic e ja . 1849, pošto je p restala Podu-
navka, jed in i srpski b eletrističk i list,
N. se bavio rnišlju da je on ponovno
pokrene. T a j n jegov plan izm ijenio
se toliko, što je svoj list, č i ji je prvi
b ro j izašao 5/1 1850, nazvao Šumadin-
kom. A li već p o slije 35 b ro ja list je
bio zab ranjen , zbog izvjesnih liberal-
nih iz ja v a i satira. N. je onda dobio
dopust i poduzeo je sv oje drugo puto-
ta n je po I t a l i ji i F ran cu sk o j, važno
za našu književnost. V ra tiv ši se, po-
s lije više od godine dana, N. je 1852
ponovno pokrenuo Šumadinku. Sad je
ona izlazila dvaput n ed jeljn o, ali je
p o slije 57 b ro ja opet prestala. N. ju
je oživio i treći put, no i tad a je izdao
svega 12 b ro jev a (19/11—29/12 1854).
Četvrti, i p osljeđ n ji put, oživio ju je
1855, i ov aj put je sa 74 b rojem (1857)
d efinitivno uginula. Z asitivši se borbe.
N. je najzad 1857 prim io službu u
m in istarstvu prosvjete i u n u trašn jih
đ jela. 1857 otišao je do C etin ja, 1858
p ostav ljen je bio za sek retara poslan-
stva u Carigradu, a 1859 za načelnika
m in istarstv a prosvjete. S a toga m je-
sta je otišao u penziju 1868. povukavši
se u V aljev o . 1874 otišao je n a Ceti-
n je, gd je je proveo četiri godine. Po
povratku se opet nastanio u V aljev u .
1892 dobio je narodno prizn an je od
Narodne Skupštine.
N. je počeo književnu k a rije ru 1843
u Pođunavci sa stihovim a, a čini se
da je s n jim a i završio. 1849 štampao
je dva sveska, P esm e i Slovenska
V ila, k o ja je izašla i latinicom u Za-
grebu. 1860 izašlo je novo izdanje
pjesam a. 1861 objavio je posebno ro-
m an tički sp jev u šest pjesama. D oiči-
nović V o jin . N. je napisao veoma mno-
go stihova, počev od patriotskih pa
sve do m oralizatorskili basni i k ratkih
epigram a, zapisa i dužih poema po
uzoru S ch iller-a (Ponora, Kuzman.
M aniti glum ac, Stolar, Jed n a noć,
Berbe]- T ra jk o i t. đ.). Jo š više i krup-
n ijih stv ari dao je N. u prozi. Osim
ogromnog b ro ja članaka, člančić'a i
b ilje ž a k a u Šum adinci i po drugim
listovim a, većinom prosvjetnim , pouč-
nim, hum orističkim i satirističkim ,
N. je napisao i dosta narodnih didak-
tičkih priča (Jab u k a, Grego, Pocepani
kaput, B og će p latiti, P rv i louac,^ Gle
oči, Neka je sreća ma i luđa bila i

t. d.) i t r i knjig'e putopisa, oduosno
opisa stra n ik k ra je v a , sred ina i dru-
gih o b ič a ja (P ism a iz N jem ačke, P i-
sma iz I t a lije i 0 C rnogorcim a). T a
su pism a većinom i prvobitno bila
upnćena p r ija te lju D im itriju M atiću,
a tek p o slije su o b ja v lje n a postepeno
u Šum adinci, 1850 ona iz Severne Ne-
m ačke, 1852—1855 iz Š v a jca rsk e i iz
P ariza. V eći dio P isa m a iz I ta lije , 3
i 4 svezak K n jig a N. od 1881 odnosno
11 i 12 svezak Celokupnih Dela 1892,
o b ja v lje n je 1851 kao V lad ika Crno-
gorski u I t a l iji . P ism a sa C etin ja od
1878 p o slije su izdavana u k n jiz i pod
naslovom : 0 C rnogorcim a. U N. proz-
ne sastave sp ad aju još 1859 iz Srpskih
N ovina preštam pani poučni članci
Sveštenstvo i R atarstv o, udžbenik za
osnovne škole, Is to r ija srpska 1850,
po zapisima. svoga oca: P rilo z i za
srpsku is to riju 1861, P rotok ol pisam a
prote M a teje N. o ra to v a n ju k r a j
D rine 1861. 1867 N. je izdao jed an dio
znam enitih očevih M em oara. Ovamo
treb a u b r a ja ti i n jegov u akademsku
pristupnu besjedu 1889: Pogled na po-
eziju i n a n je n u tje c a j n a čovečan-
stvo, kao i prijevode s francuskog
jezik a: K a m a rila od Lam nea (1849),
Napoleon Bonaparta, dram a od Al.
Dum as-a oca (1850), I s t o r ija francuske
rev olu cije od A. M igne-a (1860—1863),
u dva d ijela, i P roces A rm ande (1864).
N aposljetku N. je 1852 i 1853 izđao,
uz Šumadinku, dva sveska alm an ah a
Šumadinče. Dvaput se pokušavalo sa
izdavanjem svih N. radova: prvo iz-
danje, K n jig e N.. 1881—1885 stiglo je
do 18 sveska, a drugo, Celokupna dela
N., 1892—1895, obuhvatilo je u 22 sve-
ska pretežni dio n jeg o v e književnosti;
8 svezaka su stihovi, 7 svezaka P ism a,
4 sveska 0 C rnogorcim a, a tr i su pri-
če. In ače P ism a iz I t a l i je i P ism a iz
N em ačke izašla su u k n jig a m a Srpske
K n jižev n e Zadruge (1907 i 1922).
N. je počeo da piše u p ro ljeće na-
šeg rom antizm a. P rirodno je bilo,
đakle, što je počeo s pjesm am a, i što
se trudio da i n jeg o v a p o ezija buđe
savrem ena. A li N. je uspio samo da
u izvjesnim spoljnim znacim a i po
izvjesnim tem am a bude rom antičar.
A baš te pjesm e, rim ovane u duhu
vremena, n a js la b iji su proizvođi N.
pera. On n ije imao n ijed an od osnov-
nih darova rođenih p jesn ik a, osobito
liriča ra , ni tem peram enat, ni m aštu,
ni osobnu o sjetljiv o st. A li je zato
imao na pretek drugih duhovnih i
NENADOVIĆ
etičkih v rlin a, stalno živahan, rado-
znao i p rijem čiv duh, široko, humano,
sarno trezvenošću i vanrednim osje-
ćan jem m je re tem perirano idealističko
srce i jedinstvenu, rodnom mu k ra ju
i porodici svojstvenu, moć neposred-
nog, čistog sao p ćiv an ja. Tim v rlin a-
m a N. je zauzeo, usred najneobuzda-
n ije g rom antizm a, jedno' n aročito i
vrlo ugledno m jesto u našem duhov-
nom sv ije tu . K ao čuvar D ositejevskih
p re d a ja N. je u to doba snova, zane-
senosti i strasti, propovijedao mu-
drost v je ro v a n ja u lju d sku pam et, u
nauku i u napredak. S to g a su i među
n jeg ov im p jesm am a kao n a jb o lje
ostale one, u k o jim a je mogao da
bude bitan, in telek tu aln i i opći, bez-
lični o s je ć a jn i elem enat, a takve su
na pr. O pšta kuća, S n ag a naroda i
t. đ., kao i neke n jeg ov e hum orističke
pjesm e, t. j. one pjesm e, pošto su to
mahom patriotske, u k o jim se više
poučava no ra sp a lju je , ili više dobro-
ćudno ša li n a račun narodnih m ana,
no što se šiba žučnom satirom . Isto
tak o se može u čin iti lije p i izbor i od
N. takozvanih zapisa, epigram a, sti-
hovanih m isli, duhovitih opasaka i
blagih z ajed an ja.
Po čitav o j duhovnoj k o n stru k ciji,
N. je bio stvoren za proznog pisca.
Zato će on uglavnom kao prozaist i
ostati u h is to r iji naše književnosti,
što više, kao jedan od stv aralaca, i
bez sum nje, kao n a jo d lič n iji reform a-
tor d an ašn jeg našeg u m jetn ičk og
proznog stila. N jegova P ism a služe
kao osobiti dokumenti, u prvom redu
ona iz Ita lije , po k o jim a m i i danas
imarno n a jp la s tič n ije prikazanu sliku
velikoga N jegoša. No n jih o v a je vri-
jeđnost, iznad i mimo sad ržajn e teži-
ne, u n jim a sam im a i u njihovom e
stilu. To su prvi i ujedno n a jv r s n iji
n aši k n jižev n i putopisi, u k o jim a se
neusiljeno, gotovo kozerijsk i duho-
vito i toplo, s mnogo p reliv a i vibra-
c ije , graciozno, koketno, sentim ental-
no i ozbiljno, priča, isto toliko o pito-
resknim stranim zan im ljiv ostim a, ko-
liko o v je č ito j lju đ sko j naravi. Izvan-
redna vedrina i b lag a .srdačnost obliva
svaki n jih o v red, a n en am etljiv a re-
zon iranja, stalno z ačin jen a slikovitom
duhovitošću, čisti su izvor poezije, k o jo j
je dan i savršen oblik u N. nenađnia-
šivom o rk e striran ju narodnoga jezikaA
U tome da narodnj jezik n eo sjetljw § S
učini pravim i inteligentnim knjižm ^
nim stilom, isto toliko đaleko od (usf
NENADOVIĆ
rodnog' kao i od k n jišk og , n ije prem a-
šio p o slije n je g a nitko, eak j i i n a jb o lji
n aši rea listiek i pripovjedaci.
L i t e r a t u r a : Iv. K nvarac, Skup-
lje n i spisi (II., 1869); M. Đ. M ilićević,
L j. P . N enadović u pričam a (B ran -
kovo K olo, 1895, 2—4); A. G avrilović,
k u ltu rn o -b isto rijsk a slik a (G odišnjica
Čupićeve Zadužbine, 1899, 19);
Nedić, N o v iji srpski pisci, kritičk e
stu d ije (prvo kolo, 1901); M. Car. M oje
sim p a tije ( III., 1904); Jo v . Sk erlić,
pisma iz P a riz a L j. P . N enadovića
(Srpski K n již e v n i Glasnik, 1905, 15);
A. G avrilović, O djeci Šilerova. Zvona.
u siT sk o j u m jetn ičk o j poeziji (Go-
d išn jica Čupićeve Zadužbine, 1906,
25); M. B o risa v lje v ić, Z abrana Šuma-
dinke, k n již ev n o -b isto rijsk a slika (Go-
dišnjica. Čupićeve Zadužbine, 1911. 30);
D. N ik olajev ić, T ri N enadovića, k n ji-
žev n o-bistorijski esej (1925); _P. L ebl,
L j. P . Nenađović, odlomak iz mono-
g r a fije (Srpski Ivn jiževn i Glasnik,
1926, 19, 3). V . P e tr o v ić .
N EN A D O V IĆ L JU B O M IR D R., li
ječn ik (20/7 1837, K ra lje v c i, S rije m —
26/3 1916, B eograd). G im naziju je svr-
šio u S rijem sk im K arlov cim a, a me-
dicinu u P e šti 1866. Speoijalizirao_ se
za ženske bolesti u B eču i Berlin u.
B io je g rad sk i fizik u Paučevu 40 go-
dina. P rešao je u B eog rad 1903 i radio
je kaO' p rivatn i lije čn ik . Izdavao je u
Pančevu, s a dr. K . P ejičićem . list
D om aći L ek ar. Izdao je u dva izd an ja
k n jig u Dom aći L ek ar. P isao je (1891)
O zdravstvenim p rilik am a u Pančevu,
S m rt su č iji (1902), P izičk i razvitak
školske omladine i školska b ig ije n a
u S r b iji, Školske h ig ije n e i školski
lek ari - b ig ije n ič a ri (u P rosv jetn om
Glasniku 1904 i 1906), Sam arićan stvo;
spasonosna međunarodna ustanova
(1914). Sudjelovao je aktivno na me-
đunarodnim liječn ičk im kongresim a
u N jem ačk o j, A u striji, U g a rsk o j i
P arizu i na njim a, je držao razna so-
cijalno-m eđicinska p red av an ja; pokre-
tao je razna p ita n ja i činio prijedloge.
Radio je od 1899 n a sazivan ju kongresa
srpskih lije č n ik a ; zaveo je u društvu
Dušan S iln i teča jev e za. pru žan je prve
pomoći, a to je isto uveo i u beograd-
skoj žan d arm eriji kao sastavni dio u
obuci žandarma. Držao je m noga po-
pularno-poučna pređavanja. Sv o ju bi-
blioteku je poklonio Srpskom lekar-
skom društvu kad se povukao iz liječ-
ničke prakse (1911). V . S.
N EN A D O V IĆ M A T IJA , prota, v o j-
voda i državnik prvog ustanka (1777,
B ran k o v in a — 29/11 1854, V aljev o ).
S in je A lekse Nenadovića, kneza va-
lje v sk e Tam nave i Posavine. Počeo je
prvo u čen je u svom selu, a nastavio
ga, je u K upinovu i p o slije u Assany,
g d je je kod jednog prote izučio cr-
kveno p je v a n je. Po povratku je , jo š
vi’lo mlacL u 16 godini (1793) zapo-
p ljen . O tac ga je uputio u poslove oko
p rip rem an ja prvog ustanka i 1803 ga
je slao u S a ra je v o , da se tamo^ dogo-
v a ra s izvjesnim licim a, kako bi usta-
nak uzeo šire razm jere. Po očevoj
p o g ib iji, N. je napustio kuću, a kad
je dobio v ije s ti o ustanku u Šum adiji.
bio je među prvim a, k o ji se pokretu
odmab pridružio. On je dizao čitav
v a ljev sk i k ra j i imao je u tom više
ličnog u d jela nego n jeg o v stric J a -
kov, k o ji je došao na gotovo.
N. je prvi diplomat obnovljene S r -
b ije. On je imao važne m isije kod
susjednik a u strijsk ih v lasti da naba-
v lja oru žje i m u n iciju ; putovao je u
P etrog rad i B eč, u n ajteže doba, kad je
ili trebalo stv a ra ti veze ili prekinute
o b n av ljati. On je s Petrom Čardakli-
jom i Jov an om P rotićem 1/9 1804 kre-
nuo u R u siju , da zainteresira rusku
vlađu za ustanak i da izradi kod n je
potporu i pomoć. To je bila prva veza
nove S r b ije sa ruskom vlađom. N. je
tvorac i prvi predsjednik U pravnog
(P ra v iteljstv u ju šče g ) S o v jeta (1805 do
1807) i jedan od Ijudi, k o ji je n ajm u -
d rije znao postupati s Turcim a. Od
1811 N. je , s popom Lukom Lazarevi-
ćem, bio glavni zapovjednik v o jsk e
od sokoske R a če do Save, a za v rije -
me k atastrofe 1813 pokazao se i kao
h rab ar borac (u borbam a na, R av n ju )
i t ao sav jestan narodni sta rješin a . Za
v rijem e em igracije. naročito 1814 _do
1815, N. je živo radio da zainteresira
velike sile, a naročito R u siju , za sud-
binu S r b ije , i stoga preko pet m jeseci,
u doba bečkog kongresa, n ije napu-
šta-o au strijsk u prijestolm cu . Od srp-
skih vođa imao je široku punomoć za
pregovore na beekom kongresu.
Ivad je izbio drugi ustanak N. je
n astojao da prikaže stranim_ činiocim a
novi pokret kao djelo k r a jn je g pro-
testa jednog unesrećenog naroda, a
poslije je prešao u S rb iju , da se nađe
uz kneza M iloša. Poznat i štovan u
zapadnoj S r b iji, N. je postao v aljev -
ski knez i znatno je pornogao, da se
tam o urede v lasti i povrati red. A li

sa knezom Milošem, k o ji je bio žestok
i n ep o v jerljiv , n ije bilo lako raditi. N.
je nekoliko pnta im ao s n jim nepri-
lik a, padao je u nem ilost, bivao čak
u k lan ja n iz službe, pa opet pozivan.
Od 1832 bio je penzioniran, pošto je
p ro m ijen io nekoliko m je s ta i položaja.
u državnoj službi. K a o penzioner N.
je otv oren ije prišao opoziciji protiv
kneza, tražeći, da se ograniči n jeg ov a
lična sam ovolja. K ad je 1838 osnovan
D ržav n i S a v je t, N. je , kao jed an od
uglednih u sta v o b ra n itelja i p ristalica
ru sofilsk e politike, postao n jeg ov član.
A li za v rijem e ustavnih borba, k o je
su n astale u S r b i ji na k ra ju tridese-
tih godina, N. se n ije mogao sm iriti.
Zbog sukoba s knezom M ihailom , on
je . zajedno s Tomom V učićem i A vra-
mom P etro n ijev ićem i jo š nekim a,
1840 prognan iz S rb ije . Živeći u Cari-
gradu N. je došao u težak položaj, da
on, jed an od glavnih b oraca za. slo-
bodu S r b ije , m ora da se sk la n ja ,
ispred jednog srpskog kneza, pod sku-
tove turskih vezira. P o s lije izvjesnog
vrem ena, N. se, nezadovoijan i sa ne-
p rija tn im iskustvim a, vratio n S r b iju ,
da tu ponovno živi kao penzioner.
K ad a su 1842 b ili oboreni Obreno-
vići, N. je po drugi put postao državni
sa v jetn ik . Knezu A leksandru K a ra -
đorđeviću učinio je znatnu uslugu,
kada je 1844 sa sv ojim lju d im a ugušio
katansku bunu. S ta ri ustaša, u v ijek
sa izvjesnim pregalačkim osobinama,
N. je 1848 sudjelovao i n a karlov ačk oj
m a jsk o j skupštini, a dom ala je , na
poziv sv o jih v a ljev a ca , krenuo u V o j-
vodinu kao vođa srb ija n sk ih dobro-
v o ljaca. P o slije toga, već ostario, pen-
zioniran je po molbi, 1852, a d v ije
godine p o slije to g a 29/11 1854 završio
je svoj život. N jegov sin je književ-
nik L ju b o m ir Nenadović.
S v o je M em oare o vremenu prvog
u stanka N. je počeo da piše v je ro ja tn o
oko 1830, ako ne i nešto ra n ije . A li
n ije m islio da ih p red aje širo j ja v -
nosti. Jeđ a n dio sv oje bogate arhivske
građe N. je bio nstupio Jo v a n u H a-
džiću, k o ji je objavio u Golubici, V.,
1843 i 1844. H ađžić jo š ni tad a ne spo-
m in je, a možda n ije n i znao, da N.
piše sv o je mem oare. Zna se, da ih N.
n ije završio. Obradio je samo doba
1787—1806 i jeđa-n dio 1813.
K ao snažne V išn jićev e pjesm e, 3
M em oari prote N. sadrže u sebi pravi
epski zam ah prvog ustanka. I J n jim a
je i prostodušni patos, izražen i u
— 53 —
NENADOVIĆ
o sje ća n ju i u stv a ra n ju velikog, i
rnitska lje p o ta jed n og h erojskog vre-
m ena, i k lasičn a prostota izraza jed-
nog pravog čo v jek a iz naroda. P ri-
č a n je je puno podataka, ponekad od
n ep ro cjen jiv e važnosti, a u v ije k od
mnogo interesa. K ao rije tk o k o ji spis
naše k n jiževn osti 19 v ijek a , M em oari
sve više dobivaju, što ih duže či-
tam o. Z a n im ljiv i su i važni ne samo
kao h isto rijsk o djelo jednog važnog
savrem enika, nego i kao spis jednog
čov jeka, k o ji im a mnogo dara,_ k o ji
im a bogato iskustvo i k o ji im a jedan
izrađen, vrlo mudar, pogled n a život.
V . Ć o ro v ić.
NENAD OVIĆ P A V L E , srpski arh i-
episkop i m itrop olit k arlov ačk i (1699,
Budim — 15/8 1768, K arlo v ci). Srpsku,
n jem ačku i latin sku školu svršio je
N. u Budimu. 1721 bio je p isar u bu-
đimskom m agistratu . 30/1 1726 zamo-
našio ga je i zađakonio, a 21/11 1728
zapopio beograđsko-karlovački m itro-
polit M o js ije P etro v ić i postavio ga
je za svoga egzarha. N. je bio egzarh
i m itropolita. V ić e n tija Jov an ov ića, a
p a trija r h A rsen ije IV . .Jovanović po-
stavio ga je za generalnog egzarha.
K a o egzarh N. je često vršio vrlo
važne crkvene i narođne m isije. 1732
bio je ad m in istrator p eču jsko-osječke
ep a rh ije do njenog’ u k id an ja. S lan je
vrlo često sa narodnim d epu tacijam a
u B eč. 25/4 1742 posvećen je N. za
g orn jo -karlov ačkog episkopai, ali ga
je državna vlast, k o ja je tada živo
rad ila na p o n n ija će n ju S rb a u H r-
v atsk o j, p u stila u n jeg ov u ep arh iju
tek p o slije potvrde carice M a rije Te-
rez ije 6/4 1744. Iv rajem 1748 p rem je-
šten je N. n a aradsku ep arh iju , ali je
jo š p rije svoga ođlaska tarno (14/6
1749) izabran za arhiepiskopa i m itro-
polita.
N. je bio jed an od n a jp ro s v je tlje n i-
jih i n a ja g iln ijih karlovačkih m itro-
polita. P rv a mu je b rig a bila, da
opu stjele škole n jegov ih prethodnika
M o js ija P etro v ića i V ić e n tija Jo v a -
novića, ponovno oživi, reorgan izira i
razv ije. Sto g a se N. p r ije svega po-
starao, da se osnu je n aro čiti fond, iz
koga će se redovne osnovne, a naro-
čito sređnje i više škole, m oći stalno
uzdržavati. T a j fond poznat je pod
im enom k lirik a ln i ili školski fond, u
k o ji su, pored N. p rilag ali i episkopi,
m a n astiri i g la v n iji Ijudi iz naroda.
Pond je tokom vrem ena n arastao do
N E P R IK O SN O V EN I FOND
5 m ilijn n a kr., i podm irivao je nmoge
prosvjetne potrebe S rb a n bivšoj kar-
lo vačk o j m itro p o liji. P r im je r N. bio
je od velikog u tje e a ja na narodne
predstavnike. P o s lije n jeg ov e sm rti
narođno-crkveni sab or od 1769 osnovao
je jo š jeđ an fond iz N. ostavine, u k o ji
je išao po jed an dio ostavine m itro-
polita, episkopa i drugo. T a j fond je
nazvan neprikosnoveni fond. I on je
n arastao do 5 m iliju n a kr. Iz njeg'a
su dopunjavane plaće episkopim a i
podm irivane razne druge crkvene po-
trebe. Tako je N. postao glavn i osni-
v ač potonjih čuvenih i izvanredno
korisnih narodno-crkvenih fondova
karlovačke m itrop olije.
Na škole je N. obratio u aročitu paž-
n ju već i kao episkop g orn jo-karlo-
vački. On je već 1746 u sv o jo j rezi-
denciji, u Plaškom , otvorio centralno
u čilište za g orn jo-karlov ačku i kostaj-
ničku ep arh iju , a sličnu u čiteljsk o-
bogoslovsku školu otvorio je i u Za-
lužnici za L ik u i K rbav u .
N. je bio ja k organizatorski duh
uopće. On je zaveo neobičan red u
upravi i životu crkvenom u c ije lo j
karlov ačk oj m itrop oliji. Od n jeg o v a
vrem ena počinju da rade redovni du-
hovni sudovi ili konzistorije, p ostaju
arh iv i i počeci biblioteka pri episkop-
skim dvorovima. N. je sagradio da-
n ašn ju veliku sabornu crkvu u S ri-
jem skim K arloveim a, a iz osnove je
obnovio i ukrasio m an astir Grgeteg,
k o ji je tađa jo š bio m itrop olijsko
dobro. N a stajao je, da se svuđa po
m itro p o liji diže što više lijep ih i ugled-
nih crk av a i škola. N jegov rađ je na
pođizanju p rosvjete i kulture među
austro-ugarskim S rb im a od epohalne
važnosti. Osim toga, N. je energično
radio na p o p ra v lja n ju narodnog ži-
vota uopće i dizanju ugleda plavog
i crnog svećenstva, n a sta ja o je da se
u m anastire uvede strogi k in o v ijsk i
život, rad i red, da se prekine sa pa-
razitskim p ro sjačen jem i da se po-
digne ekonomsku važnost m anastira.
Od N. vrem ena kod S rb a u karlovač-
koj m itro p o liji ja v l ja se v išj interes
za prosvjetom , književnošću i naukom,
te se je u srpskom đruštvu od toga
đoba sve ja č e osjećala s tr u ja novoga
života.
N. je imao da uzdrži naročito tešku
borbu sa državnim vlastim a, k o je su
u to doba ra z v ija le n a jž iv lju ak ciju .
da Srbe i R u m unje, a naročito u Hr-
— 54 —
v a tsk o j i E rd e lju , privedu u n iji sa
katoličkom crkvom. Za N. v rijem e di-
zani su m nogi narodni ustanci u K ra -
jin i i P ro v in cija lu , protiv refo ram a
državnih vlasti. N. je uspjevao da
u tiče n a u m iren je naroda i na dr-
žavne vlasti, da iziđu narodu u su-
sret. N jegovim u ticajem znatno je
poboljšano' sta n je srpskih k ra jišn ik a ,
n aročito p o slije seobe S r b a iz V ojvo-
dine u R.usiju (1751—1753), p o slije uki-
d a n ja P otiske i Pom oriške k ra jin e . N.
je n a sta ja o kod carice M a rije Tere-
z ije, da p raved n ije uredi i odnose
između vlastele i podanika, što je i
u čin jen o caričinim U rbarom od 15/3
1756 za županiju srijem sku , požešku i
virovitičku. N. je uspio, da pravo-
slavne R u m u n je u sje v e rn o j U gar-
sk o j i E rđ elju , č iji su se crkveni
predstavnici većinom p o u n ijatili. do-
b ije pođ sv o ju upravu i spasi ih od
konačnog p ou n ijaćen ja. N. energičnom
ak cijo m suzbijena je u n ija tsk a pro-
paganda i među Srbim a. Ona je im ala
uspjeha, pomoću terorističkog postup-
ka. v ojn ičk ih zapovjeđnika, samo u
jed n oj m alo j oazi S rb a k ra jišn ik a u
Žumberku, na g ran ici H rvatske i Slo-
venačke. N. je energično u stajao ir
obranu srpskili narodnih p riv ileg ija ,
dobivenih od cara Leopolda I., i pro-
testirao je protiv svake n jih ov e po-
vrede. Stog a je N. često m jesecim a
boravio u Beču kod carskog dvora i
slao tam o narodne deputacije. I go-
tovo svagda je uspjevao kod carice
M a rije T erezije, da dobije zadovolje-
n je i zaštiti interese crkve i naroda
svoga. T a razum na, rodoljubiva, ener-
g ičn a i u sp ješna a k cija N. toliko je
zabrinula b ila rim okatoličku hrvat-
sko-slavonsku vlastelu i crkvene pred-
stavnike, da su na ugarskom saboru
1764 iz ja v ili: »Obuzima nas opravdani
strah, g led aju ći ovo grdno tije lo , k oje
se pruža od moskovskih gran ica do
Jad ran sk o g M ora i koje, u jedin jen o
pod vlašću jednog m itropolita, može
vremenom da uguši i našu v je ru i
našu državu; a osobito kad uočimo
onu strašnu slogu ovili šizm atika sa
vojničkim staležima«.
R. G ru jić.
N EPR IK O SN O V EN I FOND. V. u
Dodatku.
N EPRO D UKTIVN O TI.O može da
bude apsolutno neproduktivno (steril-
no) ili samo đa. je neobrađeno, ali po
svojim sv ojstv im a plodno, pa stoga
 N E R E T L JA N I

samo privrem eno neproduktivno. U m ir i prim io tamo kršćanstvo. A li već

n ašoj slnžbenoj sta tistie i u »neproduk- 834/35 n e re tlja n sk i su gu sari p rek ršili
tivno«, tlo uračunano je i jedno i dru- ugovor i napadali m letačke trgovce
go. N ajv eći procenat neproduktivnog čak n a ju žn o italsk im obalam a, a do-
tla je u S r b iji i C rnoj Gori, i to: U p ira li su ponekad u sm jelim zaletim a
S r b iji 2,097.225 h a ili 41% od ukupne i n a sje v e r do Istre. M leci su organi-
površine, u ju žn o j S r b iji 2,635.641 ha zirali p ro tiv n jih više eksp eđ icija
ili 57'83%, u C rnoj Gori 694.658 h a ili (840, 876), ali uzalud. N i p o k rštav an je
71-83% ukupne površine. U ostalim N., izvedeno pod pritiskom m oćnog
k ra je v im a zauzim aju neproduktivna c a ra V a s ilija I., oko 880, n ije u tjecalo
tla između 0'37—10‘86%, a ukupna po- n a gu sarske sklonosti N. M lečani su
vršina svega neproduktivnoga tla iz- stoga b ili p risilje n i, da ponovno upo-
nosi 6,788.877 h a ili 27'29% ukupne trije b e silu. A li u borbi sa N., kod
površine države, đakle skoro toliko, M akarske (18/9 886) M lečani su b ili
koliko iznosi i sv a produktivna povr- strahovito potučeni. Sam dužd P e ta r
šina sa 6,376.193 h a sa ugarom (923.907 K a n đ ija n poginuo je ovom prilikom .
ha ili 14'48% obrađene površine). K ad n ije u sp jela da sk rši N., m le-
O. F .ta čk a republika, da bi z a štitila sv o ju
trgovinu, p rista la je da d aje godišnje
N E R A , r ije k a u B an atu , lije v i pri-
tok Dunava. Izvire n a Sem eniku, u poklone hrvatskim v lađ arim a i v jero -
banatskim rudnim planinam a. U na- ja tn o n eretljan sk im knezovima, kao
šu državu ulazi niže sela Leskovice i što su to čin ili i su sjed n i rom anski
na cijelom toku čin i gran icu sa Ru- gradovi.
m unjskom . N. teče u v iju g av om toku, K ra je m 9 v ije k a n e re tlja n sk a oblast
uglavnom od isto k a prem ^ zapađu, a došla je pod v last kneza P e tr a G ojni-
od V račev a G a ja skrene pod pravim kovića. To je izazvalo borbe sa hum-
kutom i d a lje teče n a ju g . U D unav skim gospodarem M ihailom Viševićem ,
utiče oko 2'5 km sjevero-istočno od i sa m oćnim Sim eonom . Pom oću B u -
R am a, ođnosno 6 km južno ođ V rače- g a ra P e ta r je srušen, a M ihailo je
va G aja . D užina N. tok a granicom uzeo’ n jegov e zem lje u P rim o rju . Za
naše države je 267 km. P. V. v rijem e Časlavove borbe protiv B u -
g a ra (od 931) i za v rije m e građanskog
N E R E T L JA N I. N eretlja n sk a oblast ra ta u H rv atsk o j, poslije sm rti M i-
pružala se od rije k e N eretve do Ce- h a ila K re šim ira I. (oko 945), N. su se,
tine. P rem a P orfirogen etu plem e je nikim ne zau stav ljan i, dali opet n a
N. po pod rijetlu bilo srpsko, a li je sta ra g u saren ja, 948 d v ije m letačke
rano ušlo u sastav hrvatske države i ekspeđ icije protiv N. završile su se
u n jen u plemensku, političku i kul- neuspjehom . K a d a je , u drugoj polo-
turnu sferu. G lavna m je sta te oblasti vini 10 v ije k a , m letačka rep u blika
b ila su u 10 v ije k u : M akarska, V r u lja dovoljno o ja ča la , sm a tra la je, da jo j
i Ostrog, a ođ 11 v ije k a tvrdi Omiš. je sram otno novcem kupovati m ir za
U n eretljan sk u oblast spadali su i sv o ju trgovinu po m oru i 996, otka-
otoci: K orču la, M lje t, H var, B ra č. zavši to p laćan je, ođlučila se n a ener-
Stan ov n ici ovih oblasti đobili su u gične m je re prem a N. G rađanski ra t
10 v ijek u naziv pogana, je r su se dugo u H rv atsk o j iza sm rti S tje p a n a D rži-
opirali da prim e kršćanstvo. slava (997) olakšao im je napore u
U n ašoj h isto riji N. su n a jv iše obi- borbi. Jeđnai h rvatska stran ka. proti-
lježen i kao opasni gusari. N aslijed ili vniei k r a lja Svetoslava. (997—1000), po-
su, izgleda, stare ilirsk e tra d ic ije gu- n a jv iše pređstavnici rom anskih gra-
sa re n ja na Jad ran skom moim, a kori- dova, ob ratili su se onđa M lecim a za
stili su se i svojom slovenskom v je - pomoć. N. su opet pom agali Sveto-
štinom brodarstva i života n a vodi. slava. Grad Zadar je čak otvoreno tra -
K ao š_to su nekada I lir i sv ojim ugro- žio m letačku zaštitu.
žavanjem trgovine po moru izazivali Za sv oju borbu protiv H rv a ta i N.
sukobe s Rim om , tako je od 9 v ije k a M lečani su dobili i p ristanak bizaintskih
češće jlolazilo đo sukoba između N. i_/5yvlasti, te tim e jo š više p o ja ča lj svoj
m letačke republike. P rv e v ije s ti o položaj. Sprem ni diplom atski i v o j-
borbam a među n jim a spom inju se već nički, oni su 1000 krenuli u borbu.
u prvim desetinam a 9 v ijek a , kada H rv atski gradovi su p rim ili bez borbe
•ie jeđan nepoznati n eretlja n sk i knez m letačku flotu i zakleli se đuždu na
bio p risiljen da ide u M letke, da moli vjern ost. S trah je nagnao i jed an dio
N ERETVA
N., da se kao m olioci p ojav e pred
M lečanim a. Sam o su se otoci K orču la
i Lastovo ju n a č k i opirali, a li su svla-
dani. M lečani su d ik tira li m ir i po-
stig ii, da protivn ik e n a g n a ju n a po-
štiv a n je m letačkih interesa. P o s lije
ovog pohoda. v o jn ičk a prevlast Mle-
ta k a n a m oru b ila je potpuno obez-
bjeđena. S tra n k a k r a lja Svetoslava
b ila je srušena među H rvatim a, a s tr a -
dali su v je ro ja tn o i n jez in i saveznici
N. K a d a su H rv a ti pokušali, da po-
s lije izvjesnog vrem ena povrate izgni-
b lje n i prestiž, jed an novi pohod Mle-
čana (1018) sasvim ih je sm irio za dug
niz godina.
0 N. nem a p o slije tog a više spomena
kao O' posebnoj p olitičk o j jed inici. B it
će, da su ih p ro tivn ici Svetoslavovi
(u vrem enu'od 1000—1018) n a tje r a li na
p rizn an je h rv atsk e vrhovne vlasti.
N eretlja n sk a oblast n ije im a la pn slije
to g a sigu rn ih gran ica. Jed a n dio n je-
nih ju žnih k ra je v a dolazio je n a duže
ili n a kraće v rijem e u sastav hum ske
srpske, pa p o slije huniske bosa.nske
države. Glavno pleme, k o je je u to j
obJasti dugo vrem ena im alo u tje c a j,
b ili su K a čići.
Literatura: M. P relo g , B o je
C horvatu s B en etčan v (1900); G. No-
vak. Sloveni i V en ecija , I.—I I. (1913
do 1915); F . Šišić, P o v ije s t H rv ata
(1925). V . Ć orov ić.
N E R E T V A . 1. R ije k a u H ercego-
vin i i D a lm a eiji, pritok Jađ ran sk og
m ora. Izvire blizu crnogorske granice,
sjevero-zapadno od L ebršnika, sa sje-
verne padine p rije v o ja G rd elja
(1.227 m) i sjev ern o g podnožja Ž iv n ja
(1.695 m), na visini oko 1.100 m, i u gor'-
n jem toku teče kroz đ ivlju, vrlo strm u
dolinu. Od izvorišta do U loga N. teče
prema sjeverozapađu, zatim skrene na
sje v e r, od utoka. potoka R en išta na
zapad, a od utoka Ž ivnja n a sjevero-
zapad, i u t.ome pravcu teče do ušća
rječiee K ra lja š čic e , oko 7 km sjevero-
zapadno od m jesta K o n jic a . Na tome
tokn sa đesne stran e N. leže visoravni:
L e lija , Treskavic.a, V isočica i B je la š -
nica, a s lije v e : C rv an j, P re n j i L ju -
b in a P lan in a. D esetak kilom etara niz-
vodno od K o n jic a N. ulazi u niz kli-
sura, a tok svoj upravi u p rav ac
zapada, i tako teče od prilike do ušća
Ram e, k o ja izvire n a podini Radnše
P lan in e, odakle naglo skrene n a ju g
i počne jak o v iju g a ti. Na tome toku
k o rito jo j se p roširu je i u sije ca se
između stije n a, ali r ije k a postepeno
počne sk re ta ti iz svoga p rav ca i teći
k ju goistoku sve đo H an a B o ja n ića .
P ro ša v ši kroz kam enito i šumovito
područje, N. u lazi u B ije lo i M ostar-
sko P o lje , protičući kroz n jih uglav-
nom od sje v e ra prem a ju g u , a d alje
teče n a jug-jugozapad, čin eći veće
okuke. Od ušća Bune do ušća B reg a-
ve N. se u vrlo uskom k oritu p ro bija
kroz visoravn i D o njeg B r o tn ja i Du-
brave, a od Č apljine se đolina N.
počne ja k o p ro širivati i od M etkovića
p relaziti u barovitu ravnicu. Kod
Opuzena se N. počne d ije liti i u 12
ru kava utiče u N eretljan sk i K anal,
uski i dubok zaliv između trupa B a l-
kanskog Polu otoka i P elje šca .
D elta N. vrlo je velika, ali je regu-
lirana. i p redstav lja 8 jezera. Na sred-
n jem toku je N. široka 45—60 m, a
od ušća B u n e do m ora oko 90—170 m.
Do Bune je duboka 0'6—1'9 m, a ispod
M etkovića 4 m. P lo v n a je samo na
donjem tokm od prilike do Gabele.
N ajv iše s ta n je N. pokazuje u aprilu
(3'73 m) i novem bru (3'09 m), na.jniže
u augustu (0'56). P rv i je m aksim um
p osljed ica to p lje n ja sn ije g a u izvori-
šnim krajevim a. drugi obilnih jese-
n jih k iša u cijelom p o rje čju N.. dok
je kasn oljetn i minim um izazvan lje -
tnom relativnom sušom. U toku lje t a
voda u N. toliko spadne da se može
pregaziti i do Bune, a. u p ro ljeću i
jesen i mogu n astati poplave. Dužina
N. toka je oko 230 bm, a površina po-
r je č ja . 9106 k n r. V a ž n iji pritoci N. sa
desne strane su R ak itn ica, N eretvica.
R am a i Trebižat, a s lijev e Buna,
B re g a v a i K rup a. P r i sređnjem n a j-
nižem vodostaju N. raspolaže hidra-
uličkom snagom oko 93.500 H P.
L i t e r a t u r a : J . C vijić. G lacijaln e
i m orfološke stu dije o planinam a Bo-
sne, H ercegovine i Crne Gore (Glas.
57, 1899); M. Manđić, H id rom etrijska
opažanja na Bosni, N eretvi i V rbasu
1881—1896 (Glasnik H rvatskog N ara-
voslovnog D ruštva, 12, 1901).
P . V u je v ić .
2. Z em lja oko rije k e N., naročito
uz n je n donji tok n D alm aciji. gdje
se račva. K ako je tlo gotovo sasvim
plosnato (kut naklona jedva iznosi
0-l°/oo) lako se drže u njegovim dubi-
nam a vode različna p od rijetla (izvori,
kiša, n a b u ja la N.). Zato je t a j k ra j
pun m očvara (blata) i jezera, pa i
danas p o slije reg u lacije N., nezdrav,

premda su se p rilik e donekle popra-
vile. U isušenim p a rtija m a nizine po-
red voćaka i vinove loze rode sve
v rste žita, naročito kukuruz i ševar
(trstika).
R ije k a N. vrlo je bogata ribam a
(vee je K ato n s t a r iji zove m agnum
omnem pisculentum ), naroeito im a pa-
s trv a i je g u lja , pa raka, a i susjedno
m ore h ran i dobre v rste riba, kao što
su lubin, zubatac, lo v ra ta i lokarda.
U m oevaram a im a p ija v ica . — N.
plove m a n je m orske jed ren jaee i pa-
robrodi do M etkovića. Inaee su do-
m aća prevozila po kanalim a, moeva-
ram a i ritov im a m ale lake lađice »tu-
pine«, tako lake, da ih N e re tlja n i pre-
nose iz jednoga k o rita u drugo. N jim a
se služe kađ sprem aju sijen o, žito i
trsku , i kad idu u lov n a vodene ptice,
k o jim a obiluju, naročito zim skih m je-
seei, ta m o šn ji tršča ci; im a ča p a lja ,
galebova, labudova, d iv ljih gu saka i
d iv ljih pataka, pelikana, g n ju ra ca ,
šlju k a ; im a i ptica g ra b ljiv ic a ; orlova,
jastreb o v a i sokolova. Za ribolov na
m oru o b ič n ija je u đalm atinskom pri-
m o rju poznata ladva (copolo).
N. u D a lm a ciji zaprem a d v ije upra-
vne općine, m etkovićku i opuzensku,
k o je čine m etkovićki srez (dubrova-
čke oblasti). P ro stire se između 42° 56'
i 43° 10' sjev. šir., a 17° 20' i 17° 40' J s t .
dnž. P ov ršin a jo j zaprem a 384 km ! sa
15.710 stanovnika, od k o jih im a 15.183
rim okatolika, a 514 pravoslavnih. —
Osim sreskog m je s ta M etkovića (2.307
stanovnika), dokle plove parobrodi, a
đ a lje se n a s ta v lja željezn ica u Mo-
sta r—S a ra je v o , znatno je općinsko,
negda utvrđeno m jesto Opuzen (F ort
Opus, 991 stanovnik), n a potoku Posre-
dnici, gd je p očinje r ije č n a đelta. Kod
sela V ida, n a potoku N orinu, od Met-
kovića k sjeverozapadu, im a ostataka
znatnoga rim skog grada Narone.
3. Od 9 v ije k a spom inje se u đal-
m atinskom p rim orju posebna (jam a-
čno već r a n ije osnovana) oblast N.,
k o ja se p ro stira la između H rvatske
i Z ahum lja, između donje Cetine i
donje N., a zaprem ala je i susjedne
otoke B ra č, H var, K orču lu i M ljet.
Slovenski stanovnici (N eretljan i) ka-
sno su se pokrstili (878—880); zato su
ih zvali »pagani« (pogani, neznabošci),
a b ili su na zlu glasu kao gusari, pa
su b ili stalno u sukobu sa M lecim a,
k o ji su ž iv je li poglavito od m ora.
830 desio se u M lecim a n jih o v posla-
N ERETVA
n ik da sklopi m ir sa đužđom Ivanom
P a rtic ija k o m , i tom se prilikom po-
krstio. M ir n ije dugo tra ja o . V eć 834
ili 835 N. su n apali i p o u b ija li neke
m letačke trgovce n a ju žn o italsk oj
obali, a n jih o v e lađe zap lijen ili. 839,
u tan ačiv ši m ir s hrvatskim knezom
M o jslav om u poljiekom Sv. Miartinu,
m letački je dužd P e ta r Trandonik
prebrodio do susjeđnih n eretljan sk ih
otoka, g d je se nalazio knez Družak,
s kojim je također ugovoi’io m ir. A li
već iduće godine (840) D ruškov na-
sljeđ n ik ili su vladar, L ju d islav , po-
tukao je đužda i pogubio 100 M lečića.
Pošto je m eđutim u ratov im a s A ra-
pima. oslab ila m letačk a m ornarica,
N eretlja n i su se usuđili 846 da na-
padnu i samo m letačko područje, te
su o p lije n ili lagu nski grad K aorle.
K ad su se 870 v ra ća li iz C arigrad a
sa crkvenoga sab o ra papini poslanici,
zarobili su ih u Ja d ra n u n e retlja n sk i
g u sari i na slobodu ih p u stili tek pod
konac 871. C ar V a s ilije I. prinudio je
N eretljan e da p riznaju bizantsku vr-
hovnu v last i da se pokrste (878—880).
N esretna je b ila za M letke v o jn a
protiv N. 886. U p rv oj n av ali sa 12
lađ a dužd P e ta r K a n d ija n pobio je
N. i oteo im 5 lađa, pa i kopnenu im
v ojsk u u b ije g n a tje ra o , ali u novom
boju (18/9) N. kod M akarske tako raz-
b iju duždevu vojsku , đa je u n jihovim
ru kam a ostalo i duždevo m rtvo tije lo .
Novi đužd, P e ta r T ribu n u tan ači onda
s carem B eren garom (u m a ju 888)
savez protiv Slovena. Nekako se u to
v rijem e republika odlučila da plaća
god išnji danak hrvatskom vladaru
(B ran im iru ) za slobodan prolaz i tr-
govinu na Jad ran skom moru.
Na početku 10 v ije k a N. je pridru-
žio sv o jo j državi srpski knez P e ta r
G ojn ikov ić (897—917), izuzevši otoke
V is, B rač, H var, k o ji su dospjeli u
v la st hrvatskog kneza Tom islava. Za
građanskog ra ta u H rv atsk oj 948 ot-
p ali su od n je otoci B r a č i H var. Tada
su N. dvaput suzbili iz sv o jih voda
m letačko brodovlje, pa su M leci bili
p risiljen i na m ir i v aljd a na p laćan je
danka za slobodnu plovidbu, kako su
već o tp rije p laćali H rv atsk o j. I je -
dnoga i drugoga danka oslobodio je
M letke dužd P e ta r Orseolo I I . (1000).
Otoke K o rču lu i Lastovo m orao je si-
lom pokoriti.
Oko polovine 10 v ije k a opisao je N.
pod imenom P a g a n ije , ca r K on stan-
57
 N E R E TV IC A
tin V I I. On spom inje u n jo j t i i žu-
p a n ije : R astok i M akar p ri moru,
k o ji im a ju i većih brodova (sagina),
i d a lje od m ora D o lje (v je ro ja tn o do-
lina. T rebižata, kod L ju bu šk og a), č iji
ž ite lji žive radeći zem lju. B lizu su do
n jih četiri otoka: M ljet, K orču la, B ra č
i H var, veom a lije p i i rodni, sa mnogo
pustik gradova i m očv ara; n a n jim a
stan u ju , drže sv o ju stoku i žive od
n je. P a g a n i (pogani, neznabošci) tako
se zovu, je r su se k a sn ije k rstili od
ostalih H rv ata. U rim skom se d ija -
lektu n jih o v a zem lja zove A ren ta
(N eretva), a oni Arenta.ni (N eretljan i).
U z em lji P a g a n iji n a seljen i su gra-
dovi: M akar, V r u lja (Za)-Ostrog i
L ap ča n j (danas Gradac, n a obali iz-
među B r is ta i N eretve). Im a ju u
oblasti ove otoke: veliki otok K orčulu
ili K rk a r, na korne im a i grad ; drugi
je v elik i otok M ljet, treći je v elik i
otok B ra č. A li im a i drugih otoka,
k o ji nisu u oblasti ovih P a g a n a ; otok
Su šac (zahum ski), otok V is (hrvatski)
i otok Lastovo (zahumski).
Oko 1020 N. je došla u područje hr-
vatskog k r a lja (K resim ira I I I .) ; po
sm je šta ju svome uz m ore zvala se i
P rim o rje (tako i danas), la tin sk i Ma-
ronia. T am ošn je pleme K a č ić a igralo
je vidnu ulogu u h rv atsk o j h isto riji.
Ono se b ro jilo među hrvatske ple-
m ićke rodove. Gotovo nem a su m nje
da su tom e plemenu pripađ ali: velikaš
na dvoru k r a lja P e tra K resim ira IV .
(1058—1073) Rusin, k o ji je bio mor-
sticus t. j. m orski župan, R u sin ov brat
k r a lj Sla v a c (1074—1075) i sin P e ta r
(P etru s Slavus), p o sljed n ji h rv atsk i
narodni vladar, k o ji je poginuo 1097
u P etrov u Gvozđu, boreći se sa. Ma-
džarima, d a lje u doba. k r a lja Zvoni-
m ira (1076—1089) Ja k o v , č ija se titula
dux M arianorum podudara s t.itulom
inder M arianorum prvoga nam po-
znatoga n eretljan sk og kneza D ruška. j
Među sta rješin a m a 12 hrvatskih ple-
mena, k o ji su 1102 ugovorili m ir s ugar-
skim k ra ljem Kolom anom , na prvom
ee m jestu spom inje župan Ju ra. od j
plemena K ačića.
K olom anu je kao k ra lju H rvatske
pripala i N. K ak o je b ila na južnom
k ra ju države, prevladalo je tarno već
u 12 ili 13 v ijek u im e K r a jin a , i dugo
se održalo u narodu i u kn jizi. U vla-
sti ugarsko-hrvatskih kraljeva. ostala
je K r a jin a do početka 14 v ijek a . Do- j
m aći su knezovi bili od plem ena K a - I
čića, k o jim a je glavno sjeđ ište bio
grad Omiš, kod u šća rije k e Cetine.
Crkveno je K r a jin a pripadala nadbi-
sk u p iji splitskoj. 1192 ondje su bile
župe: omiška, m akarsk a i rastočka.
Iz susjeđne Bosne i H um a širila se
po K r a jin i bogom ilska v je ra , k o jo j
su n a g in ja li i knezovi plem ena K a-
čića. Da se isk o rijen i nova v je r a i đa
se kazne zbog gu saren ja, pa.pa je Ho-
n o rije I I I . pozivao protiv n jih Sp li-
ćane i k r a lja A n d riju I I . i Dubrov-
čane (1221/22). O bnovljena bisku p ija
u M akarskoj brzo je opet zapuštena,
pošto je , oko 1324, bosanski ban S tje -
pan K otrom an ić zauzeo svu K ra jin u ,
osim Omiša, gd je se sklonio m akarski
biskup. K r a jin a je , kao dio humske
zem lje, ostala uz Bosnu sve do n je-
noga pada (1463). Za bosanske vlade
istica li su se u K r a jin i knezovi Bo-
gavčići.
P o padu Bosne vlađao je K ra jin o m
hum ski vojvoda Žarko V latković. Pođ
konac 15 v ije k a cijela. je K r a jin a do-
šla u turske ruke. P rv i k ra jin sk i knez
pod turskom vladom bio je 1500 J u r a j
M arković K ačić, k o ji se pisao knez
K r a jin e i cije le Agustinove Humske
(zem lje, kojom je jo š 1488 vladao
hum ski vojvoda A gustin V latković
ili A gustin H um ski). 1646 Iv ra jin a se
oslobodila, tu rsk o^ gospodstva i dala
se u zaštitu M lečim a, pod k o jim a je
ostala sve do n jih ov e propasti (1797).
D ošavši k a sn ije pod au strijsk o go-
spodstvo (kratko v rijem e prekinuto
francuskom vladom 1806—1813), upravo
su stanovnici K r a jin e n ajo đ lu čn ije
tražili, da se D alm acija sjedini s H r-
vatskom . To nisu postig'li. 1918 K ra -
jin a je , n egd ašn ja N eretva, sa ostalom
D alm acijom i sa H rvatskom postala
dijelom k ra ljev in e SH S.
L i t e r a t u r a : A. Gavazzi, D ieS e en
des K arstes (1904); R . E . Peterm ann,
P iih rer durch D alm atien (1899); V.
K la ić, Opis zem alja, u kojih ob itav aju
H rv ati (II., 1883); P . Šišić, P o v ije s t
H rv ata u v rijem e narodnih vladara
(1925, 241 i d.). J . M od estin .
N E R E T V IC A , r ije k a u Bosni, desni
pritok Neretve. Izvire sa jugoistočne
padine V itru še (ili V je trn ja č e ) iz
R am anice vrela. S a izvorišta teče
prem a istoku, ali ubrzo skrene i po-
čne teći na ju g , pa na jug-jugozapad,
a od Gorana i Podhum a na ju g , stalno
se p ro b ija ju ći kroz klisuru. Oko 6 km
sjeverno od ušća, dolina N. prilično

se proširi, m jestim ice do 600 m. U
N eretvu se N. uliva. oko 1 km sjevero-
istočno od sela Ostrožca, odnosno
11'5 km nzvodno od u šća B am e. Du-
žina N. tok a je 27'9 km, a površina
p o r je č ja 180*9 km 2. P. V .
N E R E Z I, crkva kod S k o p lja , posve-
ćena Sv. P an telejm on u . Podigao ju je
A le k sije K om nen 1164. C rkva im a pet
kubeta i trobrođni oltar. Saču v ali su
se frag m en ti prvobitnog am vona od
kam ena. P rv o b itn i ikonostas bio je od
m ram ora. Od n je g a su se sačuvali
sanio stupovi od carsk ih dveri sa iz-
v a ja n im ornam entim a. Od prvobitnog
živopisa sačuvalo se samo nešto m alo
u oltaru. Tu su grčke signature. Osta-
li živopis je k a sn iji i im a srpske nat-
pise. N a zapadnom ziđu nalazi se nat-
pis, k o ji spom inje kao slik a ra nekog
S to jk a . Zapisi, nrezani u ziđove, go-
vore, da je crk v a b ila posvećena u
17 v ijek u . V . P -ć.
N E R E Ž IŠ Ć E , grad ić u D a lm a ciji,
oblast Sp lit, srez B r a č ; nasred otoka
B r a č a (381 m), rask ršće cesta. Im a
1.352 stanovnika, općinsko poglavar-
stvo, rim okatoličku župu, d v ije pučke
škole, poštu i teleg ra f. N. je bilo
negda glavno m jesto n a B raču . Im a
lije p općinski dom i lužu (loggia).
J . M-n.
N E R O D IM K A , r ije k a u S ta r o j S r-
b iji, lije v i pritok Lepenca. Iz v ire na
ju g oisto čn o j padini D ro b n jak a, s je -
verozapadno od U roševca, sa zem lji-
šta, sastav ljen o g od k rista la stih škri-
lje v a c a i vapnenca. N. sa izv orišta
teče prem a ju goistoku i kod ulaza u
Kosovo P o lje počne se račv ati. L ije -
vim krakom o d v a ja se m a n ji dio vode
i prosjekom teče na zapad-sjeveroza-
pađ kroz brdo V atu , prem a b a ri Sa-
z liji, iz k o je ističe S itn ica , pritok
Ib ra . T a j urez je v je ro ja tn o um jetno
n ap rav ljen jaz, te i b ifu r k a c ija N.
n ije stvorena prirodnim putem. Gla-
vna vodena m asa N. otiče desnim kra-
kom prem a jugoistoku, a od starog
K ačan ik a, g d je se N. počne ja k o ši-
riti, uzme p ravac ju g a-ju g o isto k a . U šće
N. u Lepenac je kod K a ča n ik a . Du-
žina N. tok a je 32 km, a površina po-
r je č ja 229'6 km2. P. V.
N E R O D IM K IN A B I F U R K A C I JA .
V. Kosovo P o lje .
N E R O D IM L JA , sred ovječna župa
i grad, a sada sela G o rn ja i D o n ja N.
u kosovskoj oblasti, u jugozapadnom
59
n e b o d im l ja
podgorskom k ra ju K osova P o lja , na
r ije c i Nerodimci, pritoku Lepenca, u
sjevernom p o r je č ju V ard ara. Po N.
nazvan je srez nerodim ski, č ije je
središte u U roševcu, novoj v aroši na
r ije c i- N erodimci, k r a j P a u n -P o lja .
N erodim ski srez obuhvaća 10 općina,
sa 76 n a s e lja i izvan p o r je č ja Nero-
dimke, u k o jim a im a 28.021 stanovnik
(1922). Od ovih većinu čine A rn au ti
i A rn a u taši 18.598 (m uslim ani 18.453,
k ato lici 145), zatim S rb i, 8.148 (pravo-
slavn i 7.978, m uslim ani 102, katolici
68), pa C igani, 1.086 (m uslim ani 994,
pravoslavni 92), K u co v lasi 136, T u rci
45, J e v r e ji 7 i G rci 1. Oba sela N. im a ju
1.474 stanovnika, G o rn ja N. 662, Do-
n ja N. 812. Ovako v elik i b ro j A rn au ta
i A m a u ta ša u N. i njen om e k ra ju
pokazuje n a one velike i teške etno-
g rafsk e i kulturne porem ećaje, k o ji su
se u tursko doba iz v ršili u ovome
k ra ju .
N. je b ila p rije sto ln ica N em anjića,
i u n jo j su se odigrali m nogi važni i
sudbonosni događaji onoga doba. Zbog
rđavog zn ačen ja im ena, N. je onda
zvana češće P o ro đ im lja, R od im lja,
Rodim . Iznad i nedaleko od nem a-
n jićk o g dvora N., uvrh župe N. na ju -
žnim ogran cim a C rnoljeve, k o ji se dio
planine onda zvao Bolovan, nalazio se
tada grad P etrč. R uševine ovoga
grada, k o ji se sada zove P e trič, leže
na jednom osam ljenom i sa tr i strane
od sjeeim a zaštićenom brdu. Ođ neka-
d an je tvrđave drže se jo š ostaci od
č e tiri kule. Ispod N., u neposrednoj
blizini d an ašn jeg U roševca, n alazili
su se k ra lje v sk i dvori P a u n i i Sv rčin,
također om iljena; b o rav išta N em an jića
niže L ugova i Žegovca. K r a lj M ilutin
je umro u N. (29/10 1321). U N. je rado
boravio i k ra lj S te fa n D ečanski (1321
do 1331). O vdje se između n je g a i sina
mu S te fa n a D ušana zav ršila borba.
U dvoru N. je m ladi k ra lj Dušan, do-
šavši iz Skadra, 1331 iznenadio svoga
oca, k o ji se b ijeg o m sklonio u blizi
grad P etrč, g đ je g a je sin stigao, uhva-
tio i poslao n a zatočen je u grad Zve-
čan. I car D ušan je u prvo v rijem e
svoga k ra lje v a n ja rado boravio u
dvoru N.; tu je on oko 1332 izđao Du-
brovčanim a povlastice za kupovinu
žita po S r b iji. — Za ov aj je k r a j ve-
zana tra d ic ija o sm rti cara U roša
(4/12 1371). Između n ekad an jeg dvorca
N. i grada P e triča , u opustjelom ma-
n astiru Sv. Bogorodice, kod sela Ša-
renika, našao je 1584 neki p astir pođ
N E S T O R ŽUCNI
kam enom pločom kosti Sv. U roša, za
koga se ra z v ija la tra d ic ija o muće-
n ičk o j sm rti. T ad a su S rb i obnovili
o v a j m anastir, a 1705 monah H risto fo r
prenio je odatle m oći c a ra U roša u
m an astir Ja z a k , u F ru šk o j Gori.
G o rn ja N. održavala je veze sa S r-
bim a em ig ran tim a u U g a rsk o j. Dok
su skoro svi S rb i k ršća n i po selim a
n a K osovu pod T u rcim a postali čif-
čije , dotle su se oni u G o m jo j i Do-
n jo j N. održali n a sv o jo j zem lji. Po-
red d oseljen ika S r b a iz S irin ića , P o-
drim a, M orave, D ebra, kao i iz nekih
kosovskih m jesta , u oba sela N. im a
i dosta starosjed ilaca. Osobito ukusna
i živopisna kosovska ženska. n o šn ja
n a jlje p š a je kod se lja k a u G o rn jo j i
D o n jo j N.
L i t e r a t u r a : J . C v ijić, Osnove
I I I . (1911); Jire č e k , I s to r ija Srba,
I —I I I . (1922—1923); St. N ovaković,
Zakonski spom enici (1912); St. Nova-
ković, N em an jićsk e prestonice: R as,
P a u n i, N erođ im lja (Glas, 88, 1911);
L j- S to ja n o v ić, S ta r i srp ski zapisi i
natpisi, I .—I I . (1902—1903).
V . R a d o v a n o v ić .
N E S T O Il ŽUČNI. V. Jo v k ić P roka.
N EŠIĆ A L E K S A , ekonom (13/11
1857, V eliko Selo, požarevački okrug).
Svršio je osnovnu školu i četiri go-
dine privatnog zim skog te č a ja u ro-
dnom m jestu . Izabran je za općinskog
odbornika 1878, za predsjednika op-
ćine prvi pu t 1883, a za narodnog po-
slan ik a 26/11 1888, pa je i p oslije više
puta biran, sve đo 1906, kada se više
n ije kandidirao. 1882 osnovao je N.
čitaonicu u selu, a 1900 M ašinsku ze-
m ljo rađ ničk u zadrugu, k o jo j je bio i
predsjednik. N. je bio član upravnog
pa zatim nađzornog odbora Srpskili
zem ]joradničkili zadruga, i u tom je
sv o jstv u putovao u A ustro-U garsku,
B av arsku , W u rttem berg, Šv ajcarsk u
i I ta liju , rad i p ro u čav an ja p oljop ri-
vrede i stočarstva. N. je u te m e ljite lj i
redovan član Srpskog poljoprivrednog
društva i počasni član Družine tipo-
g ra fsk ih radnika. .7. P.
N EŠIĆ B O R IV O J, in ž in jersk i pu-
pukovnik (8/9 1857, Negotin, k ra jin sk i).
P o svršetku 6 razređa g im n azije u
N egotinu i Beogradu, stupio je v o j-
nu akad em iju 9/9 1874. Za p je ša d ij-
skog potporučnika proizveđen je 10/12
1876, za inžinjerskog potporučnika
1882, za in žinjerskog kapetana 1901;
sta v lje n je penziju 1901, a reaktivi-
- 60 -
ran je 1903, proizveden je za pukov-
n ik a 1903, a s ta v lje n u penziju 1921.
— Do 1882 kom andirao je u p je ša d iji
vodom i četom, do 1885 kom andirao je
četom u in ž in je riji. 1887—1889 bio je
n a aplikacionoj in žin je rsk o j školi u
F ra n cu sk o j (V ersailles) i služio je u
žel j ezničkim, saperskim i pontonir-
skim jedinicam a, u d iv izijsk o j i kor-
puskoj in ž in je r iji francuske vojske.
Od 1889 bio je šef fo rtifik a cijsk o g pa
građevinskog odsjeka u m inistarstvu
vojnom ; 1901—1903 bio je profesor N j.
V. K ra lja . A leksandra O brenovića.
B io je profesor v ojn e akadem ije 1892
do 1896, 1897—1899 i 1902—1903 (in žin jer-
sko-tehnička n astava i staln a fo rtifi-
k a c ija ), 1893 bio je v ršilac dužnosti
načelnika inžinjersko-tehničkog odje-
lje n ja m in istarstva vojnog- i ađutant
N j. V . K r a lja , od 1896 bio je načelnik
geografskog od sjeka glavnog đeneral-
štaba, od 1897 načelnik in ž in je rije u
komandi aktivne vojske, 1899 m inistar
građevina. 1903 bio je ađutant N j. V.
K r a lja i komandant, in ž in je rije , 1907
načelnik inžinjersko-tehničkog odje-
lje n ja m in istarstva v o jn o g i predsje-
dnik in žin jerskog kom iteta, 1903—1905
bio je član kom isije za u tvrđ ivan je
gran ice (od Sv. I lije do K opaonika),
1908 utvrđiva.o je V aljevo , 1912 radio
je na p ro je k tira n ju i izv ršenju utvr-
đ iv an ja P iro ta , N iša i Z aječara.
U ratu 1876 bio je , kao narednik pi-
tom ac u štabu i trup am a tim očkog
korpusa. U ratu 1877/78 bio je šef štaba
kom binirane brigade knjaževačke voj-
ske. U ratu 1885 bio je komandir inži-
n jersk e čete šum adijske đivizije, po-
tom je utvrđivao Niš i radio utvr-
đ en ja oko P iro ta. U ratu 1912 bio je
načelnik inžinjersko-tehničkog odje-
lje n ja m in istarstv a vojnog. U ratu
1914—1915 bio je načelnik a rtile rijsk o -
in žinjerskog o d je lje n ja vrhovne ko-
mande u crnogorskoj vojsci.
Osim član aka u R atn iku i drugim
časopisim a napisao je i štam pao: Od-
brana P levne od M uzafer-paše i
T aalat-b eja, Vidovi a rtile rije i upo-
treba u savrem enim ratovim a, P ri-
mena elektrike za pot.paljivanje mi-
na, T e o rija m ina. V . B elić .
NEŠIĆ D IM IT R IJE (18/10 1836. Beo-
grad — 26/4 1903, Beograd). 1863 iza-
bran je za profesora m atem atike na
velikoj školi u Beogradu. 1894 bio je
m in istar prosvjete 20/1—21/3. Izradio
je zakon o m etarskim m jeram a, a da

bi tu noviuu popularizirao napisao ,ie
k n jig u : N auka o m etarskim m eram a.
Bio ie odličan govornik i pedagog.
P red av an ia su mu b ila ja sn a i živa.
Izrađio je udžbenike svojim učeni-
eima na v elik o j školi. Napisao je :
B av nu i sfem u trig o n o m etriju , Nauku
0‘ kom b in acijam a i A lg ebarsku ana-
lizu. Osim tib udžbenika, dao je N.
i nekoliko naučnih priloga. M. N.
N E ŠIĆ Đ O R Đ E , profesor oftalm o-
lo g ije m edicinskog fa k u lteta u Beo-
g-radu (15/6 1874, Šabac). G im naziju je
učio u Šapcu i Beogradu, medicinu u
Moskvi. S p ecija liz ira o se u očnim bo-
lestim a u M oskvi, P arizu i Beču. B io je
26 godina šef očnog o d je lje n ja opće
državne bolniee u Beogradn, a poslje-
đ n jih pet gođina direktor očne klinike
m edicinskog fa k iilteta u Beogradu. N a
srpsko-hrvatskom , n jem ačkom i fran -
cuskom jeziku objavio je 57 origi-
nalnih radova i k n jig a . B io je dugo
godina član glavnog sanitetskog sa-
v jeta , 1925 je izabran za pređsjednika
L ekarske komore. Sudjelovao je u
svim a ratovim a, n a jp r ije kao kom an-
dir zav ojišta, a k a sn ije kao kom andir
p oljsk ih bolnica. V . S.
N EŠIĆ L JU B O M IR , poslanik u
P rag u (16/10 1879, K ra g u je v a c ). Gi-
m n aziju je svršio u K ra g u jev cu ,
Šapcu i Beogradu, a pravo n a v elik oj
školi u Beogradu. U diplom atsku
stru ku stupio je 1905. P rv o je bio po-
s ta v lje n za činovnika u P arizu (1907
do 1909), a zatim u P rištin i (1909—1912).
Suđjelovao je aktivno u sva tr i rata.
1916—1918 bio je šef jugoslovenskog
od sjeka m in ista rstv a inostranih d jela.
1919 sudjelovao je (do m a ja 1919) kao
član naše d eleg acije na k o n feren ciji
m ira, a zatim je p o sta v ljen u Sk ađ ar
(1920), pa u T rs t (1921). 1922—1923 bio
je pomoćnik m in istra inostranih d jela.
1924 p ostav ljen je za p o slan ik au P ra g .
1925 bio je narodni poslanik, a 1926
ponovno je postavljen za poslanika
naše države u P rag u . D. P.
N EŠIĆ S T E V A N , p ješa đ ijsk i bri-
gadni đeneral (6/12 1876, B ra đ a rci, po-
žarevački). P o svršetku c ije le gim na-
z ije u Požarevcu, stupio je u vojn u
akadem iju 1/9 1894. Za p ješađ ijsk og
potporučnika proizveden je 2/8 1897,
za kapetan a 1907, za pukovnika
1/10 1915, za p ješađ ijsk og brigadnog
đenerala 21/10 1923. Do 1899 bio je
vodnik u p ješađ ijsk im pukovima, 1889
— 61 —
NEŠIĆ
do 1901 kom andir čete u p je ša d iji, 1901
do 1903 na- v išo j školi v o jn e akadem ije,
1903—1908 kom andir čete u p je ša d iji,
1908—1909 n a službi u ekonomskom
o d je lje n ju m in istarstva vojn og, 1909
do 1911 ađutant kom andanta d ivizijske
oblasti (dunavske), 1911—1912 kom an-
dant b a ta ljo n a u p je ša d iji, 1913—1914
kom andant b a ta ljo n a u p je ša d iji, 1919
do 1920 kom andant p ješad ijsk o g puka,
1920—1921 kom andant p je šad ijsk e bri-
gade (dravske), 1921—1923 pomoćnik i
kom andant vojn og okruga (beograd-
skog), 1923—1924 pom oćnik komandan-
ta divizijske oblasti (dunavske). Od
7/10 1924 je n a službi u nastavnom
o d je lje n ju glavnog đeneralštaba.
U ra tu 1912—1913 bio je kom andant
b a ta ljo n a u p je š a d iji (19 puk). U ratu
1914—1918 bio je kom andant puka (8/1.,
2/II., 14/1., 1 rez. 24. V . B.
N E ŠIĆ SV E T O Z A R , đeneralštabni
pukovnik (30/10 1951, N egotin, k ra jin -
ski). Po svršetku p olugim n azije u
Z a ječa ru i 2 viša razred a realk e u
Beogradu, stupio je u v o jn u akade-
m iju 1/9 1869. Za. a rtile rijs k o g potpo-
ru čnika u nap rijeđen je 1874, za kape-
tana 1880, preveden je u đeneralštabnu
struku 1885, u n ap rijeđ en je za đene-
ralštab n og pukovnika 1898. K ao a rti-
le r ijs k i o ficir bio je vodnik i ađutant
puka do 1875, v ršilae dužnosti šefa
štab a tim očke đivizije 1878, na službi
u glavnom đeneralštabu 1884. K ao
đeneralštabni o ficir bio je orđonanc-
o ficir N j. V . K r a l ja 1885, komanđant
bata.ljona 1887, šef štab a đ iv izije (šu-
m ad ijska) do 1888, v o jn i izaslanik u
C arigradu 1889—1893, kom andant p je-
šad ijsk og puka (14), n ačeln ik opera-
tivnog o d je lje n ja komande aktivne
vojsk e do 1898, a te godine i v ršilac
dužnosti n ačeln ik a štab a komande
aktivne vojske. 1902—1903 bio je vrši-
lac dužnosti načeln ik a glavnog đene-
ralštab a. 1894—1899 i 1900—1903 bio je
profesor v o jn e akad em ije (stra te g ije
i tak tik e na v išo j školi). 1/1 1905 stav-
lje n je , zbog bolesti, na molbu u pen-
ziju.
U ratu 1876 i 1877/78 bio je načeln ik
štaba k ra jin sk e brigade, u ratu 1885
bio je u službi kod operativnog odje-
lje n ja vrhovne komande. K ao v ršilac
đužnosti n ačelnika glavnog đeneral-
štab a 1903 izradio je pravilo i plan
m ob ilizacije cjelokupne v ojske i ure-
đenje pozadine prem a ju žn o j i istoč-
I n oj fron ti, a tako isto i ra tn i plan za
N EŠK O V V IS
ra t s Turskom , k o ji se u svemu po-
klapao sa izvedenim planom 1912.
Od književn ili radova, osim član aka
n R atn ik u , štam pani su : M isli o obu-
ci pešad ije od S c h e rfa (1883), P eša d ij-
sk a d iv izija n a m aršu i u b oju (I. na-
pad), po đeneralu B erto (1886), Obuka
•čete i b a ta ljo n a , po đeneralu D rago-
m irovu (1888), P rilo z i za taktičko obu-
■ čavanje o ficira (tri k n jig e, izdanje
m in istarstv a v ojnog, 1902), B eleške iz
ra ta 1885 (štam pano n k n jiz i Is to r ija J V., lije v o krilo — dunavska đ iv izija
Srp sk o-B u g arsk o g ra ta D r. V lad ana
Đorđevića, 1908), R a tn a V eštin a (stra-
te g ija i ta k tik a u vezi) neštam pano,
a p rim ljen o od m in istarstv a vojnog.
V . B e lić .
N EŠK O V V IS , ju g o isto čn i ogranak
G ram ade-Planine. P re d sta v lja poseban
vis, 776 m eta ra visine nad morem. Na-
lazi se n a pravcu C aribrod—P iro t, na
sam oj sta ro j g ra n ici S r b ije i B u g ar-
ske, prem a selu Obrenovcu. U d aljen
je 3 kilom etra sjevero-zapadno od
C aribroda, 2 kilom etra sjeverno od J r a ju S rb e sa N. V., te poduzeše navalu
N išave i 1% kilom etra istočno od sela
O brenovca. Okolno zem ljište puno je j ljo n a n a frontu, a đrugom od 2 bata-
v rtača, tako da N. V. zatv ara sjev ern i
dio doline N išave. Sam vis u podnožju
je šum ovit, tje m e je (pašnjak) široko j razv ili su sv o je b ataljo n e na samom
1 kilom etar, a đugačko 3 kilom etra.
V. B.
B o j n a N e š k o v o m V i s u 12/11
1885. P o slije n eu spjeha u sliv n ičk oj
bitci, n išav sk a v o jsk a povlačila se
prem a g ra n ici S r b ije , i 12/11 zauzi-
m ala je fron tu : Ržana. (VisoČka)— sam vis, te i ona izvrši također ju riš.
Tepoš (graničnu lin iju )—Golem a Ca-
rin a —Neškov V is—P la n in ic a —Ivukla.
G lavni položaj, Golem a C arin a—Neš-
kov V is—K u k la, bio je odvojen krš-
nom planinom V iđ lič od k r a jn je g lije -
vog k rila na d ijelu R žna—Tepoš, i t a j
dio položaja (Vidlič) n ije bio posjeđ-
nut trupam a. B u g a ri su ostali gotovo
u istom poređaju kao i pretkođnih
dana, im aju ei prerna P eterlažu (prema
srpskom lijev om krilu ) odred kape-
ta n a Bendereva. Između P eterlaža i
C aribroda bio je odred kapetana Sa-
rafova, u čijem je sastavu bilo 7 bata-
ljo n a. K ap etan R atko D im itrijev imao
je da sa 3 b a ta ljo u a zauzme visove ;
ispred rije k e Lukavice, i da se drži
defenzivno. P rilik om zauzim anja ovih
položaja, srpske trupe tukle su vatrom
bugarske trupe, na što su B u g a ri iz- ekog m itrop olita M elen tija P avlovića.
v ršili napad n a centar srpskog polo-
ž a ja i izazvali boj.
— 62 —
B o jiš te sa čin ja v a dio srpskog polo-
ž a ja N. V., sa predterenom k Cari-
brodu. P oložaj je goli kam en; sjevero-
istočna n jeg o v a stran a obrasla je šu-
m arcim a, a ostale su gole i strme. U
b o ju je sudjelovao srp ski 11 i 12 puk
sa po 3 b a ta ljo n a i jed n a b a te rija
(oko 4.200 lju đ i), a bugarskih 5 bata-
ljo n a (oko 5.000 lju d i) i 3 b ate rije.
Srpske trupe posjele su: šu m adijska
d iv izija (sa 11 i 12 pukom) centar, N.
— Golemu Carinu, desno krilo — drin-
sk a đ iv izija — n a K u k li i m oravska
đ iv izija u rezervi za desnim krilom .
B u g arsk e trup e zauzimale su gore
označene položaje sa ciljem , đa na
n jim a p riček aju dolazak ostalih sna-
g a sa slivničkih položaja. U tom raz-
v ija n ju , oko 16 sati, bile su prim jećene
od 12 puka i pod njegovom jakom
vatrom m orale su se zau staviti na
1.500 m etara od položaja. O basuti va-
trom , B u g a ri se odlučiše da p ro tje-
dvjem a kolonam a: jednom od 3 bata-
ljo n a preko šumom pokrivene sjeve-
roistočne padine. Srp sk i 11 i 12 puk,
visu, g d je su zauzeli zađn ji rub šu-
m arka. B u g a ri su se p rivu kli kroz
šum arke u blizinu i izv ršili su ju riš.
Za to v rijem e je i kolona, k o ja je
išla n a frontu, pom ognuta svojom
a rtilerijo m , u sp jela da se uspne na
Srp ska b a te rija sa N. V . uzmaknula
je odmah u početku borbe, a b a ta ljo -
ni 11 i 12 puka p rim ili su borbu hlad-
nim oružjem , i p oslije kratke _ali že-
stoke borbe, ne pomognuti ni jednom
jeđinicom lijev o i đesno. napustili su
N. V., kad je komandant b ataljo n a,
kapetan M ih ajlo K atan ić, ra n je n na
pet m je s ta bio opkoljen i zarobljen, i
povukli su se n a vis Del, u pozadini
N. V. — Gubiei S rb a b ili su: poginulo
49, ran jen o 353, zarobljeno 173. Bu-
gara.: poginulo 58, ran jen o 250. Rezul-
ta ti b o ja b ili su: n ap u štan je granične
fronte od strane S rb a ; B u g arim a je
bio otvoren put u pirotsku kotlinu.
V. B elić.
NEŠKOVIC JA N IČ IJE , užički epi-
skop (14/1 1804, M ilanci, S r b ija — 20/2
1873, K ra lje v o ). B io je đakon beograd-
Zakaluđerio se 1833 u m anastiru K a-
leniću, a 1845 postao je igum an mana-

stira Stndenice. 1847 proizveden je za
arhim andrita, a 1849 posvećen je za
šabačkog episkopa. 1854 p rem ješten je
na užičku episkopiju, g d je je episkop-
sku stolicu prenio iz Ćačka u K a ra -
novac, d anašnje K ra lje v o . Popravio
je opustjelu Žiču i podigao je školu
u svom rodnom m jestu . Izđao je zbir-
ku sv o jih govora i sa 1.500 dukata
osnovao je fond za pom agan je duhov-
ne književnosti. N. je bio i odličan
gu slar. R. G.
N EŠKO V IĆ M ITA (7-19/11 1846,
Novi Sad — 25/5 1907, Zagreb). Osnov-
nu školu i nižu g im n aziju svršio je
u Novom Sadu, višu gim n aziju u Se-
gedinu i K arlov cim a. P ošto n ije na-
predovao u g im n aziji, po sav jetu
svoga rođaka Z m aja, otišao je u uči-
te ljsk u školu u Som bor, k o ju je 1867
završio. B io je u čitelj u E u m i i Ze-
munu, Pavloveim a i Irig u . 1889 postao
je žu pan ijski školski nađzom ik b je -
lovarski, 1907 d ođ ijeljen je zem aljsk oj
vlađi u Zagrebu, u odsjek za bogo-
štov lje i nastavu. Školsku godinu
1870/71 proveo je, kao narodni pito-
mac, u Dresđenu, p ro u čav aju ći sak-
sonske škole. Tom je prilikom svršio
i gim nastičk i te č a j.
K n jižev n i peđagoški rad N. vrlo je
obilan. Počeo je sa p jesm icam a u
P r ija t e lju Srpske Mlađeži. 1878 po-
krenuo je u Zemunu, sa Nikolom B ra -
šovanom i drugim m lađim u čiteljim a ,
nezavisan u čiteljsk i list, U č ite lj, k o ji
je, zbog političkih prilik a, od 2 b ro ja
izlazio u V ršcu, i k ra jem iduće go-
dine prestao. 1875 pokrenuo je u Ze-
munu list Novu Školu, u kome je isto
tako napadao sveštenstvo i n jeg ov
u tje c a j u školi, i n a tužbu državnog
od v jetn ika osuđen je n a m jesec dana
zatvora. 1879 list je prestao izlaziti.
U to doba n a sta je preokret u životu
i radu N. Od slobođnog m islioca, u
borbi za ličnu i porođičnu budućnost,
postao je N. konzervativac. 1880 je
prešao u đržavnu službu. 1888 pokre-
nuo je list Novi V aspitač, k o ji je ure-
đivao do sv oje sm rti. P rv im listo-
vima, k o je je pokrenuo, bio je c ilj
slobodna škola i jedinstvo srpskog
u čiteljstv a u A u stro-U garskoj, u po-
sljeđ n jem se ograničio n a unapređenje
u n u tarn jeg školskog rada. P rv i rad
N. u tje ca o je muogo ne sam o na naše
u čitelje u A u stro-U garskoj, nego i u
S r b iji, i u č ite lji u S r b iji org an izirali
su svoje U đruženje, uglavnom , prema
— 63 —
N EŠKOVIĆ
načelim a, iznesenim u U č ite lju i u
N ovoj Školi. 1875 pokrenuo je N., sa
A leksandrom Kuzm anovićem , d je č ji
list, D je č ji P r ija t e lj (izlazio do 1878),
zatim je izđavao i druge k n jig e za
đjecu (M ala škola, P olo žajn ik ov dar
i đr.). 1901 osnovao je N. Našu P ro -
šlost, čitanku za narod i narodnu
om ladinu, sa izvodima iz h isto rijsk ih
pisaca, k o ja je iste godine i prestala.
— N. je izradio mnogo udžbenika za
osnovnu školu i pomoćnih k n jig a za
u čite lje (B ukvar, Časlovac, P sa ltir,
P ripovetke iz starog i novog zaveta.
Si-psku gram atiku , Dom aće životin je,
E ad u 1 razređu, P red av ač u •osnov-
n o j narodnoj školi i dr.) i počeo je
prevoditi K ousseau-ova E m ila i P e-
stalozzi-eve L in h ard a i Gertrudu. —
U K n jig a m a za narođ M atice Srpske
izašli su N. radovi: E o d ite lji i škola
(11), A m anet S rp k in ja m a (86) i Iz
davne prošlosti (63 i 75). K azbacani N.
v a ž n iji član ci i rasp rave sab ran i su
u tr i k n jig e , pođ natpisom Z birka
pedagoških radova (I. 1891, I I . 1895, I I I .
1895). Među ovim a su n a jv a ž n iji: Z m aj
J . Jo v a n o v ić kao pedagog i Is to r ija
srpskih škola u A u stro-U garsko j mo-
n a rh iji. — P o s lije N atoševićeve refor-
me N. je bio jed an od n a jr a d ljiv ijih
u č ite lja naših i im ao je v elik u tje c a j
na u čitelje.
L i t e r a t u r a : N ovi V asp itač (6,
1907). M. Š ev ić.
N EŠKO VIĆ-N EN AD O V R U V IM . V.
H adži-Euvim .
N EŠKO VIĆ N IK O LA , ikonopisac i
p ortretist (početkom 18 v ijek a, Poža-
revac — 1785, V ršac). J o š djetetom ,
protiv v o lje očeve, k o ji je bio bogat
trgovac, pohađao je N. jednog m jes-
nog zografa i počeo je da uči slik ar-
stvo pored n jeg a . K ađ a je izbio ra t
A u strija n a e a protiv T u raka, v jero -
ja tn o onaj 1737, otac je poslao svoga
sinčića s »kumom Đukom« i sa 1.000
dukata da se sklone u A u striju , dok
opasnost ne mine. Međutim, za vri-
jem e ra ta otac je umro, a kum m ate-
rija ln o propade, izgubivši i p ov jeren i
novac. Tada se m ladi N. posvetio
svom om iljelom zanatu, radeći kao
učenik uz jednog vršačkog živopisca.
Sk ucavši nešto novaca, N. je otišao
u Požun, k o ji je tada bio u neku
ruku p rijesto ln ica i ku lturni cen tar u
U g a rsk o j, i tam o je stupio kao po-
m oćnik kod nekog N ijem ca slikara.
Ovdje ga je upoznao i zavolio srpski
N EŠTIN
episkop bez eparlii,ie Jo v a n Georgi-
jev ić, p oton ji v ršačk i vlađika i po-
s lije karlov ačk i m itropolit. On g a je
uzeo u zaštitu i p o slije ga je poveo sa
sobom u V ršac, g d je g a je stalno
pomagao, d a ju ći mu posla. N. je kao
čov jek uživao v elik ugled među vr-
šačkim građanim a, i osnovao je tu
porodicu. B io je po m a jc i djed J .
S te r ij e-Popovića-
Su d jelovao je aktivno i u duhovnom
pokretu našeg dositejevskog 18 v ijek a ,
te je pisao i stihove, od k o jib je n je-
gov unuk zabilježio samo fragm en te
0 bnni v ršačk ili S rb a protiv vladike
V ić e n tija P opovića (1776), zbog refor-
m i srpskih pogrebnih o b iča ja po caru
Josip u . — K ao slik a r N. je bio solidau
m a jsto r. On im a svoje m jesto pored
odličnih savrem enih Srb a u m jetn ik a,
J . O rfelina, T. K raču n a, T. Č ešljara
1 drugih školovanih slik ara, Od n je-
govih radova poznati su do sada ovi:
A utoportre iz m lađih godina u zbirci
J . V u jić a , T a jn a večera iz 1762 u
vršačkom vladičanskom dvoru, a od
n je g a će po svoj p rilici poticati i
p ortre Jo v . G eorg ijevića, episkopa i
ikone u kapeli istoga dvora. N jegova
je u m anastiru K rušeđolu, u prosko-
m id iji, ikona despota Stevana, sa_ že-
nom, m ajkom Angelinom , i sa sino-
vim a M aksim om i Jovanom , iz 1753.
L i t e r a t u r a : Jo v a n S te r ija Po-
pović, G lasnik D ru štv a Srbsk e Slove-
snosti (2, 159—261); Srpski Sion (1904,
4 4 1 ). V . P e tr o v ić .
N E ŠT IN , selo u S rijem u , u srezu
iločkom ; podno F ru šk e Gore (98 m),
na Dunavu niže Iloka, uz druni u Če-
rev ić—B eočin (d alje in d u strijsk a že-
lje z n ica u P etrovarad in). Im a 1.437
stanovnika, općinsko poglavarstvo,
pravoslavnu p aro h iju , 2 osnovne ško-
le, poštu. — N. je u rimsko doba
Cucci. I I srednjem v ijek u tu je bio
grad knezova Iločk ili. J . M-n.
N E T U N S K E K O N V E N C IJE . U Net-
tunu je 20/6 1925 sk lop ljen a 31 kon-
v e n c ija i sporazum između k ra ljev in e
S H S i k ra ljev in e I ta lije , za reguli-
ra n je n eriješen ih p ita n ja između Ri-
jek e i naše države, radi o d cije p lje n ja
ta lija n sk o g d ijela od svoga zaleđa,
kao i n eriješenih p ita n ja iz ugovora
o m iru i iz lap alsk o g ugovora. N. K .
su đobile 18/6 1926 predsankciju N j.
V. K r a lja , M inistar inostranih d jela
Dr. M. N inčić podnio ih je 21 /6_ 1926
Narodnoj Skupštini na ra tifik a c iju . U
đecembru 1926 nisu jo š bile ra tifici-
rane, n i u Beogradu n i u Rim u. Iz
obrazloženja i tek sta zakonskog pri-
jeđ lo g a iznosimo slijed eće čin jen ice:
R im skim sporazumom o R ije c i 27/1
1924 riješen a je politička. stran a rije č -
kog p ita n ja u smislu podjele bivšeg
rije čk o g te r ito r ija između naše kra-
lje v in e i k ra ljev in e I ta lije . T a podjela
z ah tijev ala je i reg u lira n je mnogo-
b ro jn ih pravnih, političkih, ekonom-
skih i fin a n cijsk ih p ita n ja , k o ja su
n astala radi prekida m nogostoljetnih
odnosa između sada razd ijeljen ih te-
r it o r ija n ekadašnje riječk e općine, a
tako isto i radi o d cijep lje n ja ta lija n -
skog đ ije la od svoga prirodnog i eko-
nomskog zaleđa.
P rilik o n i političke lik v id acije rije -
šena su bila samo đva p ita n ja , p itan je
ekonomskih odnosa u pograničnim zo-
nam a i sao b raćajn a p ita n ja (zakon
bazena Thaon di Revel u riječkom
pristaništu, zajednička rije čk a stani-
ca, prom et u m rtvom kanalu R je čin e,
vodovod i re g u la c ija R je čin e). N i ova
p ita n ja nisu sva u c je lin i riješen a.
već su se predviđali novi, d e ta ljn iji
sporazumi.
Isto tako o stav ljen a je novim pre-
govorim a sistem atizacija svih ostalih
gore spomenutih p ita n ja . Osim toga,
pokazala se u našim odnosima s Ita li-
jom potreba, da se međusobnim spo-
razumom re g u lira ju i m noga p ita n ja ,
za k o ja su već ugovori o m iru pred-
viđali k a sn ije rje š a v a n je između za-
in teresiran ih država, ili za koja ti
ugovori uopće nisu donijeli nikakvo
rije še n je . Za ta su p ita n ja naročito
čl. 265 sen-žermenskog i čl. 248 t r ija -
nonskog ugovora predviđali sklap an je
posebnih konvencija. U tom c ilju sa-
zvane su u Rim u 1921 i 1922 konferen-
c ije nasljednili država, u k o jin ia je
sudjelovala i n aša država. R ezu ltati
tih k o n feren cija u form i m u ltilateral-
nih i b ilateraln ih kon v en cija i spora-
zuma predloženi su odvojeno na odo-
b ren je. A li te kon ferencije nisu m ogle
potpuno iscrpiti utvrđeni program ,
pošto se u pregovorim a pokazalo, da
ođnosna p ita n ja jo š nisu b ila dovolj-
I no proučavana.
Jo š jedna grupa p ita n ja im ala se
privesti konačnom rješen ju , a to su
p itan ja, k o ja su u vezi sa rapalskim
[ ugovorom, odnosno sa svetom arga-
retskim konvencijam a, bilo da je n ji-
hovo rje š a v a n je predviđeno tim spo-
razumima, bilo da se ono pokazalo
64 —

potrebnim , zbog teškoća i neprilika,
nastaiib pri p rirn jen jiv an ,ju oclnosnih
odredaba.
S obzirom na to, naša se vlada spo-
razn m jela sa vladom k ra ljev in e Ita -
lije , da se sazove k o n fere n cija đele-
g a c ija o b ijn država sa zadatkom, da
r ije š i sva ta p ita n ja .
K o n fe re n c ija se sa sta la n a jp r ije u
M lecim a, te je otpočela svoj rad 8/10
1824. N a ovom prvom sastanku pristu-
pilo se, prem a sporazumu između
o b iju vlada, i ra sp ra v lja n ju o direkt-
nim željezničkim ta rifa m a i drugim
sao b raćajn im p ita n jim a , k o ja nisu
m ogla b iti riješen a kad se pregova-
ralo o trgovinskom ugovoru. R ad kon-
fe re n cije bio je radi B ožićnih praz-
nika prekinut 17/12 i n a sta v ljen je 17/2
1925 u F iren ci. Nanovo je prekinut 9/4
1925, i n a sta v ljen je 6/5, a završen 20/7
1925, potpisom 31 konvencije i spora-
zuma u Nettunu.
Tom prilikom izm ijen jen o je i ne-
koliko nota, u c ilju da se dopune
neki već postignuti sporazumi, odno-
sno da se olak ša n jih ov o izvršenje.
Sporazum o dopuni rim skog spora-
zuma o E ije c i u pogleđu pi-ometa. —
Članom 15. sen-žermenskog ugovora
o zaštiti m a n jin a n aša se je đržava
obvezala, da na svom te rito riju do-
zvoli slobodu tra n z ita pu tnicim a i
robi, k o ji dolaze iz k o je bilo savez-
ničke države ili su tam o upućeni, i da
im prizna sve olakšice, k o je uživaju
v la stiti d ržavljan i, ili m a k o ja povlaš-
ć e n ija država. U isto v rijem e ona se
obvezala, da će za tran zit preko našeg
te rito rija , na z a h tjev ma k o je savez-
ničke države, z a k lju čiti zajedničke ta-
rife s direktnim putničkim kartam a i
direktnim voznim listovim a.
P o z iv a ju ći se na te odredbe, ta lija n -
ska je vlada, odmah po stu pan ju na
snagu sen-žermenskog ugovora, za-
h tije v a la , da se pristupi u tvrđ ivan ju
direktnih ta r ifa u k orist tran zita iz
susjednih zem alja preko našeg terito-
r ija za jad ra n sk a p ristaništa. A li i u
n ašoj privredi o sjeća la se potreba di-
rektnih ta rifa , i to za naš uvoz i izvoz,
u prvom redu za naš izvoz drva. Na-
ročito su tu potrebu istica li naši iz-
voznici drva p oslije stu p an ja na snagu
rim skog sporazum a o južnim željez-
nicam a, k ojim su na prugam a tih
željeznica za stra n i tran zit preko na-
šeg te rito rija , u sm islu gore spome-
nutih ugovornih odredaba, uvedene
direktne, pa čak i snižene ta rife. Naša
— 65 —
N ETU N SK E IvO N V EN C IJE
željeznička. uprava b ila je naim e, po-
s lije četverom jesečnog iskustva, kra-
jem 1923 prim orana, da p ristane na
sn ižen je tran zitnih ta rifa , ako n ije
h tje la da sav tran zitn i sa o b ra ća j u
pravću prem a T rstu i B ije c i obiđe
našu državu.
Ip a k se, zbog neuređenih odnosa
prem a n ekojim susjeđnim đržavam a,
ovo p ita n je ni prilikom sk lap an ja
trgovinskog ugovora n ije moglo ko-
načno rije š iti. K ad je pak na m le-
ta čk o j k o n fe re n ciji p ita n je direktnih
ta r ifa za tran zit ponovno- pokrenuto,
n a ša je d eleg acija r je š a v a n je to g pi-
ta n ja vezala sa p itan jem direktnih
ta r ifa za n aš izvoz i uvoz, a u isto je
v rijem e tra ž ila i rev iziju izv jesn ih
odredaba rim skog sporazum a od 1924
0 sa o b ra ća jn o j službi na zajed n ičko j
stan ici na I tije c i i u bazenu Thaon
di E evel, k o je su se pokazale nezgod-
nim po naše interese.
P o stig n u t je sporazum, k o ji u 63
člana, sa jednim prilogom od 14 p ara-
g ra fa i s a jednim zak lju čn im proto-
kolom, obuhvaća ođredbe: I. 0 saobra-
ć a jn o j službi n a r ije č k o j zajed n ičk o j
stan ici. I I . 0 kolnoj službi. I I I . 0 ta-
rifam a. IV . 0 k o m ercija ln o j službi.
V . 0 službi u bazenu Thaon di E ev el
1 u M rtvom K an alu . V I. 0 p rim jen i
čl. 17 priloga B . rim skom ugovoru.
V II. 0 jav n im sklađištim a i V I I I .
Opće ođredbe.
U pogledu sao b raćajn e službe iz-
m je n je n e su ođnosno b o lje su precizi-
rane, neke ođređbe p riloga M. rim -
skog sporazum a o E ije c i, naročito
one, k o je se odnose n a podjelu službe
n a zajed n ičko j rije č k o j stan ici između
naših i ta lija n s k ih željezn ičkih orga-
na, i na odgovom ost naše uprave za
eventualne nesreće n a to j stan ici, te
je tako u kin u ta obveza, da mi odgo-
varam o i za službu, u k o jo j naši or-
gani uopće nisu m ogli suđjelovati.
Za rje š a v a n je p ita n ja , k o ja od o b iju
uprava treb a da u konkretnom slu-
č a ju nosi odgovom ost za nesreću,
predviđa se u prvom redu jed n a m je-
šovita k o m isija obostranih stru čn ja k a ,
a za slu čaj da se ovi ne mogu složiti,
poseban izborni suđ.
Odredbama o kolnoj službi izm ije-
n jen e su, prem a potrebam a te službe,
odredbe čl. 31 priloga B . rim skom u
sporazumu o R ije c i. U glavnom utvr-
đuje se, da se za vagone jedne i drage
uprave, k o ji đolaze n a R ije k u a na-
m ije n je n i su stov arištim a druge upra-
5
N B TU N SK E K O N V E N C IJE
ve, ne p la ća jn troškovi za prva četiri
dana.
U pogledu ta r if a ug-ovoreno je p rije
svega čl. 23, da će se željezničke upra-
ve o b iju država u roku od 3 m jeseca
sp o razu m jeti o direktnim ta rifa m a za
prom et između v a ž n ijih stan ica jedne
i stan ica jad ran sk ili p rista n išta druge
ugovorne države. Međutim dozvoljava
k ra lje v in a I t a l i ja u k orist p rijev oza
naših drva preko P o sto jn e za T rst,
E ije k u i Su šak popust od 30% od svili
sv o jih norm alnih ta rifa , dok m i sa
s v o je strane za istu robu dozvoljava-
mo p ro sječan popust od 30%, prem a
u d aljen o sti naših stan ica od granice.
— Pored tog a s ta v lja nam I t a l i ja za
p rijev o z ostale naše robe sa međuna-
rodnim voznim listov im a preko Po-
sto jn e —Sv. P e ta r za Sušak, na raspo-
la g a n je sv oje norm alne ta rife s_a
svim a popustima, k o ji v rijed e za pri-
jevoz iz P o sto jn e za E ije k u m jesto
ili pristanište. Za dio pruge iz E ije k e
do S u šak a p laćat će se c ije n a za jedan
ta rifsk i kilom etar. M i sa sv oje strane
sta-vljam o za. prijevoz robe preko B a -
k ra za E ije k u n a ra sp o la g a n je sarno
one lokalne norm alne ta rife sa dotič-
nim ta rifa ln im popustima, k o ji vri-
jed e za prijevoz do Su šak a m jesto.
Nismo dakle vezani u pogledu popu-
sta, k o ji b i n aša željezn ičk a u prava
odredila za izvoz i uvoz preko sušač-
kog p ristaništa. D irektn a tai’ifa za
prijevoz preko naše.g te r ito r ija za E i-
jek u ili bazen Thaon di E ev el utvrdit
će se sporazumom između ob iju že-
ljezn ičk ih uprava.
Na. osnovu odredaba o k om ercijaln oj
službi n aša je željeznička uprava ovla-
štena da, pored svoje v lastite otprem-
ničke službe n a zajeđ n ičkoj stan ici na
E ije c i, otvori, pod imenom Pium e-
Thaon di E ev el, u tom bazenu i jedno
sv oje otprem ništvo za prom et robe
preko ovog' bazena. Ovo otprem ništvo
sm atra se u pogledu k om ercijaln e
službe, kao jed n a n aša željeznička sta-
nic.a, i to za proinet robe u pravcu
preko B a k ra , kao i u pravcu preko
P o sto jn e ili Podbrda. V eć postojeće
naše nadlcštvo n a rije č k o j stauici za.
prijevoz u pravcu preko B a k ra b it će
također ovlašteno za p rim an je pro-
voza preko Sv. P etra , i to tako isto
u međunarodnom prom etu (čl 32).
U prilogu tome članu utvrđene su
odredbe za o b a v lja n je željezuičke i
carinske službe u bazenu Thaon di
- 66
E ev el, naročito i u cilju , da se n ašoj
robi, k o ja, dolazeći sa našeg terito-
r ija , a upućena je opet na naš teri-
to r ij, očuva narodnost kod prelaza
preko ta lija n sk o g te rito rija .
N ajzad su odredbama ovog o d je ljk a
u našu korist. snižene takse za. mane-
v rira n je n a zajedn ičkoj rije č k o j sta-
nici, kao i za. upotrebu dotičnih zgrada
sa stran e naše uprave.
U V. o đ je ljk u utvrđeno je naše is-
k lju čiv o pravo na v ršen je plovidbe
između bazena Thaon di E ev el i naših
p ristaništa. To pravo bilo je predmet
dugih d isku sija, pošto je ta lija n s k a
d eleg acija rek la m ira la isto pravo za
svoju zastavu, pozivajući se na. odred-
bu čl. 5 rim skog ugovora o E ije c i,
kojom je u pogledu bazena Thaon di
E ev el isk lju čen sv aki eksteritoi'ijali-
tet, i na druge ođređbe, kojima. se na-
glašav a da t a j bazen sa čin ja v a sasta-
van dio riječk o g , dakle ta lija n sk o g
p ristan išta, Dosljedno izvođenje tali-
jan sk e teze đovelo bi do toga. da bi
nam a b ila zab ranjen a ploviđba izme-
đu bazena Thaon di E ev el i ta lija n -
skih p ristaništa, pošto bi se tu rađilo
o kabotaži između dva. ta lija n sk a pri-
stan išta, dok bi ta lija n sk e lađe mogle
v ršiti prevoz između tog bazena i
naših pristan išta. Gore navedenom^od-
redbom to je pravo sada isklju čiv o
na.ma priznato.
O stale odredbe toga o d jeljk a odnose
se na upotrebu i uzdržavanje M rtvog
Tvanala, k o je su isp rav ljen e u našu
korist.
V I. O d jelja k regu lira p itan ja, k o ja
se tiču popravka. bazena Thaon di
E evel.
V I I. O d jeljak bavi se jav n im skla-
dištim a u bazenu Thaon di E evel.
P r ije svega dauo je našoj državi pra-
vo. da u ustupljeiiim sm jestištim a
možemo o b a v lja ti trgovačko poduzeće
jav n ih skladišta, i to ili u v lastito j
re ž iji ili preko privatnih lica. P rav o
p rim an ja robe na ču v an je n ije _više
ograničeno na našu robu, kako je to
bilo prema rim skom sporazumu. već
je prošireno i na tranzitnu, dakle.
stran u robu.
V I I I . O đjeljkom predviđen je izbor-
ni sud za sporove, k o ji bi iz toga spo-
razum a m ogli poteći između obiju
u gov araju ćih strana.
Z aključn im protokolom rezervirano
je k ra ljev in i I t a liji, za slu čaj, _ako bi
naša željeznička uprava odredila po-
-

sebne ta rife za izvoz i uvoz preko sn-
šačkog- pristan išta, pravo rev iz ije, ali
samo n pogledu one odredbe, kojom
se nam a d aje pravo da možemo u ba-
zenu Thaon di R ev el p rim ati ne samo
našu već i tranzitnu, to je s t stranu
robu. i da može naše otprem ništvo u
tom bazenu otprem ati robu i u među-
narodnom prometu. R e v iz ija pak ne-
ma m je sta u slu ča ju sn ižen ja naših
izvoznih ta r ifa za 30% za drva.
T r a ja n je ovog sporazuma ugovore-
no je n a pet gođina.
B . K o n v en cije i sporazumi o izvr-
šen ju rim skog sporazum a o R ije c i.
Sporazum o rije č k o j općinskoj imovi-
ni i o ja v n im dugovima. — N a bivšem
riječk o m te rito riju , k o ji je n a osnovu
rim skog sporazum a pripao n ašoj kra-
lje v in i, i k o ji je po sv o jo j površini
đosta opsežan, nalazi se jed v a oko 900
stanovnika, n ajv ećim dijelom radnika
i seljak a , k o ji p la ća ju m ali porez.
P rem a takvom sta n ju stv a ri bilo je
teško n aći k lju č za podjelu im ovine
i dugova, k o ji za nas ne bi bio štetan.
P ostign u t je stog a sporazum, da o sta je
gradu R ije c i sva općinska im ovina i
da ona prim a n a sebe i sve državne
negažirane i sve općinske dugove, tim ,
da I t a l i ja isp lati n ašoj k ra lje v in i za
izrav n an je našeg đ ije la iznos od lira
2,500.000, i da jo j za v rije m e od 50
gođina d aje u zakup šume, k o je se
nalaze na našem te rito riju za godiš-
n ju zakupninu od lira 25.000. To za-
kupno pravo b it će uknjiženo u ze-
m ljišn e k n jig e. O staju netakn uta pra-
va stanovnika u pogleđu paše, sje če
i t. d. u tim šum am a. TJ pogledu elek-
tričn ih i vođovođnih rije č k ih naprava
na našem te rito riju pređviđena je
mogućnost otkupa, a međutim R ije k a
treba. da v rši popravke.
T a j aranžm an obuhvata i dobra
kastavske općine, k o ja leže na ta li-
janskom te rito riju i k o ja prelaze u
svojinu grad a R ije k e . B iv šim riječ-
kim pripadnicim a, sada našim drža-
v ljan im a, obezbijedjeno je u živanje
svih b e n e ficija n a R ije c i, k o je u po-
gleđu jav n e pomoći u živ aju ta lija n -
ski pripađnici.
Sporazum o davanju vode i clek-
tričn e snage našim okolnim. općinam a.
— .T a j ie sporazum važan za sušačko
pristanište i za bivša rije čk a , sađa
n aša sela, k o ja će i d a lje dobivati
vodu i električnu snagu pod istim
u v jetim a kao R ije č a n i. Obvezu u tom
- 67 —
\
N ETU N SK E K O N V E N C IJE
pogledu p rim ila je za R ije k u ta lija n -
ska država.
Sporazum u pogledu upotrebe gro-
b lja u D renovi i p rijen o sa m rtvaca. —
Selo D renova potpalo je skoro cije lo
pod našu državu, dok su g ro b lje i
crk v a ostali pod Ita lijo m . Tim spora-
zumom obezbjeđuje se našim držav-
lja n im a, za v rijem e od đeset godina,
upotreba g ro b lja , a s druge strane
olakšava se p rijen os m rtv aca s a R ije k e
u T rst, a iz S u šak a n a rije čk o gro-
b lje , s obzirom na već postojeće grob-
nice.
Sporazum o r ije č k o j bolnici. — I J
tom sporazumu z a ja m ču je se našim
općinam a u političkim srezovim a Su-
šak, C rikvenica, Novi, S e n j, K a sta v
i K rk izv jestan b ro j kreveta u ri je čk o j
bolnici, pod u v jetim a, k o ji v rijed e za
T a lija n e . To v rije d i i za neke zarazne
bolesti.
Sporazum o arhivim a. — T a j spo-
razum u sv ojio je načela, k o ja su
utvrđena odnosnom rim skom konven-
cijo m 1922. P od jelu arh iv a i reg istra-
tura. izv ršit će m ješo v ita k o m isija
sudskih, fin an cijsk ih , pom orskih i po-
litičko-u pravnih stru čn ja k a .
Sporazum o d ržavljanstvu. — Za
o p ređ jeljen je d ržav ljan stv a rije č k ih
pripadnika n a sada razd ijeljen o m ri-
ječkom te rito riju uzeto je kao osnova
p osljed n je boravište dotičnog lica,
ođnosno n jegov ih ro d ite lja. Izu zim aju
se samo oni, k o ji su stekli zav ičajn ost
p o slije 1/1 1920 (trijan o n sk i ugovor)
ili radi državne službe. Otvoren je
ponovno rok za opciju i utvrđene su
praved nije odredbe nego u ugovorim a
o m iru. U pogledu trgovinskih dru-
štav a i pravnih lica omogućen je u
izv jesnim slu čajev im a p rijen os sje-
dišta bez potrebe lik v id acije i p la ća n ja
taksa, što v rijed i i za već izvršeni
prijenos._ To je važno za neka naša
bivša r ije č k a društva. Za sporove
pređviđa se nadležnost izbornog suda.
Sporazum o penzijam a. — Načelno
plaća svaka država penzije samo svo-
jim penzionerim a. Ip a k će I t a l ija is-
p latiti n ašoj državi oko 1,000.000 lira
za one naše državljan e, rađnike i ra-
dnice, k o ji su b ili zaposleni u rije č k o j
duhanskoj radionici, i za one držav-
Ija n e činovnike, k o ji, radi gore nave-
dene ođređbe o državljan stvu stiču
naše, rnjesto tali.janskog državljan-
stva. P en z ije će im plaćati naša dr-
žava. I tu je predviđena nađležnost
izbornog suda. Općinske penzije pla-
f
N E TU N SK E K O N V E N C IJE
ćat će dotična općina, bez obzira na
državljanstvo, izuzev sln e a j, ako bi
dotična lic a op tirala za dxugo no ono
državljanstvo, k o je im po k on v en ciji
pripada.
Sporazum o porezima. — Svaka. dr-
žava. n ap laćivat će za sv o j račun zao-
stale poreze na svom te rito riju . T r-
govačke kuće i društva. k o ja su b ila
protokoliran a n a R ije c i, a im a ju
sv oje poduzeće u n ašoj državi, sm atrat
će se u pogledu poreza da im a ju sv oje
sjed ište kod nas, i ako tu prenesu i
svoje sjed ište u roku od 6 m jeseci.
Sporazum o uzdržavanju i reguli-
ra n ju R je čin e . — N a dužini od 4^km
R je č in a čin i gran icu između naše i
ta lija n s k e države, dok su _ §'0™ ji
d o n ji tok n a našem te rito riju . Tros-
kovi u zd ržavan ja i re g u lira n ja podi-
je lje n i su napola, je r R ije k a im a ve-
lik i interes da se obezbijedi od_ po-
plava. Radove odlučivat će i vodit će
kom isija, u k o jo j nem a nadglasava-
n ja . Su šački kolni most, k o ji ^je pri-
likom izgreda na R ije c i porušen, _sa-
grad it će I t a l i ja u roku od godine
dana o svome trošku. M je šo v ita ko-
m is ija već je odobrila doticni pro-
je k a t.
Sporazum o ostalim m ostovima, —
Za popravak ostalib t r iju porusenib
m ostova, k o ji su vazni za sao b racaj
između sušačke stanice na B r a jd ic i i
R ije k e , I t a l i ja će dati dio °d lira
2 , 000 . 000.
Sporazum o carinskom nadzoru i
ribolovu u sušačkim i riječk im vo-
(iam a. _ D a se om ogući slobodan
ulaz i izlaz iz su šačkog p ristaništa,
k o ji vodi direktno u taH janske terito-
rija ln e vode pred riječk om branom ,
postignut je sporazum, k o jim _se dio
tih voda pred pristaništem d o d je lju je
nam a. Sporazum om je utvrđena ca-
rinska služba u tim vodama i utvr-
đeno je , da se tarno lađe^ ne sm i]u
za u sta v lja ti, da ne bi sprečavale ulaz
i izlaz iz našeg pristaništa. N ajzad
se n a rije č k e vode pro širu ju i odredbe
brionske konvencije o ribolovu.
T e rito rija ln e vode bivše slobođne
države R ije k e sm atrat će se u buduće
kao vode, u k o jim a je dozvoljen za-
jed nički ribolov prem a sporazumu,
zaključenom između visokih stran a
ugovom ica u B rio n im a 14/9 1921.
D rž a v lja n i ob iju ugovornica im at
ee prem a tome, pravo vršenja_ ribo-
lova, osim u vrem enu, zabranjenom
— 68
radi zaštite m orske faune, prem a kon-
v e n ciji, navedenoj u pretbodnom
članu, čak i u te rito rija ln im vodama
jedne i druge strane ugovornice, k o je
su sa čin ja v a le te rito rija ln e vode R i-
je k e izvan zone od je d n e m o rsk e m ilje
duž obale. U ovoj zoni od prve
m orske m ilje pravo ribolova^ osigu-
rano je domaćem življu, izuzevši vode,
ograničene četverokutom A., o kome
je r ije č u prvom članu, gd je će ribo-
lov b iti zab ranjen .
S ta v a) i b) člana 2 brionske kon-
v en cije iz m ije n je n i su u ovom sm islu.
Sporazum o općenju sudskib vlasti.
—■ R ije čk e i naše sudske vlasti, k o je
su podređene apelacionim sudovima
u L ju b lja n i, Zagrebu, Sp litu i S a ra -
jevu , m oći će v ršiti međusobno dopi-
siv a n je direktno, svaka. n a svome je -
ziku.
Sporazum za izv ršen je čl. 9 rim skog
sporazuma o R ije c i i o nekim drugim
p itan jim a, k o ja in te re sira ju naše dr-
ž av ljan e na R ije c i i ta lija n s k e u D al-
m a ciji.
Članom 9 rim skog sporazuma ju go-
slovenskim m an jin am a n a R ije c i za-
g a ra n tira n je is ti režim, k o ji u živaju,
na osnovu međunarodnih obveza, ta-
lija n sk e m a n jin e u D a lm a ciji. Za
p rim jen u ove odredbe im ala se prerna
noti ta lija n sk o g m in istra inostranili
d jela od 29/1 1924 im enovati kom isija
u cilju , da u roku od 6 m jeseci izradi
d etaljn e odredbe. T a j posao povjeren
je zatim m letačkoj, odnosno firentin-
sko j ko n feren ciji, k o ja je izradila ce-
t ir i sporazum a i to: 1. Sporazum o p n -
m jen i spomenutog člana. 2. Sporazum
o advokatima. 3. Sporazum o im a-
n jim a na g ran ici i 4. P riv rem en i spo-
razum o eksp rop rijacijam a, k o ji su
svi u N ettunu potpisani.
Sporazumom 1 zagaran tiran a su onim
rije čk im pripadnicim a k o ji _op tiraju
za naše državljanstvo slijed eća prava:
a) Oni nisu obvezani da napuste R i-
jeku. b) Oni im aju pravo slobodne
upotrebe srpsko-hrvatskog jezika, us-
meno i pismeno, pred sudovima i po-
litičko-adm inistrativnim i fin a n cij-
skim vlastim a (izuzev carinske). I
advokati mogu se slu žiti srpsko-hrvat-
skim jezikom , izuzev slu čaj da zastu-
p aju talijan sk o g d ržav ljan in a tali-
jan ske narodnosti. c) Oni im aju pravo
slobodnog v rše n ja svoje vjeroispovi-
je s ti i upotrebe svoga. jezikai u v je r-
skim fu n kcijam a. d) Oni im aju pravo
—

o tv a ra n ja škola sa nastavom na svom
jeziku. U č ite lji i katih ete mogn b iti
naši državljani, a isto tako mogri se
u p o treb ljav ati naši udžbenici.
Do izvjesne m je re p rizn aju se reci-
pročno diplome, dobivene n a visokim
školam a jedne ili druge države, od-
nosno n a visokim školam a nasljeđnih
država.
Spom enutim optantim a đozvoljava
se slobodno o b a v lja n je zvanja, k o ja
su o b a v lja li n a K ije c i do 3/11 1918
izuzev notare, geom etre i civilne in-
žin jere. I lije č n ic i mogu na R ije c i,
ođnosno na Sušaku, i d alje v ršiti
praksu, i ako nisu pripađnici rije č k e
općine, ali pod uvjetom , da su praksu
v ršili b a r deset godina.
U pogledu p rijen o sa obrtnih konce-
s ija i zaposlivanja rad nika priznata
su našim optantim a n a R ije c i ista
prava, k o ja u živ aju u tom pogledu
ta lija n s k i optanti u D a lm a ciji.
Našim sunarodnjacim a, k o ji su ste-
kli n a R ije c i ta lija n sk o d ržavljanstvo,
k ra lje v in a I t a l ija p rizn aje sva. prava,
k o ja u živ aju m an jin e u n ašoj k ra lje -
vini na osnovu saint-germ ainskog
ugovora za zaštitu m an jin a. T a j ugo-
vor, kao što je poznato, inače ne ob-
vezu je Ita liju .
Z aklju čn im protokolom toga spora-
zuma o g ran ičav aju se jezična prava
ta lija n sk ih optanata u D a lm a ciji na
ona prava, k o ja su ovim sporazumorn
p riznata našim optantim a na R ije c i.
Tim e je riješen o p ita n je o opsegu
p rav a iz čl. V II. rapallskog ugovora,
k o je je p ita n je u p raksi izazvalo
mnoge sporove i sukobe zbog eksten-
zivnog tu m ačen ja, k o je su T a lija n i
davali dotičnoj ođredbi.
V eć prilikom ra tifik a c ije svetom ar-
garetsk ih k o n v en cija k ra ljev sk a vla-
đa posebnom notom p rista la je, da se
ta lija n sk im advokatim a u D alm aciji,
k o ji su op tirali za I ta liju , dozvoli vr-
še n je advokature sa izvjesnim ogra-
n ičen jim a, te je za izv ršen je te iz ja v e
pođnijela N arodnoj Sk upštini p ro jek t
posebnog zakona, Pošto' t a j p ro jek t
n ije mogao doći na pretres, to je,
p rilik om z a v ršav an ja trgovinskih pre-
govora m in istar inostranih đ jela po-
novno, naročitom notom, priznao spo-
menuto pravo i obvezao se pod nijeti
Sk u p štini odnosni p ro jek t zakona. To
je i u činjeno, ali zbog rasp usta Skup-
štine i t a j p ro jek t ostao je bio n erije-
šen. — U posljed n jim pregovorim a
— 69
'N
N E T U N SK E K O N V E N C IJE
p rim ije n je n je i n a tu našu jedno-
stran u obvezu princip recip rociteta
na način da ista p rav a p rizn aje Ita -
li ja i našim ađvokatim a optantim a
n a R ije c i. U smislu dotične konven-
c ije advokati optanti im a ju đa po-
lože zakletvu, da će poštovati zakone;
oni potpadaju u pogledu v rše n ja svoga
z v a n ja pod ju risd ik ciju v la sti države,
u k o jo j o b a v lja ju advokaturu. To oba-
v lja n je ograničeno je na D alm aciju ,
odnosno n a R ije k u , a u krivičnim
p arn icam a mogu zastupati stranke
samo ako im to pravo izrično p riznaje
m in istarstvo pravde.
K onzularnom konvencijom , sklo-
pljenom između naše k ra lje v in e i Ita -
li je pravo s tic a n ja nepokretnosti ve-
zano je u pograničnoj zoni do 50 krn
za dozvolu dotične vlade, ali je za-
k lju čn im protokolom predviđeno, da
će se o izv jesnim izuzecima od te
odredbe vođiti posebni pregovori. To
je bilo tim više potrebno, što je ta li-
janskom kraljev skom uredbom iz 1924
ne samo stica n je već i u živ an je prava
na nepokretnosti u pograničnim po-
k ra jin a m a ja k o ograničeno.
N. K . reg u lira n a su ta p ita n ja na
t a j način, što se gore navedeno ogra-
n ičen je u pogledu pogranične zone do
50 km ne p r im je n ju je n a obostrane
optante u D a lm a ciji, odnosno na. R i-
je c i; da se i ostala o g ran ičen ja
(k oja, kao što je rečeno v rijed e u
I t a liji) ne p rim je n ju ju a), na ustu-
p a n je i u živ an je prava, k o ja se mogu
steći i bez u b a š tin je n ja (na pr. za-
k u p ); b) na stica n je i izv ršiv an je hi-
potekarnih p rav a i c) n a u živanje
već stečenili prava.
Članom 56 sv etom argaretskih kon-
v en cija ugovoreno je između naše
k ra ljev in e i Ita lije , da se dobra obo-
stran ih d ržav ljan a ne će podvrći ni-
kakvim povredam a ni ogran ičen jim a,
k o ja se ne bi p rim je n jiv a la i na vla-
stite d ržavljan e i k o ja ne bi davala
prava na p ristojn u naknadu. U v je ti
za. odredivanje i isplatu naknade im ali
su se prema. čl. 57 utvrditi n aročitim
sporazumom u toku pregovora o tr-
govinskom ugovoru,
U sm islu te odredbe pregovori su
po tom p ita n ju otpočeti u p ro ljeće
1923, prilikom trgovinskih pregovora
u Rim u, a n a sta v lje n i su u augustu
iste godine, prilikom rasp rav a pari-
tetne k o m isije i 1924, prigodom skla-
p a n ja trgovinskog ugovora, ali bez
uspjehai. R azlog što se to p itan je n ije
—
N E TU N SK E K O N V E N C IJE
mog'lo r ije š iti treb a tra ž iti u tome,
što kod nas n ije jo š donesen konaeni
zakon o a g ra rn o j refo rm i k o ja ta k o đ e r
potpada pod gore naveđene odredbe.
K ako je pak sk lap an jem trgovin-
skog ngovora istekao rok, o kome je
r ije č n gore spom enutom 61. 57, to je
sađa sklopljen privrem eni sporazum
0 ek sp ro p rija eija m a :
Čl. 1. Z a k lju čen je jednog sporazuma
radi đefinitivnog u tvr'đ ivanja o isplati
odšteta dužnih u sm islu 61. 57 kon-
v en cije za opće sporazrmre, potpisane
u R im u 23 oktobra 1922, odlaže se, sve
dok vlad a k ra ljev in e Srb a. H rv ata i
Sloven aca ne bude zakonodavnim pu-
tem odredila m jeru i uslove za isplatu
tih odšteta.
Čl. 2. Ugovoreno je da će se u me-
đuvremenu, n a državljane k ra ljev in e
I t a l ije na. te rito riju n egd ašnje k ra lje -
vin e D a lm a cije, p rim je n jiv a ti odredbe
1 u n u tra šn je m jere o od laganju pri-
m je n jiv a n ja n a tom te rito riju zakona
i propisa. o a g ra rn o j reform i.
Do z a k lju č e n ja sporazuma, predvi-
đenog u 61. 1, b it će ob u stav ljen a pri-
m jen a svih m je ra i odredaba, k o je bi
bile na, uštrb po dobra, prava i inte-
rese spom enutih vlasnika nepokretnih
dobara svake vrste u D a lm a ciji i od-
nosi se na ek sp ro p rija ciju i oslobo-
đenje od dužnih tereta za dobra o ko-
jim a je r ije č ; u slu čaju , da je bilo
takve prim jen e, ona će b iti obustav-
ljen a .
Odredbe prethodne a lin eje ne vri-
jede za one slu čajev e, k o ji n em aju
nikakve veze sa agrarnom reform om
ili sa oslobođenjem od tereta, posto-
je ć ih na dobrima, o k o jim a je rije č ,
u k o jim se slu ča jev im a plaća vlasni-
cim a prethodna odšteta, prem a lokal-
nom zakonu, u m je ri koja odgovara
stv a rn o j šteti.
Čl. 3. V isoke strane ugovornice za-
k lju č it će d efinitivni sporazum, k o ji
je potreban da bi se jednoobrazno
utvrdile pogodne m jere. na osnovi re-
ciprociteta, za. sve odštete i uslove
p laćan ja, bez od lag an ja poslije izgla-
sanja. zakona, spomenutog u čl. 1, ili,
ako u v jeti, predviđeni u istom članu,
nisu ispunjeni u toku tri godine ođ
stu p a n ja na snagu ovog sporazuma,
onda po isteku ove tri godine.
K o n v en cije i spora.zum o p ita n jim a
k o ja se većim đijelom ođnose na izvr-
šen je ugovora o m iru.
K o n v en cija o dugovanjim a i potra-
živanjim a. — I J k on v en ciji je p rim lje-
— 70 -
no načelo, da se za jednu austro-
ugarsku krunu p la ti 25 p ara a ne,
kako su neki ta lija n s k i sudovi dosu-
đivali a ta lija n s k i v jero v n ici tražili,
šezdeset ta lija n sk ih centezima. Od
to g a nacela im a u kon v en ciji neko-
liko izuzetaka: tako će oni lju d i, k o ji
su na dan razm jene austro-ugarskih
novčanica b ili u J u lijs k o j K r a jin i te
se tek k a sn ije preselili u našu dr-
žavu, p rim ati i p la titi u liram a prema
ta lija n s k o j konverziji, je r je ona za
n jih već b ila stupila n a snagu. D ru gi
izuzetak tiče se hipoteka u I t a liji,
k o je treb a isto tako p latiti u liram a,
je r p osto ji i protuvrijednost. Isto v ri-
jed i i za štedioničke k n jižice naših
lju d i, k o je će ta lija n s k i novčani za-
vodi isp la titi u liram a, ako glase na
donosioca ili se mogu donosiocu bez
le g itim a cije isp latiti. U prva dva slu-
č a ja može dužnik, ako dokaže da ne
bi bez ekonomske propasti mogao
ispuniti sv oje obveze, tražiti od suđa
sm a n jen je svoga đuga. To v rijed i na-
ročito za one dužnike, k o ji su dali u
zalog v o jn ičk e potvrde ili č iji dug
proističe iz kupovanja ratn ih zajm ova.
Posebne ođredbe v rijed e za. vrijedno-
sne papire i osigu ranja,
Sporazum o privatno-pravnim ugo-
vorim a. — Tim sporazumom u sv ojen a
je donekle praksa, k o ja je u nekim
zem ljam a stvorena u pogledu ugo-
vora iz dobe p rije 3/11 1918. Stran ka,
za koju bi isp u n jen je ugovora imalo
znatne štetne posljedice, može tražiti
od suđa đa ugovor poništi ili đa^mu
izm ijen i u v jete. U prvom slučaju
sudac može priznati prim jerenu na-
knadu. Od toga p rav ila im a nekoliko
izuzetaka, n a pr., u pogledu hipoteka
novčanih dugova, osig u ran ja i t. d.
Sporazum o rekv izicijam a. — Za
R ije k u je utvrđen sporazum, sličan
onome, k o ji v rijed i na osnovu sveto-
m argaretskih konvencija za ostale
naše p ok rajin e, k oje su bile pođ ta-
lijan sk o m okupacijom . U vezi s tim
sporazumom utvrđeno je izm jenom
nota, da talijan sk a vlada određi iznos
od 3U m iliju n a lir a za naknadu svih
šteta našim i ta lija n sk im državlja-
nim a n a R ije c i. Drugom notom ona
od toga iznosa p rizn aje n ašoj državi
jedan m iliju n lira, kao naknadu za
štete n a B ra jd ici. N aročita kom isija
počela je u tvrđivati privatne štete.
U vezi s tim p itan jem i na osnovu
beogradske kon v en cije o re s titu ciji
za v rijem e ratnog s ta n ja odnesenih

predmeta, likvidirano je i p ita n je na-
bnade šteta našili d rž a v lja n a n T rstu
za vi’ije m e ta lija n sk e v ojn iek e okupa-
cije. Izm jen om nota odsjekom nam je
piizn ato u to im e 5,300.000 lira , od
čega će se p la titi i šteta našeg tada-
n je g konzularnog o so b lja i zgrade
konzularne đ elegacije.
Sporazum o isp la ti bolničkib troš-
kova. — Isp la tit će se međusobno
samo troškovi od 1/1 1921 unaprijed.
Za slu čaj spora pređviđen je izborni
sud.
Sporazum o radnicim a. — Čl. 1. N a
te rito riju k ra ljev in e I ta lije i na teri-
to riju k ra ljev in e Srb a, H rv a ta i Slo-
venaca rad n ici i činovnici, d ržav ljan i
jedne od stra n a ugovom ica, mogu biti
zaposleni u tvom icam a, poduzećima,
in d u striji, zavođim a ili kod pojedinaca,
ako ovi im a ju sv oje sjed ište ili fili-
ja lu n a te rito riju druge stran e ugo-
vornice prem a odredbama zakona, k o ji
su n a snazi n a njen om te rito riju .
O graničen ja, k o ja v rijed e u pogledu
stran aca n a te rito riju jeđne od stra n a
u govom ica u pogledu slobode zapo-
sliv a n ja rad nika i činovnika ili da se
obvezuju za svoj v la stiti rad za odre-
đeno v rijem e ili za jedno ođređeno
poduzeće, ne će se p rim je n jiv a ti na
ovim te rito rijim a prem a radnicim a
ili činovnicim a m a k o je v rste bili,
d ržavljan im a druge strane ugovor-
nice, k o ji su u vrem enu od 1/1 1920
pa do 1/1 1925 već b ili efektivno upo-
sleni kod pojedinaeai, poduzeća ili dru-
gih ustanova m a k o je vrste. — O vaj
izuzetak prestat će v rije d iti prema
onom radniku ili činovniku, d ržavlja-
ninu jedne od stra n a ugovornica,
k o ji bude napustio, poslije stu p an ja
na snagu ovoga sporazum a, te rito rij
druge države, u očevidnoj n am jeri,
da. se tam o više ne v rati. On se ne će
p rim je n jiv a ti ni na radnike, ni činov-
nike đržavnih ustanova. — O vaj spo-
razum, koliko se tiče n a jm a n je rada
ne nanosi u štrba pravim a, k o ja su va-
žećim ugovorima priznata. d ržavlja-
nim a jedne od stra n a ugovornica,
k o ji na osnovu prava op cije u živ aju
pravo boravka na te rito riju druge.
K o n v en cija o lik v id a eiji so cija ln ih
osig u ran ja. —■ U govorim a o m iru
p resječen i su te rito r iji n ek o jih za-
voda za so cijaln o osigu ranje. Tom se
konvencijom lik v id ira ju dotični odnosi
i razdjel ju ju osiguranici. Iz likvida-
c ije tršćanskog zavođa za osig u ran je
radnika u nesretnim slu čajev im a naš
71 -
N ETU N SK E K O N V E N C IJE
će sličn i cen traln i zavod u Zagrebu
p rim iti 462.38078 lir a i p o traživ an ja
za zaostale priloge. Iz đoba privre-
mene uprave ta lija n s k ih zavoda u
okupiranim b ra je v im a n aši sličn i za-
vodi p rim it će ukupno 36.909'07 lir a
i nekoliko krunskih depozita. Od za-
vođa n a E ije c i p rim it ćemo 21.209
lira . R egu liran o je i p ita n je osigu-
r a n ja naših pom oraca pa v rijem e re-
k v iz icije sada nam a pripalih pomor-
skih lada, k o je je dalo povođa mno-
gim žalbam a naših društava i pomo-
raca. N aša d ru štva isp la tit će zao-
sta le p rem ije, a li što p r ije b it će im
lik v id iran a i n jih o v a p o traživ an ja
odnosno rek v iz icije n jih o v ih brodova.
U tu svrhu ta lija n s k a će vlada ukinuti
sve dosadanje se k v estracije. Od duž-
nih svota ne će se ni sa jedne ni
sa druge stran e p la titi kam ati. Ita -
l i ja će v ra titi našim pom orcim a pri-
loge, uplaćene za v rije m e rek v izicije
i na našim i na. ta lija n sk im lađarna,
ako se pravovrem eno p rija v e . Iz likvi-
đ a cije pom orskih dobrotvornih fon-
dova isp latit će nam a I t a l i ja 600.000
lira . — S a m an jim iznosim a likvidi-
rane su bolničke b la g a jn e u T rstu ,
Voloskom, L ošin ju , Zadru, L ogatcu
i R a đ o v ljici, i bratim ske b la g a jn e u
R a b lju i C elju.
U pogleđu penzionera tršćan skog
LIoyda i T ršćanske Trgovinske B an ke
određeno je , đa će oni n aši činovnici,
k o ji su n ap u stili službu 1914—1923
im a ti pravo n a ođnosni dio premij.ske
rezerve, a oni, k o jim a je p en zija već
priznata, prim at će penzije u liram a.
Sporazum o kooperativu »Garibalđi«.
— Za v rije m e rek v izicija, n aši su po-
m orci b ili prinuđeni da se u p isu ju i
p la ća ju priloge za tu zadrugu. P o-
m orci su sada tražili n a tra g sv oje
prinose, čemu su se statu ti protivili.
P ostig n u t je sporazum, k o jim im se
izv jestan dio odmah v raća, ako se pri-
ja v e u roku od godine đana.
Sporazum o reciprocitetu u pogledu
radničkog osig u ran ja. — Ovim đijelom
naših i ta lija n s k ih stru čn ja k a obez-
bjeđeno je obostranim radnicim a n a
drugom te rito riju u živ anje svih bene-
f ic ija pojeđinih socija.lnih osig u ran ja.
Za slu ča j spora predviđen je izborni
sud.
Sporazum o k a ž n ja v a n ju šum skih
prestnpa u p ograničnoj zoni. — N a
želju naših pograničnih općina, k o je
trpe velike štete radi krađe drva u po-
graničnim šumama, utvrđen je spora-
N EU BA UEE
zum, k o jim se obezbjeđ uje međusobna
pomoć obostranib v la s ti u c ilju si-
g-urnog' i brzog re p rim ira n ja tih pre-
stupa.
Posebnim sporazum om reg u lira n a
su neka p ita n ja , k o ja in teresira ju
naše su narod njake pravoslavne v je re u
I t a l i ji i naše pogranično stanovništvo.
D v a sporazum a o srpskim pravosla-
v nim opeinam a u I t a lijL — Jed n im
od ovili sporazum a p riz n a je se srp-
sk o j prav oslav noj opeini u Trstu. k o ja
je već uživala izuzetan položaj, i n je -
zinim postojećim zavodima, znača-j
naše crkvene državne in stitu c ije sa
potpunom autonom ijom , pod nađzo-
rom naših v lasti. U h ije ra rh ijsk o m
pogleđu ova je općina pođređena epi-
skopu zadarskome, a preko n je g a na-
šem p a trija rh u . — Isto to određuje u
tom pogleđu drugi sporazum i za
ostale općine u Zadru, na R ije c i i u
P e ro ju , blizu P u lja . I te općine uži-
v a ju u pogledu uprave autonom iju,
a li pod nađzorom ta lija n s k ih vlasti.
P riz n a t im je zn ačaj ju rid ičk ih lica,
Sporazum o turističkom pogranič-
nom sao b raćaju . — N a našu želju re-
gulirano je ovo p ita n je tako, da se
članovim a tu rističk ih dru štava izda-
ju , bez troškova i taksa, posebne po-
gran ičn e le g itim a c ije za p rijela z gra-
niee i boravak u pograničnoj zoni,
pod izvjesnim m jera m a opreznosti.
Sporazum o dopunam a beogi’adske
konvencije o pogra.ničnom sao b raćaju .
— S obzirom na teškoće sa o b ra ć a ja
u pograničnim slovenačkim općinam a
radi p o v lačen ja g ran ice preko n jih o-
vog te rito rija , ugovorene su ođredbe,
k o je om ogućuju prijevoz drva iz ta-
lija n sk e pogranične zone, g d je im a ju
naši d ržav ljan i svoje šume, preko
našeg te rito r ija na naše stanice Lo-
gatec i P lan in a, za izvoz u I ta liju
preko P o sto jn e. Zatim je regulirano
p ita n je v lasn ištva i uprave vođovoda
općine P lan in a, i na ta lija n sk o m te-
r ito r iju : p ita n je life r a c ije električne
sn ag e preko granice, što u prvom redu
in teresira našu električnu centralu u
Žiram a i upotreba g ro b lja na granici.
N ajzad je postignut sporazum o po-
đ jeli bivših a u strijsk ih podmorskih
kablova. U prilogu V I. d ije la V I I.
saint-germ ainskog ugovora A usti-ija
se u korist glavnili savezničkih i pri-
druženih sila odrekla svih sv o jih biv-
ših kablova, k o ji sada vežu d v ije ra-
zlične države. Da se u pogledu tih
kablova obezbijede n aši i ta lija n s k i
in teresi i tim e olakša konačna ođluka
glav n ih savezničkih i pridruženih
sila, sklop ljen je sporazum, k o jim se
p rije sv ega u sv a ja načelo, da kablovi,
k o ji vežu samo ta lija n s k e krajeve,
im a ju pripasti Ita lijL a oni, k o ji vežu
srpsko-hrvatsko-slovenačke n ašoj dr-
žavi. Oni k o ji vežu ta lija n s k e i naše
k ra je v e đ ijele se n a pola.
U vezi sa pravilnikom za pograni-
čn i sao b raćaj s a Zadrom, k o ji su, u
sm islu član ova 3, 5, 6 i 14 svetom arga-
retske konvencije o zadarskom pogra-
ničnom saobraćaju , utvrdiie obostrane
nadležne upravne v lasti (Službene
Novine za 1925 br. 193 i 195), izm ije-
n jen e su i d v ije note o potvrdam a o
p od rijetlu robe. N aša n ota o staje na-
čelno n a stanovištu, k o je je u tom
pogledu zauzela kraljevska. vlada pri-
likom sk la p a n ja trgovinskog ugovora
(čl. 6), ali s obzirom n a želje pogra-
ničnog stanovništva, i našeg i tali-
jan skog, ona iz ja v lju je spremnost
naše carin ske uprave, da se za robu
do 5.000 dinara uvede isti režim, k o ji
je jednom naredbom generalne di-
re k c ije ca rin a uveden za sao b raćaj
između Sušaka. i R ijek e.
Isto tako je izm jenom nota regu li-
rano p ita n je p rijen osa m rtvaca naših
đ ržav ljan a iz Zadra u okolinu i ta li-
ja n sk ih n a otok P reko (Sv. P avao) i
u Diklo.
U pogledu autom obilskog saobra-
ć a ja sa Zadrom pokazala se^ također
p otreba za reg u liran je, pošto naše
pruge idu samo do Zemunika, a ta li-
jan sk e do granice. Ugovoreno je, da
se što p rije sazove sastanak pređstav-
n ik a zainteresiranih obostranih uprava.
P rilikom pregovora u Firenzi naša
je d elegacija, u ime fin an cijsk e upra-
ve, sporazumno sa. talijan sk om đele-
g acijo m r ije š ila i neka sporna p ita n ja ,
k o ja su spr ječa v a la izvršenje svetom ar-
garetske konvencije o razm jen i austro-
u garskih novčanica u D a lm a ciji i u
Zadru. N a osnovu postignutog spora-
zuma razm jen a je i s jedne i s druge
strane provedena. D otični protokol
n ije iznesen na r a tifik a c iju , pošto se
radi sarno o sporazumu između obo-
stran ih uprava i u c ilju izv ršenja
spomenute konvencije.
V . P o p o v ić.
N E U B A U E R F R A N JO , p jesn ik (16/3
1872, M irna, u D olenskoj). Svršio je
gim naziju u Novom Mestu, B e lja k u

i L ju b lja n i (1893) i teo lo g iju u L ju -
b lja n i, Celovcu i Đakovu. Svećenik je
postao 1900. Služio je kao kapelan u
In đ iji i Putin cim a, od 1901 kao kate-
b et u Zemunu i E u m i, u Srijem u . 1916
je penzioniran. Sađ a živi u V elikom
Gabru, u D olenskoj. — P rv e pjesm e,
pobožne, objavio je N. u Z godnjoj Da-
n ici 1894. Sarađ iv ao je poslije tog a
n ajv iše kod M oborjeve Družbe (1898
do 1915), u prvom redu sa pobožnim
pjesm am a i p ok rajin sk im m otivim a,
osobito iz S r ije m a (Pesm i iz Slavo-
n ije , Iz poturčenoga S r ije m a i dr.),
mnogo gođina također kod Dom ačeg
P r ija t e lja (M ijo M lađenović); objav-
Ijiv a o je pjesm e i u Slovanu (Ivan
Ivan ov ), L ju b lja n sk o m Zvonu, Dom
in Svetu, V rtcu , V igredi, Bogoljubu,-
G lasniku presv. srca Jezu sova, M iru,
Slovencu, D om oljubu, D olenskim No-
v icam a i dr. P isa o je kraće stv a ri u
prozi u Slovencu, M iru i Domačem
P r ija t e lju i nekoliko k ritik a.
I. G.
NEUM . V. K lek.
NEUM AN N D RAG UTIN DR. advo-
k at i p olitičar (13/1 1856, Valpovo —
11/4 1911, Zagreb). U čio je gim naziju
u O sijeku, a pravo Beču. 1886 otvo-
rio je u O sijeku ađvokatsku kancela-
riju . U O sijeku je stekao velikib za-
sluga za buđenje b rvatske sv ije sti kao
gradski zastupnik i podnačelnik. Osi-
je k ga je izabrao za poslanika u
b rv atsk i sabor 1899 i 1910. 23/12 1910
izabrao g a je sabor za pređsjednika.
N. je kao vođa osječke grupe politi-
ča ra im ao važnu ulogu prilikom sre-
đ iv an ja odnosa između brvatsko-srp-
ske k o a licije i tad ašn jeg bana Tom a-
šića, ali ga je sm rt sp riječila.
M. P -g.
N EU M A V R M ELC H IO R (24/10 1845,
Miinchen — 29/1 1890, B eč). B io je
odličan paleontolog sv jetsk o g a glasa.
Izrađio je 111 naučnib spisa, od
k o jib se 23 tiču zem alja Balkan sk og
Poluotoka. B io je vođa ekspedicije
au strijsk ib geologa u sje v e rn o j Grč-
k o j, T e s a liji i E p iru . P e n ja o se i na
Šar-P lanin u . P roučavao je slatkovodne
fosile iz S la v o n ije i D a lm a cije, među
kojim a je našao potvrdu te o riji trans-
fo rm a c ije vrsta, što je već ušlo i u
udžbenike paleontologije.
L i t e r a t u r a : J . Žujović, Geološki
an a li B alkan sk og P olu ostrv a (4, 1891).
.7. Ž.
N E V A L JA
N E U S T A D T E R JO S IP BA R U N ,
feld m arscball - lieu tenant (11/5 1796,
B ra tisla v a — 15/12 1866, Zagreb). Ap-
solvirao je u Beču in žen jersku aka-
dem iju i započeo je sv o ju v ojn u
službu kao potporučnik 1813. Od
1830 počeo je služiti u n ašoj gran ici.
Istak ao se 1848, kad je n a Je la čić e v
poziv kao brođski pukovnik sa sv o jim
četam a ra stje ra o u V u kovaru tamoš-
n je m ađžarofile i prim orao v lasti, da
p u b licira ju n jeg ov e m anifeste. Je la -
čić ga je p o slije to g a u p otrijebio za
u sp o stav ljan je bangkog au to riteta u
Tu ropolju , za obranu gran ice protiv
M adžara u V araždinu i u različitim
većim m isija m a u S la v o n iji. U sep-
tem bru 1848 prešao je N. kao b rigad ir
sa Je la čiće m D ravu, i sudjelovao je u
b itci kod Pakozda i kod zauzeća beč-
kib pređgrađa. S a Je la čiće m je N. vo-
jevao i protiv m adžarske revolucije.
1849 postao je N. felđm arschall-lieu te-
n an t i divizioner u K ai'lovcu, 1852,
divizioner u V eroni, a godinu dana
k a sn ije je penzioniran, te se nastanio
u Zagrebu. — 1861—1863 napisao je
više član ak a političkoga k arak tera u
A g ram er Zeitung-u i m em oare na
francuskom jeziku, k o ji se ođnose na
doba Je la čić e v a b an o van ja, a nalaze
se u rukopisu u zagrebačkoj sveuči-
lišn o j kn jižn ici. Je la čić u je bio v je ra n
i odan p r ija te lj do k r a ja njegova,
života.
L i t e r a t u r a : N ekrolog u A gram er
Zeitung-u (1 i 2/2 1867).
M. P r e lo g .
N E V A L JA , selo n a otoku P agu , u
njegovom sjeverozapađnom k ra ju ,
s lukom, gd je p ristaju parobrodi lin ije
R a b —Šibenik. Im a 1.680 stanovnika,
općinsko poglavarstvo (oblast Sp lit),
rim okatoličku župu, pučku školu, ca-
rin arn icu s lučkom službom. — Od
sela N. 2 km k ju goistoku im a brežu-
lja k N. (61 m), a 4'5 km k sjev eru
selo S ta ra N., po k o jo j se zove mor-
ska draga, na č ijo j se istočnoj obali
nalazi selo.
Kod N. spom inju se već 1199 salinae
(solila), 1289 centrum (grad), 1349 i 1372
v illa (selo). H rvatsko im e N. (Nena-
l i ja 1289) nešto je mlađe od s ta r ijib
oblilta N ovalia (1200) i N ovalia (1199,
N ov alja, ta lija n s k i N ovaglia), što sto ji
u vezi sa novalia, kolektiv od novale
= ugar. D a se čitav i otok P a g pone-
kad tako zvao, potvrđuje 1349 insula
Novaia. Kod N. ima 300 m dugi, u
N EV EN

s tije n i izdubeni bodnik, k o ji se drži Bosne. Uzroci N. U. nisu dovoljno

za rim sko đjelo. proučeni. A g rarn i i adm inistrativni
Literatura: P . Skok, P rilozi p ritisak, zak u p ljiv an je poreza, nero-
k isp itiv a n ju k rv atsk ih im ena m jesta, dne godine, sve su to momenti, k o ji
V I. (N astavni V je sn ik , 29, 336). su i p rije 1875 tišta li H ercegoviuu.
J . M-n. Oni su, nem a su m nje, b ili vrlo teški,
N E V E N , đ je č ji list. P rv i vlasnik ii narod je imao dovoljno razloga da,
dug’ogod išnji urednik N. bio je dr. se na to tuži. A li je N. U., kako po
Jo v a n Jov an ov ie-Z m aj, te je N. na- svemu izgleda, bio više stv ar političke
zivan Č ik a-Jo v in list. Izlazio je u No- a g ita cije . T a je a g ita c ija vršen a sa
vom Sađu i Zagrebu 1880—1891, 1899 d v ije stran e: iz Crne Gore, gd je je
do 1901, 1911. B io je n a jb o lji i najpo- podgorički pokolj (1874) izazvao ve-
z n a tiji list za djecu i školsku omla- liko razđraženje protiv T u raka, i od
dinu. . U. Dž. stran e izvjesnih austro-ugarskih ele-
rnenata. N ije slu čajn o austro-ugai-ski
N E V E S IN JE , m jesto u H ercego- car F ra n jo Jo s ip u p roljeće 1875 po-
vini. P reko nevesinjskog p o lja vodio hodio D alm aciju i prim ao depu tacije
je sta ri rim ski put i dao je važnost i predstavke katoličkih općina iz H er-
predjelu, kroz k o ji je prolazio. — Ne- cegovine.
v esin je se spom inje u 12 v ijek u kao Sam plan N. U. bio je skovan na
jed n a župa P od g orja. Sam nevesinj- jednom sastanku hercegovačkih pr-
ski građ, k o ji pripada Humu, navodi vaka. kod crkve u selu Biogradu. u
se od početka 14 v ije k a . U N evesinju nevesinjskom srezu 8/9 1874. Jed n a po-
je 1303—1306 ponekad boravio Kon- sebna d ep u tacija odnijela je narodnu
stantin, sin k r a lja M ilutina, nam jes- predstavku na C etin je, da o n jo j ču je
nik očev u hum skoj oblasti. — U m iš lje n je cetin jsko g dvora. Knez Ni-
tursko v rijem e N. je bilo važan kadi- kola prim io je d eputaciju lijepo i sa-
luk. U 19 v ijek u proslavilo se radi vjetovao jo j, da se sa pokretom pri-
toga, što je tu pukla prva puška (ne- čeka do p ro ljeća. Jeđ an dio hercego-
v esin jsk a puška), da. se r a ja diže vačkih p rvaka sklonio se za svaki slu-
protiv T u rak a, 18/6 1875. U N. je bilo č a j na Grahovo, gđ je se jo š od 1862
središte i ustanka. protiv A u stro-U gar- nalazio gatački vojvoda pop Bogdan
ske 1881/82. A u stro-U garska je p o slije Z im onjić. Crnogorska vlađa, k o ja je
n ap rav ila od N. veliki v o jn ičk i logor željela da iz podgoričkog slu ča ja iz-
i redovno je tu, preko lje ta , đržala vuče izvjesne diplom atske koristi, n ije
glavne m anevre u H ercegovini. Kadi k rila da v rši izv jestan u tje c a j na
velikog p ritisk a v lasti ja v io se tu 1902 H ercegovce. P o rta, b o jeći se težih za-
pokret za seobu u S r b iju , k o ji je bio pleta, p oh itila je , da preko sv o jih
jed v a spriječen, uglavnom energičnom organ a u m iru je narod i obećavala je
ođlukom srpske vlade, da ne će prim iti izvjesne olakšice. Pod pritiskom ve-
iseljen ik e na sv oje područje. likih sila Crna Gora je , n ajp o slije ,
V. 0. sk lon ila liercegovačke uskoke, da se
N E V E S IN JS K I. V. Perović-Tunguz vrate n a sv oje zem lje i da se pom ire
s Turcim a, ali je u narodu đala osje-
Radovan.
titi, da raču na sa izvjesnim otporom
N E V E S IN JS K I U STA N A K . U dru- H ercegovaca. C etin jski dvor n ije mo-
g o j polovini 19 v ije k a hercegovački gao zauzet.i odlučan stav protiv H er-
S rb i su se tri puta đizali na Turke. cegovaca, da ih ne bi ogorčio i p oja-
P rv i ustanak (1852), radi razoru žan ja čao opoziciju, k o ja se među n jim a
r a je i radi turskih sukoba. sa knezom ja v lja la jo š od sukoba kneževa sa
Danilom , bio je n a jm a n ji i obuhvatio V ukalovićem , i radi toga, što se u na-
je samo pogranične srezove uz Crnu rodu predbacivalo Crnogorcim a, da
Goru. D ru gi ustanak, pod vodst.vom su oni nam jerno izdali T u rcim a ču-
Luke Vukalovića, (1857/58), izazvan po- j venog hajdučkog vođu S to ja n a K ova-
tica jem s C etin ja p oslije odredaba čevića. Seoski knezovi i dobar dio gra-
pariskog kongresa, uhvatio je već zna- đana. poslušao je cetin jsk e sav jete i
tn ije razm jere i tr a ja o je , sa preki- bio je v oljan da prim i turske konce-
dima, sve do 1862. T reći ustanak izbio sije . A li se s tim nisu slag ali izvjesni
je 1875 u unutra.šnjosti H ercegovine, hajđuci, k o ji su im ali veza sa nekim
u N evesinju, i zapalio je ne samo Crnogorcim a i sa don Ivanom Musi-
cije lu H ercegovinu, nego i jedan dio ćem, k o ji je , potican iz D alm acije,

74 -

organizirao priprem e za u stanak u
stolačkom srezu. 23/6 n ap ali su h ajd u ci
pod vodstvom P ere Tunguza, jednu
tursku vojn ičku karavanu u B išin i i
pobili su 7 lju đ i. To izazva T u rke da
u p otrijebe o štrije m je re i da odmah
optuže crnogorske uskoke kao ja ta k e
u e ije lo j a k c iji. 25/8 bio je u K ifin om
Selu jed an sastan ak ustanika, a. dva
dana k a sn ije đošlo je do prave borbe
s T u rcim a kod K rekova. P o slije toga
ustanak se naglo razbuktao i n ije se
više dao zau staviti. M jesec dana po-
s lije tog a on je zahvatio i bosansku
K ra jin u . U isto v rijem e kad i u Ne-
vesinju , u stanak je buknuo i u dolini
N eretve, a ta m o šn ji u stan ici odmah
su stupili u dodir sa austro-ugarskim
v lastim a u M etkoviću.
Jednom pokrenut, u stanak je prvih
m jeseci uzeo širok zam ah i doveo
Tu rke u vrlo nezgodan položaj. Tur-
ske posađe u H ercegovini bile su ma-
lobrojne i rđavo snabdjevene. U staši
sam i nisu b ili dovoljno organizirani.
Nekoliko ugleđnih vojvoda, kao ga-
tačk i Bogdan Z im onjić, b a n ja n sk i
M aksim B ačev ić, n ev esin jsk i P e ta r
Radović i pivski L azar Sočica, rad ili
su, istin a, u dogovoru, a li bez zaje-
dničke vrhovne komande. C etin jsk i
dvor n ije želio, da, kao u slu ča ju Luke
V ukalovića, im a jednog istaknutog
vođu kao glavnog vojvodu. K nežev
povjerenik i u staški drug bio je ču-
veni harambaša. Peko P avlović. P o-
k u šaj M iće L ju b ib ra tića , da u H erce-
govini stv o ri stranku za kneza M ilan a
i S r b iju , ostao je bez ikakva u spjeha;
on sam m orao se sklon iti iz H ercego-
vine. B orb e H ercegovaca, oduševlje-
n je naše rom an tičarsk e javn osti, gla-
sovi iz S rb ije , veze katoličkih u staša
sa austro-ugarskim vlastim a, sve je to
opredijelilo Crnu Goru, da prihvati
ustanak i da g a počne pom agati
svim a sredstvim a. Sp om in je se 26/7
1875 jed n a ta jn a skupština kneževa na
Lovćenu, n a k o jo j je odlučeno poma-
g a n je hercegovačkog ustanka.
U nekoliko b o jev a u stan ici su se
vrlo- dobro držali. K od Zovog Dom a
25/7 hrabro su đočekali jed an napad
Selim -paše. P rv ih dana augusta po-
s je li su Dudu i K rsta c, a 9/8 đobili su
K o rita. 9/9 razb ijen i su T u rci kod Go-
ranskog. 29/10 razb ijen je n a B ije lo j
D olini šefk et-p aša, a 30—31/10 odne-
soše u stanici svoju slavnu i najv eću
pobjedu n a M uratovici. Tu su zaro-
bili jed an top, 20 tov ara m u n icije i
75 -
N E V E S IN JS K I U STA N A K
mnogo drugog m a te rija la . T u rsk i gu-
bici iznosili su 1.325 lju d i. U borbi n a
G luhoj Sm okvi poginuo je v ojv od a
M aksim B ačev ić, jed an od n a jh ra b ri-
jih vođa ustanka. R ad i tih u sp jeh a
u stanak se sve više širio. T u rska v o j-
ska n ije m ogla da ga uguši.
B o rb a od više m jeseci skrenu la je
pažnju cije le Evrope na s ta n je u
T u rsk o j. T u rsk a je u decembru 1875
ođ v ojila H ercegovinu kao poseban vi-
la je t, i za u p ra v ite lja u n jo j posta-
vila, pored jednog turskog paše, jo š
i jed nog kršćanina. K onzuli velikih
sila v ršili su jednu vrstu ankete i po-
ku šali su da posreduju, ali nisu im ali
u spjeha, je r su u stan ički vođe tražili
evropske g a ra n cije , što se n ije sla-
galo sa suverenitetom P orte. 30/12 1875
au stro-ugarski m in istar sp o ljn ih poslo-
va, g ro f A ndrassy, u sporazumu sa Ru-
sijom , izradio je jed a n p ro jek a t refo-
ram a za Bosnu i H ercegovinu. T a j pro-
je k a t pomogie su i sve ostale sile,
osim donekle E n gleske, k o ja je im ala
sv o jih rezervi. U stan ici, sa k o jim a je
6—7/4 1876 pregovarao d alm atinski na-
m jesn ik Rodić, tražili su sporazum na
ovoj bazi: D a se tu rsk a v o jsk a povuče
iz H ercegovine i da samo ostanu grad-
ski garnizoni; da se razoruža i m u-
slim ansko stanovništvo; da se agraruo
p ita n je r ije š i ustupan jem jednog di-
je la posjeda kneževim a; da narodnim
novcem m jesto tu rskih činovnika
u p ra v lja jed n a evropska k o m isija i
da ru ski i au stro-ugarski agen ti kon-
tr o lir a ju tursko provađanje reforam a.
T u rci nisu m ogli p ristati n a te u v jete,
i d a ln ji pregovori postaše uzaludni. U
T u rsk o j je počelo jav n o m n ije n je . da
se buni protiv p op u štan ja i na više
m je s ta dogodili su se izgređi. U So-
lunu pogiboše fran cu sk i i n jem ačk i
konzuli. To sve dalo je povoda R u siji,
A u stro-U garskoj i N jem ačk o j, da se
13/5 1876 obrate P o rti sa novom no-
tom, u želji da se ustanak sm iri.
Za to v rijem e srpsko jav n o m išlje-
n je gonilo je srpske kneževine, S r b iju
i Crnu Goru, da uđu u »Sveti rat«.
T u rsk a je proglašivan a za bolesnika
na. Bosporu i v jerov alo se, da će se
moći bez velikih napora slom iti. Sr-
b ija i C rna G ora stupile su u savez,
i ako je A u stro-U garska ku šala da tu
vezu sp riječi. 4/5 1876 potpisan je savez
između S r b ije i Crne Gore za obranu
i napadaj, pošto je S r b ija dala C rnoj
Goi’i 40.000 dukata za ratn e nabave, i
sn ab d ijev an je. 18/6 o b ja v ile su o b je
N E V E S IN JS K O P O L JE
srpske kneževine T u rsk o j rat. Tako je
N. TJ. pokrenno cije lo Istočno P ita n je
i m jesto lokalnog dao mn evropski
zn ačaj. P o s lije S r b ije i Crne Gore u
ra t je u šla i B u s ija , a rezu ltat borbe
bila je potpuno iz m ije n je n a k a rta
B alk an sk o g P olu otoka n a berlinskom
kongresu.
L i t e r a t u r a : E . Proroković, B u -
na 1874 i u stan ak u H ercegovini 1875
(B rastv o, 9—10, 1902); J . V ukić, Le
peuple Serb e đans la grande crise
orientale de 1875 a 1878 (1919); D.
Turiguz-Perović, O djek n evesinjske
puške (1923); V . Đorđević, C rna Gora
i A u s trija 1814—1894; A. Luburić, Ne-
v esin jsk a puška (1927).
V . Č o ro v ić.
N E V E S IN JS K O P O L J E , krasko
p olje u H ercegovini, sjeverozapadno
od Gatačkog, a istočno od M ostarskog
.P o lja . Na. zapadu okružuju N. P .:
V elež-P lan in a (V elik i G radac 1.578 m,
Isto čn i ili V elik i V elež 1.574 m, M ali
V elež 1.469 m) i Tendžera 1.186 m, na
jugozapađu: B u k o v ica Brdo 1.121 m,
K rišk o v ica Gradina 1.037 m i. K u lin e
904 m, na ju g u : N ekudina 1.107 m, na
sjeveroistoku : Gradina kod Gubavice
1.362 m, C elina 1.284 m, N a K ru škam a
1.166 m i C rv a n j-P la n in a (V rhovi
1.423 m, V e lik i L isac 1.734 m. Zimomor
1.921 m), a na sjeveru se diže visora-
van Crna Gora (L isac 1.497 m). N. P.
pruža se u dinarskom pravcu, ug'lav-
nom od sjeverozapada prerna ju go-
istoku. Dugačko je 23 km, široko do
7’5 km. Leži na apsolutnoj visin i 828
do 890 m, i zauzim a površinu od
17'5 km!.
O kvir N. P . sa sta v ljen je pretežno
od k reta cejsk ili vapnenaea i konglo-
m erata. Na zapađnoj i ju žnoj stran i
dno p o lja se spustilo duž dviju ra-
sjednih lin ija . P rv a se pruža od So-
p ilja do Šehovine pravcem sjev er-
sjeverozapad -ju g-jugoistok, a druga
od Šehovine prem a G rabovici, prav-
cem zapad - sjeverozapad - istok - ju go-
istok. Dno N. P . najv ećim đ ijelom je
neravno, sastav ljen o od slatkovodnih
neogenih tvorevina (pjeskovita glina,
sa. p je šča rim a i cem entiranim breči-
ja m a ; na južnom d ijelu i m rki u g a lj),
a m jestim ično su ogolićeni s ta r iji
vapnenci i eoceni konglom erati u
obliku brežu ljaka. K ađ a se gleda. sa
okolnih planinskih vrhova, cije lo N.
P . izgleda žućkasto, kao stepa, a po
k ra je v im a se nalaze zelene oaze, eije
6 —
je zem ljište sastav ljeno od plodnije
cm ice. Oko 30% c ije le površine za-
u zim aju n jiv e, 30% p ašn jaci, 20% li-
vade, a ostatak je neproduktivan.
N a N. P . g o je se sve vrste žita, ali
se kukuruz ne g o ji. Vodu N. P . uglav-
nom đobiva od atm osferskih oborina,
k o je se u polju sk u p lja ju u nekoliko
m alih sistem a potoka, a m an jim dije-
lom izvorim a, k o ji se nalaze po rubo-
vim a, gd je se visoke stran e p o lja
zalam aju . Pored M okrog P otoka, Ja m -
nika, Bukovačkog i U niskog Potoka,
i nekih drugih potoka, n a jv a ž n ija je
rje č ic a Zalom ska, k o ja p o slije 22 km
dugog to k a uđe u N. P . kod K ifin a
Sela, protiče kroz n jegov ju žni dio,
gd je je duboko u sjek la korito u okol-
ne stijen e. A li, kako je jugoistočni
k r a j N. P . pretežno sastav lje n od
vapnenca, on je n a js u h lji i najneplo-
d n iji. Zalom ska stalno gubi vodu pro-
tiču ći kroz vapnenac i iz N. P . izađe
veoma oslabljena. Isto se ta k o iU n isk i
P otok u liva u Zalomsku samo za. v ri-
jem e kišne periode, inače ne, a Buko-
v ački P otok se gubi oko kuća Šurića.
Poplave su ograničene samo na m ale
dijelove N. P., im a ih jedino prilikom
v rlo obilnih kiša ili pri to p ljen ju sni-
jeg a , pa i tada tr a ju tek nekoliko
dana. O dvodnjivanje se događa kroz
ponore, u k o jim a se gube svi potoci,
kao i Zalomska. Za v rijem e lje ta svi
potoci presuše, a. češće i Zalomska.
K lim a tsk i uslovi na N. P . p o v o ljn iji
su no što bi odgovaralo njegovoj
znatnoj nadm orskoj visini. radi juž-
nog p oložaja i relativn e blizine mora.
A li je , pri svem tom, klim a prilično
oštra. P ro sje čn a tem peratura jan u a ra
je za. perioclu 1893/1913 — 2-0°, aprila 6'9°,
ju la 18'2°, oktobra 9'4°, a srednja go-
dišnja. v rijed n ost je 8'3°C. N. P . je u
svim a godišnjim dobama h lad n ije od
L iv an jsk o g , kao i od Ličkog P o lja , sa
izuzetkom zime (jan u ar), kada je ovo
p olje h lad n ije. Godišnje kolebanje
tem perature na N. P. je 20'2°, a. okto-
bar je za. 2'5° to p liji od aprila, slično
kao ii L ivan jskom P o lju . N ajh la d n iji
ja n u a r bio je 1893, sa tem peraturom
od —7-8°, n a jto p liji 1899, sa. tem pera-
turom T6°, dok je ju li n ajv išu tempe-
raturu od 21'2° imao 1904, a najnižu
ođ 15'1° imao je 1913. S re đ n ji apsolutni
god išn ji ekstrem i tem perature u Ne-
v esinju su 291° i —13-9°. što odgovara
am plitudi od 43°, dok je n a jv iša za-
bilježena tem peratu ra 32‘0°, n ajn iža
—261°, a apsolutno kolebanje je 58T° C.
 N IC E JS K O CARSTVO

A tm osferskih oborina je n N. P. ska despotovina, a u m alo azijskim

znatno više no n sje v ern ijirn poljim a, ostacim a grčko-pravoslavnog B izan ta,
je r u toku godine prosječno padne trapezuntsko carstvo, i N. C. pod no-
1.607 mm, n a jv iše u k asn oj jesen i i vom d in astijom L askarev ića (1204).
Od ove četiri grčke državice, N. C.
ran oj zirni. N a jk iš o v itija je b ila 1900,
kada je palo 2.309 mm, oko 2'4 puta je pravilo n a js ja jn i ju k a rije ru . S a
više no u n a js u h ljo j 1907 (974 mm). L ask arev ićim a n a čelu, ono je , zahva-
S n ije g prosjeeno pada u 26 dana, 20 lju ju ć i B u g arim a, k o ji su carigrad ske
puta u godini im a nepogode, 22 puta križare n ap ali s leđa, zadavši im jo š
m agle, 2 puta grada, a 28 puta burnih odmah u početku neprebolne udarce,
v jetrov a. uspjelo da se održi protiv križarskih
Ekonom sko središte N. P . je gradić osv ajača. V eć od tada, a i p o slije toga,
N evesinje (po k ojem je p olje nazva- ono je pod sobom ujedinilo više obli-
no) sa 360 domova i 1.887 stanovnika. žn jih m alo azijsk ili velikaša, odmetnu-
I ako je većinom neplodno, N. P . je tih od B iz a n ta za vlade slabo g bizant-
prilieno gusto naseljeno. Na njem u je skog carskog’ doma A ngela, a ujedno
oko 8.000 stanovnika, k o ji stan u ju u je strg lo neke posjede itrapezun tskom
približno 1.200 domova. Skoro sva na- carstvu komnenskom. Ono je odbilo
se lja , kao i N evesinje, nalaze se po od sebe i navalu ik o n ijsk ih T u rak a
rubovim a p olja, g d je izviru vrela. Seldžukovića. Tim e su n ice js k i L aska-
P ored N evesinja, n a jv e ć a su D o n ja revići stvorili n a m aloazijskom bi-
B ije n ja (84 doma, 654 stanovnika) i zantskom te rito riju jednu prilično
ja k u grčku silu, sposobnu da izvrši
K rekov i (39, 411). D o n ji B ra ta č , P o-
obnovu propalog B iz a n ta i na ovoj
sto ljan i, S o p ilje, B o jište , K ifin o Selo
i G rabovica im a ju po 355—300 stanov- stran i Bospora. N ic e ja je to zaista i
nika, a sva ostala n a se lja im a ju ma- izvršila. Pod L askarevićim a, ona je
n je od 40 domova i m a n je od 280 sta- p rije sv ega u d arila n a carigradske
novnika. — Zapadnim i jugozapađnim križare, čim je njihovo carigradsko
okrajkom N. P . prolazi kolni put carstvo, po sm rti ju n ačko g cara Hen-
L a k a t—N evesinje i drum N ev esin je—■ rik a (1216), konačno posrnulo, pa ih
je ne samo p ro tje ra la iz M ale A zije,
Odžak—B erk o v ići—S to la c i P lan a, sre-
dinom p o lja vodi drum B la g a j—Neve- nego im je stala otima.ti i T ra c iju .
sin je—K ifin o Selo —K alin ov ik i Gac- Zatim je ona (1246) o trg la i od epirskih
ko, osim toga nekoliko kolnih i p je- An-gela bivše križarsko solunsko kra-
šaekih puteva i staza. ljevstv o, k o je su A n geli b ili srušili.
U jedno su n ice js k i L ask arev ići (1246)
L i t e r a t u r a : P h. B a llif, W asser-
bauten in Bosnien und der H ereego- zauzeli i od B u g arske, k o ja je također
vina (I., 1896); A. Grund, B eitra g e zur klonula, sav n jen dio T r a c ije i istočnu
M orphologie des D inarischen Gebir- M akedoniju. K a s n ije su oni epirskim
A ngelim a u g rab ili i zapadnu Makedo-
ges (P en ck’s Geogr. Abh.. I X ., 3, 1910).
n iju , pa čak i sjevernu Alba-niju (1252),
P. V u je v ić .
NEVIO D UN UM grad, u rim sko a ra širili su se i u skoro cijelo m ostat-
doba kod d an ašn jeg m je s ta Dernona ku križarske južne T ra c ije , osim u
(južno od K ršk og u Slov en ačk oj). C arigradu. N ajzad je N iceja, pod svo-
P ostao je m un icipij u drugoj polovini jom novom d in astijom P aleo loga. k o ja
prvog v ije k a po K r. N alazio se u je oborila L askareviće, uzela od ca-
rig rad skih k rižara i M lečića i samu
g o m jo j P a n o n iji do c a ra K on stan ti-
na, k o ji ga je možda pridodao I t a liji.staru bizantsku p rijestoln icu , C ari-
grad, u ništivši tim e sasvim križarsko
N. V .
carigradsko carstvo (1261). Odmali je
N EZA V ISN A RA D N ICK A P A R T I- carska i p a trija ra šk a nicejska. stolica
J A JU G O S L A V IJE . V . S o c ija listič k a
prenesena u C arigrad. Rodio se obnov-
radnička p a r tija Ju g o sla v ije . lje n i B izan t, sa carevim a iz p o sljed n je
N IC E JS K O C A R ST V O (1204—1261), d in astije Paleologa.
jedna od grčkih državica, k o je su N. C. i n jegov prvi vlađ alački dom
nikle po nezauzetim d ijelov im a B i- osnovao je zet bizantskog ca ra Ale-
zanta, kada su k rižari četvrtog kri- k s ija I I I . A ngela, m udri i energični
žarskog ra ta i M lečići osv o jili Cari- Teodor I. (1204—1222), Od stare bizant-
grad (1204). Tada su se u balkanskim ske porodice L askarevića. U p oslje-
d ijelovim a grčko-bizantskog s v ije ta dnjim časovima, C arigrada, on je bio
stvorile peloponeska državica i epir- proglašen za cara, n am jesto p objeglog
N IC E JS K O CARSTVO
A le k s ija V . K ad je C arigrad pao u
križarske i m letaeke ruke, Teodor je,
sa muog’im drugim uglednim cai'igra-
đanim a, izb jeg ao na m aloazijsku
stran u B izan ta. N ic e ja n a sjev eru vi-
tinskog Olim pa, puna viđenih cari-
grad skik iz b jeg lica , n ije g a h tje la
priznati za ca ra ni p u stiti među sv oje
ziđine, v a ljd a zato što je jo š bio živ
A le k sije I I I ., k o ji bi jo j se p oslije
mogao osvetiti za takvo otpađništvo.
No uz Teodora su p rista li G rci južno
od Olimpa. On je tu zavladao pod ti-
tulom despota. Tek k a sn ije (1206), kada
je on suzbio prvu križarsku navalu,
i kad je ujedinio poveći komad grčke
M ale A z ije pod Olimpom, p rim ljen je
Teodor i u N iceju . T ek tađa je on, na
saboru n icejsk o g građ anstva i izbje-
glih državnih crkvenih velikodostoj-
nika bizantskih, izabran kao g rčk i car.
Teodor se za to odužio N iceji, napra-
v iv ši je ne samo earskom , nego i pa-
trija ra šk o m p rijestolnicom . Pošto po-
s lje d n ji carig rad sk i p a trija rh , Jo v a n
K a m a tir, n ije htio doći iz T r a c ije u
N iceju , nego je poslao ostavku, cr-
kveni sabor n ic e jsk i postavio je za
p a trija r h a M ihaila A v to rija n a . Mi-
hailo je krunisao Teodora za cara.
Po ugovoru između križara i Mle-
čića o pođ jeli B izan ta, bizantska M ala
A z ija pripala je križarim a. P rv i kri-
žarski carig rađ sk i car, Balduin I.
F la n d rijsk i, razd ijelio je tam o baštine
svom b ratu H enriku i jo š nekim ple-
m ićim a, pa ih je poslao da zauzmu
sv o je đ ijelove. Teodor im je izašao u
susret, no H enrik i n jeg o v i vojvode
b ili su ja č i. Teodor se već nalazio na
rubu propasti. Srećom , baš u tim tre-
nucim a, silni bugarski car Iv a n I.
Asen. nazvani K aloiv an , zađrmao je
iz te m e lja mlađo križarsko carigrad-
sko carstvo n a n jeg o v o j b alkan skoj
fronti. U b itci kod D rin op olja, on je
uništio B ald u in a i c v ije t n jeg ov ih vi-
tezova (1205). Dotle je H enrik, sa n a j-
većim đijelom m aloazijske križarske
v ojsk e, pozvan n atrag . O staci sile ca-
rigrad skih križara, sa H enrikom kao
nam jesnikom , i zatim kao novoizabra-
nim earem (1205—1216), bili su neko
v rijem e poglavito zauzeti spasavanjem
države ođ bugarskog biča. Teodor je
tad a odahnuo ođ križara,
I H em lk je poduzeoi jedan osvajački
pohod protiv Teodora, da bi zaštitio
jednog trapezuntskog Kom nena, Da-
vida od crnom orske H erak leje, koga
je Teodor p ritijesn io u svom širen ju
— 78 —
na sjev er, a k o ji je na to postao vaza-
lom H enrikovim , zatraživši H enri-
kovu pomoć. C arigradski k rižari su i
sada doveli Teodora u škripac. No sa-
vezom sa K aloivanom . k o ji je ponovno
grunuo n a balkanske gran ice križar-
skog carigradskog carstv a, nam et-
nuvši opet križarima. borbu na d v ije
fronte, ometeno je i ovom prilikom
križarsko osv o jen je N. C. H enrik je
bio prinuđen da sa Teodorom zaklju či
dvogodišnje p rim irje, v ra tiv ši mu na-
tra g n eka o sv o jen ja na m alo azijsk o j
obali (1207). E n erg ičn i H enrik je i po-
s lije toga jo š dvaput nasrtao na Teo-
dora u M aloj A z iji (1208 i 1211), ali,
to već nisu više b ili osvajački, nego
obram beni uđarci.
Teodor je i n a istoku sretno svršio
sa ik o n ijsk im turskim sultanom od
loze Seldžukovića, k o ji mu je n a j-
p rije bio saveznik protiv trapezuntskih
Kom nena, ali k o ji je zatim , uplašivši
se i sam od naglog Teođorova rašće-
n ja , prom ijenio prema. n jem u svoju
politiku i otrgao mu A ta liju (kod
P ergam a). U jeđno se Teodor oprostio
i svog ta sta A le k sija I I I ., k o ji je , spa-
sivši se iz ruku solunskik križara, i
sklonivši se prvo kod epirskih Grka,
iskrsnuo čak u A ta liji, pa je , pomoću
svog starog p rija te lja . iko n ijsko g sul-
tana, zatražio od Teodora n icejsk i
p rijesto . U b itci kod A n tio h ije (pi-
sidijske), k o ju je sultan, vodeći i
A le k sija I I I ., bio je opsio, Teodor je , u
ličnom dvoboju, ubio sultana, pa je,
p o slije pobjede nad turskom vojskom,
zarobio A le k sija (1211). O vaj je osta-
ta k svog' v ije k a rnorao provesti u je-
dnorn nicejskom m anastiru.
Sm rću križarskog carigradskog cara
H en rika (1216), N. C. se zauvijek
oslobodilo opasnosti od križarskog
osv o jen ja. I u carigradskom carstvu
i u solunskom kraljevstvu , križari su
pošli naglo nizbrđo. L ist se okrenuo
u k orist N iceje. A li, oko' p o v raćan ja
balkanskih bizantskih zem alja iz ma-
laksalih križarskih ruku, i uopće oko
obnove B izanta, stali su se sa n icej-
skim Laskarevićim a sađa otim ati epir-
ski A ngeli, susjeđi k rižara na zapadnoj.
t. j. na balkanskoj gran ici. R atoborni
i ambiciozni epirski despot, Teodor I.
Angel (12157—1230), pošto je u alban-
skim guduram a razbio i ubio novo-
izabranog carigrađskog cara. P e tra od
Courtenay (1217). zagrozio je odmah
i rasklim anom križarskom solunskom
k raljev stvu . Zbog istovjetn ih ambi-

e ija , L ask a rev ići i A n gelovići počeli
su voditi jed ni prem a drugim a nepri-
ja te ljs k u politiku. Zavadile su se i
n jih ove crkve. M itro p olije i episko-
p ije u epirskoj despotovini, a i drevna
ohridska arh iep isk op ija, k o ja je sada
također 'tu spadala, od cijepile su se
od n asljeđ nice carigrad skog p a trija r-
h ata, n icejsk e p a tr ija r š ije , i obrazo-
vale su au tokefaln u crkvenu zajed-
nieu.
Ovom političkom i crkvenom su-
protnošću između n icejsk ih i epirskih
G rka k o ristili su se prvo Srbi, pa ka-
sn ije i B u g a ri, da đobiju od n icejsk og
ca rstv a i p a trija rh a ta , a n a račun
dijeceze ohridske arhiepiskopije, k o jo j
su jo š Sam uilo i V a s ilije I I . B u g aro-
u biea podložili srpska i bugarska- vla-
dičanstva, autokefalnost srpske i bu-
garske crkve. S rb i su u tom u sp jeli
jo š za vlade prvog n icejsk o g cara,
Teodora L ask ara. K ao izaslan ik srp-
skog k r a lja Stev an a P rv ovjen čan og ,
pašanca Teodorova, b ra t Stevanov,
Sava, otišao je u N iceju , p a je tam o
izmolio od Teodora i od n icejsk o g pa-
tr ija r h a M anuela Sara.ndina H arito-
pula p ev elje o o đ v a jan ju srpske crkve
od ohriđske u posebnu autokefalnu
arhiepiskopiju, sa Savom , kao prvim
arhiepiskopom, koga je M anuel pri
tom rukopoložio u N ic e ji (1219). Što
više, S a v i je dano pravo, da budući
srpski arhiepiskopi više ne p u tu ju na
rukopoloženje u p a trija rh o v u stolicu,
nego da se rukopolažu kod kuće, od
sv o jih vlađika, a da od p a trija r h a
traže samo blagoslov. Zaluđ je ohrid-
ski arhiepiskop, učeni kanonist Dim i-
tr ije H o m atijan , u lo žio ik o d n icejsk og
p a trija rh a i kod sam oga Sav e protest
protiv ovog k m je n ja n jegove d ije-
ceze. N i N iceja ni S r b ija nisu se na
to obazirale.
N. C., pošto g a je Teodor L a sk a r
stvorm i učvrstio, poraslo je , pod n je-
govim zetom i nasljeđnikom , silnim
Ivanom Dukom V atacom (1222—1254),
u veliku i moćnu državu, k o ja se pru-
žila daleko i s ove stran e Bospora.
Sk rh av ši u b itci kod m aloazijskog P i-
ma.nina (1224) ofenzivu novog križar-
skog carigradskog ca ra , nesposobnog
R ob erta od Courtenay, V a ta c a je
osvojio od R oberta, pa i od M lečića,
ne samo niz m aloazijskih, nego i obli-
žn jih tračk ih tvrđava, dočepavši se i
samog D rinopolja, a privrem eno i
nekih grčkih otoka. M ir, k o jim je
ovaj ra t dokončan (1225), ostavio je
— 79 —
N IC E JS K O CA ESTVO
križarim a, od n jih o v ih pređašn jih ma-
lo azijsk ih tekovina, jo š samo Nikome-
d iju s a bosporskim poluotočićem . No
tračk o D rin op olje odmah je preoteo
V a ta c i Teodor Angel, pod k o jim je
epirska despotovina došla do vrhunca
m oći. Teođor je dotle već bio zavladao
križarskim solunskim k raljev stvom ,
proglasio se i sam u Solunu (1223),
kao nekad n jeg o v im e n ja k u N iceji,
za grčkog cara, navalio je , kao i V a-
taca, n a križarsku T ra c iju , istisnuo
je V a tacu iz D rin o p o lja (1225), pa se
žurio da p r ije L ask are v ića u g rab i kri-
žarim a i C arigrad. A li je iznenađa
silni Teodor A ngel poražen i zarob ljen
od bugarskog ca ra Iv a n a I I . A sena
u b itci kod K lokotn ice (1230). B u g a ri
su zatim o sv o jili sve zem lje A ngela
u T ra e iji, M akedoniji, pa čak i u sje -
v em o j A lb a n iji, a ostaci epirsko-so-
lunskog Teodorova carstv a p ocijep an i
su između pojedinih članova angelske
d in astije, prvo n a dva, pa n a tri, i
onda opet na dva d ije la : n a solunsko
carstvo, pod Teodorovim sinom Iv a-
nom, i na epirsku đespotovinu u E p iru
i T e sa liji, pod Teodorovim sinovcem,
M ihailom I I . Angelom . A ngeli su po-
s lije toga slom a tra jn o oslabili. Gr-
čk a narodna m isao o obnovi B izan ta
ostala je sada poglavito u zav jet ja -
čim L askarevićim a.
M eđutim su carigrad ski k rižari uči-
n ili jo š jed an pokušaj da se održe,
pa i da sruše sve ove grčke države.
Svom p osljed n jem caru, m aloljetnom
bratu Robertovu, B alduinu I I . od Cour-
tenay, oni su izab rali za su vladara i
za drugog cara jednog glasovitog
francuskog v elik aša i križarskog ju -
naka, sta rca Iv a n a od Brienne. LT P e-
ru g iji, u prisuću i sa odobrenjem pa-
pinim., zaklju čen je između Iv a n a i
carigrađ skih križarskih punomoćni ka
ugovor o zajed n ičkoj vladi obojice
križarskih o k ru n jen ik a (1229). Z asjevši
na carigrad ski križarski p rijesto , Ivan
od B rien n e je n astojao da ostvari pe-
ru g ijs k i ugovor, i to> udarivši n a j-
p rije n a V atacu . No sa ja k im N. C.
i sa njegovim moćnim carem V ata-
com, n ije se tako lako m oglo izaći na
k ra j. O fenziva Iv a n a od B rien n e (1233)
sv ršila se sam o na zauzeću nekoliko
V atacin ih gradova u p rim orju M ale
A zije. P a i te je gradove Va.taca, na-
skoro po p ovlačenju križarske vojske,
opet povratio. Što više, on je i sam,
jo š ja č e nego p rije udario na oba la-
tin sk a osvajača B izan ta. i na M lečiće
N IC E JS K O CARSTVO
i na križare. Doduše, ni n jeg o v i na-
pori nisu odinali urodili plodom. N je-
govu pomoćnu flotu, upueenu na
K retu , k o ja je u sta la na oru žje pro-
tiv M lečića, razb ila je bura, i M lečići
su svlad ali k retsk i ustanak (1234).
Malo zatim , V a ta ca je u G alipolju,
k o ji je bio otrgao od M lečića, sklopio
sa Ivanom I I . Asenom bugarskim sa-
vez za podjelu ostataka. križarskog
te r ito r ija u T r a c iji i za povratak Ca-
rig ra d a pod grčku vlast. B u g a ri su
otrg n u ti od pape, s kim su b ili počeli
p reg ov arati za. p rijela z u katolicizam ,
a dobili su od n icejsk og carskog i
pat.rijaraškog dvora p rizn an je na
autokefala.n trnovski p a trija rh a t, ne-
zavisan od ohriđske arhiep iskopije.
Zatim su oba saveznika n a v a lili i
s kopna i s m ora na C arigrad (1235
i 1236). Ali, ju n a čk i otpor Iv a n a od
Brienn e, pomoć peloponeskih k rižara
i ta lija n s k ih trgovačkih republika, a
n ajzad i ponovan privrem eni p rijela z
Iv a n a I I . A sena u papin k atoličk i ta-
bor, saču vali su križarsko carigradsko
carstvo od propasti. P a ipak torne
earstvu, naročito p o slije sm rti Iv a n a
od B rien n e (1237), n ije bilo više lije k a .
O sv a ja n ja su sjed a svela su g a gotovo
sanio na C arigrad i n a n a jb liž e tračke
gradove, i ono je zapalo u k r a jn ju
m a terija ln u bijedu. V atani n ije bilo
teško da izbaci križare i iz posljed njeg
njihova. posjeda u M aloj A ziji, iz Ni-
kom edije i nikom edijske oblasti do
B ospora (1241). U tom je , sm rću silnog
Iv a n a I I . A sena (1241), opala i Bu-
garska, zbog u n u trašn jih dinastičkih
borbi i zbog najezde južnoruskih Ta-
tara.
N. C. ostalo je kao n a jja č a sila na
razvalinam a nekad ašn jeg Bizan ta,
Njernu su sada bila širom otvorena
v ra ta i u balkanski bizantski te rito rij.
V a ta c a n ije propustio te povoljne tre-
nutke. On je p rije svega udario na
solunski komad n ekad ašnjeg Teodo-
rovog epirsko-solunskog im p erija , pa
je , opsadom Soluna, prinudio Teodo-
rov a sina, ca ra Iv an a, da se odreče
carskog đ ostojanstva i da u buduće
tam o vlada. kao vazalni n icejsk i de-
spot (1242). Zatim je V a ta ca istovre-
menim udarcem oteo i od oslab ljelih
B u g a ra bivšu bizantsku T ra c iju do
g o m je M arice, sa M akedonijom sve
do V ard ara, i od Teodorova drugog
sin a D im itrija , solunsku despotovinu
(1246). Naskoro su N icejcim a pale u
ruke i neke križarske tračk e tvrđave
- 80
(1247). D a bi osujetio papinsko zauzi-
m an je za carigrađske križare, V ataca
je stalno varao pape prijedlozim a o
u n iji, ali se ujedno uđružio i stupio u
srodstvo sa n epom irljivim papinim
n e p rija te lje m na zapadu, n jem ačkim
im peratorom Frid rikom I I . Hohen-
stauffenom . Nitko na B alk an u n ije
više mogao da- se m je ri s V atacom .
Zalud je epirski despot, M ihailo II.,
k o ji se na račun B u g arske i sam bio
raširio u zapadnoj M akedoniji i u
sjev ern o j A lb a n iji, pokušao da pre-
otme N icejcim a i istočnu M akedoniju.
pa da obnovi solunsko-epirsko car-
stvo Teodorovo. V a ta ca je nadjačao
M ihaila, pa g a je , m irom u L arisi,
n a tjera o , ne sam o da se okani istočne
M akedonije, nego da ustupi N iceji i
zapadnu M akedoniju, zajedno sa al-
banskom K ro jo m (1252).
Sam o sedam godina p o slije sm rti
silnog V atace. povećano N. C. je osvo-
je n je m C arigrada iz ruku k rižara i
M lečića, postalo novim bizantskim
carstvom . Sin i n asljed n ik V atacin.
Teodor I I. L ask ar (1254—1258). obranio
je n icejsk e gran ice u T r a c iji i isto-
čnoj M akedoniji od obadviju ofen-
ziva bugarskog cara M ihaila Asena.
P r i obnovi m ira, M ihailo je morao
priznati zatečenu graničnu lin iju
(1256). No M iliailo I I . epirski uspio je
da u savezu sa srpskim k ra ljem U ro-
šem I. zauzme od N icejaca zapadnu
M akedoniju, zarobivši u P rilepu ni-
cejsk o g u pravitelja. tih zapadnih kra-
jev a, h istoričara Đurđa Akropolitu
(1258). Teodor I I. L ask ar n ije doživio
da se osveti M ihailu, n i da povrati iz-
gu bljen e oblasti.
To je učinio n ice jsk i v ojvoda Mi-
hailo Paleolog, skrbnik m aloljetn og
sina i n asljed n ika Teodorova, Iv an a
L askara. B r a t Paleologov. _ sposobni
general Iv an Paleolog, razbio je Mi-
h aila I I. u b itci kođ K ostu ra (1259).
N icejci su ponovno zavlađali u zapa-
dnoj M akedoniji, pa su prodrli i u
epirsku prijestolnicu Artu, odakle su
oslobodili Akropolitu. Malo zatim, oni
su i od Srba. uzeli n atrag Skoplje. No
zah v a lju ju ći ovom sja jn o m uspjehn.
M ihailo Paleolog se toliko osilio u
N iceji, da se zakonitom careviću Iva-
nu nametnuo kao suvlađar i to kao
s ta r iji car po rangu, pa je , što više,
poslao n ejakog Iv an a na zatočenje u
m alo azijski grad M agneziju (1259). Za-
lud je protiv toga ostao n icejsk i pa-
tr ija r h A rsen ije. Čin nasilnog zbaci-
 N IE D E R L E

v a n ja stare n icejsk e d in astije L aska- su od m ikašista i g ran ita, g d jeg d je i

rev ića od strane nove đ in a stije Paleo- od slojeva. g n a jsa . Na sjeveru i za-
loga ostao je n a sn a z i. N am jesto A rse- padu od N. izbilo je duž ra sje đ a nilado
n ija , k o ji se povukao n m anastii', iza- eruptivno kam en je, tra h iti. Iz n je g
bran je đrugi, p o slu šn iji p a trija rk . v ire k rševi od šk rilja s tih vapnenaca,
M eđutim se osnivalac nove n icejsk e k o ji ■ su radi kon takta m jestim ice
d in astije sav založio da osvoji Cari- znatno m etam orfozirani.
grad. P rv i p ok u šaji nisu u sp jeli zbog N. je p rije v o je m na izv orištim a Be-
neđostatka velike flote. Tada. je P a - lašnice, pritoke Crne R eke i P o ro ja ,
leolog sklopio savez s a m letažkim tr- izvorišnog potoka M oglenice, podije-
govaekim konkurentim a i n ep rijate- lje n n a dva dijela.: na zapadu je N.
ljim a , G en o vljan im a (n im fejsk i ugo- u užem smislu, n a istoku K ožuf. N a
vor, 1261). No C arigrad je iznenada prvorn je ku lm inantna stije n a K a j-
pao, p rije nego što su G enovljan i sti- | m akčalan, od k o je se na ob je strane
gli da ispune sv o je savezničke obveze. planinski vrhovi sn izu ju . Od jugoza-
Paleologov vojvoda, cezar A le k sije pada prem a sjeveroistoku n a jv iš i vi-
Stratigo p u l. iskoristio je trenutak, sovi su: Prš-Ć ugi 1.146 m, R ogaš
kad su B alđ u inovi vitezovi o tišli bili ! 1.348 m, Šipkovo 1.418 m, Stalk o v Grob
protiv nicejskog' crnom orskog otočića ! 1.876 m, Stalkov Zub 2.227 m, K a jm a k -
D afn u zije, pa. se jedne noći dočepao čalan 2.521 m, Nidže (ili P loka) 2.362 m,
C arigrad a (1261). K rižarsk o carigrad- Belo Grotlo 2.150 m, Sokol 1.822 m,
sko carstvo bilo je tim e uništenO'. I J Dobro P o lje 1.877 m, K riv ičk i K am en
C arigradu su zavladali Paleolozi, kao l . 842 m, K a m ila 1.561 m, K o z ja k 1.814
p o sljed n ja bizantska đ in astija. m. — Po sv o jo j v e g e ta ciji N. je n a j-
L i t e r a t n r a : A. Gardner, The L a- lje p ša planina u ju ž n o j M akeđoniji.
scarids of N icaea (1912). Šum ski kom pleksi su vrlo prostrani,
D. A n a s ta s ije v ić . ali im je sastav n ejednak. K a ra k te ri-
NIČ’IĆ ĐORĐE (H adži-N ičić), pro- stičn a šumska drveta. su: h rast, bukva,
fesor i direktor g im n azije (11/11 1856, je la i tr i v rste bora: b ije li bor, crn i
N egotin — 14/10 1920, Z a ječa r). Učio bor i m olika, od k o jih je sam o p rv i
je gim n aziju u Negotinu, prirodno- elem ent sređnjoevropske flore, a tre-
m atem atički odsjek velike škole u ćeg ima. jedino na ovoj planini, P eri-
Beogradu. i tr i godine politebniku u steru i Rodopim a. Iznad šum skog po-
Munchenu. Od 1881 bio je predavač, ja s a izdiže se pojas p a šn ja k a samo po
zatim direktor v ra n jsk e gim nazije. vrhovim a K a jm a k ča la n a , N. i K o z ja -
1890—1893 bio je direktor pirotske gi- ka. N a Dobrom P o lju nalazi se i jedna
m nazije, pa potom profesor i direktor tresava, ali je c ije la na grek oj stran i.
u Z ajeearu , a 1898 direktor u V ra n ji. L i t e r a t u r a : J . C v ijić, Osnovi za
Bio je školski nadzornik u okrugu g e o g ra fiju i geo logiju M akedonije i
timočkom. P enzioniran je 1912. U srp- S ta re S r b ije (I., 1906, 320—329); N. K o-
sko-bugarskom ra.tu 1885 bio je bla- šanin, B iljn i pokrivač p lan in a zapa-
g a jn ik m oravske đivizije. — N. je bio dne i južne M akedonije (G lasnik Geo-
vrlo skrom an, a li m a rljiv , sav jestan g rafsk og D ru štva, 6, 1921. 71—74).
i u stra ja n radnik. Napisao je nekoliko P . V u je v ić .
priloga za floru S r b ije , među k o jim a
se opsegom ističe G rađa za floru oko- N IE D E R L E L JU B O M IR DR., pa-
line V ra n je (1894). P isao je i druge leontolog i arheolog (20/9 1865, K la -
stv ari kao: B ilja n ic a , R azviće i sa- tove, Češka). G im naziju i filozofski
vremeno sta n je m atem atike u priro- fak u ltet svršio je u P rag u , gd.je je
dnoj is to r iji i o V a sp ita n ju u sred njim položio i doktorat (1889) iz h isto rije
školam a. N. K . i klasične arh eologije. Radio je na
p roučavanju p rirod n jačk ih i kultur-
NIDŽE, planinski m asiv u Make- nih osobina naroda, naročito prim itiv-
doniji, n a g ran ici naše države sa nih (antropologiju i e tn o g rafiju ). N a j-
Grčkom. To je jed n a od n a jlje p ših p rije je bio docent n a praškom češ-
planina u M akedoniji. Pruža. se od kom univerzitetu za arh eo lo g iju i an-
južnog k ra ja B ito ljsk o -P rilep sk e K o- tropologiju (1891). 1898 post.ao je iz-
tline i S a r i Đola na zapadu, do K o n j- | vanredni, a 1904 redovni profesor uni-
ske i Goleme R eke na istoku, pravcem I verziteta. N. je sv ojim praktičnim
zapad - jugozapad istok - sjeveroistok. radom nmogo pripom ogao uspjehu
N ajviše m ase i vrhovi N. sa sta v lje n i ! Narođopisne V istav ke Čehoslovanske,

- 81 - 6
N IG E E
k o ja je b ila clug'o priprem ana i otvo-
rena 1895. In ic ija tiv o m N. stvoren je
i osnovan od predm eta ove izložbe
Narodnosni Muzeum u P rag’u (1896).
kome je N. bio' prvi direktor (do 1898).
N a osnovu N. m em orandum a m inistar-
stvu škola čehoslovačke republike
u stanovljen je S ta tn i arlieologicky
IJsta v (1919), oprem ljen modernim la-
b o rato rijem , u c ilju kon zerv iran ja si-
stem atski iskopanib p reb isto rijsk ih
ob jek a ta , 1898 počeo je N. izdavati ča- tom, osobitom m arljiv ošću u studira-
sopis (V estn ik slovanskyh starožit-
nosti). — N. k n jig u Slovamski svet
(1910) preveo je L. L eg er na fran cu ski
je z ik pod naslovom L a race slave
(1911) . k o ja je uspješno v ršila propa- P ra g u i po putničkim kazalištim a. Iz
gandu u toku S v jetsk o g R a ta . P išu ći
sv oje veliko djelo Slovanske Starožit-
nesti, N. je obradio p od rijetlo Ju žn ih
Slovena i početke n jih ov og h isto rij-
skog i kulturnog života. To je do da-
nas jedino sistem atično djelo o clav- ; (Ana K a re n jin a ), M a rta (U dolini),
nini Ju g oslovena. N. Ž upanić.
N IG E R TOMO (N egri), splićanin, j los), E sm erald a (Zvonar Bogorodičine
teolog, (— 1527). K a o član plem ićke po- I crkve), Mona V an a (Mona V ana), Teo-
rodice, postao je m lad kanonikom i
arhiđakonom u zav ičaju . K ao dobrom
đrugu M arko M aru lić mu je poslao
sv o je parabole, cla izreče sucl o n jim a .
Glas o N. kao odličnom teologn i okre-
tnom govorniku na daleko se raznio, pa
ga je i P e ta r B erisla v ić, biskup ves-
prim ski i ban hrvatski, izabrao za svoga
poslanika papi Leonu X ., caru K a r-
lu V. i drugim vladarim a. N. je umro
u zav ičaju i sa h ra n jen je u ta m o šn jo j
fra n je v a č k o j crkv i u P olju d am a, gdje
im a i n je g o v a slika. V iše n jegovih la-
tin sk ih spisa, među n jim a liisto rija
biskupa solinskih i splitskili, sačuvalo
se u rukopisu. Đ. K .
N IG RETIČ F R A N JO ^ (Niconizio,
N igoević), korčulanin, odličan pravnik
i stru čni pisac (1501—1549). P rav n ičk e
je nauke svršio u Padovi, i kao dok-
tor prava postao je tu i profesorom
(1526). K ao većina hum anista i N. _se
n ije mogao n ig d je stalno n astan iti,
negO' je ušao u svećenički stalež, po-
stao kanonikom u zav ičaju i otišao je
u R im , g d je su mu za poplave Tibera
(1531), zajedno sa kućom, u k o jo j je
stanovao, propali mnogi n jeg ov i pra-
vnički spisi. Iz R im a je otišao u P o lj-
sku, gd je je bio sek retar k r a l ja Si-
gism unda I. (1506—1548). V ra ć a ju ć i se
(1549) odande kući, na putu ga u b iju
njegovi sluge. 1541 štam pan je n jeg ov
spis: Biscentum v ig in ti guattuor rati-
— 82 -
ones dubitandi. V iše n jegov ih prav-
nickih spisa sačuvalo se u rukopisu.
Đ. K .
N IGRINOVA V E L IK A , glum ica
(31/11 1862, L ju b lja n a — 19/12 1909,
B eograd). Stu p ila je 1878 na slovena-
čku pozornicu u L ju b lja n i. 1882 b ila je
p rim ljen a za članicu narodnog pozo-
rištv a u Beogradu. N. je vrlo brzo
postala p rv ak in ja narodnog pozorišta,
istak av se velikim prirodnim talen-
n ju i heopisivom lju b a v lju prem a glu-
m ačkoj um jetn osti. Gostovaia j_e, veo-
nia često, i sa izvanređnim uspjesim a,
u Novom Saclu, Zagrebu, L ju b lja n i.
lju b a v i prem a beogradskoj publici sa
zahvalnošću je odbila ponuđeni anga-
žman u P ragu . Glavne su jo j uloge
bile: M arg arita (Gospođa s k am elija-
ma), M agda (Z av ičaj), A n a K a re n jin a
JD ebora (Debora), E b o lije v a (Don Car-
dora (n jen a p o sljed n ja, i možda, n a j-
veća k re a cija ). P- 0 .
NIHAG D. D. za in d u striju i trgo-
vinu drva, Zagreb. Osnovano je kao
akcionarsko društvo 1909. sa. kapitalom
od 150.000 kruna, k o ji je postepeno po-
visivan do 16,000.000 dinara, Im a pi-
lan eu D u g o ra Selu s 4 gatera, 470 U P.
u Cabuni i u G arešnici. Im a 60 činov-
nika i 1.500 radnika. Izrađ u je tvrdo
drvo. S. P.
N IJE M C I. Ju ž n i dio panonski1 rav-
nice, po oslobođenju ocl Turaka, bio
je slabo n aseljen , i to poglavito S r-
bima. Da bi ove k ra je v e kolonizirali.
v lasti su počele n a seljiv a ti N. i Ma-
džare. N aseljiv a n je N. izvršeno je u
toku 18 v ijek a. Poglavito su dolazili
sirom ašni stanovuici iz jugozapadne
N jem ačke, pretežno iz Švapske. N. su
većinom katolici. N aseljiv ali su se ili
po srpskim selim a, ili su osnivali
nova n aselja. N ajveće n jem ačke ua-
seobine nalaze se u V ojvodini i Sla-
v on iji sa Srijem om . N jem ačkih oaza
ima i u okolini K o čev ja i M aribora
(Slovenačka), zatim u tuzlanskoj i sa-
rajev sk o j oblasti. Po statistickim pc-
dacima (31/1 1922) u našoj k raljev in i
inia N. 513.472 duše, a po oblastim a
ovako su raspoređeni: bačka 183.451,
beogradska 99.911, srijem sk a 64.380,
o sječk a 52.292, podunavska 48.754,
m ariborska 23.270, lju b lja n sk a 16.675,

v rbaska 7.816, zagrebačka 4.819, tu-
zlanska 3.555, sa ra je v sk a 3.252.
B . D.
N IJE M C I, selo u S rije m u , u srezu
vinkovačkom , na Bosutu, ocl Vinko-
vaca 26 km k ju goistoku. Im a ju 2.414
stanovnika, općinsko poglavarstvo, ri-
m okatoličku župu, 2 osnovne škole,
državnu šu m ariju , parnu pilanuj parni
m lin, tvornicu opeka, filija lu P rv e V in-
kovačke V je re s ijs k e B anke. — 1461 i
1495 spom inje se u N. građ. J . M-n.
N IK E T A , prvi episkop R em ezijan e
(Bele P a la n k e kod P iro ta ) i veliki, pro-
povjednik k ršćan stv a u tim k ra je -
vim a (353, R em ez ija n a — 22/6 oko 420,
R em ezijan a). N jeg ov drug, nolski epi-
skop P a v lin , proslavio gu je naroči-
tom pjesm om jo š za života. N. je na-
pisao i šest k n jig a za propagandu
kršćanstva. Drži se, da je N. sastavio
i popularnu crkvenu pjesm u Tebe
B o g a kvalim . R. G.
N IK E T IĆ G O JK O DR., prav n i pi-
sac (1/6 1881, Beograd). G im naziju je
svršio u Nišu, a pravni fa k u lte t i
doktorat na univerzitetu u Beogradu.
P o slije svršenih stu d ija (1908), bio je
prvo sudski pisar, a zatim je otvorio
(1911) advokatsku k a n eela riju u Beo-
gradu. Od 1912 suđjelovao je u svim
ratovim a. N apisao je čitav niz prav-
nih rasprava, naročito iz privatnog
prava. Izdao je P rav n u B ib lio g ra fiju
do 1905 i čitav niz zakona. sa komen-
tarim a. IJ deset k n jig a izđao je od-
luke opće sjeđnice kasacionog suda.
G lavna su mu đ jela : Građanski zako-
nik. K azneni zakonik, K riv ičn i postu-
pak, G rađanski po.stupak i T rg ovački
zakonik. U rednik je M esečnika. časo-
pisa za pravo. D. P.
N IK E T IĆ SV ETO ZA R , profesor i
bogoslovski pisac (29/6 1842, Beograd
- 31/10 1900, Beograd). Svršio je beo-
građsku gim n aziju (1857) i bogoslo-
v iju (1861), a zatim (1868) duhovnu
akadem iju u Moskvi. B io je profesor
i direktor po raznim gim nazijam a. u
S r b iji (K ra g u jev a c, Jag o d in a, Loznica,
V aljev o , N egotin, Niš i Požarevac) i
profesor bogoslovije u Beograđp.
Penzioniran je 1897. N. je pisao mnoge
članke relig ijsk o-etičk og i crkveno-
h istorijsk o g sad ržaja u V ili (1867),
Jed in stv u , Budućnosti, P ra v o sla v lju
(1869), G lasnicinia Srpskog- U čenog
D ruštva, Sionu, M ladoj S rb a d iji, Ru-
dniku, H rišćanskom V esniku i t. d.
- 83
N IKIFO R I.
V a ž n iji N. rađovi su: N a srta n je rim -
skih papa na srpsku i hrvatsku crkvu
i Isto risk i razv itak srpske crkve, štam -
pani u 22 i 27 k n jiz i G lasnika Srpskog
U čenog D ru štva i Sionu (1874), K a-
tedre je r a r h ija u S r b iji (1874—1875),
Sveštenstvo i m an astiri u S r b iji, K u l-
tu rn i i crkveni život prvih Slovena
na B alkan sk om Poluostrvu (1893).
R. G.
N IK IF O R I., bizantski car 802—811.
B io je jedan od bizantskih vlad alaca
iz činovničkog, a ne iz v o jn ičk o g sta-
leža. B io je m in istar fin a n c ija carice
Je rin e , koju je oborio ta jn o m dvor-
skom zavjerom . N jegov a je vlada po-
kazivala sve v rlin e i mane jednog is-
kusnog a li kru tog b iro k rata. P o b o lj-
šao je refo rm am a u n u trašn ju upravu,
povratio je budžetsku ravnotežu stro-
gom štednjom i u većan jem prihođa.
P ri tom je oporezovao čak i crkvena
im a n ja , na veliko nezadovoljstvo sve-
štenika, Z ah tijev ao je čak i od sv o jih
trup a pred Sarđikom (đanašnjom So-
fijo m , u B u g a rsk o j), da besplatno po-
prave gradske zidine, razorene od bu-
garskog kana K ru m a, no ustuknuo je
pred v ojn ičkom pobunom protiv ta-
kve zap ov ijesti. Uspostavio je sta.ru
te o riju bizantskih sam održaca o ne-
obveznosti crkvenih kanona za. neo-
gran ičen u carsku ličnost.
Za vlade N. B iz a n t je , pošto je već
pod Jerin o m i K on stantinom V I. pre-
tegao nad sam ostalnim slovenskim
plem enim a u G rčk o j, postigao u pod-
v rg a v a n ju tih slovenskih m asa jo š
jed a n uspjeh. Peloponeski Sloven i oko
grada P a tre op sjeli su bili t a j grad.
No g rčki građani P a tre (kako se priča,
uz pomoć svog građskog zaštitn ika,
Sv. A n d rije, koji je sišao s neba, da
zajeđno s n jim a brani grad) izle-
t je li su iznenada iz gradskih v ra ta i
razbili su n e p rija to lja (807). Na to je
N. jednom poveljom predao pobije-
đena slovenska n a se lja oko P a tre, t. j.
i njihovo zem ljište i n jih ov e porodice,
u svojinu m itrop olitskoj -stolici Sv.
A n d rije u P a tri.
N. je imao da se bori s tr i silna su-
sjed a: sa fran ačkim K arlom V elikim
na sje v e rn o j ja d ra n sk o j fron ti, sa
bagdadskim kalifom H aru n -al-R aši-
dom na m alo azijsk o j, i sa bugarskim
kanom K rum om n a tračko-m akedon-
skoj fronti. P ro tiv posljeđ n je dvojice,
N. je lično vodio vojske, ali je pre-
trpio teških poraza i poniženja, pa je
—
NIKIFOR I.
najzađ, u borbam a sa K rum om , iz-
gubio i glavu.
Ivarlo V elik i, k o ji je jo š od osvo-
jen.ja langobardske i avarske države
zadro u bizantsku interesnu sferu, a
k o ji je s blag'oslovom pape L av a I II .,
uzurpirao i titu lu rim skog im pera-
tora, m a da su jed in i zakoniti n aslje-
dnici te titu le i n jen ih h isto rijsk ih
p rav a b ili bizantski sam odršci, uza-
lud se obraćao N., da mu prizna tu
titu lu . Onda se K a rlo odlučio đa do-
b ije na bizantsku štetu kakvu znatnu
te rito rij alnu tekovinu, k o ju bi po-
s lije v ratio B izantu, u zam jenu za
p rizn an je rečene titu le. On je započeo
s N. borbu oko p revlasti u ostacim a
bizantske p ro v in cije V en ecije, Istre
i D a lm a cije. F ra n a čk e spletke i zlato
stvorile su u m letačkom Gracu (A kvi-
le ji) fran ačk u stranku. Zatim su se i
u Mlecima. n ašli lju đ l, k o ji su staru
bizantofilsku upravu z a m ijen ili fran -
kofilskom , pa sii čak s tom novom
upravom prired ili i jed an pohod u
bizantsku D a lm a ciju . K ao odjek tog
pohoda, došlo je otpadništvo Zađra, pa
i sam ih H rv ata i S rb a u u n u trašn jo-
sti D a lm a cije, od bizantskog pod fra -
načko suverenstvo. Doduše, kako su
F ra n c i bili samo kopnena, a ne i po-
m orska sila, adm iral cara N., patri-
c ij N ikita, stigavši sa jak om flotom
u sjevern e jad ran sk e vode, uspostavio
je , bez po muke, bizantsku v la st u
Gracu, M lecim a, p a v a ljđ a i u Zadru.
i n a tjera o je Karlova. sina P ip in a, po-
sta v ljen o g od oca za k ra lja I ta lije , na
za k lju čen je p rim irja (807). A li po od-
lasku N ikitinu, P ipin je opet. obnovio
n e p rija te ljstv a . Nova bizantska eska-
dra v ra tila se, ne m ogavši P ipinu ni-
šta. Što više, P ip in je naskoro zauzeo
sve ostatke bizantske p ro v in cije Mle-
ta k a (810). B izan tska flota, k o ja se
ponovno p ojav ila, u sp jela je samo da
sp rije či P ip in a, da, ne zauzme i ostatke
bizantske D alm acije.
Tada je i N. uvidio da je izgubio
igru. Im a ju ć i na< v ra tu ne samo K a rla ,
nego i K ru m a i H arun-al-R ašida, car
se ođlučio, da sklopi sa F ra n cim a m ir.
K a rlo je i sada tražio od N. priznan je
titu le rim skog im peratora, a nudio mu
je n a trag jeđan dio sv o jili osv o jen ja
na bizantskom sjevernom Jad ran u ,
t. j. M letke i rom anske (latinske) gra-
dovc u đalm atinskom p rim orju bez
Is tr e i bez suverenstva nad hrvatskim
kneževinama. Što više, K a rlo je do-
pustio poslaniku cara N., da već na
— 84
svom povratku u C arigrad, t. j. jo š
p rije nego što N. p ristane na ponu-
đene mu u vjete, obnovi bizantsko go-
spodstvo u M lecim a. C arski je posla-
nik tako i uradio (811). No u tom je
N. poginuo u boju sa K rum om , a m ir
sa K arlo m na navedeuoj osnovi sklo-
pio je n asljed nik cara. N., M ihailo I.
ugovorom između n jegov ih izaslanika
i K arla. u Aachenu (812).
Jo š je gore N. prošao sa H arunom.
On je u skratio H arunu danak, k o ji
je ov aj bio nametnuo Je rin i. P o slje -
dica je b ila provala kalifova u bizant-
sku M alu A ziju , i N. strašan poraz,
p ri kome je on čak i ra n je n (804). B i-
zantska M ala Azija. ostala je otvo-
rena svakogodišnjim arapskim n ajez-
dama, sve dok N.. m olbam a i poklo-
nim a, n ije sklonio H aru n a na obnovu
m ira (807).
U tom se ca r zapleo u borbu sa no-
vim bugarskim kanom, siln im osva-
ja čem K rum om . B u g a ri su se već b ili
oporavili od udaraea bizantskog cara
K on stantina V . Kopronim a. Jo š za
vlade K on stan tin a V I. i Je rin e , bu-
garski kan K ardam postao je bič B i-
zanta. Je rin a , oslijep iv ši sina, i ostavši
sama. na p rijestolu , v aljd a je zaklju-
čila s K ardam om neki m ir, Po cijen u
danka. Međutim, kod B u g a ra je za-
vlada-o energični i am biciozni kan
K rum . N. se, ne znamo zašto, zavađio
s n jim , možda. zato što je i njem u ,
kao p rije H arunu uskratio p laćan je
danka. Došlo je i do rata. Na carev
upad u B u g arsku (807), K ru m je od-
govorio upadom u M akedoniju (808)
i razorenjem Sardike (S o fije, 809).
N. je to v ratio razorenjem bugarske
p rijesto ln ice P lisk e (809), i zatirn no-
vim, jo š većim pohodom, kojim se
spremao da sasvim uništi bugarsku
državu. Zalud ga je K rum p rek lin jao
za m ir. Car je prodro u P lisku , i po-
rušio K rum ov dvor. Ponovna kanova
m olba za. izm iren je n ije ništa. pomogla.
N aprotiv, car se, izgleda, dao u po-
tje r u za Krum om , po balkanskim
klancim a. No jedne noći K ru m je iz-
nenada udario na bizantski logor. LT
kaosu, k o ji je nastao, izginula je go-
tovo c ije la bizantska vojska: i sam N.
P o slije pobjede K rum je našao carev
leš, odsjekao mu glavu, izložio je Bu-
garim a n a gledanje, pa je onda od
lu b an je napravio srebrom okovanu
kupu za vino (811).
D. A n astasijjević.
-

N IK IF O R II. FO K A , bizantski car
963—969. B io je iz sta re bizantske v o j-
vodske porodice, armenskog- p od rijetla.
P r ije za ca ren ja bio je p ro slav ljen i
bizantski general. I J ta jn o m spora-
zumu sa raskalašenom earicom Teo-
fan ijom , udovom R om ana I I., s ko-
jo m se p o slije vjen čao, pobunio se
na čelu sv o jih m alo azijsk ih tru p a
protiv n am jesn ištv a m alo ljetn ih Ro-
manovih i T e o fa n ijin ih sinova, care-
vića V a s ilija I I., k a sn ijeg B u g aro-
ubice i K on stan tin a, proglasio se za
cara, prodro je u C arigrad, zbacio je
n am jesništvo, i zavladao je B izantom
kao treći samodržac, uz dvojicu Ro-
m anovih zakonitih nasljednika.
N. je i na p rijestolu ostao silan
o sv ajač, s ja jn i p ov ratilac starih bi-
zantskih zem alja, izg u b ljen ih u pro-
šlim vjekovim a, v elik i im p e rija list,
željan da obnovi n ek ad ašn ji Ju s tin i-
ja n o v rim sko-bizantski im p erij. K ao
ear, N. n ije , zbog n ev ještin e sv ojih
vojvoda, mogao p ov ratiti od a fričk ih
A rapa S ic iliju . B iz an tsk a v o jn a eks-
p eđ icija p re trp jela je slom, tako da
je B izan t sa fatim idskim kalifom u
K a jru a n u , rnorao zaključit-i m ir, na-
pustivši i p osljed n je sv o je teritori-
ja ln e ostatke u S ic iliji (967). No đotle
su drugi N. vojvode p o v ratili od
A rapa otok C ipar (964/65). Sam car
dovršio je osvo jen je C ilicije, oteo je
azijsk im A rapim a M ezopotam iju i
sjevernu S ir iju sa starom metropo-
lom A ntiohijom , a stao je t je r a ti
Arape čak i iz F e n ic ije . N a zapadu,
g d je je B iz a n t još držao južnu Ita -
liju , N. je , preko sv ojih tam ošn jih
h rab rih đ iv izijara, obranio to podru-
č je od o svajačk ih n a s rta ja Otona. I.
Saksonskog, o s v o jite lja sjeverne Ita -
li je i Rim a, i novokrunisanog zapad-
nog rim skog im p eratora (od 962). Oholo
je prim io u C arigrađu Otonova posla-
nika, L iju tp ran d a, biskupa krem on-
skog, k o ji je došao, da u im e svog
vladara, prosi jednu bizantsku prin-
cezu za. Otonova sina, Otona I I., i đa
tra ž i bizantsku južnu I t a liju u mi-
raz (968).
Na B alkan u , N. je htio da sruši i
osvo ji Simeonovo bugarsko carstvo,
k o je je opalo pod Sim eonovim sinom
Petrom , i da balkansku granicu B i-
zanta ponovno pomakne na d on ji Du-
nav, gdje je ona b ila za Ju s tin ija n a I.
Zlatom i diplom acijom , N. je prvo bar
cio na B u g arsku Ruse, pod ju n ačk im
kijev skim velikim knezom S v jeto sla -
— 85 -
NIKIFO R GEIGORA
vom (968). No S v jeto sla v u se i samom
dopala B u g arska, te se odupro zah-
tje v u N., da se iz osvojenih sjev ern ih
bugarskih oblasti v ra ti n a tra g u K i-
jev . Ubrzo p o slije toga Iv a n Cimi-
skes, u dogovoru sa T eofan ijom , ubio
je i n aslijeđ io N.
J o š dok je bio general, N. se upo-
ZDao sa pobožnim monahom A tanasi-
jem , pa je i sam đobio v o lju đa iđe
u kaluđere. Dao je A tan asiju , iz pli-
jen a , dobivenog p ri osv o jen ju K rete,
veliko blago, k o jim je A ta n a sije po-
digao za sebe i za svog p r ija te lja N„
d anašnju svetogorsku lavru Sv. A ta-
n a s ija (963).
Literatura: G. Schlum berger,
Nieephore Phocas (19232).
D. A n a s ta s ije v ić .
N IK IF O R GRIGORA (1295 — po-
s lije 1359), bizantski Grk. Rodio se u
M a lo j A z iji (P a fla g o n iji), ali je još
od m ladosti djelovao u C arigradu. N.
je bio n a jm n o g o stra n iji n au čn ja k i
k n jiževn ik u B izan tu za v rijem e po-
sljeđ n je đ in astije P aleo lo g a: h istori-
čar, k lasički filolog, govornik, p jesnik.
filozof, bogoslov, pa čak i astronom .
Z a h v a lju ju ći svojem astronom skom
znanju, N. je ušao u h isto riju kalen-
đarske reform e. Zajeđno sa nekim
ra n ijim p retečam a n a zapadu, N. je
predlagao popra.vak kalendara. N. je
sv oj novi kalendar podnio Andro-
niku I I . (1325). Car je odobrio stv ar i
u načelu i u pojeđinostim a, a li ju n ije
smio izvesti., b o je ći se otpora drugih
kršćanskih narođa.
N. je 1326, zajeđno s drugim care-
vim poslanicim a, otputovao u S r b iju
Stevanu Dečanskom . Od tuda se n ije
h tje la v ra titi u B izan t ta šta Stev a-
nova, Irin a , kći M etohitova, a žena
sinovca Andronikova, cezara (p rije
panipersevasta) Ivan a, um rlog u srp-
sk o j p rijesto ln ici Sk op lju . Trina se
stid je la doći natrag, je r su n jen po-
kojni muž i ona otišli u S r b iju sa
zlim n am jeram a protiv svog cara i
sv oje domovine. Oni su n a m jera v a li
da srpskom pomoću otmu Androniku
Solun i M akedoniju, pa da Iv an tu
osnuje sebi poseban p rijesto . P osla-
nicim a je bio zađatak, da nagovore
udovicu n a povratak u C arigrad. Irin a
je , uputivši N„ u p ra tn ji jednog S r-
bina, p rijek im putem u bizantsku
prijestolnicu , pošla sa ostalim posla-
nicim a, također svojim a, a li preko
Soluna, gd je je , prem a p o sljed n jo j
N IK IN C I
m i'iževljevoj v o lji, im ala da ga sa-
h rani.
K ad a je A ndronik I I I . zbacio djeda
A ndronika I I . (1328), strad ale su i
njeg'ove pristalice. M etohit, davni pri-
ja t e lj N., izgubio je tada položaj, slo-
bodu i im an je. B ezo p asn iji N. kaž-
n je n je sam o carskom nem ilošću i
oduzim anjem im a n ja . N. se onda sav
predao naučnim stu đijam a. A li ga je
iz n jeg ov a k ab in eta ponovno izveo u
životnu borbu n ek ad ašn ji katolički,
zatim pravoslavni monah V arlaam ,
izazvavši ga na ja v n i naučni dvoboj.
N. je nad n jim ođržao s ja jn u pobjedu.
P rem a takvom uspjehu A ndronik I I I .
n ije ostao ravnodušan. N. je postao
i n jeg ov lju b im ac, dobio je n a trag
sv oje im an je, vratio se profesuri, svo-
jim učenicim a i drugim ja v n im du-
žnostima.
No p o slije sm rti A ndronika I I I .
(1341), za v rijem e građ anskog ra ta iz-
među d in a stije Paleologa i Iv a n a V I.
K antakuzena, a naročito za v rijem e
K antakuzenove vlade, N. su snašle
nove bijede. Pošto je đugo krio sv oje
m išlje n je , on se najzađ, na molbu
V a rla a m o v a učenika Akindina, u m ije-
šao u ta d a šn ji bogoslovski spor oko
»isihazma«, spor k o ji je jo š pod An-
dronikom I I I . izazvao nem irni V ar-
laam , žigošući kao herezu v jero v a n je
svetogorskih kalu đ era »isihasta« (»đu-
talica«) o nestvorenoj B o ž jo j sv jetlo -
sti, pokazanoj učenicima. Isusovim na
gori Taboru, i o m ogućnosti da se ta
sv je tlo st vidi stalnim n ijem im gleda-
n jem u svoj pupak. Ma da je došljak
V arlaam , zbog svog gledišta, osuđen
i proklet na carigradskom saboru An-
dronika I I I . (1341), m a da je i A kin-
din pogođen prokletstvom na saboru
udove Andronikove, carice Aue (1347).
N. je jo š pred ov aj drugi sabor hrabro
stao na stranu V arlaam o vaca, uhva-
tiv ši se i sam u koštae s glavnim bra-
niocem »isihazma«, učenim i rječitim
G regorijem Palam om , i sa njegovom
moćnom strankom . Pošto se V arlaam ,
poslije ošude na Andronikovu saboru,
vratio u svoju otadžbinu K a la b r iju i
u svoju prvobitnu katoličku v jeru , i
pošto je i Akindin, ubrzo p oslije
Anina sabora, iščezao sa pozornice,
sakrivši se negd je u Bizantu. N. je
postao vođa, i kao n a jg la v n iji advo-
kat V arlaam ovaca. N jeg a bi v je ro ja -
tno još carica Ana, ođmah poslije svog
sabora (1347). p ro tjerala i zatvorila,
no u to je K antakuzen prodro u Ca-
rig rad , i zacario se silom pored zako-
nitog cara, A nina sina, Iv an a V. P a le-
ologa (1347). Novi viadalac je bio stari
p r ija te lj N., a li je i on n ag in jao P a la -
m ovcim a, k o ji su im ali za sobom ve-
ćinu bizantskog sveštenstva, a osim
to g a p red stav ljali su p rastaru istoč-
n ja čk u kaluđersku m istiku, nasuprot
V arlaam o v o j zap ad n jačkoj skolastici-
Ipak, K antakuzen je sve pokušao da
N. lijep im otrgne od V arlaam ovaca.
No N. je uporno ratovao za svoje bo-
goslovsko u v je re n je i za svoju stranku.
Tada je i K antakuzen sazvao jo š je -
dan sabor (1351). N. se onda zakalu-
đerio, pa je zatim sa svojim p ristali-
cam a prisustvovao saboru. A li je i
ovaj sabor anatem isao V arlaam ovce.
Doduše, ime N. n ije bilo spomenuto
u anatem i, n iti je n jeg o v o j ličnosti
u čin jen o kakvo zlo; on je pušten da
se slobodno v ra ti u sv oj m an astir. Ali,
on n ije m irovao. On je piskarao na
sVe stran e p rotiv služlDene crkve, pa
i protiv K antakuzena. Tađa ga je
K antakuzen stavio pod nadzor, k o ji
je prestao tek sa padom toga vla-
daoca, (1354). Dočepavši se ponovno
slobode, N. je , i pod carem Ivanom V.
Paleologom . produžio borbu za svoje
bogoslovsko stanovište, ali opet bes-
plođno. Preživio je svog protivn ika
P alam u (1359), no svakako ne dugo.
Od m nogobrojnih i raznovrsnih N.
spisa, ostala nam je i n jegova velika
H isto rija B izan ta 1204—1359, spočetka
kratk a, a u đoba samog pisca vrlo
opširna, naročito u p a rtija m a o »isi-
hazmu«. Uz Kantakuzenovn H isto riju ,
to je vrlo znatan izvor i o S r b iji oso-
bito za v rijem e M ilutina, Dečanskog,
Dušana i ITroša. Tu se priča o M ilu-
tinovim o sv a ja n jim a na bizantski ra-
čun o n jeg o v o j ženidbi Simoniđom.
0 njegovim vezama sa Bizantom , o
ženidbi Stevana Dečanskog M arijom
Paleologovom, o N. putovanju s osta-
lim bizantskim poslanicim a u S rb iju
(pri čemu nam se daju vrlo važnl
etnografski pođaci i o makedonskim
Slovenim a. kroz č ije su k ra je v e po-
slanici prošli), zatim o Duša.nu, i o
n jegovim o sv a ja n jim a u Bizantu za
v rijem e saveza s K antakuzenom , pa
1 jio slije toga, o prvim sukobim a Srba
g Turcim a za D ušana, o prilikam a u
S r b iji p o slije Dušana i t. d.
Đ. Anastasijević.
N IK IN CI. selo u Srijem u , u srezu
m itrovačkom ; stanica na želje<ziiici
Rurna—K len ak, od Bum e 16 km k jugu.
 NIKODIM

Im a 2.203 stanovnika (većinom poto- se braća k ra lje v i D rag u tin i Mdlutin

niaka n aseljen ih A rb anasa-K lim e-
n ata), općinsko poglavarstvo, rim oka-
toličku župu, evan geličko-reform iran i
pastorat, 3 pučke škole, poštu i te-
leg raf, tvornieu opeka i m otorni m lin.
— U N. našlo se rim skih novaca i
drug’ih sitnih ostataka rim ske kulture.
J . M-n.
N IK IT A , m učenik za. v je ru (A lba-
n ija — 4/4 1808, Serez). N. je bio Slo-
ven iz A lb a n ije. Zam onašio se u ma-
n astiru R u siku u Sv. Gori, a k asn ije
se povukao u kontem plativan život u
skit Sv. Ane. N ajzad je prešao u Se-
rez sa apostolskom revnošću, đa pro-
povijeda kršćanstvo među m uslima-
nima, K ao tak v og T u rci su g a pod-
v rg li teškim m ukam a i zatim sit ga
uđavili. R . G.
N IK IT A AKOM INAT (ili H o n ija t,
t. j. iz m aloazijskog grčkog grada
Hone), bizantski velikođostojnik i
književnik na carigradskom dvoru
p osljed n jih d ecenija 12 v ije k a , a za- tropolita Teoktista za sta rje šin u pra-
tim , po padu C arigrađ a pod križare i
M lečiće u četvrtom križarskom ratu
(1204), na n icejskom grčkom dvoru
cara Teodora I. L ask ara. Između osta-
log, napisao je i jednu h isto riju B i-
zanta 1118—1206. Vlađu Iv a n a I I . Ko-
mnena obradio je u kratko, a op širn ije
je iznio doba M anuela I. K om nena i
n jegovih n asljed n ik a iz iste d in astije, kneza L azara išao u Carigrađ (1375),
doba carev a iz d in astije A ngela, mle-
tačko-križarsku opsadu C arigrada, po-
d jelu osvojenog B izan ta, i prve godi-
ne p o slije toga. U vezi s tad ašn jim
borbam a i odnosima B izan ta i srpskih
vladalaca, dao je N. nešto pođataka i
o prethodnicim a N em anjinim , o Ne-
m an ji i o prvim N em anjićim a.
D. A n.
N IK IT IĆ G ED EO N , prvi sam ostalni
episkop pravoslavnih R u m u n ja pod
austro-ugarskom vlašću, p oslije a k cije
da se svi R u m u n ji pou n ijate. B io je
Srbin . U p rav ljao je novom episkopi-
jom 1784—1788. S v o ju katedru sm je-
stio je N. u velikom rum unjskom selu
Rešinaru, kod S ib in ja , i uredio je l k a sn ije u svoje rodno m jesto B e ra t u
svoju episkopiju prem a org a n iz a ciji J A lb a n iji, i tamo je počeo propovije-
■ srpskih ep iskop ija u karlov ačk oj mi-
tro p o liji. R. G.
NIKODIM , pećki arhiepiskop, diplo-
m at i. pisac (— 12/5 1324). B io je vla-
steoski sin, rano se zakaluđerio i po- ! mu glavu. T ije lo N. preneseno je u
stao je igum an hilandarski. U živao je
veliki ugled i znatno je u tjecao da su i prepođoban N.
izm irili. Po ž e lji obojice k ra lje v a i
državnog sabora, N. je , sa naročitom
diploma.tskom m isijom , poslan u Ca-
rig rad i tam o sklopio ugovor o m iru.
N. je đ alje, sa svetogorskim kaluđe-
rim a ’u tje cao n a k r a lja M ilutina, da
svog o slijep ljen o g sina Stev an a pozove
n a tra g iz zatočen ja u C arigradu. On
je i krunisao Stevama D ečanskog i
n jeg ov a sina D ušana za k ra ljev e.
U p ra v ljao je srpskom crkvom kao
arhiepiskop od 12/5 1317—12/5 1324, kada
je umro. — P rav o slav n a crkva ga
sm a tra svecepi i kao takvog slavi na
dan n jeg ov e sm rti. N. je preveo sa
g rčk o g jezik a n a srpski T ip ik Sv. Sav e
Jeru salim skog . R. G.
NIKODIM , pećki p a trija r h 1445 do
1453. R a n ije je bio igum an i arhim an-
drit stuđenički, a 1443 postao je m itro-
polit raški. Neko v rijem e (oko 1451
do 1453) u p rav ljao je i ohridskom ar-
hiepiskopijom , te je rukopoložio mi-
voslavne crkve u M olđavskoj.
R . G.
NIKODIM . monah i diplomat (u
14 v ijek u , K o stu r — 1406, Tism ena,
V lašk a). K ao okretan diplom at i do-
b ar poznavalae grčkoga jezika (nazi-
van je i G rčić), N. je bio p ratilac mo-
naha Is a ije , kad je sa izaslanstvom
đa radi na izm iren ju srpske i grčke
crkve. N. se k a sn ije proslavio i kao
osnivač prvih m an astira u V lašk o j
(Tism ena i Vodice), gd je ga p oštu ju
kao sveca. R . G.
NIKODIM , m učenik za v je ru (druga
polovina 17 v ije k a — 10/7 1709, Beo-
grad, B e ra t, A lb a n ija ). N. je bio Slo-
ven iz A lb a n ije i družeći se s musli-
m anim a prim io je muhamedanstvo. I
sv a n jeg o v a d jeca pošla su za ocem,
osim jednoga sina, k o ji je odbjegao
u Sv. Goru. Došavši u Sv. Gorn da
traži toga sina, N. se v ratio u kršćan-
stvo i prim io monaštvo. A đa bi pot-
puno okajao svoj g rijeh , v ratio se
dati kršćanstvo ineđu m uham edancim a.
T u rci g a zbog to g a uhvate, optuže
rad i h u len ja m uham edanstva, i po-
s lije trodnevnog m u čen ja odsijeku
Sv. Goru 11/7 1722, g'dje se slavi kao
R ■ G.

- 87 -
N IKOLA I.
N IK O LA I., rim ski papa 858—867. i T rst, da tamo n astavi stu dije, a odatle
B io je iz odlične rim ske porodice,
veoma obrazovan, ponizan i blag, ali | devita Velikog. S tu d ije je prekinuo
odluean b ra n ite lj nezavisnosti crkve | 1860 i vratio se n a C etinje. P o s lije po-
i papinske v lasti. U sporu između
F o t ija i svrgnutog carigrad skog patri-
ja r h a I g n ja t i ja branio je prava ovog
p o sljeđ n jeg ; n a rim skom saboru 863
osudio je P o tija i isk lju čio g a iz cr-
kve. N a m olbu bugarskog kneza B o-
risa poslao je 866 u B u g arsk u dva
biskupa i m isionare. Z nam eniti su n je-
govi m udri odgovori na bogoslovska
i crkvenopravna p ita n ja kneza B orisa.
M isionarski rad Sv. Ć irila i Metoda
u M oravskoj i P a n o n iji slagao se sa
id eja m a N. o crkvenoj univerzalnosti.
N. je slovenske apostole pozvao u
B im , da uredi crkvenopravni položaj
M oravske i P a n o n ije. Neposredno
pred n jih o v dolazak u R im N. je
umro, a ove je prim io n jeg o v nasljed-
nik H a d rija n I I. F . G. država Crna Gora, i stoga jo j je
N IK O L A I., ru ski ca r 1825—1855 na-
sto ja o je odlučno, da ostvari ruske
p reten zije na bližem istoku i da po-
mogne balkanskim kršćanim a da se
oslobođe turske vlasti. Akerm anskom
konvencijom osigurao je N. izv ršenje
ođredaba bukureškog ugovora o Sr-
b iji; n jeg o v a je flo ta su d jelovala s en-
gleskom i franeuskom pri uništenju
turske flo te kod N avarin a (1827); on
se zaratio s Turskom (1828/29), a dri-
nopoljskim m irom (1829) i diplomat-
skom akcijom pomagao je ostv aren je
au tonom ije S r b ije i sam ostalnosti
Grčke. LTgovorom u U n k ja r-Isk elesiu
(1833) dobila je R u s ija privilegovan
položaj u m orskim tjesn acim a, ali dar-
danelskiin ugovorom sila u Londonu
1841 zab ran jen je prolaz kroz m orske
prolaze ratnim brodovim a svih sila.
N. je pom agao A u striji da uguši ma-
đžarsku bunu (1849). T e ž n ja za pro-
tektoratom nad kršćan im a Turske do-
v ela g a je do nesretnog krim skoga
rata. (1853—1856) sa Turskom i zapa-
dnim silam a. T ek p o slije N. sm rti za-
vršen je t a j ra t pariskim m irom i
prijenosom p rotek torata nad S rb ijo m
i rum unjskim kneževinam a sa R u sije
na evropske sile. V -lj. P. i snažnu i program atsku rodoljubnu
N IK O LA I. P E T R O V IĆ , knez i
k r a lj Crne Gore 1860—1918 (7/10 1Š41.
N jeg u ši — 2/3 1921, Entibes, k ra j
Nizze). Sin je velikog vojvode M irka
P etrov ića, a sinovac kneza D anila.
Osnovnu školu učio je n a C etinju,
p o slije je poslan na eetiri godine u
— 88
je 1856 upućen u P ariz, u lice j L ju -
g ib ije kneza D an ila u K otoru (1/8
1860) postao je crnogorski knez. Jo š
te zime v jen čao se sa mlađom petnaest-
godišnjom Milenom, kćerkom vojvode
P e tr a V ukotića.
Odmah na početku sv o je vlade knez
N. je uvučen u težak ra t s Turcim a.
Iz v je sn i m adžarski i ta lija n s k i rodo-
Iju b i n ap rav ili su plan, da preko Sr-
b ije i C m e G oreprebace čete u Austro-
U garsku, a da u isti m ah izazovu i opću
rev olu ciju kršćan a na Balkanu . U
plan je bio upućen i fran cuski konzul
u Skadru, H. H ekar, k o ji je imao ja k
u tje c a j n a C etinju. Pod u tje ca je m tih
krugova i planova pokrenut je 1861
hercegovački ustanak Luke Vukalo-
vića. T u rska je znala, da ustanak po-
a p rila 1862 o b ja v ila rat. O stavljena
sam a sebi C rna Gora n ije m ogla da
ođoli nad m oćn ijoj sili O m er-pašinoj. i
u augustu je m olila za m ir. T u rski
u v je ti b ili su đosta teški; knežev otac
m orao je đa napusti Crnu Goru. Po-
sredovanjem velikih sila ti su u v je ti
đonekle ublaženi.
N euspjeh u ratu 1862 nagnao je
kneza N. da m ije n ja svoju đotadašnju
politiku. M jesto francuskog ja v lja se
sad au stro-ugarski u tje c a j. Austro-
U g arsk a je za. v rijem e prošlog ra ta
bila na st.rani Turske, radi crnogorskih
veza sa austro-ugarskim n e p rija te lji-
ma. Crnogorci su teško osjećali zlu
v olju n ajbližeg, a vrlo moćnog susjeđa.
U to v rijem e knez N. je stupio u blize
veze sa knezom M ihailom , spremao se
s n jim zajedno na zajeđničku borbu
protiv T u rak a i razrađivao plan za
oslobođenje i u je d in je n je Srb a. S r b ija
i C rna G ora sklopile su 23/9 1866 savez
za zajedničku ak ciju . Po tome ugovoru
knez N. se odrekao p rijestola u korist
kneza M ihaila, kuma sv o je djece, ako
u sp ije n am jerav an i plan narodnog u je-
d in jen ja. To je bio jedan od najplem e-
n itijib gestova craogorskog gospodava.
Te godine ispjevao je on oduševljenu
pjesm u: Onamo namo, k o ja je postala.
jed n a od n ajp o p u larn ijih p.iesama.
druge polovine 19 v ijek a.
S a S rb ijo m zajeđno kuez N. je ušao
u ratove za oslobođenje 1876. On je
od 1874 vodio pregovore s hercegova-
čkim glavarim a, kojim a je dodijao

tu rsk i ad m in istrativn i i fin a n c ijs k i
zulum. Pom agan s C e tin ja buknuo je
ju n a 1875 hercegovački ustanak i za-
palio je doskora bosansku K ra jin u i
jedan dio Posavine. Izazvane tim
ustankom i oduševljenjem naše ta-
d ašn je rom antičarsk e jav n osti, k o ja
je p o d cje n jiv a la tu rsk n snagu, obja-
vile sn o b je srpske kneževine Tur-
skoj ra t (18/6 1876). K nez N. je lično
vodio v ojsku , k o ja je krenula. n a H er-
cegovinu (oko 20.000 boraca, Crnogo-
raca i u stanika). K nez je prođro do
B išin e, ali se odatle naglo povukao
do V u čje g D ola, tražeći, pred snažnom
vojskom M uktar-pašinom , da oko sebe
okupi što više sv o jih četa, k o je se
b jeh u razišle da rasčiste s m an jim
tu rskim jed inicam a. S ja jn a pobjeda
C rnogoraca i H ercegovaca n a V u čjem
Dolu 18/7 silno je pođigla knežev
ugled. A li, na z a h tjev A ustro-U garske,
C rna Gora n ije sm je la produžiti rato-
v a n je u H ercegovini, zapađno od li-
n ije Gacko—B ileće, nego je težište svo-
jih borbi p re n ijela n a nikšićki i istočni
k r a j. A ustro-U garsko posredovanje
učinilo je , d alje, da C rnogorci nisu
svoju glavnu snagu uputili u susret
S rb ija n cim a , prem a Ja v o ru , nego< su
ratov ali u malom, čisto za svoj račun.
U ovom ratu Crnogorci su se držali
veoma hrabro i ođ n ijeli su nekoliko
slavn ih pobjeda (Fundina, Medun). To
je u srpskom sv ije tu veoma diglo
ugled C rnoj Gori i knezu lično.
Od pobjeđe na Grahovu (1858) Crna
G o ra je , u đoba naše nacionalne ro-
m antike, sla v lje n a kao n eosvojiv a na-
cionalna kula, u književnosti i u dru-
štvu stvoren je čita v kult za n ju . K ad
je R u s ija o b ja v ila P o rti rat, knez N.
n ije čekao, kao S r b ija , nego je i on
produžio ra to v a n je s Turcim a, ali je
u isto v rijem e održavao n a jin tim n ije
veze sa A ustro-U garskom điplomaci-
jom. A ustro-U garskoj in terv en ciji kod
P o rte im a se zahvaliti, da Su lejm an -
pašin pohod na Crnu Goru n ije za-
vršio katastrofom za n ju .
N a berlinskom kongresu Cma. Gora
je dobila nezavisnost, veliko poveća-
n je sv ojeg te r ito r ija (Podgoricu, Nik-
šić, P la v a i G usinje. B a r i U lc in j) i
izlaz na more. S a dobivanjem B a ra
5 U lcin ja , bilo je izv jesnih teškoća. sa
P ortom , a li su one u klonjene posređo-
v an jem velikih sila. Crnogorska obala
ipak n ije b ila potpuno slobodna. B er-
lin ski kongres ovlastio je A ustro-
89
N IIvO LA I. P E T R O V IĆ
U garsku, da v rši nad n jom izv jesn i
p o lic ijsk i nađzor.
Za. v rijem e u stanka u K riv o šija m a
i H ercegovini (1881/82) C rna G ora je
p otajn o podržavala ustanike, a služ-
beno je b ila prem a A u stro-U garskoj
lo ja ln a . Za takvo držanje knez N. je
dobio novčanu nagradu iz B eča. A li od
tih vrem ena hladne odnosi između
A.ustro-Ugarske i Crne Gore. B ečk i
dvor pom agao je d in astiju Obrenovića,
te se knez N. pnčeo sve više ob raćati
R u s iji. Kod cara A leksan đ ra I I I . uži-
vao je vrlo dobar glas. C ar g a je jednom
prilikom dem onstrativno nazvao jedi-
nim iskrenim p rija te lje m .
K nez N. je u dajom sv o jih kćeri
znatno p ojačav ao sv oje veze i u tje c a j.
N a js ta riju kćer, Zorku, udao je (1883)
za kneza, k a sn ije g k r a lja P e tr a K a ra -
đorđevića. 1889 uđale su se k n eg in ja
M ilica za velikog ruskog kneza P e tra
N ik olajev ića, a S ta n a za kneza. Đurđa
L eichtenberga. 1896 v je n č a la se kne-
g in ja Je le n a za ta lija n sk o g p rijestolo-
n asljed n ik a V ik to ra Em an uela, a 1897
k n eg in ja A na za kneza F r a n ju B a t-
tenberga.
K nez N. je dao kroz Crnu Goru na-
p rav iti dobre puteve i otvorio je više
škola, istin a slabo snabdjevenih. A li,
u osnovi au to k rat i seb ičn jak , on je
im ao sukoba sa sv im a lju d im a od
v rijeđ n osti. N a jb o lji n jeg o v i vojvode
i ju n aci, s k o jim a je stekao glas n
borbam a, u m rli su u teškoj zavadi
s n jim (M arko M iljan ov , Jo le P «letić,
L uka V ukalović, Peko P avlović, Mašo-
V rbica, Žarko Lešević, i dr.). Isto tako
razišli su se s n jim i svi lju d i nauke
i u m jetn osti, k o ji su se sk u p lja li u
C rnoj Gori (M ilan Jov an ov ić, Sim o
M a ta v u lj, Laza K ostić, V laho Buko-
vac, N ićifor D učić i dr.). N ezađovolj-
stvo u zem lji protiv n jegov og režim a
bilo je vrlo veliko, naročito kođ slo-
bodoum nije omladine. K ad a je 5/11
1905 dan C rnoj Gori ustav, opozicija
je vrlo brzo uzela m aha i nezadovolj-
stvo je izbilo u neočekivanoj m jeri.
N a silja dvorskih p rista lica p ro tiv ja -
vne r ije č i, rasp u štan je skupština i
uvađanje p rijek ih suđova samo je po-
goršalo s ta n je u zem lji. P ro g las kra-
lje v in e (28/8) 1910, k o ji je im ao b iti
nagrada za pedesetgodišnje v lad an je
kneza N., n ije p rim ljen s velikirn odu-
šev ljen jem .
U nacionalnim krizam a C rna Gora
je iš la zajedno sa. Srb ijo m , i ako od-
nosi između vlada i dvorova nisu
—
 N IKOLA II.
u v ijek b ili n a jisp ra v u iji. Za v rijem e
aneksione krize (1908) C n ia Gora je
iz ja v ila sv o jn spreninost, da radi sa
S rb ijo m . P o s lije krize, zauzim anjem
I ta lije , oslobođena je crnogorska obala
austro-ugarskog nadzora. — U bal-
kanskom ratu (1912) C rna Gora je su-
đ jelov ala isto tako. Ona je prva, p rije
svili saveznika (26/9) o b ja v ila T u rcim a
rat. U ratu sa B u g a rim a (1913) jed na
crnogorska d iv izija pom agala je srp-
sko j v o jsci. U Svjetsk'om E a tu (1914)
Crna Gora je stupila odmah u red sa-
veznika. U ovom ratu držanje cetin j-
skog dvora n ije bilo besprikorno. K ada
ee, u jesen 1915, stegao obruč austro-
ugarskih, n jem ačk ih i bugarskih divi-
z ija oko S rb ije , Crna G ora n ije do-
v o ljn o b ra n ila n i ono, što je po prirodi
izgleđalo kao neosvojiva tvrđava. Tvrdi
Lovćen pušten je s vrlo m alo krvi.
L ica bliza sam om dvoru počela su pre-
govore sa n e p rija te ljim a i izvela su
k a p itu la ciju Crne Gore. 13/1 1916 po-
čeli su i službeni crnogorsko-austro-
u g arsk i pregovori za separatan m ir.
K ak o su au stro-ugarski u v je ti b ili vrlo
teški, i kako se n ije vođilo gotovo ni-
malo obzira ni o suverenim pravim a
Crne Gore, u p o sljeđ n ji je čas izbje-
gnut neposredan sporazum sa samirn
k ra ljem . ali je do kapit.ulacije došlo.
A u stro-U garskim vlastim a predao se
sred n ji k ra lje v sin, knez M irko (23/1).
K r a lj N. se iskrcao u B rin d isi, napu-
šta ju ći Crnu Goru, da je nikad više
ne vidi. On i njegova. okolica k riv ili
su naročito I ta liju , da je Crnu Goru
u n ajtež e doba ostavila bez hrane,
m u n icije i drugih potreba. K r a lj N.
je izrazio želju, đa ide u K u siju , ali
je ca r N ikola I I . (21/3) odbio t a j do-
lazak.
S m a tra ju ć i k r a lja ođgovornim za
k a p itu la ciju Crne Gore, crnogorska
N arodna skupština u Podgorici, sa-
zvana odmah p oslije oslobođenja (13/11
1918), p ro g lašu ju ći u je d in je n je sa Sr-
bijom , p ro g lasila je ujeđno i svrgnu-
će k ra lja N. i n jegove d in a stije sa
crnogorskog p rije sto lja . K r a lj N. je
ipak i p oslije to g a održao svoju vla-
du i nađao se, da će možda u sp jeti
stv oriti u C rnoj Gori raspoloženje za
sebe. Nepodržavan n i od jedne velike
sile, osim donekle od I ta lije , sam ne-
/đ ovoljn o aktivan i sv ijesta n sv oje rpe-
popularnosti, k r a lj N. n ije pokušavao
da se v ra ti u Crnu Goru.
V . Ć orov ić.
90
N IK O L A II., p o sljed n ji ruski ca r
1894—1917. Poveo je a k tiv n iju politiku
na. B alk an u m ireštegškim sporazumom
sa A ustro-U garskom o reform am a u
M akedoniji (1903) i sasvim se obratio
bliže k istoku p o slije poraza n a dalekom
istoku u rusko-japanskom ratu (1904
do 1905). U aneksionoj krizi (1908—1909)
branio je interes S r b ije . N a sastanku
sa V iktorom Em anuelom I I I . u Kaco-
n iggi (1909) sporazumio se s Ita lijo m
0 B alk an u na osnovu načela narođnosti.
K ao prvi od ruskih careva prihvatio
je načelo narodnosti kao osnovicu za
rje š e n je istočnog p ita n ja , m jesto do-
tad ašn jih p reživ jelih im p erijalističk ih
a sp ira cija i d ije lje n ja interesnih sfera
sila, k o je su p rije toga đonijele mnogo
razočaranja. i R u s iji i Slovenstvu. LT
duhu t.oga program a pritekao je N.
u najtežem momentu S r b iji u pomoć
(1914) protiv osvajačkih težu ja Austro-
U garske, n a početku S v jetsk o g E a ta .
1 k a sn ije je branio jugoslovenski na-
cionalni te rito rij p rotiv neopravdanih
a sp ira cija talijanskog- saveznika. An-
tante. Y -lj. P.
N IK O LA DUBROVČANIN (Nico-
laus K agusinus), slik a r (oko 1460 — 1517.
Dubrovnik). Bio je iz slikarske poro-
dice, je r rnu je i otac Božidar V la t-
ković (po kome su i njega. zvali Boži-
darevićem) bio slikar. a tako i b rat
V laho i sin K risto . 1476—1494 kao da
je učio slikarstvo u M lecim a, a saču-
valo se u Dubrovniku i okolici neko-
liko n jegov ih dosta dobrili slika.
Literatura: L j . K aram an, O
nekim n ov ijim p u blikacijam a o hi-
s to r iji u m jetn osti u D alm aciji (V je-
snik za A rh eologiju i H isto riju D al-
m atinsku, 1922). M. R.
N IK O LA SV. 1. M an astir kod K u r-
šu m lja, n a đesnoj obali Toplice, prema
ušću B a n jsk e Keke. Sazidao ga je ve-
lik i župan Stevan N em anja oko 1168.
U 14 v ijek u bilo je pri ovoj crkvi sje -
dište topličkog episkopa. U drugoj
polovini 13 v ije k a spom inju se m itro-
politi toplički, k o ji se k a sn ije zovu i
»belocrkvenski«. Naziv je došao od
N em anjinih crkava; Sv. Nikole i Sv.
Bogorodice (po olovnom krovu ovih
crkava i v arošica pored n jih dobila. je
ime K u ršu m lija). P oznati engleski
putnik B rau n vidio je 1671 ovu crkvu,
koja je tada jo š im ala svoje dvije
lijep e kule. 1791, kađa je pisan' poznati
Tronoški Letopis, ova je crkva bila
pusta. D anas je u ruševinam a. Od

sp o ljašn je g n artek sa nem a skoro ni
trag a. O stala je samo jed n a ku la i
ona se može svakog'a časa srušiti.
K rov je sasvim p ro v a ljen i kube po-
rušeno. — C rkva pripada svojom arbi-
tekturom krugu crkava 12—13 v ijek a ,
k o je čine efek at svojim m asam a i
m irnim prostranim površinam a. Na-
ročitO' je k a ra k terističn a glavn a fa-
sada sa d vije kule.
2. C rkva u L ju b o ten u (kod S k o p lja ).
Sazidala ju j e gospođa D aniea 1337. Do-
lazi u red važnih crkava srpskik iz
sred n jeg a v ije k a . A rh itek tu ra crkve
je vi'io in teresantn a. Živopis je prvo-
bitan, nu ja k o je oštećen. Skoro su
uništene slike Dušana, carice Jelen e
i m ladoga U roša. N aročito je intere-
san tn a slik a Svadba u K a n i, n a k o jo j
je naslikano, kako se vino toči iz je -
dne m ješin e; ikon ografski je v rlo va-
žna slika U spenja Bogorodičina, j e r
ona pokazuje m otive, k arak terističn e
za ik o n o g ra fiju zapada. C rkva se na-
lazi rr ruševinam a. Izgleda, da je vrlo
rano opu stjela, je r se nalazi na otvo-
renom m jestu i blizu k om u n ikacija.
3. Sv. N ikola kod sela B ilje v c a (kođ
R aške). Po svoj je p rilici iz 13 v ijek a .
Sada je u ruševinam a sa ostacim a ži-
vopisa i živopisane ornam entike u
prozorima. U blizini u Šum niku im a
također stara crkva.
4. Sv. Nikola. n a P č in ji, pod K o-
žljem , n a ušću P č in je u V ard ar. P o-
digao ga je k ra lj M ilutin. V eć za vlade
D ušanove porušen je i osirotio. Obno-
vila ga je cariea Jelen a . Dušan (1353)
ga je dao serskom m itropolitu Ja k o v u
u baštinu, dok je živ, a p oslije n je-
gove sm rti da bude sv o jin a Sv. A rhan-
đela u P rizrenu .
5. Sv. N ikola na r ije c i Treski, u
N iru. Iz 14 je v ijek a . Sađa je u ruše-
vinam a i opustio. Sp o m in je se mnogo
u 17 vijek u . 1630 je živopisan.
6. Crkve i m an astiri: 1. C rkv a u
V ra n ju . Saziđao ju je knez Baldovin,
za vlade k ra lja Stev an a Dečanskog'. Za
viade D ušana kao k r a l j a crkvu je pri-
ložio H ilanđaru sin Baldovinov Ma-
lju ša t. K a sn ije je crk v a b ila na. ba-
štini cezara U g iješe, i on ju je 1423,
zajedno sa crkvom Sv. Nikole u Lu-
čanim a, priložio H ilandaru. D anas
nema. ni tra g a od ove crkve. 2. C rkva
Dobruška. kod P rizrena. Obnovio ju je
Dušan i priložio je H ilanđaru. 3. Cr-
kva u B akovu (u pređjelu Lesnova).
Sp om in je se 1341. 4. Crkva na Ohrid-
skom Jez eru kod Stru ge. D ušan ju
- 91
N IKO LA SV.
je priložio crkv i Sv. Bogorodice (da-
nas Sv. K lim en t). 5. C rkva u N orči,
kod P reševa. Sazidao ju je m o n a h Neo-
fit, zvan Đurom an, za vlade Duša-
nove. B ila je na b aštin i D ejan o vića,
a 137S p riložili su je »carica« Eudo-
k ija i sin jo j K on stan tin H ilandaru.
6. Sv. N. D rapušev. P riložen od D e ja -
novića oko 1378 P antelejm on u . 7. Sv.
N. V olešin u državi D ejan o vića, k o ji
su g a oko 1378 p riložili P an telejm on u
na Atosu. 8. Crkva više Pološkog, u
Tikvešu, na m jestu zvanom Južinovo.
Sp om in je se 1380, kada ju je priložio
P an telejm o n u K o n stan tin D ejano vić.
9. C rkva u H oči (oblast P rizren a).
Sp o m in je se 1348, kada ju je D ušan
priložio H ilandaru. 10. Crkva u Ja đ o -
varcim a. P rip ad ala je Sv. Bogorođici
H tetovskoj, pa ju je 1348 D ušan pri-
ložio H ilanđaru. 11. C rkv a u Labu (sa
zaseokom Luković). Sp om in je se 1381.
kađa je knez L azar dopustio, da je
čelnik M usa sa sinovim a Stevanom i
Lazarom , n a č ijo j se b aštin i nalazila,
prilože P an telejm on u . 12. M an astir
N im nik, u Stigu , kod sela M a rija n .
Po tra d ic iji zadužbina je nekoga Bo-
gosava, vojvode kneza L azara. P rem a
h riso v u lji rav an ičk o j od 1381 bio je
pod R avanicom . Sp om in je se mnogo
u 18 v ijek u . 1813 je pop aljen, a 1825
obnovljen je . 13. Crkva u selu šiševu,
n a r ije c i T reski. P re m a pomeniku
izgleda, da je ili iz, doba Dušanova ili
iz doba k r a lja M arka, K ad je opustio
ob ližn ji m an astir Sv. N ikole u Niru,
m nogi su o b jek ti iz toga m anastiva
p re n ije ti u Šiševo. C rkva i danas radi.
14. C rkva u B r a ljin i. Sp om in je se u
h riso v u lji kneza L a z a ra R a v a n ici
1381. 15. M an astir Jo šan iea, kod Ja g o -
dine. P rem a tra d ic iji podignut je za
vlade kneza Lazara- O bnovljen je 1786.
Za v rijem e K očin e K r a jin e monasi
ovoga m an astira pom agali su pokret
protiv T u raka. Tu je bio glav n i stan
K očin, pa kad su T u rci razb ili K očn,
zapa.lili su m an astir. 16. C rkva kod
sela Š a to m je (oblast K ra g u je v ca ).
Podignuta je 1425, za vlađe despota
Stev an a. 17. C rkva u Slankam enu.
Sp om in je se 1497. 18. C rkva u Lapušnu
(područje Tim oka). Saziđao ju je u g r o -
vlaški vojvoda J o R adul 1501, a dao
je živopisati 1510 knez B o g o je sa ženom
i đjecom . 19. K ap ela Sv. N. crkve Sv.
Spasa u selu K učev ištu (Skopska
Crna Gora). Živopisana je 1501. 20. Cr-
kva u selu Trnovu (kod K riv e P a -
I lanke). Sag rađ en a je i živopisana tru -
N IK O LA .JEV IĆ
dom popa P e je 1505. 21. C rkva u V o j-
neg'u, u p red jelu Tetova. Sp om in je se
oko 1515. 22. M an astir zvani Ju n ić P n -
s tin ja . Sp om in je se oko 1517. 23. Ma-
n a stir V ran o v a Glava. Sazidan je 1519.
24. M an astir G rn čarica (podrnčje B a -
točine). Saziđan je za vlade su ltana J n a stir Sv. A rhanđela i Sv. Nikole. I J
S u le jm a n a (1521—1567). Sp om inje se u
18 v ijek u . C rkva m u je iznova sazi-
dana 1870. K adi i danas. 25. C rkva u
selu T rije b n ju , kod Stolca. O bnovljena
je 1534, a zatim 1701. 26. M an astir Za-
stup, n a Lim u, kod B ije lo g P o lja .
Sp om in je se 1537. Opustio je oko 1726.
27. C rkva u selu D rum ce (S ta ra S r-
b ija ). Sp om in je se 1546. 28. C rkva u
selu B u ljeso v cim a (v ra n jsk i). Sazi-
đana. je 1552. 29. C rkva u selu Ovča-
revu, blizu rije k e K lin e. Sp o m in je se osnovan. Oko 1714 u njem u je bio igu-
1568. 30. C rkva u selu K o ja n i. Spom i-
n je se 1562. 31. C rkva u selu Ivanovci,
n a r ije c i B is tric i, blizu pećke patri-
ja r š ije . Sp om in je se 1565. 32. C rkva
u selu Zapotočcu, u H asu. Sp om in je
se 1571. 33. C rkva u selu Štrpcim a
(oblast Prizrena).-: Sazidao; ju je 1577 pop
P avle. 34. C rkva u selu N ovaci, kod
H tetova. Živopisana je 1577. 35. Sv. N.
Sibav ačk i, u Čađavici. Sp om in je se
1578. 36. C rkva u selu B ušci. Sp om inje
se 1581. 37. C rkva u Belovođici, kod
P rilep a. Sazidao ju je pop N ikola 1591.
38. M an astir Ozren, u Bosni. Ne zna ! ziđao ju je 1722 m itropolit n iški Jo a n i-
se kad je osnovan. P rem a jednom za-
pisu obnovio g'a je pop Jo v a n M arić
1576. Popločen je 1587. Ig'timan Jo a k im
restau rirao je m an astir 1609 i tada je
crkvu živopisao pop Strah in j a iz B u-
đ im lja. K ra je m 17 v ije k a m an astir je skim. Živopisao ju je 1757 D anil Dim i-
razoren, a. n jeg o v i nionasi su poubi-
ja.ni. 1775 obnovili su m an astir tre-
b in jsk i kaluđeri Jo a n ik ije i Jo s if.
Zvonara n a crkvi podignuta je 1878.
39. C rkva u Đuru. Sp om in je se 1615
i 1697. 40. Crkva u selu P o p o v ljan i
(S ta ra S r b ija ). Živopisana je 1626.
41. C rkva u E geru . Sp om in je se
1663 i 1699. P očela se pok rivati 1732.
LT n jo j je građen ikonostas 1789—1791.
42. C rkva u selu B ožici. Živopisa.na je
1608, a spom inje se 1700 i 1701. 43. Cr-
kva u selu Kavnu. Sp om in je se 1608.
44. M an astir L ip je (L ip lje), u oblasti
b a n ja lu čk o j, na rije c i B istrici. Po
tra d ic iji je iz doba k r a lja D ragutina.
Sp om in je se 1612 i 1638. 1696 izgorio
je i opustio. 1746 posvećen je antim ins
ovoga m an astira, a 1789 bio je pust.
45. M an astir Sv. N. grada T elk on ijeO ),
na r ije c i Morišu, č iji je igum an (Ni-
kifor) 1625 išao u R u siju po m ilosti-
— 92
n ju . 46. C rkva u m anastiru K o v ilju ,
ispođ Ja v o ra . Izgleda da ju je oko 1651
sazidao p a trija rh G avril. Ova je erkva
dozidana uz ju žnu fasadu prvobitne
crkve, posvećene Sv. A rhanđelim a, i
od toga doba m an astir nosi ime Ma-
18 v ijek u b ila je p ri m anastiru škola.
1772 ž iv je la je tu m on ah in ja E u fro-
s in ija . 47. C rkva u selu Crveni B reg.
Sp om in je se 1619 i 1736. 48. C rkva u
selu K om arice. Obnovio ju je 1682 pop
Stan islav . 49. M an astir Gradište. Spo-
m in je se 1600. 50. Crkva u Mohaču.
Sp om in je se 1702. 51. Crkva u B oga-
ševcim a (Stara. S r b ija ). Popisana. je
u 16-17 v ijek u . 52. M an astir u Bigovu
(B oka K otorska). Ne zna se, kad je
m an M elen tije Čukurović sa pet mo-
naha. K ad a su T u rci ovdje došli gali-
ja m a i popalili m anastir, on se sklonio
n m an astir B rčele. 53. M an astir B rčele
(u C rnoj Gori). Sp om in je se 1714. 54.
C rkva u Ivarlovcim a (Sred n ja). U n jo j
je 1711 sah ran jen m itrop olit Sofro-
n ije , a 1730 arhim andrit G rgetega Teo-
d osije P ećan in . Spom iuje se mnogo u
18 v ijek u . 55. Crkva. u selu M ahali.
Sp om inje se 1728. 56. Crkva u P eli-
novu G rbaljskom . Sagi'ađena je i ži-
vopisana 1718. 57. Crkva u Nišu. Sa-
k ije . 58. C rkva u selu Dubovu (C m a
Gora). Saziđana je 1722. 59. C rkva u
Požarevcu. Sp om in je se 1740. 60. Cr-
kva u selu M itiliću (Lika). Saziđana
je 1745. 61. C rkva u G lavatim a G rb alj-
trije v ić. 62. Crkva K o sarićk a (C m a
Gora). Sp om inje se 1777. 63. Crkva u
B ukovici (oblast v aljev sk a). Iz g o rje la
je 1788. 64. Crkva u K rčm aru (oblast
v aljev sk a). Iz g o rje la je 1788. 65. Cr-
kva u Zemunu. Posvećena je 1793. 66.
Crkva u B oašićim a (Boka). Izrađen je
u n jo j ikonostas 1806. rukom A le k sija
L azovića iz B ije lo g P o lja . 67. C rkva
u Završi, u Sandžaku. Saziđana je 1833.
7. V. Bukovo, D abar, Dečani. Divša.
D raga, Dubočica, Grabovac, Hopovo,
H rm an, Ježev ica. Ivončul, M orača,
Orahovica, Peć, Prizren, Prilep, Ska-
dar, Slepče, Štip, Vozuća, V ra n jin a .
V . P e tk o v ić .
N IK O L A JE V IĆ BOŽA DR., k n ji-
ževnik (9/7 1877, Beograd). Osnovnu i
srednju školu svršio- je u Beogradu.
P o s lije m ature studirao je, kao stipen-
dist k r a lja M ilana, h isto riju um je-
—

tnosti i arlieolog iju 1 1 a u niverzitetim a
u Beču, M iinchenu, B erlin u i Heidel-
bergu, gd je je doktorirao 1901. 1905 do
1908 bio je docent beograđskog univer-
ziteta za h isto riju u m jetn osti. P o slije
je zauzimao razne položaje u državnoj
ad m in istraciji, a duže je v rijem e bio
u penziji. 1925 p o sta v ljen je za uprav-
nika zem aljskog m uzeja u S a ra jev u .
1926 opet je sta v lje n u penziju. — N.
se oko 1900 počeo ja v lja t i, pišući p je-
sme u B ran kovu K olu i Srpskom K n ji-
ževnom G lasniku, i u isto doba, poli-
tičke ela.nke u raznim beogradskim i
novosadskim novinam a. Sv e do skora
N. je veći dio sv oje aktivnosti trošio
u političko-novinarskom radu. Osim
p jesam a, kao što> je duži ciklus M otivi
iz m alog Crnića, N. je pisao i pripo-
v ije tk e , kao N a M lavi, s rad n jom iz
bugarske oku pacije i đramu D ogoreli
krov. U savrem enim časopisim a, Delu,
Brankovu K olu , N ovoj Isk ri, Srpskom
K njiževnom G lasniku i t. d., objav io
je znatan b ro j sa sta v a i m o n o g ra fija
iz h isto rije naše stare i strane u m je- I (1925), T ri N enadovića, h isto rijsk o -
tnosti i o pojedinim u m jetn ičk im ko-
rife jim a , kao: O sta ro j arh itek tu ri u
Srb a, M in ija tu re M iroslav ljev og J e -
vanđ elja, m an astir M a n a sija , Bogoro-
dica u um etnosti, Gioto, fra A ngelico,
Leonardo da V in ci, R a fa el, Coregio,
Mentzel, K lin g er. Radio je i n a k ritic i
o savrem enim domaćim u m jetn icim a.
1923 štam pao je k n jig u Pod N em cim a,
prilog za poznavanje p rilik a pod oku-
pacijom 1915—1918. V . P e tr o v ić .
N IK O L A JE V IĆ DEM O STEN DR.,
šef o d je lje n ja za u nu trašn je bolesti
državne boJnice u Beogradu (6/10 1864,
Beograd). G im naziju je svršio u Beo-
gradu, medicinu u B eču (1892). Speci-
jalizirao se 1892—1893 u Beču. 1894 do
1899 bio je šef lije e n ik a beogradske
općine, 1899—1904 fizik građa Beo-
grada, a od 1904 n a sa d a n jo j je du-
žnosti. Sudjelovao je u ratovim a. K ao
šef općinskih lije č n ik a organizirao je
desinfekciju u Beogradu, podigao je
desinfekcioni zavod, uveo prve školske
liječn ik e. K ao fizik organizirao je
san itetsko-policijsku službu općinskih
lije čn ik a i vođenje san itetsk e stati-
stike. B io je dugi niz godina član sa-
n itetskog sa v jeta , Z n a tn iji stru čni ra-
dovi N. su: O te ta n iji, O tuberkulozi
(Delo), O m a la riji (Isk ra), O želuda-
čnoj groznici i drugi m a n ji član ci u
Srpskom A rhivu. V . S.
93 —
N IK O L A JE V IĆ
N IK O L A JE V IĆ DUŠAN, kn jižev-
nik i novinar (22/12 1885, Beograd). Od
osnovne škole do u niverziteta učio je
u Beogradu. Stu đirao je zat.im k n ji-
ževnost n a fak u ltetim a u M iinchenu
i Leipzigu. Jo š kao srednjoškolski đak
počeo je da se ja v lja po beogradskim
dnevnim listov im a i časopisim a, ve-
ćinom pišući reeenzije i kritike. O b ja-
vio je do sada nekoliko stotin a čla-
n a k a po političkim i kn jiževn im li-
stovim a. Izdao je u posebnim sves-
cim a, većinom oglede i razne članke,
pod naslovim a: Bogdan Popović. stu-
d ija (1907), Ž iv ojin P e r ić kao filozof
p ravn ik (1910), L ju b o m ir Nedić, k n ji-
ževna stu đ ija (1912). K roz život i k n ji-
ge (prvo kolo, 1921), U tisci i beleške
(1922) , N jegošev Gorski V ije n a c (1923),
P ristra s n a is to rija , povodom P o liti-
čke is to rije u drugoj polovini devet-
naestog veka od Živana Živanovića
(1923) , D v a eseja, Apostol P av le i
kriza. hrišćanstva, M ikelanđelo i Ma-
k ija v e li (1924), K roz život i k n jig e
(drugo kolo, 1924), Š ta je H am let?
kn jižev n i esej (1925), Ja n k o Veselino-
vić, k n jiževn a stu d ija (1925), M n og aja
Ijeta , dram a iz beogradskog života
(1925) , Demon u te o r iji države, pokii-
ša j filo z o fije is to rije (1926), P aro la,
dram a iz beogradskog života u 4 čina
(1926) . N. đrama. m n o g aja lje ta prika-
zivana je u beogradskom narodnom
pozorištu 1926. N. je dvaput bio biran
za predsjednika N ovinarskog Udru-
žen ja u n ašoj državi.
V . P e tr o v ić .
N IK O L A JE V IĆ G E O R G IJE , m itro-
polit dabrobosanski i narodni dobro-
tvor (1807, Ja z a k , S r ije m — 8/2 1896,
S a ra jev o ). G im naziju i bog-osloviju
je svršio u K arlov cim a, a filo zo fiju
u P ešti. 1830 poslao je N. m itropolit
S tra tim iro v ić u D ubrovnik, po ž e lji
t.am ošnjih Srba, da im podmladak uči
srpskom i n jem ačkom jeziku. 1833 N.
je prim io sveštenički čin i postao du-
brovački paroh. 1858 p o stav ljen je za
profesora bogoslov ije u Zađru, a 1860
je postao protopresviter, član konsi-
sto rije i p ok rajin sko g školskog sa-
v jeta . 1880 N. je poslan u S a ra je v o , da
m itropolitu S a v i K osanoviću pomaže
oko o rg an izacije pravoslavne srpske
crkve u Bosni. 1881 N. je postao arhi-
m andrit i potpredsjednik nove konsi-
sto rije u S a ra jev u , a 1885, po odlasku
K osanovićevu u penziju. postavljen je
I N. za m itropolita dabro-bosanskog. —
N IK O L A JE V IĆ
N. se bavio dosta. književnošeu i nan-
kom. J o š 1840 preveo je s njtemačkog
M lađić kako treba. da se izobrazi, a
1856 štam pao je i D je v o jč ic a kako
treb a da se izobrazi. N apisao je bio-
g r a fiju D im itr ija M ilakovića (1860),
rasp ravu P rotop resv iter i njegovo do-
stojan stv o i drugo. N a jv a ž n ija mu je
zasluga za kn jiževn ost i nauku, što
je 1842—1861 izđavao Srpsko-D alm a-
tin sk i M agazin, k o ji je imao znatna
u tje c a ja n a Srbe ne samo u D a lm a ciji
i u su sjed n oj H ercegovini, nego i po
drugim k ra je v im a . N. je đao oko
100.000 for. i n a razne dobrotvorne i
p rosv jetne ciljev e. — V eć kao proto-
p resviter (1875) osnovao je fond od
12.000 for. za školov an je srpskih m la-
dića iz D ubrovnika i B oke K otorske,
a kao m itropolit je o svom trošku sa-
gradiO' lijep u crkvu u srpsko-bizant-
skom stilu u selu B lažu jir, kod S a ra -
jev a , g d je mu je i grobnica.
L i t e r a t u r a : J . V učković, Životo-
pis Đorđa. N ik o la jev ića (1898); D. Ru-
varac, Životopis Đorđa N ik olajev ića
(1898). G ru jić.
N IK O L A JE V IĆ K ON STAN TIN , po-
litič a r i h istorik (1821, O stružnica,
okrug beograđski — 1/10 1877, Bokseg,
M adžarska). S in je Nikole N ik olaje-
vića, koga je knez M iloš 1822 ubio’. N.
je počeo u čiti u O stružnici, Ripnjrr i
Surduku, u S rijem u . 1835 došao je u
Beograd k Jo a k im u V u jiću . k o ji ga
je u jesen te godine upisao u gim na-
ziju u K ra g u jev cu . 1840 je otišao o
državnom trošku u P a riz , svršio pravo
i neko v rijem e boravio u Londonu.
1845 bio je p ostav ljen za sek retara u
kneževskoj k a n c e la riji, a potom za
se k reta ra srpskog poslanstva u C ari-
gradu. Za poslanika je unap rijeđ en
30/7 1847. Ođlično je obavljao svoje
dužnosti i uz to se mnogo bavio lii-
storijom . U m ladosti se bavio i pje-
sništvom i ekonomskim naukaina. 1849
oženio se kćerkom kneza A leksandra
K arađorđevića. Za v rijem e krim ske
krize sa sta v lja o je planove o širen ju
S r b ije u n jen im h istorijsk im grani-
cam a. 1856—1858 bio je m in istar unu-
tra šn jili poslova. P o slije pađa svoga
tasta (1858) ostao .ie u Beogradu, do
1862. P o s b je toga putovao je po Evro-
pi, i boravio je u P ešti, Grazu i P a-
rizu. U bio se u Boksegu, na im an ju
svoga tasta. — N. h isto rijsk e stu đije
su izrađene n a osnovu veoma pro-
stranog zn an ja izvora i litera tu re ali
- 94 -
bez čvrste liisto rijsk e metode i nepre-
gledno. Im a u n jim a mnogo težnje za
lite ra rn im efektim a i odviše m aštan ja,
naročito genealoškog. N. je bio prvi
među m odem im srpskim h istoricim a,
k o ji je u svojim p ro u čav an jim a sa-
m ostalno u potrijebio i originale grč-
kih izvora za dotične periode i koji
je o stran oj stru čnoj lite ra tu ri mogao
dati sasvim sam ostalno, solidno mi-
šlje n je . — G lav n iji N. radovi su: Ivo-
respondencija iz P a riz a ili financi-
ja ln i i trgov ački p ro jek ti (1843), O
g ran icam a đokle se je p ro stirala oblast
n egd ašn jeg pećkog p a trija rh a ta (Gla-
snik, 8, 1856), Kom nenovke ili narodne
pesme o srpskim K om nenim a, srav-
n jen e sa predanijam a. letopisim a i
spom enicim a (Glasnik, 11, 1859), Srp-
ski K om neni po predanijam a i po isto-
r i j i (Glasnik. 12, 1860 i 13, 1861), Saerb-
ska besaeda u latinskom pismu (1860).
K ritič k a pokušenja u periodu od prvih
pet vekova (k asn ije izm ijen jen o u
»sedam vekova« Srbske Is to rije [Leto-
pis, 103—112, 1862—1871]); p osljed n ji dio
ove rasp rave ima drugi natpis: S ta ra
is to r ija Srb sk a po domaćim preda-
n jin ia (Letopis, 113, 1872. nesvršeno).
N. R a d o jč ić .
N IK O L A JE V IĆ M IL IV O J, divizij-
ski đeneral (21/7 1861. Beograd). Po
svršetku cije le gim n azije u Beogradu,
stupio je u vojnu akadem iju 1/9 1880.
Za kon jičkog potporučnika proizveden
je 2/8 1885, kapetana 2/8 1893. kao rna-
jo r preveden je u đeneralštabnu stru-
ku, 1903 je penzioniran, 1912 je reakti-
v iran i proizveden za, pukovnika. a za
divizijskog đenerala 21/10 1923. Pono-
vno je penzioniran 13/2 1924. Do 1884
bio je vodnik u k on jici. 1884—1885 i
1886—1887 na v išo j školi v ojn e akade-
m ije. 1886 bio je orđouanc-oficir N j.
V. K r a lja , 1887—1888 bio je državni
pitom ac na ratn o j akadem iji u Beču,
1889—1892 vodnik u k on jici, 1892—1894
bio je kom andir eskadrona u kon jici.
1894—1896 bio je pripravnik za đe-
neralštabnu struku, 1896—1900 bio je
šef odsjeka i načelnik o d je lje n ja _u
glavnom đeneralštabu, 1900 bio je
ađutant N j. V. K r a lja , 1903 bio je
n iaršal dvora N j. V . K r a lja , 1918—1919
bio je v o jn i izaslanik u B e lg iji, 20/7
1921—13/2 1924 bio je upravnik vojne
akadem ije. Bio je profesor v ojn e aka-
dem ije 1889 (kon jičk a pravila) i 1893
do 1900 (g eo g rafija, stra te g ija i sta-
tistika).

U ratu 1885—1886 bio je ordonanc-
o ficir dunavske d ivizije i nišavske
vojske. U ratu 1912 bio je kom andant
đesne kolone ibarske v ojsk e, združene
brigade i kom andant glavnine ibarske
vojske. U ratu 1913 bio je do 30/4 za-
stupnik kom andanta šum adijske divi-
zije I. poziva. U ra tu 1914—1918 bio je
načelnik štaba komanđe obrane Beo-
grada, 1915—1918 bio je v o jn i izaslanik
u Londonu.
Pored m nogih član ak a i rasprava,
poglavito iz p o d ru čja v ojn e geogra-
fije , originalnih. i p rijev o đ a (sa fran -
cuskog, n jem ačkog, ruskog i bugar-
skog), štam panih većinom u K atniku,
napisao je i štam pao: N o v ija geo-
g ra fsk o -k a rto g ra fsk a kn jiževn ost B al-
kanskog P olu ostrva, V o jn a g e o g ra fija
zem alja B alk an sk og P o lu o strv a (5
k n jig a ), 0 zadatku v o jn e g e o g ra fije
i metodima n jen o g izu čav an ja, Se-
verna S ta ra S r b ija , vojn o-g eo g m fsk a
i h isto rijsk a stu dija, The M acedonia
and M acedonian Population, S r b i ja i
n jen i saveznici, d ogađ aji s jesen i 1915
god. Od prijevod a posebno je štam -
pano djelo K o n stan tin a F o tija đ isa :
P ro b o j nem ačko - bugarskog fro n ta
(prijevod sa francuskog).
V . B elić.
N IK O L A JE V IČ N IK O LA , knjiže-
vni prevodilac, oblasni školski nad-
zornik (20/2 1869. P a v liš, kod V ršca).
Č etiri razreda g im n azije svršio je u
V ršcu, a u čiteljsk u srpsku školu u
Som boru. Služio je kao u čite lj u B o-
sanskoj D ubici, a do 1920 u Mokrinu.
Tada je postavljen za školskog' nad-
zornika u Žombolju. a 1924, po p red aji
toga m je sta R u m u n jsk o j, prešao je u
V elik i B ečkerek. — N. je počeo jo š
đakom da piše u Z m ajevom Nevenu,
a surađivao je i u u čiteljsk im časo-
pisirna Novom V asp itaču i Školskom
Odjeku. Glavni k n jiževn i rad N. sa-
sto ji se u prevađ anju iz ruske k n ji-
ževnosti. 25 godina prevodi on s izvje-
snim planom i književnim ukusom.
B ro j n jegovih prijevod a ogrom an je,
i dobrim dijelom rasu t po književnim
časopisim a i dnevnim listov in ia: Zvezdi,
M ostarskoj Zori, B ran kovu K olu, Srp-
skom K njiževnom Glasniku, K olu,
Srbobran u i t. d. Od većih i z n atn ijih
prijevoda izašli su u posebnim k n ji-
gam a: Sm rt Bogova i A n tih rist od D.
M ereškovskog, čija, je c ije la tr ilo g ija
o b ja v lje n a b ila u Brankovu K olu,
D voboj od K uprin a. S m rt Iv a n a L ić a
od Lav a T o lsto ja , Polikušku od istog
— 95 -
N IK O L A JE V IĆ
pisca izđala je M atica Srp ska, a Za-
bavna B ib lio tek a u Zagrebu izdala je
latinicom do sada već nekoliko N. pri-
jevoda. V . P.
N IK O L A JE V IĆ P A H O M IJE , pro
tosinđel i narodni dobrotvor (1830,
Spuž, C rna G ora — 26/9 1905, Žitomi-
slić). B io je starješin a. m a n a stira Sv.
T ro jic e kod P r e v a lja i kao v eliki na-
rodni p r ija te lj zam jerio se T urcim a.
1863 i 1864 proveo je po tam nieam a
u S a ra je v u i T rav n iku . K ad je pušten
iz tam nice zab ran jen mu je povratak
u H ercegovinu, te je tek k asn ije, po-
s lije austro-ugarske oku p acije, uspio
d a d o b ije dozvolu da se može n astan iti
u m an astiru Žitom isliću. Ostavio je
svu svoju uštedu (20.000 kruna), dru-
štvu P rosv jeta. u S a ra je v u . B . G.
N IK O L A JE V IĆ - STEFA N O V IĆ
HADŽI M E L E N T IJE , neposvećeni ša-
bački episkop (18 v ije k — 27/3 1824,
m an astir R ača, S r b ija ). K ao jerom o-
nah m an astira R ače N. je 1794 išaO' u
Sv etu Z em lju, a, na povratku je izra-
dio u Carigra.du ferm an, da može po-
p ra v iti sv oj m an astir R aču. Uživao je
v elik i ugled kod predstavnika prvog'
narodnog u stan ka i 5/7 1810 je izabran
za m itrop olitskog n am jesn ik a n Beo-
gradu, a 1811 za šabačkog episkopa.
Određen je bio već i dan za posveće-
n je N. u episkopski čin, ali sticajem
p rilik a posvećenje n ije izvršeno. 1813
je i N. sa narodnim prvacim a prešao
u S r ije m i tek se 1815 v ratio u m ana-
s tir R aču. B- G.
N IK O L A JE V IĆ SV ETO M IIL poli
tiča r i kn jiževn ik (27/9 1844, Raduša,
v a ljev sk i okrug — 5/4 1922, Beograd).
K ao državni pitom ac učio je 1865 do
1871 h isto riju sv jetsk e književnosti n
Ziirichu, B erlin u , P arizu i Londonu.
1873 p ostav ljen je za n astavn ika opće
h isto rije kn jiževn osti na v elik oj školi.
P oslanik na skupštini od 1880, bio je
jeda.il od osnivača—rad ik aln e-stran ke.,
i istakao se sv o jim govorom protiv
Rpntou-ovog' ugovora. Povukao se iz
rađikalne stran ke 1883. Neko kratko
v rijem e 1887 bio je pređsjeđnik beo-
gradske općine. P en zion iran je kao
profesor velike škole zbog jedne zđra-
vice držane k ra lju M ilanu poslije n je-
g-ove ab d ikacije. 1892 bio je ponovno
profesor velike škole, a 1893 član držav-
noga sa v jeta . 1894 bio je m in istar
u n u trašn jih d je la u Sim ićevom ne-
p a rtijsk o m m inistarstvu , zatim, iste
godine, p o slije Sim ićevog odstupa,
 M K O L A JE V IC

predsjednik m in istarstva. N ikolajev i- p redavanja. a pobuđen svojim libe-

ćevo m inistarstvo ukinulo je ustav ođ ralnim naklonostim a, Is to riju opšte
1888 i uspostavilo ustav od 1869. N. je književnosti od Šera. Pristu pn u svoju
odstupio s viade pod jesen 1894, i po- akademsku besjeđu u R efo rm i u V i-
sta v lje n je za sa v je tn ik a (1895). 1901 z a n tiji u 8 i 9 veku (1888) N. n ije
bio je član senata, 1903 poslanik u štampao. — N. kn jiževn a važnost je u
4 j A ten i; iste g'odine je penzioniran. tome, što je on počeo da piše o engle-
Literatura: Srp sk i K n již ev n i skim piscim a poslije s a v je s n ije spreme
G lasnik, 16/5 1922; G od išnjica Nikole j n a sam im originalim a, što se, pišući
Čupića, 35. S. J . 0 književnosti. trudio, da se so liđ n ije
I Mnogo više i može se reći, mnogo dokum entira, što je prvi put skrenuo
u sp ješn ije no u p olitici radio je N. na pažnju naše književnosti na sjeverne
književnom , odnosno na prosvjetnom pisce, osobito n a Ibsena, i što je sv oje
i na bum anitarnom polju. Na našu književne sastave pisao đopađljivim .
Jknjiževnost u tjecao je naročito ja k o j lijep im književnim stilom.
jod polovine sedam desetib do polovlne N aročito je v elika N. zasluga što je
osamdesetih godina, kao profesor ve- cije lo g a v ije k a , u p redratn oj S r b iji,
like škole i kao pisać književn ib svoj a u to ritet stav ljao u službu soci-
(jgleda. Dok n ije zagazio u pplttiku, jaln im , hum anitarnim i patriotskim
N rjcT slov io kao jed an od n ajp op u lar- ustanovam a. On je osnovao Društvo
n ijih predavača. On je , p o slije Dr. Jo - Sv. Sav e 1886, a 1890—1891 Društvo
vana A n d rejev ića i Laze K ostića, bio j K r a lj Dečanski, za n jeg o v a n je i uzgoj
prvi naš književn ik , k o ji je studirao j glu honijem e djece. On je osnovao ve-
englesku književnost, i to n a izvoru, čern ju Sv. Savsku Školu s društvenim
u Londonu, i upoznavao sv oju sredinu penzionatom, u k o jo j se ueio do oslo-
sa n jen im uzorim a. P rv i N. rad je : bođ en ja velik b ro j djece iz Makedo-
Led i M o n teg ijev a u S r b iji (Otadžbina, n ije i S ta re S rb ije , kao i P ripravn u
1875). Iste je godine u istom časopisu U čiteljsk u Školu, u k o jo j su se spre-
ob jav io član ak 0 stojicizm u u rim- m ali u č ite lji i nacionalni borci za ju -
sk o j državi. Iz v je sn i b ro j sv ojih ja v - žne k rajev e. Ta N. h u m an itarn a i na-
nih p red av an ja i e se ja N. je izdao u cionalna. d jelatn ost u p risn o j je vezi
dva sv esk a L istić i iz književnosti sa njegovim slobođnozidarskim u vje-
(1883—1888). Tu se nalaze, između ren jem . N. je 1890 organizirao s Đ. Mi-
ostalih: T a c it (1878), Iz Šekspira, J u l i ja lovanovićem , ložu P obratim , k o ja je,
(1881), P red ~Šs6špirbm (1882), Ariosto, pod vođstvom N. i Đ. V a jfe r ta , veoma
Taso, Kam oens, OvešfaSu B a jr o n napredovala. Zbog n jegov ih zasluga
(/I885), M o n tesk ije (1887). I J časopisu za masonstvo u nas, osnovala je 1923
R a d u jk o ji je osnovao 1881, štam pao je : V elika Loža Ju g o sla v ije fond kao
U ezaf' i B ru t, u G odišnjici Oupićeve Zadužbinu B ra ta N, S-, da se na dan
Zadužbine: G rčka pesm arica o srpskom n jegove sm rti (18/5) izđaje po jedna
ustanku (1891), P rip ovetka u Grka k n jig a masonske sadraine.
(1905), a pisao je jo š o Demostenovoj L i t e r a t u r a : P av le Popović, Sve-
Besedi za V enac (1878), o Đorđu B ra n - tom ir N ik o lajev ić (Srpski K n jižev n i
koviću Čede M ija to v ića D-SJS), o pri- Glasnik, 1922, 6, 2); B rastv o. 29 k n jig a
jevodu O điseje (1881), o V ukašinu D ruštva Sv. Save, Svetom ir N ikola-
(1889), Isto riju V elike Škole za prvih jev ić, predseđnik D ruštva Sv. Sav e
pedeset godina. Posebno su odštam- 1886—1904; Sr. Stojković. O Svetom iru
pane: R ig a od P ere, jav n o predava- N ikolajev iću kao nastavniku, čoveku
n je na v elik oj školi (I. kolo, 8, 1889), 1 rodoljubu (Neimar, m asonski časo-
R eč o Sv. S a v i, rektorov govor 1890, pis, 1923, 17—19). V . P e tr o v ić .
R eč na pomenu kapetan-M iši, u sali
N IK O L A JE V IĆ V A S IL IJE , proto
velike škole (1895), Slobodno zidarstvo
je r e j, stav rofor i paroh iriški. crkveni
i žene, p red avan je u slobodno-zidar-
pisac (1842 — 25/4 1923, Irig , S rijem ).
skoj loži P ob ratim (1892); u Čupićevoj
Svršio je gim n aziju i bogosloviju
G odišnjici za 1906 izašao je velik re-
fe ra t: P a c ifis tič k i pokret u 19 veku i (1865) u S rijem sk im K arlovcim a. Go-
H aška k o n feren cija (na k o jo j je N. dinu đana bio je paroh u Golubincima,
bio delegat S rb ije ), a u 28 svesci za a zatim do sm rti u Irigu . Radio je
1909: Iz Sk an d in av ije, putničke b ilje - naročito mnogo na crkvenom tipiku
ške, N orveška. Jo š 1872—1874 N. je j i znatno je pridonio za jednoobraznost
preveo kao pomoćni udžbenik za sv o ja I v ršen ja bogosluženja u srpskoj crkvi.

96 -

Izašla su dva izd an ja njegovog- V elikog
T ip ika (drugo 1905), dva izd an ja Do-
polnitelnog T reb n ik a i dva sveska
P rak tien o g Sveštenika, u k ojim a su
sku p ljen i odgovori na razna p ita n ja
iz crkveno-pastirske prakse. S m rt ga
je zatekla na radu oko crkveno-slo-
venskog rje č n ik a za bogoslovije.
R. G.
N IK O L A JE V IĆ V O JIS L A V , divi-
z ijsk i đeneral (11/12 1876, Beograd). Po
svršetku 6 razreda gim n azije u Beo-
gradu, stnpio je n vojn u akadem iju
8/9 1894. Za p je ša d ijsk o g potpornčnika
proizveđen je 2/8 1897, za kapetana
29/6 1907, za pnkovnika 1/10 1915, za di-
v izijskog đenerala 21/10 1923. Do 1900
bio je vodnik u p je ša d iji, do 1903 ko-
m andir čete, 1903—1905 na v išo j školi
v ojn e akadem ije, do 1910 bio je ko-
m andir čete u p je ša đ iji, 1910—1912 bio
je kom andant b a ta ljo n a u p je ša đ iji,
1/10 1913—13/7 1914 bio je pomoćnik
kom andanta puka u p je ša d iji, 1919 do
1920 bio je u p je ša d ijsk o j in sp ek ciji,
1/5—1/12 1920 bio je kom andant p ješa-
d ijsk e brigade (savske) i kom andant
m urske posade, do 21/5 1923 bio je po-
moćnik kom andanta đivizijske oblasti
(zetske), do 9/7 1923 bio je kom andant
škole za rezervne p ješa d ijsk e i arti-
le rijsk e pficire. od 9/7 1923 kom andnat
je divizijske oblasti (šnm adijske pa
vardarske).
U ratu 1912—1913 bio je kom andant
b a ta ljo n a (7 puka) i u knm anovskoj
b itci je ran jen , 2/7—15/9 1913 bio je
načeln ik štab a vardarske divizijske
oblasti. U ratu 1914—1918 bio je ko-
m andant puka (V I. i V . prekobrojnog,
4, 24 i 21). V . B.
NIK OLIĆ A L E K S A N D A R , in žinje-
r ijs k i pukovnik (16/9 1833, Novi Sad —
27/4 1887, Beograd). Po svršetku real-
ke i jedne godine liceja, stupio je 28/5
1849 u redovnu vojsku, a 1850 u arti-
le rijsk u školu. Za in žin jersk og potpo-
ru čnika proizveđen je 11/10 1885, za
kapetana 12/12 1867, za pukovnika 5/11
1876. 1855—1860 bio je kao državni pi-
tom ac u Bcole des P onts et Chaussees
u Parizu. 1860—1867 bio je in žin jer
okruga ćuprijskog, zatim uprave gra-
da B eog rad a i smeđerevskog okruga.
1867—1870 bio je in ž in jer u in žin jer-
skoj insp ekciji. 1870 bio je u p ra v lja č
đržavnih plovnih vozova. 1871—1874
bio je profesor vojne akadem ije (gra-
đevine, n a crtn a g eo m etrija i crta n je),
1872—1873 pored profesure bio je glav-
— 97
NIKOLIĆ
ni nadzornik v o jn o -p rav iteljstv en ih
građevina, 1873—1874 šef vojno-građe-
vinske in sp ekcije m inistarstva. vojnog,
1874—1876 kom andant podrinske bri-
gade narodne vojske, pa kom andant
beogradske brigade, 6/10 1878—1880
kom andant dunavske divizije, 1880 do
1882 predsjeđnik in žin jerskog komi-
teta, 1882—1883 načeln ik in žin jerskog
o d je lje n ja m in istarstv a vojn og. 15/2
do 12/10 1883 kom andant tim očke divi-
zije, 12/10 1883 određen je za načeln ika
inžinjersko-teh n ičkog o d je lje n ja m i-
n ista rstv a vojnog. ali tu dnžnost u ije
prim io, je r je 5/12 1883 osuđen na tr i
godine zatočen ja, k o ja je kazna, putem
m ilosti z a m ijen jen a lišen jem čina. —
U ratu 1876 bio je kom andant deli-
gradske pozicije, pa kom andant F e-
tislam a (Kladovo). U ratu 1877/78 bio
je kom andant raške vojske (lijev o
krilo m oravskog kora), pa kom andant
grada Niša. V . B e lić .
N IK O LIĆ ANDRA. državni sav jet-
nik (22/9 1853, Ćačak — 18/9 1918. P a-
riz). G im naziju i prav n i fak u ltet svr-
šio je u Beogradu. B io je profesor
u Ćačku. 1880 p rem ješten je u Beograd.
P r i o rg an iziran ju rađikalne stran ke
(1881), izabran je N. za čla n a glavnog
odbora, i to je ostao đo sm rti. 25/10
1883 zatvoren je i okovan. a 6/11 otpra-
ćen u Z aječa r, sa ostalim članovim a
glavnog odbora rađikalne stran ke,
pred p rije k i suđ, k o ji je sudio optu-
žene zbog tim očke bune. N. je oslo-
bođen kao nevin 28/11 iste godine. 11/6
1887, pod prvom vladom Đoke Sim ića,
postao je N. se k reta r m in istarstv a
p rosvjete i crkvenih poslova. 21/9 1887
i 29/2 1888 p o stav ljen je za vladinog
(k raljev skog) poslanika u N arođnoj
Skupštini. 13/10 1889 zahvalio se je na
državnoj službi, a 14 istog m jeseca i
godine izabran je za narođnog posla-
nika. 16/3 1890 postao je državni sa-
v jetn ik . ali je 9/5 1894, poslije držav-
nog udara, penzioniran. B io je više
puta m in istar p ro sv jete i crkvenih
poslova (1/51890—9/81892, 7/12 1896—11/10
1897, 27/11 1904—16/5 1905, 17/4 1906 do
11/2 1909); m in istar in ostranih d jela
(1/4—23/11 1,893. 21/9 1903—26/1 1904),
zastupnik m i'nistra pravde (1/4—8/4
1893). 18/7 1900 vraćen je za državnog
savjetnika^ 27/3 1901 postao je poslanik
u Parizu . 6/4 1901 postavljen je za se-
natora. 8/9 1903 izabran je za narodnog
poslanika i ostao je to za sve v rijem e
života. P ostao je predsjeđnik Narodne
— 7
NIKOLIĆ
Skupštine 1/10 1909, pa je k a sn ije < kalendar Kužicu, k o ji je izdavao 9 go-
n v ijek odlikovan tom poeašću. 12/2
1918 podnio je , zbog bolesti, ostavku
n a predsjeđništvu Skupštine i ona mu
je uvažena.
N. je radio na književnim listo-
vim a: Otadžbini, Kadu, Delu, i na po-
litičk im : Odjeku i Sam oupravi. Napi-
sao je i d vije k n již ice: Ekonom sko
sta n je S r b ije u 14 veku (1873) i Od-
g'ovori — razgovori (polem ika o pa-
dežima sa Svetislavom Vulovićem , po-
vođom izd an ja Vukovih dela, 1887).
N. je bio profesor izvauredne sprerne
i sposobnosti, književni k ritič a r vrlo
velikog talen ta, finog opažanja i s ja j-
nog stila, p arlam en tarn i govornik
prvog reda, ali bez velike borbenosti
i bez uzbudljivog tem peram enta.
J . P ro cla n o v ić. stvo. 2. V inodjelstvo. 3. Voćarstvo_ i
N IK O LIĆ A T A N A S IJE . p rosv jetni
i k n jiževn i radnik (18/1 1803, Bresto-
vac, B a čk a — 28/6 1882, Beograd).
Osnovnu školu učio je u Som boru,
gim n aziju u Đuru, a tehniku je svršio
u Beču. Do 1839 radio je kao činovnik
u Novom Sadu, kao županijski inži-
n je r u Som boru i n ajzad na im an ju
g ro fa W elborna. Tad a je prešao u
S r b iju i služio je prvo kao profesor
m atem atike u Beogradu, a zatim u
m in istarstvu u n u trašn jih d jela. B io
je dugo načelnik i na k ra ju pomoćnik
m inistrov. 1859 je sta v ljen u peuziju.
pošto je u u pravnoj stru ci vršio važne i
p o v je rljiv e m isije. Od tada je radio
na ' kn'jizi. prilagođ n ju ći se novi-
nania u pravopisu i u stilu. N. je ra-
dio stalno, i n književnosti i so cijaln o,
kao sa v jesta n nacion aln i p ro sv jetitelj.
Po književni život u nas n a jz n a tn ije
njeg'ovo djelo je u tome, što je , uz
Jo v a n a Steriju -P op ov ića, 1841 zarni-
slio osnivan je jedne srpske akadem ije,
a radi u n a p rijeđ en ja nauke, književ-
nosti i u m jetn osti, te je po njihovom
planu iste godine i osnovano Društvo
Srpske Slovesnosti, i zatim, što je,
opet pored S te r ije , radio na stv a ra n jn
nacionalnog rep ertoara za srpske ka-
zališne drnžine u Novom Sadu i Beo-
g'radu. Neki N. komadi, kao K ra lje v ić
M arko i A rapin (1841) i Zidanje B a -
vanice (1861) i danas su rado gledani
po srpskim k rajev im a. N. je napisao
jo š 1844 D ra g o lju b a k r a lja srpskog i
1861 Z idanje Skad ra n a Boja.ni i K ra -
Ijev ića M arka i Vuču D ženerala, k o ji
su se davali kroz nekoliko decenija.
Inače je N. počeo s poučnom popu-
larnom književnošću. 1827 pokrenuo je
— 98 -
dina, a 1831—1837 izđavao jeJD om ovni
i Obštepolezni kalendar. Dz to je
objavio nekoliko sentim entalnih p je-
sam a i 1830 rom antičku pripovijetku
L ju b u M ilanovu. U .duhu tad ašn jeg
v rem en a i N. je sku p ljao narodne
pripovijetke. Sam je izdao dvije zbirke
(1842 i 1843), a treću su mu štam pali
unuci (1899).
D ošavši u S r b iju i služeći u n jo j,
N. se trudio da popuni nedostatak
udžbenika. i stručne privredne litera-
ture. Tako je 1839 izdao A lgebru, 1841
Elem entarn u G eom etriju, a. 1844—1847
uređivao je poučni, narođni, Čiča
Srećkov L ist za serpske zem ljodjelee,
i 1853—1854 objavio je četiri sveska
Zem ljodelskog Gazdinstva (1. R a ta r-
Šum arstvo i 4. Stokogojstvo). N. je ,
pored toga, stalno sarađivao u Srp -
skim Novinama. S rb a d iji, K odoljubu
i u Beogradskom D nevniku. Među tim
člancim a im a i književn ih recen zija,
kao što je prikaz K aluđera od Jo v a n a
Su botića (Otadžbina, br. 7).
K ao p o lica ja c i p olitičar N. j_e bio
p o v je rljiv a ličnost kneza M ihaila a
pomoćnik I l i je G arašanina. B io je
poznat kao veom a strog čovjek. Poii-
c ijs k i zakonik 1850 uglavnom je n je -
govo djelo. Iz n jegovih Uspomena. č iji
se rukopis nalazi u akadem iji nauka.
i iz jednog M em oara, k o ji se nalazi
u arhiVu m in istarstva inostranib djela,
izlazi, da su mn knez M ihailo i Gara-
šanin p ov jeravali i d elik atn ije m isije
u K u s iji i n prekosavskim krajevlm a.
N aposljetku, N. je mnogo učinio za
estetsko i liigijen sko uređenje Beo-
grada. N jegovim n asto jan jem zasa-
đeni su b ili stari kestenovi na T era-
zijain a i jab lan o v i u K nez M iloševoj.
A bađ žijskoj č a r š iji i K r a ljic e N ata-
l i j e ulici. Granate topole na topčider-
skom drumu i sam Topčider. k o ji je
jo š 1830 bio pun baruština, svjeđoče
i danas o sm išljen o j, dalekovidnoj
i p ro sv ije tlje n o j vrednoći N. Uopće,
N. je bio v rijed an i koristan kulturni
i kujiževni radnik, ma da izvornog
beletrističkog i dram atičarskog dara
n ije imao.
L i t e r a t u r a : St, V. Popović, Ata-
n a sije N ikolić (Srpske Uustrovaue
Novine, 1882, 286) i K alen d ar Orao za
1883; Č itu lja u Ja v o ru za 1882, 1083; J .
Grčić, Is to r ija srpske književnosti
(1906). K. P etro v ić.

N IKOLIĆ D IM IT R IJE , a rtile rijs k i
pukovnik (18/1 1852, B eog rad 1/1
1924, Beograd). P o svršetku 5 razreda
gim n azije n Beogradn, stupio je u
a rtile rijsk u školu 5/10 1869. Za artile-
rijsk o g potporučnika proizveđen je
20/9 1874, za kapetana 1/1 1885, za. pu-
kovnika 2/7 1908. P en zion iran je 29/5
1903. Do 20/3 1876 bio je vodnik u polj-
sk o j a rtile riji, od 20/3 1876 do početka
ra ta bio je orđonanc o ficir zapadno-
m oravske divizije, od 1/12 1876 bio je
ađutant đunavske a rtile rijs k e brigade,
od 1/10 1879 ađutant a rtile rijs k e bri-
gade, od 13/10 1880 kom andir b a te rije
(V II. b a te rije , 2 a rtile rijsk o g puka).
Od 1886 bio je kom andant a rtile rij-
skog puka (timočkog, dunavskog). 1900
do 1903 bio je kom andant đivizijske
oblasti (dunavske). 1893—15/5 1894 bio
je profesor v o jn e akad em ije (artile-
r ijs k a p rav ila i voženje). — U ratu
1876 bio je kom andir m erzerske bate-
r ije . U ratu 1877 i 1878 bio je koman-
dir 6 p oljsk e b a te rije tim očkog arti-
lerijsk o g puka. U ratu 1885 bio je ko-
m andir b a te rije . V . B.
N IK O LIĆ D R A G O LJU B , p je ša d ij-
ski kapetan i četnički vojvoda (16/5
1878, Beograd — 17/6 1907, P esja n e, n a
K osovu). Svršio je šest razreda realke
i vojn u akadem iju u Beogradu. Po-
slije svršenog višeg te č a ja , N. je , kao
ođuševljen rodoljub, stupio u četničku
borbu. Sa vojvodom Dušanom (Radom
Rađivojevićem ) poveo je N. sv oje če-
tnike preko Kosova. U trodnevnoj
borbi ove čete sa turskom vojskom
i A rn au tim a (o Dukovim a 2, 3 i 4 ju n a
1907) poginula su oba vojvode i 27 čet-
nika. N jih ova m rtva tije la p ren ijeta
su dva dana k a sn ije u G n jilan e i
tamo su sa h ra n jen a . M. M.
NIK OLIĆ ĐOKA DR., pomoćnik
m in istra narodnog zd ra v lja (22/3 1863,
Beograd). Osnovnu školu i gim naziju
svršio je u Beogradu, a m edicinski fa-
k u ltet u Beču. P rom oviran je za dok-
to ra ejelokupnog lije čn ištv a u ju n u
1891. U augustu iste godine p ostav ljen
je za liječn ičk o g pom oćnika u beo-
gradskoj općoj državnoj bolnici. 22/2
1892 postao je lije č n ik sreza v račar-
skog i posavskog u beogradskom
okrugu. K a sn ije je bio lije č n ik sreza
žičkog, pa smederevskog i općinski
liječn ik u Smederevu. 1896 izabran je
n a tje e a je m za općinskog lije č n ik a u
Beogradu i bio je na tom položaju
do 1/7 1899. U augustu 1900 p ostav ljen
- 99 -
NIKOLIĆ
je za lije č n ik a sreza pocerskog, okruga
pođrinskog. Zadržan je bio na radu
kao pomoćnik fizik a uprave grada
B eog rad a do 2/5 1902, kada je ušao u
Narodnu Skupštinu. 6/5 1902—7/11 1902
bio je m in istar narodne privrede. U
ja n u a ru 1903 p ostav ljen je za gene-
raln o g konzula u Solunu, pa je ju la
1904 penzioniran. A u gu sta 1904 postao
je fizik grada Beograda, a u novem-
bru 1918 p o stav ljen je za načeln ika
san iteta u m in istarstv u u n u trašn jih
d jela, pa potom u m in istarstvu naro-
dnog' zd rav lja. 16/2 1921 u nap rijeđen
je za pom oćnika u istom m in istarstvu,
a 14/4 1923 je penzioniran.
K a o rezervni sa.nitetski o ficir N. je
sudjelovao u srpsko-bugarskom ratu
1885 i u svim a k a sn ijim ratovim a.
B io je redovan član san itetskog sa-
v je ta 19 godina, a neko v rijem e i
n jeg ov sekretar. U Srpskom L ekar-
skom D ruštvu bio je sekretar, pot-
predsjednik i 9 godina predsjednik,
pa je potom izabran započasnog člana.
U u jed in jen om Lekarskom D ruštvu
S H S izabi'an je N. za počasnog pred-
sjeđnika, radi zasluga u o rg an izaciji
tog a društva. N. je radio n a organi-
z a c iji m in istarstv a narodnog zđ rav lja,
na sanitetskim zakonima, n a uređenju
liječn ičk e komore. K ao fizik Beograda
prvi je đao točnu statistik u ra đ a n ja
i u m ira n ja u p rijesto ln ici i o gubici-
m a od tuberkuloze, oboje za 10 gođina,
P isao je stručne i popularne rasprave
iz m eđicine i h ig ijen e, a bavio se i
novinarstvom . Radio je n a Srpskom
A rhivu za celokupno lekarstvo, L ije č-
ničkom V jesn ik u (Zagreb), P rosv et-
nom Glasniku, Ve.sniku M in istarstv a
Narodnog Z d ravlja, Delu, Zvezdi, Radu
kongresa Saveza srpskih zem ljorad-
nika, B orb i, Zađruzi (Sm ederevo) i dr.
političkim i dnevnim listovim a. Izdao
je d v ije k n jižice: Iz školske h ig ijen e
(1901) i O bolestim a želuca od dr. B oasa
(1898). R adi p roučavanja sanitetskih
uređ enja putovao je po D an skoj, Šved-
sk o j i N orveškoj (1907) i po S je v e rn o j
A m eriei (1924). N. je bio i član Glav-
nog prosvjetnog sa v je ta i građevin-
skog sa v je ta i član i pređsjeđnik pri-
vrednog sav jeta. ,7. P r o d a n o v ić .
N IK O LIĆ FE D O R (7/6 1836, Tem i-
švar — 27/2 1903, Rudna). Po m ateri
je bio unuk M iloša Obrenovića. P ravo
je svršio u Grazu. 1861 izabran je u
parđanj'Skom, a 1865 u žomboljskom
srezu za poslanika na u garski državni
NIKOLIĆ
sabor. 1882—1886 bio ,je adlatus za
Bosnu i H ercegovinu. 1884 postao je
pravi t a jn i sav jetn ik , a od 1886 doži-
votni član ugarske gospodske kuće.
1887 i 1892 izabran je , kao član slobo-
doumne stranke, za. poslanika n a dr-
žavnom saboru. 1892 bio je k ra ljev sk i
p ov jeren ik na srpskom crkvenom i
narodnom saboru u K arlov cim a, a
1897 pri sinodu. Im ao je znatan upliv
oko u ređ en ja i org an izacije srpske
crkvene i narodne autonom ije.
D. P.
N IK O LIČ L A Z A R , slik a r i pisac
(29/3 1824, Ja rk o v a c , B a n a t — 23/3 1889,
D obrica, B a n a t). P o s lije srpske i n je-
ma.čke osnovne i više osnovne škole u
Tom aševcu, N. je 1843—-1846 učio u
p rep aran d iji Jo v a n a P a n te lić a u P an -
čevu. 1846—1884 služio je kao u čitelj u
D obrici. K ad je K on stan tin D an il ra-
đio ikonostas dobričke crkve (1852 do
1855) N. se primio da mu pomaže pri
radu i tom je prilikom počeo i sam
da c rta i slika. I ako nikada n ije bio
redovan đak ni p o sjetilac nikakve sli-
karske škole, N. se, pođ rukom Dani-
lovom, toliko usavršio, da je mogao da
rad i i sam ostalno, većinom ikone i
portrete. N. radova im a u D obrici,
C rep aji, D eliblatu , Orlovatu, M arg iti,
Pančevu, kod sin a mu dr. V lađ im ira
u Zemunu i u Narođnom m uzeju u
Beogradu. S lik a ju ć i ikone, N. je obič-
no kopirao radove svoga u čite lja . I J
svemu je ostavio oko 250 dovršenib
platna, no ova, pored sve N. vrednoće
i in telig en cije, nose na sebi sve oso-
bine sam oučkog posla. Medu D anilo-
vim istaknu tim učenicim a (M. Zavi-
šićem, J . Kneževiaem i Đ. Ja k šićem )
N. je bio n a js la b iji u m jetn ik, ali je,
s druge strane, on kao m ajstoro v n a j-
od an iji učenik, u istinu poklonik, svo-
jim pisan jem o D anilovoj ličnosti i
um jetnosti nerazdvojno vezao svoje
ime za velikog banatskog slikara. —
N. se bavio i književnošću. 1877 na-
pisao je H roniku m je sta D obrice, k o ji
se rukopis, rađen nešto po pismenim
pođacima, a nešto po usm enoj pređaji,
nalazi u N arodnoj biblioteci u Beo-
gradu. Od n esrav n jiv o veće su v rijed -
nosti N. član ci o životu i radu slik ara
D anila, Č ešljara, K . A rsenovića i Za-
višića, k o je je 1874—1888 o b ja v ljiv a o u
Zastavi, a k o je je 1895 n jeg ov sin dr.
Vladim ir N. izdao u k n jizi, pod naslo-
vom : Srpski slik ari. T i član ci su dra-
g o cjen i prilozi za h isto riju srpske
um jetn osti; to su prvi pok ušaji da se
- 100
da jed n a m o n o g rafija o kojem srpskom
slikaru . I J tim vrlo lijep o , umno i to-
plo pisanim člancim a ističe se N. kao
rije tk o sim patična ličnost, samonikao
duh, k o ji se, vezan za tako m alu sre-
dinu, u đoticaju s jednim velikim
u m jetnikom , razv ijao p o slije samo-
stalno i skladno. V . P e tr o v ić .
N IK O LIĆ M IH O V IL (29/7 1878, K r i-
čke, kod D rniša, D alm a cija ). Osno'vmu
školu učio je u K arlov cu i K riževci-
ma, a nižu gim n aziju i trgov ačku aka-
dem iju u Zagrebu. Slnžio je kao ci-
novnik osigu ravaju ćeg društva Croa-
tia u Zagrebu. Sada mu je ra v n a te lj.
— P isao je feljto n e i pjesm e u razli-
čitim listov im a i rev ijam a (Narodne
Novine, Obzor, P o k ret, B rš lja n , Sm i-
lje , V ienac, Savrem enik). Posebno je
izđao: P jesm e (1898, 2 izd. 1901), Nove
pjesm e (1905), V je ro čk a (1914). K n jig a
p jesam a (1917). Sa Srđanom Tucićem
napisao je K n jig u života (1899). U
V iencu (1903) izašla mu je aktovka
K ad zam re pjesm a, a u Narodnim No-
vinam a (1905) R a z b ije n i sni. Sudjelo-
vao je aktivno u literarn om životu I
društvu mladih. B io je ta jn ik i pred-
sjednik D ru štv a hrvatskih književn i-
ka. P o s lije K n jig e pjesam a prestao
je da piše. — N. je lirik sjete,_ sjene,
sum ornosti, rezign acije, osam ljenosti.
U izražaju je našao nešto novih
ritm ičkih mogućnosti. Lirska. nota
s ovim osnovnim karakteristikam a
sa čin ja v a jezgru i n jegov ih noveli-
stičkih i dram atskih sastav aka. N. je
uspio da rano zauzme u lite ra tu ri iz-
razito m jesto. U šavši u književnost
u v rijem e borbe između mladih i sta-
rih, N. je nekoliko godina bio jedan
od n ajp o p u larn ijih i n a jo m ilje n ijih
mlađih pjesn ika u H rv atskoj. koga su
h v alili i sta ri i mladi. P o d ru čje n je-
gova s tv a ra n ja bilo je ipak ograni-
čeno, m otivi dosta jednolični i po-
slje d n ja k ritik a o njem u je hladnija.
L i t e r a t u r a : P roh aska, P regled
(1921). M. B a ra c .
N IKOLIĆ MIRON, episkop pakrački
(15/2 1846, K apelna, S la v o n ija ). Svršio
je bogosloviju 1868. V lad ika N ikanor
G ru jić primio ga je odmah u pakrački
dvor i postavio ga je za kon sistorijal-
nog činovnika i n astavn ika bogoslo-
v ije . 12/10 1870 primio je N. monaštvo
u m anastiru Oi'ahovici, a zatim redom
sve crkvene činove u P ak racu (jero-
đakon 28/10 1870, protođakon 15/9 1871,
sinđel 25/12 1874, protosinđel 13/4 1875

i arhim and rit 16/4 1878). P o s lije sm rti
episkopa N ikanora G ru jića p ovjeren a
je N. ad m in istracija p akracke epar-
h ije, a 10/10 1889 izabran je za pakrač-
kog episkopa. Posvećen je za episkopa
3/5 1890. P o s lije sm rti p a trija r h a Ge-
o rg ija B ran k ov ića (1907), N. je u tr i
m aha bio narodni kandidat za patri-
ja rh a , P o s lije sm rti p a trija rh a Luki-
ja n a Bogđanovića u p ra v lja o je ka.rlo-
vačkom m itrop olijom 5/9—13/10 1913.
A p o slije sm rti, od peštanske vlade
postavljenog, ad m inistratora M ihaila
G ru jića, u p rav ljao je N. ponovno kar-
lovačkom m itrop olijom , n n ajteže da-
ne narodnog života, za v rijem e S v je t-
skog B a ta 9/3 1914—26/4 1919 i svojim
taktom prem a državnim v lastim a
u spijevao je da otkloni ili ublaži
m noge n ev o lje od crkve i naroda.
N._ je u dvoru episkopa pakračkih
punih 58 godina i mnogo je u tje ca o
ne samo na crk v en o-relig ijsk i nego i
na nacion aln o-k ultu m i život S r b a u
S la v o n iji. N aročito su važne n jegove
poslanice, upućivane svećenstvu i na-
rodu. Im a ih štam panih oko 50. I J
n jim a se, uz relig ijsk o-m oraln e pouke,
svagda ra sp ra v lja ju i razna savrem e-
na p ita n ja , k o ja su ja č e zasijecala. u
život i suđbinu naroda. B ad i b o ljeg
u sav ršav an ja sv ojih p aro h ijsk ih sve-
ćenika, N. je ustanovio protopresvi-
teratske i parohijske biblioteke, odre-
dio je držanje godišnjih svećeničkih
bra.tskih sabora, s ra sp ra v lja n je m raz-
nih tema- iz svećeničko-pastirskog i
narodnog života. Srpskoj u čite ljsk o j
školi u P ak racu , koju je državna vlast
1878 zatvorila, kao i k a sn ijo j, 1894 po-
novno otvorenoj, N. je obraćao n ajv eću
pažnju. N jegovim n a sto ja n jem kup-
Ije n a je 1897 kuća za tu školu i osno-
van je in tern atski fond za uzdržavanje
in tern ata uz n ju . Osim toga, N. je
osnovao iz sv o jih sređstava i nekoliko
zaklada: za uzdržavanje srpskih sve-
ćenika u K apelni, gd je mu je i grob
ro d ite lja (1902), za iznem ogle svećenike
u_ pakračkoj ep a rh iji (1908), za n agra-
đ iv an je prosvjetnih radnika u pakrač-
koj ep arh iji (1911), za svećeničke uđo-
vice i siročad pakračke ep arh ije (1916).
C rkvenoj općini. pakračkoj pređao je
sv oju zaklađu za održavanje kateđral-
ne crkve u P ak racu , k o ja je ujedno
i p aro h ijsk a (1921). r ' G ru jić.
N IKOLIĆ N IK A , p rota i pisac (9/4
1827. Knez, B a n a t — 2/1 1911, Tem i-
švar). Svršio je gim n aziju u Tem išva-
NIKOLIĆ
ru (1847). filo zo fiju u Zagrebu (1850),
bogosloviju u Vršcu. B io je u čite lj j
đakon, a zatim paroh i počasni prota
u svome rodnom m jestu . P o s lije diobe
s R u m u n jim a uspio je , da sačuva
m alo brojne S rb e u svome selu i podi-
gao im je crkvu i školu, pon ajviše
sv ojim troškom . P isao je pjesm e, po-
učne i hum oristične članke i štampao
ih je u Duhovnom Zborniku Beseđe,
Srpskom Narodnom Listu , Ju ž u o j
P čeli, Seđm ici i Zimzelenu. Od naro-
čitoga su mu in teresa O rasi — M ilo-
bruke, s k o jim a je , u šali, šibao ta.-
đ an je p rilik e i rđave n avike (Seđm ica,
1852—1855). R. G.
N IK O LIĆ P A V L E , karlov ačk i pro-
ta i crkveni pisac (17/7 1805, S rije m sk i
K a rlo v ci — 25/12 1866, Zagreb). N. je
1837 postao karlov ačk i paroh, a 1847
šiđski p rota i uskoro, iste godine, kar-
lovački prota. Za narodnog ustanka
1848 i 1849 N. je stekao velikih zasluga.
B ira n je u nekoliko mahova za na-
rodnog poslanika na narodno-crkve-
nim saborim a u K arlov cim a i za ze-
m a ljs k i sabor u Zagrebu, gd je je i
umro. N apisao je i štam pao: Slovo na
novo lje to (1840), N ajn u žd n ije za m alu
đjecu iz bibličeske p o v jesti starog za-
v je ta u voprosima i o tv jetim a (1857),
P ra k tičesk o je n a s ta v lje n ije za duše-
p op ečitelje pri bolnoj i sm ertn oj po-
s te lji svoi p aro h ijan a po K elleru i
dru Bra.ndu (1858), S o v je ti ro d ite lja
sinu (1859), K atih etičesk a poučenija
pri n a sta v lje n iju ju n o sti (1859), O
svetoilinskom saboru (1864) i Crkvene
propovedi (iz Z ollikoffer-a, Ivlein-
m ann-a i drugih). R. G.
" N IK O LIĆ R IK A R D (31/7 1879, K or-
čula). G im naziju je učio u D ubrovni-
ku, Sp litu i Zadru, a pravo u Grazu.
Služio je kao sudac u različitim m je-
stim a D alm acije. Štam pao je pjesm e
i p rip ov ijetke u Savrem eniku. Bosan-
skoj V ili i dr. Posebno je štampao
pjesm e: K roz sv je tlo st i sjenu (1912),
p rip ov ijetke: D je ca m a jk e zem lje
(1917), i rom ane: Lomnom stazom
(1917) i U sta ja le vode (1926). U svojim
p rip ov ijetk am a opisuje, pod utiskom
boravka u K ista n jim a , gd je je služio
kao sudac, se lja čk i život, a u romanu
p rik azu je mučne napore in telig en ata/
u borbi protiv sitničave i zaostale s r / <
dine. U d jelim a pokazuje više dobihgV
napora i sentim entalnosti, nego k
struktivnih sposobnosti. Lj -
NIKOLIĆ
L i t e r a t u r a : A. Venzelides, R i-
kard N ikolić (K njižev n e stu dije, 1918).
A . B -c.
N IK O LIĆ R IS T A , profesor i uprav-
nik Etnog'rafskog’ n iu zeja u Sk op lju
(5/4 1877, V ra n je — 17/4 1917, Meg'len).
U čio je osnovnu školu u V ra n ju , g'im-
n aziju u V ra n ju i Nišu, a veliku školu
u Beogradu, gd je je svršio h isto rijsk o -
filološki odsjek. Kada. se u geograf-
skom sem inaru počelo sa antropogeo-
grafsk im isp itiv an jim a, N. se sa lju -
b a v lju posvetio tom e poslu, i n ajv eei
dio svoga naučnog rada n jem u je po-
svetio. P o svršenim stu d ijam a bio je
suplent i profesor muške g im n azije u
Beogradu. 1913, kađa je trebalo podi-
zati južnu S rb iju , upućen je u Sko-
p lje , da organizira rađ na naučnom
isp itiv a n ju tih k ra je v a . U toku gođine
dana N. je proputovao sve nove kra-
jev e, u c ilju n jih ov a proučavanja i
p rik u p lja n ja m a te rija la za E tn o g ra f-
ski m uzej u Sk op lju , kome je postav-
lje n za upravnika. N. je vrlo zaslužan
i za s tv a ra n je N aučnog društva u
Sk op lju . Za v rijem e boravka u Beo-
gradu N. je bio među glavnim osni-
vačim a Srpskog G eografskog D ruštva,
a k a sn ije vrlo v rijed an sarađnik na
društvenom Glasniku. — N aučni an-
tropogeografski radovi N. su: Okolina
B eog rad a (Naselja. Srpskih Z em alja,
2, 1903), V ra n jsk a P č in ja (N aselja, 2,
1903), P o lja u ic a i K lisu ra (N aselja. 3,
1905), K r a jiš te i V lasin a (8, 1912), Ši-
re n je A rnauta u srpske zem lje (Glas-
nik Srpskog G eografskog D ruštva. 3
i 4, 1914). Pored toga, N. je radio i na
isp itiv a n ju trag ov a starih led en jak a
na našim planinam a, o k o jim a je na-
pisao: G la c ija c ija Šar-P lan in e i K ora-
ba (Glas, 87, 1912 i Glasnik Srpskog
G eografskog D ruštva, 1, 1912), Su m n ji-
vi g'lečerski tragovi na Su v oj P la n in i
(Glasnik, 1, 1912), Glečersld tragov i na
K opaoniku (Glasnik, 3 i 4, 1914), Su-
m n jiv i g la c ija ln i tragov i na S ta ro j
P la n in i (Glasnik, 3 i 4. 1914). K ao ra tn i
dopisnik šum ađijske d ivizije o b ja v lji-
vao je 1916/17 u Ratnom Dnevniku do-
pise sa b o jišta , k o ji su privu kli naro-
čitu pažnju. LT tom vremenu obišao je
N. cio M eglen i ispitivao ga, ali su
mu b ilje šk e propale. N. je kao rezer-
vni oficir u I. p ješađ ijskom puku po-
ginuo 17/4 1917. Sa h ra n jen je u porti
dragom anske crkvice u Meglenu.
L i t e r a t u r a : E . Cvetić. R ista T.
N ikolić (Glasnik Geografskog Dru-
štva. 5, 1921). P- V u je v ić .
102
N IK O LIČ STO JAN , slikar (22/7 1859,
Beograd — 5/5 1882, Beograd). Osnovnu
školu i nekoliko razreda srednje škole
učio je u Beogradu, pa je u ateljeu
Stev an a Tođorovića učio crtati i sli-
kati. Pošto se pokazao v rijed an i da-
rovit, Todorović ga je često upotreb-
lja v a o za pomoćnika p ri sv ojim većim
narudžbam a, a 1880 iskorišćivao je n je -
gove sposobnosti i ta d a šn ji upravnik
Narodnog m uzeja V altrov ić. kome je
pomagao pri kop iranju srpskih stari-
na. 1881 putovao je N. u V altrovićevu
društvu po fruškogorskim m an astiri-
ma, odakle se vratio s mnoštvom skica
i crteža. 1882 ob jav ile su Srpske Ilu -
strovane N ovine četiri crteža N.. među
kojirna je i n jegov a u spjela, posljed-
n ja studija. Čiča M ijo. Narodni muzej
im ao je do rata. mnogo N. radova. a
i danas se tam o nalazi zan im ljiv i
portre jednog glum ca masnom bojom
i nešto crteža, uz onih sedam, k o je je
1916 J . V u jić našao u jednog peštan-
skog antikvara, pa, otkupivši ih. vra-
tio ih 1923 m uzeju. N. n ije dospio ni
do jedne slikarske škole na strani. a
ni n jeg o v a prerana sm rt n ije zabilje-
žena ni u jednim beogradskim novi-
nam a, m a da je on bio, uz Tenkovića
i Ju g o v ića, jedan od prvih i n ajd a-
ro v itijih S rb ija n a ca , k o ji su se sredi-
nom 19 v ijek a , počeli posvećivati sli-
karstvu.
L i t e r a t u r a , : Č itu lja u S rb a d iji
(1882, 380); Č itu lja u Srpskim Ilu stro-
vanim N ovinam a (1882, 29).
V . P e tr o v ić .
NIK OLIĆ T IH O M ILJ. đeneral (17/3
1832, K ra g u je v a c — 13/9 1886. Beograđ).
Po svršetku filozofskog fak u lteta stu-
pio je u redovnu vojsku 15/8 1849, a
6/9 1850 u a rtile rijsk u školu. Za a rti-
lerijskog' potporuenika proizveđen je
11/10 1855, za m a jo ra 1/1 1869. za pu-
kovnika 4/1 1875. 1879 stav ljen je u
penziju, 19/1 1882 je reaktiv iran i pro-
izveđen u čin đenerala. Odmah po
svršetku vojne akadem ije poslan je u
B e lg iju u a rtile rijsk u školu. B io je
do 1860 vodnik, pa kom andir b a te rije.
1874 bio je komandant sta ja će vojske,
1875—1876 bio je m in istar v ojn i, 1882
komandant šum adijskog kora i pred-
sjednik kom iteta za organizaeiju \
nastavu vojske. 1882—1883 bio je mi-
nistai' v o jn i, 1885 bio je komandant
komande aktivne vojske. — LT ratu
1876 bio je m in istar v o jn i. U ratu

1877—1878 bio ;je u m in istarstvu v o j-
nom. L ratu 1885 n ije sudjelovao.
V . B.
NIK O LIĆ V LA Đ IM IK , pjesn ik i
pripovjedač (15/6 1829, Nova Gradiška,
S la v o n ija — 1866). U Zagrebu je svr-
šio gim n aziju i pravo. Služio je kao
kotarski perovođa u Zagrebu, Sisku i
Požegi, zatim kao poreski pođnađzor-
nik u Požegi, i n ajzad kao pristav ko-
tarskog suda u B egtežim a, kod Požege.
— N. se ja v io prvim p jesm am a u Ne-
venu (1852) i u G a je v o j D an ici (1853).
1855 štam pao je sv oje pjesm e K uno-
gorke. D ru g a zbirka njegove lirik e
izašla je pod imenom B r š lja n i (1863),
a p o sljed n ja mu je k n jig a P ripovi-
je tk e (1864), zbirka novela. — N. je
kao lirik n a sta v lja e i epigon Sta n k a
V raza, a li pošto je p jevao u doba
apsolutizma, ograničio se na erotiku
i refleksivnu poeziju.
L i t e r a t u r a : V . K la ić, V lad im ir
N ikolić (V ienac, 1886). B . V.
NIK O LIĆ V LA D IM IR, a rh itek t
(13/6 1857, Sen ta — 21/2 1922, Srij.em ski
K arlov ci). Svršio je osnovnu školu u
Senti, realku u P ančevu i M ariboru,
a tehniku u Beču. 1884, pošto je điplo-
m irao, prešao je u srpsku državnu
službu, kao arh itek t m in istarstva gra-
đevina. 1891 N. je bio pozvan od nad-
ležnih organa karlovačke p a tr ija r š ije
da p rijeđ e u Srijem sk e K arlo v ce i da,
pošto je na n a tje č a ju za planove pa-
trija ra š k e palače dobio prvu nagradu,
pođuzme izrađ iv an je nekoliko građe-
vin a za srpsko-erkvene autonomne
ustanove. Tako je N. osnovao građe-
vinske biroe u B eču i Srijem sk im
K arlo v cim a radi izv ršen ja povjerenih
mu poslova. N. je do S v jetsk o g R a ta
radio bez prestanka. U S r b iji je sa-
građeno mnogo školskih zgrada po
njegovim planovim a, kao leskovačka
gim n azija i druge. Zatim je p rojek-
tirao i izgrađio velik b ro j privatn ih
građevina u S rijem u , B a n a tu i B a -
čk o j, kao Dunđerskovo k azalište u
Novom Sadu, kapelu u Meleneim a,
palaču Dr. M. M aksim ovića u O sijeku,
zadužbinu barunice Jo v ić u Starom
B ečeju , konvikt za svešteničku i uči-
te ljsk u djecu u Srijem sk im K arlov-
cim a i t. đ, No n a jv iše i n a jz n a tn ije
rađove izvršio je N. po narudžbi srp-
skim narodno-crkvenim vlastim a, i to
većinom u K arlov cim a, tako, osim epi-
skopskog dvora u Novom Sađu i u
Budim u i srpske gim n azije u Novom
- 103 -
N IKOLIĆ
Sađu, p a trija rh o v dvor, zgradu naro-
dnih fondova sa salam a za sjednice
narodno-crkvenog sabora i n jih ov ih
odbora, bogoslovski sem inar i blago-
d e ja n je Stefaneum . I obnova karlo-
vačke saborne crkve njegovo je djelo.
N. je bio neum oran p rak tičar. On je
gradio u stilu srednjo-evropske, tako-
zvane kasarnske renesanse s k r a ja
prošloga v ije k a . V. P e tr o v ić .
N IK O LIĆ V LA D IM IR , advokat
(7/11 1853, D obrica, B a n at). Sred n ju
školu svršio je u P ančevu i K arlo v -
cim a, a pravo u Grazu (1882). 1883 iza-
bran je za senatora u S rije m sk o j M i-
tro v ici; 1884 dao je ostavku i prešao
u Zemun, g d je je otvorio ađvokatsku
k a n cela riju . 1887—1897 bio je poslanik
na hrvatskom zem aljskom . a 1893 do
1897 i n a ugarskom državnom saboru.
1910 ponovno je izabran za. poslanika
n a h rv atsk i zem aljsk i sabor. Za v ri-
jem e S v jetsk o g R a ta zatekao se u
S r b iji, odakle je otišao prvo u Criiu
Goru, a zatim u I ta liju , pa u F ra n -
cusku. 1919 v ratio se u Zemun, gd je
je izabran za gradonačelnika (1920
do 1925). 1922—1923 bio je član komi-
s ije za sp rem an je konkordata. — N.
se bavi h isto rijo m srpskog naroda i
srpske književnosti. Od radova su mu
z n a tn iji: S rp sk i slik a ri (1895), Sv.
Sav a, srpski kn jiževn ik 13 v ije k a
(1898), D om entijan (1897), Stev an P r-
v ov jen čan i, k r a lj (1897), arhiepiskop
D anilo I I . (1898), arh im an d rit Jo v a n
E a jić (1904), Znam eniti zemunski S rb i
19 veka (1913), Život L azara N ikolića,
slik ara. U štam pi je : I s t o r ija cara
Stev an a D ušana, Osim toga napisao je
N. znatan broj član aka iz rim skog i
državnog prava, a naročito iz liisto-
r ije srpskog naroda po raznim stru-
čnim i dnevnim listo v im a i časopisim a.
D. P.
N IK OLIĆ V LA ST IM IR , p je ša d ij-
ski brigadni đeneral (9/10 1869, B eo-
grad. Po svršetku cije le gim n azije u
Beograđu stupio je u vojnu akade-
m iju 1/9 1888. Za p ješađ ijsk o g potpo-
ru čn ik a proizveđen je 15/9 1891, za ka-
petana 6/12 1899, za pukovnika 1/10
1915, za p ješađ ijsk og brigadnog đene-
ra la 21/10 1923. Do 1897 bio je vodnik
u p je šad ijsk im pukovim a i p je ša d ij-
sk o j pođoficirskoj školi, do 1901 bio
je kom anđir čete u p je ša d iji, do 1903
bio je kom andant b a ta ljo n a u p ješa-
d iji, 1903—1904 bio je na raspoloženju
m in istra vojnog, 1904—1909 ađutant
N IK O L JA C
pukovske okružne koiuaude (šabačke),
1909—1910 pomoćnik kom andanta pu-
kovske okružne koniande. 1910—1912
kom andant b a ta ljo n a u p je ša d iji (5
puk), 1918—1914 pomoćnik kom andanta
puka u p je š a d iji (13 puk), 1918—1919
kom andant p ješa đ ijsk e brigade (du-
navske), 1919—1923 kom andant žandar-
m erijsk e brigade (I.), od 1923 je po-
m oćnik kom andanta žand arm erijske
komande.
U ra tu 1912—1913 bio je kom andant
b a ta ljo n a i zastupnik kom andanta
'pješadijskog’ puka (5/1.). U ratu 1914
do 1918 bio je pom oćnik naeelnika
štaba divizij© (tim očke II.), kom andant
puka (20 i 13) i kom anđant p ješad ijsk e
brigade (dunavske). V . B.
N IK O L JA C (Sv. N ikola u N ik olj-
P azaru ), m an astir kođ Bijelog- P o lja
(na lije v o j obali L im a). B io je u sred-
n jem v ijek u stan ica trg ov ačk ih kara-
vana. N aročito se mnogo spom inje u
16 v ijek u (1524, 1552, 1554, 1559, 1570).
1677 slikao je za ov aj m a n a stir jednu
ikonu Sv. N ikole zograf Bad ul. K ad
su op u stjeli m an astiri Zastup (u 16
v ijek u ) i E a v n a B e k a (k rajem 17 vi-
je k a ), n jih ov e su k n jig e donijete u N.
I iz opu stjelog m an astira V ran štice
d on ijete su ovdje neke stare knjige.
1732 dolazio je u N. p a trija rh Arse-
n ije , a 1765 m itropolit rašk i Gavril.
Crkva ovoga m a n a stira sto ji i danas.
N jen živopis izgleđa da je iz 16 v ijek a .
V . P -ć.
N IK O L JA Č A , crk v a Sv. Nikole u
ju ž n o j S r b iji, u ra šk o j oblasti, na li-
je v o j obali Ib ra , pod selom Kondžo-
lići. a pola sa ta na ju g od varošice
B aške. To je n ek ad an ji m an astir Kon-
čul, č ija je crkva po crkvenom pa-
tronu nazvana i N., a tako se zove i
zaselak više crkve. N. se spom inje u
studeničkom tipiku pod N em anjom
(1170—1196) kao sta ri m an astir Sv.
N ikole u K oneulu na Ibru . U vrhbre-
zničkom rodoslovu navodi se kako je
N em anja podigao »i drugu crkvu Sv.
N ikole u Ibru«. N. se nalazi u sta ro j
oblasti Ib ra ; n ju je kao sta ri m ana-
stir N em anja obnovio. U N. se zamo-
našio arliiepiskop Danilo. Pod despo-
tom Đurđem i Lazarom , N. je bila
sjed ište ep arh ije K ončul. Pod Turci-
ma je N. opustjela i porušena. Tek
1861 podigli su se lja c i na n jen im raz-
valinam a novu crkvu. Ispođ oltarske
apsiđe nove N. im a tem elja ođ starih
m anastirskih zidina.
104
U novoj crkvi N., uz sam sjev ern i
zid, in ia sačuvani sta ri kam eni sarko-
fag , n a č ijo j je g o rn jo j m ram om oj
ploči urezano đa tu počiva »rab Boži
S tefan , a zavom H rela«. Datum je
oštećen, a b it će s k r a ja 14 v ijek a.
Narod iz okolnih sela drži veliki kult
prem a H reljin o m grobu. U našim na-
rodnim pjesm am a opjeva se on kao
veliki ju n a k B e l ja K rila tic a , B e lja od
P azara, a ne štipski vojvođa H re lja
(— 1343).
Od sredovječnih spomenika im a u
crkv i N. jo š nekoliko ostataka, To su
nekoliko grobnih ploča. k ojim a je
sada popločena crkva. Na jednom od
ovih grobnih spomenika im a u lije -
pom b a sreljefu izrađena glava nekog
vlastelina, po načinu izrade isto v jetn a
sa b a sreljefim a kojim a je u mnogo
većem b ro ju popločena crkva Nova
P av lica, zadužbina S tefa n a i L azara
M usića, sestrića kneza L azara. Takvih
b a sre lje fa im a i na starom grob Jju
k ra j razvalina crkve Sv. Nikole pod
gradom Brvenikom , na lije v o j obali
Ib r a prem a P av lici.
Literatura: Jire č e k - B ad o n jić,
Is to r ija Srba, I. (1922), I I I . (1923); B a -
domir Ilić, Ib a r (N aselja, I II ., 1905):
J . C vijić, Osnove za. g eo g rafiju i geo-
lo g iju M akedonije i S ta re S r b ije , I I I .
(1911). V . B a d o v a n o v ić .
N IK O L JE , m an astir u Ovčarsko-
K a b la rsk o j klisu ri. Ne zna se kad je
osnovan. V je ro ja tn o je postojao jo š u
13 v ijek u . N a js ta r iji spomen o njen m
izgleda da je iz 1489. Tu je 1534 pisan
jed an psaltir. a 1595 jedan m in ej. Spo-^
m in je se vrlo mnogo u 17 vijeku. Po-
što je bio u zaklonjenom m jestu , bio
je vrlo pođesan, da se u njem u raz-
v ije rad na pisan ju k n jig a. 1671 do-
lazio je u N. p a trija rh Maksim, a 1683
posjetio ga je p a trija rh A rsen ije. P r i
m anastiru je b ila i škola, u k o jo j su
se sprem ali budući svećenici. 1757 bio
je ovdje igum an neki P ah o m ije. N je-
gov šlužbenik bio je igum an Gerasim ,
koga su ubili liajđ u ci; naslijeđ io ga
je I s a ija iz P ive. P o s lije sm rti ovoga
m anastir ostade pust tr i godine. 1775
đode ovamo iz m anastira Dobrilovine
jerom onah G eorgije D ečić sa pet mo-
naha, pa obnovi m an astir i ćelije, a
crkvu sn abđ ije kn jig am a. On postade
arhim andrit m anastiru. 1780 maua-
stir je, zbog ratn ih uedaća. stradao.
1804 d ah ija K u ču k -A lija poharao je
ov aj m anastir. Nesretne godine 1813
—

ovdje ,jc našla sklonište porodica kne-
za M iloša. 1829 bilo je u N. 234 starih
k n jig a. — A rh itek tu ra crkve neobično
je skrom na. C rkva nerna ni kubeta.
Po p rim jeru crk av a u B u k ov in i i u
M old av iji ulaz u crkvu n ije na zapad-
noj, već na ju žnoj stran i. S ovim cr-
kvam a N. im a zajećlničko i to, što je
crkva bila i izvana živopisana. (slika-
na). Živopisa u crk v i im a dva: jedan
je iz 1637 (u sp o lja šn jem narteksu), a
drugi je iz 1697. V . P e tk o v ić .
N IK O P O L JS K A B IT K A . N., grad
n a ju žn o j (bu g arsk oj) obali D unava,
nedaleko od ušća r ije k e Osema. K ako
se danas m isli, na uzvisini u kutu
O sem a i D u nava bila je čuvena N. B„
u k o jo j je su ltan B a ja z it I. razbio
u garskog k r a lja Sigism unda i n je-
govu križarsku v ojsku (25/9 1396). B a -
ja z it je pobjedom na K osovu (1389)
nametnuo v last i danak knezu Stev a-
nu Lazareviću, zatim je uništio trnov-
ski dio bugarskog ca rstv a (1393), po-
tukao je n a R ovinam a M irču vlaškog
(1394), pa je ugrozio i TTgarsku, a pri-
tijesn io je i Carigrad. B iz a n tsk i car
M anuel I I . P aleolog zavapio je za
pomoć i kod Sigism unda i kod drugih
zapadnoevropskih kršćanskih sila. N a
t 0 je Sigism und ubrzao sv oju a k ciju
za križarski rat, k ojim bi se O sm anlije
is tje ra le iz Evrope. N a k ra lje v u mol-
hu, rim ski papa B o n ifa c ije I X ., pri-
zn at samo u D g a rsk o j, P o ljs k o j, N je-
m ačkoj i sje v e m o j I t a liji, naredio je
propovijed za križarski pohod, a Si-
gism undov nadbiskup od G rana raz-
vio je takvu istu propovijed u đijece-
zarna av in jon sk o g pape. Odziv je bio
dosta dobar. Osim nekoliko ugarskih
v lastelin a i n jih ov ih U gra, skupio se
u Budim u kod Sigism unđa priličan
b ro j francuskih vitezova, naročito iz
B u rg u n d ije, pod m ladim sinom voj-
vode Burgundskog, Ivanom grofom
od N eversa i pod drugim feuđalnim
poglavarim a, zatim dosta n jem ačkih
feudalnih knezova sa n jih ov im ljuđ-
stvom , nešto poljskoga plem stva i vi-
tezova, a pomalo i iz Češke, I ta lije ,
pa čak i iz E ngleske. S odredom M ir-
če vlaškog, sad već Sigism undova
vazala, k o ji se pridružio Sigism unđu
uz put, bilo je nekoliko desetina hi-
lja d a boraca, gotovo sve sam ih sredo-
v ječn ih oklopljenih k on jan ik a. Čak i
M lečići, k o je je Sigism und već odavno
besplodno verbovao u savez protiv
O sm an lija, obećali su jednu eskadru,
N IK O P O L JS K A J3ITKA
k o ja bi u D ardanelim a i u Bosporu
s p rije č ila p reb aciv an je m alo azijskih
B a ja z ito v ih p o ja č a n ja n a balkansku
stranu. Doduše, ta se m letačka eska-
dra poslije mudro o g ran ičila samo na
sp asavan je Sigism unda pri njegovom
b ije g u niz D unav i niz Cm o More.
P ra ćen svojim križarim a i dunav-
skom flotilom sa hranom , Sigism unđ
se iz Budim a spustio uiz D unav, pre-
šao ga je kod Đerdapa, ušao je u
V idin po dobrovoljnom pristanku cara
vidinske B u g arske, S racim ira, osvojio
je dunavski gradić Bahovo, i opsjeo
je tvrd i grad n a is to j r ije c i, k o ji se
u nekim izvorim a zove V e lik i Niko-
polj, a u nekim Šu ltav ili tome slično,
što podsjeća ne na d an ašn ji N ikopolj,
nego više n a Svištov. Grad je b ra n ila
ja k a i h ra b ra tu rsk a posađa, te su se
k rižari tu zabavili. M eđutim je po-
sadi, na n jen poziv. dojurio u pomoć
B a ja z it preko D rin opolja, balkanskih
k lan aca i Trnova, sa velikom v o j-
skom od evropskih i m alo azijskih
T u raka, i sa sv o jim kršćanskim va-
zalim a. Među ovim a se nalazio i
knez Stev an Lazarević, k o ji se v a ljd a
s B a ja z ito m sjedinio tek u B u g a rsk o j.
T u rsk a v o jsk a i n je n i kršćanski po-
m oćnici rasporedili su se n a jednom
visokom položaju, udaljenom samo
nekoliko sa ti od grada. K riž a ri su
b ili potpuno iznenađeni i dovedeni u
v elik i škripac, je r su zapali između
B a ja z ita , turske građske posade i Du-
nava. Je đ in i je izlaz za n jih bio u
brzom napadu na B a ja z ita . No u rat-
nom sav jetu , oholi fran cu ski plem ići
nisu h tje li p rim iti Sigism undov pri-
jed log o zajedničkom d jelo v an ju ci-
je le križarske vojske. Oni su, kao pret-
hođnica, izm akli daleko n ap rijed , že-
leći za sebe čast zap o čin jan ja b o ja, i
lako su r a s tje r a li tursku kon jičku
prethodnicu. No ukopana tu rsk a stri-
je lja č k a p je ša d ija , n a koju su zatim
n aišli, potukla im je skoro polovinu
kon ja. Ipa.k su okJopljeni francuski
vitezovi svladali i ta p ješačk a tu rska
o d je lje n ja . No dotle su se oni i sam i
um orili. N a n jih je tad a navalio B a-
ja z it sa ođabranom konjičkom rezer-
vom, salm venom u pozadini. K r ila te
rezerve opkolila su Francuze. U očaj-
n ičkoj obrani, oni su većinom izgi-
nuli, a m an jin a, sa Ivanom od Never-
sa i jo š nekim plem ićim a, dopala je
ropstva.
Jo š se n ije sasvim sv ršila ta fran -
cuska p og ib ija, a na b o jište je stig la
N IK ŠIC
križarska g lav n iu a pođ Sig'isniundom.
Ona je srčano p o letjela u pomoć F ran -
cuzima. N ekoliko sa ti je t r a ja la la-
vovska borba, a li je pobjeda o sta ja la
n eriješen a. U tom je na k rižare uđa-
rio srpski odred pod Stevanom Laza-
revićem . S rb i su zadali k rižarim a po-
slje d n ji, sm rtn i udarac. N aišavši na
U gre, oni su im oborili zastavnika i
oteli im zastavu. U g ri su udarili u
b ijeg , a za n jim a naskoro i ostala
križarsk a v ojsk a, obuzeta d iv ljim stra-
bom. S v i su b je ž a li k Dunavu, đa se
dočepaju lađica, u k o je nisu m ogli svi
stati, ili da p rep liv aju Dunav, u kome
su se mnogi podavili. B a ja z it ih je
gonio, a i tu rsk a gradska posada, k o ja
je isp ala iz grada. T u rci su opet ubva-
tili dosta zarobljenika.
Od zarobljenih F ran cu za, B a ja z it je
mnoge pogubio, zadržavši samo neko-
liko stotina, i to n a jv iše plem iće, da
bi uzeo za n jih v elik i otkup. Ivan od
N eversa i jo š neki plem ići u sp jeli su
sakupiti tražen i otkup, i pušteni su
kući. Od satrvene križarske sile, jedan
bijed an ostatak izbavio se p liv anjem
na vlašku obalu Dunava. O p ljačk an i
tam o od V lah a, oni su se, goli i bosi,
đokoturali do U garske, a po neki do
B eča, g d je su ih b ečlije od jeli i ispra-
tili d alje. Sigism und se spasio n a svo-
ju đunavsku flotilu , i utekao je niz
Dunav. U sput ga je p o slije prihvatila
m letačka flota, dovezla ga u Carigrad
i ođvezla u D alm aciju , ođakle se on
preko D ubrovnika i Sp lita vratio u
U garsku.
P osljed ice N. B . bile su znatne. B a -
ja z it je kaznio S ra cim ira vidinskog
osvojen jem V id ina i vidinske B u g ar-
ske (1396). P rešav ši Dunav, on je pro-
valio i u U garsku, u S rije m , gd je je
razorio Zemun i M itrovicu, i odveo
stanovnike u ropstvo, pa čak i u Slavo-
n iju . Po povratku kući, on je jo š ja č e
pritegao C arigrađ. Na ponovne v ap aje
bizantskog ca ra M anuela II.. upućene
zapaduom kršćanstvu, Carigrađu je
privrem eno pomogao fran cu ski m ar-
šal Busiko, k o ji je i sam bio zarobljeu
od B a ja z ita u N. B., i k oji se otkupio
iz ropstva.
Literatura: G. K lin g ,
Sch lach t bei Nikopolis (1396).
D. A n a s ta s ije v ić .
NIKŠIĆ, varoš u crnogorskoj Her-
cegovini, u sredini N ikšićkog P o lja .
Im a 720 domova i 3.600 stanovnika. —
Na m jestu d an ašn jeg N. postojao je
u sređnjem v ijek u grad Onogošt, koji,
se rano i često spom inje u h isto rij-
skim spomenicima, u kronici D u k lja -
ninovoj kao središte istoim ene župe.
D ubrovčani su ga nazivali A naga-
stum. D rži se, da su Onogošt osnovali
Goti, i da mu je naziv ostao po li-
čnom imenu. Grad je bio n a glavicL
zapadno od varoši, k o ja se sada zove
Bedem. N a n jo j se, poređ k a sn ijih
turskih u tvrđen ja, viđe i te m e lji sta-
r.oga grada. U Onogoštu su srpski vla-
dari im ali dvor za lje to v a n je. U vri-
jem e San đ aljevo u Onogoštu je b ila
carin a m ica . B io je i u posjedu her-
cega S tje p a n a , te pripada H ercego-
vini. P reko Onogošta su vodili važni
putevi: od p rim o rja, iz D ubrovnika i
B is n a na Grahovo u Onogošt pa za
P lje v lje , Brskovo i đ alje, a drugi iz
Bosne i H ercegovine preko G acka i
Duge u Onogošt i odatle u Zetu. —
S ta ri Onogošt su razorili T u rci kra-
jem 15 v ijek a, te je dugo bio u razva-
linam a. P r i k ra ju 17 v ije k a T u rei su
popravili i p ro širili bedeme starog
Onogošta, pođigli u tvrđenje, oko koga
se brzo razv ila jaka. tu rska varoš. N ju
su starosjeđ ioci u okolini nazivali i
d a lje Onogošt, a N ikšići, jako pleme
u susjedstvu grada, nazivalo je tu
novu tursku varoš N. T a su se dva,
imena borila o prevlast. U pisanim
podacima iz 18 i početkom 19 v ijek a
varoš se naziva čas Onogošt, čas N.
A li je sve više previađavao naziv N„
k o ji je i ostao. D anas se samo zna da
se N. nekađa zvao Onogošt.
Od k r a ja 17 v ijek a do ratova 1875
do 1878 u N. su stanovali Tu rci i nešto
kršeani. N. je osvojen od Tu raka augu-
sta 1877, u njem u je bilo tada 616 do-
mova m uslim anskih i kršćanskih. Nik-
šićki su se m uslim ani iseiili, a N. su
n aselila okolna, plemena i ustaše iz
H ercegovine, Boke i Z a ta rja . Od 1884
počela se pođizati nova varoš. Sru-
šene su mnoge turske kuće; održalo
ih se do danas n ajv iše ispod Bedema,
i t a j se dio zove stara varoš. — Stara
n ikšićka crkva je hrarn Sv. P etra i
P av la. Oko n je je g ro b lje, u kome
ima interesantnih grobnica sa orna-
m entim a iz vrlo starih vrem ena i ne-
Die koliko starih natpisa.
N. je sjed ište zahum sko-raškog vla-
dike. Pored vlađičanstva je velika sa-
borna crkva, hram Rv. V a s ilija Ostro-
škog. i dvor k ra lja Nikole. u kome je
J sada osmorazredna gim nazija. N. je
j sresko m jesto, im a sud, bolnicu, banku,
106

trgovačko udrnženjc, staro pjevaoko
društvo Z akum lje, žensko potporno
društvo K osovka D je v o jk a , i d vije
štam p arije, u k o jim a izlaze dva ne-
d je ljn a lista. U novopodignutoj zgradi
Z an atlijsk o g Doma im a lije p a sala
za kazalište i bioskop. N. je ekonom-
ski cen tar p o lja i šire okoline, vezan
je kolnim putevim a sa Podgorieom,
T rebinjem , Kisnom i Šavnikom . Sa-
o b raćaj podržavaju poštanski i pri-
v atn i autom obili. P . Š o b a jić .
NIK ŠIĆ - SIM EONOVIĆ M ELEN -
T I J E , episkop šab ačk i i užički (k ra j
18 v ijek a , Brezova, kod Stuđenice —
16/6 1816, Šabac). N. je postao jerom o-
nak 1800. Ođlikovao se u prvom ustan-
ku, a 1813 p rebjeg ao je u S rije m , i
neko je v rijem e stanovao u m anastiru
Feneku, K a s n ije se v ratio u S r b iju , i
knez Miloš g a je poslao sa knezom
A ksentijem , kao izaslan ika u C ari-
grad, g d je je posvećen za šabačkog
episkopa. N. je bio vrlo ponosit i pi-
sao se: vlađika užieko-valjevsko-rud-
n ički i arkiepiskop šabački. K nez Mi-
loš se b o ja o tog a uglednog, bogatog i
ambicioznog vladike, te ga je M arko
Š titarac, po M iloševoj uputi ubio.
R. G.
N IK ŠIĆI, nekad jedno od n a jja č ih
i n a jz n a tn ijih plem ena u crnogorskoj
H ercegovini u okolini N ikšića. P o sta-
ro j pisanoj i usm enoj p red aji, k o ja se
održava među n jim a , N. vode pod rije-
tlo od zajedničkog p retk a Nikše, po
kome se tako i nazivaju. Za n je g a
kažu, da je bio sin nekog g rb a ljsk o g
bana, a od ženske loze N em anjića, Iz
G rb lja je prešao kod b ana U grena,
k o ji je u to v rijem e u p rav ljao Ono-
goštom. N ikša se nastanio u n ik šićk oj
župi; tu se nam nožavalo i ođatle ši-
rilo njegovo pleme. N. se u dubro-
vačkim spom enicim a spom inju prvi
put 1399, pod imenom V la si N. U tom
dokumentu sto ji, da se D ubrovčani
žale gospođi Je le n i, što se N. uzim aju
dvije earine kad idu u D ubrovnik. Iz
nikšićke župe su se N. rano počeli
spuštati niz rije k u G račanicu put
N ikšićkog P o lja . Osnovali su prvo
ja k o n a selje u D rag ovo ljićim a, zatim
u Rvaćevu. Iz n je g a su se spu stili u
polje. N a jja č a su im n a se lja b ila oko
glavice T rebjese, četv rt sata istočno
od N ikšića. Po n jo j se t a j ogranak
nazivao T rebješan im a. Rano je je-
dan dio N. prešao u susjedno pleme
Rovca. S v i N. slave Sv. Luku. U Župi
107
N IK SIĆ I'
se nalazi stari m an astir, posvećen
ovom svecu, k o ji je služio za dugo
v rije m e kaO' ku ltu rn i i p ro sv jetn i cen-
ta r plem ena N. i bliže okoline.
Po starom gradu Onogoštu okolina
n ikšićka se nekad zvala Onogošt. U
početku 17 v ije k a đ ije lila se ona na
Onogošte i N ikšiće. K a s n ije se gubi
sta ri naziv Onogošt, a p otisku je ga i
z a m je n ju je plemensko ime N. _
Porodice plem ena N. su se isticale
u onom k ra ju ja k im kneževskim,
svešteničkim i vojvođskim kućam a.
N ikšićki v ojvođa je bio nad cijelom
okolinom N ikšića. N a jja č i su N. b ili
u 16 i 17 v ijek u . D a li su čuvenog v o j-
vodu G rdana N ikšića, k o ji je organi-
zirao u stanak protiv T u raka. N jeg a
je zam ijenio sinovac mu, vojvođa
P e ta r G avrilović, k o ji je u polovini
17 v ije k a predvodio N. za kan d ijskog
ra ta u borbi protiv T u raka. V ojvod-
s tv o je o s ta lo n a njegovom potomstvu,
k o je je živjelo u T re b je si i prezivali
se V ojvodići. Od n jik je bilo, kako
p red aja kaže, osam naest vojvoda.
N. su u v ije k su d jelo v ali u svim ve-
ćim pokretim a p rotiv T u rak a; b ili su
uz svog vojvodu Grdana, uz M lečiće
u kandijskom i m orejskom ratu . i
u v ijek su se u borbi odlikovali. K ad
su T u rci pođigli u tv rđ en je i n a sta n ijj
se u Nikšićkom P o lju . od početka
18 v ijek a , poveli su N. sa okolnim
plem enima neprekidnu i očajn u borbu
s n jim a. To ih je slabilo i nagnalo da
su se počeli od tada, kao i ostalo sta-
novništvo Nikšićkog' P o lja , sve više
iseljiv a ti. N ajg o re su p ro šla n jih o v a
n a selja u polju bliže turskom gradu,
T re b je sa i R-vaćevo. Ona su već davno
ra se ljen a i u ruševinam a. O držali su
se dijelom N. d aije od grada, u Župi,
D rag ovo ljićim a, pa i u Rovciiua. Dva.
puta su N. osobito n astrad ali. P r v i put
1711. kada su, n a poziv ruskog izasla-
nika M iloradovića bez u sp jeh a na.pa-
dali na tu rsk i N ikšić, a drugi put 1789
opet pri napadu na grad. Oba puta. je
T re b je sa potpuno razorena. P o slije
toga T re b je ša n i su prešli u uskoke,
ođakle su n astavili borbu s T urcim a.
Tada se osobito istakao ju n ak Vuk
Jokanović-Lopušina. Iz uskoka se .je-
dan dio T reb ješan a preselio 1804 u Ru-
siju kod Odese. pod vodstvom b raće
serd ara M ališe i Boška B u ćića. — N.
im a mnogo više ra se ljen ih po svim a
srpskim zem ljam a nego u n jih o v o j
starevini kod N ikšića. N ajv iše ih je
u S r b iji. N jih ov i su iseljen ici p on ijeli
-
 N IK ŠIĆ K A E P A K H IJA
ja k e tra d ic ije iz starog k ra ja , pa sa
i u novoj sredini pokazali veliku bor-
benost i sposobnost i đali mnogo ista-
knutih i zaslužnih lju d i. Od n jih su
u S r b iji: B lazn av ci, G rbovići, sta ra
kneževska porodica u okolini V a lje v a ,
v aljev sk i knez I l i ja B irča n in , Hadži
Ruvim , bogovađki arhim andrit, v o j-
voda P e ta r M oler, P a v le D anilovič,
sekretar kneza M iloša, šabački vladika
M elen tije N ikšić, dobrotvor m a jo r
M iša A n astasijev ić, Sim a M ilutinović-
S a r a jlija , porodica Jo v a n a Sk erlića,
porodice k n eg in je L ju b ice, k ra ljic e
D rag e i m noge druge.
Literatura: K a z iv a n je sta rih
T re b je ša n a i arh iva serđ ara M ališe
i Boška B u ć ić a (1842); Ise lje n i N ikšići
(Zbornik radova posvećen J . C vijiću ,
1924). P. Š o b a jić .
N IK ŠIĆ K A E P A R H I J A . V. Za-
hum sko-raška ep arh ija.
N IK ŠIĆ K A K R E D IT N A B A N K A .
O snovana je 1901. C en trala je N ikšić.
K a p ita l je 1,000.000. Fondovi 698124,
ulozi 1.292.350. m jen ice L788.740, čista
dobit 237.000 Din. Diviđe-nđa 10%. Pred-
sjed n ik je J . M ijušković. N. S.
N IK Š IĆ K I M U SL IM A N I. P rv a stal-
na turska. n a se lja n ik la su u Nik-
šićkom P o lju i okolini pri k ra ju 17 vi-
jek a . kad su T u rci pođig'li u tvrđ enje
u N ikšiću, da. bi mog'li držati u po-
kornosti pobu njena plemena, k o ja su
tad a uz M lečiće v o je v a la protiv n jih .
1701 naselio je u gradu Redžep-paša
N ev esin jac prve m uslim ane, n jih dva-
deset porodica, podrijetlom od izbje-
g'lica iz R isn a i Novog. Ovima su po-
čeli odmah pridolaziti pojeđ inci iz ai'-
banaških, brđanskih i crnogorskih ple-
mena, k a sn ije nešto i iz okoline, b je-
žeći zbog krvne osvete ili u vrijeđ en a
ponosa. M nogi su od n jih p ro m ijen ili
v je ru i p rim ili islam . Tako se ubrzo
u N ikšićkom P o lju razvilo jak o tur-
sko n aselje, iz koga je već u polovini
18 v ije k a izlazilo do h iljad u boraca.
Do 1711 turske su kuće bile pođ be-
demorn i opasane visokim zidom, a od
tada se varoš p ro širila, te su se ka-
sn ije T u rci n a se ljiv a li i po selim a u
polju. D o seljen ici su se gru p irali po
bratstvim a, a varoš se d ije lila u ma-
liale (h'ereegovačka, piperska, grudska,
ferizovićka). U n jo j su bile tri dža-
m ije.
Do u a se ljiv a n ja T u rak a bio je ovaj
k r a j polunezavisan, i zato dobro na-
108
seljen . Podizanje u tv rđ en ja i n jih o v
dolazak izazva-o je znatne prom jene.
Odmah su nastale borbe, k o je su se
produžile za sve v rijem e dok su T u rci
gospodarili u N ikšiću. Nekoliko puta
su okolna n a se lja napadala na tu rski
grad, ali u v ijek bez uspjeha. T u rci sn
sve više ja č a li, i od n jih ov ih zuluma
ra se lila se postepeno m asa stanovni-
štv a iz p o lja i okoline. Po jednom sta-
rije m pismenom podatku, n ikšićki je
k r a j u v rijem e dolaska T u raka bro-
jio oko d v ije h iljad e domova, a za. sto
gođina života. pod n jim a sveo se ta j
b roj na đeseti dio. Što se n ije raselilo
postalo je č ifč ija i tu rska ra ja . K a-
tunska plem ena bliže N ikšiću, naro-
čito O zrinići i Cuce, razv ili su također
ja k u a k ciju protiv n ikšićkih Turaka.
N jih ov e tra d icije ođnose se n ajv iše
na n jih ov u vezu s n jim a i borbu n ji-
hovih četa i p ro slav ljenih jn n ak a pro-
tiv n ikšićkih m uslim ana. M nogi su
[ nezađovoljnici iz ovih plemena, s ra-
znih mzroka, u skakali Tu rcim a n Nik-
Š jć .i odatle, zajedno s n jim a , đizali
Če'te, osvećujući se sv o jim a na domu.
U jtđčetku su T u rci svoje n aselje u
N ikšiću nazivali prosto Grad. i po
n jem u su s e ^ v a l i Građani. K ad su
j išli dalje, kazivali s«, da su N ikšići.
Nađaleko su ljili čuv%ni svojim ju n a-
štvom i ponosili su se tim e. U pogledu
uprave b ili su đosta sam ostalni. Ćesto
su se p ro tivili i opirali naredbam a
paša i vezira, ili su čak i ratovaJi
s n jim a. Dolazilo je ponekad i do me-
đusobne borbe n jih ov ih bratstava.
M nogi su držali srpske ob ičaje, a b ili
su poznati kao dobri guslari. D ržali
su mnogo stoke, s kojom su lje t i uzla-
zili u okolne planine. U gradu je bilo
nešto z a n a tlija i trgovaca. — Od mno-
gih n jih ov ih s ta r ijih i k asn ijili ju -
n aka pređaja spom inje i narodne p je-
sme o p ijev aju ponajviše Ja š a r a B a-
bića, Dura Adžimanića, Beću P ele- ‘
vića, H asana Džiđića, A vdiju L ju cu ,
A hm eta B a u k a i dr. Ju n aštv om su se
isticali osobito L ju ce, starinom K uči,
a podrijet.lom od ja k e porodice V u ja -
čića sa Grahova. — Gradom su upra-
v lja li kapetani. P rv i je bio od poro-
đice Danovića, k o ja je starinom iz
H ercegovine. 1714 vezir Ćuprilić je
naselio Mušoviće i M ekiće iz K ola-
šina. Od tađa je kapetanstvo prešlo
na M ušoviće i ostalo u ovoj kući sve
do pada N ikšića. G lasoviti su bili n ji-
hovi kapetani Hamza, Osman i Mu-
ja g a . Dizđari gradski su bili od Ko-
-

m anića, prozvanih D izdarevići. Od ; relativn e tjesn oće ponora, voda se u
islam iziranili S rb a iz okoline n a jista -
k n u tiji sn bili F erizov ići, starinom iz
porodice Popovića N ikšićkoj Župi.
N a jja č i sn N. M. b ili n vrem enu od
polovine 18 do polovine 19 v ijek a . Od
tada je n jih ov a snaga počela opadati,
osobito kad je , p o slije bitke na Gra-
hoveu, jed an dio z em ljišta oko Nik-
šića pripao C rnoj Gori. K ad je Crna
Gora zauzela N ikšić, ise lili su se oni
u Bosnu i H ercegovinu. Od tnda ih je
p ro tje ra la A u stro -IJg arsk a 1878, je r
sn se žeštoko op irali pri oknpaciji.
P re šli su n Sk ad ar, M etoh iju i K o-
sovo. K ad je S r b ija zauzela te kra-
jeve, veći ih se dio preselio u T ra c iju
i M aln A z ijn . P. Š o b a jić . P o lje , u narodu i m a n ji đ ijelov i N. P .
N IK ŠIĆK O P O L J E , krasko p olje u
C rnoj Gori, sjeveroistočno od B oke
K otorske, a sjeverozapadno od Pod-
gorice. Okruženo je sa svih stran a
planinam a, č ija je prosječna. v isin a
oko 1.200 m. Na sjev eru se dižn: Ja s e -
nov Y rh i B rezovi V rh , na zapadu:
V iroštak, L is a Greda 1.107 m i Pandu-
rica, n a jn g u : B u d o š-P lan in a 1.215 m
i Međeđa, a n a istoku sn: K a b len a
G lavica 1-152 m, Strm a c oko 1.400 m,
R azđ o lja K o sa 1.275 m i R avno Brdo.
N. P . se uglavnom prnža od sjev era-
sjeverozapada prema. ju g u -ju goistoku ,
i n tom je pravcu dugačko 15 km, a
m jestim ično je široko do 12 km, naro-
čito n a ju gu. Leži n a apsolutnoj vi-
sini od 690 do 622 m, i nagnnto je
prem a jugoistoku. P ov ršin a mu je
48 kn r.
To je n a jp ro stra n ije od kraskih po-
l ja u C rn o j Gori, i jedino p olje sa
razvijenom riječn o m mrežom. Na sje -
vem om k ra ju N. P . ulazi u n je g a
rje č ic a Surdub, tekući u pravcu ju g a,
a s desne strane prim a đva m ala
pritoka, prvi izvire iz V u kova V re la
i goni nekoliko vođenica, a drugi iz
V ira K ule. Odatle se r ije k a naziva
Sušnicom ; ona i d a lje uglavnom teče
na ju g . U n ju s lije v e stran e u tiče
Brezovn ica ili R astovac, a kod K u le
Duke, sjeverozapadno od N ikšića, be-
zim ena rje č ic a , k o ja za v rijem e kišne
periode goni d v ije vodenice. N a dal-
n jem toku r ije k a se zove Z eta; ona
na južnom k ra ju N. P . skrene u pra-
vac istoka-jugoistoka, i gubi se u po- I (352 mm) i m artu (250 mm), a m ini-
noru S liv lje , n a visini od 625 m. T a j [ mum u ju lu (45 mm). R a z lik a između
ponor je ispod jednog b režu ljk a; u
p riječn ik u im a oko 20 m, a li se u n a j-
đubljem d ijelu sm a n ji na 6 m. R ad i
109 -
N IK ŠIĆK O P O L JE
S liv lju , najnižem d ijelu N. P., može
povremeno p retv oriti u jezero i iza-
zvati dosta veliku poplavu. N a ju ž-
nom k ra ju G o rn jeg P o lja , u K ru p ač-
kom P o lju , izvire r je č ic a M oštanica,
k o ja đonekle teče n a ju goistok, zatim
n a ju g-jugozapad, a na južnom rubu
N. P . skrene n a istok i u lije se u Zetu.
S istoka ulazi u N. P . rije k a G rača-
nica, k o ja 2'5 km istočno od N ikšića
počne teći n a ju g , a u Zetu utiče oko
3'2 km zapađno od ponora. To se do-
gađa samo p ri kišnoj periodi, in ače
je cije lo korito G račanice u N. P .
suho.
Pored pođjele na G orn je i D o n je
im a ju posebna im ena. Izm eđu Su šiee
i Đrezovice je G o rn je P o lje , u užem
značenju, na izvorišnom d ijelu M ošta-
nice K rup ačko P o lje , sjeveroistočn o
od G lavice Rudopolje, podno od n je
K apino P o lje , jugoistočno od Glaviee
K lin čev o P o lje , ju goistočno od ovog'
p o lja S liv lje , a jugozapadno P rije sn o .
K oliko je poznato, klim a N. P . dosta
je blaga. Po p ro m atran jim a u Nik-
šiću (650 m) i red u ciran jem tih v ri-
jed nosti na periodu 1851—1900, sred n ja
g o d išn ja tem p eratu ra je 10'6°, p ro sječ-
na tem peratu ra ja n u a ra 0'4°, aprila
9'7°, ju la 22'0°, oktobra 11'5°, a god išn je
k o leb an je je 21'6° C. Zime su u N. P .
prilično blage, zbog relativ n e blizine
m ora, od koga je ono udaljeno oko
50 km. L je t a su m a n je v rela nego na
v elik o j zetskoj rav n in i ili u sje v e ro -
istočnim k ra je v im a naše đržave. Je se n
je skoro za 2° to p lija ođ p ro ljeća, a
am plituda znatno- m a n ja no što je
u ju ž n ijim makedonskim kotlinam a.
N a jv iša opažena tem peratu ra u N ik-
šiću je 32'2°, n ajn iža —10'0°, što odgo-
vara. apsolutnom kolebanju od 42'2° C.
N aoblaka je u N ikšiću m a n ja nego u
kon tin en taln ijim k rajev im a. U sred-
n jo j god išn joj v rijed n osti je 4'7, sa
maksimumom od 5'6 u proljeću , a m i-
nimumom u lje tu (3'6). A tm osferskih
oborina je u N. P . vrlo mnogo, oko
2.500 mm godišnje. G odišnja podjela
odgovara m odificiranom m editeran-
skom tipu, kakva je na Jad ran skom
P rim o rju : m aksimum u novembru
n a jk iš o v itije g i n a js u h lje g m jeseca
vrlo je velika, je r u novem bru padne
oko 8 puta više kiše no u ju lu .
NIN
N. P . ,je jedno od n ajp lo đ n ijih p olja
u C rnoj Gori, i g’usto je n aseljen o. U
približno 2.670 domova živi 12.500 sta-
novnika, što odgovara gustoći od 260
na 1 k n r. Ekonom sko središte je Nik-
šić, varoš oko sređine p olja, sa 959
domova i 3.479 stanovnika. Pored n je-
ga im a 8 n a se lja sa više od 500 sta-
novnika: O zrinići (213 domova, 1.056
stanovnika), K o čan i (224, 995). S traše-
v in a (150. 927), R asto v ac (120, 720), Gor-
n je P o lje (106, 606), Glibovac (80, 520),
Šteđim (116, 517) i M iločani (92, 502).
M a n ja su n a se lja : B ršno, Riđani, Ru-
beža, K ličevo , K la čin a , sa 450 do 320
stanovnika, a ostalih nekoliko n a se lja
im a ju 290 do 150 stanovnika. — K roz
N. P . vodi nekoliko puteva: đrum Pod-
gorica—D anilov Grad—N ikšić—Šavnik,
kolni put R isa n i H erceg Novi—P o lj-
kovac—T ru b je lo —N ikšić—L iv ero v ići—
M orakova i drum N ikšić—M anastir
Ostrog.
L i t e r a t u r a : P . Rovinski. Černo-
g o r ija (I-, 1888); K . H assert, B eitra g e
zur physischen Geograpliie von Monte-
negro, m it besonderer B eriick sich ti-
gung des K a rstes (Pet. M itt. E rg . H f.,
115, 1895); V . Conrad, B eitra g e zu einer
K lim atog rap h ie der B alk an lanđ er
(Sitzungsber. d. Akad. d. W iss.. W ien,
130. 1921). P. V u je v ić .
NIN (sređovječno la tin sk i i ta lija n -
ski Nona), grad ić u sje v e rn o j Dalm a-
c iji, u sp litsk o j oblasti, srezu benko-
vačkom , od Zađra 15 km (pravac)
k sjeveru. Leži u zalivu Jad ran sk o g a
m ora, što od sje v e ra prodire u kopno
n a otočiću, k o ji je sve do 1346 bio po-
luotočić, dok n ije prekopana prevlaka.
O točić je nalik n a elipsu, č i ja je gla-
vna os podnevnim pravcem 570 m, a
od zapađa k istoku 418 m duga. Sre-
dinu otočića čini nešto uzvišena, od
jugozapada k sjeveroistoku protegnuta
hrptenica, k o ja -sa ob je pobočne stran e
la-gano silazi do m ora. K m jestu se
danas prilazi preko dva mosta. Ju ž -
nim donjim mostom, k o ji se u ispra-
vama zove K n e g in jin most, dolazi za-
darska cesta na đ onja v ra ta te se raz-
g ra n ju je n a 3 ulice. G lavna u lica pre-
sijeca južni dio gradića pa dospijeva
na istočni g o rn ji most, k o ji je veže
s kopnom prem a Grbam a. I tu su gor-
n ja v ra ta iz m letačkog doba. S re đ n ja
ulica ide do sredine m je sta (do cr-
kvice Sv. M ihovila), pa z a v ija ju ć i
prem a ju g u dospijeva k v elik o j kan-
d ijsk o j kuli ili Banovcu. S jev e rn a
- 11Q -
u lica teče od donjih v rata na sjev ern i
k ra j otočića, gd je je m ala kan d ijska
kula. Zapađna v ra ta i p ristanak lađa
štiti K aštel. S red n ja poljan a gradića
zove se K ra lje v a c.
Gradić je opkoljen zidovima, k o ji
su se djelom ice još visoko održali, te
gran iče elip tičn i oblik otočića. Iz
skupa građskih zgrada ističe se zvonik
nadžupske crkve. N, je sada većim
d ijelom razvalina, pošto su ga Mle-
čići na početku kan đ ijskoga ra ta
borabardirali i zapalili, da. se ne bi u
n jem u T u rci u gnijezdili. P o s lije je
doduše obnovljen, a li procvao n ije ni-
kada više. U N. se uz n ovije zgrade
mogu raspoznati rim ske zgrade (na-
slu ću ju se term e, am fiteatar, angu-
steum sa više carskih kipova, sađa
0'25 do 1'20 m pod površinom), što su
pođloga sredovječnim zgradam a, od
kojih- su n a jz n a tn ije : kneževski dvor
Pa-lačina s prigrađenom čuvenom cr-
kvicom Sv. K riža. b ap tisterij kneza
V išeslava. biskupska crkva Sv. Azela,
sada posve prerađena nađžupska cr-
kva, kapela Sv. M arcele, č i ji je m oćnik
rem ek-djelo sredovječne u m jetn o sti i
dr. T a se kapela od 1674 zove Blažene
D jev ice od Zečeva, je r čuva kip D je -
vičin, za k o ji je vezana n a jz n a tn ija
crkveno-narodna slava u N. kad se
kip, na prosni pon ed jeljak, prenosi na
poluotočić Zečevo prem a otoku P agu
i odanle n atrag u N. C rkvica Sv. K riž a
(tek se u 15 v ijek u spom inje pođ tim
imenom) postala je združenjem triju ,
prvobitno posebnih bazilika, od kojih
sred n ja nosi karakteristično kube.
Ona pripada skupu đalm atinskih gra-
đ nja centralnog rasporeda i pletene
ornam entike. Na nadvratniku crkve
im a natpis, n a js t a r iji u h rv atsk oj hi-
sto riji, k o ji kazn je, da ju je sagrađio
župan Godeslav, v aljd a oko 800. U
G odesavljevu je natpisu franko-galska
abeceda, uvedena od fran ačkili misio-
nara, s k ojim a je došao i kult t'rana-
čkih svetaca u N., gdje je stolna cr-
kva b ila posvećena Sv. Azelu, bene-
diktinski samostan -Sv. A m broziju, a
koludrički Sv. M arceli. Pod franačkim
u tje cajem je građena v je ro ja tn o i
crkva Sv. K riž a u N„ k o ji se tad a na-
lazio i u političkoj zavisnosti frana-
čk oj. K ako je crkva bila prigrađena
uz knežev (poslije k ra ljev ) dvor, po-
znata. je i pod imenom dvorske kapele.
Godesavljeva zaklada n a js ta r ija je
poznata zadužbina iz doba hrvatskih
vladara. D anas je u n jo j muzej sta-

rina, a 0 11 a sam a n jeg o v je n a jv re-
d n iji spomenik. Im a n je Sv. K riža
bilo je vrlo veliko. V e lik i n je n i po- ; bio zadugo u v lasti M letaka. U 16 i
sje đ i b ili sn poglavito među V rsim a
i P o lja cim a , i n P riv la c i (i danas se
zovn K rižin a). I okolina N. im a zna-
tnih spom enika. K ju g n je crk v a Sv.
Nikole n P ra h u lja m a , zađužbina (1042)
b an a S tje p a n a i banice M a rije , a
k zapadn brdašce O brovica (38 m), sa
spomenom jo š s ta r ije zađužbine (1029)
Jelen ice, sestre b an a Godemira.
N. je bio već n rim sko doba znatno
n aselje (Enona), jedno od 12 glavnih
m je sta u L ib u rn iji. Tam o se našla i
nekropola iz željeznog h alštatsk og i
nalazak iz neolitskog doba. TJ hrvat-
skoj h is to r iji N. pripada odlično m je-
sto. I I N. je sjeđio oko 800 prvi po-
znati kršten i h rv atsk i knez V išeslav. | 16 crk av a i mnogo stanovnika, danas
U njegovo je v rijem e svećenik Iv a n
izgradio m ram ornu krstionicu (od 1746
u gradskom m uzejn n M lecim a). Tada
je nekako i župan Godeslav sagradio
crkvu Sv. K riža, i u n jo j sebi spre-
mio grob. U p rv oj polovini 9 v ije k a
osnovana je u N. b isk u p ija, k o ja je
isp rv a b ila podvrgnuta oglejskom e
p a trija rh u (u Čedadu), a v ršila je
pastvu nad eitavom dalm atinsko-hr-
vatskom kneževinom, dok n ije uki-
nuta. po zaklju čku splitskoga sabora
928. Od staroh rvatskih nalaza N. ističe
se 3‘5 m dugi natp is s oltarske pe-
bnice crkve Sv. A m brozija, obilježen
v lađ an jem kneza B ra n im ira (879—892).
Među 11 žu p an ija u H rv atsk oj oko
polovine 10 v ije k a car K on stan tin V I I.
spom inje i županiju ninsku, sa gra-
dom N. U to j je žu paniji stanovalo
pleme Ja.m om etića, k o je se b ro jilo
među 12 glavnih staroh rvatskih ple-
mena. U 11 v ije k u često su boravili
u N. h rv atsk i k ra lje v i. naročito P e ta r
K resim ir IV . 1062 bio je on tu sa svo- I s„ 12, 1912, 287); P. Šišić, P o v ije s t H r-
jim dvorom; uza n j se spom inje i
ninski župan A dam ac (1069, 1070 i
1072). Za n jeg ov a v la d a n ja obnovljena
je 1075 s ograničenim područjem , nin-
sk a bisku p ija, a za Zvonim irova vla-
d a n ja držao se u Ninu (1080) erkveni
sabor. U 12 v ijek u zaprem ala je nin-
ska bisku p ija županije ninsku i lučku
i polovinu žu panije ličke. Po izum rću
lirvatskih narodnih vlad ara, N. se
pokoravao (izuzevši 1168—1180) ugar-
sko-hrvatskim kral jev im a i M lečićim a. rijsk o m g ro b lju kod N.). U rim sko
U ninskoj P a la č in i od sijed ali su kad-
što u garsko-hrvatski k ra ljev i, kad bi
silazili u p rim orje, te držali državne
sabore. Živa je jo š uspom ena na bo- lazio u centru d an ašn jeg N. Rim ske
— 111 -
NIN
rav ak k ra ljic e M a rije u N. (1387) kao
i n a državni sabor 1396. Od 1420 N. je
17 v ijek u eesto je uznem irivan od Tu-
rak a, zbog k o jih su ga, da se u n jem u
ne učvrste, p alili i M lečići i domaći
žitelji.' Od propasti M letaka (1797) N.
je h is to r ija zajeđ n ička s ostalom sje -
vernom D alm acijom .
S a lite rarn o g i h isto rijsk o -ju rid ičk o g
gledišta zan im ljiv je S ta tu t L ig e ko-
ta r a nin skoga (23/11 1103), k o ji bi imao
b iti n a js t a r iji do sađa poznati h rv atski
sta tu t i kodeks narodnog prava, pisan
h rv atskim jezikom , jam ačn o glago-
ljico m . S ta tu t im a 80 članova. V ećin a
n jih određuje kazne za razne prekr-
ša je i zločine.
N., k o ji je za svoga, c v je ta n ja imao
je m jesto sa samo 700 stanovnika,
puno razvalina, svjedoka negdašnje
slave. Sjed ište je općine (13.390 stanov-
nika) i rim okatoličke župe; parobro-
d arska je stan ica obalne plovidbe; im a
carin arn icu , pučku školu, poštu i seo-
sku b lag ajn u .
U nezdravoj okolini N. izvedene su
1903—1909 asa.nacione rad n je. Tada je
donekle izm ješten i potok R je čin a .
L i t e r a t u r a : L. Je lić , Spom enici
g rad a Nina. (V jesn ik H rv atskoga A r-
heološkoga D ru štv a n. s., 4—6, 1900 do
1902); L. Je lić , H rv atsk i spom enici
ninskoga p od ru čja iz doba h rv atskih
narodnih vladara, I. D vorska kapela
Sv. K riž a u Ninu (D je la Ju g oslaven -
ske A kadem ije, 19, 1911); M. V asić, *
C rkva Sv. K r s ta u Ninu (B u lićev
Zbornik, 1924 449); L. Je lić , U Ninu
i na Gospu od Zečeva (Spom en-cvijeće;
M atica H rvatska, 1900, 635); P. K a rlić,
S ta tu t L ig e k o ta ra ninskoga (V jesn ik
H rv atskog A rheološkoga D ruštva n.
v a ta u v rijem e narođnih v lad ara
(1925); V. K la ić Opis zem alja u k o jih
o b itav aju H rv a ti (II., 1881, 34).
,7. M od estin .
N a m jestu dan ašn jeg N. postojalo
je jedno n aselje već u p reh istorijsko
doba. Iz tog a vrem ena, osobito iz ra-
n ije g željeznog doba. (halštatsko), im a
m uzej Sv. D o n ata u Zadru izvjesnu
zbirku predm eta (pored ostalog, n ak it
od bronce i ja n ta ra , nađen u prehisto-
doba tu je bio grad Aenona. Od n je
su se očuvali ostaci građskih zidova,
vodovoda i jednog hram a, k o ji se na-
NINČIG
starine, nađene n N. (osobito lije p a | nosa srpskih težaka pođ T u rcim a
zbirka stakla, k o ja se čuva n zadar-
skom m uzeju), svjedoče o blag'ostanju
Aenone u prvim v jek ov im a rim skog |
carstva. N. V .
NINCIĆ ARON (20/9 1845, S ta ra K a -
n již a — 9/5 1906, Beograd). Svršio je
veliku školu u Beogradu. Pošto je
neko v rijem e bio advokat u Beogradu
i Ja g o d in i, postao je prvo član ape-
lacionog, pa onda kasacionoga suđa u
Beogradu. B io je jed an od prvik čla-
nova napredne stranke (1881). B io je
m in istar pravde u naprednjačkom
m in istarstvu Novakovićevom (1895/96),
i u napređ njačko-rad ikalnim m inistar-
stvim a V u jićev om (1902) i VelimirO-
vićevom (1902). N apisao je nekoliko
stru čnih pravnih rasp rava. od k o jih
je n a jv a ž n ija o U slovnoj osuđi.
S. J . lje n je za. u pravnika novoosnovane
N IN ČIĆ MOMČILO DR., m inistar
inostranih d jela (10/6 1876, Jag od in a).
G im naziju je svršio u Beogradu, a.
pravne nauke i doktorat u P arizu
(1899). P o s lije svršenih n auka bio je
p ostav ljen za sek retara u m inistarstvu
fin a n c ija , a zatim je izabran za pro-
fesora n a pravnom fak u ltetu velike
škole (1902). 1912 izabran je za naro-
dnog poslanika. u podrinskom okrugu.
1915—1919 bio je , sa m alim izuzetkom,
m in istar fin a n c ija . Izradio je prvi
budžet. za k ra ljev in u S H S i proveo
m onetarnu u n ifik a ciju . PT drugoj vladi
S to ja n a Protića. bio je m in istar pravde, opet kod društva za eksp loataciju že-
a 1920 m in istar trgovine. Od 1921 N.
je , sa m alim prekidom, bio m in istar
in ostranih djela. Za ovo v rijem e sklo-
pljeno je dosta važnih ugovora i kon-
v e n cija razne prirode sa bližim i đal-
n jim zem ljam a. K ao predstavnik naše
zem lje izabran je na četvrtom skupu
D ru štv a Naroda za predsjednika fi-
n a n cijsk e kom isije, a. n a šestom za
predsjednika k o m isije za razoružanje.
Na sedmom skupu D ru štv a Naroda
(1926) izabran je za pređsjednika Sku- za kan alizaciju Beograda, po kome
pa Naroda. Od 1921 N. je direktor časo-
pisa Novog Života. — Z n atn ije raspra-
ve političke i fin a n cijsk e su m u: L a
reg'lem entation legale du tra v a il sou-
terra in des fem m es et đes enfants
(1899), O porezu na prihod (1901), Sr-
b ija pređ trgovinskim ugovorom (1902),
Sistem neposrednih poreza u S r b iji
(1903), C arinski savez S r b ije i B u g ar- kao prvoklasni rad te vrste od pri-
ske (1904), O značaju i ulozi srpskog
trgovca (1909), Naše valutno p ita n je
(1920), Is to r ija agram o-p ravn ih od- I
— 112
(1920), Spoljna. p olitika k raljev in e
Srba, IJrv a ta i Slovenaca (2 sv.).
D. P o p o v ić .
NINČUŠA, dalm atinska v rsta vi-
nove loze, k o ja d a je tam na crna vina.
I. R.
NINIĆ S E R G IJE -Š A K R A K , sinđel
i crkveni pisac (15/2 1860, Lovra, Če-
p e ljsk i Otok — 4/9 1893, m an astir Ho-
povo, S rije m ). G im naziju je svršio u
K arlo v cim a i Budim pešti i bio je uči-
te lj, zatim se oženio i svršio bogoslo-
v iju u K arlov cim a. K ad mu je žena
u m rla zamonašio se u m an astiru Bez-
dinu (1888). Neko v rijem e bio je admi-
n istrato r p aro h ije u Aradu i kapelan
u Tem išvaru, zatim k o n sisto rijaln i bi-
lježn ik u Novom Sadu i urednik Srp-
skog Siona (1892 i 1893). 1893 postav-
m onaške škole u Hopovu, ali je uskoro
poslije toga umro. P isao je mnogo čla-
n aka po raznim crkvenim časopisim a.
većinom litu rg ijsk o g i etičkog sađr-
žaja. R. G.
NINKOVIĆ DUŠAN (1858, Novi Sad
— 1912, K ra g u je v a c). Učio je kanto-
nalnu školu (realku) i politehniku u
Ziiriehu (završio je 1880). Radio je na
željeznicam a u F ran cu skoj 1882—1885,
pa kao društven in žin jer na željezni-
cam a u S r b iji. 1885—1886 bio je općin-
ski in žin jer u Sm ederevu, 1886—1889
Ijezn ica u S r b iji. Zatim je prešao u
državnu službu do 1894: tađa je prešao
u samoupravnu službu okruga v aljev -
skog, a 1895—1897 bio je in žin jer m i-
n istarstv a v ojn og u Obilićevu, gd je je
p ro jektirao i pođigao preko 50 raznih
zgrada, a potom je bio in ž in je r vojno-
tehničkog zavoda u K rag u jev cu . 1904
je izabran za šefa odsjeka za kanali-
z aciju građevinskog odsjeka beograd-
ske općine, gdje je izradio p ro jek at
je ona i izvedena. To je u isto v rijem e
i n ajv eće N. djelo. Iz beogradske op-
ćine otišao je za in žin jera m inistar-
stva građevina, a 1909 postao je inži-
n je r kragu jev ačke općine, gdje je iz-
vršio mnogo radova. N. je projek-
tirao i kan alizaciju za Tem išvar, a
beograđska k a n a liz a cija o cijen jen a je
znatih stru čn jak a. N. je bio vrlo ja k e
tehničke spreme i velikog zn an ja.
S. B.

NINKOVIĆ P E T A R (8/4 1820, B u-
kovac, S r ije m — 30/6 1887, Beograd).
G im naziju je svršio u Srijem sk im
K arlovcim a, filo z o fiju u Segedinu, a
bogosloviju u K arlov cim a. P o slije
toga bio je ad ju nkt p ri k o m isiji ze-
m ljišn ib k n jig a u R um i, zatim pro-
fesor i zastupnik d irek to ra u novo-
sađskoj g im n a z iji (1852—1865). D ošavši
u sukob s patronatom zbog otpora na
naredbu o profesorskom ispitu, i što
je uređivao političke novine, N. je
1865 prestao b iti pro fesor i živio je
k a sn ije u Hođošu, u B an atu , baveći
se ekonom ijom . P ošto mu je im a n je
propalo, došao je u Beograd, g d je je
bijedno živio i umro u bolnici. — N.
je bio protivnik Vukov. N apisao je :
Srpsku G ram atiku (1848 i 1856), M ali
srpski bukvar (1855). Uređivao je kle-
rik a ln i p olitičk i list Srbob ran (1861 do
1867), pomagao je H ađžiću-Svetiću,
kada je ov aj pokrenuo časopis Ogle-
đalo Srpsko. D an ičić je napisao bro-
šuru Gospodinu P e tru N inkoviću (1856).
M. S.
N IN SK A B I S K U P I J A osnovana je ,
prem a n a jn o v ijim istra ž iv a n jim a , po-
četkom 9 v ijek a . N jen i biskupi b ili su
biskupi c ije lo g a b rvatskoga naroda.
Oni su potpađali pod o g la jsk o g a pa-
trija rh a , a ne pod splitskoga nadbi-
skupa. Sp litsk i ih je nadbiskup sa
ostalim dalm atinskim latin skim bisku-
pim a trpio, dok su se dalm atinski la-
tin ski biskupi pokoravali carigrad-
skom e p a trija rh u . A li čim su latin sk i
biskupi u D a lm a ciji stupili (923) u za-
jednicu s papom, nastalo je trv en je
između splitskog nadbiskupa Iv a n a i
ninskog biskupa G rgura, zbog ju ris-
đ ikcije nad H rv atim a. B orb a se oso-
bito vodila na saborim a u Sp litu (925
i 928), a sv ršila se pobjedom splitskog
nađbiskupa. U to je v rijem e ninska
bisku pija ukinuta, ali je polovinom
11 v ije k a opet uspostavljena. P o slije
obnove ninski biskupi su im ali ju ris-
d ikciju nad ograničenim d ije lo m 'h r -
vatekog naroda, a b ili su pođložni
splitskim nadbiskupim a. — 1828, za
v rijem e reo rg an iziran ja katoličke cr-
kve u D a lm a ciji, N. B . se u jed in ila
sa zadarskom . Uz stolnu crkvu u Ninu,
a k asn ije u sam oj stolnoj crkvi, ču-
v a la se do 1746 k rstion ica hrvatskoga
kneza V išeslava, građena oko 800.
1746 M lečani su je p re n ijeli u M letke.
U Ninu se saču vala n ek ad an ja hrvat-
ska dvorska kapela Sv. K riža, možda
— 113
N IŠA V A
po svome p ostan ju n a js t a r iji h rv atski
g rađ ev in ski spomenik (788—800). K a -
pelu je , prenia natpisu, sagradio nin-
ski župan Gođeslav, n a js t a r iji p q .
im enu poznati h rv atsk i poglavar.
L i - t e r a t u r a : F a r la ti, Illiricu m
Sacrum , IV .; K riž a n ić-B a ra č, U ko-
liev ci h rvatske povjesnice (1907); L.
Je lić , Dvorska. kap ela Sv. K riž a u
Ninu (1911); F . Šišić, P riru čn ik , I.
(1914); P e ro je v ić, N inski biskup Teo-
đozije (I. prilog V jesn ik u za Arheolo-
g iju i H isto riju D alm atinsku, 1922).
J . Jelenić.
N IS K O S N IK , v rsta u m jetn e vitice,
k o ji ide od tje m e n a niz leđa do niže
kukova. U krašen je srebrnim aspri-
cam a i đinđuvam a i sv ršava se sa je -
dnom širokom kićankom . U N. upliću
svoju ili tuđu kosu pa i kozinu. Nosi
se u v ran jskom okrugu. N. Z.
N IŠ, varoš u S r b iji (glavno m jesto
niške oblasti). Im a 26.096 stanovnika.
N a ^ rije c i je N išavi u Niškom P o lju .
Važno je sao b raćajn o raskršće (že-
ljezn ice N iš—S k o p lje —Solun, N iš—
Caribrod — So fija. — C arigrad, N iš —
K n ja ž ev a c — Z a ječa r). P o s lije Beo-
grada n a jv a ž n iji je sa o b ra ća jn i čvor
S r b ije . Trgovačko je i privredno sre-
đište _ južnog d ije la sjevern e S r b ije .
S jed ište je župana, kom andanta divi-
z ije i eparhijsko sjed ište. Im a dvije
gim n azije, prvostepeni i građski sud,
kazneni zavod.
U bizantsko doba N. je bio jedan od
glavnih trgovačkih gradova i jedna
od č e tiri oružnice u Ilirik u . Za K on-
stan tin a V elikog bio je lije p i i v eliki
grad. Za v rijem e seobe naroda poru-
šen je , a za vlade Ju s tin ija n a V elikog
i k a sn ijih bizantskih v lad ara podizan
je i uljepšavan . U 11 i 12 v ijek u N.
je bio lijep , n a seljen i vrlo bogat
grad. Tu je 1189 N em anja dočekao
F rid rik a B arbarosu . U srpskim ru-
kam a bio je do 1386, kada su ga zau-
zeli Tu rci. U 16 v ijek u N. je bio
»opalo m jesto«, u 17 v ijek u izgleda
da se malo podigao. U 18 v ije k u na-
pređovao je znatno. B io je u v ijek ras-
kršće važnih đrumova,
L i t e r a t u r a : K . K ostić, Trgova-
čki cen tri i drum ovi; E rd e lja n o v ić i
N ikolić, T rg ovački cen tri i putevi.
B . D.
N IŠA V A , r ije k a u S r b iji, đesni pri-
tok Ju žn e M orave. N. izvire u B u -
g arsk o j, n a zapadnom -sjeverozapa-
dnom podnožju Golemog Čepana, sje-
— 8
N IŠ K A A K C IO N A R S K A ŠT E D IO N IC A
verozapadno ocl Sliv n ice i S o fije ,
ug-lavnom teče prem a sjeverozapadu.
U našu državu N. ulazi oko 5 km
uzvodno od Caribroda, do Željuše
teče prem a zapađu-sjeverozapadu,
odatle u v iju g av om toku na sjev er-
sjeverozapad, a od K ru p ca na sjevero-
zapađ. Od P iro ta se dolina N. suzi.
N. d ijelom protiče kroz klisuru iz-
među planine B elav e i Golaša, a pred
ušćem Tem ske R ek e čin i vrlo velik
zav oj i u p rav i svoj tok na zapad. Kod
B ele P a la n k e N. ponovno p ro m ijen i
p rav ac i počne teći k sjeverozapadu,
p ro b ija ju ć i se kroz okolne s tije n e u
v rlo uskom koritu. N aročito je dolina
N. sužena u Sićev ačk oj K lisu ri, iz-
među sela Sićev a i P roseka, ođakle ri-
je k a počne teći n a zapad, a u blizini
ušea n a sjeverozapad, vrlo v iju g av im
tokom. U M oravu se N. u lije v a oko
1 km sjeverozapadno od sela Trupale.
Uz N. se podiglo nekoliko većih m je-
sta : Caribrod, K ru p ac, P iro t, K lisu ra ,
Bela. P alan k a, Sićevo i Niš. — V a ž n iji
pritoci N. s lije v e stran e su: Lukavi-
ca, Sukovska, Crvena Reka. P a s ja č a
i K utin ska, a sa đesne: Tem štica. Du-
žina N. tok a u g ran icam a naše države
je 142'6 km, a površina p o rje č ja
3.004'7 km 2. P r i sređnjem najnižem
vodostaju N. raspolaže hidrauličkom
snagom od 36.500 H P . P . V u je v ić .
N IŠK A A K C IO N A R SK A ŠTEDIO-
NICA. Osnovana je 1885. C entrala je
N iš. K apita.l je 2,000.000. Pondovi 235.946,
ulozi 2,947.611, v jero v n ici 98.211, m je-
nice 1,795.047, zajm ovi na zaloge 172.192,
dužnici 421.177, nepokretnosti 71.947,
in d u strijsk a poduzeća (predionica pa-
muka i m lin) 2,747.399, vrijed n osn i pa-
p iri 100.921, dobit 143.098 Din. D ivi-
đenda 10%. P red sjed n ik je Đ. Jo v a -
nović, direktor M ilan S. N ikolić.
N. S.
N IŠK A B A N JA , 10 km od Niša.
Izvor je radioaktivne vođe 36° C.
4'69 M E. L ije č i: reum atizam , neural-
g'iju, rane. Državno je kupalište.
L . N.
N IŠK A E P A R I I I J A , pravoslavno
crkveno područje. Obuhvaća k ra je v e
oko N iša i P iro ta , Ivruševca, Toplice
i V ra n je . U prva kršćan sk a vrem ena
N. E . je s ep a rh ija m a : rem ezijanskom
(belo-palanačkom ), p au talijan sk o m (ću-
stendilskom ) i serdičkom (sofijskom )
sa č in ja v a la serdičku m itrop oliju, k o ja
je , kao i sve ostale m itrop olije na za-
padnom d ijelu Balkanskog' Poluostrva,
— 114
potpadala pod vrhovnu crkvenu vlast
rim skoga pape, sve do 732. Iz toga
vrem en a poznato je pet n iških epi-
skopa: G auđencije, k o ji je 343 sudje-
lovao na, čuvenom pom jesnom saboru
u Serđ iki (S o fiji), Bonoz, k o ji je 391
osuđen radi neortodoksnog u če n ja o
M a jc i B o ž jo j, M ark ijan , k o ji je oko
410 gonio niško svećenstvo, rukopolo-
ženo od Bonoza, G ajan , k o ji je 515 od
m onofizita, kao revan pobornik orto-
doksnosti, zatočen u Carigradu, gd je
je i umro, i n ajzad P ro je k t, k o ji je
553 bio na. petom vaseljenskom saboru
u Carigradu.
Za v rijem e seobe naroda u 6 i 7 vi-
jek u propala je i N. E ., kao i mnoge
druge ep arh ije na Balkanskom Polu-
otoku, a li je obn ovljen a čim je poeelo
u sp ijev ati p ok ršćiv an je Slovena, Od
10—13 v ije k a N. E . je b ila uglavnom,
u sastav u ohridske arhiep iskopije. Po
h riso v u lji bizantskog cara V a s ilija II.
od 1018 N. E . obuhvatala. je , pored
N iša, k ra je v e Mokro (oko B ele P a-
lanke), K oblos (oko P ro k u p lja i K o-
p rija n a ), Toplicu i Sveligovos (dana-
š n ji S v rljig ). N. E . je u b ra ja n a u
prvili đeset n a ju g led n ijih episkopija
i im ala je prava na 40 k lirik a i 40
p arik a (kmetova). ■— K ra je m 12 i po-
četkom 13 v ije k a Niš je češće prela-
zio iz bizantskih u madžarske, srpske
i bngarske ruke. 1204, kada su L atin i
zauzeli C arigrad, Niš je bio u bugar-
skim ru kam a i N. E . ušla je u sastav
obnovljene bugarske arhiep iskopije u
Trnovu, te je n je n episkop K irik , sa
jo š nekoliko drugih episkopa trnovske
arhiep iskopije 1204 tražio palium od
rim skoga pape. K ada je organ iziran a
žička arhiep iskopija (1219) Niš je bio
pod bugarskom vlašću, i Sv. S a v a je
osnovao za k ra je v e N. E . pod srpskom
vlašću posebnu episkopiju, sa sjedi-
štem u m anastiru Sv. Nikole u Topli-
ci, a li su uskoro p o slije to g a i ostali
k ra je v i N. E . potpali pod srpsku vlast
i u|li u sastav žičke i potonje pećke
arh iep iskopije i p a tr ija r š ije . Iz toga
vrem ena poznat je samo jedan epi-
skop niški, Nikodim (1279).
Za. tursko v rijem e N. E . je đ ije lila
sudbinu ostalih srpskili ep arliija, Ne-
ko v rijein e nazivana je ona i lesko-
vačkom. Poznat je iz toga doba (1680
do 1692) episkop Ruvim , k o ji se pisao
episkop N iša i Leskovca. U 18 v ijek u
spojeua je N. E . sa starom topličkom
i belocrkvanskom eparhijom , te su se
n jih o v i episkopi pisali: belocrkvanski
—

I niški. T abov i su b ili: Jo a n ić ije (oko
1712), O eorgije Popovie, k o ji je 1737
izb jegao sa p a trija rh o m A rsen ijem
IV . Jovan ovićem i umro 1745 kao epi-
skop tem išvarski, i G avrilo (oko 1766).
Iz 19 v ije k a poznati su ovi niški epi-
skopi: M a k a rije, M e le tije (1821), B e-
n ed ikt I., Danilo, Jo s if, G rig o rije (1837
do 1842), B ened ik t I I . (1842—1845), N iki-
for, Ja n ić ije (1856—1858), Stevan K o-
v ačev ić (1862), K a lin ik (1869), V ik to r
(1871—1881). V ik to r je bio eg zarh ijsk i
bugarski episkop, te je sje d in jen jem
niškog, pirotskog, v ra n jsk o g i topli-
čkog okruga sa S rb ijo m 1/2 1879 ušao
u sastav beogradske m itrop olije. N je-
govi n asljed n ici n a N. E . stolici b ili
su: N estor Popović (1883—1884), D im i-
t r i je P a v lo v ić (1887—1889), Jero n im
Jo v a n o v ić (1889—1894), In o k e n tije P a -
v lo v ić (1894—1898), N ikanor R u žičić
(1898—1919) i d an ašn ji episkop D o sitej
V a sić (od 12/5 1919).
N. E . im a 272 svećenika u 5 okružnih
pro to p resv iterata (niški, pirotski, to-
plički, v ra n jsk i i kruševački) i 13 na-
m jesn ištv a (aleksinačko, belopalana-
čko, lužničko, kosaničko, leskovačko,
m asuričko, vlasotinačko, poljan ičko,
jablan ičko, bosiljgrađ sko, ražansko,
župsko i caribrodsko), 25 kalu đ era u
19 m an astira (D ivljansko, Gornjo-M a-
tejev ac, Gornjo-Župsko, Izotovac, L i-
povac, L ep čin j, N aupara, Poganovsko,
P lan in ica , Prosek, Sićevo, Sv. P etk a,
Sv. Rom an, Sm ilovo, Strm ac, Sukovo,
Tem ska, V e ta i V isoko-R žalj) i 291
parohiju, sa 320 crkava i kapela. N a j-
zad, N. E . je nap u čenija od svih epar-
h ija u srp sk oj p a tr ija r š iji. Ona im a
809.912 duša (po crkvenom popisu od
1924). R. G ru jić.
N IŠK A O BLA ST. P ov ršin a je 7.269'3
km2. Stan ov n ik a im a 422.273. Gustoća
n aseljen o sti je : 58 stan ovnika n a km 2.
G lavno je m jesto Niš. O buhvaća po-
r je č ja M oravice, N išave, V lasin e i dio
Ju ž n e M orave. U N. 0 . ulaze m an je
posebne cje lin e : V isok, S v r ljig , Za-
p lan je, L užnica i Golak. P la n in sk a
je i visoka oblast, izuzev zapadnih
d ijelov a oko Ju žn e M orave i pored
N išave. N agnuta je na zapad i sje-
verozapađ. V a ž n ije rije k e su: Ju ž n a
M orava, N išava, V lasin a, M oravica,
V etern ica, Ja b la n ic a i P u sta Reka.
Pored n jih su plođna p o lja : Lesko-
vačko, V lasotinačko, Niško, A leksi-
načko, Pirotsk o, Belopalanačko i Ca-
a-ibrodsko. L jek o v ite su vode: Soko
- 115 -
NODIER
B a n ja i N iška B a n ja . Z an im an je sta-
novništva je : zem ljo rad n ja i stočar-
stvo. U okolini P iro ta pretežno se bave
stočarstvom . Proizvode s ir k a čk a v a lj.
Pored M orave se bave više povrćar-
stvom (g o je: papriku, luk, kupus, bo-
stan). U P iro tu se izrađ u ju poznati i
ja k o c ije n je n i pirotski ćilim i, je r je
okolina. stočarski k r a j (naročito ovce
sa odličnom vunom). Nose odijelo od
b ije lo g a sukna. R a z v ije n a je kućna
in đ u strija ; čuveni su tk alci, g rn čari
(lončari), m utavdžije (dlakari), ziđari
i v r t lja r i. Osobito se g o ji konop lja,
zbog u ža rije. N a jb o lji su zidari iz
Crne T rave. Zbog b og atstv a u sirovi-
nam a (vuna, k on op lja i đr.), ra zv ijen a
je in d u strija. Niš, Leskovac, P iro t i
A leksin ac ra z v ija ju se u ja č a indu-
s tr ijs k a m jesta. Iz N. 0 ., n aročito iz
siro m a šn ijih k ra je v a , stanovništvo ide
na rad u stran i k r a j (pečalbu). Glav-
n iji rudnici su: Je la šn ica , A leksin ački
Rudnik, R u p lje . S ao b ra ća j je razv ijen .
Osim drum ova ja k o je razv ijen a že-
lje z n ičk a mreža, sa glavnim čvorom
u Nišu. Niš je raskršće, odakle se razi-
laze pruge za S k o p lje—Solun, za So-
f iju —C arigrađ, za K n ja ž e v a e —Z a ječar
i za Lapovo—B eograd. Pored N iša
g la v n ija su m je sta : Leskovac, P iro t,
A leksinac, zatim varošice: Soko B a n ja ,
V lasotince, B e la P alan k a, C aribrod i
dr. B . D r o b n ja k o v ić .
N IŠ K A TRGOVAČKA IN D U ST R I-
S K A B A N K A . O snovana je 1923. Cen-
tra la je Niš. Ivap ital je 3,000.000. U log
2,827.791, m jen ice 1,267.374, nepokretni-
ne L600.000, dužnici 2,515.985, v rijed -
nosni p ap iri 114.936, dobit 180.643 Din.
Dividenda 5%. P red sjeđ n ik je Mlađen
Popović. N. S.
N IZAM I DŽEDID (novo uređenje)
nazvana je refo rm a velikog vezira
M ustafe ć u p rilića 1690 o u blaženju
poreznih tereta i pravn oj zaštiti krš-
ćana, ali je poglavito pod tim ime-
nom poznata refo rm a vojske pod sul-
tanom Selim om I I I . (1789—1807) i Mah-
mutom I I . (1808—1839), u kid an je ja -
n jič a ra (1826) i uvođenje m odem e re-
gularne vojske, nazvane prem a tome
nizam. To je izazvalo i u Bosni otpor:
bunu H u sejin -kap etan a G radaščevića
(1831) i slom bosanske begovske oli-
g a rh ije u Osm an-pašinoj vo jn o j ekspe-
d ic iji 1850/51. V -lj. P.
N O D IEIl C H A R L E S (N odje Šarl),
fra n cu sk i k n již e v n ik (1780 — 1844). N.
NODILO
je jed an od p o z n a tijih rom an tičar-
skih pisaca. P o sta v lje n za urednika
Zvaničnog T e leg ra fa , lista fran cu ske
uprave u Ilir s k im P ro v in c ija m a , do-
šao je k ra je m 1812 u L ju b lja n n , g d je
je ostao osam m jeseci. U tom listu
i u Jo u rn a l des D ebats, N. je , jed an
od prvih u F ra n c u sk o j, pisao o n ašo j
n arod n oj poeziji, i prevodio je prem a
tuđim p rijev od im a. In sp irira o se Ili-
r ijo m u sv o jim rom anim a Je a n
Sb o g a r fobnovljen anonim no 1818),
S m a rra (pod pseudonimom M asim e
Odin, 1821), g d je se nalaze p rijev o d i
H asan ag in ice i Đorđićeve Zgode Iju -
vene.
L i t e r a t u r a : J . Sk erlić, F ra n -
cuski ro m a n tiča ri i srp ska narodna
p oezija (1908); T. M atić, P ro sp er Me-
rim ee’s M y stifik atio n k roatisch er
V olk slied er (A rch iv fiir slavisch e
P h ilo lo g ie 28 i 29); J e a n L a ra t, L a
trad itio n et l’exotism e dans l’oeuvre
de Ch. N ođier (1923); R . M eisn er, Ch.
N odier a L ju b lja n a (Revue des F tu -
des Slaves, 1923, Rad, 1924).
M. I.
NODILO NATKO, h isto rik i poli-
tič a r (21/8 1834, S p lit — 25/5 1912, Z_a-
greb). Osnovnu školu i g im n a ž ijn
učio je u rodnom gradu. 1853 je po-
ložio m aturu i počeo je u čiti zadar-
sku bogosloviju, g d je je im ao pri-
lik e da n a sta v i d ru govanje s M iho-
vilom P avlin ov ićem , k o je je bilo od
presudne važnosti za n acion aln i stav
N. u n jeg o v im zrelim godinam a.
1856, p o slije svršene treće godine
teoloških stu đ ija , skinuo je N. m an-
t i ju i otišao je u S p lit za g im n azij-
skog pomoćnog u č ite lja . Tu je ostao
1856/57. Ođlučio se tada, da studira
filo z o fiju , pa je otišao u B eč, g d je
je radio punih 7 sem estara, naročito
kod A schbach-a. 1861 položio je pro-
feso rsk i isp it i v ra tio se kući. 31/8
1861 im enovan je za suplenta u split-
skoj g im n a z iji. U velikom pokretu
1861 za s je d in je n je D a lm a cije s H r-
vatskom N. je , uz L uk u B o tića i K .
V ojn ov ića, živo sudjelovao. Zbog toga
je otpušten iz službe (1862).
Izab ran je p o slije tog a za urednika
novoosnovanog zadarskog borbenog
lista II N azionale. P rv i uvodni čla-
nak N azional-a ujedno je i prvi li-
te ra rn i rad N. N. je za 5 godina ra-
dio u duhu program a toga lista , pa
je n aročito zbog' čuvene polem ike sa
N. Tomm aseom stekao opći ugled
u čita v o j D a lm a ciji i H rv a tsk o j.
— 116
N jegov rad u N azionalu dao je po-
voda o sn iv an ju N arodnih Č itaoniea
i da se probudila sva om ladina i
s ja t ila oko narodnih vođa u borbi
p rotiv A u strije i T a lija n a š a . N. je
zastupao svuda id e ju jed in stv a H r-
v a ta i S rb a. N jegov p atrio tsk i rad
u tad an jem Zagrebu bio je toliko
c ije n je n , da ga je grad Zagreb ođli-
kovao počasnim građanstvom . U svom
radu bio je N. g a n ja n i optuživan
zbog v eleizd aje (1863 i 1864). R ad i
svog liberaln og stava napustio je
ređ a k ciju N azionala 1867, a li je i
đ a lje tu sarađivao sve do 1873. 1867
izab ran je za narodnog poslanika na
đalm atinskom saboru. u korčulan-
skom kotaru. 1870 bio je poslanik,
kad je narodna stran k a pobijeđ ila
autonomašku. P o s lije je N- radio u
g im n a z iji do o tv a ra n ja zagrebačkog
sv eu čilišta, u kome je 20/9 1874 im e-
novan za jav n o g redovnog profesora
opće h isto rije .
K ad je N. došao u Zagreb bavio se
isk lju čiv o naukom. Do 1901 N. je^ re-
dovito predavao, a tada je po ličn o j
m olbi dobio penziju. 1907 izabran je
za predsjed n ika D ruštva H rv atsk ih
K n již ev n ik a , je r je bio uz lite ra rn i
pokret M ladih.
P r ije stu p a n ja na sveu čilišnu ka-
tedru N. je dao nekoliko stu d ija iz
opće h isto rije , u k o jim a se vidio ja k i
ta len a t za k ritičk o is p itiv a n je i ide-
ološko p rik aziv an je. N. je zastupnik
lib eraln e h isto rijsk e metode i soci-
ja ln o g sistem a. R ije tk a eru d icija i
istan čan estetsk i ukus u izn ašan ju
k ritič k i isp itan ih liisto rijsk ih čin je -
nica, vazda u evolutivnom i gene-
tičkom pravcu. uzđižu ga u red naših
prvih h istorika. K roz sv oja đ jela N.
je svuda sprovodio osnovnu ideju ra-
zv oja opće ljudskog, i tako je doslje-
dan u m a n jim kao i u većim histo-
rijsk im d jelim a. To v rije d i n aročito
za n jegov o veliko i važno, ali nedo-
vršeno djelo o h is to r iji sred n jeg a
v ijek a . N. se istakao i kao p ro fin jen
e sejist, i bio je u sv oje v rije m e neo-
bično i-ađo čitan. K ao predavač ste-
kao je čitavu g e n e ra ciju obožavalaca.
N a jv a ž n iji N. radovi su: P o s ta ja -
n je sv jetov n e papinske v lasti ili
50 godina ta lija n s k e h isto rije 724 do
774 (1878); P rv i ljeto p isci i davna hi-
sto rio g ra fija đubrovaeka (Rad.^ 65),
R e lig ija Srba i H rv a ta (Rad. 77. 79,
81, 84, 85, 89, 91. 94. 99 i 101), H isto rija
sred n jega vieka za narod h rv atsk i i
-

srp sk i (I., II., I I I . sv„ 1898—1905),
A n n ales Rag'usini A nonym i, iten i
N icolai de R ag n in a 1888, Croniche
di R agusa opera di Giugno R esti,
senatore di R agu sa, Croniche ulte-
rio ri di R ag u sa probabilm ente opera
di G iovani di M arino Gondola. (Mon.
sp. hist., sl. M. X X V . Scrip to res II.).
L i t e r a t u r a : F . Šišić, N atko No-
dilo (H rvatsko K olo, V II., 1912, 282
do 313). V. N ovak.
N O LLI JO S IP , operni p je v a č (16/11
1841, L ju b lja n a — 11/1 1902, L ju b lja -
na). U čio je g im n a z iju u L ju b lja n i,
a pravo n a u n iverzitetu u B eču .
B io je k o n cip ijen t u ađvokatskoj
k a n e e la riji, a li je napustio to zv an je
i učio je muziku u Mila.nu. P je v a o
je u Zagrebu, M ilanu i drugim ta li-
jan sk im građovim a, K rfu , B arcelo n i,
M adridu, Buđim pešti, P ra g u . Buku-
reštu , Lwowu, K ije v u , M oskvi, Ođesi
i P etrograd u . J . M.
NOMOKANON. 1. M ali zbornik cr-
kvenih zakona, sa p en iten eijaln om
sadržinom . U sta rim srpskim spome-
nicim a tak ov i N., ili zbornici crkve-
nih p rav ila, nazivani su jo š i nomo-
kan u n ci ili o p širn ije : Slov esa izbrana
ot zakonika svetih otac, n a potrebu
popovom i vsem ljuđem , po zakornr
svetago crkovnago U stava. 13—18 vi-
je k a b ili su ti zbornici u v elik o j
upotrebi, a postali su iz p rak tičn e
potrebe, naročito duhovnika, te su se
stoga vrlo često n a la z ili uz T rebnike.
T o su m ahom p rijev o d i sa grčkog ili
izvođi iz k rm čije , a li se opažaju u
n jim a i trag o v i sam ostalnih srpskih
k om p ilacija. Kod nas je do sađa po-
znato preko desetak rukopisa tih
zbornika 13—17 v ije k a . a bilo je i
n eispravnih ili »huđih nomokanu-
naca«, k o ji su z a b ra n jiv a n i i sp a lji-
v an i. R. G.
2 . V. K rm č ija .
NOMOKANUNAC. V. Nomokanon.
NONIUS, polukrvni kon j anglo-
norm anskog p o d rijetla. Od 1816 g o ji
se N. u erg eli M ezohegyes-u. To je
konj intenzivnih p oljop riv red n ih kra-
je v a (V ojvodina, S rije m ). V e lik iN . je
165—170 cm, m ali 158 cm visok. G lava
je teška, velika, slabo konveksna sa
m alim očim a; v rat je k ratak , m usku-
lozan; greben je dug i visok; leđa su
duga i dobro sa bokovim a spojena,
sapi su uske, pleća strm a, rep nisko
nasađen. S ta v nogu je norm alan, od-
- 117 —
N O R IČ K I K O N J
zada nešto uzak. U stra jn o st, otpornost,
neum ornost i dobroćuđnost pređesti-
n ir a ju N. za k o n ja n ap red n ije poljo-
privrede. U S H S je n aročito raširen
m a li N. S. U.
N O RBER TO V CI. V . P rem o n straci.
NORICUM, rim sk a p ro v in cija , k o ja
je zah vaćala i dio naše zem lje. G ra-
n ica n je n a išla je nešto s je v e rn ije od
L ju b lja n e , m alo ju ž n ije od C elja , i
d opirala je do blizu P t u ja na istoku.
U N. su ž iv je li prvobitno I lir i, a li
k a sn ije, otp rilik e od 400 p r ije K r.,
tu su stan o v ali T au risci, jedno kelt-
sko pleme. Do 16 p r ije K r is ta N. je
bio sam ostalno k ra lje v stv o . U borbi
između C ezara i P o m p eja N. je bio
na stra n i C ezarovoj. 16 N oričan i su
u pali u Istru . a li su pobijeđeni. Od
toga doba oni su b ili u stv a ri pod
R im lja n im a . Is tin a N. se zvao jo š
u v ije k k ra ljev stv o , a li zem ljom je
u p ra v lja o jed an carsk i prokurator,
što znači stv arn o v ic e k ra lj. P roku -
ra to r nem a v ojske. V o jn u posadu
dobio je N. tek u d ru goj polovini
2 v ije k a po K r. Pod D io k lecijan o m
N. je p o đ ije lje n na d v ije p ro v in cije:
1 . P rib re ž n i N. i 2. U n u tra šn ji N.
U N. su b ili gradovi V iru n um (Celo-
vac), g d je su nađeni m nogi rim ski
n atp isi i skulpture, i C eleia (C elje).
U carsko doba C e lje je bilo u Pano-
n iji. N. V .
N O RIČKI K O N J je tešk a pasm ina
kon ja, a li po svome p od rijetlu n ije
čisti okcidentalni tip. N jeg ov a je do-
m ovina pravi alp ski p redjel, sta ra
l'im ska p ro v in cija N oricum , po k o jo j
je dobio ime. N a jb o lji k o u ji ove rase
su u Pinzgau, u a u strijsk o j p o k rajin i
Salzbu rg, te je prem a tom e i c ije la
ra sa đobila ime pincgauski konj.
N. K . odlikuje se velikom otpornošću
i čvrstim tkivom . Građa tije la je ro-
bustna, glav a je teška, a stra ž n ji dio
trup a vrlo ja k o razv ijen . V isin a do
grebena mu je 165—175 cm, a težina
t ije la 700—900 kg. S ta ri N. K . imao je
karak terističn u p jeg av u boju, ali se
ta b o ja u n o v ije doba sve više gubi
i prevladava riđa.
Pod ru čju N. K . pripada i K ra n js k a
(srezovi: R ađ ov ljice, K ra n j, K am nik,
L ju b lja n a i L itija ) i Š ta je rsk a . U na-
šoj državi N. K . n a jb o lje u sp ijeva na
Gorenjskom . M a n ji tip N. K ., kao ma-
n ji k on j za kola i rad, g o ji se naročito
ir Sav in skoj i u g o rn jo j D rav skoj do-
lin i (C elje, Slovenski Gradec, B režice,
NORIN
Rog’atec), g d je se m au je kobile ukr-
šta v a ju pastu sim a b e lg ijsk e pasm ine.
I I pređjelu oko L ju to m era, Slovenske
B istrice, P tu ja , stv orili su ukrštava-
n jem sa engleskim puno- i polukrv-
n jak om odnosno lipicancem jed an po-
seban tip, k o ji je poznat pod imenom
lju tom ersk og k o n ja. N. K . im a veliko
zn ačen je za ove p red jele naše države,
te se, za što b o lje g o je n je ove pasm ine,
uzdržava državna erg ela Selo, k ra j
L ju b lja n e , sa vrlo dobrim rasplodnim
m a terija lo m pincgauske pasmine.
S. Ulmansky.
N O RIN , đesni pritok N eretve u
D a lm a ciji. Iz v ire blizu hercegovačke
međe, na k lju č protiče m očvarnim
k ra je m R oksićem i Segeđom , pa se
izliv a u N eretvu niže M etkovića, kod
N orinske K u le. LT N. se čuva im e
znatnoga rim skoga g rad a N arone,
č i ji se ostaci nalaze kod sela V ida, od
M etkovića 4 km k sjeveru .
J. M-n.
N O R IN SK A K U L A . V . Opuzen.
N OŠNICA, r ije k a u S r b iji, lije v i
pritok M oravice, izvorišnog tok a Za-
pađne M orave. Iz v ire na p lan in i J a -
voru, na sje v e rn o j padini Rude Gla-
vice, B eg o v a B re g a i Stu pske Česme
(1.514 m). Od izvora uglavnom teče
prem a sjev eru , poprečno na p ravac
slo jev a, a na donjem toku skrene pod
p rav im kutom na desno i počne teći
na isto k -sjev ero istok . U M oravieu
u tiče na v isin i od 573 m, između sela
M eđ u rečja i B u d o želja, 5 km južno
od Iv a n jic e . S a desne i lije v e stran e
N. prim a puno pritoka, a li su svi
v rlo k ra tk o g a toka. D užina N. toka
je 31‘5 km, a površina p o r je č ja
175'4 km 2. P. I r-
N O ŠN JA u H rv a tsk o j, S la v o n iji
i D a lm a c iji sličn a je N. N. onoj u
čita v o j k r a lje v in i SH S . Isto to v ri-
je d i i za sve evropske N. N. uopće.
One nisu specifično nacionalne, nego
su tek n acion aln a p re in a čen ja neko-
lik ih g lav n ih od jevnih p rin cip a; kod
m uškog o d je la ; združeni principi
ju ž n ja čk o -o rije n ta ln e k ošu lje sa nor-
đ ijsk im kaputom i h lačam a; kod
ženskog: princip ju ž n ja čk o -o rijen -
taln e košu lje sa principom ovojne
odjeće, naročito pregače. Ovim g lav -
nim elem entim a, k o jim a je pod rije-
tlo u p reh isto rijsk o m i antičkom
dobu, p rid ružu ju se elem enti o rijen -
ta ln e k aftan sk e n ošn je u raznim va-
- 118 —
r ija c ija m a (a n te rija , džube, sađak,
zobun, jelek , h a ljin a c , ea b ajk a, g u n j),
i elem enti zapadno-evropske n ošnje,
počevši od doba renesanse pa do
danas.
Od ovih glav n ih elem enata stvoreni
su razn i d an ašn ji tip ovi N. N. Oni sn
plod konzervativnog narodnog duha,
sv aki za sebe više m an je jed instv en ,
a ogran ičen na pojeđino područje.
S v o jim oblicim a oni su u živoj opreci
sa sv jetsko m modom sad ašn jice. G ra-
nice tih pod ru čja ostaci su n egd ašn je
p olitičke p odjele zem lje na župe (ove
se podu daraju uglavnom v a ljd a s da-
n ašn jom crkvenom podjelom na župe
i p aro h ije), ili su gran ice feu d aln ih
v la stelin sta v a te negd ašn je V o jn e
K r a jin e . Te gran ice su i prirodne:
brda, šume, rije k e . U tim g ran icam a
ra z v ija le su se N. N. individualno,
prem a raznim u v jetim a, kod k o jih
je aktu eln a moda »gospodske«- n ošn je
im ala važna u d jela, a često i sam o-
v o lja v la sti civ iln ih , v o jn ičk ih i cr-
kvenih, određujući, bar za razne de-
t a lje , oblik i n ačin n ošen ja. Uz ove
fak to re svakako je bilo od snažnog-
u tje c a ja i d o seljiv a n je stan ov ništv a
iz drugih podriičja, naročito povodom
tu rsk ih i m letačkih ratova.
Za pretežni dio N. N. u H rv atsk o j,
S la v o n iji i D a lm a ciji važno je . da
gotovo sav potreban m a te r ija l izra-
đuje narod sam, bilo kod kuće, bilo
preko domaćih z a n a tlija . No od no-
v ije g a vrem ena već su in d u strijsk i
produkti znatno p reoteli m aha, te
oni pridonose n ap u štan ju trad icio-
nalnog n ačin a o d ijev a n ja . A li o v aj
razlog n ije ni jed in i ni n a jv a ž n iji da
N. N. propadaju. P roširen je_ m oder-
nili prom etnih sredstava, blizina g ra -
dova, upliv sajam sk ih trg ov aca i pu-
tu ju ćih »kram ara«, d o seljiv a n je imu-
ć n ijih se lja k a u grad, is e ljiv a n je se-
Ija k a zbog zarade u inozemstvo, g d je
n ap u štaju sVoju n ošn ju ; zbog eko-
nom skih razloga siro m a šn iji zam je-
n jtiju sku p ocjen iju , premda t r a jn iju ,
domaću n ošnju je ftin ijim , većinom i
p ra k tičn ijim in đ u strijsk im proizvo-
dima. Česti su uzroci lokalne prirode.
No n a jb it n iji od svih razloga je du-
b lje g psihološkog zn ačen ja; s e lja k
gubi svoju sam osvijest u dodiru
s nadmoćnom i p on ajv iše n erazu m lji-
vom mu modernom kulturom , pa vi-
deći neosporne n jen e uspjehe, p očinje
postepeno da zazire od N. N., kao
znaka sv oje zaostalosti. Veom a su

r ije tk i slu ča jev i, da je se lja č k a sa-
m o sv ijest o tp o rn ija (kao na pr. sje -
v ern a okolina Z agreba), a li i tu po
ja sn im znaeim a ne će više đug'o b iti
N. N. nadm oćna. Ne pomažu nikakve
a k c ije za ču v a n je N. N. K ao i svuđa,
tako su i kod nas N. N. kod širok ib
m asa osuđene na propast, a s n jim a
zajedno i m noga estetsk a i etička
v rijed n ost.
M uška N. N. — N a jo p ć e n itiji tip
muške N. N. s a s to ji se od platnene
k o šu lje i p latn en ih gaća, na prsim a
i rubovim a često isk ićen ih vezenim
ili tkan im šaram a, ođnosno resicam a.
K o šu lje sežu povrh g aća od p rilik e
do polovine stegna, a p rip a su ju se
tkanicom ili kožnim pojasom (pas,
rem en, k a jiš , ćem er s p retin cim a za
novac i oružje). TJ k ra je v im a , g d je
preteže vuna, z a m je n ju ju gaće u
svako g od išn je doba uske h lače (čak-
šire, breveneci) u krašene g a jta n im a ,
ili o rije n ta ln e ša lv a re od čohe ili
sukna (D a lm a cija , L ik a , zapađna B o-
sna); u drugim k ra je v im a obično
samo zim i (u zag reb ačk oj ž u p a n iji
b ije le ili tam no-modre, no u posav-
skom k ra ju iste žu p an ije nose se od
N apoleonovih vrem ena i platnene
hlače).
N a k o šu lju se oblači krožat, je -
čerm a, džamađan (D a lm a cija ), la jb e c ,
prsluk, h a ljin a c , zobun (H rv atsk a i
S la v o n ija ), a preko ovih zim i duži
kapu t: surina, h a lja (H rv atsk a i S la -
v o n ija), koporan (D a lm a cija ) ili ka-
b an iea; džoha, g u n j (H rv atska i S la -
v o n ija ), h a ljin a (D a lm a cija i Slav o-
n ija )^ Sv e je to od b ije le , sive ili
crne čohe ili crvenog, modrog i sivog
sukna, ukrašeno razn obojn im g a jta -
nim a, pucetim a, ilik a m a , tokam a, su-
knenim m ozajikom , vezivom a i
srmom. Tek je kožun, kožuh, ću rd ija
od krzna, redovno ov čjeg , sa ruka-
vim a ili bez n jih (na pr. L ik a ; u Sla -
v o n iji o p a k lija ). P o n a jv iše je u kra-
šen ap liciran im kožnim šarenim or-
nam entim a, često i ogleđ alcim a (Sla-
v o n ija).
Glavu pok riva: a) P u sten i šešir,
šk rlja k , k r ilja k , uzdignuta oboda,
gd jekad sasvim m alih dim enzija
(Z agreb: šestin ska n ošn ja), dok se
tje m e n i dio ponekad neobično visoko
podigne (Županja u S rije m u ). b)
K ap a od crvene čohe ili feukna, ve-
ćinom ukrašena crnim ili šarenim
vezivom, kraćim ili dužim resicam a
na jednom đ ije lu ruba (D a lm a cija ,
119
NOŠNJA
L ik a ). I I sp litsk o j okolini ona je
veom a m alena, tako da se m ora uzi-
com vezati preko obraza i podbratka.
c) Šu b ara od o v čjeg krzna, š ilja s ta
v rh a, k o ji se često utisne. d) Pes,
om otan šalom , od crven a ili smeđeg
sukna (đ alm atin ska Zagora).
Ređovna obuća su opanci, k o ji se
ob u v aju il i preko ob o jak a (uža H r-
v a tsk a i S la v o n ija ) ili preko nazu-
vaka, terlu k a i b je ča v a s g rlićim a
(D a lm a cija , L ik a , B an ov in a). No u
H rv a tsk o j i S la v o n iji nose se mnogo,
v a ljd a pod u tje c a je m v o jn ičk e no-
šn je , čizm e visokih sara, k o je se na-
v lače preko gaća, ođnosno h lača, a
svuđa p reu zim aju m aha i cipele.
P o tp u n o j m uškoj n o šn ji pripada
to rb a s poklopcem, k o ja je ili od
vune, isk ićen a i uprtom ili rem enom
proviđena (D a lm a cija , L ik a, Ba.no-
vina, S la v o n ija ), ili je od kože, a na
poklopcu sa gusto n anizanim k iti-
cam a il i resicam a, p o n ajv iše od cr-
vene vune (naročito žu p an ija zagre-
b ačk a i varažđinska).
Izuzev L ik u i Ban ov in u , narod pre-
težno b r ije bradu, nosi brkove, a kosu
nosi sređ n je dugu, u ređ u ju ći je je -
đnostavno. Sam o u đ alm atin sk o j Za-
g ori im a k ra je v a , g d je jo š nose per-
čin, k ak av se jo š p r ije 35—40 godina
mogao đosta često v id je ti u zapa-
dnom d ijelu zagrebačke žu pan ije.
Ženska N. N. — N a jb it.n iji dio žen-
ske N. N. u svim k ra je v im a H rv at-
ske, S la v o n ije i D a lm a cije kao i či-
tav e k ra lje v in e S H S je p latn en a ko-
š u lja sa ru kavim a. Ona je neposređno
uz tije lo , pa je ujedno sp o lja š n je
ođ ijelo i k o šu lja u užem sm islu.
Sam o u nekim k ra je v im a nosi se
ispod n je z in a don jeg d ije la p latn en a
su k n ja (na pr. u g o rn jo j h rv a tsk o j
P o sav in i t. zv. pođoblaček. U isto-
čn oj S la v o n iji u okolini A lm aša nose
i po više su k an ja). S t a r i ji autohtoni
tip u jednom je komadu (u h rv at-
skom Z ag orju zvan »celača«, u isto-
čn oj S la v o n iji »rubina«), sk ro jen više
m a n je prem a obliku i đim en zijam a
na domaćem stanu otkanoga. p latn a.
Oblik košu lje, podvojene na g o rn ji
(opleće, oplećak, ru kavci) i d on ji dio
(skuti., k rila , ru bača, sa ili bez kor-
zetu sličn og »kiklenika«, »suknja«
n o v ijeg vrem ena od ku p ljen o g su-
kna, svile i t. đ.), razvio se pod u tje -
ca je m zapadno-evropske mode, po-
čevši od renesanse. H L ici, B an o v in i
i velikom đ ije lu h rv atsk og Z agorja
-
NOŠNJA
ona je u krašena p on ajv iše sasvim
jed n ostav n im b ije lim vezom; u dru-
gim k ra je v im a , razn olikim šarenim ,
b ije lim i zlatn im i srebrn im (naro-
eito Đ ak o vštin a i v in k ov ačk i k ra j)
tk a n im i vezenim ukrasom . Nad ko-
šu ljo m nosi se pregača, k o ja se u
pojed in im k ra je v im a različito nazi-
v a; u k a jk a v sk im k ra je v im a zastor
ili zaslon (od isto g je m a te r ija la i
jed n ako u k rašen a kao k o šu lja ); u
S la v o n iji je p reg ača u v ije k od vune
i redovno srm om pro tk an a i resam a
okićena; u B a n o v in i kord u naškoj ta -
kođer je od vune, a li k ra tk a s veom a
dugim resam a, i nosi se samo odzađa,
a sp rijeđ a vertun. T a r ije č , kao fer-
tun u H rv a tsk o j a u S la v o n iji za-
preg, označuje pregaču od ku p ljen o g
tk iv a. Za D a lm a ciju , L ik u i zapađnu
B osnu z n a č a jn a je p reg ača ili ke-
c e lja od šarene vune ćilim sk i otkana.
Oko stru k a p rip a su je se pas od cr-
venog ili crnog sukna (g o rn ja hr-
v a tsk a P osav in a), od ljep en k e pre-
svučene vezenim tkivom ili od kože
(h rvatsko Z ag orje), pa šarena ili
jed n o b o jn a tkanica. od vune (Slavo-
n ija , L ik a , B an ov in a, D a lm a cija , za-
padna B osna).
Kod udatih žena glavu pokriva po-
culica, veća ili m a n ja kapica, k o ja
se s ta v lja na frizu ru , uobličenu na-
p ravam a od čv ršćeg a m a te rija la
(kunđ, k o jn č, puntek, kukm a, kofr-
ta n j, z a v ija lo i t. đ.). Im a bezbroj
v a r ija n a ta tak v ih frizu ra, a zbog
toga i n a jra z lič it.ijih poculica, od
vrlo m alenih pa do širokih do 40 cm
s »rogovima« (na. pr. Ja m n ic a , Sv.
Iv a n Žabno, Z latar) i bez n jih . Ova-
kve raznolike naprave na g la v i čine
n a jv id n iju razliku među ženskim
nošn jam a. U istočnom đ ijelu Slavo-
n ije i u S r ije m u nosi se b ije la je -
đnostavna kapica, nad k o ju dolazi
u zavoj složena zlatna ša m ija . P ra -
voslavne žene ne nose poculica, ali
i kod n jih udate žene n a m ije š ta ju
kosu oko n ap rav a od čvrstog m ate-
rij'a la (u okolini P a k ra c a polukružno
drvo). Osim poculice i ša m ije služe
za p ovezivan je glav e a i ram en a ma-
ram e, zvane u H rv a tsk o j peča, u S la -
v o n iji rid a (p ak račk i k r a j), krpa i
m aram a (Otok), u D a lm a ciji jašm ak ,
u zapadnoj B osn i okruga. U krasu
poculica i m aram a posvećuje se na-
ro čita pažnja.
D je v o jk e ne nose poeulice već irn
je kosa spletena u pleteni.ee, k o je ili
- 120 —
vise niz leđa ili su sa v ije n e oko
glave. N egd je se tom r ije č ju ozna-
č u je u m jetn o spletena kosa u četve-
ro stran e plohe, k o je g d jek ad sežu od
z a tiljk a preko tje m e n a i u šiju do
čela (S la v o n ija ). U D a lm a ciji i u
Žumberku nose crvene kape, ukra-
šene novcem ođnosno p u lija m a ; u
H rv atsk o j su do nedavna nosile vi-
jen ac, izvezen na crvenom suknu sa
šarenim perlam a (»parta«).
Na k ošu lju se oblači prslu k: la jb e c,
zobunec, prosluk (H rv atska i Slavo-
n ija ), je če rm a (ju žna D a lm a cija ),
krzneni kožurec ili kožuščić, a u dal-
m atin sk o j Z agori »h aljina« s ru ka-
vim a; kaput bez ru k av a: zobun, ca-
b a jk a (h rv atsk a P osav in a), a preko
h a ljin e u D a lm a ciji sadak. Zatim do-
lazi kaput s ru kavim a ili kabanica,
i to: su rina, h a ljin a , g u n j, pa kožun,
kožuh, ćurak i m enten. Sve je to od
čohe ili sukna, odnosno o v čjeg a kr-
zna, ukrašeno g a jta n im a . suknenim
m ozajikom (na pr. čuvena građa na
đ alm atin skim i bosanskim sadacim a),
vezivom, ogledalim a i t. đ., kao kod
m uških sličn ih predm eta.
N a noge se oblače pletene lačice
(čarape do k o ljen a, u okolini Za-
greba), kopice, nazuvci, terlu ci, b je -
čve, n atik ače i t. đ., sve više iskićeno
nego u m uških. Obuća su: opanci i
čizme, no oboje već is tisk u ju mo-
derne cipele. Za n a k it služe: đerdani
od korala i seđefa, razn ob ojn ih sta-
klenih zrnaca, dukata i t. d. N aušnice
su od filig ra n a (S la v o n ija i D alm a-
c ija ). N arukvice i p rsteni (burme)
rjeđ e se nose.
D je č je N. N. gotovo su u svemu
jed n ake n o šn ji ođraslih, izuzevši neke
d etalje.
G lavni tipovi N. N. su: 1. Ju žn a
D a lm a cija : Boka K otorska, K on av li.
— 2. D alm atinska Zagora, L ik a -K r-
bava, zapadna Bosna. — 3. B an ovin a-
Kordun. — 4. G ornja hrvatska Po-
s a v in a iđ io P o k u p lja : S isa k -P e trin ja -
S u n ja i M oslavina. — 5. P lje šiv ičk o -
vukom erički tip. iz koga se izđvaja
n o šn ja tu ro p oljsk ih s e lja k a plem ića.
Ova je n astala pod u tje ca je m ma-
gnatske arišto k ratsk e nošnje, no da-
nas je već iščezla. — 6. Zagreb i oko-
lin a : Šestine, V ugrovec. — 7. H rvat-
sko Z agorje a) južno: B istra -S tu b ica
s odvojcim a, Sv. N e d je lja i V rap če
iz zagrebačke okoline; b) sjeverno:
Z latar-Lep oglava. — 8. S la v o n ija : a)
slavonsko-posavski tip. od Novske

do Brođa, a na sje v e r do P a k ra c a i
D aru v ara ; b) požeški tip ; c) Đakov-
štin a-V in k o vci. — 9. Žum berak: no-
š n ja uskočka n a lik onoj u sje v e rn o j
D a lm a ciji. — 10. B azn e n ošn je tuđih
d oseljen ik narodnosti kao: A rb anasa
K lim en tin a ea u N ikincim a, d oseljenih
Slo v ak a u koprivničkom Iv a n cu i dr.
P rim o rsk i k r a je v i sa otocim a, Gor-
ski K o ta r, P o d rav in a i veći dio sje -
vernoga k r a ja h rv atsk og Zag’o rja ,
g'otovo sva b jelo varsk o-k riževačk a
žu p an ija i S r ije m danas već ne nose
N. N.
Sv e te N. N. im a ju više zajed n ičk ik
o b ilje ž ja , k o ja su u su štin i jed n ak a,
a samo se u d e ta ljim a razilaze.
TJzroci tim ra z lik a m a su raznovrsni.
P ored ostalih (navedenih): antropo-
g eo g rafsk i fa k to ri p ojed inih k ra je v a ,
a n aročito raznolike ekonom ske pri-
lik e. N aročito je z n a ča jn a čin jen iea ,
da im a u svakom k r a ju sa istom
nošnjom ra z lik a s obzirom na opremu
između o đ ijela za obične dane i onog'a
za n e d je lju i sv eča n ije p rilik e uopće.
Tu je napose in teresa n tn a oprem a
»mlađe«, sa stereotipn im visokim na-
kitom za glavu. Isto tako i s obzirom
na životno doba kao i na sim boliku
b o ja. M lađi sv ije t nosi se ša re n ije ,
k ić e n ije i b o g a tije, s t a r iji u svemu
p ro stije. Za sta ro st i n a jv eću žalost
služi većinom b ije li u k ras; p o slije
v je n e a n ja crveni i t. d.
L i t e r a t u r a ; B . H acpuet. A bbil-
dung und B esch reibu n g der siidwest-
nnd ostlichen W enden, Illy r e r und
S lav en (1801); P . G arrara, L a D al-
m azia đ escritta (1848); Csaplovics,
Slav on ien und zum T h eil C roatien
(1819); S a lv a to r Luđw ig (nadvoj-
voda), D as was verschw indet; N.
B ru ck -A u ffen b erg , D alm atien und
sein e V olkskunst (1911; izašlo i sa
h rv atsk im tekstom ); J . B elo v ić-B er-
nadzikowska, Građa za tehnološki
rje č n ik ženskog ručnog rada (1898);
N. A rsenović, C rteži i slik e ju g o sla -
venskih narodnih n ošn ja. O riginalno
d jelo u E tn o g rafsk o m M uzeju u Beo-
gradu. (V. Zega N., Z birka N ikole
A rsenovića, N arodna S ta rin a , sv. V.,
1923 Zagreb); N- M iitzel, K ostiim kunde
(1921); Zbornik za narodni život i
o b iča je (od 1896); K oleđ ar P o k ra jin -
skoga M uzeja za narodni obrt i
u m jetn o st (1913). V . T k a lč ić .
S l o v e n a č k a N. N. P o lite ra rn im
v ijestim a i nalazištim a. u staroslo-
venskim grobovim a izgleda, da su
- 121 —
NOŠNJA
Slov en ci odmah p o slije dolaska u
sv o ju d an ašn ju otadžbinu ( 6—7 v ije k )
nosili dugačke p latnene h lače i du-
gačku široku tuniku, privezanu preko
pasa, S lo v e n k in ja pak, tu n ik u sa ši-
rokim ru k av im a, k o ja je đopirala do
peta. K ao u kras služile su im p lat-
nene obveze preko čela, od k o jih su
duž sljep o čn ica v isile v erižice iz sre-
brnih ili bron čanih obruča. N a ru-
kam a su n o sili p rs te n je sa staklenim
b iserim a; na p rsim a im je zakopča-
v a la k ab anicu a g ra fa ili fib u la.
Od tad a pa sve do 13 v ije k a nema
d e ta ljn ijih v ije s ti o sloven ačkoj N.
Sigu rno je da su Slov en ci tad a pri-
m ili fran ačku N. K o ru šk i vojvoda,
k o ji je bio u 13 v ije k u ustoličen na
Gosposvetskom P o lju , u ta d a šn jo j N.
slovenačkog se lja k a , nosio je sive, du-
gačke, platnene hlače, opanke prive-
zane sa rem enim a na listove, sivi pla-
tneni kaput. k o ji je dopirao preko ko-
lje n a , odzada otvoren rasp ark am a i
privezan. Pored toga im ao je on siv
šešir i dugačku kabanicu . Ženske su
tada nosile, po U lrih u L ich ten stein u
g o rn je ođijelo, godeže, dugačke ple-
ten ice i šap e lj na. glav i. Ova N. je ru-
s tific ira n a frana.čka N. 12 v ije k a . Do
k r a ja 16 v ije k a Slov en ci su se odije-
v a li po modama germ anske sred n je
E vrope. K r a je m 16 v ije k a p rim ili su
plem ići i građan stvo špansku N., k o jo j
su se p rib liž ili sredinom 17 v ije k a i
slovenački s e lja e i u svo.joj narodnoj
N. I J drugoj polovini 17 v ije k a prevla-
đuje u građ an sko j S lo v en ačk o j fran -
cu sk o -ta lija n sk a N., k o ja t r a je od
p rilik e do 1730. Ođ tada pak Slov en ci
su se o d ije v a li u gradovim a prem a
modi, k o ju su dobivali preko srednjo-
evropskih N ijem aca, iz F ran cu sk e:
rokoko, klasicizam , rom an tika.
S e lja č k e , t. zv. narodne N., diferen-
c ira ju se lokalno već u 16 v ijek u : raz-
Hkuju se G orenjci. B je lo k ra n jc i, P ri-
m orci. U 17 v ijek u opisuje ih V alv a-
sor, k o ji poređ ovih, ra z lik u je jo š i
kraševski, vipa.vski, kočevski, dolenj-
ski tip. U 18 v ijek u imamo o narodnim
N. opširnu lite ratu ru (H erm ann, H a-
cquet). U drugoj polovini 18 v ije k a do-
b iv a ju slovenačke narodne N. onaj
šareni oblik, k o ji im a ju đanas. Go-
re n jc i, K orošci i zapadni Š ta je r c i nose
hlače od u strojen e o v čje kože, b ijele
čarape i p litke cipele ili visoke čizme,
kađifast prsluk sa. srebrnim gumbima,
više dugačku ili kraću kam ižolu (zo-
bun ženski), oko v rata u n atrag zavi-
NOŠNJA
jen u ogrlicu od k o šu lje sa svilenom
vrpcom ; n a g'lavi svilenu »žlajficu« i
širokoobodni šešir ili šubaru. D je v o j-
ke nose vezenu b ije lu peču, poznatu
već od 14 i 15 v ije k a , vezanu preko
glave u »petelinčka«, žene i mlade
nose n a g la v i zlatnu avbu. In ače nose
ženske košulju sa širokim rukavim a,
ošp etelj, brokatan, nizak moderc, pri-
šiven na k rilu su k n ji, crvene vunene
čarape i niske cipele.
B je lo k r a n jc i nose široke b ije le hla-
če, bregeše, i više n jik dugačku b ije lu
košu ljn , privezanu preko pasa kož-
nim pojasom ; širok šešir k rilja k ,
opanke. B je lo k ra n jic e nose košulju
op lečje i krila. rubaču. Iznad svega
toga zim i kožuh bez ru k ava ili zabu-
nec. Žene su n eg d je nosile ispod peče
jo š ja ljb e sa rasp arkam a, poclje i t. d„
i kao istočne Š ta je rk e , i one nose
crvene i bjelovezene p arte.
P rim o rsk i Sloven ci nosili su crne
hlače do k o ljen a sa rasp arkam a, pla-
ve čarape sa šolnam a, prsluk ša sre-
brnim gum bim a i crn u kam ižolu (žen-
ski zubon); n a g lav i visoku kučmu ili
široki šešir. Žene su se od ijevale slično
G oren jkam a; im ale su pak vezeno
oplečje. K ao u kras su služile čipke, a
nisu p ok riv ale avbu već samo peče.
Im a tr i glav n a etnografsk a tipa
slovenačkih narodnih N.r sjeveroza-
padna, alpska Slovenačka, od ijevala
se do izvjesne m jere pod njem ačko-
alpinskim u tje c a je m ; istočna prelazi
u N., do izvjesne granice, u istočnu
Evropu i B a lk a n ; južnozapađni p o jas
ide, do izv jesne gran ice, u I ta liju .
D o len jsk o -ju žn o štajersk a se lja č k a N.
k o ja p re d sta v lja kompromis izmeđn
ova tr i tipa, pokazuje n a jv iše rasnih
karak teristfk a. S. V u r n ik .
S r p s k a N. U srpskom narodu
očuvali su se n eki h a lje tc i jo š iz n a j-
s ta r ije g doba. I ako su oni sa ku ltur-
nim napretkom p re trp je li znatne iz-
m jen e, ipak im je ostalo n jih ov o sta-
rinsko o b ilje ž je . V eom a m alo poda-
ta k a im am o kako se srp ski narod,
srp ski selja.k, nosio u sred njem v ije -
ku. Što znamo, mahom su o d ijela vla-
stele, n a slik a n a po starim crkvam a
i m an astirim a, ili k ra tk o opisana od
h isto rik a i op jevan a od g u slara.
S e lja c i su nosili u s ta r ije v rije m e
isk lju čiv o b ije la suknena ođ ijela,
kako m uški tako i ženske. Po pirot-
skom okrugu, S ta r o j S r b iji, Makedo-
n iji, pa i u H ercegovini i C rnoj Gori,
zađržalo se još b ijelo sukneno odijelo,
_ 122 _
k o je je p o slije S v je tsk o g a B a ta i u
tim k ra je v im a u znatnom opađanju .
M u škarci su n osili: prtene k o šu lje,
čak šire uske do član aka, zubun i
g ru d n ja k bez ru kava, g u n j duži i
k ra ći sa ru kavim a, đokoljenice, ple-
tene vunene čarape, p rije sn e opanke,
k o ji su vezani upredenom vrpcom ;
oko pasa širok vnneni tk a n pojas,
preko koga su im u ćn iji op asiv ali li-
stove-silave sa zadjenu tim k rem en ja-
cim a i jatag an om , a rb ijo m , potpra-
šnicom, m azalicom i fiš e k lija m a ; na
g la v i kape pletare, k rišk a re ili ja -
n je ć a šubara. P e rčin i su nošeni do
prvog ustanka.
Ž en skin je su nosile: k ošu lju od do-
m aćeg p latn a, vezenu po ra m e n ja -
čam a, grudim a i po ru bu skuta, za-
tim p reg aču -k ecelju vnnenu, tkanu,
šarenu. P re g a ča se nosila preko ko-
šu lje sp rijeđ a i odzada. O pasivale su
se šarenim tkan icam a, k o je se za-
k o p čav aju m etalnom kopčom raznog'
ob lik a; p rslu k-gru d n jak od p latn a ili
od sukna, zubun-đoram ak razno v e-
zen bez ru kava, sa sta v lje n iz t r i
đ ijela, dug do niže koljen a. Zatim su
nosile h a ljin u , v rstu kapu ta sa uskim
ru kavim a, dugu do član aka, sa malo
veza. Na nogarna su im ale čarape
vunene, šarene, zatim p rije sn e opanke
sa vrpcom za. v ezan je. N a g la v i: po
Šu m ad iji, pa do D rine. Sav e i Du-
n ava nosile su konđe raznog oblika,
a po M oravi tr v e lje sa prevezim a i
ru čnicim a, razno ukrašene.
O đ ijela su s e lja c i sam i izrađ iv ali:
vunu od ab irali i v a lja li, preli, tk ali,
b o ja d isa li b iljn im b ojam a, ruđicu
k ro jili, šili i u k rasiv ali po svome
ukusu pojedine h a lje tk e , s onim ma-
terija lo m , s k o jim su rasp olag ali u
ono doba.
Za v rije m e T u rak a poturiee su p ri-
s v o jili tursko odijelo, naročito po
varošim a i varošicam a, a p o slije pr-
vog i drugog u stanka počeli su i se-
lja c i p rim ati tursko odijelo. Odba-
civ a li su b ije la suknena o đ ijela i
p ra v ili sebi po turskom k ro ju odijela.
B o g a tiji od čohe plave i crne, a siro-
m a šn iji od ernoga sukna.
P o s lije drugog u stanka pa do k ra ja
1860 m uški su n osili: džemadan od
crvene, plave čohe ili crnog sukna,
g ajtan o m ukrašen, koporan (v rsta ka-
puta) od plave čohe ili vranog su-
kna, čakšire sa dugim turom , također
od plave čohe ili vranog sukna, cr-
nim g ajtan o m u krašene; na g lav i fes

sa kieankom , p o ja s vnnen, tk an , ša-
ren, b o g a tiji svilen earig ra d sk i »ta-
rabnlos«. In aee su n osili listov e-silav e
sa oružjem preko p o ja sa . Ženske su
također otpočele m ije n ja t i svoju no-
šn ju , no ne tako rapidno kao mu-
škarci. G lavna izm jen a b ila je u t o m e ,
što su b o g a tije u k rasiv a le sv oje lia-
lje tk e ; počele su n o siti te rz ijsk e sr-
m ali jelek e od ć ita b ije ili kadife.
S u k n je su počele n o siti od 1850. Su-
k n je su bile razne b o je i k ro ja , ma-
n je i više n aborane, duže i k ra će;
zubune i bogato u krašene kape^konđe
kao i lije p e šarene k ecelje, počele su
ođbacivati.
P o v arošim a nosile su građanke:
na g la v i fes sa kićankom , b o g a tije
m etalan ili b iseran tepeluk sa zla-
tnom pušeulom, svilen fista n u ra -
znoj b o ji sa svilenim šaren im b a ja -
deram a, libađe od svile, k ad ife ili
atlasa, izvezene zlatom ili srmom.
Z atim su n osile: ćurče, šk u teljk u ,
saltam ark u, m intan, ćube i bundicu
krznom postavljen o. Sv e te h a ljin e
bile su razne b o je i razno u krašene
zlatnim ili srm a li vezom i širitom .
Od 1880 m uški su od bacili fes, a
p risv o jili v o jn ičk u kapu (ša jk a ču );
m jesto džemadana n osili su jelek e,
m jesto ča k šira sa dugim turom uske
od v ran oga sukna, crn im g a jta n o m
optočene, šarene čarape, opanke, izra-
đene sa k a jišim a za vezan je, oko po-
ja s a šarene tkan ice, na g la v i š a j-
kaču, šubaru ili m ekani k u p lje n i še-
šir. Ovako su se nosili. srp ski s e lja c i
do S v je tsk o g a R a ta .
D a n a šn je se lja čk o muško pa i žen-
sko ođijelo n iti je selja čk o n iti va-
roško. D an as a b ad žije prave za se-
lja k e neku v rstu športskog mođela,
k o ji u m asi iz dana u dan sve više
p revlađ uje.
Ženske danas k u p u ju sv oje h a lje tk e
po dućanim a, ili ih k ro je od k u p ljen e
tvo rn ičk e m a te rije . Našem narodnom
ođ ijelu p rib liž u je se k r a j, i ne će
dugo t r a ja t i od sveg n ekad ašn jeg
lijep o g i bogatog narodnog o d ijela
ostat će samo opanak.
U p liv sa istoka i sa zapađa, zatim
m nogi ra to v i i uvoz stra n ih tvo rn i-
čkih izrađevina u propastili su na-
rodno ođijelo. S e lja c i su kupovali
razne šarene i je ftin e tv o rn ičk e tk a-
nine, pozam enterije i lažni n akit.
Isto tako učinio je izvoz sirovina,
naročito vune, od k o je je s e lja k po-
g lav ito sv o ja od ijela pravio i za dugi
— 123 -
N OŠN JA
niz godina mogao ih nositi, đok od
d an ašn je tvo rn ičke m a te rije n ije u
s ta n ju da odijelo dugo nosi.
N. Z ega.
S v a k i k r a j im a, b ar uglavnom ,
sv o ju k a ra k te rističn u v la stitu N. N.
M a la tuđa n a s e lja u predom in an tn oj
sređ in i v rlo brzo napuste sv o ju N.,
mnogo p r ije nego n a r je č je i o b iča je.
N. N. je u n ašim zem ljam a v rlo
raznovrsna. Tome tre b a tra ž iti uzrok
u d ug otrajn om plem enskom životu
s ja k o m podvojenošću, a razilažen ju
je mnogo p om agala i k o n fig u ra c ija
z em ljišta , sa teško prelaznim terenom ,
k o ji više ra zd v aja, nego što sp a ja .
D a počnemo sa Šum adijom , k o ju
je V uk gotovo proizvoljn o ogran ičio,
je r n ije svuda uzeo za k r ite r ij je -
zične i etn ografsk e fak to re. Sm ede-
rev sk i okrug samo djelom ično pri-
pada ovamo, a v elik i kom pleksi, g d je
se govori kosovsko-resavskim d ija -
lektom , im a ju i N. N. kosovsko-re-
savsku. Ovo svjedoče i geografsko-
s ta tistič k i podaci, je r na pr. u sme-
derevskom P o d u n av lju i Ja s e n ic i n a j-
ja č a su kosovsko-m etoh ijska n a se lja ,
a i resavsko-m oravska s tr u ja b ila je
ja k a . D ija le k to lo šk a k a rta A. B e lić a
ođličan je vođ i za etn o g rafsk a pro-
u ča v a n ja , je r sv ak i đ ija le k a t im a i
svoju , više m a n je v la stitu N. N.. ili
ju je b ar im ao. V uk P o cerin u i Ma-
čvu ne u b ra ja u Šu m ad iju , a oba su
ova k r a ja em inentno šu m ad ijsk og di-
ja le k ta , s k o jim se i N. N. poklapa.
Ja g o d in sk i okrug također je proša-
ran resavskim d ijalek tom , pa i N.
N. tako isto. Iv a ra k te rističn a zavi-
ja č a (ženska stra ž n ja široka. k e ce lja )
u beličkom srezu čist je h a lje ta k
kosovsko-resavskog pod ru čja, samo
što se, kako gd je, razno naziva, a za
n ju već ne zna Šu m ad ija, osim što
se viđa kod doseljen ih, na pr. kod
S v rljiž a n k i u beogradskom okrugu.
Za prototip šu m ad ijsk e N. N. može
se uzeti P o cerin a. P r i je sto godina
d jev o jk e su sp letale 2 v itice od po
3 biča povrh uha, a perčin od 3 b iča
spuštale između n jih niz leđa. P o
perčinu su m etale n avlaku od platna,
sa prošivenim param a, a išle su golo-
glave, n ičim neubrađene. S p rije d a su
pasale samo lekedov. M lađa kad pođe
na v je n č a n je obuče novu k o šu lju
s vezenim rasp letim a niz bedra, i sa
zaru k avljem , k o je je vezeno pogra-
đenikom (modrim pamukom), po tom
jelek , k o ji sapne. P e rčin uplete u
NOŠNJA
puntlu, pa se zaprevezi prevezom od
bijelog- domaćeg- postava (platna).
P rev ez se ostrag veže crvenom uzicom
ili trakom , a p o slije se niz leđa opet
ra širi, i stiže do niže k o ljen a . S p rije d a
se prevez nadnese, p o k riv a ju ći cije lo
lice do usta, da se oči i nos ne vide.
Po prevezu m etne jed n u v rstu (ma-
log) p re k o čev lja od novaca; za z a tiija k
zak v ači dva niza opet od novaca, a
nad p rek očev ljem predjen e n a đ v ije-
n ac (k u p ljen i v ije n a c od ružica).
Ođzada. ispod punđe, a na prevez
p red jen e se k ita od paunova p erja ,
k o ja kao m etla uspravno strši. Od-
zada opaše ro k lju (kao k ecelju ) od
crvenog p latn a, sa dva zlatn a širita ,
a sp rijeđ a od b ije lo g p latn a ubran
lekedov (opet kao pregaču). Zatim
zakvači na gru d i đerđau od novaca,
po kome su cvancike u počep (kao
lju sk e od ribe) poređane, a oko po-
ja s a opaše čipku, opet od cvancika.
Zaova ili je trv a , koja. u ređ uje m ladu,
o češlja je u 4 v itice i s a v ije u punđu.
Tad a jo j priđe d jev er i ra sc ije p i
prevez. Ođ ra sc ije p lje n o g preveza na-
čine dva ubradača. Jeđ n im se ona
sm jesta ubradi, pa kad se prvi m alo
iznosi, drugim se služi za praznik.
Za tim jo j đonesu p o b ra n jik , k o ji je
takođ er sav od novaca i zaklapa ci-
je la prsa, dosižući do p o ja sa . Onda
jo j se n a m je sti đerđan, i jo š se za-
d jen u 2 ukovana niza ispod zatil.ika.
Potom se preko konđe nam akne
lje sk o v kružić od 15 cm prom jera,
k o ji je unaokolo vunom ob av ijen i
povrh n je krpom opšiven, i to se zove
konđa. Ivoja im a krš-kosu (ogromuu),
pa ne može da stane pod konđu, od-
sije č e je . Po tom se ubradačem
(obradačem ) ubradi. U brad ač je od
postava, m etar i po dužine i pola
m etra širin e. O b a v ija ga dvaput oko
z a tiljk a , z a h v a ta ju ći i v ra t, a kad
k r a j dospije ispod lije v o g uha, pri-
kvaei ga ig lam a. Iznađ tjem en a dođe
k u p ljen a m aram a, povezača, k o ja se
p re v ije, pa preko tje m e n a nad ubra-
dačem p rijeđ e i veže se ostrag ispod
konđe, a ispod z a tiljk a . Za ovu se po-
vezaču odzađa zakvači ukov. Ukov
je od srebrn ih polovnica (polu-talira),
ukovan na sreb rn i lan čić, a odzada
iglam a zakvačen za konđu na za-
tiljk u . K ad se m lađa k la n ja novci na
ukovu zazveče. I opet m etne kitu
p erja , da se konđa zakloni i ne vidi.
V elik o p rek očev lje od novaca m etne
preko tjem en a, da se ubrad ač rnalo
- 124
vidi, a ono m alo p rekočev lje od je -
dne vrste, sp rijeđ a, m alo se na čelu
popusti, te pod vijen ac đođe između
m alog i velikog p rekočev lja. Za go-
dinu dana po v je n č a n ju kad m lada
ide na sajam , crkvenu slavu, u rod,
u crkv u i t. d., meće v ije n a c na glavu
i ostalu spremu, pa i ro k lju (neke su
opasivale ro k lju samo jo š 10—15 dana
po v je n č a n ju ). Po tom n apu sti v ije -
nac, opaše sp rijed a bošču (pregaču),
a ubradačem se u brađu je. Lekedov
su neke do zam jen e boščom pasale
sve do 30 godine života. K e c e lja
(odzada) je u v ije k b ila vunena, dole
p ri dnu vezena i naokolo đrugirn čim
lije p im opšivena. I bošča je od vune,
pa je šljo k ieam a i tiftik o m u ljep -
ša ju , a i u tk a n ju je š a ra ju i pa-
mučnom pređom krase. Im e »kecelja«
vrlo mnogo ođstupa, i to na malom
razm aku. Negda se zove ona što s to ji
sp rijeđ a, a u drugom selu ona što se
paše ođzađa. I u sam oj P o cerin i
iz m ijen ila su se im ena, je r sad se
sp rijed a zove k e c e lja (n a jo b ičn ije ).
a odzada pregača, k o ja se negd je zove
i boščom.
P r ije je bilo toliko uovčanog n akita
na m ladi da je izgledala kao da je u
oklopu, dosta slično strečan ei (St. S r-
b ije), samo što se kod ove p o sljed n je
dva n a jv a ž n ija srebrn a n ak ita kod
pocerke, p rekočev lje i ukov, spoje u
jednu cjelin u , u novčanu kapu. A
prevez strečan k in i prevez šuma-
dinkin potpuno su iste stv ari. Kod
šum adinki u beogradskom okrugu
k o n jg a je m alena, nagnuta sa za-
z a tiljk a na samo tjem e. Pošto se do-
vedu, m lade prve godine nose o blag-
danima vrlo velike v ijen ce od ku-
p ljen o g cv ijeća , p e r ja i novaca. Dru-
ge gođine, ili pošto upravo prvo di-
je te rode, više ne nose te v ijen ce,
nego neke pođsm iljke, opet v ije n a c,
samo m a n ji i na n jem u više sm ilja
nego drugog cv ijeća , a p o slije toga
n a sta je obična kon jga. V a lje v sk e su
k on jge gore bile negda velike kao
ta n jir ić . Gore su zaru bljen e, a omo-
tane b ije lim ubradačem , k o ji se pri-
đ ijeva iglam a, od k o jih se one kićene
zovu perišanim a. L ije p jo j izgled
d a ju i d v ije zlatne ro jte , spuštene
k r a j u šiju . U jagođinskom okrugu
žene nose konjgu , koju zovu džegom.
Na. džegi je b ije li prevez, zakićen
cv ijećem i ku p ljen im crnim perim a,
i jedne ili d v ije pamučne ili svilene
m aram e, k o je su p rev ijen e za nepun
—

čeperak, pa se ta m aram a preko pre-
veza pusti niz leđa. S p rije d a na džegi
p rišiv en a je k a jic a (elipsn i kom ađić
crvene čoke, optočen srm oin, a sav
nanizan novcim a). S ta re žene ne pri-
d je v a ju po prevezu m aram e, n iti se
čim e kite.
S e lja k pocersko-m ačvanski i va-
lje v s k i nosi prem a vrem enu, lje t i
samo gaće i k ošulju, p o ja s i đokolje-
nice (tozluke, dizluke) s pođvezama,
ili ferm en bez ru k a v a do p ojasa,
čohan ili suknen sa zaokruženim k ra-
jev im a. N a jp r ije se na k ošu lju obuče
koporan, k o ji je čokan ili suknen
s ru kavim a, a dug da i m ali trbu k za-
kloni, pa ga spuste u čakšire, po ko-
jim a se opašu. P o koporanu, ako
treba, obuče se ječerm a, pa g u n j, k o ji
se n eki put samo prebaci. I ferm en,
bez ru kava, također im je poznat.
M om ci iz jagođ inskog okru ga kad
pođu n a zbor, nose po tr i peškira.
Je d a n u v iju oko v ra ta , pa propuste
ispod lije v o g pazuha; drugi u v iju
isto tako, pa g a provuku ispod po-
ja s a ili k a jiš a i o b jese niz desnu bu-
tin u (ov aj peškir m ora b iti okićen
sitn im p aram a); treći m etnu u džep,
a li se i od n je g a m o ra ju v id je ti k ra-
je v i. Z an im ljiv o je što se u smeđe-
revskom okrugu k ra ta k g u n j bez ru-
k av a zove džoka (za to im e z n a ju i
k rag u jev ča n i, zlatib orci i t. đ.). Uopće
m uška seoska N. većinom je p rim lje -
na od T u rak a, m a n je od Grka, a žen-
ska je gotovo sva srpska.
U H ercegovini p revlađ u je ovaka
N. N.: Kod m uških zav ratk a ‘(crvena,
čohana kap ica, p lića ili d u b lja), k o ju
te r z ija sa š ije , op šiv aju ći je crnom,
svilenom krpom (deravijom ), a na
tjem en u zlatom izveze. Negda su no-
sili visoke šiškove (šišake) m jesto ka-
pica, k o ji su b ili od sukna sk ro jen i;
oni se jo š v iđ a ju na sta rim kam enim
spom enicim a. Ziini su n osili šubare,
ili su šalom glav u z a v ija li. L an en a
k o šu lja negda n ije bila r ije tk a ; čo-
hani ili sukneni džamađan (n a jlje p š i
s beogradskim vezom i g a jta n im a ),
k o ji se obično p rem iću je (a im a i
ječerm a), može b iti i s ru k avim a ili
čefkenim a. B je la č a od svile ili prosta
su kn ja zove se i h a ljin a , a im a i »ze-
lena dolama«. Zim i se nosi na putu
kab an ica ili struka. Gunj je od su-
kna erne boje, optočen kod k ršćan a
crvenim , a kod m uham edanaca zele-
nim g ajta n o m ; obično je s ru kavim a
(od govaraju ći crnogorskoj g u n jin i),
NOŠNJA
ferm en bez ru kava, lijep o i skupo
od ijelo, može b iti zlatom ili svilom
vezen, n a jb o lji je skađarski. O pasuje
se tk an ica, šal, i sv ilen i traboloz.
Č akšire su suknene ili čohane, zvane
gaće; -one se s đ okoljen icam a zajeđno
zovu poture, a bez d oko ljen ica i šal-
vare. A za sve to s e lja k će reći gaće
(prtenih p rav ih g aća rije tk o im a).
D o k oljen iee s pođvezama zovu se i
tozlu ci; od sukna su ili od čohe, a
k o p čaju se na kukce ili na pređice.
K a o i gaće i tozluci su kod muha-
m eđanaca n a jčešće crveni, kod kato-
lik a m aveni (plavi), a kod pravoslav-
nih b ije li kao sn ije g (u sve tr i v je re
ukupno: tro b o jn ica ). K ad su gaće
k u p ljen e od fin e plave vune, široke
sa svilenim g a jta n im a oko džepova,
zovu se brageše.
Čarape su vunene, p rig la v ci ple-
ten i na 5 ig a la , a dio uz nogu obično
na jednu iglu, g d je je većinom ra-
striženo, te se kopča na kukce ili
pređicom veže, a i n ašaran e su od
razne pređe, pa i čohom. P o sto je ko-
stretn e i vunene kalčin e, samo za
stopalo do »šljan ak a« da je to p lije ,
pa nazuci se n atiču samo na prste
do napleta, da je i ljep še, je r su ple-
ten i od razne- pređe. O bojci (sukneni
komadi, koliko stopalo) se pođlažu u
opanke, da je mekše. O panci su od
goveđe kože, često v rlo lijep o pre-
pleteni oputom, a i da je to p lije . Po
ferm enu kao i đolam i toke su sako-
vane. N a jo b ič n ije su toke s p u ljk am a
(kad su p u ljk e krupne, zovu se ka-
bare) i sa 3 ploče na kan atam a, k o je
su udešene na p rije v o je . Toke su u
o b iča ju oko Gackog, N ev esin ja, Foče,
G lasinca, a u sje v e rn o j B osn i oko
P etro v ca, ođlika n a jh r a b r ijih ple-
m ena. S a ra je v sk e su toke, »na način«
k ab ara, a k ab are su od ploče i ne
zovu se tada toke nego samo »ka-
bare«. Na Šavniku i u D ro b n jak u
toke sa sitnim pueetim a zovu se
čekme. K ad su zbog skupoće isipane
(livene) toke ponestale, u L ic i ih za-
m ijen iše ilikom (na je č e rm i sp rijed a
kao puceta od kositra, kroz k o ja su
u n ak rst isprovlaeen i g a jta n i, te se
čini kao da su toke na prsim a). Kod
■ slobodnih plem ena uz struku treb a
u b ra ja ti toke i kopče (kovče). K opče
su srebrn e ili pozlaćene pločiee, pa
isp rešiv ane po čohanim tozlucim a,
opet ostatak od n eg d ašn jih okloplje-
nih g o ljen ica , do sada u B o ci dike radi
održane.
JSTOŠNJA
u starod revne ostatke spada ono
što su u H rv a tsk o j i D a lm a c iji do-
skora Iju d i n o sili: 7—9 sreb rn ik ko-
lutova kao gužve oko H a ršin a ši-
roke, k o je o pulčazim a vise na je -
čerm i s lije v e stran e niz prsi, a kad
se je č e rm a zakopča, onda s to je na-
sred p rsiju . Žensko ođ ijelo s a č in ja -
v a ju čarape, v rk n jih kalcete. K ad
su k a lcete n em a ju nazuka. P ov rh ko-
š u lje obuče se kotu la (su kn ja), opaše
se n aresan a pregaea, onda ću rd ija,
p la v a kod žena, a b ije la kod djevo-
ja k a . Na g la v i fes, a ispod n je g a bi-
je la k ap ica s k ericam a (đinđuvam a).
Žene se zabrađe okrugom . što d je-
v o jk e ne čine. C rnogorci su r a n ije
n osili šubaru, visoku kao kalp ak
(šišak), a sada. p litke m ale kapice od
sv ite (čoha), k o je se zovu i zavrat-
kam a, i optočene su crnom svilom , a
tepeluk ili g o rn je dno kapice od cr-
vene je svite.
P r i je je m alo k o ji C rnogorac im ao
košu lju , već bi obukao na golo tije lo
g u n j. G unj je od b ijelo g sukna i do-
pire do k o ljen a . S p rije d a je u krašen
crn im , plavim , crvenim i žutim vu-
nenim g a jtan o m . S jed ne su stran e
vunena puceta, a s druge p e tljic e za
k op čan je. Svud je unaokolo g u n j op-
točen modrom svitom , kao i oko
v ra ta , pošire od poruba. S o b je su
st.rane na dnu k lin i, ispod pazuha
prostrižen je za jed a n p ed alj, a po-
ru b lje n modrom svitom . V iše ovih
prostriga. prostrižen je po jed a n špag
(đžep), optočen crnim ili crvenim g a j-
tanom . C rnogorac se paše preko ovog
g u n ja (k o ji o sta je sp rijed a otvoren)
ervenim pasom, a n eg d je su se rnnogi
p asali golom ličinom . K ad opasuje
pas, omota g a nekoliko puta oko tije la ,
pa onda pripaše silav, a osta.li pas
preko silava. Iznad sila v a zakopča re-
mik, na kome su kese od fišek a. K ese
obrće na đesnu stranu. Uz ove o b jesi
i u lja ric u s mašću, iscijeđ en u iz bra-
v lje g g n ja ta , da maže oružje, da
ne zarđa. Za silav zatakne po jednu
ili d v ije m ale puške i jo š nož i ar-
b iju . Sad a je rev olver zam ijenio pi-
što lje. Ispod pasa nosi gaće (čakšire)
k o je dopiru do pregiba. One su od
n esv aljan og sukna, kao cjeđ ilo. P r ije
su nosili b ijele, a sad su skoro sve
modre, optočeue crvenim g ajtan om ,
a tu r crvenim musuluzom. G aćnik je
opleten iz vunene pređe. Ođ k o ljen a
do Članaka im a đ okoljenice od b ije -
log sukna, optočene crnim g ajtan om ,
a p o k raj ovoga je uska crvena svita.
Između svite i g a jta n a provueene su
kopče žute ili b ije le , te se zakopča-
v a ju odzađ na nožnom listu. Ispod
k o lje n a podveže dokoljen ice podve-
zama. Čarape su b ije le , a kratke, op-
točene crvenom svitom , s kopčam a za
zakop čavan je. Na čarape meću ša-
rene naplatke, k o ji dopiru do lje sica .
Opanci su prosti, s v rn čan icam a od
usukane opute. R em ika i p re g ljic e
n em aju , već ih stežu podugačkom
oputom, o m otav aju ći više puta oko
član aka, P re p le ta nem a n ikakvih . U
n o v ije v rije m e počeli su C rnogorci
n ositi g u n jev e od svite, tako i gaće
i dokoljenice, kružate i je le k e .'K ru ž a t
n ije po p red jelim a svuđa isto v jetan .
U ostalom je k ra tk a čohana h a ljin a
bez ru kava, k o ja se presam iti, te se
po n jo j opaše. Za og rtač na k iši i
sn ije g u im a Crnog'orac, isto tako i
žena i d jev o jk a , struku. Ženske su
šarene i crvene, a muške crne i si-
n jav e.
P elen g aće sižu do koljen a, a od ko-
lje n a d olje đokoljenice i preko n jih
d olje v rlo k ratk e čarap e; preko gaća
do k o lje n a nose k o šu lju vezenih ru-
k ava i k o lira ; po k o š u lji vunen po-
ja s , p on ajv iše crven, za pojasom no-
žić, duhandžije i lulu, a g d je k o ji svi-
ralu , pa onda k ra ta k zubun (od b ije-
log sukna), i po n jem u gu n j (od cr-
nog sukna) do niže k o ljen a, a na g lav i
ili kapu ili fes, ili (kao po B ran ičev u
i R esavi) r a n ije crnu kapicu od abe,
ili k a r ik lijn (karikaču), k o ja je okru-
gla), a od crvene abe ili čohe; odozgo
je zatu b asta kao fes, a sa. stran e im a
crnu postavu, za koju se ođozgo može
što zađ jeti, kao bojne fišeke da su
im b o lje p ri ruei. Ovako i u H erce-
govini. I šn b ara im je poznata. S ta -
ja ć e se h a ljin e p on ajv iše sasto je u
zagasito-plavetnim (mor) čohanim
čakširam a, u ječerm i i koporanu od
tak e iste čohe, s novom kapom, u li-
je p o j k o šu lji i obući. Za pojasom
nose dva p išto lja (ili barem jed an )
i v elik i nož, a oko poja.sa barem d v ije
kese p rip ojasn ice i o n jim a ognjilo,
m azalicu i b aru tn i rog ili tikvicu> a
o lijev o m ram enu dugu pušku.
Crnogorke nose b ije le gu njeve.
K r o j i napra.ve iste su kao i kođ
lju d i. Ženski su k oreti također od
b ijelo g sukna s istom napravom ,
sa.mo što n em aju ru kava, a ^đuži su
od m uških gu n jeva. Nose k ošu lju od
pam učnog platna, od lan a i konop lje

v rlo rije tk o . Ošice na k o š u lji vezene
su vunicom ili zlatom , tako i rukavi.
Crnogorka plete kosu u d v ije plete-
nice, pa ik n a m je sti iznad eela, a više
odzada. N a g la v i nosi m ođ ro-pjegastu
m aram u, k o ju p ritv rd i na v rk glave
iglom s pucem na čelu. M aram u spu-
s ti niz leđa. K osu m aže lo jem i vo-
skom. P aso v i su kožni, isk ićen i crve-
nim k ak icim a ; neki su srebrn i, tešk i
do tr i oke. 0 ovom pasu v isi lanac,
na č ije m je k r a ju nožie, k lju č i što
drugo. Ženske nose čarape od b ije le
vune do k o ljen a , pa naprstke i opan-
ke. P reg a če su im vunene, a u n o v ije
v rije m e »traverze« (sp rijed a). D je -
v o jk e se nose kao i 'žene, samo što
pletu kosu u jed nu pletenicu, a od-
zada u guku (punđu) .sv iju , na g la v i
nose kapicu i m aram u. K a p ic a je kao
i m uška, samo što im a mnogo vezenik
cv jeto v a , n a jv iše zv ijezđ a; n av rk ka-
p ice p ričv rsti se iglom m aram a. Ma-
ram e su b ije le sa crvenom prugom
okolo. P a šu se tkanicom vunenom,
različn e b oje. Čarape su im šaran e
vunom, a kod žena proste. Im a ik
k o je nose đerdan na v ratu . B rđ an ke
nose visoke fesove i b ije lu m aram u.
I J d alm atin sk o j V r lic i i okolnim
selim a kod R k a ća (pravoslavnih) neo-
bično je slik o v ita N. N. N eki n avlače
prave gaće, a k o ji nose dugu k ošu lju
do ispod lakm a (p rostriga na pred-
n jo j stra n i b rag a-čak šira, od tuda i
crnogorske brageše), oni ne nose gaća.
N a b rag am a s lije v e i desne stran e
otvoreni su p rav i džepovi. Po k o šu lji
đođe a n te r ija bez ru kava, zim i kro-
žet (od vune), preko koga se opasuju,
i onđa ođozgo koporan s ru kavim a do
kukova (bez postave je ). P a s tir i se
ogrću teškim u v a lja n im , crnim ka-
banicam a. M uški im a ju sk rletn e čo-
kan e kape. O bu vaju se ovako: do
gole kože k alce (v rsta vunenih ča-
rap a do k o ljen a ), v rh n jih »obuću«
(stopala su pletena, a g o rn jiš ta ve-
zena na prišivenom suknu, đakle
opet v rsta čarapa, ali. k raćih ). P ov rh
svega obuva terlu k e (tanke n atik ače),
k o jik im a čak u pirotskom okrugu,
g d je se zovu ta rla c i. Zim i se navlače
i o b o jci (nazuvice). V rliča n sk e dje-
v o jk e se č e š lja ju na 2 v itice, k o je
p rekrste i vežu, a u žena dođe na
glav u k o v rlja k , k o ji d jev o jk e ne nose,
nego samo skrletn u kapu kao mu-
škarci. P o v rk kape d jev o jk e se ubra-
đ uju b ijelo m boščom. K o v r lja k je
gužva od crvenog platna, napu njen
— 127
NOŠNJA
vunom, k o ji ide preko čela, pa povrli
u š iju kao obod. N jeg a odozgo zatvori
b ije la bošča, p rikvačen a šp ijod am a
(igla bez ušice s glavicom ). Zim i nose
omodrene h a ljin e s ru k av im a (mo-
drine), a m lađe d jev o jk e b ije le , k o je
se m jestim ice zovu b ilja ča m a , u ko-
jih su p rsa isk ićen a pucetim a. Po
k o š u lji se navuče sadak (zubun), a
zim i poneka obuče prvo suknenu ka-
ljin u s ru kavim a, pa povrk n je sa-
dak. O panci su p r ije p ra v lje n i samo
od p rije sn e volovske kože, n avrn ča-
v a ju ć i ik v rn čan icam a od opute.
Upredenom debelom oputom obavi-
ja ju se noge, da p ritegn u opanke.
O kolni »B u n jevci« (k atolici) nose se
vrlo slično kao i p rav oslav ni, pa se
ipak na p rv i pogled ra z a z n a ju po ra-
zličnom vezu na p regači, košu ljam a,
k o lijeru , k o ji su kod B u n je v a c a bez
veza ili sa v rlo m alo. I kod n jik je
đerđan u o b ičaju . A li đerdan (gendar,
đerdar) u đ alm atin sko j B u k o v ici i u
su čelju po L ic i i d ije lu Ilrv a ts k e
d jev o jk e nose n aro čit gendar. To je
k ece lja k , k o ji polazi odmak ispod
v ra ta i spušta se do k o ljen a, s isp ri-
šivan im srebrn im novcim a, završu-
ju ć i se d olje po o k ra jk u n ajk ru p n i-
jim . To je n je n novčani m iraz, k o ji
u svečanim p rilik a m a svako može da
v id i i p ro cijen i.
D obrocko je od ijelo : kružat, koret,
ječerm a , široke gaće i p litk a kapa
(bokeško ruho).
U ja ja č k o m kotaru u B osn i lje t i
žene nose dugačku lanenu k o šu lju od
domaćeg p latn a, đ olje široku, gore
sasvim usku, ru kave dugačke i širo-
ke, po lak tov im a vezene vunicom , a
niže poram ica optočenu crvenim ma-
vezom. G ruđi su vezene, i to zovu
ošve. Niz p rsa je k o š u lja ra sje če n a
do više p ojasa.' Oko v ra ta je kolir,
vezen i skopčan dugmetom. Po ko-
š u lji zubun iz modrog sukna, vezen
vunicom ili svilom . N ap rijed nose
pregaču dugačku t r i četv rtin e aršin a,
širin e pola aršin a, otkanu od vunene
pređe u raznim b ojam a. N a svaku
pregaču ide po pola oke prede u rese,
k o je su dugačke do pola aršin a. Oko
p ojasa nose tkan icu s p aftam a, okolo
cvancike i kojek ak v e »brojenice« (si-
tnice). N a g la v i im a ju okružicu kao
dlan, vezenu vunicom, s g a jta n im a
na k ra ju , k o jim a pod v ratom svežu.
Na okružicu dođe b ije la v.ezena bošča,
n avrk glave zakvačena čiodom, pa
spuštena. niz leđa. P le tu se više uha
—
NOSNJA
u d v ije pleteuice, a na pletenicam a
sn niskosnice sa cvancikam a, i to
pu||e niz prsa. N a v ra tn nose ta lire
(podgrlica), a na čoki p rišiv en e cvan-
cike, po dnn ta lir e do niže p o ja sa
zovući đerdan, kao i u B u k ov ici. Na
nogam a nose b ječv e od crn a sukna,
odozgo čarap e, na čarap am a n ati-
kače, pa opanke. Z im i nose žene ernu,
suknenn h a ljin u do član ak a, n a p rijed
do dna ra sje čen u , ru kave dngačke i
tije sn e , oko ru k av a vez po crv en oj
čohi, k o ja je p rišiv en a i po prsim a.
Izm eđu đ jev o jk e i žene ra z lik a je ta :
d je v o ja čk a je zim ska h a ljin a b ije la
i ne nose b ječve, već šarene čarape
do pod k o ljen a . Na g la v i nose kapu
od crvene čohe, crnim ib rišem (svi-
leni konac) vezenu, s p rišiv en im cr-
nim trakom , na kome sn cvancike.
K osu pletu n jed n u pletenicu i puste
je niz leđa. M uški nose k o šu lju sa
širokim ru kavim a, bez kolerića, oko
v ra ta kolir, vezen kao i prsa, zatim
gaće, k ra tk e do pod k o ljen a, zubun
od modrog sukna. n a p rijed vezen,
okolo optočen m odrim g a jtan o m , k o ji
siže do niže p ojasa. Na g la v i nose
kapu, kao i d jev o jk e. P o ja s je m uški
crven, isp leten u više stru ka, po
n jem u kožni bensilah s a rb ijo m i
m ašicam a, a n eg d je i s p išto lja m a i
nožem. Na nogam a nose b ije le vu-
nene čarape do k o ljen a, po n jim a na-
tik ače, pa proste opanke, a praznikom
k u p ljen e k a jiš lije , zim i suknene šal-
v are kao i gaće, širok kožuh do iznad
k o ljen a, bez ru kava. Neki nose g u n j
s ru k avim a od crnog sukna, dugačak
do bedara, optočen crvenim g ajtan o m .
Oko kape nose šal, šaren ili modar
u b ojam a. M lađ ići nose kao i ože-
n je n i ječerm u od modre čohe, na-
p rijed vezenu g a jta n im a i ibrišem .
U R u jiš k o j, bosanskoj K r a jin i, dje-
v o jk e nose košu lju , pregaču, tk an icu
(koja se sn u je na kišiće), zim i b ije h i
suknenu h a ljin u , ili vezen zubun, ča-
rape, nazuvice, opanke. P leten u kosu
spuste niz leđa, po n jo j crvenu čo-
hanu kapu, a žene b ije lu krpu (ma-
ram u) bez fesa na g la v i i kosu uđe-
šenu sp rijeđ a. K rp e sn vezene ostrag
i sp rijed a i novcem nakićene, kao i
tkan ice. Oko v ra ta objese đerdane,
a li ne nose minđuša. Zim i kao svuda
n avlače ru kavice. L ju d i nose čakšire,
g u n j, zimi h a ljin u (dužu od g u n ja ),
koporan, ječerm u , pleten p o jas (stru-
kaš) ili k o ji je otkan (tkan i p ojas).
Obuća za noge svuda je ista kao i po
128
H ercegovini. Seoska n o šn ja v rlo je
n aiik od V rb a sa do D rin e i do herce-
govačkog razvođa. V a r ija n te su ri-
je tk e , kao na pr. oko V arošlu ka.
R a n ije građansko ođijelo kod krš-
ćana, i ako je po k ro ju i b o ji nešto
odstnpalo od m uslim anskog, ip ak je
uglavnom bilo vrlo slično, i obično
sa istim imenom, i to se im e poste-
peno u v lačilo i u selo za tam o šn ja
od ijela. G rađanska o đ ijela b ila su
f in ija , i ako je s ta n je dopuštalo, tre-
balo je da sn neka p o stav ljen a (ćur-
d ija i džube n a pr. raznim krznim a),
zubun je bio svilen, đolama skrletn a.
Č eleb ija b ilje ž i, da sn u n jegovo v ri-
jem e ugledni beograđani nosili atla-
sno ođijelo, sam urom postavljeno,
sre đ n ji stalež čohane ćurkove, lisi-
činom p ostav ljen e. K neza M iloša si-
novi n o sili su a n te rije i d im ije, a
k ćeri a n te rije i šalvare. — Libade
n ije poznato iz k lasičn e grčke pro-
šlosti, a li se jasn o vid i na fresk am a
u K nososu na K r e ti (d v ije h ilja d e
godina p rije K r.). A n te rija je tursko
ime i odijelo. N egđa su je nosili svuđa
po srpskim varošim a i ljn d i i žene,
pa se n n jim a i v jen ča v a li. Kod lju đ i
se p rehv ata peš preko peša, kao kod
p am u klije, a u ženskih se ne sastav-
l ja ju peševi, nego sto je otvoreni, da
se vidi k o šu lja. I starin sk a levačka
džoka b ila je n alik na a n te riju ; samo
što su ru k av i po dnu b ili vrlo široki.
U Sv. A rhanđelu (u niškom okrugu)
negda su i Iju đ i i žene nosili neke
kao fustan e, po narodnom imenu sto-
ru bon je, što su b ili ja k o u bran i kao
epirske fustanele. U ovom m jestu
im a i drugih znakova, po k o jim a se
može p o m išlja ti da su se doselili
s ju g a, bar od J a n jin e (na pr. neka
okolna stara g ro b lja i p ređ jele nazi-
v a ju jelin sk im ).
Kod dubrovačkih plem ića bilo je
odijelo u s ta r ije v rijem e gotovo n
svemu m letačko. C rna toga, a zimi
preko n je p o stav ljen og rtač padao je
preko ram ena, kapa je bila obvezna
od crne čohe. D u brovački građani pa
i sam i domaći fa k in i (nosači. ham ali)
i svi okolni im ućni s e lja c i iz K ona-
v ala i Župe ob lačili su gaće od modre
svite o prazniku, a u radne dane se-
lja č k i durenat (od pamuka), džema-
dan bez ru kava od čohe, a za sve-
čane p rilik e od kadife, koret od fin e
modre čohe, rije tk o kadife, ferm en,
ječerm u od crvene čohe ili opet ka-
đife; preko koreta pas i đžemađan,
—

r a n ije preko ferm en a toke, vunene
b ije le čarape (za. ra d n ju crne), crvene
papuče za »luksuz« (a za ra d n ju crne),
kao u p rilik a m a zelene il i crvene
cre v lje (cipele), kordunim a (svilenim
širitom ) oburlane (opšivene), za čo-
v je k a s v ila j i t. d. O dijelo kod Du-
brovčanki uglavnom je ovakvo: na-
b rana kotu la (su k n ja), oburlana kor-
dunom, ogrnač (pregača) od fin e
svile il i runske vune, zubunac (»kor-
pić«) od šarene svile, vunena džaketa
(kraća od zubuna, da se on vidi),
u bru čić preko gruđi, ođzada vezen
u bru čić na g la v i za pođbrađivanje
s ta r ijih žena. K o sa je u raznim pe-
riodam a razno č e šlja n a . Ig le, v rečin i
(oboci) b ili su u v ije k osobito lije p e
form e, od srebra i zlata, k o je su do-
m aći z la ta ri filig ra n o m p u n ili i na
vrlo o rig in alan n ačin biserom i m er-
džanima, rje đ e đragim kam en jem ,
slag ali. Na prsim a je s ta ja o zlatan
k olarin o svecim a, a za rad n i dan
m etale su k o ra lje (korale).
Muško ođ ijelo n aših m uslim ana po
građovim a sasvim odgovara turskom
odijelu , a već nešto m a n je m uslim an-
sko seosko. P ošto i k ršća n i po grado-
vim a nose ćurče, ferm en, koporan,
čakšire, fes sa šalom ili tom e slično,
ne ćemo se n jim e b aviti. A li ćemo
vrlo kratk o đođirnuti m uslim ansku
žensku n o šn ju H erceg-Bosne. Da vi-
dimo kakva je d je v o jk a u svađbe-
nom odijelu. D im ije su jo j izvezene
oko džepova i na nogavicam a zlatnim
i srebrn im širitom . K ra sn e papuče su
od kadife, opet fino izvezene. Na ko-
poranu je je le k , kopča se samo na
slabinam a sa dva puceta, o s ta v lja ju ć i
g o rn ji dio otvoren. K o ja ne obuče
jelek , m etne na koporan ferm en od
svile i kadife. Na ru kam a su jo j dra-
g o cjen i belenzuci i p rste n je , oko v ra ta
đerdan od zlata i bisera, b o g a tija im a
jo š i nizove dukata, k o ji sežu do po-
ja sa . K osu splete u 6 đebelih plete-
nica, s upletim a, svilenim , zlatn im ili
srebrnim , pa i obveznim a m a jlija m a ;
sirom ašne se zađovolje sta rim sitn im
novcem, pucetim a, đinđuvam a. Kod
bogate begovske d jev o jk e vise solo-
flu ci sa redom dukata. N a g la v i jo j
3 e .f ia ° f esić s u m jetn im ili prirodnim
cvijećem ^ i opet sa dukatim a. Opaše
se ženskim trabolozom ili kolanom .
Onda je » z a v ija ju « : uzmu vrlo tanko
b ijelo platno, k o jim je podbrade tako,
da jo j p o k rije bradu, u sta i polovinu
nosa. To se platno zove jašm ak . Iza
- 129 —
NOŠNJA
toga uzmu drugo, nešto đ eb lje i veće
b ije lo platno, m etn u g a d je v o jc i preko
fesića, da pokriva glavu, čelo, u ši i
samo d o n ji đio nosa. To se platno
zove čem ber. Između ja šm a k a i čem-
bera ostane prazan razm ak, da jo j se
vide oči, polovina obraza i veći dio
nosa. P rek o leđa ogrnu je feredžom,
a preko n je h a v lijo m od b ije lo g ču-
pavog p latn a, dugom oko 2 m. H a-
v liju pripnu b a šlijo m na vrh glave
tako, da širin a padne niz feredžu, a
dužina p o k rije ram en a i ruke. P reko
to g a dolazi duvak, veliko, fin o i pro-
zirno platno, opet prikopčano na
g la v i; jed an dio seže sp rijeđ a do po-
ja s a , a drugi odzada jo š niže. P r ije
su ^ i o n aj slobodan razm ak z a stira li
pečom, da jo j se lice ne može u gle-
dati.^sad ne više. I žene se isto ovako
oblače kad izađu iz kuće, samo bez
đuvaka (H angi). H ercegovke, IT lcin j-
ke i t. d. nose crne feredže, č ija se
ja k a svođi ozgo pred licem po g la v i
kao krov, da jo j se c ije lo lice (osim
tog'a što je z a strta duvakom) nikako
ne može v id je ti.
U ja ja č k o m k o taru nose m uslim an-
ske žene k ošu lju , tanku, dugačku i
široku, n a p rijed vezenu zlatom , a kod
siro tin je b ije lim pamukom, gaće od
b ijelo g cica, a bogate od svile. Oko
n ogavica je m ala obašvica, a u n jo j
bućma, da se oko nogu stegnu. Je le k
je od svile, k ra ta k i tije s a n , sa zlatn im
širitim a, oko p o ja sa zlatan š irit za
pođlanicu, p o sta v ljen crvenom ko-
žom. N a širitu za p o ja s p afte, srebrne
ili zlatne, u sređini biserom okićene
(srm a-kolan). K oporan nose isto kao i
je le k sa ru kavim a, a oko ru kava
uzane zaponce. Na koporanu je fer-
men od kad ife ili čohe, sav vezen.
Neke ^ nose d im ije ili a n te riju od
svile ili cica. N a v ratu su biser i du-
k a ti; kosu raz đ ijele i pletu u više
pletenica, solufe niz obraze; ozgo fes
sa tepelukom, od srebra, dukata ili
bisera. Oko tepeluka je crn a dugačka
sv ilen a k ita do ram ena. Oko fesa žene
povežu šam iju , po š a m iji su c v je tić i,
isk ićen i biserom i dukatim a. Niz so-
lufe^ vise niz čohu u redove isp riši-
vani v elik i dukati. Na nogam a su
papuče, crvene ili žute. K ad izađu iz
kuće, obuku feredžu, a glavu z a v iju
b ijelim jašm akom i obuju žute čizme.
D je v o jk e ne nose ša m ije oko fesa, a
kađ iziđu ne nose feredže već burun-
džuk (koprenu) ili b ije li p eštem alj.
N egd je po B osn i i H ercegovini uz
9
NOŠNJA
d im ije dođe uska jeeerm a, odozgo sku- ! u sv o ju kosu, k iteći ga param a. On
p ocjen a a n te r ija sa duglm rukavim a,
k o ja se zove i dolam a. K a d je ante-
r ija sv ilen a s ispupčenim vezom zove
se srm đal, kad je a tla sn a s tam bu ri-
ran im vezom išlem a, a kad je od ša-
rene svile sa zlatom tefebaš. I pra-
voslavne su po gradovim a u B osni
nosile a n te riju . a li p ro stiju . M jesto
ferm en a nose k ra tk u saltu, ćurdicu.
U G o rn jo j J a b la n ic i pod P re n jo m
m uham edanke ne idu zav ijen e, pa i
Tu rkm enke ne nose ja šm a k a , nego
im se lice v id i; je r š e r ija t o tom
n išta ne propisu je.
P o lazeći od to rla čk ih sela pa preko
Šopluka, h v a ta ju ć i se planinskih
ogran ak a k r ije c i C rn o j, silazim o u
Morihovo, pa đ a lje odatle na zapad,
sve do b itoljsk o-p rilep sk e ravn ice,
g d je također, a li samo u n a jb liž o j
okolini, nalazim o raznovrsnu N. N- i
sa m nogim neobičnim im enim a, što
je donekle p osljed ica u tje c a ja raznih
i tuđ inskih plem ena, k o ja su tuda
prolazila, a neka se (kao Pečenezi)
u Šopluku i stalno n a stan ila. Spome-
n uti širok i p o jas zalazi p riličn o i u
B u g arsk u , i sam za sebe čin i zna-
e a jn u sam oštalnu pojavu , s drukči-
jim etnološkim karakterom , nego što
je u srpskom m asivu, zapadno od tih
g ra n ica , i u B u g a rsk o j istočno. Od
m uške N. N. u pirotskom okrugu
im am o džamađan s ru kavim a, je le k
(bez ru k ava), d reju (b ijelu s ruka-
vim a), kožuh s ru k avim a ili bez n jih .
iznad kožuha ćebe (crnu d reju ); čo-
bani iznađ ćebeta nose opandžak (bez
ru k a v a kao kabanicu). Na V la sin i 1 oblači se đolam a sa. rukavim a, k o ja
u c ije lo j M asurici, uopće u vodopađi
B in a čk e M orave, imamo jednu vrlo
izrazitu žensku h a ljin u sa t r i pre-
d jeln a im ena; lita k = su km an j =
m u jer. To je od tank e vune otkana
g o rn ja h a ljin a , k o ja se n a v lači preko zoni. Za D ebar je vrlo k a ra k te risti-
košulje, je r je samo na grudim a pro-
rezana, a samo na grudim a je sapeta
oko tije la , inače se kao su k n ja spušta
široko do član ak a. P r ije je b ila sa-
svim b ije la , a odskora je sasvim crpa.
Oko n je d a ra je opšivena crvenom
vunom, a po dnu skuta zlatnim ši-
ritom . Po lita k u se obuče ćurče, a
zirni džube. Bez britve sa veriškom
ne može se ženska ni zam isliti. Li-
tak se negda čak i u Levču nosio.
N eobično je i č e š lja n je kose u Tor-
laku, u tako zvani prcak ili kacak,
od kozine (p rije i k on jsk e dlake)
spleten dngačak perčin, k o ji pripliću
130 -
se spušta čak niže koLije (g orn je vu-
nene h a ljin e , p od stav ljen e lisičinom ).
Jo š ove frizu re im a u L u žn ici i da-
leko na istoku. K od M orijov ca im a-
mo vanelu (vunenu k o šu lju ), pa ko-
š u lju od bubaća (pam uka), rak av či-
ne, resen icu (kao zubun), ćem er (po-
ja s), šalvare, civru (đokoljenice), kon-
dure ili čeli. M o rijov ka nosi kocel,
tešku kao pregaču ođzada, jeđinstven
Iraljetak i n a jč u d n iji, k o ji zalazi i
u b ito ljs k a sela, k o ji je p u n jen olo-
vnirn šipkam a, a li je sad tu izobiča-
jen . I n jih o v je ću lta r vrlo neobičan:
k ru ta, zb ijen a, nešto lak ša k e ce lja
sp rijed a. M lada b ito ljčan k a, p oljan -
ka, ob lačila je za t a j svečani dan
o d ijela do 50 kg težine, a p ojas
jo j je bio na ša rn ir vezan, je r se
in ače ne bi m ogla k la n ja ti zbog
ogromne d ebljine. Ovoliku težinu u
16 v ije k u nosile su žene i u zapadnoj
E vropi, i om atale su se kao i bi-
to ljča n k e mnogo puta pojasom , da
su izgledale kao da su u drugom
sta n ju . N a K icfalovki (selo K u falo-
vo, sada u G rčk o j, u p o r je č ju rije k e
G alika) pada u oči odijelo sa šerve-
tam a (spuštenim peškirim a), pa sa
prevrnutim peševim a na skutim a od
sađ ije, da se podstava. vidi, pa »kal-
pak« na g la v i i t. d. Oko P rilep a
m uški nose kuvče (bez ru kava, crno
do k o ljen a), k o je se oko B it o lja zove
resačlva. Na ku včetu gore više sise
prorezan je i džep (pazumerka), a na
desnoj stra n i kuvčeta, d olje nad ku-
kom, zove se »džep«. V rh kuvčeta
je k ra tk a kao g u n j. Im a ju i pelen-
gire, i zovu ili prtenici. P o Makedo-
n i ji i S ta ro j S r b iji ču ju se m noga
tuđa ili bar r ije tk a im ena za N. N..
a li mnogo rjeđ e nego u spom enutoj
čna prekrasn a, svilom vezena pove-
zača (darpna), a u Skopskoj C rnoj
Gori svečana, gustom srebrnom ili
zlatnom žicom vezena, k e ce lja (u ta j-
ka). In ače su u Skopskoj C rnoj Gori
n a jč is t iji srpski nazivi za N. N., kao
prebradač, p rek riv ač i t. d. C entar
M akedonije, P o v a rd a rje, na istok do
D ebra (s in teresantn om spomeuutom
darpnom, fino vezenim ubradaČem),
prelco Tetova po sta ro j S r b iji, h vata-
ju ć i Sltop lje, Kum anovo N. N. je vrlo
sličn.a, i samo se u blagim p rijelazim a
m alo razilazi. Sandžalc se liv ata preko
Poče H ercegovine s jedne strane, a

s druge preko K olasin a i V a so jev ića
prodire u Crnu Goru, g đ je se N. N.
sve više u d a lju je . D je v o jk e iz M alako-
v ića (p rijep o ljsk o g k r a ja ) i sada po-
k r iv a ju prsa tokam a od srme.
S rije m c i, B a čv a n i, B a n a ć a n i i B a -
r a n jc i ubrzo su se, po d o seljen ju u
nove k ra je v e, iz je đ n a čili u N. N. sa
zatačen im narodim a panonske nizine.
B u n je v k e su r a n ije pokazivale u fr i-
zu ri neobično mnogo ukusa, što se
lijep o vidi na sta rim o b jek tim a som-
borskog m uzeja. U V o jv o d in i je p rije
b ila p ro sječn a N- N. ovakva: K od mu-
ških doroc (im e m ađžarsko) je bio
suknen g u n j s k raćim ru kavim a, su-
knene čakšire, u svečanim p rilik am a
za gazđe g u n ja c, b ije l ili obojen (pre-
m a k ra ju ), v ršn ja k (kožuh kao pr-
sluk), zim i duga kožna o p a k lija , bez
ru k av a do zem lje (neobojena za čo-
bane), bundaš obojen i s ru kavim a
za im u ćn ije. U p ro ljeće i u ran u je -
sen nošena je k ab an ica od sukna, bez
postave, obojei, opanci, p rš n ja c i ili
š iljk a š i s k a jišim a , šešir ili šubara.
U S r ije m u su r a n ije mnogo nosili
k ratk e g u n jce od sukna s ru kavim a,
k o ji su se i u S la v o n iji zvali g u n jcim a
i b ili su često crni. G unj je treb ao po
p rav ilu da bude raznom čohom ili g a j-
tan im a išaran , osobito u uglovim a.
V ojv ođ an ke su nosile klečane opleeke,
po k o jim a su opasivale sku te; su k n ju
su snovale n a »kutije« n avile i otkale
crveno ili vrano, pa su k n jera c od
grubog k u đ je ljn o g polutana, plav sa
zelenom ulam om , kožuh ili k u p lje n i
prsluk, pa toplu g o rn ju h a ljin u (jen -
kel), k e ce lju i jo š što sitno. Žene su
se povezivale m aram om , a m lade ne.
S e lja n k e jo š i sada tam o većinom idu
bose, papuče č u v a ju za svece, cipele
obično uzmu za lcolo. Što v rije d i za
ženske v rije d i i Za m uške, je r i oni
d v ije trećin e godine idu bosi, više nego
i u n a jsiro m a šn ijim b alk an sk im kra-
jev im a. I b ije li zubun bez ru k av a do
ispod k o lje n a nošen je u S la v o n iji.
Ženske su tam o, u oskuđici sudova,
nosile čitav p ro v ija n t u n jed rim a
(voća, kolača i t. d.). I po V ojv od in i
d jev o jk e nose, po im ućnosti, đosta
nizova o vratu, i to bogate: dukate,
ćo ša lije i drugo zlato, što je n jih o v
m iraz, upravo kao i u D a lm a c iji što
čin i gendar.
K o š u lja je uopće tekov in a tek ka-
sn ije g vrem ena. U H ercegovini, Cr-
n oj Gori, L ici, nošena je samo vune-
n a k o šu lja (džupa), u r ije č k o j n a h iji I
- 131
NOSN JA
džupeleta, a u C rm nici su k n en jača,
Oko S in ja nose žene i d je v o jk e pri-
m etaču (osobito kad se obuku u sta-
ja ć e h a ljin e ) preko ko šu lje, a zim i
priko golih p rsiju , je r k o šu lje onda
ne nose, već m jesto n je b ilja č u ili
m odrinu, k o je su tako tije s n ih ruka-
va, da bi se na k o šu lju teško m ogle
i obući. P ra v a k o šu lja m ora u v ije k
b iti p rten a i n a v la či se do gole kože.
U šabačkom i v aljev sk o m okrugu
k o šu lja se zove ru bina. K o š u lja se
s a s to ji iz oplećka, sku ta i ru kava.
O plećak sam za sebe u S rije m u se
zove k o šu lja c; preko n je g a se posebno
p rip a su ju odvojeni sku ti na o v en ja či
kao su k n ja. S ta n je sk ro je n a i saši-
vena k o šu lja, a li bez ru kava. Oždre-
Ijem se zovu n je d ra i oplećak zaje-
dno. Z a p e tlja či (sap in jači, spone u
B eran im a, sveze u H ercegovini) zovu
se dva konca p rišiv en a s o b je stran e
k o lira (ogrlice na k o šu lji), k o jim a se
one zak op čaju (zapuče) na zamku kao
i zaponci (taslice u užičkom okrugu),
Im u ć n iji m jesto spona im a ju im bre-
te od m jed i ili srebra, k o je se zovu
i kopče, u H rv a tsk o j m a jite . U S ta r o j
S r b i ji vezeni zaponci zovu se p ara-
m ente. U m nogim k ra je v im a ru k av i
su otvoreni, bez zaponaca. Z n ačajn o
je i o g rljee, kom adić vezena p latn a
na ženskim grudim a, ko.je p o sto ji i
u A lb a n iji, Š v a jc a rs k o j, K avkazu i
u S ta r o j S r b iji. I prtene m uške h lače
b arb arsk o -azijsk o g su p o đ rijetla , a
n eg d je se u nas još n ikako n i sad ne
nose (u pećkoj n a h iji, u crnorečkom ,
knjaževačkom , pirotskom , niškom ,
v ra n jsk o m okrugu i jo š na priličnom
prostoru). N egd je ih nose i lju đ i i
žene i d jev o jk e, kao u Popovu, Sto-
cu, L ju b in ju i t. d. Slav o n ci nose no-
gavice od gaća đ olje resaste, a tako
je negda bilo i po Šu m ađ iji, samo sa
k raćim resam a. Iste takv e gaće nose
i M adžari u B a k o n jsk o j Šumi. U Cr-
n oj Gori, H ercegovini, po H rv a tsk o j
i D a lm a e iji čak šire od raše (svite)
zovu gaćam a. C akšire su u v ije k su-
knene po selim a, a po gradovim a i
čohane. S e lja č k e su od m rkog b ije -
log, crnog pa i sigavog sukna. N egdje
se nose sa v elikim turom , a negdje
više ili m an je pripete, s pačalu cim a,
ako se ob u v aju u opanke ili cipele,
a bez n jih , ako se umeću u čarape
ili se nose čizme. U okruzim a, u ko-
jim a se nose prave gaće, čak šire su
toliko visoke, da ih h v ata p o ja s; u
onim a pak, u k o jim a gaće nisu u
NOŠNJA
o b ičaju , čak šire su nisk e i tako reći
vise o kukovim a, na k a jišu , a između
n jih i tk a n ica vide se za šaku a i
više k o šu lja , na trbrrliu zategnnta. U
pirotskom i k n jažev ačk om okrug'u
čak šire se zovu benevreci, a po Ma-
k ed o n iji berneveci. Č akšire se pod
k o ljen im a pritežu podvezicam a (u
v ra n jsk o m okrugu nem a podvezica).
D o k o ljen ice (tozluci), podvrske u pi-
rotskom , suknene ili čohane, nose se
na gaćam a, a vežu pođvezicama. Me-
đutim u aleksinačkom okrugu im a i
kožnili đokoljen ica. Od etn og rafsk e je
važnosti, što se pelen gire (pelengaće)
šire n a jv iše g d je se nosi stru ka, a
vrlo slične su pelengire o b la čili i ne-
k i redovi ja n jič a r s k i i L angobardi.
Srp ske p lanink e nose također čakšire,
a li i t a j slu č a j n ije samo kod nas,
je r n jih oblače i A rnautke, pa i u
Š v a jc a rs k o j na Šlirskom Jezeru .
Od g o rn je g ženskog o d ijela g la v n i
je zubun, svuda v rlo sličan, a sa raz-
ličitim im enim a, p o čin ju ći od n a j-
ju ž n ije M aked on ije (g d je se zubun
izg ovara zbn); negda se kod đ oselje-
n ik a tako čak do Sv etog A n d rije zvao.
Im a i za m uške zubun. U Sum rakovcu
se za ženske zove ču lja k , u Zvezdanu
doram če, u B ra n ičev u doram ak, u
D a lm a c iji sadak, u D ebru i po svoj
isto čn o j M ak ed on iji klašen ik, u Za-
p la n ju i S v r ljig u ću rd ija , u kum a-
novskom k r a ju sa jče , u v ra n jsk o m
okrugu s a ja , u M ačvi s a jic a i b ila je
o m iljen a d je v o ja čk a h a ljin a do po-
ja s a , a li od crvene čohe. U H rv a tsk o j
oko O točca zove se h a lja , u D alm a-
c i ji i C rnoj Gori koret (od sukna ili
ćohe). Zubun je vunen (oko K um a-
nova i k on op ljan ), po p rav ilu b ije l,
ženski sadak je plavetan, a d je v o ja čk i
crven. Bez ru kava je , bez postave,
bez špagova, bez kukaca ili m a ka-
kvih z a p etljača. P o prav ilu siže m alo
ispod k o ljen a , a u skopskoj okolini
je do p ojasa. I B u g a ri, Kusi, F a rše -
roti. T u rci i t. d. k rste ga sličnim
imenorn, po čemu se vid i koliko je
rasp o stran jen .
D ru ga je stara ženska h a ljin a vrlo
ra sp ro stra n jen a pod imenom h a ljin a .
N ajčešće je od b ije lo g sukna, im a
rukave, siže do član ak a, sp rijeđ a je
otvorena i sa malo veza, bez postave
je i puceta, ali i tu im a izuzetaka, je r
u pećkoj n a h iji im a ih s jed nim pu-
cem pod grlom , k o je je promicano
kroz p etlju , pa čak im a ju i špag.
O blači se samo zimi. U b itoljsk om
p o lju h a ljin a se zove sa g ija -sa đ ija ,
tako i mnogo ju ž n ije , kod našeg sta-
novništva oko r ije k e G alika, a li n ji-
hova je s a g ija napola zubun, je r im a
rukave, istin a vrlo k ratk e do lak ata.
Im e sag nalazi se i u hiland arskim
spom enicim a 13—17 v ije k a , i u srpskoj
re đ a k c iji iz 16 v ije k a , odakle je pre-
šlo H rv atim a i P o lja cim a . T a lija n s k i
se kaže s a ja , a irsk i sai. Istra n sk a
ženska su rica, od grube, v ran e vune,
bez postave je i p rib ližu je se jo š više
h a ljin i, je r im a potpune rukave.
P ra v e su kn je, k o je su svuid una-
okolo sašivene, im a u raznim srpskim
i h rv atsk im k ra je v im a , a li izgleđa,
da su od v a jk a d a nošene samo po
D a lm a ciji. Na R abu žene ih vežu
nasred p rs iju , a dopiru im jedva do
član aka. Svuđa je p r ije l je t i k o šu lja
s k ecelja m a b ila dovoljna, u h la d n ije
v rije m e jo š odozgo zubun, a kad je ciča
i suknena h a ljin a . Za to m i i sad
vidim o m jesto su k n je u m nogim kra-
jev im a n esastav ljen e suknene kao
čaršafe, k o jim a se žene opašu i vežu
ih, kao i su knju, oko p ojasa. LT beli-
čkom srezu tak v a nesašivena su k n ja
se zove z a v ija ča u niškom okrugu
zaprega, u leskovačkom v u tarka, g d je
ih im a vunenih i konopljenih, u S ta-
ro j S r b iji bokča i t. d. Na velikom
prostoru cen traln e S r b ije n ije su k n ja
također sa sta v lje n a . Po M aked on iji i
isto čn o j S r b iji žene nose samo jednu
vunenu k e ce lju sp rijeđ a, u zapađnoj
po d v ije (bošču i k ecelju ), k o ja se
ponegdje u užičkom okrugu zove pre-
žina, u B era n im a iram , u M ihailoveu
p ristelk a i t. d. D v ojn e k ecelje (jednu
sp rijeđ a, drugu n atrag ) nose jo š po-
n egd je u Bosni, D a lm a ciji i Makedo-
n iji, ma da se u P o v a rd a rju od V e-
lesa do K um anova viđa samo p redn ja.
Nopča navodi, da se dvojne k ecelje
nose u Š a lji i Šoši kod A rnautki. u
vlaškom i bugarskom P ođ u n av lju i u
A rk a d iji. P reg ača s v rlo dugim re-
sama nosi se, pod imenom lizđekače.
u B oci K otorsko j. d a lje kroz H erce-
govinu, pa u požarevačkom okriigu
(i S rp k in je i V la h in je ), a u R u s iji
M ordvinke. Ženski p o jas sa paftam a
zove se tkan ica ili kolari. Prost.ire se
čak do K avkaza i A rm en ije.
K ao što im a n aročita po im ena
ženska h a ljin a , tako im a i muška ha-
ljin a , k o ja je negda nošena od b ijelo g
sukna i u S r b iji, a sad s rukavim a i
do k oljen a, na pr. u kninskom kotaru.
M uška i ženska h a ljin a zove se i

dolama. Od š a jk a je , po p rav ilu bez
ru kava, različno duga, a li u v ijek
ispod pojasa, pa i do član ak a. Po n jo j
se opasivalo. Im e dolam a č u je se i
u M aked oniji, po H ereegovini, San-
džaku, A lb a n iji i M ad žarskoj. Sk a-
drani, S rb i i A rn au ti, preko dolame
oblače koporan sa ru kavim a. M isli
se, da je dolam a r ije č arn au tsk a.
Gunj je n a jv a ž n ija . srpska m uška
ođjeea. Reže se od domaćeg sukna,
n a jv iše crnog, rje đ e sigavog ili druk-
č ije g . U v ije k im a džep (špag). U sta-
r ije v rije m e bio je a lv a ta n i dug, te
je sasvim pokrivao slabine i oru žje
za silavom za v rije m e nepogode, a i
noću da se p iš to lji ne z a b lista ju . Po
gradovim a b ili su u v ije k k ra tk i, do
p ojasa. A im a ih i bez ru k ava. U
B o sn i uz D rinu, v iđ a ju se i na žena-
ma i d jev o jk am a. Za n je g a zna go-
tovo c ije la Ju g o s la v ija . V u k je iz
ovog vrem ena ostavio i ovu b ilje šk u :
»U C rnoj Gori zove se g u n j i b je la ča ,
tije s n a i duga do više k o ljen a sukne-
na b ije la h a ljin a s ru kavim a, k o ja
se u B rđ im a zove g u n jin a , a u S r b iji
h a ljin a . U S r b iji se g u n j oblači povrh
sveg oštalog ođ ijela, i za to se po
n jem u ne opasuje, a u C rnoj Gori i
po ostalim onamo k ra je v im a n a jv iše
se oblači povrh k ošu lje, i p o n je m u s e
opasuje. Zato su u g u n jev im a u S r-
b iji ru k av i mnogo p ro stra n iji.« U
Duvnu nose resn at g u n j, u kom je
potka izvučena, pa na rese upredena.
R ese su s u n u tra šn je strane, a sukno
je s liea glatko. Nosi se i u grčkim
i cin carsk im selim a po M ak ed on iji
(u Šaćisti, K ozanim a, L iv a d iji). Po
genezi rese potpuno od govaraju unu-
tr a š n jo j b ičev ito j vuni kod kožuha,
je r su kožuhi po postanku s t a r iji od
tkan ih h a lje ta k a . U skopskom P ov ar-
d arju , s cen traln im selom O rizarim a,
nosi se crn i g u n j. Su knen je a li je
gladak, s lic a i s n a lič ja . R u k av i su
mu kusi (k ratk i), a zakopčava se sa-
mo na jednom m jestu na grudim a
p etljašem , k o ji se sa s to ji iz d v ije
zamke, od k o jih je jed n a od sukna
u v ije n a na k r a ju u puce, k o je se pro-
m iče kroz drugu protivnu zam ku na
lijev o m k rilu g u n ja. G unj u v ije k im a
ćulavku (ku ku ljicu ), i ona je od istog
sukna kao peškirić p rišiv en a ispod
k o lije ra , sa zad nje strane, L v is i samo
niz leđa do pojasa. K ad je rđavo
v rijem e , ćulavka se prebaci preko
glave i kopča sp rijed a, te se uđesi u
pravu k u k u ljicu . I čuvena vojvođan- I
NOŠNJA
ska dušanka prikopčava se p etljašem .
K od ta m o šn jih p a trio ta dušanka je
b ila sim bol srpstva, pa je i kod sve-
ćen ika sličn a. I u T o rlaku se kaže
g u n j, a li se govori i dreha (klašenik).
Sam o za ćulavku T o rla ča n i kažu
gugla. G u n ju je sličan porečki ko-
poran.
K oporan (u nekim selim a ć u lija ) je
od crn e k le šn je (sukna), s kusim ru-
k av im a; siže do niže trbu h a, a im a
ćulavku. U nekim m ija čk im selim a,
na pr. Tresonču, je is ti h a lje ta k , a li
do p o jasa, zove se ćepe, a u obližnjem
m ijačk o m m jestu G aličn ik u zove se
zobanče, kod G u sin ja ca džoka. V rsta
g u n ja s ru k av im a u C rn o j Gori zove
se kapot ili kapotina, a od iste ove
rom anske r ije č i postao je kaput. Im e
g u n j je keltsko-rom anskog p o d rijetla,
pa se i fran cu sk i slično kaže gonelle.
K u k u ljic a je izvedena od rom anske
r ije č i cucullus, to rla čk a g u g la o d n je -
m ačkog Gugel, a ova opet od cucullus.
K abanica. je zimsko ođijelo. Š iri se
m alo ne svuđa po našim zem ljam a,
negda je je bilo i po rav n icam a, a sada
isčezava. U v ije k je suknena i sa ru-
k av im a; duga je do član ak a. U V a-
so jev ićim a je b ije la , u D ro b n jak u i
P iv i siva, đ a lje vran a. B ije la k u p ljen a
k ab an ica u S rije m u zvala se surdu-
ma. Im a la je k ratk e ru kave, ni do
la k a ta , pa su jo š b ili zadniveni, te ih
nisu m ogli n a v la čiti, je r ovdje služe
ru k av i za ukras, kad se kab an ica
ogrne. N ošena je preko kožuha, da.
ov aj ne bi pokisnuo i odrvenio se. Cr-
nogorski ta la g a n je s k ratk im ruka-
vim a i ogrlicom , tako isto dugačak kao
i kabanica. V eć u 17 v ije k u spom inje
se u M aked on iji, a. i T e sa lci ga zn aju
pod istim imenom. N jim e su se ogr-
ta li i iz v jesn i ja n jič a r s k i ođ jeli, a
sad ga jo š im a u Dukađinu, Tunisu
i M aroku. U sv ježo j plem enskoj N.
N. stru ka je neosporno n a jd ič n iji dio
ođ ijela, a negđa i od p rije k e potrebe.
Ona je u p rav o j C rnoj Gori koliko
»čojska« toliko i ženska, a u H erce-
govini nosili su je većinom samo
m uškarci. U v ije k je od vune otkana,
sa nešto kozine, da ne propušta vodu
na tije lo i oru žje. Ženska, je teža i
sa strekam a (prugam a) nad resastim
k ra je v im a. S tre k e su zatvoreno-plave,
zagasito-zelene a i d ru k čije. S tru k a
je u stv a ri duga do bedara, oko 60 cm
širok šal. P iv a, Gacko, D ro b n jak .
Uskoci, M orača, V a so jev ići, K riv o š ije
i P a štro v ići negda. su nosili b ijelu
NOŠNJA
strnku, oko B ile ć a često crvenii, a
C rnogorci crnu. K od K r iv o š ija listom ,
pa u ta m o šn jo j K r a jin i i oko B a r a
b ije lu su z a m ije n ili singavicom (vu-
gašicom ). P o tu rice su u Sandžaku
takođ er n o sili b ijelu , G o rn ja C rm nica
kao i K a tu n ja n i (crne), a D o n ja Cr-
m n ica b ije le . S tru k a se p ro stira la do
R isn a, nošena je i u L ici, ođakle su
očuvane slik e već iz 16 i 17 v ije k a .
N ji; su prkosno p rig rta li i M orlaci i
M artolozi. S tru k a n ije neka sp e cija l-
nost n aših zapadnik gorštak a, je r su
je negda preko ram en a o g rta li i oko
K um anova, pa i više S era, a isto
tako i M irid iti. N osili su je i u Škot-
sko j (ta rta n ), i u Irs k o j, B re ta g n i,
P o rtu g a lsk o j, Š p a n iji, na Cipru, u
R u m u n jsk o j, E rđ e lju (sa sličn im im e-
nom sarik a) i na K avkazu . K od sar-
dinskih p a stira b ila je od k ozje kože,
s dlakom izvana, opet sa sličn im ime-
nom m astrn cca, D oskora su sličan
ovakav h a lje ta k , od k ozje kože s dla-
kom sp o lja, o b la čili i d o jra n sk i ri-
bari. I kod škotskih plem ena po b o ji
je v a rira la . Za S r b ija n c e se n ije mo-
glo u tv rd iti da su je n osili, a dose-
lje n e C rnogorce po n jo j zvali su
stru k arim a. M eđutim r ije e stru k a je
u Š u m a d iji poznata, ali tako zovu
p on jav icu , kojom p o k riv a ju dojen-
čad u k oljev k am a.
Po gradovim a je r a n ije gotovo sva,
i nraška i ženska N. N. bila p rim lje -
na od G rka i T u rak a, kako po k ro ju
t-ako i po im enu. G rčka je saltam ark a,
libade, a šk u rte ljk a g rčka i faršerot-
ska, tursko je džube, bojelek (fistan
bez ru kava), a n te rija , ferm en. šaka-
kluk, ilalu k , arm iluk. Tz M letak a je
p rim ila L ik a i dio H rv atsk e i D al-
m a c ije m a ju (domaći od vune pleten
kao koporan); brage i brageše proiz-
laze od ta lija n s k o g bracca. M adžar-
ska h a ljin a sziir odgovara po im enu
liek o j surini, ista rsk o j su rici i sri-
jem skom surđumu.
Ženski kožuh, bez ru kava, u Šuma-
d iji se zove obušak, a. m uški grud-
n ja k , m a da se n eg d je gru d njakom
zove i p a m u k lija bez ru kava. U voj-
vođanskim pustam a o p a k lija je ko-
žuh do zem lje, p rav a blagodat za
pastire za hladnog i v je tro v ito g vri-
jem ena. Zim i, kad se n jom e u v ije može
i na sn ijeg u da se noći, za to i vele:
N ije ovo o p a k lija već đ o b ra k lija . J e -
dna v rsta muškog kožuha u Sk op lju .
V elesu i đ a lje po gradovim a potpuno
odgovara po k ro ju staro-grčkom hi-
tonu. U obliku je oblonga, a bez ru-
kava. Sarno za desnu ruku o stav ljen
je otvor za p ro vlačen je, n a lije v o j se
stra n i k rila preklope oko lije v e ruke
i grudi, a s desne stran e oko leđa, pa
kad se oba k rila sastan u na lijev o m
ram enu, tu se i zakopčaju, pa ođatle
na puceta sve do đole.
P o ja s i su r a n ije b ili n a jv iše b ije li
ili crveni, k a sn ije šareni, i pošto su
ih m u škarci n osili po dva, obično je
u n u tra šn ji bio uži, a s p o lja š n ji š iri
i duži, pa po n jim a je opasivan kožni
silav (sila j). S ila j je dvojak, jed an
se opaše, pa se p iš to lji i noževi u n j
z a d ije v a ju , a u drugi se p iš to lji
m etnu, pa se o b jesi preko ram ena kao
jan d žik (ovo se u H rv atsk o j zovu
sv ila ji). K ad je silav izobičajen , pre-
ko p o ja sa su stezali k a jiš. Vrem enom
su došli šaren i uži p o ja si i ođržali su
se do danas u Šu m ad iji. N egdje se
preko p ojasa, k o ji su b ili vuneni,
otkani, stezala p rip o jasn ica, sa c ije -
virna za bojn e m etke. Ženski p o jasi
su u v ijek b ili uski i šareni. U D alm a-
c i ji su nosili p rip ašn jaču , oko t r i
prsta. širok, p u lija m a od k o sitra isk i-
ćen, kožni p ojas, k o ji gore im a kao
ovenjaču, kroz k o ju se provuče lita r
(pasaći k a jiš ), a đolje je od polovine
ra sje če n na tro je ili na četvero, te
se o jednom k ra ju o b je si b ritv a. o
drugom p ra lja k , o trećem k lju č . U
svim a k ra je v im a g d je se nose struke,
žene su se pasale do 4 kg teškim ko-
žnim p ojasim a (kovanicam a), k o ji su
b ili okovani t.učanim ili srebrnim .
kod neke pozlaćenim pucetim a, u nu tra
s h ak icim a (karneolim a). Do p rije 60
godina u niškom okrugu nraški sa
svilom i zlatom izatkani p o jasi b ili
su od osobite ljep o te i jed n ak i za
se lja n k e i seljak e.
U zapadnoj E v rop i počeli su n ositi
čarap e tek u 16 v ijek u . a u M ačvi i
u S rije m u n ije ih bilo ni u p rv oj
polovini 18 v ijek a . Po Bosni, po H er-
cegovini i po S r b iji (g d je nose ča-
rape) podlože obojke opanke, gdje-
su oni samo podm etači ispod tabana
u opancim a, Po S rijem u . B an atu i
B a čk o j z a v ija ju noge šarenim oboj-
cim a, i na n jih ob u v aju opanke. I u
prilepskom p olju om otavaju _ noge
b ijelim , slabo u v a lja n im obojcim a.
k o je zovu o b jel (ob jela). Isto tako i
u Torlaku po čarapam a om ataju
t. zv. navošte od b ijelo g sukna, k o je
se u nekim selim a nose preko čarapa,
a. zovu se ta rla c i. Čarape su balkanskim

narodim a došle i kao stv ar i po ime-
nn, s istoka, preko T n ra k a . Opanei sn
po k ro ju vrlo sličn i kod S rb a , H rv ata,
B u g ara, A rn a n ta i V lah a, a. tako se
svuda slično i zovu. Da. u plitkim
opancim a ne zakisne stopalo, obuvaju
n egd je povrh svega bašure (u kru-
ševačkom okrugu). TJzmu baor (bu-
rag), pa od osušenog b aorišta, k o ji je
u m alo soli u šta v lje n , sk ro je kao
obojke. A li ih sp rem a ju i od ja n je ć e ,
zeeje ili ja re ć e kože. U kruševačkom
okrugu nazuvci su zim i od kozje
dlake otkani. da ne propuste vlagu.
Mnogo šta od obuće p rim ljen o je sa
rom anskog zapađa, kao cokule (soc-
cus), k a la v a re u Ja d ru (iznošene ci-
pele, od calceus, a možda i zđruženo
od ca lig a e ; n eg d je se rim sko im e
s obuće p re n ijelo na čarape kao od
calceus, identično — kalein e, isto tako
i đ alm atin ski k alci). Za. pripom oć
obući jesu k rp lje (krne u C rnoj Gori,
u G aličniku klape), drveni obručići,
isp rečan i p ru tićim a ili oputom. P ri-
vežu ih pod opanke, pa zbog širin e
ne zap ađ aju u ju žan s n ije g kad pa-
s tiri krenu u planine ili da love. Na
m an astirsk im fresk a m a crvene su
čizme, kao i u B izan tu , odlika višeg
staleža, a li su ih i u S r b iji. čak za
v rije m e kneza M iloša, nosili čak i
sv in ja rsk i trgovci. U ju žnim k ra je -
vim a nošene su stalno crvene jem e-
n ije , a za od likovanje zaslužnim lju -
dima turske v la sti sn p o k la n ja le cr-
vene čizme.
C rvene i žute papuče obuvali su
g rčk i kolon isti u M aloj A z iji jo š u
n a js t a r ije helensko doba. N anule su
a z ijs k i izum i ime. U sta ro j srpskoj
državi obućari se spom inju već p rije
K osova. V r ije d i skrenu ti p ažn ju i na
sk o rn je u ju g o -isto čn o j S r b iji, oso-
bito oko K n ja ž ev ca . P a s tiri zađjenu
za p ojas kozju kožu s đlakom izvana,
i njom se kao k eceljo m zaogrnu sve
do član aka, da se ne bi u n u tra šn je
ođijelo, kad se veru kroz tr n ja k e i
č a liju , razđeralo. U pirotskom okrugu
im a p astira. kod k o jih su sk o rn je
vrlo široke, da ih od p ojasa do dolje
sasvim zaogrnu, pa ih jo š lancem
privežu, je r ih bodlje lako prekinu.
S k o rn je su staroslovenska r ije č . Nose
ih i ta lija n s k i p astiri, s v ira ju ć i u
jednu c ije v bez piska, kao i naši, koju
sv iralu sta ro srb ija n sk i p astiri zovu
kaval, a T a lija n i slično ciufolo. U
s e lja k a rije tk o je k o je od ijelo sa
špagovim a. Zato su p rije m ale stv ari,
N O ŠN JA
kao čibuke i t. d. z a đ ije v a li za silav.
a veće tu ra li u torbe, osobito po
H rv a tsk o j. U L ic i v elike vunene tor-
be sa poklopcem zovu torb acim a, a
po vezu se razazn aju k o je su lju d i
v je re . U V a so jev ićim a je to rb a obra-
vnica, u C rnoj Gori obram nica neraz-
d v ojn a od p a stira i p je šak a. M ačvan-
ske su torbe kon op ljen e i b ije le .
To rba se nosi o ram enu, a kad je na
leđim a zove se u p rtn ja ča , i onda se
na gru dim a k r a je v i od u p rta zakvače
drvenom kukom, k o ja se u V a so jev i-
ćim a zove k u k u lja a u T o p lici k u k a lja .
Kožne torbe zovu se jan d žicim a. Po-
put n jih , a li veći, su m akedonski
ta rču z i od k ozje m ješin e, k o jih je
p r ije bilo i u S r b iji. U silav se zađi-
jev ao pored o ru ž ja i b atifo g (mle-
tačko ime), od kože u stro je n a kesa za
og n jilo, krem en i tru d u C rnoj Gori.
a u H ercegovini se zove teh ara. Nož
je u saračen visio niz bedra.
I ru kavice zim i nosi sav naš sv ije t,
a kosovske m lade o v je n č a n ju na-
v lače ru k av ice od zlatne žice, i to sa
podvojenim prstim a, što n ije slu ča j
kod vunenih zim skih, je r kod n jih su
pletene u c ije lu šaku ili n a jv iše sa-
mo s odvojenim paleem .
U osobito k a ra k te rističa n dio N. N.
spada o g la v lje , kako u M ačvi zovu
sve v rste pokrivala. za glav u ; gd je-
g d je se u B o sn i č u je o g lav je. Osim
u b ra đ iv a n ja pod tim se im enom ’ra-
zu m ije i način č e š lja n ja . Sv e ostalo
kod ženske N. N. p o tčin ja v a se siste-
m atsk oj k v a lifik a c iji ra sp ro stira n ja
N. N.
N a jk a r a k te r is tič n ija ženska kapa u
našim zem ljam a je tako zvana v r lji-
na, k o ju su đoskora nosile žene u
srebrničkom kotaru , u Bosni. U Osa-
tu, p ređ jelu toga kotara, b ile su one
ogrom ne, skoro koliko košnice. Na
vrhu su se svođile u m alo n ap rijed
sa v ije n čv rst roščić, k o ji je bio isple-
ten od stru kov a lan a i b o siljk a. Po
n jem u se poveže gužva od usukanih
zagasitih tkan in a, a oko gužve žena
nam ota sv oju kosu kao debeo šin jon .
P rek o roščića n atak n e jed an vuneni
izatkan sputačak, kao peškir, k o ji je
na sređini ra sje čen , da. se može preko
roščića nam aknuti. S tra n e su ovog
sputačka vezene, a d on ji k r a je v i re-
sn ati i spušteni niz leđa do ispod
plećki. P reko sputačka se ubradi ma-
ram om , a li tako da jo j se v rh napri-
jed sa v ije , kao što je i roščić pod
n jim n a k riv lje n . P razn ikom i u sve-
NOŠN.JA
čan im p rilik am a natak ne se povrli
v r ljin e ćema, k o ja je u stv a ri kapu-
lja č a , sva noveim a nanizana. T a kapa
je b ila seđlasta, a li je p red n je uzvi-
šen je, što je obluk kod sedla, bilo
v iše od zađ njeg. Na stra ž n jem obluku
utvrđen je bio v je n čić, a svud oko
kape đerdan sa p rišiv en im param a,
k o je su p ri hodu zveketale. Ove su
se kape održale u D o n jo j L ju b o v iđ i
do 1878, a od tad a sii isčezle i tam o i
u Osatu. O voj je k ap i it B osn i prida-
v an a n a ro čita »svetin ja«, je r se priča,
da se u n ju jednom K r is t sakrio,
bježeei od g o n ite lja . One su izobi-
č a je n e zbog glom aznosti i što su se
đ jeca babam a rug'ala, zovući ih »ro-
gam a«. V rlo je in teresantn o što je ! snaše (mlade skoro dovedene) paunovo
sličn a kapa nošena neg'đa usred B u-
garske, u Gabrovu, pa u tu lsk o j gu-
b e rn iji, u B u s iji, a. sta ri p u tn ici na-
vode. da su i lužičke S r p k in je u staro
v rije m e nosile neke kape, n alik na
rog, pa i F riž a n k e u starom v ijek u . , je bila 40 cm. T a j sputačak kvačio se
H ercegovačke P o p o v ljan k e nosile su j pod kapu (ves) a u vrhu se također
do p r ije 50 godina jeđ n u kapu, k o ja
se zvala o v rljin a ili o g lav je, a li ona
je sasvim d ru k čije izgledala nego
v r ljin a . O g la v je se sa.stoji p o n a jp rije da su ih od p r ije nosile žeue u Ja d ru
od uske povisoke, od lan en ih struko-
va spletene kapice, ovite peškirom,
k o ji se niz ram ena spušta u lije p im
naborim a. G o rn ji rub te kape isk i-
ćen je nizom špioda s v elik im lije p im
glavieam a, k o je su među sobom spo-
jen e lančićem , ili nizom staklenih
m erdžana, a niz t a j v ije n a c v isile su
mnoge srcolike p riv je sk e. Čelom se
razapne bogato okićena srebrn a po-
čelica, sa k o je niz srebrn ih blistav ih
k ab a rica zastre pola čela, nađnoseći
se nad obrve. U c je lin i to je n ak it
krunice. Pod krunieom ra š č e š lja ju
više tje m e n a kosu u dva pram ena,
te ih spletu od sljep o čice u 2 plete-
nice, k o je se sp u šta ju niz ram ena na
grudi. P ov rli svake pletenice spušta
se od kape pa do kra.ja prarnen nisko-
snica (trak čohe ili kože iskićen sre-
brnim novcem), zav ršu ju ći se lijep im
srebrn im ukošnjakom . O glavju je
vrlo slična b ila u T reb in sk o j Šum i
ženska kapa u ja č in a , pa i druge. U
isto v rijem e kad je u nekim selim a
osaćanskim , na pr. K rn iću i B laži-
jev ićim a, nošena v rljin a , u istom sre-
zu na pr. u Toplici su nosili naročitu
konđu. K onđa je izgleđ ala kao otvo-
rena slanica, je r s lije v e i s đesne
strane više slijep ih o č iju s ta ja la je
po jedna od slam e ispletena lje sic a .
136
P rek o šu p ljin e ubrađivale su se bi-
jelom , p ri dnu vezenom maram om .
0 svadbi pa i o praznicim a za godinu
dana m etale bi i one ćemu (ćamu)
kao i n jih ov e druge po v r ljin i što su
čin ile. Neke su u o n aj prazni prostor
između lje sic a (u p o sljeđ n je v rijem e)
um etale uspravno ogledalce, a povrh
svega odozgo lepršalo se paunovo p erje
ili d elije iz p ijetlo v a repa. K onđa je
b ila i u Azbukoviei, a r a n ije je izo-
b iča je n a od v rljin e , a li je nešto druk-
č ije izgledala, više je bila d u g o ljasta
kao b ije la bundeva., i opet perjern
iskićen a. Jo š 1555 Busbek je vidio u
Ja g o đ in i da su žene k itile kape per-
jem . I u studeničkom srezu nosile su
p e rje na glav i, a s ta r ije žene lede-
nike, kape od para (u sm islu ćeme
1 t. d.; ođzada je visio dug sputačak,
k o ji je bio izatkan i iša ra n vunom,
a visio je do pola plećki. Širin a mu
svođio malo u roščić. I u Levču je bilo
leđenika. Neke su starođrevne kape
isčezle 1803—1814. V uk v eli za tarpoše,
i B ađ ev in i, i to je može b iti uopće
b ila n a jv e ća ženska kapa; bila je
okrugla kao pogača, g d je k o ja šira od
a ršin a; n ije se nosila odozgo na glav i,
nego n atrag , te s to ji od glav e gotovo
uspravno, a ispod g rla je drži pod-
bradnik da ne padne n atrag. K ad
odzađa puše v je ta r , ili kad hoće žena
da se sagne onda treba da drži spri-
jed a tarpoš rukom, da ue padne pred
n ju , a kad v je ta r puše sp rijeđ a, onda
treba đa ga drži ođzada, je r hoće
v je ta r podbradnikom đa ga otkine,
ili da zavali ženu; kad hoće žena da
uđe na .kakva. v rata, onda treba da se
sagne i da ukosi glavu. Tarpoš je bio
opleten od b ije le loze, pa je na lozu
navučena velika kapa od crvene čohe:
po čohi je prišivena ša m ija (tako da
se čolia i ne vidi), a preko ša m ije je
pribodena iglam a (trepčanim a i ko-
lačaram a) b ije la m aram ica, k o ja je
sp rijed a sva iskićena param a, trep-
čanim iglam a, sm iljem i ružam a (na-
čin jen im ). G d jekoje gazdinske žene
nose i kapicu sp rijeđ a, a mlade na-
čine naokolo oko svoga tarpoša kao
v ije n a c od ruža i od sm ilja . Ođzađa
v isi jed an k r a j od ša m ije (nakićen
param a i ostalim b ije lim novcim a) i
zove se pero. 1803—1814 tarpoši su go-
tovo sasvim ukinuti, a uvedene su

m jesto n jih m a n je kape, sa k o jim a je
lakše b je ž a ti po šumi.
U E ađ ev in i je sve do 1868 bio oeu-
v an neki m a n ji ženski šešir, a li da-
leko od prvobitnog tarpoša, tek ipak
kao n jeg ov n a sljed n ik , a li se im e
tarpoš za jed n u v rstu ženskih kapa
ođržalo do skora oko B u rg a sa , u pri-
m orskoj zoni, a pošto je p ričvršćiv an
i tam o podbrađnikom a i form om je
sličan pravom tarpošu, to ga slobodno
možemo u v rstiti u is ti tip. P ošto je i
K a n ta rin i opazio neke široke ženske
šešire oko K unovice, a B oue A m i ih
1841 izrično zove tarpošem u m orav-
skom okrugu, izlazi da je on svakako
sizao od B osne do C rnoga m ora. Me-
đutim tarp ošim a je n ad jenuto arap-
sko im e od tarbu š po jed n o j v rsti
n jih o v ih fesova, a pod istim im enom
n osili su ga i ja n jič a r i. U v rlo ka.rak-
te rističn e kape spađa i tr v e lj. Od
prave ženske kose sa dometnutom
kozinom ili vunom u v ije se p letenica
i spusti s lije v e i s đesne stran e glav.e
ispred u šiju , zanoseći je p o slije
k vratu. S tje m e n a pak do niže ple-
ćaka p re v je si se lijep o k lečan ili
vezen vuneni prevez, pođnizan para-
m a, a preko svega zabrađ i se žena
b ijelom m aram om . Ovi tr v e lji nošeni
su naročito u P o v a rd a rju , po pala-
načkom k ra ju , oko K um anova. oko
N išave, u P om orav lju i b ližo j oko-
lin i. K esavski je n a jp o z n a tiji. T rv e lj
je podrijetlom iz Grčke, odakle je iz
solunske uđoline vard arskom rav n i-
com ušao u naše zem lje, a li i preko
m ora g rčk i su ga kolonisti rasp rosti-
ra li po M isiru. U 6 v ije k u p o slije K r.
vidi. se kod bizantskih v la stelin k i u
p ra tn ji carice Teođore na mozaiku u
R av en i. N aši su trv e lji pleteni od
debele prtene tkan in e, a p u n jen i ku-
činom. pa o b a v ijen i kosom. G rčki su
b ili od kože, pa takođ er kučinom pu-
n jen i. Po p rav ilu su dva tr v e lja me-
ta n a na glavu. V rlo je rasp rostra-
n jen a u Šu m ad iji, a ide i d a lje, k o n jg a
(konđa, konga), u B a r a n ji tu n jg a , u
S rije m u džega; ovo se p o sljed n je im e
ču je g đ jeg đ je i u k rag u jev ačk o m
okrugu. Konđa se obično p rav i ođ
krpa kao kesa, pa se napuni vunom.
Odozgo po platnu p ro šije se u krugu
ljesk o v prut, i m etne se povrh punđe
kao pesnica, a povrh svega dođe
ubradač. V a lje v s k a se konđa u ljep -
šava sa d v ije zlatne kitke. Oko A vale
negda je k on jg a bila visoka. n a lik na
Tuski kokošnik. U S ta ro j R rb iji konđi
137 —
NOŠN JA
odgovara t. zv. v ije n a c, k o ji je od
p ru tića zaokružen u obliku kotura.
— Izgleđ a da su vrlo složena o g la v lja
s ta r ija , a ona s m an je đ ijelov a ka-
s n ija . I n egd ašn ju v r ljin u iz rudnič-
kog okruga ovamo treb a u raču n ati,
kao i tam o šn ju ašan jk u . L ev ačke su
džege bile konđe, a li odzada s pre-
v jesom (ručnikom ). U isto v rije m e u
Levču su neke žene nosile k u k u ljicu
od lipova lu ba na š ilja k . K onđa ide
preko cen tra Šu m ad ije istočno u po-
žarev ački okrug, zapadno u P o d rin je
(preskačući užički okrug), g d je se
u brađ u je šam ijom , kao i u čačanskom
okrugu i velikom d ije lu rudničkog.
N egd je ide kroz Bosnu, pa se opet ja -
v lja sa v rlo k a ra k te rističn im obli-
kom u treb in jsk o m okrngu, pa u
splitskom k r a ju kod b rišća n k i, pođ
im enom k o v rlja k a .
Od G rka je po oslobođenju p re n ije t
fes u gradove i palanke, a po tom i
u m noga sela n jih o v a N. N. V es (fes)
je m etala d je v o jk a čim se p o d jev o jči,
a čim se uda ispod o b a v ijen ih v itica
kose p ričv ršćiv an je negda argiLuk
(svilen trak , novcim a potkićen), k o ji
je k a sn ije z a m ije n je n barešom (uvi-
jenom šam ijom ), na k o ju su žene na-
tic a le prstenove i srebrn e gran e. B a-
reš je bio od krepa, 5—7 puta u v ije n
i zašiven, a n je g a je k a sn ije , sve do
sarla, z am ije n ila carig rad sk a ša m ija ,
otvorene razne b o je za m lađe, a za-
g a sita za s ta r ije , k o ja se u v ija oko
fesa nad razđjelkom . P o svoj S ta ro j
S r b i ji i M aked on iji u ženskoj grad-
sk o j n o šn ji svi su glav n i đ ijelo v i
o đ ijela n a jv iše tn rskog pa grčkog
p o d rijetla, arn au tsk ih im ena nema.
Po k iće n ju smil.jem zvala se jed n a
kapa od Levča do u D ragačevo sm i-
lje v a c ili cm iljev a c. U p le ta n je k on j-
ske đlake iz repa u ženske perčine
vidio je B acek jo š u 16 v ije k u kod
ženskih između N iša i P iro ta . Kod
K a lm u k in ja je isti o b ičaj, kao i kod
nekih drugih m ongolskih naroda. Po-
što je u ovom k r a ju negda živ jelo
srođno im pleme Pečenezi, sasvim je
p o jm ljiv o , što se p retop ljen o stanov-
jiištvo doskora držalo n a slije đ a i u
sv oje v itice, zvane prcake (kacake),
također su žene u p letale kon jsku
đlaku. M jesto k on jske dlake upliću i
kozinu ili crnu vunu. Oko T rn a im ale
sn žene osobito glom azne prcake, k o ji
su đopirali do član aka.
K ad ženska poveže samo glavu, ta
se m aram a zove zab ratk a. Od v ra n j-
NOŠNJA
skog okrug-a preko niškog i pirotskog
silazi ona. čak u k ra jin s k i, i može se
sm a tra ti za p reostatak nekog kom-
p lic ira n ije g drugog o g la v lja . U B e-
ran im a je b ila negda n ev jesta čk a
kapa »savršena«, t. j. u š ilja k izvi-
jen a , N a v rh u je im a la zadjenutu
tre p e tljik u sa m nogobrojnim đinđu-
vam a i praporcim a, pa kadgod bi se
m lađa poklonila ili p rišla ru ci kumu
ili sta ro jk u »trepet« n a p rijed klone i
zazvone praporci s obješenim đran-
g u lija m a . P ra p o rce je na zapadu no-
sio sav o tm jen i ženski s v ije t 13 do
15 v ije k a . P e šk ir oko glav e kod B e-
ran k e zove se kanavae, U R a m i i pro-
zorskom k r a ju k a to lik in je nose tip i-
čnu kapu, k o ja se zove poćelica, ili
privezača, a nosi se povrh kruga. k o ji
je od tank og drveta, u v isin i, koliko
z a sije c a sam vez od poćelice. P ov rh
kru g a om ota se m ala ta n k a jem en ica
(m aram a), a oko n je pletenice, da
kru g čvrsto s to ji na glav i. P ovrh toga
đolazi poćelica i vez, a odozgo se, da
se ne bi v iđ je la šu p ljin a od kruga,
o b a v ije m aram icom , što ne pokriva
poćelica. T reći k r a j od m aram e spu-
šta se niz v rat, kao prevez. Osim po-
ćelica vunicom vezenih. za veliku ih
gizdu im a i zlatnOm žicom nakićenih,
tako zvanih zla ta ra ča . K ad su u ža-
lo sti nose sv ilen ja ču , a li je p r ik r iju
četv rtim k ra je m od m aram e, k o ja po-
k riv a krug, i to za punih 5 godina
(tem pus lugendi). D je v o jk e ne nose
n ik ak v ih povezača. P oćelicu nose i
Im oćanke i nešt'o d u blje po D a lm a c iji;
ona obuhvaća k a to ličk i dio S la v o n ije
i H rvatsku, pod imenom poculica, a
pečom ili pečnicom se povezuju. II
B je lo p a v lićim a je b ila ženska kapa
p ed alj visoka, a š ilja t a ; završavala
se krupnim pucetom, o kome su vi-
sile pare i ra z ličite tre p e tljik e . M lada
se đoveđe pod tom kapom, zvanoni
ćukom, k o ju nosi oko pola godine.
Č itavu n e đ je lju dana vise o ćuku
ja g lu c i, od k o jih se m ladino lice ne
vidi; kad jo j po tom dođe m ati i do-
nese h a ljin e , onda se ja g lu ci skinu.
a m jesto n jili se priveže crvena stru-
čica, k o ja jo j v isi niz leđa. M i u ćuku
vidim o tra g sta ro srb ija n sk o g košća,
k o ji je bio pleten od p av itin e i ta-
koder išao u šil.iak. U š ilja k se za-
v rša v a la i k u k u ljic a od luba u jag o-
dinskom k ra ju , sa k o je se spuštao
prevez kao i kod ćuka. Svuda se
osjeća ista prageneza, b ar u nekim
sa sto jcim a čak i sada, ma kako da na
138 -
p rv i pogled izgleđa da nem a srod-
nosti.
R u čn ik je vezen peškirić, po pra-
v ilu sa sta v lje n iz m ale kapice, k o ja
n a sjed a na tjem e, a za n ju je p riši-
ven vezen p ešk irić pretežno crv en ;
obadvoje zajeđno čine ručnik, k o ji se
p rid jen e na tjem en u, pa se spušta
niz v ra t i leđa, često do p ojasa. R u -
čn ik se u trv e lju zove prevez, u stu-
deničkom srezu sputačak i t. d. Im a
g a i u vezenom peškiru n a v r ljin i,
samo u dvogubom razd jelu , g d je ne
pada niz leđa nego s lije v e i s desne
stran e glav e po plećkam a, što je samo
lo kaln a v a r ija c ija . S punim pravom
možemo u ru čniku g led ati prevez.
K ad se i složeni trv e lj uprosti i kad
mu se skinu svi uzgredni d jelov i, te
ostane samo prevez, to je p rav i ručnik.
Po svem u izgleda, da je prevez prvo-
b itn i n a js t a r iji dio, pa tek mu se,
kako u kom k ra ju , vrem enom po
štošta dodavalo. U R esa v i su prido-
date pletene gužve (one se iiv ijek
zovu i same za sebe »trv elji«). Ovoj
p leten o j gužvi u svenm odgovara od
m aram a usukana gužva na bosanskoj
v r ljin i, preko k o je se u v ija la i za-
č e š lja v a la kosa. In a če ruenika, kao
sam ostalne kape ima u okruzim a; ja -
godinskom, aleksinačkom , k n jažev ač-
kom, kruševačkom , niškom, ne spo-
m in ju ći đ a ln ja zalaženja. I im otska,
ram ska (bosanska) i slavonska poće-
lica (poculica) dolazi u derivate ru-
čnika, s jed n e strane, a s đimg'e stran e
sasvim se n a sla n ja na ćuk, prizrenski
prevez s k rajčeto m , na m akedonski
so k aj, na starovlašku m ladinu kapu
s prevezom iz užičkog okruga, na cu-
cu ljk u iz S v r ljig a , na n eg d ašn ji đin-
đal u R esav i (k o ji je postojao uz
trv e lj), na konavoski hondel.i. na
vojvođanske m lađine kape. bez ob-
zira na to, koliko se sputačak spušta
niz z a tilja k k plećim a. Ovim se sva
prividna raznolikost i nesrodnost
svodi u is tin i u zajeđ n ičk i izvor, sve
na ruenik. K ić e n je paunovim p erjem
ili tu ra n je ođozgo ćeme (ćame, lede-
nika) i t. d. samo su u k rasn i đomeci,
i n em aju sa sađržinom posla. I Če-
rem isk in je nose pravi ručnik!
S v i domeci na ženskim kapam a su
po pravilu tuđeg p o d rijetla. Tu do-
laze srebrn i n ak iti, kavuri, ćilib ari
m erdžani, pa kumoš (kao pođbradnik
i oko B eog rad a; tursko je ime i znaei
prosto tkan in a). U p leta n je zlatnih tra -
kova (tije la ) u m ladinu kosu, po svoj

S ta r o j S r b iji, g’rčk og je p o đ rijetla,
kao i v arak, k o ji se posipa i lije p i po
m lađ inoj kosi. M aram a je arapsko
ime, i odavno je poeela da z a m je n jn je
vezen rnčnik-spntačak-prevez-preves.
Tako je isto i je m e n ija kao i ša m ija ,
i kao stv a r i po im enn, isto čn jaek og
p o d rijetla . I konđa i prevez i sva
ostala pok riv ala n a g la v i im ala sn u
staro v rije m e zadatak, da k r iju kosu;
od tuda i sad se lja n k e ne će dopustiti
m uškarcu da gleđ a kad se č e š lja ju .
M uške su kape proste i jednostavne.
N a js ta r ije su visoke šubare (bare-
tin e ) od ja n je ć e kože. U B e lic i je b ila
i neka šu bara sa prevrn u tim zauš-
kam a, k o je su gore sp rijed a zape-
tlja v a li za p etlja čim a , a na hlađnom
vrem enu sp u štali na uši. O vakva šu-
b ara i sada je kod P o lja k a om iljen a.
K eče je u ju žnim k ra je v im a od uva-
lja n o g sukna, k o ji se u J a n je v u zove
plis (od grčke r ije č i pilos), tak o i
arn au tsk i. P o M ak ed on iji je kođ S rb a
po pravilu b ije la kapa, opšivena okolo
crmim platnom , slično ernogorskim
kapicam a, nekad tako i gore na t je -
menu. S a istim nazivom, keče, nosili
su je i neki ja n jič a r s k i ođređi. P r ije
su u ju g o isto čn o j S r b iji p a stiri sam i
sebi p leli vunenu kapu, k o ju su zvali
pletenkom , tak o i B ra n ičev ci, a li samo
crnu, za to su ih zvali »crnokapcim a«.
Za turskog vrem ena po sre d n jo j S r-
b iji nosili su lju d i i d jev o jk e ćelo-
poše, a u H ereegovini isto takvu kapu,
po im enu k a r ik liju ili đuđuk. Na n jih
je b ila n a lik pletena ili sk ro jen a
kapa d in ja ra , samo što je pri dnu b ila
opšivena debelom gužvom. I jed n a i
druga bile su od crvene čohe ili abe.
Ođozgo su bile zatubaste kao fes, a
ćelop-^š je bio kao konus. K a r ik lije
im a ju sa stran e crnu postavu. šiša k
je bio što i k a r ik lija , a isto je to i
hereegovaeko-crnogorska sa đ a šn ja ka-
piea, zvana i zav ratka. U is ti k ro j,
boju i op šiv an je sm ije se ra ču n a ti
i dalm atin sko-hrvatska kapica. N a j-
s t a r iji obiik ove p litke kapice očuvan
je na fresk i O livera, velikog vojvode
cara Dušana, u lesnovskom m ana-
stiru . Po opisu grčkog diplom ate Me-
tohita, takvu je plitku kapu nosio i
mnogo zebao jed an doglavnik k r a lja
M ilu tina, k o ji mu je zim i bio u su-
sret izišao. P ra tip za m noge g o rn je
kape je običan crveni fes, k o ji je po-
d rijetlo m od g rčk ih a n tičk ih lađ ara.
I po našim zapadnim stranam a nosi
se fes, pa se po n jem u vezao saruk
- 139 -
N O ŠN JA
(šal, kušak), osobito kod m uslim ana.
U T o p lici o b a v ija ju lju đ i dugačak
p ešk ir oko glave, a zim i ga spuste i
preko u šiju , zbog čega ih zovu peški-
rašim a. I po M aked on iji se g đ je g d je
ovako postupa. Oko S a r a je v a , po bo-
san sk o j K r a jin i, oko K n in a i d a lje
po D a lm a c iji nose i p rav oslav n i i
k a to lici prave čalm e, što je đošlo iz
tu rsk e N. N., a u stv a ri je grčko-
a z ijsk o g p o d rijetla . Crvenu su kapu
nosili i G ali u starom v ije k u . U M ačv i
su negda n osili k rišk aru od zb ijen e
crvene čohe, a li od k rišk i (sk ro jk i)
sa sta v lje n u i sašivenu, da se m alo
z a šilji. O b in ja jk a ili šum adinka zvala
se sličn a m uška kapa, samo od crnog
sukna (rjeđ e od o v čje kože). K alp ak e
su lju đ i n osili od prve vlade kneza
M iloša, n osili su ih i činovnici, a u
narodnim p jesm am a sv aki ju n ak .
Z la ta ri su na B alk an u , osim domo-
rođaca, većinom b ili stran ci, a i sad
su to, osobito C in cari i Grrei. To se u
ostalom vidi i po im enim a za n akit,
g d je p revlađ u ju tuđi nazivi. Za n a j-
g la v n iji n a k it; za obođac-oboce im a-
mo ne samo to sv o je n aziv an je,
nego jo š i ova, sa. istim zn ačen jem :
nauške, obrn juške, đrščice, v rb ilče
i t. đ., a sva ova im ena ođ go varaju
stranom im enu m inđušam a. P rste n je
također n aša r ije č ; on se, bez glave
i kam ena, zove v itic a i vera, u zna-
čen ju tuđe r ije č i burme. Uz našu
grivn u s to ji tuđa belenzuka, kad je
jeđ n ostav n a. a kađ se zakopčava zove
se in tiš ija . Od s v iju na.kita s arheo-
loške stran e n a jv a ž n ije je spomenuto
neznatno v rb ilče, turski zvano ku-
laklu k ili h alčica. V rb ilče je sasvim
obična tanka sreb rn a žica, sa v ije n a u
obodae, ali n a jr a d ije sa z a k riv ljen im
vrhovim a, poput velikog iatin sk og
slova S ; tako su u stv a ri kovani i
n a js t a r iji slovenski u k o šn jaci. V r-
b ilče kod T u rak a nikad se tako ne
izv ije.
Po južnim k ra je v im a v rlo je popu-
laran srebrn lančić, zvan u ročica, na
kome su ođ uroka izv ješan e razne
đ ran g u lije, na pr. u. Stuđeni, srezu
niškom : ru čica, m erdevine, đulence,
p je tlič, p ir ija - k atan ac, zec, obje-
šen jak , ripče, m jesec i zvijezda, iitija ,
naluna, obična sje k ira i tu rsk a b alta,
vuk, n ak ov an j, gugUtka, k rstić, jelen ,
puška, sofra, topuz, tak tašče (na čemu
se pare b ro je), žlica, m engele, pseto,
đugum, ažd aja, žaba-krekavica, raln ik ,
popka (patica), lastav ica, noga i pile.
NOŠNJA
U B osn i se i po v je r i n a k it d ijeli,
na pr. pravoslavne žene nose kolan
s p je tlić im a , m nham edanbe samo
eždere. Ig-le su v rlo raznovrsne: ko-
laeare, trep čan ice zvane i groznice
i t. d. P e riša n i su đovoljuo poznati,
a em sije su negda B era n k e nosile u
kosi; 5 verižica, isk ićen ih p aricam a
k o je se n a tjem en u sp rijed a zakvače
jed nom kukicom , a tako i ođzada u
kosi iza u šiju po jednom . N eobične
su bile i k a la jlije m ačvanskih dje-
v o ja k a . K a l a jl i je su bile kao v rlo
dugi n ap rsci od k a la ja . N jim a su dje-
v o jk e lič ile sv o ju niz leđa. spuštenu
v iticu , k o ja je rad i tog a galunom
(m rkom čohom) pok rivana. T u rsk i su
nazivi n a k ita : biserlu ci, beziivente,
b a šlije , sorguči i t. d.
Srp sk e v la stelin k e u 14 v ije k u no-
sile su neku v rstu đ ijađ em a od sre-
b ra i zlata. On je bio ukrašen bise-
rom, a sa s ta v lje n na pr. iz 29 sre-
brnili pločica. Pored d ijađ em a viđao
se jo s n eki ukras, n obliku srebrnoga
roga. žene srpskih v elik aša. kao i du-
brovačke vlad ik e (gospođe) dobivale
su u m iraz srebrne ili zlatne krune.
PT tre b in js k o j kapi u ja č in i treb a gle-
dati krunu, a i na nekim drugim bo-
sansko-hercegovačkim kapam a do-
skora je m etaln i u k ras na g la v i iz-
gledao kao dijađem . K ad je im ala
na sebi mnogo g la v a tih uspravnih
ig a la zvala se kruna. Negda su se
k itile kao nekim krunam a i Sm ede-
revke. S e lja č k ih d ijadem a u srpskim
zem ljam a, a li od tuča, puni su mu-
zeji, je r su one nošene do p rije 80 go-
dina, a sada se jo š nose u V o ljav cu ,
srezu b jelop oljskom .
Od starog srpskog vlasteoskog' i
v lad alačkog n ak ita m alo je što saču-
vano. Im a jed an okrugao zlatan za-
pon kneza P e tra Zahum skog sa srp-
skim i la tin sk im natpisom i sa orna-
m entim a u rom anskom stilu, s orlo-
vim a, zečevim a i psim a. P r a v lje n
je oko 1225. U zbirci A rheološke Tvo-
m is ije P etro g rad u čuva se zlatom
vezeni p o jas sev astok rato ra B ra n k a .
Na njem u su izvezeni lavovi, me-
đvjeđi, veprovi, z m ije i sokoli.
M a te rija i za građansko od ijelo uva-
žan je u naše zem lje od v ajk ad a sa
strau e, kao kumoš (svila za dolame
i drugo), s a ja (fina čoha za skupo-
cjen a g o rn ja o d ijela), kutli.ja (bro-
kat), sv ita (tanko sukno, k o je se isto
ovako zove i u U k ra jin i), džamfes
(svileni baršun), d ija rb e k irsk i bez,
140 -
m aram a. Sve su to arapske r ije č i. I
po samom tom vidi se, da su ove
stv a ri uvažane s istoka. M aram a je
služila za u b rađ iv an je, ili se negdje
zabadala u pojas, da se vidi, đike
radi. U S rije m u i po S r b iji ovdje-
ondje m aram e su se u ig r i zvale
»igračim a«. U n a js t a r ije v rijem e , od-
m ah po oslobođenju, lju d i se sa žen-
skim a u kolu nisu h v a ta li za ruke,
nego su između sebe đržali štapić,
k a sn ije mararnu, a od seđam desetih
godina prošloga v ije k a d je v o jk e su
oko stru ka opasivale m aram u, kroz
k oju su m om ci p ro tu rali p rste p ri
ig ra n ju , ako d jev o jk a n ije već im ala
drugi kakav opasač. Tek je od onda
nastao drugi način, da se h v a ta ju za
ruke. U s ta r ije v rijem e kolovođa je
u desnoj ru ci držao m aram u i njom
v itlao po zraku. U v ećin i naših po-
k r a jin a za d ije v a li su s e lja c i ubruščić
u s ila j ili ćurče za b risa n je . Čak i
b o lje tk an in e i za se lja k e većinom su
donašane sa strane, kao aba (crno
sukno) iz Pazarđžika. Ono je izvana
glatko, izn u tra resasto; od n je g a su
k ro je n i čuveni, mnogo c ije n je n i spo-
m enuti g u n jev i »resanci«. A li i u
P le v ljim a je bila negda ja k o razvi-
je n a proizvodnja abe. M eđutim aba
je arapsko im e za jedno pamučno-
svileno platno. In ače su od abe bile
i rirnske toge; one su bile iznutra re-
snate. S r p k in je su u s ta r ije v rijem e
za vez b irale rado plodove, kao jab u -
ke. kruške, jagode, bademe. Od cvi-
je ć a vole k a ra n fil, ružu, lišće, lozice
i t. d. Vez se stiliz ira svakovrsuo, a.
mnogo se u p o tre b lju ju i g eo m etrij-
ski u krasi, osobito za ćilim e, pregače
i t. d„ često u vrlo starinskom orna-
m entskom sh v aćan ju . Zatim se u vez
unose razne ptice, pa pauci, p ijetlo v i.
k o n ji, k o rn ja če (za ulam u), golubovi,
lep tiri, bube. S r ije m k in je su čak i
Genovevu po p riči iglom u n ije le u
vez. In ače su lju đ ske p rilik e vrlo
rije tk e . M uslim ankam a su, po tur-
skom uzoru, n ajd raži m otivl cv ijeće,
osobito đul (ruža); od drveća: čempre-
si. ja b la n i, s e lv ije ; od zgrada: dža-
m ije ; od posuda: ib ric i (»ib rik lije«);
od živih stvorova: rije tk o ptice, a vrlo
rado lavovi, na peškirim a vezani lan-
cem (»arslanlije«). Kod m uslim anki
je mnogo u o b ičajen i »vodeni bod«,
dugačak, iđućl uzduž žica. Pošto mu-
slim anke mnogo unose zlata, a ne
vezu na b ro j — esap, n ije vez tako
lije p kao kod pravoslavnih i katoli-

k in ja . Za sada je n a js t a r iji srp ški vez
očuvan na pokrovn kneza Lazara,
k o ji je na 10 godina p o slije n jeg ov e
■ smrti vezla rođaka mu J e f im ija , i
to ukrsnieom . Z n ačajn o je , što za naš
vez »ispisaru« zna istok, a zapad ne.
D a lje po gđi B ern ad zik o w sk o j: zapad
ne zna n i za naš vez podbodački, sni-
zaljk u , popunjenu loževinu, p av lačk i
vez, stegnute krstakove, v erev iju , če-
tverac, nizove, b jelieu , redak, jodru,
kovčanice, tišm ice, g n je d a n je , kere.
Žum berački vez povlakni (b ro jen i ni-
zanci) z n a ča ja n je na k o šu lji. Im a
jo š i konavoski, k n in sk i i kercego-
v ačk i sitn i ra d ; konavoski je n a j-
k o m p licira n iji. S p litsk i su obični k r-
s te ljc i s lica , a u Šibeniku, P o sa v in i
i H ercegovini sa v rše n iji su, je r su
oba lica isti. Z adarski su s lica. k rsta-
ti, a s n a lič ja su četvorine. K r s ta ti
se u v ije k u k ršta v a ju u protivn im
sm jerov im a i stiču se u jed n o j točki,
a četvorine nikad ne u hvate is ti pra-
vac. D alm atin sk i b ije li vezovi po oto-
cim a m letačk a su k o p ija (reticella).
In teresan tn e su i m em ice (liek le ra j)
na starin sk im košu ljam a, pa skadar-
ska pekva (čipka za sto ln ja k ), pa
prizrenski p ešk iri m ušebakli (ažur),
k ato r (šu pljike) i t. d. U vezu na pe-
škirim a, ja g lu cim a i sličn im o b jek ti-
m a zapaženo je staro-g rčk og k la si-
čnog u tje c a ja , a li više staro -p erzij-
skog i bizantskog. B a tik u je cen tar
otok Ja v a , pa se polako širio preko
isto ka i nam a p r ije stigao nego za-
padu. I J Leskovcu, P e ć i i t. d. za bo-
je n je ša m ija i peškira na o k ra jcim a
se umoči lan en a k rpa u ra sto p ljen
vosak i ja k o stegne ono m jesto, k o je
treb a na ša m iji b ije lo da ostane, a
ostali dio umočen u b oju prim i že-
lje n o lice. U nas se od p am tiv ijek a
na ovoj osnovi b ojad išu i u sk ršn ja
ja ja .
Crkvene s lik a r ije ne d aju za kul-
turnu h isto riju m a te rija la , koliko bi
se s pravom od n jih moglo očekivati.
Na vlađaocim a vidi se bizantsko odi-
je lo i crvene čizme, b iser i bogatstvo
u zlatnom nakitu, a li iz narodnog
života jed v a se što nazire; n ig d je
nem a n i jednog se lja k a , b a r u liti-
ja m a . U Stu đ enici je n a slik a n Sv.
Đorđe K ra to v a c iz 16 v ije k a , tobože
u n acion aln oj n ošn ji. Nosi dugačku,
crvenu a n te riju sa uzanim ru kavim a,
a povrh n je dugački him ation bez
rukava, k o ji se ispod g rla zakopčava
s 2 ag rafe, a lije v o i đesno vise mn
141 —
N O ŠN JA
slobođni ru kavi. Na g la v i mu je vi-
soka šu bara, a na nogam a žute čizme.
U M atk i se vid i neka ženska sa spu-
štenim prevezom i jed n a g d jesto jo š
što se ne može da razu m ije. V r ije d i
spom enuti da Bogđau u K a le n iću im a
također čepkenli-rukave.
U beogradskoj N arodnoj B ib lio te k i
n alazi se čuveni p sa ltir, na kome su
oko godine 1400 slikan e m in ija tu re .
Među sv e tite ljsk im likov im a poneke
su iDrilike slikan e iz običnog života.
T i su radovi od n e o cije n je n e v r ije -
dnosti, je r su za prost narod slik an i
srp ski se ljđ c i; to se vid i i po k o je -
čemu drugom. Na listu 169 n aslikan
je jed a n s e lja k kako ore sa dva za-
p regnu ta vola. N a n jem u je samo siv
kožuh do k o ljen a, izvana đlakav ; on
je i gologlav i bosonog'. Na listu 121
n aslikan o je rođ en je K risto v o ; tu
sa desne stran e s to ji jed an čov jek,
sličan spomenutom oraču, sa istim
kožuhom, a li je obuven, i na g la v i
im a š ilja tu šubaru, od istog krzna,
sivu, kao što je i kožuh. P r o s tije se
od ijelo ne može zam isliti, osobito za
o rača; v rlo je v je ro ja tn o da su se
tako samo otroci n osili. P ored orača
n a slik a n a su i t r i kopača, kako m oti-
k am a kop aju, a li kod n jih ođijelo
n ije čupavo, nego glatko, kao da je
vuneno ili prteno; kod prvog i trećeg
b o je je ru žičaste, a kod onog u sre-
dini plavo; đosiže kod sve tr o jic e do
član ak a. P rem da su i ovi g ologlavi
i bosi, ip ak su b o lje ođ jeven i; v a ljd a
su slob ođ n iji stalež, kao i o n aj obu-
veni s kapom uz orače (meropsi?)-
S u re ili b o lje rečeno plavetne kožuhe
sa resastom vunom izvana nose i sa-
da k atkad staro v lašk i planinei. A li
se oni nose povrh drugih h a ljin a . Na
jed n o j fresk i u K a le n iću iz 14 ili 15
v ije k a n aslikan je jed an iz lijee en
gubav s e lja k u lje tn o j n o šn ji s prte-
nom košuljom i k ratk im gaćam a. P u -
s tin ja c i su po m an astirim a n aslik an i
goli, osim što su opasani oko beđara;
tako isto izg led aju i p ro sja ci, bole-
sn ici i ludaci.
L i t e r a t u r a ; V. K arad žić, D ani-
ca, 1827; M. M ilićević, K n ežev in a S r-
b ija (1876); K a rić, S r b ija (1887); P.
R ovinski, Č ernogoria (1888); Ć. Tru -
helka, P r ig ijs k a kapa (G lasnik Ze-
m a ljsk o g M uzeja, 1894) i O g lav lje
(Nada, 1896); S. T ro jan o v ić, V r ljin a
(Isk ra, 1898); J . C v ijić, L a pćninsule
balkan iqu e; S. T ro jan o v ić, Srp ska
žena (1910) i Sretečk a župa (Zbornik
N O T A B IL IT E T I
rad ova posvećen J . C v ijiću , 1924); Sić,
0 slovenskih narodnih nošah (1919);
T k aleić, S e lja č k e n o šn je; B elov ić-
Bernađzikow ska, Građa i t. d.; Zega,
D ie Miinze als Schm uck (1925); M.
Lap čev ićev a, K osovsk i seoski vez
(S k o p lje i Ju ž n a S r b ija , 1925); A lbum
N ikole A rseno vića; Zbornik za život : m jestim a i gradovim a ja v n ih N.,
1 narodne o b iča je (N aselja).
S. T r o ja n o v ić . ; zv ali nom icim a. B ilo ih je na pr. u
N O T A B IL IT E T I. V. Srp sk a Na-
rodna S tra n k a u U g a rsk o j.
NOTAR JA V N I bio je lice ja v n e
v je re , te je po tome mogao sastav-
l ja t i i izd av ati isp rav e o pravnim po-
slovim a i p rav n o-relev antn im č in je -
n icam a (in stru m en ta pu blica), k o jim a
se od ja v n ih v la sti p rizn av ala pot-
puna đokazna snaga. T a j in stitu t
n h v atio je dubok k o rije n u D a lm a ciji,
g d je je bio p rim lje n iz I t a lije . R e-
ce p c ija je izvršena prvi put u p rv oj
tre ć in i 1 1 v ije k a , a li bez u spjeh a, je r
je n d ru goj polovini 1 1 v ije k a p o ja-
čan slovenski u tje c a j u dalm atinskim
gradovim a, pa je opet n o ta r ija ta za
neko v rije m e nestalo. D ru g i put se
ja v l ja polovinom 1 2 v ije k a , pa je od
to g a vrem ena n o ta r ija t bio važni
fa k to r pravnog života u D a lm a ciji.
S v a k a je općina n a m je stila za sv oje
p od ru čje jed n og N., ili više n jih ;
oni su, pored službenih ak ata, sastav-
l ja l i i p ojed in cim a p riv atn e isprave.
U prvo su v rije m e N. b ili svećenička
lica. k o ja su b ila v je š ta p isan ju . No
p o slije se sve češće ja v l ja ju lica,
k o ja su im a la n aročitu n otarsku kva-
lifik a c iju , i to ili od stran e n jem a-
čkog c a ra (im p eriali au cto rita te no-
ta rii), ili od stran e pape (n otarii apo-
stolicae sedis ili sa cri L a tera n en sis
p a la tii). Stra n k e, k o je bi ž eljele od N.
ispravu, đošle bi k njem u , i N. bi
im sastavio koncept (scheda) o u ji-
hovom očitovan ju . T a j bi koncept
unosio N. u sv oju k n jig u (puaterni
im b rev iatu raru m ili ab rev iatu raru m ).
P o s lije izv jesn o g roka (obično 8 đa-
na) treb alo je da N. izrad i stra n ci
ispravu, o v je riv ši je svojirn potpisom
(signum n otarii).
N., k o ji bi svoj položaj osobitog
p o v je re n ja zloupotrijebio, kaznio se
teškom kaznom (obično sje čen jem
desne ruke). U đ a n a šn jo j ITrvatskoj
i S la v o n iji n ije N. ig rao v a ž n iju
ulogu (ja v n i n o ta r ija t uveden je
ovdje tek 1855), je r su ovdje bili
drugi in stitu ti, k o ji su izđ avali pod
142
sv o jim pečatom isp rav e s javn om
v jero m (kaptoli, loca cred ibilia). Ipak
se i ovdje ponekad ja v l ja ju od druge
polovine 14 v ije k a N. (pođ u tje ca je m
A nžuvinaca), a li ih n e sta je sasvim
iza m ohačke bitke.
U S r b i ji je bilo također po većim
i k o ji su se, po bizantskom uzoru,
P rizrenu , Trepči, Novom B rd u i t. d.
M eđutim ni ovdje ta uredba n ije
im ala većeg u tje c a ja .
L i t e r a t u r a ; M. K ostren čić, H r-
v atsk a p rav n a p o v ijest; S t. S ta n o je -
vić, S tu đ ije o srp skoj điplom atici
(Glas, 106, 1923). M. K o s tr e n č ić .
N OVA GODINA n ije se u srednjem
v ije k u računa.la svuda od isto g đa-
tum a kao danas. 1 / 1 p očinjao je sta ri
ju lija n s k i kalendar, a li su p o slije
k ršćan sk i elem enti h tje li, da se N.
G. veže uz n eki K risto v praznik. U
o b iča ju su b ili n a jv iše ovi datum i:
1/3, je r se po m artovskom punom
m jesecu o p red jeljiv a o dan sla v lje -
n ja U skrsa, zatim 25/3, kao dan B la -
g o v ijesti. P rv im datumom pocim ala
je N. G. kod naina su sjednih država
i u M lecim a, a d ru gi je bio dugo u
o b ičaju kod papinske k a n ce la rije . Jo š
više se u p o treb ljav alo ra ču n a n je N.
G. od Božića, t. j. od 25/12. Tako su
raču n a li N ijem ci, M adžari, a od ta-
lija n sk ih država M ilano i Genova.
U D a lm a ciji, g d je je bio velik u tje -
c a j ta lija n s k ih k a n ce la rija i madžar-
skili v lasti, početak N. G. n ije se ra-
čunao svuda pođjeđnako. U Zadru se
raču n alo po m letačkom načinu, a li
se uzimao i 25/3, a u ju žn o j D a lm a ciji
se u p otreb ljav ao 1 / 1 ili 25/12. U Du-
brovniku im a p rim je ra za ra ču n a n je
N. G. i od 25/12 i od 1 /1 .
U Bizan tu , i po tom kod pravo-
slavn ih ju žnih Slovena, N. G. poči-
m ala je od 1/9. D a tira n je se u sta ro j
ra šk o j državi i rašk o j k a n c e la riji
vršilo ne po gođinam a od Ivristova
rođ enja, nego po godinam a od stvo-
r e n ja sv ije ta . R aču nalo se obično, da
je od stv o ren ja s v ije ta do K risto v a
rođ en ja prošlo 5508 godina (t. zv.
carig rad sk a era), i stoga se, kad se
lioće da izraču n aju godine od K ris ta
do danas, oduzima 5508 (na pr. 7120
— 5508 = 1612). A li, kako naša N- G.
sada poČinje od 1 /1 , to za sve datume
od 1/9 do 31/12 treb a odbiti ne 5508,
nego 5509.
—

U bosanskoj državnoj k a n c e la riji,
pod u tje c a je m zapada, raču n ale su
se godine od K risto v a rođ en ja vee u
n a js ta r ijim spom enicim a, kao na pr.
u K u lin ov oj p o v eiji D ubrovčanim a
1189. K od p isara rukopisa rašk e škole
d a tira n je sa o b je g'odine, i od stvo-
r e n ja s v ije ta i od ro đ e n ja K risto v a,
ne ja v l ja se sve do 16 v ije k a , je r
p rv i slu č a j iz 1494 n ije u pisan oj,
nego u štam p an oj k n jiz i. 83% sta rili
zapisa i n atp isa d a tira n je godinam a
od stv o ren ja sv ije ta , 7% godinom od
K risto v a rođ en ja, a 10% sa obadvije.
V . Ć orov ić.
N OVA G R A D IŠK A , gradić u Sla-
v o n iji, u oblasti o s je č k o j; u rodnom
k ra ju , g d je se đolina Šum etlice (sa
Brezova P o lja 984 m u P su n ju ) otvara
u Posavinu, od Save. 10 km daleko.
S ta n ica na željezn ičkoj pruzi Zagreb
(147 km)—N. G.—B eograd (228 km).
Im a 4.602 stanovnika, sresko pogla-
varstvo, 2 općinska p og lavarstva (N.
G. i N. G. V a n je ), k otarsk i sud, po-
r'ezni ured, sresku upravu fin a n cijsk e
kontrole. državnu šu m ariju , lozov ra-
sadnik, šum sko-gospodarstveni ured i
k o tarsk u šu m a riju im ovne općine
grad iške, rim ok atoličk u župu i pravo-
slavnu p aro h iju , realnu gim naziju,
žensku stručnu školu i 3 osnovne
škole, županijsku bolnicu, am bulantu
za trakom , poštu, tele g ra f i telefon.
— U, N. G. prilično se ra z v ija trgo-
v in a i in d u strija. Tu je elek tričn a
cen trala, kem ička tvornica živežnih
p rep arata, brašna za djecu i dojenčad
(D. D. S a lu b ra u Zagrebu), tvorn ica
suhom esnate robe, pivara, 3 velike
pecare r a k ije i šljiv ov ice, parni m lin,
p arn a p ilan a i m otorni m lin, tvornica
pokućtva, rađ io n ica kazana, 2 štam -
p a rije, k n jižare i knjlgoveznice, 6 nov-
čanih zavoda. — N. G. je n ov ije na-
se lje; razvilo se za V o jn e K r a jin e
kao štapsko rnjesto g rad ište pukov-
n ije. J . M-n.
^ NOVA E V R O P A , p o litičk i i k n ji-
ževni časopis. V la sn ik i urednik je
D r. M ilan Ćurčin. Izlazi u Zagrebu
od 1920. U. Dž.
NOVA IS K R A , ilustrovan i list. V la-
snik i urednik bio je R ista Odavić.
Izlazio je 1899—1912 (sa prekiđim a).
U. Dž.
NOVA K A N JIŽ A , sresko m jesto,
u B a n a tu na T isi. 1921 im a la je
4.580 stanovnika a 1910 4.938, od kojih
143 -
V
NOVA S R B IJA
je bilo S rb a 1.664, M adžara 3.168, Ži-
dova 101; p rav oslav nih 1.674, k atolik a
2.995. — U pređm ađžarsko doba b ila
je N. K . v je ro ja tn o slovensko n a se lje .
V eć u 13 v ije k u N. K . je b ila znatno
trgovačko m jesto . 1557/58, za turskog
doba, im ala je 85 m ađžarskih domova,
a već 1582 im a la je samo 4 m adžarska
doma; ostalo su b ili srpski. Po oslo-
bođenju od T u ra k a (1717) im ala je
N. K . 40 srp skih domova. 1738—1739
strad alo je stanovništvo od kuge.
1779 sp o jen a je N. K . sa županijom .
1792 kupio je k a n jišk o v lastelin stv o
M arko S e rv isk i i počeo je tu nase-
ljiv a t i M adžare. K a s n ije je ovo v la-
stelinstvo, u dajom S erv isk o v ih d je-
v o ja k a , prešlo u ru ke stran aca. N. K .
je sp ojen a m ostom sa S t. K an jižo m .
U N. K . je znatno sv ilarstv o.
D. P.
N OVA K A P E L A , selo u S la v o n iji,
oblast O sijek, srez Nova G radiška;
željezn ička stan ica N. K .—B a trin a na
pruzi Z agreb—Beograd, g d je se od n je
od v aja pruga, k o ja uz O rljav u vodi
u P letern icu , c ije p a ju ć i se ov d je u
Požegu i u N ašice. Im a 609 stanovnika,
općinsko poglavarstvo, rim okatoličku
župu, pučku školu, kotarsku šu m ariju
imovne općine gradiške, tv o m icu
opeka, poštu, tele g ra f i telefon. — Selo
B a trin a (863 stanovnika) gotovo je
sraslo sa N. K ., a prostire se od n je
k jugoistoku. J . M-n.
N OVA P A Z O V A , selo u S rijem u , u
srezu staropazovskom ; u rođnom, po-
sve ravnom k r a ju (81 m), od D unava
kod N ovih B an o v aca 5 km k zapadu;
stan ica na željezn ičkoj pruzi Beograd
(34 km )—N. P .—In đ ija , od S ta re P a-
zove 7 km k jugoistoku. Im a 4.488 sta-
novnika, općinsko poglavarstvo, evan-
geličko-au gsbu rški p astorat, pučku
školu, poštu i teleg raf. parni m lin i
tvorn icu opeka, n jem ačk u pučku šte-
đionicu. .7 . M-n.
NOVA RAČA. V. R a č a 1 .
NOVA S R B I J A nazvan a je sta ra
srpska zem lja, k o ja je u ratov im a
1912—1913 oslobođena i sje đ in je n a sa
tad an jom k ra ljev in o m S rb ijo m . Po-
s lije pobjede na K um anovu (10 i 11/10
1912), N. S. n azvana je i K um anov-
skom S rb ijo m , dok se d otađ an ja slo-
bodna S r b ija zvala i Pretkum anov-
skom S rb ijo m . J . C v ijić je onda ove
d v ije srpske zem lje, u sv o jo j ras-
p rav i G eografski i k u ltu rn i položaj
NOVA VAROŠ
S r b ije (1914), sa naučnih razloga na-
zvao M oravskom i V ard arsk om S r-
bijom . P ored ovih im ena, u n ašo j do-
m aćoj lite ra tn ri sada se sve više
udom aćuju nazivi S je v e rn a i Ju ž n a
S r b ija .
N. S . obuhvaća r a n iju S ta ru S r b iju ,
k o ju čine pod ru čje stare R aške, K o-
sovska i Skopska S ta ra S r b ija , a na
ju g u od ove zahvata i sjevero-zapad ni
dio M aked onije, č i ji su drugi d ije-
lovi ostali u g ran icam a G rčke i Bu-
garsk e. Po M ak ed o n iji se u n ajn o -
v ije v rije m e često naziva i c ije la
N. S. M akedonijom . Dok se p r ije
oslobođenja N. S. veći n je n dio na-
zivao S ta ro m S rb ijo m , sada je zani-
m ljiv a p ojav a, da naš narod u N. S.
naziva Staro m S rb ijo m P retk u m a-
novsku S r b iju . D a lje o N. S. vidi:
M ak ed on ija (i S ta r a S r b ija ) ; Ju ž n a
S r b ija ; Stara. S r b ija .
N o v i j a l i t e r a t u r a o N. S ,: J .
D ed ijer. Nova S r b ija (Srpska K n již e -
vna Zadruga, 154, 1913); Jo v . Hadži-
V a silje v ić , Ju ž n a S ta r a S r b ija , I.—I I.
(1909, 1913); J . C v ijić, G eografski i
k u ltu rn i položaj S r b ije (G lasnik Geo-
g rafsk o g D ru štva, 3—4. 1914); ,T. Mi-
h a jlo v ić, T ru sovi u N ovoj S r b iji
(G lasnik G eografskog D ru štva, 3—4,
1914); P. Popović, S e rb ia n M aceđonia
(1916); A. B e lić, L a M acedoine (1919);
Tih. Đorđević, M aked on ija (englesko,
francusko i srpsko izd an je, 1918, 1919,
1920); E . K uh lbrođ t, K lim ato lo g ie u.
M eteorologie von Mazedonien (A rchiv
der deutschen Seew arte, 1920); N.
K ošan in , B iljn i p ok riv ač zapađne i
ju žne M aked on ije (G lasnik G eograf-
skog D ru štva, 6, 1921); F r . Tućan, Po
M aked oniji, putničke slike i dojm ovi
(1921); K o sta K ostić, N aši novi gra-
dovi na Ju g u (Srp sk a K n již ev n a Za-
druga, 168, 1922); Ju ž n a S rb ijn (ča-
sopis za 1922—1925); V lađ. R . Petko-
vić, S ta r i srpski spom enici u Ju ž n o j
S r b i ji (1924); Jo v . H ad ži-V asiljev ić,
M uslim ani naše k rv i u Ju ž n o j S r b iji
(1924); G. W eiganđ, E th n o g rap h ie von
Mazedonien (1924); F ran z K ossm at,
Geologie der zen tralen B a lk an h alb -
insel (1924); V o j. R adovanović, Tikveš
i R a je c (N aselja, 17, 1924); T. S m ilja -
nić, M ija c i, G o rn ja R ek a i M avrov-
sko P o lje (N aselja, 20, 1925); Jo v .
E rd elja n o v ić, Makedonski S rb i (1925);
Sk o p lje i Ju ž n a S r b ija (Izd an je Pro-
fesorskog D ru štva, 1925); St. Sim ić,
Ohrid (1925); L azar M irković i Žarko
T a tić. M arkov M an astir (1925); Gla-
- 144 —
snik Skopskog N aučnog D ruštva, I..
1 —2 (1925); II., 1 — 2 (1926).
V . R a d o v a n o v ić .
NOVA VAROŠ, varoš u Ju ž n o j Sr-
b iji, u u žičkoj oblasti, u izvornom
k r a ju B istriee, desnom pritoku Lim a,
niže P r ije p o lja . Leži n a apsolu tnoj
v isin i preko 1.000 m, u divnom crno-
goričnom predjelu , između planine
Z la ta ra na ju gu , prerna Lim u, i pla-
nine T ikv e na sjeveru , prem a Dveu.
Im a 511 kuća, sa 2.358 stanovnika. N.
V. je jedno od n o v ijih v aroških sre-
dišta. Sp o m in je se prvi put tek u
16 v ijek u , pod imenom Skender-pašina
V aro šica ili P ala n k a . P o sta la je
kao i druge turske palanke (utvrđeno
konačište) na važnom đrumu, k o jim
se u tursko doba kretao živ karav an -
ski sa o b ra ća j između Bosue, preko
stare R aške, do P o v a rd a rja i C ari-
grada. S a bosansko-m akedonskim ili
bosansko-carigradskim drumom, k o ji
je kroz N. V. vodio između P r ib o ja
i S je n ice , ovdje se križao sta ri brdski
put- za. Užice, na kome je , na. D vcu
pod M urtenicom , važan p rije la z K o-
kin Brod. — N. V . đobila je definiti-
vno d an ašn je im e u 17 v ijek u . Tada
je iin ala oko 2.000 kuća, i bila je lije p
i napredan grad. D 18 v ije k u bilo je
u N. V . crnogorskih d oseljen ika iz
Cuca, k o ji su tu stv o rili m alo središte
za šire n je srpske crkvene kn jižev-
nosti.
Na g lav n o j m etan astazičkoj stazi
đinarske stru je , k o ja se stalno kre-
ta la prem a Šu m ad iji i P om orav lju ,
N. V- je od turske palanke i kasabe
u 18 v ije k u postala ja č e kršćansko
sređište. Su ltan Abdul H am id do-
đ ije lio je (1776) N. V. novopazarskoj
m itro p o liji. LT 19 v ije k u N. V. se ra-
z v ija la kao važan stočni trg . Trgo-
valo se sa S arajev o m i Sk op ljem , a
preko K okinog B rod a sa S rb ijo m .
Za v rije m e ustanka u Šu m ad iji, ov-
d ašn je srpsko stanovništvo s ta ja lo
je u vezi sa Kai'ađorđem , č ija je
v o jsk a 1809 prođrla do N. V. Na br-
dima iznad N. V. im a još tragov a
od K arađorđevih šančeva. — LT oko-
lin i N. V. u selu R a d o jn ji, kod Ko-
kinog Broda, domaći su ustaše za
v rijem e n ev esin jske bune vodili borbu
s Turcim a. Sredinom 19 v ije k a u N.
V. bilo je oko 300 kuća, od k o jih
d v ije trećin e pravoslavnih Srba. Tur-
ei su se sve više povlačili. LT v rije m e
oslobođenja (1912) bilo je u N. V.

oko 450 kuća sa 2.909 stanovnika. P ra -
voslavn i S rb i b ili su tada skoro u
podjeđnakom b ro ju sa m uslim anim a,
k o ji su ja č a li d o seljiv a n jem bosan-
skih m uhadžira (1878, 1909). 1920 bilo
je u N. V- 2.480 stanovnika, od k o jih
većina S rb a . m uslim an a (1.400), zatim
pravoslavnih (911), a pored tog a ne-
što C igana m uslim ana (168), i jed an
Turčin, p o s lje d n ji pred stav n ik neka-
d an je turske palanke.
P rem a v je rs k o j p o d jeli stanovni-
štva, N. V . se d ije li n a posebne k ra-
jev e, srp ski i, tu rsk i. I I ovim odvo-
jen im k ra je v im a vodi se i privred ni
život po v je r s k o j pod jeli. Srp sk i
k r a j, n ezgod n ijeg položaja, na za-
padnoj stra n i varoši, đ ije li se na
m ah ale: Zebinovac, Novo i S ta ro
P o lje , O bala i S tra n a . T u rsk i k ra j,
sa sta v lje n iz m ah ala Cig’an sk i V i-
g n je v i i B ran oševac, im a više širin e
za razv itak varoši. S rb i p rav oslav n i
većinom su trg o v ci i z a n a tlije . M usli-
m ani su većinom č itlu k -sa h ib ije nad
Srbim a, se lja c im a okolnih sela. Im a
i m uslim ana trg o v a ca i z a n a tlija u
turskom d ije lu varoši. T rg ovin a je
in ače n a jv iše u ru kam a pravoslavnih.
Od stočnih proizvođa n a jv iše se iz-
vozi pršut, sir i k a jm a k . TJ N. V. su:
poglav ar novovaroškog sreza, m ješo-
v ita četverorazredna g im n a z ija , po-
štansko-telegi-afska i telefon sk a sta-
nica.
L i t e r a t u r a : K . K ostić, N aši novi
gradovi na Ju g u (1922); K . K ostić,
T rg o v in sk i cen tri i drum ovi u srp-
skoj zem lji (1900); J . D eđ ijer, Nova
S r b ija (1913); I. K osančić, Novopa-
zarski Sandžak (1912); P e ta r M arko-
vić, S re d n je P o lim lje i P o ta r je (Na-
se lja , I., 1902). V . R a d o v a n o v ić .
NOVA Z ET A , k n jiževn i list. Izlazio
je jedam put m jesečno na C etin ju 1889
do 1891. U rednik je bio D r. L aza To-
m anović. U. Dž.
NOVAC. N a jp rim itiv n ija form a tr-
govine, trg ov in a izm jenom , n ije po-
znavala kovan novac. M ije n ja la se
samo roba. Postepeno se razv ijalo
jedno opće m jerilo v rijed n osti za svu
robu,. i to je b ila stoka, kao n a jsta -
b iln ija i svuđa tražena. Sličn e prilike
imamo i u sredovječnoj S r b iji, gd je
je vol ostao dugo kao n a jv a ž n ija
vrijeđnosna jed inica. R ije č »blago«,
pod kojom se razu m ije i N. i stoka,
pokazuje isto tako ovu vezu. R a z v ije-
n iji stepen kulture našao je u m etalu,
- 145 —
NOVAC
j k o ji se lako d ije li i k o ji zauzima
m alo m jesta, zgodniju vrijeđnosnu
m jeru , i to prvo u obliku predm eta
za upotrebu i u kras. O staci g riv n a a
k a sn ije i običnih prstenova (na pr.
iz V el. Sred išta) pokazuju, da oni
nisu h ili u kras, nego novac. D a ln ji
ra z v ita k je bio, kada m etal n ije više
davan kao predm et za upotrebu ili
u kras, nego kao odm jeren sirov me-
ta l, k o ji se može po v o lji upotre-
b lja v a ti. S p o lja š n ji oblik sirove rude
u u potrebi za N. d vojak je : ili ko-
m adići bez form e razn ih d im enzija,
ili lije v a n u obliku kolača. U k a sn ije
v rije m e davao se ov aj sirov m etal u
obliku poluga, većinom u četvero-
kutnim dugačkim pločam a. Je đ a n od
n a jv ećih ostatak a p rim itiv n og N. na-
đen je u pod ručju naše države u
M azinu (L ika). N a jv e ći dio ovog na-
laza došao je u zagreb ačk i narodni
m uzej, a m a n ji u beograđski.
C en traln i položaj naše države, uda-
lje n e od v elik ih ku ltu rn ih cen tara
starog v ije k a na Sređozemnom m oru,
u tje ca o je , te kod nas relativ n o ka-
sno nalazim o kovan N., i to prvo samo
u nekim pograničnim k ra je v im a , k o ji
su b ili u zgođnom položaju na moru.
N., k o ji su g rčk i gradovi D a lm a cije
kovali, n a js t a r iji je na p odručju naše
države. T i n a js t a r iji novci đalm a-
tin sk ih gradova (Pharos, H eraclei,
C orzyra m elaina, Is s a i t. d.) u sti-
lističk o m i tehničkom pog'ledu su u
u skoj vezi sa sirakuzan skim kova-
n jem N. u 4 v ije k u p r ije K r. To je
ra z u m ljiv o ; p o litičk i položaj grada
Sirak u ze bio je u sje v e rn im ja d ra n -
skim k ra je v im a presudan. P ored la-
kih sreb rn ih drahm a, k o je je P h aros
k ra tk o v rije m e izdavao, nalazim o
samo bakrene novce, k o ji im a ju pr-
vobitnu težinu od 16 g, a li su i po-
đ ije lje n i u polukom adiće od 8 gr. Na
k r a ju 4 v ije k a red u cirala se novčana
stopa, a u 3 v ije k u propala je u m je-
tn ičk a izrada i n astalo je rđavo ko-
v a n je. Za v rije m e m akeđonske v la-
đavine u ju žn o j U ir iji (211—197) ra-
đile su kovniee u Scođ ri i Lissosu,
u k o jim a je p o slije 197 i k r a lj Gen-
c ije kovao sv oj novac. U to v rije m e
kovao se i u Ohridu b ak ren i N. po
m akeđonskom tipu. P o s lije rasp ada
ilirsk e k ra lje v in e (168), im alo je
kratko v rijem e pravo na k o v an je N.
jo š nekoliko autonom nih općina (P ha-
ros, Rison, Scođra, L issos). U v elik o j
k oličin i kovao je i ilirs k i v lad ar B a-
10
NOVAC
la jo s sitn i b ak ren i novac. U đrugoj
polovini 2 v ije k a p re sta li su auto-
nom ni ilirs k i grad ovi k ov ati N. Od
tad a se ja v l ja sve više drački, apo-
lonski, k o rk irsk i i p r ije svega rim -
sk i N.
Dok se u grad ovim a na ja d ra n sk o j
ob ali već u početku 4 v ije k a p rije
K r . ja v l ja v la s titi N., b ili su kod
k eltsk ih i ilirs k ih plem ena u unu-
tr a š n jo s ti z em lje jo š dugo samo sre-
b rn i g rč k i N. u u potrebi n a p rim je r
N. g rad a A tene, P eo n ije , pojed in ih
m akedonskih grad ova i m akeđonskih
k ra lje v a . N aročito je bio svuda tra -
žeu sreb rn i sta te r m akeđonskog kra-
l ja F ilip a I I . (359—336), k o ji je im ao
na jed n o j stra n i Zeusovu gla.vu, a
na drugoj jednog k o n ja n ik a , bio je
dobre k v a lite te srebra, kao i zlatn i
sta te r isto g a k r a lja . Sto g a je počelo
brzo, v a ljd a vee u p o slje d n jo j četvr-
tin i 4 v ije k a p r ije K r., jedno vrlo
raširen o im itira n je ovog N. od stran e
b a rb a rsk ih plem ena. N a js t a r iji lto-
m adi n a s la n ja li su se jo š sasvim na
o rig in a ln i sta ter k r a lja F ilip a , dok
su k a s n iji potpuno grubi. Ovih im i-
t a c ija bilo je u svima. k ra je v im a
naše države. B a rb a rs k a plemena. u
blizin i m akedonske države prestala.
su brzo sa oponašanjem F ilip o v o g
sta tera , a na m jesto ovog im itir a li su
o n aj N., k o ji je p o slije F ilip ovog
tip a kolao: tetrad rah m e A leksand ra
V elikog, k r a lja Lizim aha, otoka T a-
sosa i t. d. K e ltsk a plem ena u zapa-
dnim d ijelov im a naše države preo-
b ra z ila su, pod u tje c a je m drugih ti-
pova, Zeusovu glavu u bezbradnu
g lav u i često su prid ođ avali na na-
lič ju im ena sv o jih poglavica. Osvo-
je n je I l i r i je od stran e B im lja n a uči-
nilo je k r a j svim a ovim barbarsk im
k ov an jim a.
Rim sko o s v a ja n je stav ilo je denar
u prom et. V e ć r a n ije došao je rim -
sk i konzu larni N. u v eiik o j k oličin i
u zem lju. Osim toga, R im lja n i su
kov ali kao n a ro čiti trg ov ačk i novac
za trgov in u s U irijo m t. zv. V ik to ri-
ja t . B a z a rim skog novčanog reda za
v rije m e carev a bilo je zlato. Je d i-
n ica bio je aureus (zlatnik), od vre-
m ena C ezara R/™ jed n e rim ske funte,
819 g težak); k a sn ije je u težin i više
puta sm an jen . L eg u ra je ostala i za
v rije m e propasti u 3 v ije k u dobra,
a li je težina p ojed inih kom ada veoma
ra z ličita , tako da su se uzim ali zla-
tn ici samo pomoću vage. — P o s lije
146 —
mnogo n eu sp jelih poku šaja za v ri-
jem e D io k le cija n a , K o n sta n tin V e lik i
(306—337 po K r.) stavio je u prom et
jed a n novi zlatn ik soliđus (1 75 rim -
ske funte), k o ji su k a sn ije p rim ile
i germ anske države za v rije m e seobe
naroda i m uslim anski narodi. A ureus
je im ao u prvo v rije m e ca rstv a 25
srebrn ih denara. T i se sreb rn i N. kođ
nas n a jčešće nalaze. D en ar se đ ijeli.
u č e tiri sesterca, sesterc u č e tiri asa,
k o ji su kovani kao jed n o stru k i i dvo-
stru k i kom adi (dupondius). S e ste rc i
dupondius su brončani, a as je ba-
k ren i N. O v aj sistem srebrn ih i ba-
krenih novaca propao je u 3 v ijek u .
p o slije razn ih izm jen a potpuno. Tada
se sreb rn i N. (kovao se skoro is k lju -
čivo dvostruki denar t. zv. antoni-
nianus) u to lik o j m je r i sm iješao sa
bakrom , da se uskoro n ije moglo
rasp ozn ati od čistog bakrenog novca,
tako da je ov aj bio potisnut iz sao-
b ra ć a ja . Pod D ioklecijan om (284 đo
305) je počela novčana refo rm a u ve-
likom opsegu: u v ađ an je čistog sre-
brnog i velikog bakrenog N. O vaj
sistem je u savršio K o n sta n tin Ve-
lik i u vađan jem spomenutog soliđusa
i m alog bakrenog N. (centenionalis).
T a j novčani red ostao je onda u
glavnom do k r a ja zapađno-rim ske
države.
M jesto k o v a n ja državnog N. bilo
je u prvo v rije m e skoro isk lju čiv o
R im . N aravno, da su carevi, k o ji su
b ili u p ro v in ciji proglašeni, a u R im u
nisu b ili. ili b ar ne odmah priznati,
kov ali N. u p ro v in ciji. Tako se mi-
slilo, što se naših k ra je v a tiče, da je
V esp azijan (69—79 po Ki'.), odmah po
p ro g lašen ju za im peratora, kovao u
P tu ju (Poetovio), a P a k a tija n (P aca-
tian us), k o ji je bio priznat samo u
nekim k ra je v im a na sred njem Du-
na.vu, da je kovao N. u sredini 3 vi-
je k a po K r. u V im in a ciju . Od T ra-
ja n a je ostao niz bakrenih N. sa nat-
pisom : M etalli P ann onici, M etalli
U lp ian i Delm. i t. d., a od H a d rija n a
sa natpisom : A elian a P in cen sia, D ar-
đanici, M etal. Delm. i t. d. Oni su
b ili kovani u našim k raje v im a, a li
izgleda, da su izdani od uprava po-
jed in ih rudnika samo za upotrebu
radnika. Tek u sredini 3 v ije k a po
K r. bilo je organizirano više kov-
nica N. po c ije lo j državi, je r su nov-
čani tran sp orti iz R im a u p ro vin cije
bili, zbog opće nesigurnosti. stalno u
opasnosti. V eć G o rd ijan I I I . izgleda

da je kovao jed a n dio svog’a srebr-
nog’ N. u V im in a ciju , g d je se kovao
ođ jesen i 239 pa sve do 254/55 bakren i
p ro v in c ija ln i N. za p ro v in ciju M oesia
Superior, sa n av ađ an jem grad a Col.
V im . i slikom gradskog g rb a na na-
ličju . L o k aln i se N. kovao i u Stobi.
.N a js ta rija , sa sigurnošću đokazana,
državna kovnica N. na te r ito r iju naše
države b ila je osnovana od G a lijen a
(253—268) u S is c iji (daDašnjem Sisku).
S isc ia je b ila u v ije k jed n a od n a j-
p ro đ u k tiv n ijih kov n ica: za v rijem e
G a lije n a sa d v ije oficin e (radionice)
-osnovana, im a la je za v rije m e A ure-
lija n a 6, za v rije m e P ro b a 7 oficin a.
K a s n ije se sm a n jio b ro j n a 3, a li je
bilo u početku 4 v ije k a opet 6 ofi-
cin a. N apadi b arb a rsk ih naroda obu-
sta v ili su 387 d a ln je k ov an je.
D ru g a državna kovn ica n a tlu da-
n a šn je naše države u sta n o v ljen a je
od cara K o n sta n tin a V elik og u S ir-
m iju (S rijem sk a M itro vica). Ona
je počela ra d iti p o slije drugog g ra -
đanskog ra ta (324). K ov alo se ovdje
samo privrem eno, i u jed n o j jed in o j
oficin i. 326 p rem ješten a je kovnica u
novu p rijesto ln icu C arigrad . Nova
perioda k o v a n ja N. počela je u S ir-
m iju 350, za vlađe ca ra K on stan -
c i ja I I . K ad ilo se u d v ije oficine.
P o s lije 383 p restalo je redovno ko-
v an je. 394 i 395 Teođozije I. ponovno
je kovao u S irm iju zlatan novac, i
to u v elik o j količini, za u zdržavanje
c ije le v ojsk e. S tim se z av ršu je rim -
sko k o v a n je N. u P a n o n iji.
Za novčani prom et u našim ze-
m lja m a od državnih kovnica izvan
n ašeg te r it o r ija v a ž n ije su Tesalo-
n ik a (Solun) i S erd ik a (S o fija ). Te-
salon ik a je kov ala lo k aln i novac već
168 p r ije K r., pa sve do vrem ena
cara G a lijen a , a od D io k le c ija n a do
H e ra k lija I. za e ije lu državu. U Ser-
dici se kovao lo k a ln i novac od M.
A u rela do G a lijen a , a državni od
G a lije n a do K o n sta n tin a V elikog, sa
prekidim a od P ro b a do D io k ie cija n a .
S a rasp ad an jem zapadnorim ske ca-
revine i napadim a germ an sk ih ple-
m ena počela je u našim k ra je v im a
jed n a perioda ku lturn og opad anja.
K ov n ice N. u S is c iji i S ir m iju pro-
pale su, te p o slije tog a nem a v jek o -
vim a, ne obazirući se na b arb arsk a
im itira n ja , domaćeg N. Sam o kratko
v rijem e , u 6 v ijek u , k ov ali su Isto čn i
G oti i gepidski k r a lj K unim und u
S ir m iju m ali b ro j sitnog novca iz*
- 147 —
NOVAC
rđavog srebra. P o je d in a čn i novci
Isto čn ih Gota, na pr. Teodorika V e-
likog, p o ja v ili su se na zapadu naše
države. M ale potrebe kovanog N. po-
k riv a le su se istočno-rim skim (bi-
zantskim ) N. O vaj se n a jp r ije kovao
uglavnom u C arigradu, po sta ro j
rim sk o j stopi, k o ju je K o n stan tin
V e lik i d o tjeriv ao (soliđus i trien s
u zlatu, siliq.ua i m iliaresion u sre-
bru, pored tog a b akren i N. folles).
T ek A n a sta z ije I. p ro m ijen io je sta ri
sistem i uveo je sa svojom novčanom
reform om (498) v elike bakrene ko-
made, folles, i n jeg ov e dijelove, k o ji
im a ju n a n a lič ju slova kao brojev e
(M = 40, K = 20, I = 10 num m i). V a-
s ilije I I . (976—1025) uveo je , m jesto
đ otađ ašn jih m alih a li đebelih zla-
tnika, široke i tanke, k o ji su uskoro
dobili oblik zđ jele (num m i scyphati).
I b ak ren i N. dobio je p o slije ovu
form u, k o ja je veom a k a ra k te rističn a
za k a s n iji b izan tski N. B iz a n tsk i N.
je do prvog narodnog k o v a n ja bio
n a jv a ž n iji N. u sa o b ra ća ju istočnih
d ije lo v a naše države. Zbog pogor-
š a n ja legu re zlatnog N. na c ije n i su
b ili samo sta ri zlatn ici, i pošto su
se oni, kao i u č ita v o j E v rop i, pred
k r a j sre d n je g a v ije k a sve m a n je i
m a n je p o ja v ljiv a li, b izan tsk i soliđ
je postao samo raču n sk i N., kao po-
ja m izv jesn e količin e srebrnog N.
ra z ličito g p o d rijetla. To je srp ski
perper, č ije im e potiče od grčkog
yperperon.
P ored bizantskog novčanog’ sistem a,
b ila su sređ njem v ije k u izvan gra-
n ica naše države jo š dva druga važna
sistem a, č i ji su u t je c a ji na ra z v ija -
n je N. b ili od stv arn e važnosti: na
zapađu n je m a čk i sistem , stvoren na
tem elju kasno-rim skog od cara K a r la
V elikog, i u vezi s tim m ađžarski,
a n a jugozapađu m letački. Iz kom-
b in a cije ili d a ln jeg r a z v ija n ja poje-
dinih od ova tr i sistem a r a z v ija li su
se razn i n aši novčani sistem i sred-
n je g v ije k a .
N a zapađu je trg o v ačk i sao b raćaj
bio potpuno uništen, i potreba za ko-
van N. b ila je v rlo m ala. Osim m alog
b ro ja bizantskog N. kovani su v a ljđ a
još k asn orim ski solidi. N. karolin ških
v lad ara rije tk o je dolazio do naših
k ra je v a , i n ije igrao n ikakv u ulogu
u novčanom sao b raeaju . N ovčana re-
form a K a r la V elik og b ila je ipak
važna, je r je ona za. sredovječne
novčane p rilik e na zapađu naše dr-
NOVAC-
žave od v elike važnosti. K a rlo Ve-
lik i uzeo je za te m e lj sv oje reform e
kao raču nsku jed in icu sta ri rim sk i
solid ( = S ch illin g ), k o ji je on po-
d ije lio u 12 d enara (P fen n ig ). 20 ši-
lin g a b ila je jed n a funta_ (libra).
O vaj noveani sistem p o sto ji jo š i
danas u E n g le sk o j. U istoenim k ra-
je v im a N jem ačk e fu n ta se đ ije lila ,
s obzirom na b izan tsk i zlatn i solid,
k o ji je jo š bio u o p ticaju , u 8 šilin g a,
sv ak i po 30 p fen iga. V a ž n iji za pro-
m et b ili su reg en sbu ršk i pfenizi, k o ji
su kroz cio 10, 11, pa čak i 12 v ije k
im a li n a jv id n ije m jesto u trg ov ač-
kom sa o b ra ća ju sa isto k o m .. P o re-
gensburškom tipu k ov ali su N. po-
s lije salcbu ršk i nadbiskupi, koruški
vojvode i a k v ile js k i p a tr ija r s i, č i ji
su N. također jed n u i ako ne znatnu
ulogu ig r a li u d a n a šn jo j Slo v en ačk o j.
P rv a sred ov ječn a v rsta novca, k o ja
je bila daleko na istoku od velike va-
žnosti, b ili su friz išk i denari (fri-
satici). Oni su iz a šli iz kovnice salc-
burških nadbiskupa. u F riesach -u , u
Ivoruškoj. P r v i friz išk i pfenizi po-
zn ati su iz sredine 12 v ije k a . U H r-
v a tsk o j, dokazano je , k u rz ira li su
tek od 1211. Oni pokazuju prvobitno
na p re d n jo j stra n i lik nadbiskupa,
na n a lič ju zabat među d v ije kule.
Uz to je na početku 13 v ije k a bilo
jo š mnogo drugih tipova. K ak o je
o v a j N. bio od n a jf in ije g srebra, on
je brzo došao u c ije n u i izvan Ivo-
ruške, kao dobro plaćevno sređstvo,
i zato je postao uzorak za im ita c ije
od raznih v lad alaca. Do H rvatske,
S la v o n ije i B a n a ta kolao je ov aj N.,
često p om iješan sa drugim vrstam a
N„ kao što su kelnski, engleski de-
n a ri i t. d. P ošto su friz išk i pfenizi
ig r a li znatnu ulogu u trgovačkom
sao b ra ća ju na istoku, osnovane su,
duž D rave i Sav e i na trgov ačkim
putevim a, k o ji vode u H rvatsku, na-
ročite kovnice za. k o v an je frizišk ih
pfeniga. š ta je r s k i vojvode i salcbu r-
ški nadbiskupi zajedno su kovali u
P tu ju , salcb u ršk i nadbiskupi u B re-
žicam a na S a v i i u B eichenburg u,
Sponnhaim -u pored sv o jih koruških
kovnica i u K o sta n je v ic i (Landes-
trost) i u L ju b lja n i, fra jz iš k i biskupi
u H rvatskom Brodu, A ndechs-M eranci
(istarski m ark g ro fi) u K am n ik u i u
Slo v en jg ra cu , bam berški biskupi na
sv ojim im a n jim a u K o ru šk o j i akvi-
le js k i p a trija r si, č i ji su se novci (t.
zv. a g la je i), p o slije potpuno samo-
— 148 —
stalno ra z v ija li, također su kov ali po-
friziškom kovu. M ongolski napad 1241
prekinuo je o p ticaj friziškog N. na
istoku. N a n jegovo m jesto došli su
bečki pfenizi, k o ji su postepeno frizi-
ške i u p o sto jb in i izag n ali iz saobra-
ć a ja . B e čk i pfenizi p rev lađ av ali su do
15 v ije k a , a n jih ovo im e n alazi se jo š
danas u slovenačkoj r ije č i v in ar, kao
oznaka za n a js it n iji N. (u A u s tr iji
H eller). C e ljsk i grofovi i F ra n k o -
p an i im a li su, na osnovu earskih.
p riv ile g ija , pravo k o v an ja po bečkom
kovu,
N ovčana ki’iza u drugoj polovini
15 v ije k a (v rijem e t. zv. Schinder-
lin g-a), kada su i u L ju b lja n i kovalL
od rđavog srebra, u n ištila je potpuno
đ otađ ašn ji novčani sistem . Pod u tje -
caj'em tirolsk o g novčanog reda, g d jQ
su već u 13 v ije k u kov ali t. zv. k r a j-
care (E tsch kreu tzer po duplom krstu
na n a ličju ), uveden je u one đijelove
naše države, k o ji su r a n ije p ripad ali
A u s triji, jed an nov novčani sistem .
N a jp r ije se udomaćio k r a jc a r kao
ekv iv alent za 4 pfeniga. Osim toga
dobio je sađa zn ačajn u važnost r a jn -
ski zlatn ik (Gulden. forin ta, slove-
n ačk i ra jn iš ) tako da ga je i car
F rid rik I I I . 1484/86 kovao (1 fl.
= 60 kr.). O vaj novčani sistem po-
p ra v lje n carskim novčanim uredbam a
16 v ije k a i terez ija n sk im novčanim
ugovorom o konvencionalnom tečaju ,
po k o jim a su se i neke druge vrste
N. (ta lir i i t. d.), kovali, ostao je
uglavnom do 1857. Tada je zaveđen
t. zv. a u strijsk i te č a j, k o ji je d ijelio
fo rin tu u 100 k ra jc a ra . 1892 uveden
je kru nski te č a j na zlat.noj bazi. Po
konvencionalnom te ča ju izdani su i
a sig n a ti (N. papiru), za 5 fo rin ti.
k o je je izđao za v rije m e m adžarske
bune 1848 G lavni Srp ski N arodni
Odbor u S rijem sk im K arlov cim a.
Znatnu ulogu u novčanom saobra-
ć a ju naših zem alja, naročito u sje-
vernim k ra je v im a pa sve do D alm a-
c ije , ig rao je N. m adžarskih kra-
lje v a . P r v i je kovao m ađžarski N.
k r a lj S tje p a n Sv eti, k o ji je izdavao
po uzorku regensbu rških poludinara
sitan srebrn N. (oboli). Težina polu-
d in ara brzo je počela opadati, tako
da je m adžarski N. u 12 v ije k u po-
stao n a jm a n ji N. u srednjem v ijek u .
V rh u n ac je postiglo sredovječno rna-
džarsko kov an je N. za v rijem e
B ele IV . (1235—1270). N a jju ž n ija ma-
đžarska kovnica b ila je ona u Sri-

je m sk o j M itrovici. Ivarlo E o b ert An-
žuvinski počeo je sa k ov an jem zla-
tn ih fo rin ta (florenus), po floren-
tinskom tipu. a M a tija K o rv in prvi
je donio zlatnike, k o ji pok azuju na
jed n o j stra n i lik Sv . L a d isla v a a na
drug-oj Bogorodicu na p rijesto lu ,
s natpisom P a tro n a H un gariae. L ik
Bogorodice ostao je od tada stalno
na m adžarskim N. K a d su H absbur-
govci došli na m adžarski p rijesto
iz je d n a čili su postepeno m adžarski
novčani sistem sa a u strijsk im .
Od m adžarskih k ra lje v a kovao je
A n d rija I I . kao h erceg h rv atsk i
(1197—1204) N. u Zagrebu. Ova.j N.
može se sm a tra ti ltao n a js t a r iji ju -
goslovenski N. T a j N., k o ji im a nat-
p is: A nd reas dux C roatiae, u stv a ri
je im ita c ija friz išk ih denara. P o-
čev ši od vrem ena B e le IV . k ov ali su
m adžarski k r a lje v i i za Sla v o n iju ,
k ojo m su obično u p ra v lja li p rijesto -
lo n asljed n ici kao banovi, n aročite ba-
novce, sa natpisom : M oneta reg is per
Sclavoniam . N. im a na jed n o j stra n i
kunu, a na n a lič ju k rst p a trija r h a .
Od 1256 kovani su banovci u P a-
kracu , a 1260 ra đ ila je već kovnica
u Zagrebu, g d je je ostala sve do
14 v ije k a . T i su se N. sv iđ ali i dopi-
r a li su do B osne i H ercegovine. Po-
slje đ n je banovce kovao je v je ro ja tn o
ban N ikola Szecs za v rije m e svoga
prvog banstva (1348—1352). Po tipu
m adžarskih obola bio je i p rv i N.
grad a Sp lita . On pokazuje im e grad a
(Sp alatin o). N ije sigurno da su ko-
v an i već pod m ađžarskim k ra lje m
Im rom (1196—1204), a li je S p lit kovao
N. sigurno već u sredini 13 v ijek a .
Za razv itak ju goslovenskog N. b ili
su od presuđne važnosti N- m letačke
republike. P rv i m leta čk i N. bio je
jo š m alo važan za opći novčani sao-
b ra ć a j. Ali. oko 1200 počeo je dužd
E n rico Danđolo k ov ati pored dota-
d ašn jeg sitnog N. m le ta čk i groš
(grossus venetianus) ili m atapan, u
težini od 2178 g (po bizantskom
uzorku: avers K r is t na p rijesto lu ,
rev ers Sv. M arko p red aje duždu za-
stavu). O vaj se N. kovao u M leeim a
sve do dužda A n d rije D andola (1343
do 1354). M atap an i su se vrlo brzo
r a š ir ili u svim pravcim a, i n a našem
su te r ito r iju postali n a jv a ž n ije pla-
ćevno sredstvo. Osim u I t a l iji , m ata-
pani su b ili podržavani u S r b iji, Bo-
sni, B izan tu i B u g a rsk o j. D ru g i mle-
ta č k i N., k o ji je u novčanom saobra-
— 149
NOVAC
ć a ju ju gosloven skih z em a lja im ao
ulogu, je zlatnik, cekin ili dukat, kod
naroda zvan i š ljiv a k ili ru šp ija . On
je p rv i put kovan 1284 od dužda Gio-
vanni D andola (avers K r is t u t. zv.
m andorli, rev ers Sv. M arko p red aje
zastavu dužđu, k o ji k leči pred n jim ).
D ukate su A u s trija n c i i p o slije pro-
p asti m letačke rep u blik e (1797) do
1822 izd av ali pod imenom p o sljed n jeg
đužda Ludovica M anina. V rijed n o sn a
stab iln ost n jih o v a učinila. je , da je
t a j zlatn ik sve do n a jn o v ije g vre-
m ena bio n a jv a ž n iji trg o v a čk i N. na
B alk an u . N a k r a ju 14 v ije k a dopu-
šta li su M leci razn im đalm atin skim
općinam a, k o je su b ile pod n jih ov om
vlašću, k o v an je m alih bakren ih (ba-
g a ttin i) i đjelom ično i sreb rn ih N.
(na jed n o j stra n i je lav Sv. M arka,
na drugoj sv etac dotičnog grada).
N a js t a r iji od ovih N. su kotorski,
k o ji su kovani 1423—1640. N. pokazuje
na n a lič ju Sv. T rifu n a . K ra tk o su
v rije m e k o v ali: Šibenik (Sv. M ihail),
Zadar (Sv. Sim eon), T ro g ir (Sv. Lau-
re n c ije ), S p lit (Sv. D u jm o), H v ar
(Sv. S tje p a n ), S ta r i B a r (Sv. Đorđe).
N a k r a ju 18 v ije k a M leci su kovali
za c ije lu D a lm a ciju srebrn e komade
(za 20, 8, 4 solda) i bakrene (soldi i
g azetti) s n atp isom : D alm . et A lban.
M letačk i i naročito bizan tski N.
b ili su uzorci za staro b u g arsk i N.
Ne obazirući se na jed an zlatn ik
Serm ona, b ran ioca S irm iu m a protiv
V a s ilija II., počeo je Asen I I . (1218
do 1241) izđ avati bakrene folare, k o ji
su im itira li bizantske nummi scy-
phati. N jeg o v i n a slje đ n ici izđ av ali su
grube im ita c ije m letačk ih m atapana.
N a jčešće se n alazi na našem terito-
r iju N. Iv . A leksan đra (1331—1355),
Iv. S tra c im ira (1360—1396) i Iv . šiš-
m ana (1371—1373). S a u n išten jem sta-
robug arske sam ostalnosti od stran e
T u ra k a (1396) svršava se i bugarsko
k o v an je N.
Među svim a jugosloven skim N.
starosrp ski su n a jm n o g o b ro jn iji i
n a jra z n o lič n iji, i ako su b ili kovani
dva sto lje ć a p ri k r a ju sred n jeg a vi-
jek a . Ponovno v ađ en je ruda iz staro-
rim skih rudnika sre b ra za vlade D ra-
g u tin a (1276—1316) i M ilu tin a (1282
do 1321) bio je neposredni povod za
prvo opsežnije k o v an je srpskog N.
A li izgleđa, da je jo š U roš I. (1243
do 1276) na k r a ju sv o je vlađavine
počeo s izđavanjem srebrnog N- Srp -
ski je N. osim n atp isa potpuno u prvo
—
NOVAO
v rije m e i u težiu i im itira o m letačke
groševe. P r v i kalu p i rezaui su od
bizantskih (m letačkih) m a jsto ra , a
novac je kovan u Brskovu , na T a ri.
P rv a v ije s t o g rossi de B resco v a je
iz 1277. A li brzo su oni p ostali u te-
žin i i izrad i loši, tak o da su M leci
1282 b ili prinuđeni, da protiv tog a
p ro te stira ju . P rv o b itn i tip (avers: Sv.
S te fa n p re d a je srpskom k r a lju za-
stavu) uskoro se m ije n ja , m jesto
zastave im a k rst p a trija r h a . Dok je
na p re d n jo j stra n i jo š za dugo v ri-
jem e ostao tip K r is ta na p rijesto lu
(tek od ca ra D ušana nalaze se poređ
to g a jo š i drugi tipovi, na pr. Ivrist
u m anđ orli i t. đ.), im a n a n a lič ju
već za v rije m e M ilu tin a i D ra g u tin a
razn ih p ređstava (k ra lj na p rije -
stolu, k r a lj sto ji). P ošto su kalupo-
resci b ili ta lija n s k i m a jsto ri, to su
i n atp isi la tin sk i. N ovac sa sloven-
skim natpisom je m lađi. Im a g a od
k r a ja M ilutinove vlađe i od V lad i-
slav a I I . i S tev a n a D ečanskog. Za
v rije m e ca ra D ušana starosrpsko ko-
v a n je N. dostiglo je svoj vrhunac.
N a s ta rijim kom adim a zove se Du-
šan jo š re x R asciae, dei g ra tia , rex
i t. d. P o s lije k ru n isa n ja (1346) on se
zove na N. im p erator ili »car«. S ta -
rim tipovim a on je pridođao jo š lik
ja h a ć e g k r a lja , n atp is u više redova,
šljem sa raznim nakitom i t. d. Za
n jeg ov e vlađe prvo su se k ov ali po-
lu d inari. D ušan je kovao N. i u K o-
toru, sa likom Sv. T rifu n a , a isto
tak o sin mu, ca r U roš, k o ji je u S r-
b iji uglavnom kovao sa u običajen im
tipovim a. Od U roša im a i u lc in jsk i
N„ sa likom Bogorodice, k o ja sto ji.
P ored B rsk o v a p o sto jale su tada i
druge kovnice: Rudnik i Novo Brdo.
Pod carem U rošem počelo je opa-
d an je države, što se vid i i po mnogo-
b ro jn im N. p ojed inih v elik aša, č i ji
su tipovi p ostali veoma. monotoni.
Oni im a ju na n a lič ju samo natp is u
više redova. Težina N. je ja k o ređu-
ciran a. N a jčešći je N. k r a lja V uka-
šina, kovan u P rizrenu . Im a N. i od
n jeg ov e žene i sinova M ark a i An-
d rija ša . D a lje su k ov ali N.: despot
D rag aš, župan N ikola A ltom anović,
župan Gropa iz Ohrida, gradovi P r i-
zren i S k o p lje i t. d. I od Baošića,
im a više tipova N.: Đorđe I., Đorđe I I .
S tra cim iro v ić i B a o ša I I I . K nez L a-
zar se na N. n a jv iše zvao »knez«. Od
n jeg a i od n jegovog sina Stev a n a
im a m nogobrojnih v rsta. Na n jego-
- 150 -
vim N. im a n a js t a r ijih ta lija n s k ih
natp isa, dokaz da su m a jsto ri u ko-
vnieam a b ili jo š T a lija n i.
U n ovčarstvu se p rim je ć u je tada.
izv jesn o k oleb an je težine. Stog a «e
tad a plaćalo često osim kovanim N.
i sirovim srebrom i srebrom u polu-
gam a k o je se davalo po težini. V rlo
su razn olik i b ili N. Đorđa B ran ko-
v ića (1427—1457) p o sljeđ n jeg srpskog^
vlađaoca, k o ji je kovao N. u sre d n je m
v ijek u . N a ju o b ič a je n iji n ovčani lik
bio je lav, spojen često sa mono-
gram om despota, a ponegdje i sam
m onogram . Đorđe B ran k ov ić je ko-
vao N. i zajeđno sa m adžarskim re-
gentom Ivanom H unyadi-em il i sa
bosanskim k ra lje m Stjep an o m To-
m ašem . K ovao je i N. k o ji su nosili
im e n jegovo i n jegov og sina L azara.
N. đespotov kovan je u Novom Brdu,
Rudniku, Sm ederevu, S reb rn ici i t. d.
S ta r i srp ski v la d a ri nisu kov ali
zlatan N. P erp eri, o k o jim a se go-
v o ri u p ov eljam a, ili su in ostran i
z la tn ici ili su, kao što je to spome-
nuto, sanio raču n sk a jed in ica. Tobo-
ž n ji zlatn i p erperi M ilu tina, Dušana,
U roša, V u k ašin a i L az a ra su mo-
derni fa lc ifik a ti. — I bakreni N. bio-
je kovan samo pojedinačno. i to pod
u tje ca je m bizantskih folles za gra-
dove na obali. Ovi gradovi su kovali
b akar i za sebe, bez navođenja vla-
dara, na pr. K otor. S ta r i B a r, U lc in j.
D riv ast, S v a č (Šas), Sk ad ar. Na
p re d n jo j je stra n i bio dotični patron
grada, slično kao k a sn ije za v rije n le
m letačke vladavine. U p o sljed n je
v rije m e p o ja v ili su se bakren i ko-
m adi bizantskog tip a sa grčkim nat-
pisom : Stefan os rex o D(ukas) i
K on stantinos. Možda je to N. k ra lja
Radoslava. A li ov aj N. svakako n ije
im ao nikakvog u tje c a ja na ra z v ita k
starosrpskog novčarstva.
U sp jelo im itira n je m letačkih gro-
ševa od stran e srpskih k ra lje v a po-
tak lo je bosanske banove P a v la i
M ladena Šubića, đa. isto to čine. I
ako znamo da. su k rčk i knezovi im i-
tir a li bosanska. oponašanja, ipak iz-
gleda da. pokušaj bosanskih banova
n ije uspio, je r se ban S tje p a n II.
K otrom an ić (1313—1353) ugledao u
k o v an ju svoga N. na dubrovački N.,
k o ji je im ao u novčanom prometu
Bosne dom inantnu ulogu. Izgleda,
da su n jegov i n a js t a r iji N. oni, k o ji
pokazuju na jed n o j stra n i dubro-
vačkog Sv. V lah a, a na drugoj stra n i

bana, k o ji sjeđ i. N jeg ov k a s n iji N.,
k o ji je zađržao đubrovačku novčanu
stopu, pokazuje na m jesto Sv. V la b a
lik K ristov . I na n a lič ju su se ja v ili,
pod u tje c a je m srpskog N., drugi ti-
povi. T v rtko I. kovao je kao ban ta-
kođer N-, k o ji je odgovarao dubro-
vačkom. Od kada je bio krunisan.
izgleđa da je odustao od k o v a n ja N.
Od T v rtk ov ih n a sljeđ n ik a , D abiše,
O stoje i O stojića, nem a bosanskog
N. Tek T v rtko I I . počeo je 1436 sa
izđ av an jem v elik og srebrnog N., k o ji
pokazuje zem aljsk og p atron a Sv.
G rgura N azijan sk og . K r a lj Tom aš na-
stavio je ovo k o v an je. P o s lje d n ji vla-
dar, S tje p a n Tom ašević, č i ji se N.
n a jčešće nalazi, izjeđ n ačio je svoj N.
sa dubrovačkom novčanom stopom, a
N ikola Ilo čk i, sa m adžarskom . Na
n jeg ov im N. se vidi Sv. Bogorođica,
]ik m adžarskog N. I J Sp litu je kovao
u početku 15 v ije k a h erceg H rv o je
sv oj N-, k o ji pokazuje gradskog za-
štitn ik a Sv. D u jm a.
D u brovački novčani sistem je spa-
ja n je obiju , za istočnu trg ov in u n a j-
v a ž n ijih novčanih sistem a, bizantskog
i m letačkog. T a j sistem je bio potvr-
đen statutom od 1272, i od svih ju go-
slovenskih novčanih sistem a najduže
je tr a ja o . S a k ov an jem N. tek se ka-
sn ije počelo, kako od b ak ra (m inca,
follaro), tako i od sreb ra (dinar,
grosso), pri čemu je išlo 30 bakrenih
m inca u jed a n srebrn i dinar. Toean
početak k o v a n ja N. u Dubrovniku
n ije siguran. P r ije 1294, izgleđa, da
se im itirao , sa p rivatn e strane, rim -
ski bakren i N., k o ji je k a sn ije zako-
nom priznat. K o v a n je srebrnog N.
počelo je u početku 14 v ije k a . Du-
brovački dinar, k o ji je bio malo
lak ši od m letačk og (1*951 g), pokazu-
je na aversu sto je će g zaštin ik a grada,
Sv. V lah a, sa natpisom S. B la siu s
R agu sii, a na reversu sto jećeg K ri-
sta u m andorli. T a j je tip bio uzet
od m letačkih dukata. Od 1370 b ili su
kovani i srebrn i poludinari. T ip di-
n ara ostao je sa neznatnim izm je-
nam a, uglavnom do početka 17 vi-
je k a isti, a li je N. u težin i i u sm je si
postao lo š iji. 1626 dobio je dinar novu
form u: av ers kao p rije , sa naznače-
nom godinom, rev ers K r is t među
zvijezdam a, i natp is T u ta salus. 1627
n ačin jen je , po uzorku p oljsk o g tro-
strukog groša, k o ji je onda bio već
vrlo raširen na B alkan u , t. zv. a rti-
luk, u v rijed n o sti od 3 dinara. U m je-
- 151 —
NOVAC
sto m ince kovao se od 1678 (s nazna-
čenom godinom od 1682) b akren i so-
lađ, u v rije d n o sti od 5 m inca. Zatim
je slije d ilo kovaD je srebrn ih p erpera
(12 d in arića), a od 1708 k o v an je ri-
je tk e .škude (3 perpera) i poluškude.
K o v a n je izgleda da n ije bilo sretno,
je r su se 1722 i 1723 kov ali sreb rn i
duk ati (40 d in arića) i 1725 (s prekidom
do 1779) s o s la n ja n je m n a a u s tr ijs k i
n ovčani sistem dubrovački ta lir i (bra-
dan, v ižlin = 60 d in arića) i poluta-
liri. — N azađak dubrovačke trg o v in e
p ri k r a ju 18 v ije k a p rim je ć u je se u
p og oršan ju dubrovačkog N. K ov a-
n jem t. zv. lib e rtin e h tje lo se jo š
jedam put, a li bezuspješno, konkuri-
r a ti ta lir u M a rije T e rez ije , k o ji je
bio na istoku veom a tražen. — Po-
s lje d n ji proizvođi dubrovačke kov-
nice b ili su p erp eri i poluperperi iz
1801—1803; u n jim a nem a više ni pola
srebra. P o s lije 1803 n ije se više ko-
valo u D ubrovniku.
P rop ašću ju goslov en skih država,
uveden je tu rsk i N. N. s k o jim su
T u rci došli u b alkan ske zem lje bio
je akče, od k ršćan a zvan aspra. To
je sitan srebrn N. sa prvobitnom
težinom od 1 g, k o ja se uskoro sma-
n jiv a la , tako da je za v rije m e nov-
čane reform e, k ra je m 17 v ije k a , im ala
samo do 0T3 g. N.' n ije pokazivao
nikakve slike, nego je nosio samo na
arapskom jezik u im e su ltan a i kov-
nice. Osim toga, kovane su, pod u tje -
c a je m bizan tskih b akren ih fo lara,
bakrene m an gire (m anghir). Zlato su
T u rci kov ali tek p o slije o sv o je n ja
C arigrad a. Do tad a su k u rz ira li samo
stra n i zlatn ici, k o ji su samo dobi-
v a li jed an znak le g a liz ira n ja . T ek je
M uhamed I I . kovao u sv o jo j novoj
p rije sto ln ici po novčanoj stopi mle-
tačk ih dukata sv oje zlatn ike (altin ,
kod k ršćan a cekin). P rv e kovnice,
k o je su T u rci u spostavili u Evropi,
bile su u D rin op olju i Serezu, treća
kovnica b ila je na tlu naše države,
u Novom Brdu. g d je je M u rat II.,
isk o rišću ju ći sta re srpske rudnike
srebra, počevši od 1439 kovao N. K ov-
n ica je ova b ila u 15 i 16 v ije k u v rlo
produktivna. Pod Muhamedom I I . b ila
je osnovana kovnica u S k o p lju , g d je
se v je ro ja tn o također kovalo srebro
iz Novog B rd a. S u lta n B a ja z it I I .
(1481—1512) kovao je u K rato v u , g d je
se sve do 19 v ije k a vadilo olovo i
srebro. S u le jm a n I I . (1520—1566) orga-
nizirao je kovnice u sje v e rn o j S r b iji:
NOVAC
u M ajd an u K u č a jn i i u Beogradu.
Osim tog'a, b ili su jo š neznatni a te lje i
u Ohridu i V elesu. I u B osni, bogatoj
plem en itim m etalim a, organizirano
je k o v an je N. Iz S reb rn ice p ostoje
srebrn e aspre S u le jm a n a I I., Se-
lim a I I . i M u rata I II ., i zlatn i a ltin
S u le jm a n a I I . Iz Č ajnice u ju ž n o j
B o sn i poznat je srebrn N. i jed a n
zlatn ik S e lim a I I . Izgleđ a da je u
p rije sto ln ic i S a r a je v u b ila jed n a
kovnica, iz k o je postoje srebrn e aspre
M u rata IV . (1623—1640).
Ovo veoma. bogato k o v an je u pro-
v in c iji zav ršila je novčana refo rm a
S u le jm a n a I I I . od 1688. K o v a n je 110 -
vih v elik ih sreb rn ih kom ada, k o ji su
stvoren i pod u tje c a je m zapadnih ta-
lira , rezerviran o je p rije sto ln ici.
Sam o za k ratk o v rije m e (1687—1689)
kov ali su se jo š u B osn i bakren i
m an g iri, kao N. za nuždu (Notgelđ).
T u rsk i N. (novčana refo rm a od 1844,
po evropskom uzoru, g la v n i kom adi:
zla tn a lira , sreb rn a m edžedija = 20
p ija ste ra ) ostao je u S r b iji, pored
a u strijsk o g novca (cvancik i t. d.) i
ru sk ih ru b a lja , sve do k o v a n ja srp-
skog novea pod knezom M ihailom ,
n a jv a ž n ije plaćevno sređstvo.
S r b ija , do postignute potpune ne-
zavisnosti, n ije im aia svoga N. Za
v rije m e kneza M iloša bile su u opti-
c a ju razne v rste tu rskog i t. zv. ce-
sarskog N. C esarski se N. zvao ne
sam o a u strijsk i, nego i N. svih dru-
gih evropskih država. T a j se N. sma-
tra o kao b o lji i č is t iji od turskog.
M ita P etro v ić navodi 43 razne v rste
N., k o je su tad a bile u o p tica ju : 10
v rsta zlatnog, 28 srebrnog i 5 ba-
krenog. S v a k a je v rsta im ala sv oje
n aročito ime, i sv ak oj je v rsti knez
M iloš p ri izd av an ju n aređ en ja za
p rik u p lja n je poreza označivao v rije -
dnost, po k o jo j se ona m ogla za po-
rez p rim iti. V rijed n o st se ođređivala
po grošu, k o ji je onda bio novčana
jeđ in ica. Je đ a n porezni groš v rijed io
je dva č a rš ijs k a ili tu rsk a groša
(p ija ste r). P ošto su se među ovim
v rstam a nalazile mnoge v rste, k oje
su u sv o jo j p o sto jb in i bile već oda-
vno povučene iz sa o b ra ća ja , i zato
već mnogo istrošen e i oštećene, knez
M ihailo je zabranio (u ja n u a ru 1868)
svaki uvoz stran og bakrenog N. 10/6
1868 uveo je knez M ihailo nove ba-
krene komade u v rije đ n o sti od 1, 5
i 10 poreznih para. N. je bio kovan
li Beču, sa kneževim likom, k o ji je
m odelirao m ed aljer A. S ch a rf. Po
rum unjskom uzoru pridružio se knez
M ilan, k o ji je u početku nastavio
k o v an je kneza M ih aila, la tin sk o j
u n iji (8/11 1873). E k v iv a len t fran -
cuskog fra n k a je dinar, k o ji se d ije li
u 100 para. Zakonom od 10/12 1878
bilo je ograničeno slobodno k o v an je
srebra, a uvedeni su zlatn i komadi
od 10 i 20 dinara. Od sreb ra su ko-
v an i kom adi od 5, 2, 1 i 0‘50 dinara,
a od n ik la (25% N i + 75% Cu) ko-
m adi od 20, 10 i 5 para. P ored toga
1885 su izđane novčanice P riv ileg o -
vane N arođne B an ke. B a k re n i ko-
m adi povučeni su k ra je m 19 v ije k a
iz sa o b ra ća ja . 1906 pokušano je po-
novno sa uvođenjem sitnog bakrenog
N. u v rije đ n o sti od 2 pare, a li ga
promet n ije prim io.
C rna Gora pridružila se, iz pri-
vrednih razloga, a u strijsk o m novča-
nom sistem u. te je u početku raču-
n ala u forin tam a, a p o slije uvođenja
a u strijsk o g krunskog te č a ja u per-
perim a (1 perper = 1 a u strijsk a
kru n a = 100 p ara crnogorskih).
P o s lije u je d in je n ja novčani je si-
stem u c ije lo j državi izjeđnačen
(1920), p ri čemu je ođređena v rije -
dnost a u strijsk e krune prema đinaru:
1 kru n a = 0'25 d inara, a 1 crnogorski
perper = 0’50 dinara, odnosno za
sume ispod 5.000 d in ara 1 : 1. P o slije
ra ta bio je u o p tieaju samo N. u
papiru. Tek 1920 izđan je sitan N. u
v rijeđ n o sti od 5, 10 (98‘5% Zn + +5%
Cu) i 25 (25% Ni + 75% Cu) para (ova
p o sljeđ n ja v rsta je uskoro povučena
iz sa o b raćaja). 1925 izdani su komadi
od 0‘50, 1 i 2 dinara u v eličin i i izradi
predratn ih srebrn ih kornada, ali ođ
neplem enitog m etala. Z latnici, k o je
je k ra lje v in a S H S đobila iz zaostav-
štin e austro-ugarske m on arh ije, pre-
k iv a ju se sađa u P ariz u u dinare (na
osnovu fin a n cijsk o g zakona za 1924
i 1925 čl. 286).
L i t e r a t u r a : Brunšm id, Mazin-
ska ostava (V jesn ik H rv atskog A r-
heološkog D ruštva, 1896/97); Brun-
šmid, D ie In sch rifte n und Miinzen
der griec-h. Stad te D alm atien s (1898);
P orrer, K elt.ische N um ism atik der
B h ein - u. Đonaulžinđer; Cohen, Des-
cription historique des m onnaies ro-
m aines; S a b a tier, D escription gene-
rnle des m onnaies byzantines; Lu-
schin, F rie sa ch e r P fen n ig e (Num.
Z eitsch rift, 56, i u S ta rin a ru za 1923;
R ethy, Corpus Nummorum H unga-

ria e ; Tru h elka, S lav o n sk i B an ov ci
(G lasn ik bosansko - hercegovačkog
M uzeja, 1897); Stock ert, L e m onete
del comune di S p alato (B u lletino di
A reh. e S to ria D alm . X L ./ X L II . suppl.);
Papadopoli, Le m onete di V enezia
(I./H I.); MoHeraTi u nesaTHTt n
BtirapcKHTt cape; L ju b ić, Opis ju g osla-
venskih novaca; Jire ček -R a d o n ić, Isto-
r i ja S r b ije (III., 234); T ru h elka, D er
bosnische Fund von R ib ić i (W issen-
sch aftlich e M itt. aus B osnien (X I.);
M. R ešeta r, S t a r i bosanski novci (Bo-
san ska V ila , 1910); M. R ešetar, Du-
brovačka N um izm atika; Codrington,
A M anuel of M usulm an N um ism atica
(1904); Đ. Isk rić, D as serbische Geld-
vesen (1904); M. P etro v ić, F in a n s ije
i ustanove obnovljene S r b ije do 1842.
I .; M. R ad o sav ljev ić, D ie E n tw ick lu n g
der W ah ru n g in S erb ien ; M. N eđ elj-
ković, Osnovi P o litič k e E k o n o m ije
(1921). B . S a r ia .
NOVAC SA KRMAČOM. U našem
narodu i skoro u sv ak oj num izm a-
iič k o j zb irci kod nas nalaze se mno-
go b ro jn i kom adi tob ožn jeg novca,
k o ji pokazuje na p re d n jo j stra n i ra -
■ zličite likove, a na n a lič ju vidi se
krm ača s prascim a. Narođ m isli da
o v aj novac donosi sreću. M islilo se
da je to n eki b a rb a rsk i novac, a li je
danas jasn o, da je to ta lija n s k i fa l-
c ifik a t 19 v ije k a .
L i t e r a t u r a : V a ltro v ić u S ta -
rin a ru za 1892 i 1893; K u b iček u
W ien er Num. Z eitsch rift (X L I.. 139).
B. S.
NOVAČAN ANTON DR., p isac (9/7
1887, Zadobrava, kod T rn o v lja , blizu
C elja). U čio je g im n a z iju u C elju ,
Zagrebu, K a rlo v cu i V araždinu, a
pravo u P ra g u , P arizu , M iinchenu,
M oskvi (prom oviran je u P ra g u 1915).
U početku ra ta bio je osum n jičen
zbog v eleizđ aje i više m jeseci zatvo-
ren u C elju i Grazu. Sv ršio je p o slije
stu d ije u P ra g u (1914/15), i služio tam o
kod suda (1915/16), ostalo je v rije m e
bio u v o jsci (1915, 1916—1918), napo-
slje tk u kod vojn og suda u S a r a je v u
i u Zagrebu. P o s lije p re v ra ta bio je
t a jn ik provizornog eeškog poslanstva
kod N arodnog V ije ć a u Zagrebu,
1919 ata še kod poslanstva u P rag u ,
činovnik m in ista rstv a in o stran ih dje-
la u Beogradu, kod d eleg a cije u T r-
stu. Od novem bra 1920—1923 aktivno
je sudjelovao u političkom životu,
kao kanđiđat, p o litičk i organ izator
- 153 -
NOVAK
i n ovin ar n a jp r ije kod slovenačke
se lja č k e stran k e u Š ta je r s k o j, p o slije
kod slovenačke rep ublikanske stran -
ke, osnovane po dogovoru sa S t. R a-
dićem. B io je izđavač i urednik poli-
tič k ih listo v a N aša V as (1921/22) i
R ep u b likanec (1922—1923). 1924 do re-
d u k cije 1925 bio je ataše za štam pu
kod p oslan stv a u V a rša v i, a od 1926
advokatski je k o n cip ijen t u M ariboru.
— N. je počeo k n již e v n i rad kao gi-
m n a z ija la c u Z agrebu kod đačkog
lista N aša S n a g a ; sarađivao je u H r-
vatskom Đ aku, a. osnovao je , sa K .
H aislerom i dr„ So tlu , k a sn ije Grič.
1904 počeo je da su rađ uje sa p je -
sm am a i p rip o v ije tk am a u H rib aro -
vom Ilu strov anom N arodnom K ole-
daru (za 1905—1912), sa član cim a u
c e ljs k o j D om ovini (1906), Slovenskom
N arodu (1909) i celjsk o m Narodnom
D nevniku (1909—1910). Izdao je zbir-
ku c rtic a i p rip o v ijed ak a N aša vas
(I. 1912, I I . 1913), u k o jo j je htio da
pokaže u prvom redu u n u tra šn ji život
naših se lja k a , više puta sa akcentom
patološke stran e. P isa o je (od 1917) i
u L ju b lja n s k o m Zvonu, uređivao je
sloven ački dio B artu lo v ićev o g K n ji-
ževnog Ju g a , Srpskog K n jižev n o g
G lasn ika, o b ja v io je dram u V e le ja
(1921), zbirku p rip o v ijed ak a Sam osil-
uik (1923) i p rv a dva čina, kao trilo -
g ija zasnovanog, d ram atičn og mo-
zaika C e ljs k a hronika (H erm an C elj-
ski, L ju b lja n s k i Zvon. 1925).
I. G r a fe n a u e r .
NOVAE. V. Runović.
NOVAK GRGA DR., h istorik (2/4
1888, H var). Osnovnu školu učio je u
H varu, a gim n aziju u Sp litu . Učio je
na univerzitetim a u P rag u , Beču i
Zagrebu. 1911 položio je profesorski
ispit, i rigorozirao je 1913 u Zagrebu
(n ostrificirao u P ra g u ). 1911—1920 bio
je nastavnik n a realci u Sp litu , 1914
do 1920 pomoćnik na arheološkom
m uzeju u Sp litu , a 1918—1920 profesor
na ženskoj realn o j gim n aziji. 1920 do
1922 bio je docent, a 1922—1924 van-
redan profesor filozofskog fak u lteta
u Sk op lju . Od ju la 1924 redovan je
profesor sv eu čilišta u Zagrebu. Su-
radnik je m nogih naših listova i ča-
sopisa. G lavni su mu ovi radovi: Sla-
veni i V en ecija, I.—I I . (1913), P u čk i
p revrat na H varu (1918), S p lit u sv jet-
skom prom etu (1923), H var (1924), Ita -
l i ja prema s tv a ra n ju ' Ju g o sla v ije
(1925). V . N.
NOVAK
NOVAK PET A R , u pravnik držav-
nog loznog rasad n ik a u K a štel-S u -
ćurcu (17/11 1879, H var). Svršio je
6 razred a g im n a z ije u Zađru, više
gospodarsko u čilište u K rižev cim a
(1900) i vinogradai-sko-voćarsku školu
u S t. M ichelu (T irol). Od 1901 je u
p oljoprivred n oj službi u D a lm a ciji.
Od k r a ja 1924 radi kao entomolog na
poljop riv red n oj oglednoj i kontrolnoj
sta n ici u Sp litu . B a v i se intenzivno
entom ologijom i im a jednu od n a j-
ljep ših p rivatn ih zbirki in sekata u
n ašoj državi. TJ poljoprivrednim li-
stovim a napisao je o štetnim kuk-
cim a mnogo dobrih stu đ ija , k o je je
P oljo p riv red n a ogledna i kontrolna
stanica. u Sp litu izdala u brošuram a:
O pažanja o grozdovom m oljcu, Žilo-
griz, K orisn e i štetne božje ovčice,
Medić n a smokvi, K lis n ja k , Žitna
m ušica. G lavni mu je rad: Štetn ici
loze (u rukopisu). I. B .
NOVAK VIKTOR, kistorik,_ profe-
sor u niverziteta (4/2 1889, D o n ja Stu -
bica). Osnovnu školu je učio u Za-
grebu, a g im n aziju u Zagrebu i V a-
raždinu. Sveu čilište je pohađao u Za-
grebu (n a jp rije teologiju , pa onda
filo z o fiju , h isto riju i g eo g ra fiju ) i
apsolvirao g a 1912. 1913 položio je pro-
fesorski ispit. 1913 i 1914 sp ećijalizirao
se u pomoćnim h isto rijsk im discipli-
nam a (naročito u p a le o g ra fiji) u Rim u.
na sveučilištu i u v atik an sk oj paleo-
g ra fsk o j školi, kao član a u strijsk o g
h isto rijsk o g in stitu ta u Rim u. 1915
bio je profesor gim n azije u Zagrebu,
1916 d ođ ijeljen je na rad u sveučili-
šnu k n jižn icu , u k o jo j 1919 postaje
kn jižn ičar. 1916 prom oviran je za dok-
tora (teza: B a n M ikac M ih aljev ić).
1920—1922 bio je p rivatn i docent i su-
plent n a zagrebačkom sveučilištu, a
od 1922 redovni profesor za pomoćne
h isto rijsk e nauke, 1924 prešao je na
univerzitet u Beograd kao redovan
profesor h rv atsk e h isto rije i pomoćnih
h isto rijsk ih nauka. — Pored svoje
nauke bavio se N. i muzičkom esteti-
kom, u tom pod ručju napisao je mno-
go član ak a, prikaza, o cjen a i dr. —
Sarađ iv ao je u svim lite ra rn im i stru-
čnim časopisim a: u Ju g o sla v en sk o j
N jiv i, Savrem eniku, Srpskom K n ji-
ževnom G lasniku, V je sn ik u za Arheo-
lo g iju i H isto riju D alm atinsku, P ri-
lozim a i dr. i u dnevnim listov im a:
Obzoru, R ije č i, N ovostim a (Zagreb),
P o litic i i dr. B io je osnivač i ta jn ik ,
- 154
t
pa predsjednik h rv atskog p jev ačk o g
u drnženja L isin sk i u Zagrebu. Od 1924
p redsjed n ik je P rv o g beograđskog
pevačkog društva. — G la v n iji su mu
naučni radovi: S crip tu ra Beneventana,
s osobitim obzirom na tip dalm atin-
ske beneventane (1920), D va sp litsk a
fa lc ifik a ta (1923), E v an g eliaru m Spa-
latense (1924), P ita n je pripadnosti
splitske n adbiskupije u v rijem e n je-
zine organ izacije (1924), F r a n jo R ačk i
u govorim a i rasp ravam a (1925), S ta-
tutum D rivastense (1926 za.jedno sa
M ilanom Šu fflay-em ). I J N arodnoj
E n cik lo p ed iji izradio je hrvatsku h i-
sto rio g ra fiju . A. B arac.
NOVAK VILKO, kompozitor (15/2
1865, V araždin — 16/5 1918, Zagreb).
TJčio je gim n aziju u O sijeku i Za-
grebu, a potom je svršio muzičku
školu Glazbenog Zavoda u Zagrebu.
B io je u čite lj p je v a n ja n a ženskom
liceju , a zatim profesor muzike na
m uškoj u čite ljsk o j školi u Zagrebu.
U isto v rijem e je u m uzičkoj školi
Glazbenog Zavoda u Zagrebu preda-
vao opću teo riju , zborno p je v a n je i
h isto riju muzike. Neko v rijem e je bio
d irigent p jev ačkog društva K olo u
Zagrebu. — Za sv oje đake je izdao:
Obuku u zbornom p je v a n ju . P o v ije s t
glazbe i Školu za. o rg u lja n je . K om -
ponirao je mnogo zborova i to p on aj-
više za m uški glas. N apisao je i
operu: P ro lje tn a bura. (tekst M ilana
Ogrizovića). — N. je bio eklektik bez
a rtističk ih težn ja. U svoje^ doba pot-
puno je odgovarao isk lju čiv o p atri-
otskim n a sto ja n jim a p jevačkih dm -
štava.
L i t e r a t u r a: B . Šir ola, P regled
p ov ijesti hrvatske muzike, 276—278:
F . Lučić, V ilko Novak (Sv. C ecilija,
12, 1918, 97—101): A. Dobronić, O V ilku
Novaku (Jugoslaven ska N jiv a, 3, 1919.
125 do 126). A. D.
NOVAK V JEN CESLA V (1/9 1859,
S e n j — 20/9 1905, Zagreb). Osnovnu
školu svršio je u S e n ju , nižu gimna-
z iju u Sen ju i Gospiću, a preparan-
d iju u Zagrebu. B io je u čite lj u ro-
dnom m jestu, k asn ije je poslan na
konzervatorij u P ra g , poslije čega je
bio nastavnik muzike n a preparan-
d iji u Zagrebu. — Štampao je n revi-
ja n ia nekoliko pjesam a i izdao je
k n jig e pripovijedaka M aca (1881),
P avao Šegota (1888), Podgorske pri-
povijetke (1889), Pod N ehajem (1892),
Podgorka (1894), In fo rm ato r (1894),

M a jsto r Adam (1895), N ikola B a re tić
(1896), D v ije p rip ov ijesti (1897), Po-
slje d n ji Stip an čići (1899), D v a sv ije ta
(1901), Zapreke (1905), T ito D orćić
(1906, izdala g a i S rp sk a K n již ev n a
Zadrnga). N. priče i pjesm e za djecu
izdao je 1917 H rv atsk i Pedagoško-
K n jižev n i Zbor, pod natpisom : Iz ži-
vota za život. N a jv e ći dio N. pripo-
v jed alačkog rad a ra su t je po raznim
časopisim a (V ienac, Nada, P ro sv jeta ,
Dom i S v ije t, H rv atsk a V ila i dr.).
N. je bio n a jp lo d n iji k rv atsk i be-
letrist osamdesetih i devedesetih go-
dina, pišući obilno po svim listovim a.
Od stv ari u re v ija m a neke su po op-
segu pravi rom ani. Od toga rad a iz-
dalo je D ruštvo H rvatskih Ivnjižev-
n ik a 1911 zbirku Teški životi, a Ma-
tica H rv atsk a izdala je 1925 i 1926 tr i
k n jig e n jeg ov ih Iz a b ra n ih p rip o v ije-
sti u re d a k c iji B r. L iv ad ića (sa de-
taljn o m b ib lio g rafijo m ). — H svome
razv oju im a N. nekoliko faza. U prvo
doba ©n je pisac svoga k r a ja prika-
zu ju ći dobu p rije la z a iz v o jn ičk e
uprave i apsolutizm a u novo ustavno
doba, O pisuje propadanje grada i si-
rom ašenje p a tric ijsk ih porodica u
vezi sa prom jenom trg ov ačk ih pu-
teva. U drugoj fazi obuhvaća šire so-
c ija ln e probleme, borbu našeg inte-
ligen ta, politički p ritisak tuđinskih
v lasti, n erazu m ijev an je n a k o je u
malom narodu nailazi talen tiran po-
jedinac, p ro sv jetn i problem sela, so-
c ija ln i položaj k lera u selu. U trećo j
fazi N. je pisac n a jširih so cijaln ih
ten d en cija, iznoseći među prvim a u
n ašo j kn jiževn osti, tipove pregaženih
i zabačenih lju d i. — N. im a v elik i pro-
m atračk i dar, k o jim je znao đa pro-
m atra sve p o ja v e; o s je ć a se u njego-
vom đjelu i n jeg ov ličn i udes siro-
m ašnog in telig en ta, k o ji je u njem u
razvio sim p a tije za sve one, k o ji trpe.
Tako je N. u sv o jo j n ov elistici jedan
od onih naših pisaca, k o ji je obuhvatio
n a jv iše tipova i p o ja v a i č i ji u m jet-
n ički rad n a jv iše proniče nota sam i-
losti i lju b a v i. N jegov je rep ertoar
vrlo opsežan i raznolik. N aročito N.
p rikazu je borbu našeg sirom ašnog in-
teligen ta, bijeđ nih i napuštenih, što
ga čin i n a jb o ljim opisivačem sred-
n je g i nižeg staleža. N. je poslije
Šenoe među prvim piscim a u H rv at-
skoj upro prstom n a n eiscrp ljiv o st
građe, koju za u m jetnost pruža naš
savrem eni život. U m jetn ičk a stran a
u N. p ripovijetkam a n ije u v ijek je-
NOVAKOVIĆ
dnaka njeg'ovoj sposobnosti opažanja.
B rz in a rada i neđovoljno p ro živ lja-
v a n je m otiva čine, da velik dio n je -
govih stran a o sta v ija k a rak ter frag-
m en ata i b lijed ih fo to g ra fija . D obar
dio te- neizrađenosti dolazi od potrebe
što bržeg p isan ja, zbog neim aštine.
U m om entim a, kada je stvarao slo-
bodno i nevezano N. je bio potpuni
u m jetn ik , i neke n jeg o v e novele i po-
jed in i d ijelov i rom ana sp ad aju među
n a jb o lje i n a jto p lije pripovijetke,
k o je su n a našem jazik u napisane.
Literatura: L j. D vorniković,
V jen cesla v Novak (Nada, 1902); B r.
Livadić, D je lo V jen ceslav a N ovaka
(Izabrane p rip o v ijesti, 1925).
A . B arcic.
K ao u čite lj muzike u m uškoj uči-
te ljs k o j školi u Zagrebu N. je u mu-
zičkoj školi Glazbenog Zavoda preda-
vao te o riju o muzici, estetiku i histo-
r iju muzike. Bio je (uz profesora
K la ića ) saurednik časopisa Gusle, a
zatim je uređivao časopis Glazba.
N apisao je : P rip ra v a k n auci o glaz-
benoj h arm o n iji, P je v a č k a obuka u
pučkoj školi, P u čk i u čite lj kao uči-
te lj p je v a n ja i kao o rg u ljaš, C rtice o
razvoju crkvene glazbe, U pu ta u or-
g u lja n ju i zbirka p relu d ija. S v a ova
d je la su m etodički za svoje doba sa-
vrem ena. Glavno i n a jv a ž n ije n je -
govo djelo je St.arohrvatske crkvene
popijevke (1891), u kojem je iz Chi-
th are octochorđe prvi iznio, ritm izirao
i harm onizirao 52 h rv atsk a korala.
N jeg ov rom an D v a sv ije ta , može se
sm atrati kao v je rn a slika ondašnjih
m uzičkih p rilik a u H rv atsk o j.
L i t e r a t u r a : Iz v je š ta j h rvatske
muške u čiteljsk e škole u Zagrebu.
1905—1906; B . Širola, P regled povije-
sti hrvatske muzike, 265—266.
A. D.
N O V A K I, selo u S la v o n iji, oblast
O sijek, srez S la tin a , općina G o rn ji
M ih o ljac, u P od rav in i, od S la tin e
12 km (pravac) k sjeverozapadu.
Im a ju 870 stanovnika. — U 13 v ijek u
N. su bili plem enska župa, k o ju je
k ra lj B e la IV . darovao banu P rije zđ i,
izuzevši zem lju Novak, koju su već
p rije đržali tem plari ili božjaci.
J . M-n.
NOVAKOVIĆ D IO N ISIJE, budim-
ski episkop, propovjednik i crkveni
pisac (1705, B o k a K otorska — 8/12
1767, Sv. A n d rija, kod Budim pešte).
K ao jerođakon m an astira Savine. oti-
NOVAKOVIC
šao je IST. 1725 u K ije v , gd je je svršio | haškog izbornog suda, D ruštvo Na-
g'im naziju i duliovnu akad em iju. Na
povratku iz R u s ije 1737 došao je u
Novi Sad i postao je profesor filozo-
f i je i b og oslov lja u duhovnoj akade-
m iji, k o ju je u to v rijem e osnovao
u Novom Sadu backi vladika V isariou
P avlović. Neko v rijem e N. je bio i
propovjednik u H rv atsk o j i u B u -
dimu. Budim ei su ga toliko rado
im ali, da su a rh ije re js k i sinod gotovo
p risilili da irn dade N. za episkopa.
Za episkopa je posvećen 1749. 1761 do-
bio je na upravu i episkopiju erd elj-
skih R u m u n ja. K ao profesor duliovne
akad em ije u Novom Sadu N. je bio
neobieno revan i sa v jesta n radnik,
te je n asto jao da svom e narodu om ili
nauku i dokaže n jezin u važnost za
progres čo v ječa n stv a . TJ tom sm islu
sa sta v lje n o je i jedno n jegovo pre-
d av an je od 8/9 1744 0 pohvalah i pol-
z je nauk svobodnih. Osim toga ostalo
je nekoliko N. d jela , filozofsko-eti-
čkog, đogm atskog, polem ičkog i litu r-
gičkog sad ržaja, u ru kopisim a p atri-
ja ra šk e biblioteke m an astira Grge-
tega i O rahovice. G la v n iji su mu ra-
đovi: Is to r ija n a tu ra ln a ja filosofov,
u p ita n jim a i odgovorim a, 0 purga-
t o r iji rim sk o j, s ije je s t o o g n ju čisti-
telnom u, O snovatelnoje p ok azanije o
ra v n o stjeli meždu vostočnoj i zapa-
d n eju cerk o v iju . Sočineni.je o prois-
lioždeniji Sv. Duha, P riv je ts tv o v a n ija
ra z lič n a ja vdni roždestva H ristova.
P ro p e d ija b la g o čestija i dolžnostej
h ristija n sk ih . N jegov E pitom ili kra-
tk a ja sk a z a n ija sv jaščen ag o hram a,
riz jeg o i t. d., k o ji je napisao 1741,
štam pan je u tr i m aha p o slije n je-
gove sm rti (1768, 1783 i 1805).
R. G ru jić.
NOVAKOVIĆ M ILETA DR., pro-
fesor u n iverziteta (12/12 1878, Beo-
grad). G im naziju je svršio u Beo-
gradu, a prav n i fa k u lte t i doktorat
prava u P arizu . 1906 p ostav ljen je za
đocenta i od tada je stalno na uni-
verzitetu. 1920 izabran je za redov-
nog profesora. 1921 i 1924 bio je de-
leg at na Sk u p štin i D ru štv a N aroda,
a 1923 bio je šef d eleg acije za zak lju -
če n je k o n v en cija sa B ugarskom . Po-
časn i je doktor strasb u ršk og univer-
ziteta. — N a jz n a tn ija su mu d jela
na francuskom jezik u : Međunarodno
izborno suđenje od 12 do 15 v ije k a ;
Budućnost S rb ijo , a na srpsko-hrvat-
skom : D ru ga haška k o n feren cija C arigrad a (G odišnjica, 11). Uređivao
m ira. S r b ija i dunavsko p ita n je , Rad
roda, i zn atan b ro j član ak a i ras-
p rav a po domaćim i stran im prav-
nim časopisim a. D. P.
NOVAKOVIĆ STOJAN, p o litičar i
n a u čn ja k (1/11 1842, Šab ac — 18/2 1915,
N iš).. Osnovnu školu i gim n aziju svr-
šio je u Šapcu, v eliku školu u Beo-
gradu (pravo i filo z o fiju ). 1865 po-
stao je profesor g im n azije u Beo-
gradu, 1872 b ib lio tekar narodne bibli-
oteke i kustos m uzeja. 1873 (aprila)
bio je m in ista r p ro sv jete. Otpočeo. je
odmah da sa s ta v lja zakon o sred n jim
školam a. O ktobra 1873 postao je na-
novo b ib liotekar, novem bra 1874 opet
m in istar p ro sv jete. 1875 profesor ve-
like škole. 1880 bio je po tre ći put mi-
n ista r p ro sv jete, i tada je izvršio
u ređ en je osnovne i sred n je škole i
crkvenih p ita n ja . 1883 postao je član
državnog sa v je ta , 1884 bio je m in istar
u n u tra šn jih d je la i opet član đržav-
nog sa v je ta . Ođ 1886 bio je poslanik
u C arigrađu do TS51 i nanovo 1897.
K a s n ije je bio poslanik u P arizu i
(1899—1902) u P etrograd u . 1909 je bio
m in ista r pređsjeđnik (za v rijem e
aneksione krize). 1912 zastupao je
S r b iju u Londonu, u pregovorim a sa
Turskom . P ripadao je naprednoj
stran ci, a p o slije G arašaninove sm rti
bio je i vođa stranke.
N. je u sv ojim radovim a obuhvaćao
c ije lu slovensku filo lo g iju , i jezik, i
kn jižev n ost i h isto riju , narodnu i
k u ltu rn u (pravo i sl.). Im ao je u v ijek
širok vidik i davao je poglede, k o ji
su im ali širok sin tetičk i k arak ter.
B av io se književnošću u m ladosti i
pod starost.
N. je pisao origin aln e pjesm e i
prevodio ih. S v o je pjesm e. k o je kri-
tik a n ije dobro prim ila, izdao je u
k n jiz i P e v a n ija , I. (1862). P rip o v ije tk e
su mu: N esrećni anđelak (1862), Kob
(1863), L epa N erećanka (1863), V am p ir
(1863), K alu đ er (1865). Izđao je tako-
đer (1866) Domaći p r ija te lj, zabavnik
sa kalendarom . Zatim je izdao p rije -
vode: M. Ćajkovskog- K rd ž a liju (1863).
V a lce r (s ruskog 1863). K av k ask i
rob A. S. P u škin a (1863), Gražinu A.
M ickiewicz-a (1867), P au lin u Sasovicu
A. D ružinina (1908), P utopisne bi-
Iješke objav io je N- n ovim rađovim a:
S M orave na V arđ ar (G odišnjica, 13),
B ru sa (Letopis, 173), Pod zidinam a
je časopis V ilu (1865—1868). Preveo je

R an cke-a Serbisclie K evoln tion (1864,
1892), Scheer-a, I s to r iju opšte k n ji-
ževnosti (1872—1874), V oltaire-ovog’
K a rla X I I . (1897), 1913 izđao je histo-
r ijs k i rom an K a ln đ er i h ajd u k .
X . p re d sta v lja u srp sk oj n auci sla-
v istu onoga kova, k o je g a su b ili kod
Čeha D ohrovski i Š a fa rik , kod Slo-
venaca K o p ita r i M iklošić, a kod H r-
v a ta V . Ja g ić . Is tin a X . se morao
često o d v a ja ti od sv o jih naučnih ra -
dova, da bi se posvetio različn im po-
litičk im poslovim a i ađ m in istrativ -
nim đužnostima, a li g a ip ak intere-
s ira n je za n au čn i rad n ije nikada
napuštalo. Možda je zbog toga n jegov
rad tako iscjep k a n , p o đ ije lje n na
v rlo v e lik i b ro j posebnih radova iz
naše h is to r ijs k e prošlosti, političke,
kn jižev n e i jezične.
X . je bio učenik Đ. D an ičića. D a-
n ičić je zapazio u n jem u v elik e spo-
sobnosti. X . je stalno p ratio raz v ita k
slovenske nauke spom enutih strh k a
i davao jo j je prilog©' sa našeg teri-
to rija , k o ji je bio u tom pravcu jo š
vrlo m alo obrađen. V eća sistem atska
đ jela dao je X . u početku svoga rad a:
Srp sku b ib lio g ra fiju , k o ja ni do đa-
nas n ije p op un jen a đ jelim a n o v ije
kn jiževn osti, i potpunu školsku g ra-
m atiku našeg jez ik a . I ako X . nem a
v elik ih sp e cija ln ih jez ičn ih isp itiv a-
n ja , i pored nesu m njivog talen ta , on
je umio, na osnovu M iklošićeva i D a-
n ičićev a m a te rija la , da izrad i p ristu -
pačnu, zaokruženu, lijep o izloženu
g ram atičk u eje lin u našeg jezik a. U
tom e se ogleda X . »sim plifikatorski«
talen at, da stv a ri pojed nostavi i da
ih iznese u lako razu m ljiv om obliku.
Što se tiče sam og m a te rija la u n je-
govim g ra m a tik a m a iznesenog, on je ,
naravno, bio u ovisnosti od ta d a šn je
nauke, naše i slovenske. N jen e pra-
znine, k o je su u to v rije m e b ile veće
nego đanas, vide se i u X . gram a-
tikam a.
U p ita n jim a k n jižev n o-jezičn im N.
n ije bio p re tje ra n i pu rist. On je
p red stav ljao n a p red n iji stu p an j ra-
zv itka u tom e pravcu nego m nogi
n jeg o v i savrem enici. N. je zasluga
što je Srp sk a K r a lje v s k a A k ad em ija,
za č ije stv a ra n je X . im a v elik ih za-
sluga, otpočela p rib ira n je m a te rija la
za v elik i rje č n ik našeg k n jiževn og
jezika. I ako je bio D an ičićev učenik,
N. se n ije ograničio samo na ono
p o lje rada, k o je je D an ičić obrađivao.
Od prvih godina svoga rad'a, N. je
— 157 —
NOVAKOVIĆ
obuhvatio sve n acion aln e g ran e n aše
ku lture. S v ag d je , u svim a prav cim a
naučnoga rad a te vrste, od k r a ja
60-tih godina prošloga v ije k a sve do
S v je tsk o g a R a ta , srećem o se sa X .
radom.
G lavn i X . rađovi iz h is to r ije k n ji-
ževnosti je s u : I s t o r ija srpske k n již e -
vnosti (1867, 1871), P rim e ri k n jižev -
nosti i je z ik a staro g a i srpsko-sloven-
skoga (tri izd an ja, p o sljed n je 1904),
S rp sk a b ib lio g ra fija za n o v iju k n ji-
ževnost (1741—1861) (1869; dopune:
G lasnik, 26, 27, 31, 35. 40, 41, 44). Osim
ovih k n jig a X . je o b jav io iz h is to r ije
srpske k n jiže v n o sti v elik i b ro j čla-
n ak a i ra sp rav a i posebnih đ je la
n a jr a z lič n ije v rste. Ovamo idu: M ali
izvod iz is to r ije srpske k n jižev n o sti
(1867), K n jig a sad i nekad (V ila, 1868;
k a sn ije je N. napisa.o c ije lu k n jig u
o tom p ita n ju : Srp sk a k n jig a , n je n i
prođavci i čitao ci u 19 veku, 1900),
Š ta je to kn jižev n ost (S r b ija , 1869),
N aši k alen đ ari za 1870 godinu (M lađa
S rb a d ija , 1870), N epostojanstvo k n ji-
ževnosti (P rijev o d sa engleskog, M a-
tica, 5), K a ta lo g Srp ske N arodne B i-
b lioteke (1871, u društvu sa J . M a j-
snerom ), Srp sk i štam p ari u Rum u-
n iji (G ođ išn jica, 17). Jo v a n S t e r ijin
Popović 1806—1856 (Glas, 74), D o sitej
O bradović i srpska k u ltn ra (Spome-
n ica D. O brađovića, izd an ju S. K .
Zadruge).
M n ogobrojni su n jeg o v i prilozi
s ta ro j k n jižev n o sti: o životu na-
ših svetaca i m učenika (Đurđa Ivra-
tovca, G lasnik, 21, Jo a k im a Saran đ a-
porskog, Jo v a n a R ilsko g, G lasnik, 22,
P e tra K oriškog, G lasnik, 29, S tarin e ,
16. p a tr ija r h a Je fre m a , S ta rin e , 16),
o životu Sv. P etk e p a tr ija r h a J e f t i-
m ija (S tarin e , 9). o D om entijanovu
životu Sv. Sav e (G lasnik, 32), Teodo-
sije v o j pohvali Sv. Sim eonu i Sv.
S a v i (Starin e, 14), o pom enicam a 15
do 18 veka (G lasnik, 42; P š in js k i po-
m enik, Spom enik, 29), o ap ok rifim a
(Sta rin e, 8, 10, 16. 18, Spom enik, 29),
o V a rla am u i Jo a s a fu (G lasnik, 50),
o A leksandru V elikom (G lasnik, I I .
o d je lje n je , 9), o sred n jevekov n o j ko-
sm o g ra fiji (S tarin e , 16), o fiziologu
(Sta.rine, 11), o srpskoslovenskom
zborniku iz vrem ena despota, Stev an a
L azarev ića (Starin e, 9), o zbornicim a
B . V u kovića (G lasnik, 45), o R a ča n i-
novu putu u Je ru sa lim (G lasnik, 31),
o p sa ltiru i epistoli V . V u kov ića od
1546 (G odišnjica, 9), o vlaško-bu gar-
NOVAKOVIĆ
skom litu r g ija r u ocl 1507 (Sta riu e, 11). ; slovenske kn jižev n osti među balkan-
Isp. i n jeg ov e p o p u la rn ije Oglede iz | skim Slov en im a; Legenda o V lad i-
crk v en e k n již ev n o sti S rb a sred n jeg a m iru i K o sa ri (1893).
v ije k a , I.—I I . (H rišćan sk i V esn ik ,
1879—1880), i rasp rav u S rb i M uhame-
dovci i tu rsk a pism enost (G lasnik, 26).
N. je im ao in teresa i za m ito lo g ijii
(Slov en ska m ito lo g ija A. L eger-a,
P ro sv etn i G lasnik, 1882), etn o g ra fiju
i a rb eo lo g iju (Srp sk i isto rijsk o -etn o - i n jeg o v a Srp sk a G itanka (1870, sedmo
g r a fs k i m uzej, G lasnik, 34; S lav a,
E ev u e bleue 1888, ju li; o Đurđevu-
dne, Ja g ić e v A rh iv , 12; S a arheolo-
ške izložbe u K ije v u 1874, 0 esnafim a,
K olo, 1890; Ja n k o Š a fa rik , E ad , 41 i
di'.) i druga općekultu rna p ita n ja
(S ta rin sk o crkveno p ev an je, K arad žić,
1900; Slov en i b alk an sk i i n jih o v a
obrazovanost, Zora, 1900).
O našim n acion aln o-p olitičkim pi-
ta n jim a N. je također pisao, katkad a
pod pseudonim im a. E a z ličn e sv oje
član ke o n jim a sakupio je N. u k n jiz i
B a lk a n sk a p ita n ja (1906).
N. je o b ja v ijiv a o narodne umotvo-
rin e (pjesm e, p rip ov ijetk e, zagonetke),
pisao je predgovore zbirkam a naro-
dnih p jesa m a drugih, i posvećivao
je n aročitu p ažn ju p ro u čav an ju ra-
zličnih stra n a i p o d rije tla naših na-
rodnih um otvorina. O bjav io je nešto
narodnih p jesa m a 1861 u D an ici,
V ili i po dnevnim listov im a; na-
rodiie p rip o v ijetk e u Letopisu za
1861 i 1862; izdao je posebnu zbirku
narodnih zagonetaka (Izd an je Ćupi-
ćeve Zađužbine, 4), napisao je pred-
govore za narodne pjesm e B . P e tra -
novića (1867) i za narodne pripo-
v ije tk e V u ka V rčev ića (1868). O K o-
sovskom b oju u narodnim p jesm am a
napisao je N. više rasp rava (Ja g ić e v
A rh iv , 3, S ta rin e , 10, G od išn jica, 2), ževnosti (Rad, 44). O m akeđonskim
i pokušao je da ih sp o ji u jed n u c je -
linu (Ivosovo, u više izđ an ja), zatim
o Leđan-gradu (Ja g ić e v A rhiv, 3, Le-
topis M atice Srpske za 1879), o odla-
sltu Sv. Sav e u kaluđere (Otadžbina,
4), o Sv. Đorđu u narodnoj usm enoj
lite ra tu ri (S ta rin e , 12), o O blačiću
R ad u i čelniku Rad iču (G lasnik, 50),
o postanku nekih narodnih p jesam a
(Ja g ić e v A rhiv, 5), o caru E d ipu i
narodnoj p o eziji (A rhiv, 11), prilog
lite ra tu ri o srp skoj narodnoj poeziji
(A rhiv, 3). O p ćen itije je prirode čla-
nak Narođne tra d ic ije i k ritič k a isto-
r i ja (Otađžbina, 4—5). O trad icional-
noj k n jižev n osti kod nas i o prvim
n jen im počecim a napisao je N. po-
sebno djelo, pod nazivom : P r v i osnovi
158
Iz nauke o jezik u n a jv a ž n ije su
n jeg ov e g ram atik e (sintaksa 1869 đo
1874), zatim i ostaii d ijelov i, glasov i
1879, oblici 1879, osnove 1880, sve u
više izđ an ja (1894 i 1902 potpuno, do-
pu njeno izd an je). IJz g ram atik u ide
izd an je 1895). N. je napisao u sv oje
v rije m e dobru fiz io lo g iju g lasa i gla-
sove srpskog jez ik a (G lasnik, 37, 1873),
zatim sla b ije stu d ije o akcen tim a u
starim štam panim k n jig a m a (G lasnik,
44, 47).
Pored ovoga im a N. v elik i b ro j
rasp rav a i član ak a o jeziku, iz k o jih
se vidi, kako je on neposredno p ratio
razv itak ta d a šn je nauke i kako se
in teresirao m nogobrojnim i razno-
v rsn im p ita n jim a . Ovamo iđu: D ar-
vinova te o r ija i nauka o jezik u (Ma-
tiea, 1869), Nešto o jezik u i stilu (pri-
jevod, M atica, 1869), Opšta slovenska
azbuka (M lađa S rb a d ija , 1871), F ilo -
lo g ija i je z ik (pristupno predavan je,
1871), S ta r i srpsko-slovenski bukvar
(G lasnik, 34), B u k v a ri za Srb e od
1727 i 1734 (G lasnik, 44), TJne grarn-
m aire com paree des lang'ues slaves
(Revue linguistique, 1872), T ran scrip -
tion de la langue serbe (Revue lin-
guistique, 1872), B u g a rsk i zbornik
pisan prošloga veka narodnim jezi-
kom (Starin e, 6), S ta ra štam p an ja za
B u g are (Rad, 37), srpski o d je lja k u
rje čn ik u Iv ratak rečn ik šest sloven-
skih je z ik a (1885), Je z ik stare srpske
crkve (H rišćan sk i V esnik, 1889), O
upotrebi poluglasnika ^ u srpskoslo-
venskoj i bugarskoslovenskoj k n ji-
d ija lek tim a dao je N. dobar m ateri-
ja l (Ja g ić e v A rhiv, 11, 12, 15) i izra-
dio je ođličnu stu d iju za sv oje v ri-
jen ie o upotrebi ć i đ u n jim a
(Glas, 12).
S v o je m isli o savrem enom k n ji-
ževnom jeziku N. je često iznosio,
pokazujući u isto v rijem e i potrebu
s a s ta v lja n ja velikog rje č n ik a savre-
menog kn jiževn og jez ik a : isp. o^tome
n jegov u vrlo dobru ocjenu D aničićeva
Ogleda (Rad, 45), zatim njegovu Po-
slanicu S rp sk o j A k ad em iji (Glas, 10).
0 razvitku nauke o jeziku u 19 vi-
jek u i književnom jeziku govori N.
1 u oviin sv ojim stu d ijam a i govo-
rim a: Đuro D an ičić ili filo lo g ija i
kn jižev n i jezik srpski 1847 i 1877 (1878),

B elešk e o Đ uri D an ičiću (G od išnjica,
8), M ir pepelu V. S. K a ra d ž ića (1897,
isp. jo š o K arad žiću n jeg o v član ak :
V uk K arad žić i N. I. Nadeždin, Go-
d išn jica, 26), K o p ita ru (govor, 1897).
N. je o b jasn io i p rilič a n b ro j r ije č i čnih područja, a li je n a jv iše radio
našeg- starog zakonođavstva i spome-
nika ku lturnog života: P a la n k a , pa-
langa, poluga, B rv e n ik (G od išnjica,
2), P ra sk a , praskva, breska, breskva
(G odišnjica, 3), Glam sko srebro (Ja -
gićev A rh iv , 3), K a lp a k , čelenka
(Otadžbina, 15), S e b a r, počten. merop-
šin a (Ja g ić e v A rh iv , 9), Londža (Ar-
hiv, 9, G ođ išn jica, 9), S ta n ik (A r-
hiv, 10), Grad, trg , varoš (N astav-
nik, 1892), Gidža (G ođ išnjica, 17, J a -
gićev A rh iv , 20), Soće, sokaln ik ( J a -
gićev A rh iv , 27, G od išn jica, 26), Ću-
v e n d ija (Ja.gićev A rhiv, 27), P a ra sp o r
(Ja g ić e v A rhiv, 28, G o đ išn jica 26),
P oša ja n jič a r s k a (Ja g ić e v A rhiv, 28,
G o d išn jica, 26), D ebrc i K o c e lje v a
(Ja g ić e v A rhiv, 28), Su lu n d ar (Ja g i-
ćev A rhiv, 29), C egar (Ja g ić e v A rhiv,
32, G odišnjica, 30), R p in ija (Ja g ić e v
A rhiv, 33), V arzilo, premuž (Južno-
slovenski P ilolog , 2). S lič n ih tum a-
č e n ja r ije č i im a i u drugim N. dje-
lim a, n aročito u d jelim a o starom
našem pravu i starom državnom ure-
đenju.
N. je vrlo mnogo uradio u n ašo j
filo lo šk o j nauci. On znači c ije lu
epohu stalnog, v rijed n o g i u spješnog
rad a u svim a n jen im pravcim a.
L i t e r a t u r a ; B ib lio g r a fija N. ra -
dova u G odišnjaku 24 Srp sk e K r.
A k ađ em ije; Spom enica S to ja n a No-
vakovića (Srp sk a K n již ev n a Zadru- | n jim a je on jedan od n a jz n a m en itijih
ga, br. 157); A. B e lić, S. N ovaković u
sv ojim lin g v ističk o -filo lo šk im delim a
(P rosv etn i G lasnik, 38, 339—348, 410
do 423); V. Ja g ić , Iz m jen e m isli o
našim narodnim stv a rim a p rije tri-
deset godina (K n již ev n i Ju g , II.).
A. B elić.
N. je ušao u h isto rijsk e stu dije
preko filo lo g ije. ed icije h isto rijsk ih
izvora i h isto rijsk e g eo g ra fije, go-
tovo 20 godina p oslije početka svog
književnog rada, sa raspravom : Ze-
m ljište rad n je N em anjine (Godišnica,
1, 1877). S a v jesta n i napredan, napisao
je N. ov aj svoj prvi h isto rijsk i rad
vanredno dobro. Ušao je u n jem u i
u teoretsko ra sp ra v lja n je , onda kod
S rb a sasvim novih p ita n ja o u tje -
c a ju zem ljišta na h isto rijsk i razvoj.
K ao filolog, n ije se mogao N. otresti i dovi i sv a 'iž d a n ja N. do 1911 (379 bro-
159 -
NOVAKOVIĆ
filološke metode, a li je već od po-
četka n astojao da se otrgne od uskog
filološkog horizonta. Zbog mnogo-
v rsn osti sv o jih naučnih zan im an ja
ostao je N. radnik u nekoliko nau-
na g'ranici između h isto rije i bližih
naučnih disciplina. Ušao je prvo u
ona h isto rijsk a p ita n ja , k o ja su na
g ra n ici između g e o g ra fije i h isto rije ,
pa onda i u problem e, k o ji su na
međi između političke i ku lturne na
jed n o j, i pravne i lite ra rn e h isto rije
na drugoj stran i. N. se prvi od mo-
dernih srpskih h istorik a uzđigao do
sm je lih planova o velikim h isto rij-
skim m on ografijam a, k o je bi obuhva-
ćale ne samo pojedine đogađaje ili
ličnosti, nego i čitave razv ojn e se rije
i tako obrađivale proces n a s ta ja n ja
i r a z v ija n ja pojedinih in s titu c ija ili
niza č in je n ica određene vrste.
N. je bio sa v je sta n istraživ ač izvora
i jo š b o lji sab irač m a te rija la (u stilu
svoga u č ite lja D an ičića), te je izdao
ogrom an b ro j h isto rijsk ih i lite ra m ih
izvora, Do naučnili rezu ltata stizao
je N. više pritiskom množine utvrđe-
nih čin jen ica, nego oštroum nim ras-
p ra v lja n je m i kom biniranjem . A li se
N. bacao i n a kom bin acije, često
veom a sm jele i gotovo redovno ne-
srećne, je r d ivinitorskoga đuha n ije
im ao. P rik a z iv a n je mu je razvučeno,
često zapleteno, a li im a u n jem u i
odličnih m je s ta po snazi naučnog
u v je re n ja i nacionalne v je re . Oko
sam og n ačin a p rik aziv an ja n ije se N.
mnogo trudio, kao svi polihistori, ali
je do k o n cesija mnogo držao, i po
modernih srpskih h istorika. B io je ,
inače, potpuno sv jesta n teškoća i zao-
stalo sti naučnog h isto rijsk o g ispiti-
v a n ja i p rik a z iv a n ja kod S rb a. S v o je
sh v aćan je cjeloku pnog srpskog histo-
rijsk o g ra z v o ja n ije N. n ig d je siste-
m atski iznio, nego samo u glosam a
uz Jireček o v u Is to r iju Srba, i to
mnogo p esim ističn ije nego u sv o jim
p olitičko -historijskim člancim a, pu-
nim h rabrog optimizma, i u jed n oj
sv ojo j fa n ta z iji (Nakon sto godina,
1911) o buđućem srpskom i ju goslo-
venskom razvoju, k o ja se pokazala
kao točno proročanstvo.
G la v n ije radove N- je prvo izb ro jio
Sv. V u lov ić u G odišnjaku -SrpslcaJLra-
ljev sk e A kadem ije (1. 203—216); a u
G od išnjaku 24 n a b ro je n i su svi ra-
NOVAKOVIĆ
;jeva). N a jv a ž n iji su među n jim a , iz
h isto rije, ovi: Zakonik Stefa n a Du-
šana, eara srpskog, 1349 i 1354 (1870),
Z em ljište ra d n je N em anjin e (Godiš-
n jic a , 1, 1877), V ije n a c i Diađima. u
srpskim krunidbenim cerem onijam a
(Kad, 43, 1878), Novo Brdo i V ra n jsk o
P o m o ra v lje u is to r iji srpskoj X I V . i
X V . veka. (G odišnjica, 3, 1879), Srpske
O blasti X . i X I I . veka (Glasnik, 48,
1880), H erald ičk i o b iča ji u S rb a u
prim eni i književnosti (G od išnjica, 6,
1884), P o sled n ji B ra n k o v ići u is to riji
i u narodnom pevanju, 1456—1502 (Le-
topis, 146—148, 1886), P r o n ija r i i ba-
štin ici (S p a h ije i čitlu k -sah ib ije). J e -
dna g la v a iz p ro stra n ijeg đ jela Na-
rod i z em lja u sta ro j srp skoj državi
(Glas, 1, 1887), Selo, Iz dela Narod
i z em lja u sta ro j srp skoj državi
(Glas, 24, 1891), P rije v o d Rancke-ova
d je la S r b ija i T u rsk a u devetnaestom
veku, s N. znam enitim uvodom, 1892;
jed a n dio je N. preveo 1864, M a n a stir
B a n js k a (Glas, 32, 1892), Grad, trg ,
varoš. N ekoliko stra n a iz đ je la Gra-
dovi i trgov i u sta ro j srpskoj državi
(N astavnik, 1892), P rv i osnovi sloven-
ske k n jiževn osti među balkanskim
Slovenim a. Legenda o V lad im iru i
K o sa ri (1893), S ta ra srpska v ojska.
Isto risk e skice iz dela Narod i zem lja
u sta ro j srp skoj državi (R atn ik, 1893),
S rb i i T u rci X I V . i X V . veka (1893);
prevedeno n a n jem ačk i, Stru m ska
oblast u X I V . veku i car S tefa n Du-
šan (Glas, 36, 1893), Zakonik Stefa n a
Dušana, ca ra srpskog 1349 i 1354, dru-
go izd an je (1898), V illes et cites du
m oyen ag'e dans l’Europe Occiđentale
et dans la P en in su le B alcan in u e
(A rchiv fiir slav. Philologie, 25, 1903),
U stanak n a d ah ije 1804 (1904), Ičkov
m ir (Glas, 66, 1903), V askrs di'žave
srpske (1904, tr i iz d a n ja ; prevedeno
na n jem ačk i), Tursko carstvo pred
srpski ustanak 1780—1804 (Srpska
K n již ev n a Zadruga, 1906), M a tije V la-
sta ra Sin ta g m a t (1907), U stavno pi-v
ta n je i zakoni K arađorđeva vrem ena
(1907), Jo v a n S te r ija Popović, 1806 do
1856 (Glas, 74, 1907), V izan tiski činovi
i titu le u srpskim zem ljam a V I.—X V .
veka (Glas, 78, 1908), Les problemes
serbes a l’occasion du livre »Ge-
schichte der Serben. Von Constantin
Jireček « (A rchiv fiir slav. P hil., 33,
1912, 34, 1913; srpski s natpisom : Ne-
kolika. teža p ita n ja srpske isto rije,
G odišnjica, 31, 1912 i 32, 1913), Nema-
n jić sk e prestonice R as-Pauni-N ero-
— 160
d im lja (Glas, 88, 1911), Zakonski spo-
m enici srpskih država sred njeg veka
(1912).
L i t e r a t u r a : N. R ad ojčić, S to ja n
N ovaković (Brankovo Kolo, 17, 1911);
St. Stan o jev ić, Isto risk i rad S to ja n a
N ovakovića (Spom enica St. Novako-
vića, 1921). N. R a d o jč ić .
N. je počeo sv oju p olitičku k a rije ru
kao m in ista r p ro sv jete u R istiće v o j
vladi od 1873. P o s lije toga bio je mi-
n ista r p ro sv jete u Čum ićevoj vlad i
od 1874 i u vlad i D an ila Stefan ov ića
od 1875. Isp rv a p rista lica R istićev , N.
se već u v rije m e Stefan ov ićeve vlađe
u b ra ja o u konzervativee. 1880 bio je
jed an od pokretača V id ela i osnivača
napredne stran ke, a k ra je m te iste
godine stupio je u P iroćan čev u vlađu
kao m in ista r p ro sv jete. Ovoga puta
ostao je na čelu p ro sv jete skoro tri
godine i izvršio je m nogobrojne re-
form e, od k o jih su n a jv a ž n ije bile
u v ađ an je obvezne osnovne n astave i
p ro p isiv an je novog n astavnog pro-
g ram a za gim n azije, u kome se na-
sta v i pozitivnih nauka dalo mnogo
više m je s ta nego n asta v i klasičn ih
jezik a. 1881 N. je došao u sukob sa
m itropolitom M ihailom ; m itropolit je
bio raz riješen , a li kako su svi vlađ ik e
sta li na n jegov u stranu, N. je m orao
da uz pripom oć karlov ačk e p a tr ija r -
šije , p ro m ijen i cio a r h ije r e js k i sabor.
LT G arašan in ov oj vladi od 1884 N. je
bio m in ista r u n u tra šn jih đ jela, a li
se već iduće godine zahvalio, je r mu
se činilo, da G arašan in previše po-
pušta s jedne stran e k r a lju M ilanu,
a s druge stran im bankam a.
1885—1892 N. je bio poslanik u Ca-
rig rad u i uradio je tu vrlo mnogo
za otv oren je srpskih konzulata i srp-
skih škola u M akedoniji. 1895 sa-
stav ljen o je pod N. predsjedništvom
n ap red n jačko m in istarstvo, k o je je
izvršilo kon v erziju državnih dugova,
i sklonulo carigrad sku p a tr ija r š iju
da postavi Srb in a za vladiku u P ri-
zrenu. N aprednjačku sp o lja šn ju poli-
tiku, k o ja je đotle b ila au strofilska,
N. je n ačinio rusofilskom . K ra je m
1896 N. se zahvalio na v lasti, a odmah
zatim napredna se stran k a rastep la.
K r a je m 1897 p o stav ljen je N. nanovo
za poslanika u C arigradu, početkom
1900 p rem ješten je u P ariz, odakle je
iste godine otišao u P etrograd . 1905
penzionitan je.
1909 N. je bio predsjednik vlade
svih stran aka, k o ja je im ala da r ije š i

spor k o ji je n astao između S r b ije i
A u stro-U garske povodom aneksione
krize, i pod tom vladom S r b ija je
b ila prinuđena. da prizna a n ek siju
form alnim načinom . 1912/13 N. je bio
prvi srp ski d elegat na londonskoj
k o n feren ciji.
N. je ja k o c ije n je n zbog sv oje ve-
like radne snage, m etodičnosti i us-
tra jn o s ti u poslu, dubokog poznava-
n ja naših kulturnihi i nacion ain ih
p ita n ja i p rim jern o g patriotskog
o d u šev ljen ja, k o je g a je đržalo do
sm rti. V iše k a b in etsk i p o litiča r nego
p a r tijs k i borac, N. je ostavio tr a jn i-
je g a tra g a u s p o lja š n jo j nego u unu-
tr a š n jo j p o litici. S . J o v a n o v ić .
NOVČICA, r ije k a u H rv a tsk o j, li-
je v i p rito k L ik e. Iz v ire n a isto čn o j
stra n i V elebita, sa padine Sedikovca
(1.286 m) i V ra ta (927 m). Od izvora
teče kao B ru ša n ica u p rav cu istoka-
ju goisto k a. Od sela B ru ša n a r ije k a
se đ ije li u dva k ra k a prem a sjevero-
istoku, k o ji se sastan u u blizin i tr-
gov išta Novi, po kome je r ije k a na-
zvana N. Od sastav a sa Bogdanicom ,
k o ja teče sa zapada prem a istoku,
počne i N. te ć i na istok, čin eći niže
Gospića v rlo v elik zaokret, i skrene
na sjev eroisto k . U L ik u se u liv a ne-
što nizvođno od ušća V u č ja k a , od-
nosno 2'2 km sjeveroisto čn o od m je sta
R a b a tića . Dužina N. tok a je 29 km,
a površina p o r je č ja 164'8 km 2. Na. N.
je 1891/92 m je re n a svakog dana tem -
p eratu ra vode u 11 p r ije podne kod
Gospića, pa se pokazalo, da je pro-
sječn o za 3'4°C to p lija od okolnog
zraka. N a jm a n ja je ra z lik a u pro-
ljeću , kada je voda za 2'5° to p lija od
zraka, sa m inim um om u ap rilu (1'6°),
u lje tu je to p lija za 5'6°, sa m aksi-
mumom u augustu ((63°), u jesen za
3'4°, u zim i za 3'5°.
Literatura: A. F ran ov ić-G a-
vazzi, K lim a von Gospić (Meteor.
Z eitsch rift, 1894). P. V.
NOVELE. V. Ju s tin ija n o v a kodifi-
k a c ija .
NOVI (VINODOLSKI), trg o v ište u
H rv atsk o j, u ob lasti prim orsko-kra-
jiš k o j, na Jad ran sk om e moru (K v ar-
neru); parobrodarska je sta n ica lin ije
Su šak —S e n j, rask ršće prim orske (Su-
šak—S e n j), vinođolske i ceste u Ogu-
lin. Im a 2.176 stanovnika (općina
3.019), općinsko i sresko pog lavarstvo,
k otarsk i sud, rim okatoličk u župu, pu-
161
NOVI (VIN O DOLSKI)
čku školu, šum sku upravu, p o ljo p ri-
vrednu stan icu (osnovana 1920, za-
prem a 38 k a ta stra ln ih ju ta ra ), parnu
pilanu, m lin i tv o rn icu leđa, lučku
ekspozituru, poštu, te le g ra f i telefon ,
V inodolsku Štedionicu i f ilija lu J u -
goslavenske banke (u Zagrebu).
Po svom položaju, p rirod i i čisto ći
N. je jedno od naših n a jlje p š ih i
n a jz d ra v ijih m orskih k u p ališta. No-
v lja n i se bave poglavito p o ljop ri-
vredom, zatim ziđarstvom i klesar-
stvom, a na zaradu idu i u stra n i
s v ije t. Oni su b ili vazđa osobiti, če-
ličn i lju d i, te su saču v ali neke stare
o b iča je i narodne pjesm e. U N. se
rodio p je sn ik Iv a n M ažuranić.
N. se p ro stire uz more, na obronku
b rije g a Ospa, kod ušća vinodolske
Suhe B ije k e u N o v ljan sk u D ragu.
Negda je bio opasan zidom i utvrđen
okruglim kulam a, od k o jih se ostaci
i danas vide. Iz m je s ta su vodila
d v oja v ra ta : V elik a (1875 porušena)
na isto čn o j, a M ala (jo š i danas) na
sje v e rn o j stran i. N a js t a r ija (bar iz
13 v ije k a ) i n a jv a ž n ija zgrada u
N. je F ran k o p an sk i grad ili kaštel,
đonekle pregrađen, dobro očuvan.
Osobito se ističe na ju goistočnom
uglu četv ero u g lasta i četv erokatn a
18 m visoka kula. — L ije p a i pro-
stra n a župna crk v a Sv. F ilip a i J a -
kova građ en a je u 14 v ijek u , u stilu
starok ršćan ske bazilike. P red g lav -
nim oltarom grobnica. je biskupa
K ris tifo ra , k o ji je u N. p reb jeg ao sa
sv ojim kaptolom sa M odruša, kad su
im 1493 z a p r ije tili T u rci. P otom je
N. bio sto lica m odruške ili krbavske
b isk u p ije 1493—1567. kada je sp ojen a
sa senjskom bisku pijom . Za sedisva-
k a n c ije u S e n ju u p ra v lja bisku pijom
v ik ar, k o ji sje d i u N. Spom ena v ri-
jed i (razv aljen a) gotska crk v a Sv.
M a rije s razv alin am a pavlinskoga
sam ostana na m jesnom g ro b lju kod
luke. Sam ostan i crkvu Sv. M a rije
n a Ospi sagrađio je 1462, i in ače sa
pobožnih zađužbina. (T rsat, Crikve-
nica) poznati knez M artin F ran kop an .
B r ije g K a lv a rija . sagrađen je od bre-
čanoga m ram ora, a u tro ba mu je
đonekle šu p lja k r iju ć i veliku šp ilju .
A lejom o s je n je n a cesta vodi od pri-
sta n išta do k u p ališta u đrazi L iš n ju .
Nad cestom su v ile i hoteli, a kod
z a v iju tk a ceste u L iša n jsk u D ragu,
na samom m orskom žalu, razv alin e
su staroga. grad a Lop ara. To je po
sv oj p rilici b ila rim sk a u tv rd a i po-
— 11
NOVI (VIN O DOLSKI)

s t a ja na cesti T a rs a tik a (T rsat, R i- pogodili sa Fran kop anim a, te im

je k a )—S e n ia (S e n j) Ad Turres. P red
Loparom i L iša n jsk o m D rag om iz b ija
iz m ora š k o ljić Sv . M arin e sa tu n ja - rovi, što su ih zbog međa im ali No-
rom i crkvicom . — N ov ljan sk o kupa-
lište u L iš n ju vrlo je ugodno zbog
b istrin e m ora i finog- p ijesk a , k o jim
je dno pokrito. P ije s a k iz b a cu je
v r u lja i donosi stru ju iz drage Tepe
kod P o v ila.
Im e N. ili h is to r ijs k i N ovi Grad,
im a samo relativ n o zn ačen je, prem a
starom e grad u Loparu. Inače_ je N.
staro h rvatsko n a se lje : bilo je ^ n a j-
z n a tn ije m jesto u vinod olskoj župa-
n i ji ili kneštvu, k o je je ostalo u
v la s ti knezova P ran k op an a sve do
n jih o v e propasti. P r v i se put spo-
m in je 1288, kad su se na B o g o ja v lje -
n je »na sali« (dvorani) N. knežev-
skoga grada, pred licem kneza Leo-
narda, sa s ta li iz a sla n ici svih 9 op-
ćin a V inođ ola i sa sta v ili čuveni vino-
đolski zakon. Među iz aslan icim a na
prvom se m je stu navode n o v ljan sk i.
Za diobe knezova P ran k op an a 1449 u
M odrušam a, N. je dobio knez M artin ,
k o ji je , n em a ju ći d jece, gotovo sva
sv o ja im a n ja oporukom ostavio kra-
lju M a tiji K orv in u . T o j se M artin o- rin ti, što je potvrdio i k r a lj Leopold I.
v o j odluci u sprotivio n je g o v b rat,
k rčk i knez Iv an , te je po n jeg o v o j
sm rti silom osvojio N. i B r ib ir ; a li
se tu n ije dugo održao, je r ga je
p ro tje ra o k ra lje v kapetan BLaž Pod-
m an icki, zvan M adžar. Tako je^ N.
došao u v la st k ra lje v u , a li je već 1/3 rušene su % N. grada, » je r je 34 do-
1481 k r a lj M a tija poveljom , izđanom
u Zagrebu, v ra tio knezu S tje p a n u
F ran k op an u i n jegovom sinu B ern a r-
dinu N. i druge neke gradove.
22/8 1527 u dva sa ta noću p ro v a lili i i Vinodol. 1848 usredotočena je u N.
su u N- T u rci, m jesto p op alili i mnogo
lju đ i odveli u ropstvo. K neza B er-
n ard in a (— 1529) naslijedio_ je unuk
S tje p a n , k o ji je 1544 sklopio sa ze-
tom N ikolom Z rinskim zajed n icu do-
b ara i n asljed stvo , a 1550 pod ijelio
sa svojom sestrom K a ta rin o m Zrin-
skom sv o ja im a n ja , pa među ostalim
gradovim a zadržao i N. P o sm rti
K a ta rin in o j priznao je knez S tje p a n ološke b ilje šk e iz D a lm a cije i P a-
(1562) n asljed stvo sv ojim sestrićim a
J u r ju , K r s ti i N ikoli, a to je pot-
k rijep io i oporukom 1572. P o n jego-
v o j sm rti (1577) lrnaća su Z rinski
odista zadobili N. i druge gradove u
Vinodolu. To n ije bilo pravo tržač-
kim F ran k op an im a, pa se stoga po-
rodio spor, k o ji je sm iren 1580, kađ
su se knezovi J u r a j i N ikola Z rinski i p -( Novi V inodolski (Vienac, 1883);
o stav ili N., Se v e rin na K u p i i N ovi
Grad na Dobri. Neugodni su b ili spo-
v lja n i s Ledeničanim a 1596—1686, a
grad je N., d aju ći zaklone uskoeim a,
trp io i od n av ala m letačkih (1598,
1613 i 1615). M irn ija su vrem ena na-
stala. po svršetku uskočkoga ra ta
1617. P o s lje đ n ji je Fran kop an , knez
F r a n jo K rsto , zapleten s b^nom P e-
trom Z rinskim u z av jeru protiv beč-
koga dvora, poginuo pod k rv n ičkim
m ačem u W ien er N eustadt-u 30/41671.
Grad je N. n a kratko v rije m e osvo-
jio i o p ljačk ao k arlo v ačk i g en eral
H erb erstein, pa ga je predao komor-
sko j upravi. T ad a je p ro cijen jen o N.
dobro na 16 do 20 h ilja đ a fo rin ti. —
1685 đala je kom ora N. u zakup ba-
runu F r a n ji R igon iu . [T inventaru,
k o ji je tad a sa sta v lje n , n ab ro jen e su
sve građ sk e p ro sto rije i n jih o v bogati
n a m je šta j. 1686 kom orska je uprava
potvrdila N. urbar, kako ga je 1609
bio priznao knez J u r a j Fran kop an.
1692 prođala je u g arsk a kom ora N. sa
o stalim zrinsko-frankopanskim grado-
vim a au st.rijsk oj kom ori za 50.000 fo-
1749 došao je N. pod upravu bečke
banco-đeputacije, odnosno cesarsko-
k ra lje v sk e Banco-G efohlen Adm ini-
stratio n im Herzogthum_ K ra in und
L ito ra le A u striacum , k o ja je im ala
sv oje sje d ište u L ju b lja n i. 1761 po-
v o ljn a za stan k astelan a, pa će se
mnogo p rište d je ti na popravcim a«.
Pod k r a j 18 v ije k a bio j_e na R ije c i
osnovan m a g istra t za R ijek iu B a k a r
sva p olitičk a uprava Vinodola. Tada
sn konačno p restale u rbarske obveze,
N. v lastelin stv o je ukinuto, a grad je
došao u posjed N. općine, k o ja ga
i danas drži. N. općina uređena je
kao i ostale h rvatsko-slavonske seo-
ske općine.
L i t e r a t u r a : J . Brunšm id, A rhe-
n o n ije (V jesn ik H rv atskog Arheo-
lcškog D ruštva, 1895); F . R ački, V i-
nodolski zakon (Zbirka H rv atsk i pi-
sani zakoni, izđala Ju g oslav en sk a
A kad em ija 1890); E . Laszowski, Gor-
ski kotar i Vinodol (1922); V- K laić,
K rč k i knezovi Franlcopani I. (1901);
D. H irc, H rvatsko P rim o rje (1892);

— 162

R . P o to čn ja k , Novi V inođolski (Pro-
s v je ta , 1894). J . M od estin .
NOVI BANOVCI, selo u S rijem u ,
u srezu staropazovskom ; na D unavu
(82 m), od S ta re Pazove 11 km (pra-
v ac) k istoku -ju goistoku . Im a ju oblast p rim o rsk o -k rajišk a, srez i op-
1.310 stanovnika, općiusko poglavar-
stvo, rim o k ato ličk u župu, evangeličko-
au gsbu ršk i p astorat, 2 pučke škole.
— K od N. B . našlo se predm eta od
krem ena iz n eolitičk e i predm eta iz
željezn e (latenske) k u ltu rn e periode.
N a b režu ljk u G-radini, k o ju je Du-
nav podrivao, od N. B . jugoistočno,
našlo se đosta osta ta k a rim ske kul-
ture (spomen b azilik e iz doba cara
A ntonina P ija , dokaza ja č e v o jn ičk e
posađe n a međi ca rstv a p ro tiv bar- i m ljištu Iv a n a K a rlo v ića , dok ga nisu
bara, ulom ak žrtvenika Ju p ite r a Do-
Iih on a, 2 tu čan e biste božice A tene,
v iše fib u la , novaca, čitavo rim sko
g ro b lje ). Tam o je bilo znatno rim -
sko n a se lje B u rgen e od T au ru n a (Ze-
mun) đeset rim sk ih m ilja (14‘8 km)
daleko. N. B . g rad in a n alazište je i
bizantskih (am ulet s likom B ogoro-
đice) i drugih sred ov ječnih predm eta
(m ađžarskih novaca).
Literatura: V je s n ik H rv at- ceste N. M.—Z agorje. Im a 132 stanov-
skoga A rheološkoga D ru štv a (N. s.
I., 172, IV ., 220, V., 156, I X ., 154).
J . M-n.
N O V I B E Č E J , sresko m jesto u B a -
natu, pored Tise. 1921 im ao je N. B .
7.259 stanovnika, a 1910 S r b a 2.094, Ma-
džara 5.287, Židova 224; p ravoslavnih
2.200, k a to lik a 5.091. — P r v i spomen
0 N. B . je iz 1332—1337. U p rv oj polo-
'vini 15 v ije k a bio je N. B . u posjeđu
srpskih despota. Ni u v rije m e T u rak a
n ije opustio. 1717 im ao je 20 popisa-
n ih srpskih domova i pripadao je
bečkerečkom okrugu. S rp sk a crk v a
podignuta je 1742. U drugoj polovini
18 v ije k a počelo je u N. B . n a se lji-
v a n je M adžara. 1848 bile su kod N.
B . krv av e borbe. 1886 iz g o rje la je
trećin a N. B . — U N. B . se n alazi ne-
koliko novčanih zavođa i znatan b ro j
ku ltu rn ih i hum anih in s titu c ija . Zna-
ta n je obrt i in đ u strija opeka i m lin-
skih proizvođa. Im a građansku školu
1 p riv atn u g im n aziju . D. P.
NOVI DVORI. V. K la n je c .
NOVI KARLOVCI, selo u S rije m u ,
u srezu staropazovskom , nasred rav -
nice (104 m ); rask ršće je 7 cesta, od
S ta re Pazove 11 km k sjev eru , a od
željezn ičk e stan ice In đ ije 8 km k sje -
- 163 —
NOVI PA ZA R
veroistoku. Im a ju 4.016 stanovnika,
općinsko poglavarstvo, pravoslavnu
p aro h iju , puČku školu, poštu i te-
le g ra f. J . M-n.
NOVI LIČKI, selo u H rv a tsk o j,
ćin a Gospić, n a N ovčici (k L ici) od
Gospića 4 km (pravac) k jugozapadu.
Im a 948 stanovnika, rim o kato ličk u
župu i pučku školu. — N egda je N.
L. bio od z n a tn ijih m je s ta u L ici.
P r v i se put sponainje 1185, kad je
ond je (Novi Grad) b ila župa krbavske
b isk u p ije. 1449, kod diobe knezova
F ran k o p an a, dobio je D u ja m IV ., uz
neke druge gradove, i O strvicu i
N ovi Grad u L ici. 1509 bio je na ze-
o sv o jili T u rci 1526 i držali ga do
1686. J . M-n.
NOVI MAROF, selo u H rv a tsk o j,
u o b lasti za g reb a čk o j; u dolini r ije k e
B ed n je, blizu n jez in a k lju č a , g d je su
se p rib ližile Iv an čie a, K a ln ič k a i To-
p ličk a G ora; stan ica je zagorske že-
lje z n ice V aražd in —N. M.—Z aprešić
(—Zagreb) i ra sk ršće ceste V aražd in
—N. M.—Sv . Iv a n Z elin a—Zagreb i
n ika, općinsko i sresko poglavarstvo,
k o ta rsk i sud, poštu, te le g ra f i te-
lefon, rim o kato ličk u župu i pučku
školu u selu M ađarevu (1.092 stanov-
nika), od N. M. 3 km k zapađu. —
L ije p i v la ste lin sk i dvor N. M. g ro fa
Erd od y-a ku p ila je vlada, da ondje
uredi sa n a to rij za tuberkulozne. 550
ha p ro stran im v lastelin stv o m upra-
v lja državna d ire k c ija šum a u Za-
grebu. — S je đ in je n e K re ča n e D. D.
u Z agrebu im a ju u N. M. veliku
tvorn icu k reča (vapna), k o ja proiz-
vodi preko 1.000 vagona k reča na
godinu. J . M-n.
NOVI PAZAR, varoš u Ju ž n o j S r-
b iji, u ra šk o j oblasti, na r ije c i R a-
šk o j, u sređištu N ovopazarskog Po-
l ja ili staroga R asa. Im a 2.492 kuće
sa 11.207 stan ovnika (1921). P ored sta-
rog a guađa R asa, sred išta stare srp-
ske države R ašk e i N em an jin e p rije -
stolnice, k o ji je u doba V u ka B ran -
kovića nazvan T rg ovište, N. P . je
postao jo š u doba prve tu rske na-
jezđe kroz ove k ra je v e . T u rci su u
obližnjem starom željeznom rudniku
G luh avici (G luha V as) jo š 1396 im ali
svoga k a d iju i sv o ju carin u na teri-
to r iju V u ka B ran k o v ića, dok se su-
sjedno staro T rg ovište spom inje 1451
NOVI PAZAR
kao trg srpskoga despota. T u rci su
pocl Muhamedom I I . uzeli T rg ovište
od đespota Đorđa (1456), a 1459, kada
su T u rci zauzeli Despotovinu, u T r-
govištu se spom in je tu rsk i subaša,
zatim 1461 i tu rsk i k a d ija . Tad a je po-
red staro g a R a sa ili T rg o v išta već
p ostojao i N. P., od T u ra k a nazvan
J e n i B a z a r (Novo T rg ovište), za ra-
zliku od staro g a R a s a ili T rg ov išta,
k o je je i d a lje postojalo, od T u ra k a
zvano E s k i B a z a r (S ta ro T rg ovište,
S ta r i P a z a r), a č ije se razv alin e sada
n a jčešće zovu P azarište.
N. P . se p rv i put spom inje 1461,
kada su D u brovčan i i u n jem u i u
T rg ov ištu im a li sv o je su đ ije (con-
sules). N ekoliko godina p o slije pr-
voga spomena, 1467 spom inju se u
N. P . tu rsk i k a d ija i subaša. O snivač
N. P . bio je jeđ a n od n a js la v n ijih
tu rsk ih vojskovođa, en erg ičn i Gazi-
Isa-b eg Isak ov ić, k o ji se između 1440
do 1472 često spom inje u v o jn im po-
hodim a u zapađne srpske zem lje.
G azi-Isa-beg podigao je pri osn iv an ju
N. P . m alu džam iju, k o ja i sađa po-
sto ji. T ad a je u N. P . podignuta i
d žam ija M uslih ed in -efen đ ije, prvoga
m u jezin a su ltan a M uham eda I I . S il-
nom turskom o sv ajaču Gazi-Isa-begu.
k o ji je ovd je im ao jednu od n a jv a -
ž n ijih stan ica u v o jn im pohodima na
Bosnu, n ije godio sk rov iti i tije s n i
položaj starog a grad a R a sa ili T r-
govišta, uvrh N ovopazarskog P o lja
i na sastav u plan in sk ih r ije k a R a-
ške i Sebečeve, te je za svoj novi
grad N. P . izabrao sre d išn ji i n a j-
p ro stra n iji dio plođnoga p o lja u ko-
tlin i r ije k e R aške. Za tu rsk a prodi-
r a n ja po srpskim zem ljam a N. P . je
im ao osobitu važnost. P rek o N. P . i
p od ručja stare R ašk e T u rci su pro-
d ira li i đ a lje na zapad i sjeveroza-
pad, a kada su, nakon jed noga v ijek a ,
v elik i tu rsk i v o jn i poliodi preko N.
P . u zapadne srpske zem lje, padom
Bosne (1463), H ercegovine (1482), Crne
Gore (1499), završeni, onda je N. P.,
m jesto d otad anje v o jn e važnosti, kao
nekada i sta ri R a s ili Trg ovište, za-
dobio ponovno veliku važnost kao
trgovačko sređište na prolazu i ras-
kršću važnih drumova, Bosansko-
Makedonskog, B osansko-C arigrad skog
i D ubrovačkog P u ta , n a jv a ž n ijih
tran sbalk an sk ih trgov in skih k ara-
vanskih k o m u n ik acija s ta r ije g tu r-
skog doba.
— 164
N. P . je u 16 v ije k u i sve do pređ
k r a j 17 v ije k a bio živa i bogata va-
roš, n a jv e ća i n a jn a p re d n ija od svih
v aro ši na putu između D ubrovnika
i N iša. N. P . je bio g la v n i trg sto-
čarsk ih proizvoda iz cije lo g područja
sta re R aške, i ođande se mnogo izvo-
zilo vune, kože i voska. IT početku i
sređinom 16 v ije k a bio je N. P . čuven
kao v e lik i trg bosanskog sanđžaka,
sa m nogobrojnim kršćan sk im i tur-
skim dućanim a i k a ra v a n sera jim a .
V aroš je b ila utvrđena, opasana zi-
dovima u opsegu 4R’ m ilje , a nase-
lje n a T u rcim a, pravoslavnim S rbim a,
i m nogim kolon istim a D ubrovčanim a
i M lečanim a. TJ drugoj polovini
16 v ije k a N. P . je im ao 6.000 kuća,
većinom tu rskih , sa 16 d žam ija i ve-
likom čaršijo m . U v aroši je bilo
mnogo m a jsto ra , k o ji su od željeza
iz o b ližn jih ru dnika G luhavice izra-
đ ivali buzdovane i raznu ž e lje z a riju .
I početkom 17 v ije k a b ila je glavna
trg o v in a u N. P . u ru kam a Dubrov-
čana, k o ji su ovdje im ali i svoju
crkvu. P ored dubrovačkih kolonista
i m nogih T u raka, bilo je onda u N.
P. i dosta prav oslav nih Srb a. Na raz-
đoblju 16 i 17 v ije k a m itrop olit V isa-
rion zvao se rašk i, novopazarski i
starov laški. U ovo doba jo š n ije bio
sasvim opustio sta ri grad R as.
V rh u n ac n ap retka dostigao je N.
P . u drugoj polovini 17 v ije k a . U N.
P . je 1661 u 50 m ah ala bilo 3.000 je -
đnokatnili i dvokatnih kuća, u čar-
š i ji 1.100 dućana, u v aroši 23 džam ije,
7 crkava, 16 škola i mnogo hanova
i eesam a. Po jednom drugom izv je-
šta ju 16S9 N. P . je im ao do 12.000 kuća.
Onda je N. P . bio vrlo čuvena varoš,
jedno od n a jv a ž n ijih trgovačkih sre-
dišta u u n u trašn jo sti B alk an sk o g Po-
luoto'ka, sa m nogobrojnim vezam a
sa okolnim zem ljam a. P o s lije tako
velikog napretka nastalo je opadanje.
N. P . je prvi put doživio k atastrofu
1689—1690, kada su ga S rb i u stanici,
za v rijem e Piccolom ini-evog vojnog
pohoda, zauzeli, a zatim p ri povla-
čen ju u n ištili i popalili. 1706 N. P. je
jed v a im ao 300 kuća. A li su Dubrov-
čani o b n av ljali trgov in u u opustoše-
n oj varoši. N. P. je ostao i đ alje sje-
dište paše.
N. P. je zatim ponovno strađao
1731, kada je potop odnio 9 mostova
i 36 kuća, a bezbroj n jiv a i livada
razorio. Ubrzo je N. P. ponovno stra-
dao. U au strijsk om ratnom pohodu

Aroz Tursku, S rb i u stan ici su 1737
zauzeli i N. P., a Tu rke is tje r a li iz
varoši. Ouda su kroz N. P . prošli
S rb i, k o ji su se sa pećkiiu p a trija r -
hom A rse n ijem IV . p ov lačili ispred
T u raka. K ak o su se T u rci tad a po-
novno b ili p rim ak li N. P., S rb i su se
povukli k Stu đ en ici d a ije na sjev er.
S ta ra dubrovačka k o lo n ija napu stila
,je N. P., pošto je v aroš više puta
strad ala i zbog tu rsk e o b ije sti posta-
ja la sve n em irn ija , a trg o v in a i ka-
rav an sk i sa o b ra ća j b ili sve više izlo-
ženi n esig u rn osti zbog a n a rh ije u
T u rsk o j.
U a n a rh iji, k o ja je sve više hva-
ta la m aha, N. P . se n ije više mogao
dići do n ek ad ašn jeg n apretka. Pošto
je staro T rg ovište, v je ro ja tn o jo š u
16 v ije k u ra seljen o , N. P . se k ra je m
18 v ije k a zvao i T rg ovište, ili kao i
danas, i samo P azar. Onda je k ra je m
18 v ije k a n astalo za, S rb e u N. P.
n a jtež e v rijem e. 1788 novopazarski
T u rci u pali su do m a n a stira L ju b o -
s tin je i z a p alili ga, a 1790 z a p alili su
i m an astir Studenicu, i u N. P . do-
v eli na zatočen je studeničkog igu-
m ana sa tro jico m jerom on aha, dok
su drugi jero m on asi sa m oćim a Sv.
P rv o v jen ča n o g K r a lja jed v a pobje-
g li preko B eog rad a u Pančevo. U ovo
v rije m e je , na razđ ob lju 18 i 19 vi-
jek a , u tv rđ av i N. P . na b rije g u iznad
varoši, _stolovao novopazarski paša i
u p ra v lja o je starom Raškom ili No-
vopazarskim Sandžakom. I pored svih
tu rskih zulum a S rb i su se u N. P .
ipak držali. 1807 bilo je u varoši oko
12.000 stanovnika. od ovih T u rak a
svega oko 5.000, Židova oko 100, Ci-
gan a oko 600, a ostalo su b ili Srb i.
P o s lije ustanka. u Š u m a d iji (1804),
S rb i su 1809 zauzeli i N. P., popalili
ga pa se povukli. Onda se mnogo
P a zaraca is e ljiv a lo u gum ad iju. N.
P. se 1822 računao kao n a jv a ž n ija
trg o v ačk a varoš u B o sn i p o slije Sa-
ra je v a . 1838—1839 tu je bilo sjeđ ište
i engleskog vicekonzula. N. P . je 1836
im ao oko 7.000 stanovnika, pored S rb a
pravoslavnih i m uslim ana, nešto A r-
nauta, C incara, Židova i C igana. 1857
im ao je N. P . 12.000 stanovnika, sa
1.500 m uslim anskih i 100 pravoslavnih
kuća. Sv e do ok u p acije B osne (1878)
N. P . je v rijed io kao v ra ta od Bosne,
posredovao je u sa o b ra ća ju između
S a r a je v a , Soluna i C arigrad a, vodio
je trgovinu sa Dubrovnikom i Sk a-
đrom. Onda su prekinute stare veze
NOVI SAD
s Bosnom , a trg o v in a N. P., k o ji je
jo š 1873 preko M itro vice dobio vezu
sa kosovsko-vardarskom željeznicom .
okrenula se Solunu. N. P . je u po-
s lje d n je tursko v rije m e bio sjed ište
m nogih begova, k o ji su đržali okolna
sela kao sv o je čitlu ke, a svojom
ob iješću i zulum im a čin ili varoš je -
dnom od n a ja n a rh ič n ijih ondašnje
evropske T u rske. Pored n jih i Tu-
ra k a e r lija (građana), u v aroši je
bilo i mnogo m uhadžira (b jegu n aca)
iz N ik šića i Bosne. P red oslobođenje
bilo je u N. P . svega d v ije s ta r ije
srpske porođice, K om atin e i K u la-
g ići; o stali p rav oslav n i b ili su u ve-
ćin i d o seljen ici od sredine i k r a ja
19 v ije k a . 1913 bilo je u N. P . 13.433
stanovnika, a p o slije je , zbog ra tn ih
p rilik a, nešto opao.
Sad a se N. P . r a z v ija kao glavno
privredno središte za. sve okolne kra-
je v e po Ib ru i S ta r o j R a šk o j. G lavn i
drum od N. P . vodi niz R ašk u i Ib a r
do K r a lje v a , a od ušća R a šk e uz Ib a r
do M itrovice.
Oko 4 km sjeveroisto čn o od N. P.
im a u selu B a n ji 7 toplih izvora, od
k o jih je samo jed an iskorišćen za
Iliđžu, ja k 18 1 u m inuti, topao 47° C.
To je sum porovita h ip erterm a; lije č i
od reum atizm a i n e u ra lg ije , a n jen o
se dobro đ je lo v a n je h valilo jo š u
17 v ijek u . U N. P . su: načelstvo okruga
R aškog, p o g lav ari sreza D eževskog i
Štavičkog, okružna fin a n c ijs k a upra-
va, kom anda m jesta , prvostepeni suđ,
g im n a z ija m ješo v ita osm orazređna,
poštansko - te le g ra fsk a i telefo n sk a
stan ica.
L i t e r a t u r a : K . Ivostić, N aši novi
g-radovi na ju g u (1922); J . C v ijić, Os-
nove za g e o g ra fiju i geo log iju M ake-
d on ije i S ta re S r b ije , I I I . (1911); J .
D ed ijer, Nova S r b ija (1913).
V . R a d o v a n o v ić .
N O V I POZO R. V. Obzor.
N O V I SA D , grad u B a e k o j, na Du-
navu. Im a 39.122 stan ovnika (31/3
1921), od k o jih je bilo S rb a 16.071,
Slov en aca 613, S lo v ak a 1.294, Rusa
672, M adžara 13.065, Židova 2.663, N ije-
m aca 6.486; p ravoslavnih 14.891, kato-
lik a 15.120, ev an g elik a 5.713, m usli-
m ana 426.
P r v i spomen o N. S. je iz doba Mo-
hačke bitke. U to doba, na m jestu
d an ašn jeg N. S. bilo je n a se lje V a-
sarosvarad. Za tursko doba (1590)
bilo je na tom m jestu srpsko u aselje
N O V ISL A N K A M E N
V a ra d in ci sa 18 popisanih poreznih
domova. I p o slije oslobođenja od Tu-
raka. zadržao je N. S. srp sk i etn ičk i
k a ra k ter, te su g a zv ali K aitzen stad t
ili V a ra d in sk i Šanac. 1720 im ao je N.
S. 112 popisanih srp skih domova, 15
m adžarskih i 14 n jem a čk ih . 1748 po-
stao je N. S. k ra lje v s k i slobodni grad
i dobio je im e N. S. 1771 i 1838 stra -
dao je od poplave. 1848 novosadski
S r b i iz a b ra li su na zboru u Novom
Sađu d epu taciju , k o ja je im a la za-
datak, da se sporazum ije sa K os-
suth-om o srpskim stv arim a. 1849 do
1860 nalazio se N. S. u okviru V ojv o-
dine. 1864 p reselila se M a tica Srp sk a
u N. S., a srpska g im n a z ija postala
je potpuna; osnovano je društvo za
srpsko narodno pozorište. TJ to doba
N. S. je bio cen ta r političkog, kul-
turn og i društvenog života srpskoga
naroda, n aročito u TJgarskoj. TJ N. S.
su u to doba staln o b o ra v ili ili se
duže zad ržavali M iletić, P olit-D esan -
čić, Z m aj, L aza K o stić, Đ. N atošević,
I. V u četić, S t. B ra n o v a čk i, S t. P a -
vlović, T. M andić, L. S ta n o je v ić, A.
H adžić, K . T rifk o v ić , A. P a je v ić i
m nogi viđeni em ig ra n ti iz S r b ije .
To je n a jlje p š e doba u srp skoj histo-
r i j i N. S. »Srpska A tina« je u v rijem e
pred S v je ts k i E a t znatno izgu bila
u slijed m ad žarizacije u kulturno-
nacionalnom pogledu. 9/11 1918 rišla
je srp ska v o jsk a u N. S.
Stan ov n ištv o u N. S- dobrim se di-
jelo m bavi rata rstv o m i v rtlja rstv o m ,
n aročito ono bliže p e r ife r iji i na sa-
lašim a. Obrt, i v elik i i m ali. u po-
s lje d n je v rije m e n aročito se lijep o
razvio. T rg o v in a je u vezi sa produk-
cijo m N. S. i okolice. N. S. je u n ašoj
z em lji jedno od n a jv a ž n ijih trž išta
hranom i zeljem . Isto tako znat.na
je trg o v in a voćem. N. S. im a n a jv eću
i n a jra z n o v rsn iju in d u striju u V o j-
vodini. Z natna je in đ u strija željeza,
prevoznih sredstava, sapuna, m esnate
robe, esen cije, šp irita, k u d je lje , sode.
Isto tako je v rlo zn atn a trg ov in a
kam ena, drvena, kožna. i svilen a in-
d u strija . N. S. je jedno od n ajv až-
n ijih željezn ičk ih raskršća. u državi.
N apretku N. S. mnogo pomaže što
leži na D unavu i trom eđi S rije m a ,
B ačk e i B a n a ta , naših n a jb o g a tijih
p o k ra jin a . S a S rijem o m je vezan
željeznim mostom za željezn ički sao-
b ra ća j. D ru gi most. k o ji se sađa
gradi, služit će za kolni i p je ša čk i
— 166 -
sa o b raćaj. N. S. im a elek tričn u r a -
sv je tu i tra m v a j.
N. S. je sjed ište bačkog srpsko-
pravoslavnog episkopa i m nogih i
znatnih v lasti. TJ N. S. je M atica
S rp sk a i jed n a od n a js t a r ijih gim na-
z ija u srpskom narodu. D an as je N.
S. grad, u k ojem im a n a jv iše in te li-
g en cije , središte ku ltu rn og života
V ojv od ine i jed an od n a.jk u ltu rn ijih
i n a jn a p re d n ijih gradova u n ašoj đ r-
žavi. TJ N. S- se nalazi opera, kazalište,
burza, m uška i ženska gim n azija,.
ženska u čite ljs k a škola, trg o v ačk a
ak ad em ija, m uška i ženska građ an ska
škola i grad sk i arkiv. N. S. je sje -
dište m nogih ku ltu rn ih , hum anih i
p rivred nih društava.
L i t e r a t u r a : M. E rd u jh e ly i, Isto-
r i ja Novoga Sada (1894); Članak o
N. S. u m adžarskoj m o n o g ra fiji o
bačko-bodroškoj žu p an iji, I. (1909);
Novi Sad i V ojv od in a (1926).
T). P o p o v ić .
N a k r a ju grada im a artešk i zdenac
rad io aktiv n e alk a ln o -m u rija tičk e vode
24 C. Sad rži jod a 17 M. E . H iđrote-
r a p ija , elek tro terap ijsk o blato iz Ma-
lenaca. L ije č i: reum atizam , _ ženske
bolesti, kožne, živčane i k o stiju . Svo-
jin a je A. D. L . N.
NOVI SLANKAMEN, selo u S r i-
jem u u srezu staropazovskom , ođ
S ta re Pazove 19 km (pravac) k sje -
veroistoku, srastao sa S ta rim S lan -
kamenom, k o ji je na D unavu prema
utoku Tise. Im a 4.098 stanovnika ra-
zlične narodnosti (S rb i i H rv ati, Česi
i S lo v aci i N ijem ci), općinsko pogla-
varstvo, rim okatoličk u župu, 2 pučke
škole, poštu i tele g raf, štedionicu. -
N. S. je osnovan 1783. J . M-n.
NOVI ŠEHER. m jesto u Bosni,
sjev ern o od Žepča. Im a 670 stanov-
nika. Sp om in je se prvi put u 17 v i-
ieku. Čuveni su kovači toga m jesta .
M. F.
NOVl VRBAS, m jesto u B a čk o j,
na ju žn o j stra n i k an ala K r a lja P e tra .
1921 im ao je 7.564 stanovnika, a 1910
6.924, od k o jih je bilo Srba 150, N ije-
m aca 5.171, M adžara 1.361, Židova 192;
pravoslavnih 160, k atolika 1.216, pro-
to stan ata 3.711, evan gelika 1.424.
N. B . je nastao n a se ljiv a n je m N ije-
m aea iz N jem ačke (1785) na zem lji-
štu S ta ro g V rb asa. Odmah je dobio
i posebnu općinu, te se u n jem u ubrzo
vrlo lijep o razvio obrt, k o ji se orga-

nizirao u cehove. 1848/49 strađao je N.
B . mnogo u borbam a. TJ N. B . bio je
g lav n i stan M. P erczel-a i ra tn i sud,
k o ji je suđio pohvatanim Srb im a. —
D anas je N. B . v rlo znatno m jesto
produkeijom i trgovinom hrane, sa
ja k im obrtom i m linskom i k u đ je lj-
nom in đ u strijom . D. P.
NOVI ZRIN J. V . M eđum urje.
NOVI ŽIVOT, n e d je ljn i p o litičk i i
k n jižev n i list. P r v i v la sn ik i direktor
bio je D r. M. N inčić. Iz la z i subotom
u Beograd u 1920—1926. U. Dž.
NOVIĆ OTOČANIN JOKSIM, k n ji-
ževnik (7/4 1807, Založnica, L ik a —
18/1 1868, N ovi Sad). U čio je gim na-
z iju u S rije m sk im K arlo v cim a, filo -
z o fiju u J e n i, G ottingenu i H allu. a
pravo u Saro s P a ta k -u i B eču. 1824
prekinuo je stu d ije, pa se, razišav
se sa porođicom g ra n iča rsk ih oficira.
i plem ića, odao burnom životu. Sve
do 1847 ne zna se točno, g d je je sve
bio i eim e se sve bavio. P o sv oj pri-
lic i većinu tog vrem ena proveo je
h a jd u k u ju ći sa ustašam a po bosan-
skim goram a, h ercegovačkim i al-
banskim krševim a. K ra ć e v rije m e
služio je i u B eog rad u u g ard i kneza.
M ihaila. 1848 sudjelovao je aktivno
u narodnom pokretu, kao kom andant
na Dum bovu na Dunavu. P o s lije se
opet potucao bez stalnog zan im an ja.
1849 opet je bio u B osni, pokušao je
da digne ustanak, pregovarao je
s Omer-pašom i prim io je od n je g a
500 dukata. P o povratku bio je uhap-
šen n Brodu, pošto je već p r ije ođle-
žao d v ije godine u au strijsk o m za-
tvoru. Živio je povrem eno u Vuko-
v aru i Zemunu, a d v ije godine na
carev trošak u Schonbrunn-u, pošto
ga je sam c a r spasio bijed e, u k o jn
je upao zbog optužbe da je p risv ojio
sk u p ljen i porez 1848. P o s lje đ n je dane
proveo je u Novom Sađu, pišući
mnogo, a u k r a jn jo j siro tin ji. Grob
mu je prekopan, lik mu je sačuvao
Z m aj jed nim sv ojim crtežom i P a v le
S im ić na slici m a jsk e skupštine.
N. je pisao veom a mnogo, i u stihu
i u prozi. U p o eziji se držao is k lju -
čivo oblika i duha narodnih p je-
sam a. Pod u tje c a je m K o lla ra , s ko-
jim je drugovao, M ickiew icz-a i dru-
gih rom an tičara, očaranih našim na-
rodnim pjesm am a, a g le d a ju ći u
n jim a odlomke jednog neudešenog
ili jo š n esintetiziran og epa, N. je
- 16'
NOVIĆ
htio da kon stru ira iz n jih v eliku na-
cionalnu epopeju Srpstvo. On je n ije
izveo do k r a ja , a li sve v elik e n je -
gove p jesm e treb a sm a tra ti kao di-
jelo v e toga n jegov og v elikog plana.
Počeo je 1847, p u b lic ira ju ć i sv o ju
n a jg la v n iju stv ar u stihu, L azaricu
ili B o j n a K osovu između S r b a i
T u ra k a n a V idovdan 1889. 1860 ju je
ponovno izdao, a li proširenu i pod
naslovom : L az a rie a ili D o g ađ aji za
vrem ena kneza L azara. 1853 štam pao
je u Sedm iei P o četak ra to v a n ja oko
Crne Gore 1852/53, 1855 u istom listu
Ođlomak od ra to v a n ja rusko-turskog,
u kome su F ra n cu z i i E n g lez i Tu r-
cim a pom agali 1853 .i 1854, i B o j oko
Se b a sto p o lja u K rim u . P o to n je je
izđala 1863 M atica S rp sk a posebno,
pod naslovom M o sk o v ija; r a t u K r i-
mu 1854—1855. 1857 štam pao je , z aje-
dno sa n jem ačk im prijevodom , Sto-
g od išn ju slavu ordena M a rije T ere-
z ije 6—18 lip n ja 1857 u Schonbrunnu
više B e ča sla v lje n a . 1858 izašla je Mi-
loševa ili U stan ak M iloša Obreno-
v ića na Su lejm an -p ašu S k o p lja k a u
1815 ili O slobođenje S r b ije po četiristo
i đ v ađ esetšestgođ išnjo j p a tn ji i su-
žan jstv u . 1860—1861 štam pao je sp je-
vove: H ajd u k V e ljk o , V a sa Čarapić.
Ja n k o K a tić i S ta n o je G lavaš. 1862
opet M iloševu, kao prvu k n jig u , i po
p rič a n ju N ikan ora G ru jića, B irč a n i-
na Iliju , oborkneza ispod M eđednika.
1863 izdala mu je M a tica D u šan iju ,
ili Z n atni đ ogađ aji za vrem en a srp-
skog ca rstv a i ta k i po n jem u , k o je
je N. sm atrao sv o jim n a jb o ljim dje-
lom. 1865 o b jav io je u Novom Sadu
K a ra đ o rđ ija , iz b a v ite lja S r b ije , a
1867 sp jev ao je p an eg irik u slavu
P la to n a A tan ack o v ića vladike, zbog
o sn iv a n ja zađužbine P laton eu m a. 1880
štam pao je u. T em išv aru jo š sedaifi
p jesam a, zaostalih u N- rukopisim a,
0 događajim a u S r b i ji 1816—1842, V u-
čićevke i Obrenovićke.
U prozi je N. pisao većinom histo-
r ijs k e p rip o v ijetk e, a li je dao i ne-
koliko član aka, kao U lazak u histo-
r iju glavnu, O našim p jesm am a, O
k o rijen u i etim onu, O k ritik o v a n ju
1 kn jižev n ik u zagrebačkom , u k o jim a
je, n ek a d a n ji V ukovac, napadao
u m rioga V u ka, za lju b a v H adžiću-
Svetiću . N ajp o zn atije N. p rip o v ijetk e
i p rič a n ja su: H ajd u čk i život (1861
do 1863 u D an ici), k o je je M atica
1867 izdala kao S ta rin e N ovaka i tol-
k ov an je n aro d n jeg p je v a n ja i pripo-
NOVIGBAD
v ije đ a n ja ; u D a n ici od 1864; S ila
tui’či Bosnu, postanak V isokim De-
čanim a, V rzino kolo i Z latn i i Alem -
grad. 1866 M atica mu je n ag rad ila
n a jp o z n a tiju priču K a p eta n a B a d iča
P e tro v ić a i pokrštenicu Zorku. Po-
s lije N. sm rti o b ja v lje n e su: P rič a -
n je N ovaka C uturila u L istu za Na-
rod 1877, a 1885 u B r š lja n u p riče iz
bosanskog’ života: H adži Zlatko, F ra -
Raspop, S rb in nadm uđrio ć ita b liju ,
M ešet-aga Župić. P o četa k N. auto-
b io g ra fije , do bečkog šk o lov an ja,
o b ja v lje n je u Ja v o ru , 1875, br. 8 i 9.
N. i ako životom i đ jelom pred-
s ta v lja možda više no drugi. našu
rom an tiku , ide u red onih naših pi-
saca, k o ji su na k n již ev n o sti ra d ili
kao narodni p r o s v je tite lji i buđioci,
a ne kao u m jetn ici. U p o ez iji N.
uopće n ije bio stv a ra la c, već kompi-
la to r i im ita to r narodnih p jesam a.
N jeg o v i sp jev o v i b ili su u sv oje v ri-
jem e ja k o c ije n je n i, a danas su nepro-
b a v ljiv i, je r su razvučeni i je r je n je -
gov đeseterac, bez n aiv n osti narod-
noga, lišen i svakog ličnog akcenta.
Mnogo su mu b o lja p rič a n ja . Ona se
i danas mogu s interesom č ita ti, ne
samo zbog čistoće zvonkog i skladnog
narodnog stila , već, naročito, zbog
nagom ilanog m a te rija la o nekada-
šn jem životu i h ajd u čk im borbam a
n ašeg naroda pod T nrcim a.
L i t e r a t u r a : E . Čakra, Jo k sim
N ović O točanin (D anica, 1868, 2); J .
N ikolić, J . Nović O točanin (Straži-
lovo, 1893, 32 i 33); M. B u d isa v lje v ić,
J . N ikolić O točanin, o stog o đ išn jici
ro đ e n ja (Brankovo K olo, 1907, 353);
D rag . I lijć , J . Nović OtoČanin (Beo-
građ sk i D nevnik, 1882); St. P avlović,
J . N ović O točanin (Naše Doba, 1882);
A. G avrilović, Za b io g ra fiju J . Novi-
ća O točanina (B rankovo K olo, 1907,
380); Al. Sandić, J . N ović Otočanin
(N apredak, 1868, 3). V . P e tr o v ić .
NOVIGRAD. 1. G radić u sje v e rn o j
D a lm a eiji, oblast S p lit, srez Benko-
vac, od B . 12 km (pravac) k sje v e ru ;
na ju ž n o j obali N ovigrađskoga m ora,
parobrođarska stan ica na lin iji Sušak
—P a g —N. G.—Obrovac. Im a 1.178 sta-
novnika, općinsko poglavarstvo, ri-
m okatoličku župu, pučku školu, cari-
narnicu s lučkom službom, poštu, go-
spođarsku zadrugu i zadrugu za lov
tuna, štedionicu. Stan ovn ici N. G.
žive n a jv iše od p oljoprivred e i ribo-
lova, naročito tunolova.
- 168 -
N a b rije g u kod N. G. n alazi se gra-
dina, poznata u h is to r iji po tam no-
v a n ju (1386/87) u garsko-h rv atske kra-
ljic e M a rije i n jezin e m atere J e li-
save. S ta ru su k r a ljic u h rv a tsk i usta-
n ici zadavili, a M a riju je oslobodio
(4/6 1387) k rčk i knez Iv a n Fran kop an,
u dariv ši sa kopnene strane, dok je
grad s m ora b lokirala m letačka mor-
n arica. Grad je bio knezova K u r ja -
kov ića-K arlo v ića, zatim tu rsk i (1537
do 1648), pa m letačk i do p rop asti re-
publike (1797), kad je opustio. Tam o
je b ila tv rđ av a već od rim skoga
doba, 1220 je p op ravljen a, i prozvana
C astrum Novum, N. G- U lom ci plu-
te ja , u h rvatsko-bizantskom stilu. na
p ro čelju crkve Sv. K a ta rin e i grobne
crkve Sv. M a rije svjedoče, da je N.
G. bio n a se lje n i u doba h rv atsk ih
narodnih v lađ ara.
L i t e r a t u r a : F r a S t. Zlatović,
T o p o g rafijsk e crtice o staroh rv atskim
žu pan ijam a u D a lm a ciji i starim gra-
dovima na kopnu od V eleb ita do Ne-
retv e (Sta.rohrvatska P ro sv je ta , I., 82).
2. Selo u S la v o n iji, oblast O sijek,
siez Brod, općina S v ila j, na S a v i
(18° 22' ist. đuž.), niže Broda. Im a samo
276 stanovnika, a li je znata.n, je r je
tam o već u brončano doba bila na-
seobina na sošicam a, č i ji su stanov-
n ici b ili na priličnom stepenu kul-
ture, baveći se lovom, ribolovom ,
stočarstvom i ratarstv om .
J . M odestin .
3. V. P ođ rav ski N ovigrad.
NOVIGRAD NA DOBRl, u H rvat-
sko j, od K a rlo v ca 8 km (pravac)
k zapađu. B io je posjed Fran kop ana,
sve do n jih o v e propasti 1671, zatim
g a je osvojio k arlo v ačk i g en eral H er-
berstein (— 1689), k o ji ga je oporučno
ostavio m alteškom redu. M altežani
su grad prođali 1746 barunu S tje -
panu P a ta čiću i n jegov ga je rođ
držao do 1809, kada ga je prodao
M irku H aram inčiću . Od n jegovih na-
sljed n ik a kupio je grad h rv atsk i ze-
m a ljs k i erar, pa ga je prodao karlo-
vačkom v lastelin u F r a n ji Tiirku. —
Grad, kome je osnovni lik troku t
s ku lam a na uglovim a, tako je ob-
novljen, da je od starin e slabo što
ostalo. Pođ gradom je zidani most na
Dobri. Tam o je negda bila m itnica.
O kolina se N- G. zove N ovograđčina.
T am o šn ji se lja ci, N ovograđani. vrsni
su i m a rljiv i ra ta ri. Oni obrađuju
veći dio karlovačkoga p o lja. D anas

su k a jk a v ci, i samo donekie čakavci,
dok su p r ije 300 godina b ili svi č isti
čakav ci. — N. G-, selo pod građom,
im a 122 stanovnika. N ovograđčina
r a n ije se zvala i D o bra; tak o u je -
dnom prodajnom e ugovoru 1297, pa
1334, kad je g oričk i arM đakon Iv a n
Ti svom spisku z a b iljež io i župu Sv.
M a rije na D obri. U različn im se li-
stin am a spom inju dobranski plem ići,
što znači, da je tađa i na D obri ži-
v je lo slobodno pleme, nezavisno od
grada, a tek se k a sn ije razvilo km et-
stvo.
Literatura: R . Lopašić, Oko
K upe i K o ran e (1895, 180—192); Đ.
Szabo, Sred o v ječn i gradovi u H rv at-
skoj i S la v o n iji (1920, 61).
J . Modestin.
NOVIGRAD PODRAVSKI, selo u
H rv atsk o j, u oblasti o sječk o j, srezu
koprivničkom . P ro stire se u rodnom
k r a ju podno Bilo-gore, na rubu Po-
dravine, gd je se u n ju otvara đolina
potoka. K om am ice. S ta n ic a je n a že-
ljezn ičk o j pruzi K op riv n ica—O sijek,
od K oprivnice 16 km k jugoistoku, od
V ir ja 5, a od Đurđevca 12 km k sjevero-
zapađu. Im a 4.027 stanovnika, k o ji se
bave ratarstvom , vinogradarstvom ,
voćarstvom (trešn ja , v išn ja , orab) i
naročito stočarstvom (govedarstvom).
Sjed ište je općine (6.830 stanovnika) i
rim okatoličke župe. Im a pučku školu,
poštu, tele g ra f i telefon, kotarsku šu-
m a riju imovne općine đurđevačke,
p arn i m lin, tvornicu opeka, šteđionicu.
Kod N. P . iskopano je nekoliko žara
iz različn ih p re h isto rijsk ih epoha i
pronađeni su te m e lji rim skoga kupa-
liš ta sa svim d ijelov im a rim skih term a
(prve u H rv a tsk o j). Na nekim ope-
kam a vide se in ic ija li vlasnika ciglane
M ark a J u n i ja P irm in a, k o ji je radio
oko 200 p o slije K r is ta u P tu ju . — U
srednjem v ijek u , v a ljđ a već u doba
h rv atskih narodnih vladara, bila^ je
K om arn ica, Com archa, t. j. d a n a šn ji
N. P., sjed ište plem enske župe. Po do
sada poznatim listin a m a K o m a rn ica
se prvi put spom inje 1201, kad je k ra lj
M irko (Ilem ericus) potvrdio razvod
zem alja zagrebačke bisku pije. P o slije
se često spom inju K o m a rn iča n i i ko-
m am ičk i plem ići, 1268 i kom arnički
župan I l i ja iz b ratstv a D aslava, č iji
su sinovi Pavao i G rgur b ili vlastela
d an ašn jeg a P . N. Po popisu župa 1334
kom arnički je arhiđakonat im ao 46
župa, među n jim a Sv. V lad islava na
biskupskom dobru V ladislavu, Sv.
169 -
N OVIGRADSKO M ORE
D jeve M a rije (spom inje se već 1229)
u K o m arn ici i crkvu Sv. Đurđa. Za
borbe Ferdinanda H absburga i Iv an a
Z apolje oko ugarsko-h rvatskog p rije-
stola, k o m am ičk i su plem ići p r is ta ja li
uz Zapolju. O svojivši 1552 V iro v iticu ,
T u rci su se počeli z a lije ta ti i u novi-
gradski k r a j. Tada su okolna sela
op u stjela toliko, da je i kom arnička
župa ukinuta, a. p reostali stan ov nici
p rip ali su župi u V ir ju . K op riv n ica
je postala glavnim branikom preostale
Podravine, a u drugim su većim m je-
stim a podignute tvrđavice, k oje su
đobile stalne posade. T akv u je tvrđa-
vicu već 1577 imala. i K o m arn ica sa
posadom od 50 h a ra m ija . Ta-da se u
K om arn ici i u n je n o j okolini naselilo
mnogo p re b jeg lica iz S ta re S r b ije i
Bosne (V lasi, S rb i), č i ji potom ci i d_a-
nas im a ju svoju pravoslavnu p aro h iju
u selu P lavšin cu . — Upadi tu rskih
m a n jih četa b ili su tu na đnevnom
redu. One su h arale, p ljačk ale, palile
i odvođile lju d e n ropstvo. 1652 v ratilo
se u K om arn icu mnogo iz b je g lica ; oni
su se n astan ili oko tvrđave. Tako je
osnovano novo selo, k o je se od tada
zove N. 1654 u sp ostav ljena je tamo
rim okatolička župa. 7 i 8/8 1926 pro-
sla v lje n a je u N. k u ltu rn o -h isto rijsk a
slava Za rođenu grudu. Tađa je otvo-
ren m je sn i p eriv o j i dana pobuda za
in ten ziv n ije istraživ an je novigrađske
prošlosti.
L i t e r a t u r a ; N ovigrad P od rav sk i
7 i 8/8 1926; Za. rođenu grudu (V jesn ik
o sječk e oblasti, 1926); S. Stazić, Iz
prošlosti N ovigrada P odravskoga (pre-
d av an je); Obzor 23/12 1926.
J . Modestin.
3. V . P ođ rav ski N ovigrad.
NOVIGRADSKO MORE, veliko je-
zero u D a lm a ciji, 7 km zapađno od
Obrovca, odnosno 23 km isto čn o -sje-
veroistočno od Zadra. N. M. obru-
b lju ju visoki b režu ljci. Na. sje v e ru
se dižu: Goli B r ije g 250 m, N ovako-
vića G lava 201 m, M iinovača 148 m,
na sjev eroisto k u : P la s ić 150 m, K ita
135 m, B o jn ik 201 m, B a ro v in a 239 m,
na ju g u : kota 102 m, k o ta 156 m, a.
na jugozapadu: kota 157 m i G radina
V elik a 165 m. Vođom h ran e N. M.
r ije k a Z rm an ja, k o ja se u n je g a
uliva, i nekoliko v ilo v itih potoka:
D rag a, Sviždica, Šk rile, S la p a ča i
B a šč ića pot.ok, k o ji su b ogati vodom
sa.mo za kišne periode. N a sje v e ru
je N. M. vezano sa. Pođgorskim (To-
NOVINARSTVO
pliekim ) K analom , odnosno Ja d ra n -
skim m orem, oko - 300 m širokim ,
3‘8 km dngačkim i veom a strm im
rukavom , k o ji je sliean k an jon u , a
na ju g oisto k u je nešto užim i k ra-
ćim kanalom vezano sa K a rin sk im
m orem . Zbog neposredne veze sa J a -
dranskim m orem, voda u N. M. je
slana, a li se slanost u toku godine
m ije n ja , prem a p ro m jen am a u koli-
čin i k iše i to k a r ije k e Z rm an je. Ne-
posredno oko ušća Z rm a n je voda N.
M. više je bogata sa salin itetom
14—15°/oo, dok je u cije lo m ostalom
d ije lu sadržina soli veća od 30°/oo.
P o v ršin a N. M. je 28'65 k n r, pro sje-
čn a dubina 18'5 m, a n a jv e ć a dubina
od 38 m je na k r a jn je m sjev eru , u
blizini iilask a u spom enuti rukav.
Literatura: A. Gavazzi, Die
Seen des K a rste s, I. (Abb. d. k. k.
Geogr. Ges., V., 1903/04).
P. V u je v ić .
NOVINARSTVO. V . Štam pa.
N O V IN E . V . L isto vi.
NOVINE BEOGRADSKE OPŠTI-
NE, organ beogradske ospćine. Izla-
zio je jedam put n e đ je ljn o u Beo-
grad u 1882—1912. K a s n iji je naziv:
B eog rađ ske O pštinske Novine.
U. Dž.
NOVINE ČITALIŠTA BEOGRAD-
SKOG, zabavn o-političk i list. Izlazio
je jed am pu t n e d je ljn o u Beogradu
1847—1848. U. Dž.
NOVINE S ER P S K E, prve novine
srpske u 19 v ijek u . P očele su izlaziti
u B eču 1/8 1813. P r v i u red nici su b ili
D im itrije D avidović i D im itrije F ru -
šić. Od 23/5 1816 urednik je bio samo
D aviđović. N. S. izlazile su 1813—1822,
im ale su k n jiževn e priloge, a p oslje-
d n jih godina i n a ro čiti k n jižev n i do-
datak. 17. Dž.
NOVINE SR PSK E. V . Srp ske No-
vine.
NOVO BRDO, sredovječni grad i
rudarsko središte, sada selo općine Bo-
stanske, u ju ž n o j S r b iji, u v ra n jsk o j
oblasti, gn jilan skom srezu. Leži na
V elik o j P la n in i sjeverno od G n jilan a,
između izvorišta P rilep n ice i Novo-
brdske K riv e Reke, lije v ih pritoka
B in ačk e M orave. N. B . nazivao se i
predjel oko ovoga grada u p o rje č ju
spomenutih dviju rije k a s okolnim
planinskim područjem . N. B . im a sada
dva zaseoka: N. B . i V lasce. Zaselak
N. B . im a svega 33 stanovnika, od
170
k o jih 18 A rn au ta m uslim ana i 15 T u -
raka, a V lasce 141 stanovnika A ranuta
m uslim ana. C ijelo N. B . im a 19 kuća
i 174 stanovnika (1920).
Oko ru ševin a g rad a N. B . mnogo-
b ro jn i su ostaei staroga rudarstva. i
rudarskih n aselja. Grad N. B . leži na
osam ijen oj vapnenačkoj g la v ici V eli-
ke P la n in e u apsolutnoj v isin i 1.124 m.
Zidine u n u trašn jeg i sp o lja šn je g gra-
da dobro su očuvane; zaprem aju pro-
stor 224X80 m. S a svih stran a grada
N. B ., osim jugozapadne, im a bezbroj
te m e lja od kuća velikog podgrađa ili
varoši, sa razv alin am a više crkava, od
k o jih se ona iznad Bostana. zove Šaška
(Saska). Podgrađe oko P rilep n ice b ra-
n ili ,su gradovi P rizren ac i P rilep ac.
Podgrađe se spuštalo i do K riv e Reke,
k o ja se onda zvala Topolnica. N. B .
je b ila varoš razb ijen og a tipa, ogrom-
no ruđarsko n aselje, podgrađe N. B..
gd je je bio trg (m ercatum ), i gdje se
živ jelo po zakonu građa N. B . U N. B.
sticali su se m nogi pntevi B alkan sk og
Poluotoka, i ako je bilo pravi planin-
ski rudarski grad i po stran i od glav-
nih kom u n ikacija. TrgOArinske veze
N. B . prelazile su gran ice B a lk a n a ,
osobito n a zapadu, preko Ja d ra n a do
u I t a liju i d alje, a. s ogromnog rudnog
bogatstva bilo je jedno od n ajčuve-
n ijih m jesta onoga doba (V. Novobrd-
sko-kopaoničko rudarsko područje).
N. B . je postalo prvih godina vlade
k r a lja M ilu tina (1282—1321). k o ji je xi
početku sv oje vlađe ujedinio ov aj
k ra j sa S rb ijo m . P ostalo je ]Ldna ođ
n a jv a ž n ijih naseobina n jem ačkih ru-
dara S a sa (oni su N. B . zvali Nyeu-
berghe), a po njim a- se zvalo i Saško
M jesto. N. B . se prvi put. spom in je
1326, već kao poznato ruđarsko i trgo-
vačko središte, g d je su D ubrovčani
vodili trgovinu i držali earinu. Saski
valtnrzi (rupnici, rudari) b ili su glav-
ni ru dari, a osim D ubrovčana i drugih
na. trgu su trgov ali i saski purgari
(građani). Sasi su im ali svoj sud ođ
građana, svoje not.are i urbu rare (za
k n již e n je rudarskog đesetka), svoje
crkve, i sa svoga naprednoga rudar-
stva u N. B . toliko su bili čuveni, da
su ih odavde u 14 i 15 v ijek u pozivali
u Ita liju i Šp aniju.
Pored Sasa ru d ara u N. B . bila je
važna i dubrovačka kolon ija. koja je
im ala posebne suce. a gdje je poslije
B rskova. R u dnika i P rizren a p ren ijeto
i sjeđište dubrovačkog' generalnog
konzula (consul generalis), k o ji je po-
-

sta v lja n za čitavn zem lju n a godinu
dana, da obilazi sve trgove i naseobine
D ubrovčana, i da bude n jib o v pred-
stavnik na srpskom dvoru. Početkom
15 v ije k a bilo je u N. B . elanova g o-
tovo svLh plem ićkib dubrovačkib po-
rođica. B ilo je D u brovčan a u N. B . i
zabaštinjenib. E a d i to g a je knez L a -
zar, potvrđ ujući 1387 sta re povlastice,
date D ubrovčanim a i n jib o v o j trgo-
v in i određio: » K o ji se D ubrovčanin
zabaštinio u N. B ., t a j da zida grad i
da euva; k o ji li su gosti, i nisu se za-
b aštin ili, da im je n a v o lju , što im
godi.« Ove je povlastice i dužnosti
D u brovčana u N. B . potvrdio 1405 i
đespot S tev an Lazarević, a i đespot
Đurađ B ran k o v ić ib je u dva m aha
(1428 i 1445) potvrđivao.
Među D u brovčanim a N. B . bilo je i
vrlo znam enitib ličnosti. D ubrovčanin
plem ić P a sk o je Sork očev ić došao je
1429 sa jednom karavanom iz Dubrov-
nika u N. B., g d je je ostao kao trgo-
vac. P r i padu Despotovine 1439, P a -
sko je je iz N. B., k o je se jo š držalo,
išao preko D u brovnika i S e n ja u
U garsku kao izaslanik N. B . đespotu
Đurđu. Zatim je 1440 P a sk o je bio
vlasnik dubrovačke g a lije za despota
Đurđa, 1444 sudjelovao je u pobodu
n a Turke, i n ajzad je 1445—1453 bio
despotov čelnik riznički (m in istar fi-
n a n cija ), a kao jed an od najsposob-
n ijih đespotovih lju d i, imao je n a j-
v ažn ije điplomatske m isije. Pored
So rkočev ića važna je ličnost i D a m ja n
Ž unjević, k o ji je n a jp r ije bio carin ik
u N. B „ a zatim đespotov čelnik i po-
slanik na P o rti i u Dubrovniku.
Osim D u brovčan a bilo je u N. B .
n astan jen ih K otoran a. B a ra n a , zatim
Grka, A rb an asa i T a lija n a , naročito
m letačkih trgovaca, k o ji su Zetskim
putem dolazili u N. B . po sirove me-
tale i izvozili ib u I t a liju i zapadnu
Evropu. I među ovim a bilo je zname-
n itih ličn o sti kao: Iv a n Dom inus, po-
d rijetlom B a ra n in ili A rbanas, k o ji je
u N. B . bio n a jp r ije k atoličk i sveće-
nik, a zatim kod k n eg in je M ilice (Eu-
g en ije) i n jen ih sinova S tev a n a i
V u k a L azarevića 1398—1402 m in istar
fin a n c ija (protovestijar). — 1427 živio
je u N. B . Grk M ihajlo, od porođice
A n gela E ilan tro p in a, p o slje d n jih ce-
zara T e sa lije , k o ji se jo š r a n ije bio
nastanio u N. B . K ađ su T u rci 1427
op sjeli N. B., M ib a jlo v a žena sa je -
dnim sinom pokuša b ije g k Dunavu,
no T u rci ih ubvate. T a j sin, uzet u
171 —
NOVO BEDO
dvorsku službu sultana, bio je k a sn ije
M ubam ed A ngelović, beglerbeg K u-
m elije, vrbovni n am jesn ik Evropske
Turske, a n jeg ov b ra t M ibailo Ange-
lović, drugi sin doseljenog G rk a M i-
baila,* bio je v elik i čelnik despota
Đurđ'a.
N. B . bilo je baština kneza L azara,
zajedno sa rodnim mu m jestom P r i-
lepcem i su sjed n im P rizren cem . P ored
N. B . knez L azar je im ao u sv o jo j
državi i Kudnik, oba n a jv a ž n ija ru -
dnika ovib zem alja. Za v rijem e De-
spotovine u N. B . je bilo sjed ište v o j-
vode kao despotovog n am jesn ika.
N. B . je kao gradska općina im alo
sv o j posebni zakon, k o jim su bile
reg u liran e n jegov e pravice i gradsko
uređ enje. N a čelu grada bio je de-
spotov ć e fa lija , nad dubrovačkom ko-
lonijom n jib o v konzul, a nad Sasim a
n jib o v i suci. K adi sporova među S r-
bim a, Sasim a i D u brovčan im a kolo-
n istim a bio je u stan o vljen m ješo v iti
sud (porota), po polovina pređstavnika
parn ičn ib stran a. T akv i se sudovi spo-
m in ju u N. B . više puta (1408, 1435,
1438). U N. B . bilo je i sv je to v n ja k a
ja v n ib b ilje ž n ik a (nom inici), kao i
drugih ustanova. V rb u n ac razv itka
dostiglo je N. B . u doba Despotovine,
kada je im alo oko 40.000 stanovnika.
Ovako v elik i razv itak dostiglo je N.
B . za kratko v rijem e sa bogatstva
sv ojih rudnika, u k o jim a su eksploa-
tira n e zlatne. srebrne, olovne i že-
ljezne rude. N. B . je postalo slavno i
u stranom sv ije tu čuveno rudarsko i
trgovačko m jesto. N aši spomenici
onoga doba zv ali su N. B . »grad sre-
brni, u istin u i z latn i«; 'neki su mu da-
v a li im e S re b rn i Grad, a tako i T u rci
na svome jeziku — Đum iš H isar. Du-
brovčani su n azivali N. B . velikim i
slavnim gradom. .Tedan g eo g raf 15
v ije k a sm atrao je N. B . glavnim gra-
dom S rb ije , a k a rta m letačkog redov-
n ik a P r a M a u ra 1459 b ilje ži u S r b iji
F o ssa da oro et argento u blizini
Nuova B a rd a over Nuovo Monte. Srp-
ski su se vladari ponosili N. B . (caput
p atriae et ob m ineras nervus belli).
Zbog velikog bogatstva i slave N. B „
T u rci srr ga dugo i često napadali,
težeći da uzmu ov aj grad.
Dok su u N. B . S asi b ili glavni ru-
dari, D ubrovčani su vođili glavnu tr-
govinu. U prvo v rijem e, pored m ale
količine izvoza zlata i srebra, uz di'u-
ge m etale, D u brovčan i su se zađovo-
lja v a li i razm jenom svojih dobara za
NOVO BED O
stočne proizvođe; u 14 v ije k u D ubrov-
čani su kupovali i odvođili na prodaju
čak i robove iz k olib a p astira oko N.
B i sa istočnog k r a ja K osova P o lja .
K a s n ije su zadobivali za svoju trgo-
vinu u ovim k ra je v im a sve više pri-
v ile g ija ; težili su da. što više izvezu
sre b ra i zlata iz N. B., i uopće iz
S r b ije . Stoga. su dolazili u sukob sa
đespotom Stevanom .
P o s lije B rskova, g d je su kovani prvi
srpski srebrn i novci, ubrzo je u N. B.
postala. jo š važnija. kovnica. U N. B .
kovani su groševi sa slikom k ra lje -
vom 11 a p rijesto lu . Srp sk i srebrn i
novci spom inju se u doba carstv a
1349 kao novobrđski groševi. Knez
L a z a r je u N. B . kovao sv oje srebrne
novce sa natpisom Novomonte, mo-
n eta argentea. U doba despota. b ila
je u N. B . n a jv a ž n ija srpska kovniea
novca. N ovobrđski m a jsto ri za kova-
n je novca b ili su čirveni i traženi i
na đrugim stran am a. Pored upotrebe
za k o v an je novca, iz N. B . izva.žani su
plem eniti m etali, i prerađeni i u siro-
vom sta n ju . K ao važan trg, N. B . je
im alo i naročitu sv o ju jeđ inicu za
m jeru težine (funta).
U N. B . bila. je jed n a od n a jv a ž n ijih
carina, k o ja se onda n ije n ap laćivala
na državnim granicam a, već n a važ-
n ijim trgovim a, p ri p ro d a ji robe (de-
setak od vrijed n osti). C arin a u N. B .
izdavana je u zakup earinicim a, n a j-
više D u brovčan im a; za despota Đurđa
bilo je u N. B . i Grka carin ika. Ca-
rin a u N. B . donosila je srpskoj državi
velike prihode, n aročito u doba Despo-
tovine, kada se ruđarstvo veoma. usa-
v ršilo i postalo glavni izvor državnih
prihoda. Despot je imao ođ N. B.
120.000—200.000 dukata god išnjeg pri-
hoda. Pored upotrebe prihoda ođ N.
B . za državne i vladalaeke potrebe, od
n jeg ov og ogrom nog bogatstva išli su
i bogati darovi našim m anastirim a.
C ar D ušan je prilikom p osjete Sv.
Gore 1348 naredio, da se u N. B . svake
godine o Đurđev-danu isp la ću je 4.000
krstatih perpera u nekovanom srebru
m an astiru H ilandaru. K nez L azar je
p ri osn iv an ju m a n a stira R av an ice 1381
priložio svojo.i zađužbini od carine
N. B . 150 lita ra srebra. Zatim je knez
L a z a r 1382 ođređio, da se m anastiru
Drenči, zađužbini monaha D o roteja. u
kru ševačkoj oblasti, izdaje u N. B.
svake godine po 50 lita ra srebra. Tsto
tako je knez Lazar. o b n a v lja ju ći bo-
g a ti dar cara Dušana m anastiru H i-
landaru, ponovno odredio novobrdski
dohodak, k o ji je despot Stevan Laza-
rev ić 1405 također obnovio. naredivši,
da se H ilanđaru d aje iz N. B . svake
godine po 100 lita r a srebra. Zatim je
despot Stev an 1427 i la v ri Sv. A tana-
s ija na S v eto j Gori odredio od novo-
brđske carin e po 20 lita ra srebra. De-
spot Đurađ B ran kov ić je 1429 ođredio
m an astiru E sfig m en u od carin e u N. B .
po 50 lita ra srebra na godinu. K ad a su
T u rci zauzeli sela lav re Sv. A ta n a sija
na S v eto j Gori, onda je despot Đurađ
(oko 1430), u naknadu za izg u b ljen a
dobra, odredio la v ri od novobrdske
carin e svake godine po 80 lita ra sre-
bra. Despotov veliki čelnik R adič Po-
stupović, k o ji je u gradu N. B . imao
kuću, a bio i vlasnik i nekih dije-
lova novobrđskih rudnika, ob n avlja-
ju ć i m an astir K astam o n it u Sv. Gori,
priložio je 1433 sv o jo j zađužbini »ca-
rinu i delove po saških mesteh, rekše
u N. B . i u Rudniku«, te je odredio
za m an astir svake godine po 20 litara
srebra o Đurđev-đanu, a za bolnicu po
2 litre srebra. 23/7 1499 potvrđuje u
gradu K upiniku (Kupinovo, na Sav i,
u S rije m u ) despot Jo v a n sa m ajkom
mu đespoticom Anđelinom staru po-
v e lju đespota Đurđa (od 1429) i obe-
ćava m an astiru E sfig m en u po 50
litr i srebra na godinu od carin e u
N. B., ako bi ga Gospod B o g htio
stv o riti »gospodina Srbljem «.
N. B . kao bogato i čuveno ruđarsko
središte svratilo je pažnju energičnih
turskih zavojevača jo š u prvo đoba
n jih ove najezđe u srpske zem lje. Dok
je T u rcim a u spjelo da jo š 1390 uzmu
bogato, ali slabo zaštićeno, srpsko ru-
darsko središte K ratovo i njegovo po-
d ru čje, za dugo se jo š b u jica turskih
n avala m o rala od b ijati od čvrstih be-
dema građa N. B., koji je u 15 v ijek u
bio n ajtv rđ i i n a jb o lje b ran jen od
svih srpskih gradova. T u rci se ja v lja ju
u okolini N. B . jo š u doba srpske kata-
strofe na Kosovu P o lju (1389), ali ga
napadaju tek ođ početka 15 v ijek a.
1412 T u rci su prvi put opsjeli N. B.,
ali bez uspjeha. Međutim su oni već
tađa. počeli postepeno da zauzim aju
važne prolaze od N. B . preko Kosova
prema Dubrovniku, p resretali su ka-
rav an e D ubrovčana i p lja č k a li ih (na-
ročito 1421, 1426, 1428). P o s lije neuspje-
ha sultana Muse protivu despota Ste-
vana i N. B . od 1412. T u rci su tek 1427
ponovno pokušali, pođ vođstvom sul-
tana M urata TI.. da zauzmu N. B .

O psađivali su grad nekoliko m jeseci,
a li su ik S rb i, D u brovčan i i S a si i
ovoga puta ju n a čk i odbili. P a i kada
je Despotovina 1429 zauzeta od Tu-
raka, i onda se N. B . ođržalo još neko
v rijem e, pored svib napada Tu raka, i
tek se 27/6 1441 predalo Tu rcim a.
P rv im padom pod Tu rke N. B . je
počelo da pada. No ip ak su se i ru d ari
i trgovci u N. B . držali, akomodira-
ju ć i se novim p rilik am a. Oni su od
T u rak a tada šteđeni, čak i pom agani.
D ubrovčani iz N. B . uzeli su 1443 i
neke tu rsk e ca rin e pod zakup. K ad a
je đespot Đ urađ sa svojim u garskim
saveznicim a 1444 uspješno prodro u
Tursku, onda je i u N. B . đignut usta-
n ak p rotiv T u rak a. A li pobjedom Tu-
ra k a n a S itn iei, ov aj je u stanak ugu-
šen, a N. B . je opljačkano.
M irom s T u rcim a 1444 povraćeno je
N. B . despotu Đurđu, zajedno s osta-
lom Despotovinom. N. B . se ubrzo
oporavilo od rop stva pod T u rcim a
(1441—1444). P r i opsađi C arig rad a
(1453), sultan Muhamed I I . dobio je ,
uz vazalnu v ojsk u despota. Đurđa, i
jednu četu ru đ ara iz N. B ., k o ji su
kao v je š ti m in eri pođzemnim rovo-
vim a potkopavali carigrad ske bedeme.
Iduće godine (1454) Muhamed I I . se
ponovno okrenuo p ro tiv S r b ije , a li je
tek p o slije godinu dana uspio da pre-
ko K ra to v a prodre do N. B., k o je se,
nakon četrđesednevnog bom bardira-
n ja iz velikih topova, 1/6 1455 pređalo
T u rcim a. U v je tim a p red aje bilo je
utvrđeno, da stanovništvo i d a lje osta-
ne u varoši, i da produži rad. A li
T u rci su poštedili samo rudare, a
ostale su građane posjekli i porobiii.
K onačnim padom u tursko ropstvo,
N. B . je stalo opadati. T u rci su u
gradu postavili dizdara, a u podgrađu
bega i kad iju, s k o jim a su, kao novi
građani, ostali i tu rski kolonisti. N.
B . je postalo kadiluk u san d žaku vu či-
trnskom (pašaluku). Pošteđenim ruda-
rim a ostala je o p lja čk a n a saška cr-
kva Sv. Nikole, bez k rov a i zvona, kao
i susjeđna crkva Sv. Bogorodice. Na-
se ljen i T u rci u N. B . p retv orili su 1466
crkvu Sv. Nikole u džam iju. Tada su
se S asi ru d ari selili iz N. B . u I ta liju
i u U garsku. Isto tako razilazili su
se i D ubrovčani. T u rci su 1467 prese-
ljiv a li građane N. B . u C arigrađ. Za-
tim je , 1468 u N. B . udario pomor. P a
ipak se N. B . jo š za dugo, i ovako
posrnulo, održalo, pored sveg rušila-
čkog rada Tu raka. N. B . je , pored
— 1
NOVO BRDO
turskog građskog zapovjednika, im alo
i sv o je kršćanske gospodare rudnika,
slične feudalnim knezovima i gospo-
darima. rudnika u K ratovu .
M a da jak o opalo, N. B . je i u 16
v ije k u jo š u v ijek bilo poznato sa
svoga. b og atstv a u srebrnim rudnici-
m a, iz k o jib je srebro u potrebljavano
za k ov an je novca. K r a je m 15 i počet-
kom 16 v ije k a (1481—1512) jed an puto-
pisac zove N. B . n jem ačkom naseobi-
nom ; onda je tu jo š bilo nešto starih
ru d ara Sasa, a bilo je i D ubrovčana.
K a to lič k a k o lo n ija u N. B . im ala je
600 duša, većinom zlatara, a im ali su
i d v ije crkve s kapelanom . B ilo je i
pravoslavnih. k o ji su im ali crkvu Sv.
Stefa n a . Pod T u rcim a je r a n ija li-
p lja n sk a episkop ija nazvana i novo-
brdskom m itrop olijom , prvo pod obrid-
skom arh iep isko p ijo m (1463—1557), a
zatim pod pećkom p a trija ršijo m .
U p rv oj polovini 17 v ije k a jo š se
radilo u rudnicim a N. B . Tu se 1602
spom inje gospodar i knez novobrđski
M ihailo K om nen C rnojević. Tu su ko-
vani srebrni novci su ltan a M u rata IV .
(1623—1640); na n jim a je označeno N.
B . kao m jesto kov an ja. R u dnici su
davani u zakup. Rudu su kopali osu-
đenici. Srebro je ta lje n o i prođavano
na m jestu . Od toga je polovinu pri-
mao su ltan. G lavna ru d arska inspek-
c ija b ila je u S k o p lju , odakle su nad-
zornici ru dnika (em ini) dolazili u N.
B . i P rištin u . U gradu N. B . b ila je,
pod komandom đizdara, v o jn a posada.
Podgrađe je im alo 200 kuća, ođ k o jih
40 katoličkih, 60 pravoslavnih i 100
turskih, sa nesto židovskih. Je d n a
pravoslavna crkva b ila je pretvorena
u džam iju, a im alo je d v ije katoličke
crkve, od k o jih veća na pola m ilje od
varošice. K a to ličk a općina N. B . sve
je više opađala, tako da je 1651 im ala
svega 18 kuća sa. 70 duša, a o b je su
crkve b ile puste. 1685 bilo je u oronu-
lom gradu N. B . sv ega 10 kuća, a po-
sada od 40 lju d i stanovala je u pod-
građu, gd je je bilo svega 150 kuća,
kršćan a i m uslim ana. K a to lici su se,
izgleda, dotle b ili izgubili. D a n a šn ja
m ala ka.tolička župa Z agorje u su-
sjeđ noj G o rn jo j M oravi, južno od
G n jilan a, p osljed n ji je tra g nekada-
n je g katoličkog- stan ov ništv a N. B . i
šireg novobrdskog područja. Tu im a
nesum njivih trag o v a i od rudara Sasa
io d trg o v a c a D ubrovčana. D u brovčani
su u N. B . i njegovom području bora-
v ili do u 17 v ijek .
NOVO ČICE
N ajzad je 1689 a u strijsk i vojsko-
vođa P iccolom in i, uz pripom oć S rb a
u stanika, zauzeo N. B . K ad su se Tur-
ci 1690 povratili, p o sjek li su tu zate-
čene A u strija n c e . T ad a se ugasio
i p o sljed n ji tra g staro g a novobrdskog
ru d arstva, dok se grad i n a selje N. B .
i đ a lje slabo održalo kroz 18 v ijek , jo š
u v ijek n aseljen o i srpskim stanovni-
štvom. P očetkom 19 v ije k a u gradu
N. B., onda jo š središtu novobrdske
kaze. bio je konak a ja n a (zapovjed-
nika), a u podgrađu je bilo oko 100
kuća A rnauta. A rn au ti su jo š od k r a ja
17 v ije k a p rod irali u ov aj k ra j, zauzi-
m a ju ći pusta srpska sela. K ršć a n i sn
se iz N. B . is e ljiv a li i u susjedno J a -
n jev o, P riš tin u i G n jila n e. N. B . je 1858
im alo svega jo š jednu kuću kršćana,
p osljeđ n ju , pored 15 kuća m uslim ana.
1873 bilo je 30 ku ća m uslim ana. Grad
N. B .. inače opao, ja k o je oštećen 1892,
kada su T u rci odavde nosili tesano
k am en je u P rištin u za zid an je kasarne.
Od oslobođenja (1912) i p o slije u je-
d in je n ja (1918) stvorena. je mogućnost,
da se slavni grad i rudarsko središte
N. B . obnovi. Skoro su otpočela nova
rudarska is tra ž iv a n ja u N. B . i n je-
govom ruđarskom području, sve tra -
gom rudarskih radova srpskih sredo-
v ječn ih rudnika (rudara).
L i t e r a t u r a : Iv. K ostić, N aši novi
gradovi na Ju g n (1922); K . K ostić,
T rg ovin ski centri i_ drumovi po srp-
skoj zem lji u sred njem i novom veku
(1900); J . C v ijić, Osnove za g e o g ra fiju
i g eo lo g iju M aked on ije i S ta re S r b ije ,
I I I . (1911); J . D ed ijer, Nova S r b ija
(1913); Jire e e k -R a d o n jić, I s to r ija Srb a,
I I .—IV . (1923); St. N ovaković, Zakon-
sk i sponienici srp skih država sred-
njega. veka (1912); St. N ovakovie, Novo
Brd o i V ra n jsk o P o m o ra v lje u 14 do
15 veku (G od išnjica, 3. 1879).
V . R a d o v a n o v ić .
NOVO ČICE, selo u H rv a tsk o j, u
oblasti zag reb aek o j, srezu velikogo-
ričkom , od V elik e Gorice, s kojom ga
veže k o n jsk i tra m v a j, 4 km k ju go-
istoku. Im a 781 stanovnika, općinsko
poglavarstvo, rim ok atoličk u župu,
pučku školu, poštu, poljoprivred nu
pecaru žeste, tvorn icu m etala i če-
taka. J . M-n.
NOVO G R O BLJE BEOGRADSKO.
Za v rijem e turske vladavine beograd-
sko kršćansko g ro b lje bilo je između
V a ro š-K a p ije i sad ašn jeg a trg a na
Zelenom Vencu, a zahvaćalo je pro-
174 -
stor od sadašnje B ran kove i Ju g -B o g -
danove ulice pa do sredine današnjega
trga. Oko 1828 vlasti kneževine S r b ije
sm atrale su, da će g ro b lje b iti izvan
grada, ako ga postave na T ašm aj-
danu, ondje gd je je , četiri godine
k a sn ije (1834) podignuta crkva Sv.
M arka. TJ to doba vršen a je seoba
beograđana, n astan jen ih u selu Sav a-
m ali, oko današnje glavne beogradske
željezn ičke stan ice u P a lilu lu , u k o jo j
su se p o slije drugog M iloševog ustan-
ka (1815), počeli n a se ljiv a ti b jegu nci
iz istočne S r b ije , u glavnom iz Sa-
glavka, iz sela u izvorišnom đ ije lu
B elo g Tim oka. A li već 1853 g ro b lje
kod M arkove crkve bile su opkolile
kuće. Beograd je rastao i u P a lilu li
i duž F iš e k lije . Onda je odlučeno, da
se g ro b lje sm jesti d alje od grada. A li
tek p o slije novog sanitetskog zakona
od 1882 izabrano je m jesto za N. G.:
sa druge strane bulbuderskog potoka,
na uzvisini, koja iz b ija od D unava
više K arabu rm e. Po imenu tad ašn jeg
predsjednika beogradske općine, V la-
dana Đorđevića, N. G. B . đobilo je
ime Vladanovae. S a h ra n jiv a n je u N.
G. B . otpočelo je 17/8 1886. Za v rijem e
S v je tsk o g R a ta kad je A ustro-U gar-
ska i N jem ačk a v o jsk a bom barđ irala
Beograd, oštećeno je i N. G. P o s lije
r a ta uz N. G. p ostav ljen o je fran cu-
sko ratn ičk o g ro b lje, u kome su gro-
bovi fran cu sk ih v o jn ik a, poginulih i
u m rlih za v rije m e S v jetsk o g a R ata,
u borbam a oko Beograda.
M. M ilen ov ić.
NOVO MESTO, grad ić u Slovenač-
k o j, na Ivrki. Od 1923 N. M. _je spo-
jen o sa predgrađem K an d ijo m na
đesnoj stra n i K rk e, i im a 3.311 sta-
novnika. O s t a r ijo j h is to r iji N. M.
nemamo pođataka, 7/4 1365 otkupio je
H absburgovac Ruđolf IV . N. M. od
stiškog sam ostana, dao mu građska
prava i ime R u d o lfsv e rt, a li se ipak
domaće ime N- M. održalo do danas.
N. M. je postalo glavno m jesto Do-
lenske. Od 1493 je sjed ište prepošta.
1576 N. M. je izg o rjelo, a za v rije m e
tu rskih upađa mnogo je n astrađalo.
— N. M. im a sresko poglavarstvo,
sud, gim n aziju , ra tarsk u školu u
obližnjem Grmu, mušku bolnicu mi-
losrdne braće u K a n d iji i u gotskom
stilu sagrađenu znam enitu kaptolsku
crkvu. U gradu napreduje trgov in a
sa zem aljskim produktim a. Okolina
d aje dosta vina, zvanog cviček. Od
 X 0V O B R D SK O -K O P A ONIđKO RU D A RSKO PO D R U Ć JE
1894 im a N. M. željezn ieku vezu
s L ju b lja n o m , od 1908 s K arlovcem ,
a lokaln a ž eljez n ica vodi do Straže
i ku p ališta D olenske Toplice.
L i t e r a t u r a : I. V rhovec, Zgođo-
v in a N ovega M esta (1891). A. M.
NOVO SELO. V . Štip.
NOVO VREM E, dnevni list. Izla-
zio je u B eog rad u 1909—1912. D irektor
je bio V la d isla v Sav ić. U. Dž.
NOV OBRDSKA KRIV A REKA,
p red jel u Ju ž n o j S r b iji, u v ra n jsk o j
ob lasti, u p o r je č ju K riv e Reke, lije -
vog p rito k a B in a č k e M orave, iznad
K on čulske K lisu re . N. K . R . zahvata
površinu 613'17 km 2, a sa p o rje čje m
P rilep n ice, također lije v o g pritoka
B in ačk e M orave, k o ji im a prostor
oko 90 km 2, čin ila je n a jv a ž n iji dio
i jezg ru rudarskog pod ru čja Novo
Brdo, oko istoim enog srpskog sredo-
v ječn o g grad a i ru d arske varoši.
V . R.
NO V OBRDSKA MITROPOLIJA.
V . L ip lja n sk a ep a rh ija .
NOV OBRDSKO-KOPAONIČKIRU-
DNICI. V. N ovobrdsko-Kopaoničko
P o d ru čje, Ja n je v o , N ovoB rd o, Trepča.
N 0 VOBRDSKO - KOPAONIĆKO
RUDARSKO PO D RUČJE je veliki
planinski i ru d arsk i p red jel u ju žn o j
i sje v e rn o j S r b iji, u v ra n js k o j, ko-
sovskoj i ra šk o j oblasti. P ro stire se
između K osova P o lja i Ib r a n a za-
padu, M agliča, Ž eljina i Toplice na
sjev eru , P u ste Reke, Ja b la n ic e i Po-
lja n ic e n a istoku i K ončulske K lisu re
i Skopske Crne Gore na ju gu. S jev e -
rozapadni dio N. K . R . P. čin i visoka
planinska m asa K opaonika i n jeg ov i
ogranci s okolnim eruptivnim zem lji-
štem po Ibru , a ju g o isto čn i dio, k o ji
se preko M rdara i P rep o lca veže za
m asiv K opaonika kao njegovo oro-
grafsko i tektonsko produženje, čine
niži i ra z b ije n i p lan in sk i k r a je v i oko
Novoga B rd a i Ja n je v a , sa eruptivnim
područjem u G o rn jo j M oravi oko
G n jila n a i L etnice. N. K . R. P . na-
zvano je ovako po slavnom rudarskom
sređištu Novom Brdu, u njenom ju -
goistočnom k ra ju , u ju žn o j S r b iji, i
po n ajv ećem planinskom m asivu na
međi sjev ern e i južne S r b ije , po
K opaoniku u sjeverozapadnom k ra ju
područja, u čijem je pobrđu također
bilo više važnih starih rudarskih sre-
dišta.
- 175 -
N. K . R. P . p ređ stav lja jednu širu
geografsku i geološku cje lin u ; u cije -
lom su području sličn i geološki načini
p o ja v ljiv a n ja ruđa i n jih ov e vrste,
kao i gotovo isto v je tn i n ačin i i doba
n ek a d a n je ek sp lo atacije, i c ije lo je
pod ru cje sv ojim neizm jernim bogat-
stvom u rudam a plem enitih i drugih
važnih m etala vrlo znatno suđjelovalo
u kulturnom i privređnom razvitku
sređovječne srpske države. P o pro-
stranstvu, zah v a ta ju ći u dužinu sa
sjeverozapada na ju goistok oko 160 km,
a u širin u u suprotnom pravcu po
25—50 km, N. K . R . P . spađa u n a j-
veće, po sadržini ruđnoga b lag a u n a j-
b o g a tije, a po r a n ijo j ek sp lo a ta ciji i
u n a js t a r ije i n a jz n a m en itije ruđarske
p red jele c ije le naše države.
U geološki sastav N. K . R . P . u lazi
m etam orfno sedimentno i eruptivno
k am en je razne starosti, počevši od
iskonskih i staropaleozojskih krista-
la stih š k r ilje v a c a K op aon ika i Skop-
ske Crne Gore, pa do m la đ o te rcija r-
nog vulkanskog i sedim entnog ka-
m en ja. Za eru p cije s ta r ije g i m la-
mlađeg' eruptivnog k am en ja i n je-
govo d jelo v an je u kontaktu sa drugim
sta rijim kam enjem kroz k o je su se,
duž ra sje đ a i pukotina u kori zem lji-
n o j, eruptivne u sija n e m agm atične
m ase probile iz zem ljin e u nu trašn jo-
sti i izlile se n a površinu, vezane su
m nogobrojne p ojave plem enitih ruda
i drugih m etala. K ao p osljed n je žive
tragove i neposređne svjedoke neka-
d an jih vulkanskih a k c ija u ovom
velikom rudarskom p ređjelu imamo
i sada m noge tople i m ineralne iz-
vore, dok je u r a n ije geološko doba
bilo n eb rojen o više term a, kada su
one, kao p ratio ci vulkanskog djelo-
v a n ja , ig rale važnu ulogu za rudo-
nosnost ovog područja.
C ijelo planinsko N. K . R . P . pri-
pada geotektonski s ta ro j rodopskoj
m asi i n je n o j prelazn oj zoni. Je z g ra
velikog_ m asiva K opaonika, k o ji sa-
s t a v lja ju sjeverozapadni dio N. K .
R. P ., čin i in tru zivna m asa ton alit-
skog gran ita, č ija je e ru p cija malo
m lađa od bazičnih eruptiva okolnog
m asiva. Rubom g ran itske jezg re sre-
dišnjeg Kopaonika, u kome je urezana
prostrana flu v ija ln a površ R av n i K o-
paonik (sred nje visine 1.650—1.800 m),
pruža se p o jas kontaktno-m etam or-
fnih k ristalastih šk rilje v a ca sa raz-
nim vrstam a rožnaca, od k o jih je kao
n a jo tp o rn iji i n a jv iši vrh K opaonika,
NOVOBRDSKO-KOPAONIČKO R U D A R SK O P O D R U Č JE
Suvo R u d ište (2.140 m), sa sta v lje u o od
vrlo rezistentnih rožnaca i šk rilje v a ca
sa turm alinom . Oko glavne m ase K o-
paonika, k o ja je ob ru b ljen a rasjed im a
prem a Ib ru , Jo ša n ici, Župi i Toplici,
p rostire se u dolini Ib ra , i skoro sa
svih stra n a , v elik i m asiv serpentina,
k o ji je od tonalitske in tru z ije g ran ita
odvojen pojasom paleozojskih gline-
nih šk rilje v a ca . U produženju krista-
lasto g m asiva K opaonika, u n jeg o-
vom južnom ogranku Oštrom K o p lju
(1.500 m), ja v lja ju se i d a lje krista-
la sti šk rilje v ci, k o ji preko velikog ba-
zena K osova P o lja ponovno n a sta ju
u Skopskoj C rnoj Gori. V elik a m asa
serpentina oko K opaonika i u dolini
Ib ra , kao i u drugim k ra je v im a N.
K . R . P., p od rijetlom je od bazičnih
o fio litičk ih eru ptiva, od g ab ra, peri-
dotita i d ijab aza, č ije su se eru p cije
zbile sredinom m ezozojskih doba
(ju ra ). P rek o serpen tin ske m ase po
dolini Ib ra leže tu fiti i p ješčen ici
ofiolitičk e se rije, zatim g orn jo k reta-
c e jsk a flišk a fa c ija , o b je se rije slo-
je v a u sink lin alu nabrane, kroz koju
su se u miocenu, duž n ajm lađ ih ra-
sjed a obodom K opaonika, probile i
izlile v elike m ase trah itsk og i ande-
zitskog vulkanskog k am enja. O k raj-
kom K op aon ik a nalaze se i u serpen-
tin u žice trahitsko-andezitskih erup-
tiva.
P lan in sk i k ra j oko Novoga. Brda,
k o ji s a s ta v lja ju g oisto čn i dio N. K .
R . P ., ne čin i jednu takvu orograf-
sku i tektonsku cjelin u kao Kopao-
nik. S a sta v lje n je od izdvojenih ma-
n jih planinskih m asa, kao: V elik a P la -
nina sa V elik im Brdom (1.124 m). Ko-
znica (1.300 m) i A ndrovačka P lan in a
(1.047 m) iznad Ja n je v a , B u tovac
(1.100 m) i P rip a šn ica (1.330 m) iznad
P rištin e, i G o ljak (1.261 m), sjeverno
od Novobrdske K riv e Reke. U zapa-
dnom d ijelu ovoga planinskog k ra ja ,
na rubu K osova P o lja , južno od P ri-
štine, ispod mladih neogenih jezerskih
sedim enata, p o m a lja ju se paleozojski
šk riljev ci, k v a rciti i m ram or. _Preko
paleozojskih k rista la stih šk rilje v a ca
n a sta je d alje n a istoku više kilome-
ta ra širok p ojas dinarskim pravcem
jak o n abran ih slo je v a k retacejsk og
fliša , od pješčen ika, konglom erata,
šk rilja s tih glinenaea i vapnenaca,
kroz k oje je probilo i izlilo se mlađe
vulkansko kam enje tra h ita i anđe-
zita. D a lje na istoku pruža. se više ki-
lom etara širok pojae bazičnih ofioli'
176
tičk ih eru ptiva, g d je p revlađ u ju ser-
pentinske m a s e iiz liv i dijabaza. O vdje
planina K oznica (1.300 m) p red stav lja
n ajv eću serpentinsku masu između
K osova P o lja i Novoga B rd a. Istočno
od bazičnih eruptiva dolazi uzani po-
ja s trija s k ih vapnenaca, č i ji se slo-
je v i pru žaju m erid ijan skim pravcem,
a oko N ovoga B rd a se prostire široko
područje paleozojskih slo jev a, kao
produženje istoga k am en ja od bila.
K opaonika: karbonski lisku nski škri-
lje v c i i p ješčen ici, a istočno od n jih
starop aleozojski kvarcni filiti i m ra-
mor, č i ji slo je v i im a ju dinarski pra-
vac, sa sjeverozapada n a jugoistok.
V elik a P la n in a i visoki z a ra v n je n i
vrh Novoga B rd a (1.124 m) na n jo j
b ili su središte staroga rudarstva
ovoga k ra ja . Velika- P la n in a i okolne
planine p re d sta v lja ju staru visoku
površ (sređnje visine 1.000 do 1.300 m),
k o ja se preko G o ljaka pruža i d a lje
na sjever, a na. jugozapadu dopire do
J a n je v a i do ruba K osova P o lja iznad
G račanice. Ova je površ ra sčla n je n a
rije k a m a u zarav n jen e kose i v ijen ce.
S ove se površi izdižu m ale otporne
glavice, a n a jv iša i n a jo tp o rn ija od
svih na V elik o j P la n in i je glavica,
na k o jo j leže razvaline grada Novoga
B rd a (1.124 m), sa sta v lje n a od staro-
paleozojskog sivog i jedrog k ristala-
stog vapnenca. Na ju g u od Novoga
B rd a je v elika podgorina od zarav-
n jen ih kosa, između k o jih su duboke
doline. P aleo zo jsk i škril je v c i i m ram or
Novoga Brda. pružaju se u kotlinu
G ornje M orave oko G n jilan a. U m eta-
m orfiranom vapneneu i škriljevcim a
Novoga B rd a i okoline im a p o jasa od
serpentina, a cio je teren p ro b ijen
i im pregniran žicama trahit-a. I d alje
na ju gu, po sjevernom obodu kotline
G o m je M orave oko G n jilan a, kao i
po južnom, oko L etn ice pod Skop-
skom Crnom Gorom. zem ljište je po-
kriveno crnkastim trahitoidnim erup-
tivom, gdje se o d v ajaju mnoge erup-
tivne glavice. Istočno od paleozojeke
zone Novoga Brđa n astaju k ristalaste
planine prave rodopske mase, od pra-
starih k rista la stih šk rilje v a ca , po-
glavito od g n ajsa, sa in tru zijam a
gran ita, aplita i pegm atita, tako sve
do ru ba V ra n jsk o g a P o lja . U ovim
prastarim kristalastim šk rilje v cim a
u sječen a je niže Izm ornika, a više
V ran jsk o g P o lja , K ončulska K lisu re
Biu ačke M orave, između sjevernih
-
 X 0 VOBRDSKO-KOPAON IČKO R U D A ESK O PO D R U Č JE
ogran aka Skopske Crne Gore i plani-
n a nad B u jan o vcem i V ra n jo m .
U p red jelim a m lađih eru ptiva ve-
likog X . K . R . P., m ogu se i danas iz-
d v ojiti više vulkanskih glavica, kod
k o jih se potpuno oćuvao k arak teristi-
čan i sta ri oblik v u lk an a. T ak v a je
eruptivna g la v a V eletin (970 m) iz-
među Ja n je v a i G račanice, sa sta v ljen a
od andezita, k o ji su p ro b ili kroz kre-
ta ce jsk o flišk o k a m en je n a istočnom
kosovskom rasjed u , na kome je spu-
šta n je potoline K oso va P o lja praćeno
eru pcijam a. U izvorištu Ja b la n ice,
sjeverno od Novoga B rd a i G oljaka,
diže se između sela M rkonje i Tu-
la ra oštri vrh M rk o n jsk i V is (1.045 m),
č ija je eruptivna g lav a od trah itoi-
dnog k am en ja probila kroz k rista la ste
šk riljev ce, i s to ji visoko ista k n u ta na
sta ro j površi ovoga terena. N a lije v o j
obali Ib ra , sjeverno od M itroviee, diže
se oštra vulkanska glav a sa razvali-
nam a grad a Zvečana (797 m), sastav-
lje n a od rio lita i rio litsk ih tu fo v a i
b rečije, k o ji su probili kroz k re ta ce j-
ski fliš. V u lkan ska se eru p cija desila
p rije g o rn je g pliocena, kada su ispod
oboda k ra tera ovoga, već onda uga-
šenog vulkana, u sječen e tera se K o-
sovskog Je z e ra . Isto v je tn a je i erup-
tiv n a g lav ica Sokolice (904 m) nad
B o ljetin o m , na desnoj stra n i Ib ra ,
prem a Zvečauu. S ličn a je i vulkanska
trah itsk a glav a sa razvaiinam a grada
B rv en ik a (786 m), na lije v o j obali
Ib ra , niže R aške. prem a P a v lici, kao
i mnoge đruge eruptivne glavice po
Ib ru i po G o rn jo j M oravi. Duž izv je-
snih lin ija ja v lja ju se po cijelom N.
K . R . P . m nogobrojne glavice, slivovi
i žice trahitsko-anđezitskih eruptiva,
č ije su se eru p cije izvršile prilikom
ra s je d a n ja i sp u šta n ja u ibarskom ,
kosovskom i novobrdskom predjelu.
Ovi su procesi n astali iza, k retacejik a,
a đesili se poglavito u donjem mio-
eenu, p rije jezerske neogene periode
K osova P o lja i susjednih bazena.
Pored karak terističn ih vulkanskih
oblika u re lje fu N. K . R . P„ u c ije -
lom onom području s ta rijih i m lađih
eruptiva im a i m nogih toplih i mine-
ralnih izvora^ N a jto p lija je od svih
term a Jo ša n ič k a B a n ja , na r ije c i Jo -
šanici, pod sjevernom stranom K o-
paonika, ind iferentna hiperterm a
(75'5°C). Pod istočnom stranom K o-
paonika je K u ršu m lijsk a B a n ja , sum-
porovita term a (39° C). Pod P ila to v i-
com (1.705 m), na Lukovskoj R eci,
- 177 —
desnom pritoku Toplice, n alazi se Lu-
kovska B a n ja , alkalno-zem noalkalna
kisela hiperterm a (53° C). U Labu,
više Tenešdolske K lisu re, im a K ise la
B a n ja . Oko M itrovice p osto ji neko-
liko sta rih kupališta. Kod ušća S it-
nice, u rav n ici Ib ra između rio litsk ih
k rševa L isice i V elike Stene, im a
među razvalinam a od starog naselja.
i kupališta m in eraln i izvor Sm rdan
(HzSj. U selu B a n jsk o , jugoistočno od
M itrovice, nalazi se b a n ja k r a lja Mi-
lutina, ind iferen tn a h ip erterm a (45° C).
Kod m an astira B a n jsk e , sjev ern o od
M itrovice, kroz flišk o kam en je, a u
blizini rio litsk ih žica, iz b ija indife-
ren tn a term a (30° C). V iše sam og J a -
n J eya izbija, iz crvenih željezovitih
pješčenika_ hladna. željezov ita voda.
Pod V eletinom i Gvozdenikom više
G račanice iz b ija ja k i ž eljezo v iti ki-
s e lja k K ižn ica. Na p lan in i K ozn ici,
između sela Izvora i L a b lja n a , izbi-
ja ju iz eruptiva d v ije m lake sumporo-
v ite vode. S jev ern o od Novoga Brda,
u izvornom k ra ju Ja b la n ice , pod Go-
ljak om , prem a selu S ta ra B a n ja na-
lazi se R av n a B a n ja . Ju žn o od No-
voga B rd a, u G o rn jo j M oravi, im a u
predjelu trah itoidn ih eruptiva više
toplih i m ineralnih izvora. Na lije v o j
stra n i B in ačk e M orave, kod sela B a la -
naca, im a izvor kisele vode. Pod ovim,
u selu Ž itinju , im a također m ineralni
izvor. Niže ovoga, kod sela K loko ta,
na drumu za U roševac, nalazi se K lo -
kotska B a n ja sa više toplih izvora
(30° C). U izvornom k r a ju Livoče, kod
sela Poneža, im a m in eraln i izvor.
Pod brdom Glamom, između G n ji-
la n a i K u retišta, im a indiferentna
term a B a n ja . U D o n jo j M oravi (ili
Izm orniku) im a kod sela K m etovaca
jed an m ineralni izvor. Mnoge term e
i m ineralni izvori N. K . R. P. Su po-
s lje d n ji ostaci nekadanje vulkanske
d jelatn osti u ovom k raju .
G lavna rudna ležišta i žice N. K .
R . P . ja v lja ju se duž ra sje d a dinar-
skog' pravca i nm ogobrojnih ernptiv-
mh trahitsko-andezitskih izliva i žica,
a na kontaktu sa sta rijim probijenim
kam enjem , kao i u sam im eruptivnim
m asam a. K ao za eru p cije ovog m la-
dog vulkanskog kam en ja, isto ta k 0 i
za eru p cije i in tru z ije s ta r ijih kiselih,
g ran itsk ih , i bazičnih, o fio litičn ih
m agm a, vezane su također pojave
mnogih rudnih ležišta i žica ovog
predjela. U sjeverozapadnom' dijelu
N. K . R. P„ u planinskom predjelu
12
NOVOBKDSKO-KOPAONIČKO KU DA RSKO P O D R U C JE
K opaonika, im a razn ih žeijezn ili ru-
da. Za in tru z iju ton alitsk og g ra n ita
u je z g ri K opaonika, a na kon taktu
s a paleozojskim g ran itskim šk n lje v -
cim a, vezana su ležišta m ag n etitsk ih
željezn ih ruda Su voga R u d išta. Ma-
gnetitska. željezn a ruda Suvoga Ru-
dišta ja v l ja se u društvu sa bakrenim
rudam a, a p ro b ija kroz to n a litsk i gra-
n it u obliku žice, đebele oko 20 m. Pod
sjevern o m stranom Suvog R u d išta, na
lije v o j ob ali Sam okovske R ek e, ja v -
l ja ju se u m ik ašistu željezne m agne-
titsk e i lim onitske rude u obliku jez-
g ra 4 do 5, a n eg d je i 10 m debelih.
P re m a Jed ov n ik u (1.858 m) im a mno-
g ih žica željezn ih i bak ren ih ruda.
Ispod Jed o v n ik a prem a Ib ru , kod sela
K rem ića , više đolinice Štovne, k o ja
kod P a v lic e p ritiče Ib ru , za eru p ciju
tr a h ita vezana je p o ja v a m ag n etitsk ih vice izvozi po Ju ž n o j S r b iji i dalje.
željezn ih ruda, č ije jezg re im a ju de-
b ljin u po 6 m, a ruda je veom a čista,
sa 72-4% željeza. Odavde se željezne
rude ja v l ja ju i d a lje prem a sjeveru ,
kao kod R u d n ja k a , i kod K riv a č e i
Guče, u dolini B elice, pod planinom
Jelico m .
U trahitsko-andezitskom eruptivnom
području K opaonika, n a desnoj stra n i
Ib ra , kao i na lije v o j (kod Rogozna-
H ana), nalaze se rude p irita. U juž-
nim ograncim a K opaonika, sjevero-
istočno od M itrovice, na putu za B are,
im a ruda lim onita, k o jim a su prožete
m noge p a rtije trahitsko-anđezitskog
eruptivnog terena. O vdje je željezna
kap a od su lfidskih žica, k o je sadrža-
v a ju mnogo olovnih i cin kan ih ruda.
P o K opaoniku i n jeg o v im ograncim a
im a i m anganskih ruda. J a v l ja ju se na
proboju tra h ita kroz k v arcitsk e škri-
ljev ce, k o ji su na kontaktu preobra-
ćeni u slo jev ite jasp ise. G lavna je
m an gan ska ruda psilom elan, sa 62%
m angana, dok se piroluzit ja v lja
rjeđ e, a tada obično gnijezdasto ili u
žicam a u psilom elanu. K od K rem ića
i D rag ođ nja, pod Jedovnikom , man-
ganske rude čine i sam ostalna ležišta.
D a lje na sjeveru m anganskih ruda
im a kod M agliča, kod R a jc a na Tro-
glavu, kod Lopatnice i kod M ataruga.
Žice m angana kod V r t lja ja debele su
do 2 m, sa 45—50% m angana, kod
R aše i Gradine po 1 m, sa 47% man-
gana, kod K ovačice po VA m, _sa
40—50% m angana, a kod Ju rk o v ića
ležišta ferom anganskih ruda duga su
po 40 i debela po 5—6 m, sa 40% man-
gana.
— 178 —
P o ja v a olovnih i cinkanih ruda u
području K opaonika vezana je isk lju -
čivo za m ladovulkanske eru p cije tra -
h ita i andezita. M nogobrojna su olo-
vna i cinkana ru dišta n a stran i prem a
Ib ru i po južnim ograncim a Kopao-
nika, kao D obravina, L isin a, Belo
Brdo i druga. Sve su to sulfidske žice
norm alnog tipa. Sadrže i rude pleme-
nitih m etala, mnogo srebra, a dosta
i zlata, n aro čita stara ru dišta o-ko
Trepče, n a đesnoj stra n i Ib ra, prema
M itrovici. N ajzad, na desnoj stran i
Sitn ice i Ib ra, oko vulkanske glavice
Sokolice i sela B o lje tin a , im a osobitih
ru dnika vodeničnog kam ena, k o ji se
siječe od rio litske b re čije i konglo-
m erata, a poznat je kao boljetinski,
jo š više kao m itrovački ili kosovski
vodenični kamen. On se preko M itro-
T ra h iti i andeziti d aju i dobar gra-
đevinski m a te rija l. Od svih kameno-
lom a duž Ib ra n a jv iše se c ije n e tra h iti
vulkanske glaviee B rv en ika, sjeverno
od Raške.
U jugoistočnom k ra ju N. K . R. P
u planinskom predjelu Novoga B rd a
i Ja n je v a , tako isto je veliko bogat-
stvo u rudama. Sjev ern o od Ja n je v a ,
između K u re tišta i Straže, na dodiru
p ješčenika, šk rilje v a ca i vapnenaca
sa pojasom serpentina, ja v lja ju se, _u
pravcu slo jev a , k o ji se p ru žaju di-
narski, mnoge rudne žice. P o okolini
J a n je v a im a đosta m anganskih ruda,
k o jim a su naročito bogate rudne žice
kod šaškovca. Na V eletin u se na kon-
taktu andezita sa kretacejskim fli-
škim kam enjem , kao i u samom an-
dezitu, ja v lja ju mnoge rudne _žice i
gnijezđa željeznih ruda, na k o jim a su
sta ri ceovi, zakopine i ogromne ko-
ličin e sta re troske. U šk riljev cm ia
kose Gvozdenika, k o ja se od V eletin a
spušta prema G račanici, im a žica crne
željezne rude, uprskane s ja jn im lju s-
kicam a srebra. Tu su n ajčešće rude
siderita, piroluzita, sfa lerita i srebro-
nosnog galenita. Željezovita voda
K ižn ica pod Veletinom _taloži c.rvene
navlake od željeznih hidrata. _U^uie-
tam orfiranim škriljevcim a, pješčeni-
cim a i vapnencu brda Žabice kod J a -
n jev a, kroz k o je su probile žice_ tra-
hitoidnog k am en ja, im a na m jestu
Ceove četiri vrlo duge rudne žiee, de-
bele po 2iž m. One sad ržav aju moesa-
vine ruda piroluzita, siderita, lim onita,
sfalerita, srebronosnog galenita, a u
 NOVOBRDSKO-KOPAONIČKO RU D A RSK O P O D R U Č JB
kvarcu i p irita i k alk o p irita sa s ja j-
nim lju sk ica m a zlata.
Duž ovik rudnik žica, k o je se pru-
-žaju m erid ijan ski, na Ceovim a im a
puno trag ov a sta rik ru d arsk ik ra-
dova. Crveni, ž eljez o v iti p ješčen ici
A ndrovaeke P la n in e na kontaktu
sa žicam a trakitoiđ nog eruptivnog
k a m en ja im a ju željeznik ruda. Ju -
žno od Ja n je v a , iznađ kosovskog pre-
d jela Lugova, na p la n in i Žegovcu u
ataru sela P erleza im a željeznik ruda.
N a jv a ž n ija je p o ja v a srebrnik i olov-
nik ruda oko Ja n je v a , vezana za ši-
roku flišk u zonu dinarskog pravca,
p robijen u andezitom.
N a jb o g a tiji je ruđarski k ra j N. K .
R. P . oko N ovoga B rd a, od sela Ma-
kreša na P rilep n ici, preko V elik e P la -
nine i Novobrđske K riv e Reke, gd je
su pa.leozojski šk rilje v ci i m ram ori
u pravcu slojev a, k o ji se p ru žaju di-
narski, a skreću i u m erid ijan sk i pra-
vac, p ro bijen i i jak o m etam orfirani
mnogim žicam a serpetina, a naroeito
trakitoid nik m lađih eruptiva. N a sal-
banđam a eruptivnik žica, odakle su
kroz paleozojske slojeve u tisnute i
mnoge sekundarne in je k c ije eruptiv-
nog kam enja. ja v lja ju se mnogo-
b ro jn e rudne žice i ležišta u pravcu
slojev a, često i raznik pravaca, tako,
da je k am en je ruđam a i skroz pro-
žeto. Od tuda su oko N ovoga B rda
m noga ležišta, gnijezda i žice raznih
ruda: srebronosnog g alenita, piro-
luzita, siderita, lim onita, p irita i kal-
kopirita. Cio _ je k ra j bogat srebro-
nosnim olovnim i cinkanim rudam a,
č ije se žice duž paleozojskog m ram or-
nog pojasa, p robijenog trak itim a, pru-
žaju i po više kilom etara. Ove su ruđe
oko Novoga B rd a, naročito srebro-
nosni galen it, ek sp loatirane u mnogo-
brojn im ceovima sređ n jeg a v ije k a i
ranoga turskog doba, te je u cijelom
ovom k ra ju mnogo tra g o v a staroga
ruđarstva. Rude im a ju mnogo srebra,
a dosta i zlata. I bakrene su rude
ovdje srebronosne i zlatonosne. Rude
p irita su jak o oksidirane, te su se u
g orn jim d ijelovim a n ačin ile željezne
kape, k o je zalaze u dubinu više dese-
tin_a m etara. Oko sela L etn ice, u ka-
to ličk o j župi Z agorju, im a na proboju
tra k ita također ruda, k o je su nekada
eksploatirane. Na nekoliko kilom etara
od O n jila n a im a u serpentinam a i le-
žišta krom ovih ruda.
Ogromno rudno blago N. K . R . P.
eksploatirano je od n a js ta r ijih vre-
m ena, jo š u doba I lir a i R im lja n a .
R u đ arstvo je u n jem dostiglo v rkun ac
razv itka u k a sn ije sredovječno doba,
u 14 i 15 v ijek u . Iza n ajezde T u rak a
ono je ubrzo ja k o spalo, te je sredi-
nom turskoga doba, zajedno s opa-
danjem Turske, k ra je m 17 v ijek a , tu
prestao skoro sv ak i ru darski rad. U
doba n a jin te n z iv n ije g rudarstva u
sta ro j srpskoj državi bilo je u N. K .
R . P. m nogik rudarskih, in d u strijsk ih
i trgov in skik središta, i oko n jik
mnogo rudnika u ek sp lo ataciji, a. ka-
ravanskim drumovima stru ja o je iz
ovog p od ru čja veoma živ trgovin ski
prom et i sao braćaj. Danas, pored
svega ogrom nog bogatstva rudama,
k o je leže neiskorišćene, to g a više
nema. Osim jedino održanog rudimen-
tarnog rud arsko-ind u strijskog sredi-
šta Ja n je v a , i u nekoiiko održanik
sta rik varoši, kao u P riš tin i i V uči-
trnu, nem a više ni tra g a o ru d arskoj
in d u striji i trgovini, dok se u cijelom
N. K . R . P . nailazi na mnoge razva-
line nekada slavn ih ru d arskih sredi-
šta i na đruge m nogobrojne tragove
sta ro g a ru đ arstva.
yU jprvo poznato h isto rijsk o doba u
N. K . R . P . ž iv je li su D ardanci, ilir-
sko pleme, č ija je zem lja, D ard an ija,
obuhvaćala ug'lavnom i c ije lo ovo po-
dručje, k o je je i onđa bilo poznato
sa svoga b ogatstva u ruđam a. Osvo-
jenjem ^ D ard an ije, k ra je m 1 v ije k a
p r ije K r., R im lja n i su zavladali i bo-
gatim N. K . R . P ., i u n jem su počeli
ek sp loatirati željezne, olovne i srebrne
rude. U ovom su području za vlađe
rim skog im p eratora T ra ja n a (98—117
po K r.) i H a d rija n a (117—188 po K r.)
kovani i novci. Kod Jo ša n ičk e B a n je
im a ostataka rim skih toplih kupališta.
U selu R udnici, pod zapadnom stra-
nom Suvog Rudišta, im a o statak a od
R im lja n a , k o ji su tu vadili srebrne
rude. R im sk i V u čitrn (Vizianus) imao
je rim ske carin ske činovnike. U Gor-
n.joj M oravi i oko N ovoga B rd a im a
rim skih ostataka. Između kopaoničkog'
i novobrđskog k r a ja vodio je rim ski
put od Sk ađ ra (Scodra), preko Lip-
Ija n a (U lpiana) prem a Kosovu P o lju ,
kroz Lab za Niš (N aissus). Na tom
putu b ila je u L abu rim ska stanica
Vindenae.
Rudarstvo N. K . R . P. obnovljeno
je p oslije to g a tek u S r b iji u 13 vi-
jeku . R im ske su tra đ ic ije n astav ljen e
u ru d arstvu kod Srb a, te .o d tuda za
trosku r ije č zgura (scauria, scoria).
NOVOBRDSKO-KOPAONIČKO RU D A RSKO P O D R U Č JE
R im sk i su rudnici b ili pusti i opalu
a. n jih o v a se okna spom inju u onda-
šn jim srpskim spom enicim a kao »stare
rupe«. S rb i su se rudarstvu naučili
od n jem a čk ih rud ara, S a sa , k o ji su se
đoselili iz U garske, podi'ijetlom iz
p red jela sepeških S a sa (Zips). S a si se
spom in ju u S r b iji prvi put za vlade
k r a lja Stev an a U roša I. (1243—1276),
a češće za vlade k r a lja M ilu tina (1282
do 1321), k o ji je prve g'odine svoje
vlade sjeđ in io sa S r b ijo m ru d arski
k r a j oko Novoga. B rd a. Sa si su bili
gdavni srpski rudari. Dobivši velike
povlastice u rudarskom radu, oni su
u prvo v rijem e k rč ili šume i slobodno
podizali ru darska n a selja , gdjegod bi
našli rude. R a d ili su n a jv iše u sre-
brnim rudnicim a, idući tragom R i-
m lja n a . Č inili su mnoge istražne ru-
darske radove, i nmoge otpočete ra-
dove napuštali. U ono doba, p rije
pronalaska prekooceanskih zem alja,
v rijed n o st plem enitih m etala b ila je
vrlo velika, te su iskorišćiv an i i ru-
dnici,- k o ji danas ne bi ni troškove
podm irili.
Od dobivenih ruda v la d a la c je im ao
desetinu. R u dnici su b ili zajednička
poduzeća, a n jih o v i đ ijelovi (del, par,
p artes) slobodno su n asljeđ iv an i i otu-
đivani. Tako je knez Stev an L azare-
v ić 1389—1405 poklonio m anastiru De- | je puno starih rudarskih okana i za-
čanim a »dva para u T repči na rupah«.
R u d nici su zvani i saška m jesta, okna,
rupe, a ru d ari rupnici. Rude _su se
prerađivale u tucalicam a, talionicam a
i kovačnicam a. Na vodi su redovno bili
samokovi. Uporedo sa saskini rudar-
skim naseobinam a, k o je su ja k o na-
predovale od k r a ja 13 v ije k a , podizane
su ovdje i trgovačke k olon ije Dalm a-
tinaca, naročito D ubrovčana i K oto-
rana, k o ji su ruđarim a prodavali robu
i životne nam irnice, a iz rudnika i_zv°-
zili sirove m etale.’ B ilo je i T a lija n a
trgovaca, naročito M lečića. Sasa nije.
bilo mnogo, te su se oni ženidbenim
vezarna postepeno asim ilirali sa dru-
gim katolicim a u rudarskim i trgovin-
skim središtim a. Pored srpske vlastele
i m anastira, među dioničarim a u
ek sp lo a ta ciji rudnika bilo je i Dubrov-
čan a i K otoran a, od k o jih je bilo i
kovača novca i zlatara. Od Sasa ru-
dara ostalo je dosta trag ov a njem ačke
ruđarske term in olog ije u izrazim a i
im enim a m jesta po N. K . R . P . U
doba turske najezde, poslije kosovske
katastrofe (1389), S a si su se postepeno
n a seljiv a li u D alm aeiju , I ta liju i na- šljakn e. D olinica ispod K rem ića i D ra-
— 180 —
tra g u U garsku. Oko 1600 već se n ije
više govorilo n jem ačk i u rudnicima^
Od asim iliran ih S asa kao da su po-
slje d n ji tragov i među L atin im a (ka-
tolicim a) u Ja n je v u , i u Z agorju, ka-
to ličk o j župi oko sela Letn ice u Gor-
n jo j M oravi.
U N. K . R . P. otvoreni su u 13 i
14 v ijek u m nogobrojni i veoma bogati
rudnici željeza, olova, cinka, srebra i
zlata, a k r a j n jih su postala mnoga
važna rudarska i trgovačka sređišta.
U sjeverozapadnom k ra ju N. K . R . P.,
oko K opaonika, bila. su ova glavna
rudarska n aselja i tržišta: P lan a, K o-
vači, Livada (Livađe), Zaplanina,
O strača, K oporići, B elasica, B rv en ik
(u Labu) i Trepča. P la n a leži n a de-
snoj strani Ib ra, prema ušću Stude-
nice. B ila je znatno rudarsko i trgo-
vačko središte, i često se spom inje
u ono doba (1346—1405). Tada je P la n a
b ila vrlo izđašan rudnik. Tu je b ila
dubrovačka kolon ija s konzulom na
čelu. Ovdje su K otoran i im ali svoju
dijecezansku crkvu, k o ja se 1346 spo-
m in je i u K oporiću, O straći, Trepči i
drugirn rudarskim m jestim a K opao-
nika. Sađa se Planom zove samo je -
dan zaselak, pored koga na staro ru-
đarstvo pod sjećaju jo š im ena m je sta
oko P la n e: Ceovine (Zeche, okno), g d je
kopina, P az a rište (Trgovište), g d je je
bilo rudarsko tržište, k r a j k o je g im a
puno ku pišta od stare troske, po čemu
se m jesto zove i šlja k n ište (Schlacke),
Carina, gdje je bilo središte carinika,
D uvarine, gdje su tem elji od dviju
crkava, Selište, sa razvalinam a sta-
roga n a selja , a na oba m jesta ima
mnog'o šljakn e. U blizini P lane, na
lije v o j obali Ib ra prem a ušću Joša-
nice, im a m jesto Šaševo (ođ Sasa). U
izvorištu Brvenice, lijev o g pritoka
Ib ra, prem a P av lici, nalazi se selo
Sasi, k o je leži pod K ulinom prem a
Saškom Potoku, gdje im a staro, vrlo
dugačko rudarsko okno, a po zaseoku
mnog'o stare troske. U blizini je i selo
Rudno. Ispod Suvog Rudišta, malo
više Jeđovnika, na Sam okovskoj Reci
im a m jesto Samokov, gdje je 1914
nađen nakovan j sa čekićem, a okolo
ima mnogo šljakn e, k o ja se ovdje
zove i šla j. Š ljak n e ima i na m jestu
V ig n jišta , više Sam okova. M jesta gdje
ima šljak n e zovu se žežnica (talionica).
Na. žežnici kod ušća M ale Reke u
Samokovsku Reku im a cijelo brdo od
 NOVOBEDSKO-KOPAONICKO RU DA KSKO P O D K U C JE
g'odnja, k o ja p ritiče Ib ru kod Pavlice,
zove se Štovno (StoLlen, okno). Livada
(Livađe) se spom inje 1405 kao v illa
vocata L ivad a; leži pod sjeveroisto-
čnom stranom Suvog- Rudišta. Pod
n ajv išim vrhom K opaonika je i Za-
planina, k o ja se spom inje 1490 u je-
dnom zapisu, kako je s n ije g pobio
rupnike u Z ap lan jin u , a u zapisu od
1504 kako se zapalio ceh zaplaninjski
i pomorio rupnike. N a ju žn o j strani
K opaonika su O straća, K oporići i Ko-
vači, danas b ijed n a sela između ruše-
vina. i kupišta od troske. K oporići se
spom inju više puta kao sjed ište saske
i dubrovačke k olon ije sa katoličkom
crkvom (1346—1424), a 1395 kao trg , k o ji
je kneginja. M ilica poklonila m ana-
stiru Sv. PanteLejm ona na Sv. Gori;
tom priiikom se spom inje i O straća.
Između sela E u d ara i B oLjetina im a
tragov a od sta ro g ruđarskog n a se lja
na m jestu Gospođin. Rudare se spo-
m in je u p o v eiji m anastiru B a n js k o j.
Niže Rudara je selo Ruđice, k o je ta-
kođer podsjeća na staro rudarstvo.
Izvorni krak L aba, više B elasice, sre-
dovječnog n a se lja i župe, zove se Rup-
nička R eka, a stari ru d arski put, k o ji
.ie vodio na ju g za Trepču, zove se
R u pn ički P u t. U B e la sici im a razva-
lin a od sedam crkvi, a više n je, na
izvorim a L aba, pod istočnom stranom
Kopaonika, sta ri je srpski k ra ljev sk i
VrhLab, jedna od p rijesto in ica k r a lja
MiLutina, gd je im a razvalina od grada
i kupišta od troske. N a sastavu L aba
sa. Brvenicom , na putu od P rištin e za
Toplicu, ležao je trg Brven ik, u kome
su K otoran i im ali crkvu Sv. T rifu n a.
T na ograncim a K opaonika, prem a
TopLici, s one stran e PrepoLca, ima tra-
gova od starih rudnika. naročito oko
K u ršu m iije, kao; Maden (m ajdan),
brdo u izvorištu K osanice, R ud arska
Planina. i selo Rudari, na K osanici,
Dugi Del (đei, partes rudnika), zase-
Lak u izvorištu B a n js k e Reke, đesnog
pritoka Topiice.
U cijelom kopaoničkom k ra ju N.
K. R . P . n a jv a ž n ije rudarsko središte
biia je Trepča, č ije se razv alin e nalaze
na potoku Trepči, desnom pritoku S i-
tnice, prem a M itrovici. K ao sasko ru-
darsko n a selje postala je T repča na
krčevini. Sp om in je se prvi put 1303, a
bila ,je jed n a od giavnih naseobina
Sasa i važan trg. Im a la je i katoličku
crkvu Sv. Bogorođice sa kolonijom
Dubrovčana, Splićana. i M lečića. U
T repči je 1410 bila kovnica novca i
181 —
ca rin a B ran k o v ića. Tu je sjeđ io srp-
sk i ć e fa iija , a li je već tad a bilo i tur-
skih činovnika. T rep čan sk i sreb rn i i
ziatn i ru d nici poznati su jo š u 15 i 16 vi-
jek u , a T rep ča je jo š 1613 b ila đosta va-
žno rudarsko m jesto, dok pred k r a j 17
v ije k a n ije tu ugasnut i p o s ije d n ji tra.g
ruđarskog života (1689). Pored Trepče
ob ližnji V u čitrn se u 14 i 15 v ijek u
razvio kao važna trg o v ačk a varoš, na
čijem su trgu n aplaćivali carinu du-
brovački zakupci. N ajzad, i sam vrh
K opaonika, Suvo Rudište, sje ća na
staro rudarstvo, a drugi jedan vrh,
Srebrn ac, ističe bogatstvo Kopaonika,
u srebrnim rudania. M letački puto-
pisci 16 v ije k a zvali su K opaon ik Sre-
brnom Planinom (M ontagna deil’ ar-
gento), a. tako i T u rci (Gim iš D ag). T a-
lija n sk i k a rto g ra fi toga. doba prenijeLi
su ov aj naziv K opaonika na Šar-P ia-
ninu, a n jen o ■ klasično ime Scardus
zabludom zam ije n ili inienom Monte
A rgentero, k o je se održalo sve do sre-
dine 19 v ijek a.
Ju g o isto čn i đio N. K . R . P., oko No-
voga Brd a, Ja n je v a i P rištin e , bio je
u sredovječno doba, osobito u 14 i
15 v ijek u , n a js la v n iji ru đarski k ra j
srpskih zem alja i B alkan sk og Polu-
otoka. Na prvom m jestu u rudarskom
bogatstvu ovoga k r a ja bilo je srebro
pom iješano sa zlatom (glamsko sre-
bro), k o je se pored b ije lo g a srebra
naročito isticalo i osobito cijen ilo . U
glam skom srebru bilo je 16'67% zlata,
a ostalo srebro. Zbog velikog bogat-
stv a u srebru, Novo Brdo se zvalo i
Sreb rn i Grad. U doba despota, rudar-
stvo je u S r b iji biio veom a usavršeno.
Srp sk i su rudari biii čuveni i traženi
i po drugim zem ljam a. Tako je sicili-
ja n sk i k ra ij A ifonz 1455 jav io đespotu
Đurđu, da, su u n jeg o v o j zem lji na-
đene srebrne i zlatne rude, ali da
nem a lju d i, k o ji bi b ili vični za n ji-
hovu preradu, pa ili traži iz S rb ije .
Rudarstvo je bilo n ajv iše usavršeno,
n ajn ap red n ije i n ajizđ ašn ije u rudni-
cim a Novoga B rd a, tako, da se veliki
đanak Turcim a, k o ji je za v rijem e de-
spota S tefan a iznosio 40.000 dukata
godišnje, a za vlade đespota Đurđa
povišen na 50.000 dukata, mogao lako
podm iriti samo iz jednoga d ijela pri-
lioda od rudnika Novoga Brda, k o ji
su đespotu Đurđu donosili 120.000 do
200.000 dukata godišnjeg prihoda. —
Pored srebra i ziata, u predjelu No-
voga B rd a dobivalo se i željezo, oiovo
i cink. U ovom k ra ju su još koncem
NOVOBRDSKO-KOPAONIČKO KUDARSKO PO D K U Č JE
13 v ije k a p o sto ja la g lav n a ru d arska i
trg ov in sk a središta, čuveno Ja n je v o i
slavno Novo Brdo, a pored n jih se i
P rištin a b ila osobito ista k la kao ru-
d arsk o -in d u strijsk o i trgovaeko sre-
dište.
Ja n je v o je bilo jedno od n ajvažni-
ji b rudarskih sred išta N. K . R . P.,
n a samom rubu K oso va P o lja , i na
domaku n jeg ov ih važnih komunika-
cionib čvorova. P rv i put se spom inje
1303, sa rudarskom i trgovačkom ko-
lonijom Sasa i D ubrovčana. Ležalo je
onda n a sad anjem pustom rnjestu
Staro m Ja n je v u , između brda Bore-
lin a i S u rn jev ice, nedaleko od dana-
šn je g Ja n je v a . U okolini J a n je v a
m n ogobrojn i su trag ov i starih l-udar-
skib radova, k o ji su se održavali sve
do pod konac 17 v ije k a (1689—1690),
kada je S ta ro Ja n je v o uništeno, a po-
stalo d anašnje Ja n je v o , u kome se
nešto rudim entarnog rudarsko-inđu-
strijsk o g rada i do danas održalo, Na
svim a stran am a velike eruptivne m ase
V eletin a iznad J a n je v a im a starih
ruđarskih okana, zakopina i kupišta
od troske. Po kosi Gvozdeniku, k o ja
se spušta prem a G račan ici, vide se
m noga okna i potkopi, k o je s e lja e i
zovu ceovi, zatim ogrom ne količine
stare šlja k n e. Tu su sela G o rn ji i
D o n ji šaškovac, č ije im e potiče ođ
n ek a d a n jib ru d ara Sasa. Šaškovac je
bio znatno m jesto jo š sredinom i pred
k r a j 17 v ije k a . ■— Rudnike oko V ele-
tin a štitio je grad, č ije razv alin e sto je
na samom vrh u ove vulkanske glavice.
Na m jestu žab ici, ispod Ja n je v a , k o je
se zove i Ceove, im a puno sta rib ru-
đ arskih zakopina u rudnim žicam a,
k o je sad ržav aju piroluzita, lim onita,
sfa le rita , srebronosnog g a len ita i zla-
tonosnib p irita i h alk o p irita. Na brdu
Ceove, između K u re tišta i Straže, sje -
verno od Ja n je v a , im a m nogobrojnib
ru đ arskih okana, potkopa i zakopina.
Sve ruđarske rupe i potkopi idu sa
ruđnim žicam a u pravcu p ru žan ja slo-
je v a flišk e se rije , u đinarskom pravcu,
k o ji skreće i k m erid ijanskom , što po-
kazu je, da su n aši sta ri ru pnici bili
dobro uočili ove geotektonske osobine
ruđonosnog teren a. Na. Ceovim a im a
jed an aest grupa ru đ arskih okana i
potkopa, pored mnogih osam ljen ib
okana još više površinskih zako-
pina. Okna su skoro redovito dvoj-
na, sa tankom pregradom između
n jih (U m), vrlo duboka, silazeći u
nagnute potkope. K r a j ovih su innoge
gom ile stare rude, izvađene a neupo-
tre b lje n e . V id i se kako su ru đ a rsk i
radovi napu štani a i iznenada preki-
dani, svakako u doba pod T urcim a. I
u ovim rudam a, pored drugih, im a i
p lem en itib m etala.
Novo Brdo je bilo n a jv a ž n ije ru-
darsko središte ne samo N. K . R . P.,
već n ajv eće i n a jsla v n ije od svib ru-
dišta u srpskim zem ljam a i n a B al-
kanskom Poluotoku. Spom inje se od
1326, ali je postalo još odmab p oslije
1282, kada. je konačno sje đ in je n sa
S rb ijo m i ovaj k ra j. Radi zaštite ru-
darske varoši i okolnih m nogobrojnib
rudnika i m a n jib rudarskib n aselja,
Novo Brdo je bilo učvršćeno. U 14 i
15 v ijek u bilo je poznato, kao n ajzn a-
m e n itija srpska ru darska varoš. u svoj
Evropi. U Novom Brdu b ila je n a jv e ć a
saska i dubrovačka kolon ija. bora-
v ište mnoge srpske vlastele. Tu je
b ila i n a jv a ž n ija srpska kovnica^nov-
ca. U P riš tin i je vršeno i čišće-
n je m etala (1418), dok su sredstva
za. čišće n je m etala uvažana preko
D nbrovnika (1428). P o slije turske na-
jezde Novo Brdo je naglo opalo, a u
njem u je najzađ, pred k ra j 17 v ijek a
(1689—1690), prestao svaki rudarski
rad. Pored razvalina staroga grada i
ruševina n jegov og velikog podgrađa,
oko Novoga B rd a su m nogobrojni
tragov i od staroga. rudarstva, Rudar-
ska okna i potkopi, k o ji se i ovdje
zovu ceove, vrlo su česti po svo.i oko-
lini, n ajv iše na V e lik o j 3 M aloj P la-
nini, n aročito u zaseoku P la v ic i sela
Bostan a, g d je se cio k r a j pod starim
oknima zove Ceove. Pod brdom V o j-
đericom m nogi su ceovi. Neka okna
i sada. im a ju im ena, kao Predgrađe-
nica. P ro sje k a su ovalnog ili če-
tvrtastog, veoma duboka, sa drvenim
podupiračima, Okana ima mnogo na
P reslapu, Jasenoviku, V irovim a iz-
među R av n išta i Groznič.avca, po sje-
veroistočnoj stran i V elike P lanine i
na lije v o j stran i Novobrđske K riv e
Reke. Pored ceova bezbrojne su ru-
darske zakopine, n ajv iše u K iselom
Potoku iznad B ostan a, oko B ostanske
Reke, na R avništu, pa oko Grozni-
čavca i do B a jir a , na. kome je bio
glavni dio pođgrađa ili varoši Novoga
Brda. M nogobrojna su kupišta stare
šljak n e u selu Trnićevcu, s đesne
strane P rilepnice, i kod sela K r ilje v a
i Leštara, na desnoj obali Novobrđske
K riv e Reke. k o ja se u ono doba zvaia
Topolnica. Tu su bile glavne talio n ice
 NOVOPAZARSKA I STAROVLAŠKA E P A R H IJA
ili žežnice, kako ih po KopaoiiikTi zovu. ! rudno blago (1919); Jire če k -R a đ o n jić,
U sta ro j trosk i i n eta ljen im rudam a
sa ceova razne su m ješav in e ruda pi-
roluzita, sid erita, h em atita, lim onita,
sfalerita, i u v ije k srebronosnog ga-
lenita, pored zlatonosnog p irita, U
izvorištu P rilep n ice, pod Novim B r-
dom, im a m jesto Sam okov, jedan za-
selak sela M arevca n a K riv o j R eci
prem a Novom B rd u zove se Nišino
K olo, pod G oljakom u izvorištu T r-
navske R ek e im a selo K r a jn ji Del,
jnžno od T rn ićev ca protiče kroz B re -
sa ljicu potok L a tin ac, a razvaline
crkve u podgrađu Novoga B rd a pod
Bostanom zovu se ša šk a (od Sasa),
što sve p od sjeća na staro Tudarstvo
ovoga k ra ja . Oko Novoga B rd a im a
više sta rib rudarskih kula, g d je su
bile rudarske straže za zaštitu rudnika:
u L ešju , na vrhu V elik e P lan in e i pod
Ravništem , na N ovobrdskoj K riv o j
Reci. Im a ostaka i starih rudarskih
puteva; od glavnih ta lio n ica n a No-
vobrdskoj K riv o j R eci i u Trnićevcu
pa do Novog B rd a. Zatim sta ri kara-
vanski drumovi od N ovoga B rd a za
Ja n je v o , za P rištin u i za V ra.nje, k o ji sto je uz platno okrugle kule, na za-
se n a jb o lje raspoznaju. N ajzad, raz-
v alin e m a n jih gradova, P riz ren ca i
P rilep ca, k o ji su podgrađe i rudnike
N ovoga B rd a š titili s južne stran e, na
važnom prolazu kroz D o n ju i G orn ju
Moravu.
Ju žn o od Novoga B rd a, u planin-
sk o j stra n i G ornje M orave pod Skop-
skom Crnom Gorom, na eruptivnom
zem ljištu oko sela L etnice, u katoli-
čkoj župi Z ag orju i Larm an u, bilo
je također ruđarskog rada. Tu im a i
rim skih trag ov a, a i o statak a od du-
brovačkih k olon ista jo š n a g ra n ici 16
i 17 v ije k a , N a staro rudarstvo sje -
ća ju i im ena sela: Šašare (od Sasa),
V rnavo K olo i D ebeli Del.
C ijelo veliko i bogato N. K . R . P.,
sa svim a svojim m nogobrojnim tra-
govim a sta ro g a rudarstva, k o je je u
S r b iji sređ n jeg a v ije k a bilo napredno,
ostalo je iza T u ra k a u d iv ljo j pustoši
i đubokoj bijed i, sa razv alin am a sla-
vnih rudarskih sred išta u žbunju i
šipražju, vrlo slabo n aseljen o, bez
ikakvih modernih kom u n ikacija, i bez
ikakvog rudarskoga rada.
L i t e r a t u r a : J . C v ijić, Osnove za Obešenik. C ije la N.-M. P . je pod ve-
g e o g ra fiju i geologiju M akedonije i
S ta re S r b ije , I I I . (1911); J . C vijić, staza.
G eom orfologija, I. (1924); F ra n z K oss-
m at, Geologie der zen tralen B a lk a n -
halbinsel (1924); F ra n Tućan, Naše
183 —
I s t o r ija S rb a, I.—-IV. (1922—1923); K .
Jire če k , D ie H andelsstrassen u. B erg -
werke von Serbien u. Bosnien (1879);
J . D ed ijer, N ova S r b i ja (1913); K .
K ostić, T rgovin ski cen tri i drumovi
po srpskoj zem lji u sređnjem i novom
veku (1900); K . K ostić, N aši novi gra-
dovi n a Ju g u (1922); A. Popović, u
G od išnjici Čupića, 25 (1906); R . I lić ,
Ib a r (N aselja, 3, 1905); St. N ovaković,
Novo Brdo i V ransko P o m o ra v lje u
X I V .—X V . veku (1879); R ap h ael H of-
m ann, D ie B u rg ru in e Novo B rd o und
U m gebung im V ila je t K osovo (1893).
V . R a d o v a n o v ić .
R u šev in e g rad a su istočno od P r i-
štine, n a brdu 1.124 m v isin e. Jo š i
danas su veom a im pozantne. Oko
grad a nalaze se ru ševin e i te m e lji
stotin a ku ća; in ače tu danas im a samo
nekoliko koliba. U n u ta rn ji grad je
n ep rav iln i peterokut sa šest okruglih
kula. P ro sto r je 40 m dug, 25 m širok.
N a zapađnoj stra n i op asu je gradsko
platno grad, u dužini od 150 m, u ši-
rin i 40 m. P rem a istoku i ju g u po-
padnoj stra n i g rad sk a grab a. U unu-
tra š n jo s ti p latn a su ru ševin e kuća
i jed n e crkve. Ziđovi su m jestim ice
do 3 m đebeli, a 12—15 m visoki. 1 u
okolini grad a p osto je ruševine kula.
Đ. S.
NOVOBRDSKO - KOPAONIČKO
RU DARSTVO. V . N ovobrdsko-Kopa-
oničko R u đ arsko P o d ru čje, Ja n je v o ,
Novo Brdo, T repča.
NOVO - M A LIN SK A P LA N IN A ,
plan in a u Ju ž n o j S r b iji, između ri-
je k a : N ivičarske-B ezgaćeve, 17 km
jugozapadno od B ero v a, odnosno
24 km istočno-jugoistočn o od Rado-
višta. N a jv iši visovi su: kota 1.122 m,
tria n g u la cio n a točka 1.264 m, kota
1.253 m. G reben N.-M. P. pruža se u
obliku lu ka od sje v e ra na ju g i jugo-
isto k ; od n je g a na sve stran e otiču
potoci, a između n jih su p o v ija rc i:
na sje v e ru R a k a č 994 m, na zapadu
R usinovski R id i Kožovo, a na ju -
gozapađu su D an a T ašin 1.010 m i
B a ten ica. P ad in e N.-M. P . p riličn o su
strm e, sa izuzetkom istočne, k o ju zovu
g etacijo m . P rek o n je vodi nekoliko
P. V .
N O VO PAZARSKA I STAROVLA-
ŠKA E P A R H IJA . V. R ašk a epar-
h ija .
N O VO PA ZA RSKI SANDŽAK
N O V O PA ZA RSK I SANDŽAK. V.
R a s (R ašk a).
NOVO PAZARSKO P O L J E , kotlin a
u Ju ž n o j S r b iji, u ra šk o j oblasti,
oko v aroši Novoga P a z a ra i razva-
lin a starog-a R asa, u p o r je č ju rije k e
R ašk e, lijevog' p ritok a Ib ra . C ijela
k o tlin a N. P., sa p o rje č je m rije k e
R aške, zahvaća površinu od 1.288'20
km ! . U njen om sred išn jem d ijelu , u
kotlastom p o rje č jir r ije k e R aške,
o d v a ja se pravo N. P . kao cen traln a
kotlin ica, k o ja se od ra z v a lin a sta-
ro g a R asa, na sastav u R ašk e i Se-
bečeve, pa do P etro v e Crkve niže
Novog P a z a ra , pruža oko 8 km. N je-
no n a jn iž e dno, u a lu v ija ln o j ra v n ici
R aške, u apsolu tnoj v isin i 510—550 m,
široko je 700—800 m. O vaj cen tra ln i
dio c ije le kotline, pravo N. P., einio
je u ovome k r a ju župu R as, sa isto-
im enim župskim središtem , č ije se
im e k a sn ije p roširilo na c ije lu staru
srpsku državu (Rašku).
V elik a k o tlin a N. P., ili staroga
Ra.sa, zagrađena je na istoku, prem a
Ibru , planinskim m asivom Rogozne,
na ju g u , prem a Staro m K olašin u u
R ožajskom Ibru , omeđena je Ja ru to m
i ograncim a Rogozne. na zapadu se
diže p ro stran a k ra sk a viso ravan P e-
šter, u č ije m produženju na sjev eru
čin i P om etenik prečagu prem a S je -
ničkom P o lju , na sjev eru je na sta-
ro j g ra n ici plan in a G o lija , a na sje -
vero-istoku, između ove i Rogozne,
dolina R ašk e p ritiče Ibru.
N. P. je izuzetno veliko i plodno
p o lje u prostranom planinskom pre-
đ jelu stare R aške (ili N ovopazarskog
Sandžaka), k o je je sa sta v lje n o od sa-
mih z b ijen ih dinarsk ih planinskih
v ije n a e a i velikih visoravni. U tom
planinskom pod ručju N. P . ima. ne-
što m alo žu pn iju klim u, k o ja je na
okolnom zem ljištu , sve do Rogozne,
iznad Ib ra i K osova P o lja , prava
p laninsk a klim a, oštra i dugih i sn je-
žnih zima. Sk riven o i čvrsto ogra-
đeno sa svili stran a, a uz to plodno,
pravo N. P. bilo je prirodom odre-
đeno da bude privredno i političko
središte velikog planinskog i stočar-
skog pod ručja stare Raške. Oko pra-
vog N. P. zvjezdasto se stiču mnogo-
b ro jn i p rito ci rije k e Raške, i tako
om ogućuju lak p rije la z iz N. P. u
sve susjeđne k ra je v e. N aročito je
zgodna veza niz Rašku sa Ibrom .
- 184 -
K roz N. P. vodi sta ri bosansko-
m akedonski put, glavna kom unika-
c ija sta re R aške, k o ja sp a ja Bosnu
sa Južn om S rb ijo m , a u tursko je
doba bila i n a jv a ž n ija veza Bosne
sa C arigradom . P rek o N. P. vodio je
i sta ri dubrovački put, glavna veza
m nogih srpskih k ra je v a sa Ja d ra n -
skim P rim o rjem , k o ji je od staroga
R asa, k a sn ije zvanog T rg o v išta (Pa-
zarišta), a pod T u rcim a od Novog
P azara, odavde jednim krakom išao
preko Ib ra , K opaonika i Toplice za
Niš, a drugim, preko Rogozne, pored
Je le č a , B a n js k e i Zvečana, silazio na
Kosovo P o lje i vodio d a lje za Novo
Brdo.
Ograđeno visokim planinskim po-
v ršin am a Rogozne i P ešteri, skrovito
N. P . je bilo leglo sam ostalnosti
okolnog planinskog i p astirskog na-
roda, zam etak sta re srpske države
R aške, odakle je srp ski narod, kada
je dovoljno ojačao , mogao lako izvr-
šiti ekspanziju u susjedne, m an je
skrovite, a li plođn ije i b o g a tije kra-
jeve.
B azen pravog N. P. hložen je na
zapadu u paleozojskim glin en im škri-
ljev cim a, a na istoku u rožnastom
ju rskom vapnencu i rađ io loritskim
šk rilje v cim a , pored velike m ase ser-
pentina. Dno N. P., u č ije m je sre-
dištu Novi P azar, sastav ljen o od
g o rn jo k reta cejsk e flišk e fa c ije , _ spu-
šteno je i kao potolina duž b an jskog
rasje d a, k o ji prolazi ispod Đurđevih
Stupova na sjeveru , i sebečevskog
ra sje d a na ju g u . K roz ovo uleknuće
rije k e su, k o n v erg iraju ći k sredi-
šn jem d ijelu N. P.. stv orile lepezasti
r ije č n i sistem . i erozijom u s ta rije m
kam en ju proširile centralnu kotlinu
oko Novog P azara. Iznad široke alu-
v ija ln e rav n ice rije k e R ašk e u pra-
vom N. P . diže se nekoliko rije čn ih
terasa do velike visine, od k o jih su
d v ije n ajn iže široke do 1 km.
Na banjskom rasjed u je stari vul-
kanski k rater, na čije m su vrhu ra-
zvaline Đurđevih Stupova (870 m),
zapadno od rije k e Deževe, sa sta v lje n
od vulkanskog tu fa sa lapilim a, bom-
bama i velikim blokovim a trah ito-
idnog' eruptiva, č ija se eru p cija izvr-
šila između k retacejsk o g fliša dna
kotline N. P. i paleozojskih šk rilje -
v aca G olije. Blizu Đurđevih Stupova
je sum porovita hiperterm a B a n ja
(49° C), koja se još održala kao pra-
tila c n ekad an je vulkansko a k cije . U

blizini sebečevskog ra sje d a , na su-
p ro tn o j stra n i kotlin e N. P ., više Se-
bečeva je selo G luhavica, sred ovje-
čna Gluha V as, staro središte velikih
željeznih rudnika, k o ji su ra d ili sve
do u tursko doba. R u d n ici su u Glu-
h av ici ra đ ili i u s t a r ije doba pod
Tureim a, k o ji su ov d je u tv rđ av i još
1396 p ostav ili svoga k ad iju , a na trgu
sv o ju carinu , tad a jo š na te rito riju
V uka B ran k o v ića. Tu se spom inju
tu rsk i trg o v ci i u 15 v ije k u (1441,
1451, 1458). U 16 v ije k u i sve do pred
k ra j 17 v ije k a g lu h av ičk i ruđnici
sn a b d ijev a li su željezom kovače i
puškare u Novom P azaru, a onđa su
o p u stjeli (1689). I na kotlinskom
obodu N. P . prem a Ibru , na. planin-
skom m asivu Rogozne, im a na stra n i
iznad B a n js k e sta rih željezn ih ru-
dnika. Na Rogozni ima. i zlatn ih i
srebrn ih rudnika, č ije se ruđarsko
središte Rogozno jo š 1303 spom in je
sa crkvom katoličk e k o lo n ije S a sa i
Dubrovčana. Pođ T u rcim a su ru d nici
Rogozne op u stjeli.
V iše pravog N. P., iznad starog a
R asa i Sopoćana, u izvorišnom kra.ju
R aške nalazi se, ispod paleozojskih
š k r ilje v a c a J a r u ta u trija sk o m va-
pnencrr, krasko K o šta n -P o lje . Tu je
izvorišna čelenk a R aške, preobraćena
p re tv aran jem u k ras vapnenačkog
zem ljišta, u pravo krasko p olje. Voda
K o šta n -P o lja pođzemno otiče, a u
blizini Sopoćana, na g ra n ici vapnenca
i š k r ilje v c a sa kvarcitom , iz b ija iz
pećine u obliku ja k o g v rela v o k lij-
skoga tipa. To je slikovito vrelo R a-
ške, k o je se vodopađom oko 8 m vi-
sine ruši u v elik i paklenski lonac, i
đ a lje otiče dolinom ispod m a n a stira
Sopoćana.
U sred išn jem d ije lu velike kotline
N. P., oko 7 km zapadno od Novog
P azara, a na sastav u r ije k e R ašk e
i Sebečeve, u vrh pravog N. P., ležao
je , na m jestu d a n a šn jih razv alina
P a z a rišta (T rg o višta), sta ri g rad R as,
po kome se prva srpska država zvala
Raškom . Za razv aline staroga grad a
R asa, po kome se p od ručje N. P .
i sađa zove Rasom , vezane su mno-
gob rojn e narodne tra đ ic ije iz doba
N em anjića, K ra lje v ić a M ark a i H re-
Ije K rila tic e . U N. P. ili starom pre-
d jelu R asu n alazi se i nekoliko n a j-
zn am en itijih i n a js ta r ijih srp skih
sređ ov ječnih crk a v a : P etro v a crkva,
oko 1>4 km sjeveroistočn o od Novog
P azara, na pro stran o j te ra si s lije v e
- 185
NOVOPAZARSKO P O L JE
stra.ne rijefee Deževe Đ urđevi Stu -
povi, oko 5 km sjeverozapađno iznad
P etro v e crkve, na sta ro j vu lkan skoj
g la v ici zapadno od r ije k e Deževe;
Sopoćani, oko 14 km zapadno od No-
vog P a z ara, u b lizini v rela R aške, a
iznad razv alin a staro g a R asa. U po-
d ru čju N. P., na r ije c i Deževi, u sta-
ro j župi P nu ći, n alazili su se nema-
n jić k i dvori Deževa. P ored poznatih
sta rih puteva u N- P-, narod spomi-
n je i K r a lje v P u t, k o ji je od grada
R a sa vodio preko Novog Pazara. i
prem a G o liji.
V elik im m asivom Rogozne išla. je
do 1874 g ra n ica bosanskog v ila je ta .
Sto g a je narod i N. P., kao i c ije lo po-
d ru čje stare R aške, raču nao u Bosnu.
U N. P . prevlađ u ju p rav oslav ni
nad m uslim anim a Srb im a. T u su
đ in arsk i S rb i, ju žnog n a r je č ja , ib ar-
sko-erskog antropološkog tip a. Sela
su im ib arsk o g tipa, sa većim dže-
m atim a, u k o jim a su kuće zbijen e,
te čine v a r ije te t starovlaškog, razbi-
jen o g tipa. Stan ov n ištv o je m alim
đ ijelo m staro sjeđ ilačk o , a u većin i su
đ o seljen ici od S ta ro g K o lašin a i Cr-
nogorskih B rd a, naročito iz R ov aca
i B je lo p a v lića . Među m uslim anim a,
kod k o jih se održalo nešto više staro-
sje d ila c a nego kod prav oslav nih Srb a,
im a mnogo m uhadžira (b jegu n aca)
iz Bosne, H ereegovine i Crne Gore.
D o seljen ici su n a s e ljiv a li N. P. m je-
sto sta rih R ašan a, k o ji su se još od
doba tu rsk ih n ajezđa, n aročito pri-
likom tu rsk ih v o jn ih pohođa na Bo-
snu u 15 v ijek u , a zatim za v rije m e
u stan ak a i v elik ih seoba k ra je m 17
i početkom 18 v ije k a , staln o iseL jiv ali
na sje v e r. S a održanim starosjeđ io -
cim a, i snažnim narodnim elem en-
tom d in arskih đoselje.nika, u N. P.
n a jd u b lje su očuvane i n a jž iv lje su
se razv ile stare tra đ ic ije . Tu je ko-
lje v k a našeg narodnog epskog p je-
sničkog stv a ra n ja .
Stan ov n ištv o se u selima. N. P . bavi
n a jv iše stočarstvom , zatim zem ljo-
rad n jom i kiridžilukom . G lavno pri-
vredno i ad m in istrativn o središte N.
P. je Novi P a zar. P rek o ovoga se,
starim putem, preko Rogozne, i sada
od ržavaju žive k arav an ske veze sa
M itrovicom , do k o je niz r ije k u R ašku
preko varošice R aške i uz Ib a r novim
drumom ide i v rlo živ autom obilski
sao b raćaj.
L i t e r a t u r a : J . C v ijić, Osnove:
za g e o g ra fiju i g eo lo g iju Makedo-
N OVOSADSKA GIM N A ZIJA
n ije i S ta re S r b ije , I. (1906), I I I . (1911);
J . C v ijić, K o n form n i i in v ersn i re-
lje f (G lasnik G eografskog D rn štva,
5, 1921); J . C v ijić, G eom orfologija. I.
(1924). V . R aclovcm ović.
NOVOSADSKA G IM N A ZIJA . Os-
novao ju je trg o v ac i građ an in No-
voga Sađ a, S a v a V u ković od B ereg -
sova, na Sv. Sav u 1810, pošto je dao
svotu od 20.000 fo rin ti za tu svrhu.
O stali novosadski građ an i u p isa li su
takođ er v elik e priloge, te je brzo sku-
p ljen o preko 100.000 fo rin ti. Iduće
godine je v rijed n o st ovoga novca,
rad i državnog b ankrota, pala na pe-
tinu. Ponovnim prilozim a podignuta
je svota za g ra d n ju g im n a z ije na
blizu 50.000 fo rin ti. 1811 otvoren j_e
p rv i i drugi razređ, 1816/17 treći,
a, zatim svake godine po jed an,
tako da je 1819/20 imala. 6 razređa.
1848 b ila je g im n a z ija zatvorena i te
je godine iz g o rjela . Ponovno je otvo-
ren a 1852/56, a li samo sa 4 uiža raz-
reda, i tako je ostala do 1865/66. Te
godine đobila je pravo ja v u o sti, te
je otvoren 5 i 6. 1866/67 7, a 1867/68
8 razred. N astavn i plan bio je stalno
udešavan po nastavnom planu u dr-
žavnim g im n a z ija m a . Među znatni-
jim u p ra v ite ljim a i profesorim a N.
G. b ili su: P a v le Š a fa rik , Jo v a n
H ađ žić-Svetić, P e ta r Jov an ov ie, Đor-
de N atošević, Đorđe M agarašević,
M ilovan V iđaković, Jo v a n Đorđević,
N ikola K rstić , Jo v a n Turom an, V a sa
P u šib rk , Jo v a n G ru jić, A leksan d ar
Sandić, L. K ostić, Đorđe D era, M ih.
O stojić, Jo v a n Greić, J . Živojnović,
I. B a jić i dr. 1811—1911 prošlo je kroz
g im n a z iju u Novom Sađu ukupno
18.000 učenika.
Pored karlov ačk e im ala je i N. G.
ogrom uih zasluga za održanje i ši-
re n je srpske n acion aln e id eje. V elik i
b ro j znam enitih Srb a prošao je kroz
N. G. N jen a važnost post.ala je veća
u đoba, kada se M atica Srp sk a pre-
selila u Novi Sad i u doba Novoga
Sađa. kao »Srpske Atine«. N jen a auto-
n om ija bila je mnogo m a n ja nego
karlovačk e g im n azije. N aročito se u
p o sljeđ n je v rije m e osjeća.o težak pri-
tisak m adžarske državne v lasti.
L i t e r a t u r a : V. P u šib rk , P osta-
nak i l'azvitak srpske pravoslavne
v elike gim na.zije u Novom Sadu
(1895); Spom enica o sto g o d išn jici srp-
ske pravoslavne g im n azije u Novom
Sadu. D. P o p o v ić.
— 186 -
NOVOSADSKO ELE K T R IČ N O DI-
ONIČARSKO DRUŠTVO, Novi Sad.
Osnovano je 1912. K a p ita l je 4,000.006
D in. Im a električn u een tralu s tra m -
v a jim a u Novom Sađu i elek tričn e
cen trale u P etrov arad in u , K a rlo v -
cim a, K am en ici, Staro m Fu togu i
Novom Fu togu. S. P.
N O VO -SLAN KAM EN SK A ŠTEDI-
ONICA. Osnovana 1919 godine. Cen-
tra la Novi Slankam en. K a p ita l je
225.000 D in. N. S.
NOVOSTI. 1. Beogradski dnevni
list. K ao n astav ak V e če rn jih Novo-
sti, list je pokrenut 1921 (kao 28 go-
dina izlažen ja). P rv i v lasn ik i direk-
tor bio j e L ju b . B o jo v ić. Je d a n dio-
suradnika pokrenuo je Beogradske
Novosti, k o je su bile kratkog v ije k a .
K ao nezavisan p olitičk i list N- izlaze
u Beogradu od 1921. U. Dž.
2. Z agrebački dnevni list v. u Do-
datku.
N O V O V JER C I. V . N azareni.
NOVSKA, selo u S la v o n iji, u obla-
sti o sječk o j, p rostire se uz potok N.
(k V elikom S tru g u -S av i), g d je izlazi
iz gore P s u n ja u Posavinu. R askršee
je i stan ica posavske (Zagreb—B eo -
grad) i polonjske željezn ice (N.—
Dugo Selo). Im a 2.355 stanovnika. op-
ćinsko i sresko poglavarstvo, kotar-
ski suđ, rim okatoličku župu, pučku
školu. državnu šu m a riju i kotarsku
šu m a riju imovne općine gradiške,
električn u pilanu. tvornicu^ opeka,
sredotočnu pecaru ra k ije , K ređ itn u
Ban ku, Novsku Štedionicu, poštu, te-
le g ra f i telefon. — 31/5 1892 u 16 sati
i 1 7 m N. je b ila u v rtlogu tornada,
k o ji je počinio znatne štete na sta -
n ici i na željezničkom vozu. k o ji je
upravo bio krenuo za Novu Gradišku,
a u su sjed n oj šumi porušio oko
150.000 h rastov a i bukava s dijam e-
trom od 0'70 đo T20 m. — 1471 spo-
m in ju se Subocki grad, Novska i
B ra tv iče v in a u v la sti plem ića Zemče-
Sv etačkih , a 1537 među gradovim a,
k o je treb a (protiv T u raka) utvrditi.
Literatura: A. M ohorovičić,
Tornado kod Novske (Rad. 117); Đ.
Szabo, Sred o v ječn i gradovi u Hr-
v atsk o j i S la v o n iji (1920, 117).
J . M-n.
NOVSKA DIONIČKA ŠTEDIONA.
Osnovana je 1904 u N ovskoj. K ap ital
je 25.000. R ezerve 38.000. ulozi 659.951.
m jen ice 477.412, zajm ov i na hipoteke

223.833, dobit 18.603 Diu. U p ra v itelj
D rag u tin N ovaković. N. S.
NOVSKA K R A JIN A . V . K r a jin a .
NUČIĆ HINKO, glu m ac i red a telj
zagrebaekog, lju b lja n s k o g i m aribor-
skog k a zališta (19/4 1883, L ju b lja n a ).
Izlazio je već u 14 godini kao đ iletant
na pozornieu, a 1899 sasvim se predao
glum ačkom zv an ju , tak o da je u
20 godini već preuzim ao glavne uloge,
1907 postao je re đ a te lj lju b lja n sk o g
gled ališča. 1912—1918 bio je u Za-
grebu, dok n ije otišao u L ju b lja n u ,
da oživi ta m o šn je deželno gleda-
lišče. P o s lije u je d in je n ja im ao je da
lju b lja n sk o n jem ačk o k azalište pre-
obrazi u slovensko, a 1919 isto tako
i m ariborsko. P o s lije posvršavanih
ovih poslova došao je (1921) opet u
Zagreb. N. A.
N U D IL JE su školovano pomoćno
liječn ičk o osoblje za službu u bolni-
cam a i zdravstvenim ustanovam a.
One se obrazuju u školi za n u đ ilje,
osnovanoj 1921 u B eograđ ii, zaslugom
p redsjed n ik a Crvenog K riž a D r. Mi-
loša B o risa v lje v ić a i pred sjed n ika
A m eričke m is ije D r. B eed er-a. T e č a j
t r a je 4 godine u in tern atu . Do k r a ja
1926 je bilo svega 109 pitom ica, od
k o jih je diplom iralo 37. Osim ove po-
sto je još tr i druge škole za N-: u Za-
grebu (teča j 2 godine), u L ju b lja n i
(te ča j 1 godinu), sp ecijaln o za n jeg u
đ jece, u V a lje v u , škola za ču v arice
z d ra v lja (teča j 2 godine), g d je se pri-
m a ju k a n đ id a tk in je sa nižom spre-
mom. V . S.
N U M IZM A TIČ K E Z B IR K E . Često
n alažen je sta rih novaca na zem lji-
štu naše države učinilo je , da su se
kod nas rano osnovale N. Z., k o je su
često p o sta ja le osnova pojed in ih mu-
zeja, kao na pr. N. Z. vlad ik e L iiki-
ja n a M ušickog, k o ja je p ostala os-
nova beograđskog narodnog m uzeja.
N ajv eea i n a jlje p š a N. Z. kod nas
je zbirka H rv atskog narodnog mu-
z e ja u Zagrebu. S istem a tsk a zbirka
b ro ji otprilik e 80.000 komada, uz to
jo š i m nogobrojne dublete. In v en ta r
sađrži oko 10.000 kom ada grčkog
novca, 1.500 kom ada rim skog repu-
blikanskog, 32.000 kom. iz vrem ena
rim skog carstv a, 1.300 kom. bizant-
skog, a 33.500 kom. iz sred n jeg i no-
v ije g v ije k a . — O voj zb irci n a jb liž a
po b ro ju je N. Z. B eog rad skog na-
rodnog m uzeja, k o ja je za v rijem e
— 18
N U M IZM A TIKA JU G O SL A V E N SK A
ra ta p re trp je la teške gu bitke i došla
potpuno u nered. Na u ređ iv an ju
zbirke sada se radi. Ona sadrži oko
40.000 kom. novca. N a jv a ž n iji dio
zbirke su staro-srp ski novci.
Ođ drugih ja v n ili N. Z., k o je su
većinom pridružene p ojed in im mu-
zejim a, im a u k ra lje v in i S H S : ir Sa-
ra jev u , u Sp litu , u p o sljeđ n je v r ije -
me mnogo povećana otkupom zbirke
L u k an o vića i ju goslov en skih novaca
iz zbirke D r. Sto ck erta, u D ubrov-
iiiku, L ju b lja n i, M ariboru, C elju ,
P tu ju . O sijek u (važna zbog ju go-
slovenskih novaca). Ove su zbirke
većinom m an jeg opsega i ograni-
č u ju se na lokaln a n alazišta. N. Z.
beogradskog u n iv erziteta jo š n ije
p ristupačn a. S a s to ji se za sada iz
d v ije poklon jen e p riv atn e zbirke:
zbirka P e r r a r i i b ogata V a jfe rto v a
zbirka, k o ja je v rlo važna, je r sa-
drži samo komađe, k o ji su na B a l-
kanskom Poluotoku c irk u lira li (grčki,
rim sk i, b izan tski i staro-srp sk i novci,
među k o jim a im a vrlo sku pocjenih
kom ada).
N a jv a ž n ija p riv atn a N. Z. kod n as
je zbirka prof. M. R e še ta ra u Za-
grebu ; ona je naučno uređena te
sadrži samo dubrovački novac i to
skoro potpuno (oko 4.200 kom.). K a-
talog te zbirke izdan je u R ešetaro v o j
D u brovačkoj N um izm atici, I I . Od
đrug'ili p riv atn ih N. Z. v a ž n ije su:
zbirka B en k a H orv ata u Zagrebu
(oko 10.000 kom. grčkog i rim skog
novca). D o jm a S a v a u Sp litu (oko
5.000 kom. grčkog, rim skog i m leta-
čkog novca), M achiedo (H var), Za-
n elli i D o jm i (V is), V iđ V u letić-V u -
kasović (D ubrovnik), K a lu đ era (K or-
čula), K . Bohm (B ela C rkva), G.
E lm e r (Pančevo), J . F r e y (Som bor),
J . V u jić (Sen ta), J . K rito v a c (S ri-
jem sk a M itro vica), R. Sch w ieger
(llok), L j. K o v ačev ić (Beograd, bo-
g a ta zbirka ju goslovenskih novaca).
Pored toga im a jo š nekoliko N. Z.
dalm atinskih sam ostana: S in j, Du-
brovnik i t. d.
O rg a n iz a cija ju gosloven skih sku-
p lja č a novca ne p osto ji.
B. S a r ia .
N UM IZM ATIK A JU G O SLO V EN -
SKA im a za zadatak, da prouči i
isfra ž i novac ju gosloven skih država
i sve druge novce, k o ji su na terito -
i r iju ovih država ig r a li ulogu. P r i
I tome se ra z lik u ju dva p rav ca: prvi.
'
N UM IZM ATIKA -JUGO SLA VEN SKA
d eskriptivni, bavi se uglavnom spo-
lja š n jim izgledom novca, a drugi,
v a ž n iji, proučava novac kao histo-
r ijs k i izvor u vezi sa c ije lim kul-
tu rn im i.p riv re d n im životom u pro-
šlosti. O vaj drugl pravac, jed n a od
n a jv a ž n ijih pomoćnih nauka opće hi-
sto rije , što se ju gosloven ske N. tiče
previše je m alo iskorišćen. N a jv a -
ž n iji izvori N. je su sam i novci. Po-
red toga, treb a u p o trije b iti isprave i
druge lite ra rn e izvore, u k o jim a se
govori o novcim a. A li ovi izvori nisu
v rlo ob iln i: n a js la b iji su za starobu-
garsku, a n a jo b iln iji za dubrova-
čku N.
P rv i ju gosloven ski novac (dinar
k r a lja D rag u tin a) p u bliciran je 1680
u H isto ria B y z a n tin a od C harlesa du
Fresn e-a, a nekoliko d ecen ija k a sn ije
nanovo je p reslik an od D ubrovčana
A nzelm a B an d u ri-a. N aročiti in teres
za srpsku N. im a li su M lečani, od
k o jih treb a spom enuti Gerolam a Za-
n etti-a, k o ji je 1750 ob jav io rasp rav u :
De num m is regum M usiae seu R as-
ciae ad venetos typos percu ssis com-
m en tariolum (1750). N jegovo određi-
v a n je novca v rlo je pogrešno. Od
M lečan a treb a jo š spom enuti B er-
n ard a N ani-a i n jegov u rasp rav u : De
duobus im peratorum R a scia e num inis
(1750), E d itio a lte ra m onetis ac docu-
m entis adhuc in ed itis au cta (1752).
P r v i v a ž n iji rad o ju goslovenskim
novcim a izašao je 1843 u Budim -
pešti: J . Luczenbacher, A szerb zsu-
panok, k iraly o k es czarok penzei.
Škodi njegovom radu, što mu je
srpska h isto rija nepoznata. Rad po-
k azu je n a đ a lje ja k u p olitičku ten-
deneijiT, pošto želi da dokaže zavis-
nost srpskog naroda od m adžarskog.
B o l ji je Luczenbacherov drugi rad,
k o ji je 1857 nap isan: A B oszna es
Szerb reg'i Erm ek. T reba đ a lje spo-
m enuti kustosa carskog m uzeja u
P etrog rad u J . v. R eiehel-a, k o ji je N.
J . u nap rijed io svojom raspravom :
S erb isch e alte Mtinzen (1848).
P rv i je ob jav io J . Popović, načel-
n ik p op ečiteljstva p ro sv jete, u Gla-
sniku D ruštva Srb sk e Slovesnosti,
(1, 175) niz srpskih novaca uglavnom
po podacima, k o je mu je dao J . Ša-
farik . V eć u 3 sv. (1851, 191—261) ovog
časopisa ob jav io je sam Š a fa rik prvi
v a ž n iji, i za dugo v rijem e te m e ljiti
rad o jugoslovenskim novcim a: Opi-
sa n ije sv iju dosad poznatih srpskih
novaca. Ovu prvu rasp ravu slijed ile
188 -
s u u 5 —9 sv. d aln je p u b lik acije c ije lo g
do tad a poznatog N. gradiva. Š a fa ri-
kova važnost je , bez obzira na n je-
govu mnogo veću naučnu spremnost,
p r ije svega u tome, što on N. ne pro-
m atra kao nauku za sebe, nego što
pokazuje, da je ona jed a n od n a jv a -
ž n ijih izvora za jugoslovensku hi-
sto riju . N aravno, više n jeg o v ih iden-
tifik a c ija ne možemo danas zadržati,
naročito stoga, što se on n ije mogao
potpuno osloboditi Luczenbachera.
N a jv a ž n ije , jo š danas te m e ljito
d jelo o N. J ., je Sim e L ju b ića , Opis
ju g oslav en sk ih novaca (1875). Ono
obuhvaća bugarski, srp ski i bosanski
novac. D u brovački novci i slavonski
banovci nisu uzeti u obzir. L ju b ić je
ovdje sastav io sa neobičnom m a rlji-
vošću ogrom an m a te rija l k o ji je po-
kupio iz svih pristupačnih, ja v n ih i
p riv atn ih zbiraka. L ju b ićev o ođređi-
v a n je srpskih novaca možemo uglav-
nom jo š danas zađržati, i ako je ono
d e ta ljim a z a sta rjelo . Za bugarske
i bosanske novce su N. Mušmov i Ć.
T ru h elk a z a m ije n ili L ju b ića . O dbiti
treb a kao netočnu L ju b ićev u obranu
fa lc ific ira n ih srpskih zlatn ika: Na
obranu pravosti staro-srpskih zlatnih
novaca (Rad, 34). D a su ti novci mo-
derna p atvorin a dokazao je. među
drugim a, L j. K ov ačev ić u Delu, 1894.
L ju b ić je napisao i jed an neobjav-
lje n i rađ o slavonskim banovcim a.
P o s lije L ju b ića treba spomenuti
samo nekoliko m alih rasp rav a o N.
u naučnim časopisim a. L j. K ovačević
je saopćio u Delu (1894, 645) u izvodu
sv oje pristupno p red av an je na aka-
d em iji o srp skoj N. U V jesn ik u Hr-
vatskog A rheološkog D ruštva 1896
do 1897 dotakao se J . Brunšm id ta-
kođer ovog p ita n ja . On tvrdi đa je
S tev an D rag u tin (1276—1316) počeo
sa srpskim kovanjem . Novce k oje
L ju b ić d o d je lju je V lad islav u I.. pri-
p isu je Brunšm id V lad islavu II.. sinu
Stev an a D ragu tin a. V rlo pregledno
je pisao K . Jire č e k u sv o jo j k n jiz i
S ta a t und G esellsch aft im m ittel-
alterlich en Serbien (III., 60) i u srp-
skom prijevodu u I s t o r iji S rb a (III.,
234—244, IV .. 208 i d alje) o jugoslo-
venskim novcim a. To je danas n a j-
m od ern iji i ako vrlo k ratak pregled
N. J .. k o ji je naročito d ragocjen zbog
izvoda iz bogatog dubrovačkog A r-
hiva. Spom enuti treba još i članke
K . Stockerta u bečkom časopisu Nu-
m ism atische Z eitschrift.

S v i closadanji radovi o starosrp-
skoj N. p oeivaju samo n a pojedinim
komadim a, k o ji su od vojeni iz cje -
line. A li m oderna m etoda može samo
na osnovu is tra ž iv a n ja čita v ih nala-
zišta da postigne sigurn e rezu ltate.
To se, što se srpske N. tiee, tek počelo
p u blikacijom važnog K ičev sk o g na-
lazišta u S ta rin a ru (3 ser. 3 k n j. 73 i
d alje). N alazišta iz K osova, Rudnika,
Z ajeeara , Studenice, Sm edereva, Go-
stiv a ra i S o fije su većim đ ijelom
ra z g ra b lje n a ili jo š nepubLicirana. Za
bosanski novac važno je : Tru h elka,
D er bosnische M unzenfund von R i-
bići (W iss. M itt. aus B osnien, X I.,
184—236). Za slavonske banovce, k o je
L ju b ić n ije uzeo u obzir, te m e ljn a
je ra sp ra v a Ć. Tru helke, Slav on sk i
B an ov ci (G lasnik Bosansko-H ercego-
vačkog Z em aljsk og M uzeja, 1897),
k o ji ne d aje samo jed an korpus svib
poznatih banovaca, nego se b av i i
svim drugim p ita n jim a , k o ja su u
vezi sa slavonskim novčarstvom .
Rano je probuđen in teres za novac
dubrovačke republike. P rv e veće po-
pise ovih novaca dao je J . Leitzm ann
1869 (Numis. Zeitung, 27) i F . Da-
nilo u program u zagrebačke gim na-
z ije : M onete i m edaglie, le quali. si
riferiseon o a lla S to ria đ ella D alm a-
zia. V ažan je rad N. D echant-a, Die
Miinzen der R ep ublik R ag u sa (Nu-
mism. Z eitsch rift, 2, 1870). H isto riju
dubrovačke kovniee sa obilnim i ne
o b ja v lje n im izvornim m a terija lo m
iz dubrovačkog državnog A rhiva na-
pisao je M. R ešeta r: L a Zecca đella
R ep ublica di R ag u sa (B u lettin o D al-
m ato). N a jp o tp u n iji, do sada publici-
ra n i k ata lo g dubrovačkih novaca na-
lazi se u 6 svesci Corpus Nummorum
Italicoru m . S v a ova d jela nad m ašuje
sađa opširno d jelo M. R ešetara, Du-
brovačka N um izm atika (I. h isto rijsk i
dio 1924, I I. opisni dio 1925). On do-
nosi opširnu h isto riju dubrovačke
kovnice i obuhvaća sve što je u vezi
sa dubrovačkim novčarstvom .
Novcim a đ alm atinskih i alb an sk ih
gradova na ja d ra n sk o j obali bavio
se n a jv iše K . Stock ert, k o ji je o b ja -
vio veće rasp rave o kotorskim nov-
cim a (Numism. Z eitschrif, 44, 45 i 49),
o splitskim (B u llettin o D alm ato, 40,
42) i alban skim novcim a (Numism.
Z eitsch rift, 43). B . S a r ia .
N U N C IJA T U R A A PO STO LSK A .
Pape su kao vrhovni poglavari kato-
— 189 —
N U ŠIĆ
ličke crkve već u 5 v ijek u im ali na
bizantskom carskom dvoru sv o je stal-
ne zastupnike (ap ok rizijare ili respon-
zale). Od 16 v ije k a pape kod raznih
suverena u raznim zem ljam a ili cr-
kvenim p o k rajin am a stalno zastu paju
apostolski n u n ciji. U Beogradu je N.
A. osnovana 1920. P rv i je n u n cij bio
naslovni n iko zijski (Nicosia) nadbi-
skup F r a n jo Cherubini. P rv i je audi-
tor naše N. A. bio M sgr. E tto re F e licci.
D a n a šn ji je beograđski n u n cij E rm e-
negildo P elleg rin e tti, naslovni adan-
ski nadbiskup (im enovan 24/5 1922).
J. J.
N U R IJA , naziv za p a ro h iju u ju -
žnim k ra je v im a B alk an sk o g Polu-
otoka; prem a grčkom enoria = pre-
d jel. R. G.
NUŠIĆ B R A N IS L A V , k n jižev n ik ,
dram ski pisac i p rip ov jed ač (8/10
1864, B eograd). Osnovnu školu učio
je u Sm ederevu, a g im n aziju u Beo-
gradu. P rav o je počeo da stu đira u
Grazu, a svršio ga je u Beogradu.
Odmah po šk o lov an ju (1888), pošto je
ođležao godinu dana zatvora u Po-
žarevcu, zbog jed n e pjesm e, p rim ljen
je bio u državnu službu u m in istar-
stvu in ostran ih đ jela, te je radio pri
konzu latim a u M ak ed on iji i S ta r o j
S r b i ji đeset godina, p ri k r a ju kao
vicekonzul u P rištin i. 1900 im enovan
je za se k retara m in ista rstv a p ro sv je-
te, i kao ta k a v je p o stav ljen za đra-
m atu rg a narodnog pozorišta u Beo-
gradu. 1901 je penzioniran, pa reak-
tiv ira n za kom esara pošta i tele-
g ra fa , no iz ja v iv š i se nesposobnim
za, tak v u službu, ponovno je tražio
penziju. 1903 pređsjeđnik m in istarstv a
đeneral C in car-M arković uzeo je N.
kao poznavaoca neoslobođenih ju žnih
k ra je v a u svoj kab in et za sek retara,
sa kog p oložaja je p o slije 29/5 baeen
u penziju. 1904—1905 bio je u pravnik
novosadskog srpskog narodnog kaza-
liš ta . U m eđuvrem enim a, do balkan-
skog ra ta, N. se bavio i novinarstvom ,
k o ji put je vršio i uredničke đužnosti
u Sam oupravi, T ribu n i, u p rv oj
Zvezdi sa Ja n k o m V eselinovićem i
u drugoj Zvezdi sa P avlom M arin-
kovićem. 1912 u zimi p ostav ljen je
za prvog okružnog naeelnika oslobo-
đenoga B ito lja , a 1913 p ovjeren o mu
je bilo da o rgan izira kazalište u
Sk op lju . Tu je do 1915 radio kao
upravnik kazališta i kao urednik
Srpskog Ju g a . 1915—1918 živio je u
N U ŠT A R
I t a l iji , Š v a jc a rs k o j i F ra n c u sk o j. 1919
p o sta v ljen je za prvog n ačeln ik a
u m jetn ičk og o d je lje n ja , sa koga je
položaja. s ta v lje n u p en ziju 1923. Da-
nas v rši dužnost u p rav nik a sa ra je v -
skog narodnog k azališta.
N. je n a jp lo d n iji srp ski p isac; on
jo š u v ije k v rijed n o rad i. Izdao je do
sada jed a n a est svezaka razn ih pro-
znih sa sta v a i nekih dvanaest svezaka
sa otp rilik e petn aest k azališn ih d jela,
dok je u stv a ri napisao đvadeset-
isedam kom ada za k azalište i štam pao
pripovijedaka. jo š za nekoliko k n jig a .
N. je počeo da piše stihove, a li je
brzo našao svoj put, a to je u glav-
nom priča, hum oreska i đram a. U
N. n ov elistik u sp ađ aju : P rip o v ije tk e
jed n og a k a p la ra iz srpsko-bugarskog
r a ta (1886, drugo izd an je 1895), R a-
m azanske večeri, isto č n ja č k e priče
(1898), L is tić i iz požarevačkoga za-
tv o ra (1889), D eset p riča (1901), Op-
štinsko dete, rom an jed n og d ojenčeta
(1902), B en A kiba, p rv a zbirka f e lj-
tona i đ osjetak a, k o ji su iz la z ili u
P o litic i (1907), 1915, Opis narodne tra -
g ed ije (1921), i A u to b io g ra fija , humo-
ristička. (1924). Osim toga, N. je na-
pisao č e tiri k n jig e u k o jim a je opisao
k ra je v e d an ašn je Ju ž n e S r b ije , k o je
je upoznao služeći u n jim a : K r a j
obala O hriđskog Je z e ra (1894), S K o-
sova na S in je M ore (1894), i ir dva
sveska, u izd an ju M atice Srp sk e kao
k n jig e za narod, Kosovo (1902 i 1903).
N. k azališn i kom adi ovi su: Sum -
n jiv o lice, prva N. k om ed ija u tr i
čin a, k o ja je tek 1923 igrana. p rv i put
i štam pan a u sad an jem izd an ju sku-
p lje n ih spisa, P r o te k c ija (kom ed ija
u 5 činova, 1889, štam pa se sađa),
N arodni poslanik (kom ed ija u tr i
čin a, 1896, štam pan a 1924), P rv a par-
n ica (komedija. u t r i čina), 1897, (još
neštam pana), O bičan čovek (kom ed ija
u 4 čina, 1900, štam pana 1902, a la ti-
nicom 1920), Knez Ivo od Sem b erije
(drama. u jednom činu, 1900, sv. 14
m ostarske M ale B ib lio tek e), Tako je
m oralo b iti (dram a u č e tiri čina,
1900), Šopenhauer (hum oreska u je -
dnom činu, 1900, štam pana u m ostar-
sko j M aloj B ib lio teci, 1902), P u čin a
(dram a u č e tiri čina, 1901, štam pana
dvaput, 1902 i 1905 u S rp sk o j Ivnjiže-
vnoj Zadruzi zajedno s O bičnim čo-
vekom), Pod starost i N aša deca (dva
š a ljiv a komada, svaki u jednom činu,
izdani u M aloj B ib lio te ci 1903), a u
190
istom izd an ju (1905) druge d v ije dra-
me u jednom činu, Greh za grehom
i P od oblacim a, S v et (dram a u če tiri
čina, 1906, u izd an ju Srp ske K n již ev n e
Zadruge) R astko N em an jić (kazaLišni
komad u t r i čin a sv. 8, M alog Pozorišta,
1906), Je s e n ja k iša (dram a u četiri
čina, n agrađena prvom nagradom na
n a tje č a ju N arodnog P ozorišta 1907.
štam pan a 1910), D anak u k rv i (dram a
u jednom činu, n agrađen a na istom
n a tje č a ju trećom nagradom , štam -
pana u M aloj B ib lio teci), H adži L o ja
(fragm en at po tr a g e d iji srpskog na-
roda, u jednom činu, 1908), L ji l ja n i
O m orika (b a jk a u pet činova, mu-
zika od St. B in ičko g, 1910), Iza božjih
leđa (drama. u t r i čina, 1910), P u t oko
sveta (re v ija -la k rd ija , 1910). Za vri-
jem e r a ta napisao je N. kom ediju
u jednom činu na srpskom i fran -
cuskom jezik u Ne desesperez pas!,
k o ja n ije još ni ig ra n a ni o b ja v lje n a .
a p o slije ra ta izradio je Sv etsk i R at,
kom ediju u jednom činu k o ja je pri-
kazivan a a li n ije štam pana, V elik u
n ed elju (dram u u t r i čina, saopćenu
u Srpskom K n jižev n om G lasniku
1920), Nahod (h isto rijsk u tra g e d iju
u pet činova, k o ja je prikazana prvi
put 1923 prilikom piščeva ju b iie ja ),
K n e g in ju od T rib a la (h isto rijsk u
dram u u t r i čina, jo š neizdanu i
neigranu) i Tom aidu (h isto rijsk i ka-
zališni komad u tr i čina. jo š n eobja-
v lje n i neig'ran). M nogi od N. radova
štam pani su u više izđ an ja, neki i
latinicom , a im a ili k o ji su prevađani
i na razne tuđe jezike.
N. je , i po v rijeđ n o sti, u prvom
redu đram ski pisac, i ako je mnogo
i uspješno radio i na p rip o v ijetk i,
što više i stvorio u nas orig in alan
uzor živog i d o sjetljiv o g fe ljto n a .
A li dok i u n jeg o v o j n o v elistici pre-
teže duhovitost i v je štin a da se iz-
niisle što e fe k tn ije ili k o m ičn ije si-
tn a c ije , i na štetu b itnih i neopko-
dnih novelističkih elem enata, dotle
je ta n jeg ov a n aro čita prednost dobro
došla u đ jelim a za scenu, i u čin ila
je , da je N. p o slije S te r ije jed in i naš
punokrvni scenograf, k o ji suvereno
vlada srpskom pozornicom već punih
trid eset godina. V . P etro v ić .
NUŠTAR, trg ov ište u S rijem u , u
srezu vukovarskom ; u rav n ici (91 m),
kojom teče V u ka (k D unavu); sta-
nica. na željezn ičk o j pruzi V in kovci—
—

Vukovar. Im a 1.295 stanovuika, op-
■ ćinsko poglavarstvo, rim okatoličk u
župu, pueku školu, poštu i tele g ra f,
vlasteosku šu m a riju i m lin na v a ljk e .
— Kod N. našlo se rim sk ik starin a.
Ta.mo je negda bio ben ed iktin ski sa-
m ostan Sv. D uha i grad porođice
NUŠTAR
B erzete. 1401 sav su posjed i patron at
nad sam ostanom preuzeli G o rjan sk i.
K a s n ije je grad u k ra lje v s k o j v lasti.
1697 spom in je se grad oppidum Nu-
stor. V la ste lin sk i dvor, nekada baruna
F . T renk a, sada pripada porodici
K h u eii-B elassy . J . M-n.
 Nj
N JEG O Š, planina u C rnoj Gori, oko
26 km istočno-sjev eroistočn o od B i-
leća, odnosno 22 km sjeverozapadno
od N ikšića. P ru ža se u đinarskom
pravcu, od sjeverozapađ a prem a ju -
goistoku, i u tom e pravcu su n a jv iš i
v isovi: p ia n in ic a oko 1.520 m, N jegoš
1.725 m. Na sjeverozapadu od N j. na-
s ta v lja se Som ina P la n in a , a n a ju -
goistoku Z la Gora. Na jugozapadu
od N j. dižu se v rh ov i: K o p lje 1.407 m,
C igauka i Cigan, oko 1.400 m. V eći dio
N j. je pod v eg etacijo m , a sje v e rn i
k r a j je gol. Je d in i sa o b ra ć a jn i pu-
tev i u okolini N j. su staze, je r nerna
ni jed nog iole većeg n a se lja .
P. V.
N JEG O V A N M A K S IM IL IJA N , ad-
m iral austro-ug arske ra tn e m orna-
rice, p rav i t-ajni sa v je tn ik (31/10 1858,
Zagreb). Sv ršio je pomorsku v ojn u
ak ad em iju na R ije c i, te je stupio
1877 kao pom orski kadet u austro-
u garsku ra tn u m ornaricu, postao je
1880 zastavnik lin ijsk o g broda, 1888
poručnik lin ijsk o g broda, 1900 kape-
tan korvete, 1903 kapetan freg a te,
1909 kapetan lin ijsk o g broda, 1912
kon traad m iral, 1914 vicead m iral, 1917
ad m iral. Su d jelovao je u većim pre-
kom orskim p u to v an jim a kao načelnik
štab a jedne eskadre, zapovjednik kr-
sta ric a i dreadnouta. — Za v rijem e
S v je tsk o g R a ta bio je kao viceađm i-
ra l zapovjednik većeg o d je lje n ja
(Geschwader) au stro-ugarske rnorna-
rice, te je suđjelovao 1916 sa u sp je-
hom u a k c iji protiv ta lija n s k e obale
kod Ancone. 1917 prim io je zapovje-
dništvo austro-ug arske m ornarice.
1918 je penzioniran. Živi u Zagrebu.
V. L.
N JEG O V A N V IK TO R , g en eral pje-
ša d ije (6/10 1860, Gospić — 18/2 1921,
K arlo v ac). Sv ršio je v o jn u akad em iju
u W iener Neustadt-u, i stupio je 1882
kao poručnik u h rv atsku 53 pješačku
pukovniju; postao je 1887 natporuč-
nik.;1886—1888 pohađao je ratn u školu
u Beču, 1892 postao je kapetan glav-
nog stožera u K rakovu, 1898 m ajor,
192 —
1901 potpukovnik i glavno-stožerni
g la v a r V I I. hrv.-slav. đom obranskog
okru žja u Zagrebu, 1905 pukovnik i
zapovjednik h rv atske 16 p ješačk e pu-
kov n ije, 1910 g en eralm ajo r i zapo-
v jed n ik 68 p ješačk e brigade u B e lo j
C rkvi, zatim u Celovcu, 1914 podmar-
šal i zapovjeđnik 35 p ješačk e divi-
z ije u K ološvaru. Za v rijem e S v je t-
skog R a ta bio je zapovjeđnik jedne
divizije, k a sn ije v o jn i zapovjeđnik u
S ib in ju i Przem ysl-u, 1917 postao je
gen eral p je ša d ije i dobio je plemstvo,
a 1918 je penzioniran. V . L.
N JEG O V A N V LA D IM IR DR.. ke-
m ičar (28/4 1884, Zagreb). Stu dirao je
u Zagrebu, Beču i Ziirichu. Prom o-
v iran je 1912 na teh n ičk o j v isokoj
školi u B eču na osnovu rasp rav e:
B e itra g e zur K en n tn is der pflanz-
lichen Phosphatide. 1907—1913 slu-
žio je na višem gospodarskom u čili-
štu u K rižev cim a, a do 1919 na real-
noj g im n a z iji u Zagrebu. Od 1919
je profesor za anorgansku i an ali-
tičk n k em iju i p redstojn ik in stitu ta
za an alitičk u k em iju na tehničkom
fak u ltetu (p rije teh n ičk o j visokoj
školi) u Zagrebu. Od nauenih radova
n a jv a ž n ije su mu p u b lik acije u Zeit-
sc h rift fiir Elektrochem ie, u k o jim a
iznosi sv o ja n a z ira n ja o apsolutnoj
v rijed n o sti en trop ije. P isa c je raznih
članaka, rasp rava, brošura i k n jig a
(V inarstvo, N aša k em ijsk a in đ u strija ,
K v a lita tiv n a analiza. Šta je m a te rija ,
K v a n tita tiv n a analiza i t. d.).
V. Nj.
N JE G U Š I su pleme u katunskoj
n a h iji, u C rnoj Gori. Z ah v aćaju N je-
guško P o lje i zapadnu podgorinu pla-
nine Lovćena. k o ja se diže nad tim
poljem . Oko N j. su sa istoka C etin j-
sko Plem e, sa sje v e ra pleme Ćeklići,
od zapada i ju g a Boka. G lavni dio
planine čin i N jeguško P o lje , u kome
su sela: Dugi Do, H erakovići, Kopito,
V rb a i R a jić e v ić i. Na sjev eru od
polja su: V e lji i M ali Zalaz, a na
ju g u : Žanjev Do, M irac i M ajsto ri.
P lem e N j. b ro ji 450 domova. K roz
 NJEMAČKO-JUGOSLAVENSKO DKUŠTVO
N j. prolazi kolni put od C e tin ja za
K otor, a i u sta ra vrem ena je tuda
vodio trg'ovaeki put i živ promet.
N j. su staro srpsko plem e. Spom i-
n ju se p rv i put 1485. U početku 17 vi-
je k a (1614) im a li su d v jesta domova,
sa 480 oružanih lju đ i. P lem e je po-
stalo mnogo p r ije vrem ena, kada ga
nalazim o p rv i put spom enutim , sva-
kako p r ije n em an jićk e države. Osno-
v a li su g a bez su m n je S r b i Zećani,
k o ji su u đavna vrem ena im a li ka-
tune u N j. i na Lovćenu. P rem a sta-
rin i u N j. žive dva s lo ja : sta ri N j.
i doseljen ici. S ta ro sje d io c i su b ratstv a,
č i ji su pređi s tv a ra li ovo plem e i
k o ja ^ s u b ila u N j. jo š u 15 v ijek u .
Oni čine sada jed n u trećin u plem ena.
Ođ n jih su polovina potom ci sta rih
Zećana, a polovina je p ođ rijetlo m iz
Bosne. Ođ m nogih b ra tsta v a sta rih
S rb a iz Zete, k o ja su n a jv ećim d ije-
lom, potisnuta od đ oseljen ika, izu-
m rla ili iselila , glavnu grupu su či-
n ili V e ljo k ra ja n i, nazvani tako po
jednom đ ijelu N jegu škog P o lja , u
kome su stan ov ali. Od n jih su u 17 vi-
je k u b ila dva crnogorska m itrop olita,
a možda je i v lađ ik a K u fim I. bio
rodpm N jegu š. Ođ sta ro sje d ila ca po-
d rijetlom su iz B osne P unoševići,
k o ji se đ ijele u nekoliko užih brat-
stava. Od n jih ov og roda Bogdano-
v ića b ili su n jeg u šk i kneževi za cije lo
v rijem e.
Od k r a ja 15 v ije k a i k a sn ije dolaze
u N j. uskoci sa raznih stran a. Od
n jih su se n a jv iše razv ila i ista k la dva
srođna b ra tstv a , H erakovići i R a ji-
ćevići. P rem a p red a ji vode oni podri-
je tlo od braće H erak a i R a ića , k o ji
su p ri padu B osne pod Turke (1463),
prešli pod planinu N jegoš, a odatle
k ra je m 15 v ije k a u N j. H erakovići
se d ije le na P etro v iće i Popoviće, a
R a jić e v ić i na R ad o n jiće, Podubličane
i Pende. Sla v e Đurđev-dan. S a neko-
liko drugih đ oseljen ičk ih b ratstav a,
kao što su Popovići, p ođ rijetlo m iz
O činića, K u stu đ ije iz B jelo p a v lića ,
V rb ice iz^ sela V rbe u H ercegovini i
đr., oni čine d v ije trećin e plem ena.
J ° š u 16 i 17 v ije k u sta ro sjed io ci su
č in ili glavnu m asu plem ena i im a li
su vodstvo u njem u. N jih srr d oselje-
nici, nam nožavaju ći se, postepeno po-
tisk iv a li tako, da su od k r a ja 17 vi-
je k a , osobito s izborom vladike Da-
n ila za crnogorskog m itrop olita đo-
b ili p revlast u plem enu potom ci He-
rakov i i R aićevi. Ođ P etro v ića je
— 193
crn ogorska d in a stija . Od R a d o n jića
su b ira n i gu vernad u ri u C rnoj Gori.
L i t e r a t u r a : Jo v . E rd e lja n o v ić,
S ta ra C rna Gora (N a se lja i poreklo
stan ovništva, k n j. 24).
P. Š o b a jić .
N JE G U ŠK O P O L JE , krasko p o lje
u C rnoj Gori, 4'5 km istočno od K o-
tora, odnosno 10 km sjeverozapađno
od C e tin ja . P o lje je sa svih stran a
ob ru b ljen o planinam a. N a sje v e ru su
T a tin ja k 1.349 m i B u k ov ica 1.254 m,
na istoku Golo B rd o 1.274 m, a na
ju g u i jugozapađu se diže Lovćen
(V e lji V rh 1.310 m, Je z e rs k i V rh
1.660 m, Štiro v n ik 1.753 m). — N j. P .
je približno elip tičn og oblika, pruža
se od zapada-jugozapada prem a isto-
k u -sjev eroistoku . D ugačko je 2-5 km,
a široko 0'5 do 0'8 km. L eži na apso-
lu tn o j v isin i 880—940 m i zauzima po-
v ršin u od 3'27 km !. P o o k ra jcim a
p o lja im a nekoliko izvora. Oni i
atm osferske oborine sn a b d ije v a ju N j.
P . vodom, a ođ v o đ n jiv an je se događa
kroz jed an poveliki ponor. N jim e
° tič u sve vode N j. P . Dno p o lja je
p riličn o ravno, pokriveno vrlo plo-
dnom crvenicom i c ije lo je obra-
đeno. P riv red n o središte je v aro šica
N jeg u ši, sa 30 domova i 119 stanov-
nika. Zbog v elike plođnosti N j. P . je
gusto n aseljen o ; u 365 domova živi
1.542 duše, što bi ođgovaralo gustoći
oko 470 na 1 km 2, a li oko 44% stanov-
nika živi na stran am a p o lja , te je
stv a rn a gustoća dosta m a n ja . — U
N j. P . je n a jv eće n a se lje E ra k o v ići
(80 domova, 330 stanovnika), zatim
D ugi Do (50, 246), a na stran am a su
dva n a s e lja : R a iće v ići (110, 464) i
V rb a (55, 217). —• Sređinom N j. P.
prolazi drum K o to r-C etin je. Pored
tog a im a nekoliko p ješačk ih puteva
i staza.
Jr. v ujevic.
N JEM A Č K O - JU G O SLA V EN SK O
DRUŠTVO (D eutschsudslaw ische Ge-
sellsch aft) osnovano je 27/5 1921 u
F ra n k fu rtu na M a jn i, sa zadatkom,
da upozna N ijem ce sa u m jetnošću,
kulturom i h isto rijo m Ju ž n ih Slo-
vena, i da ju goslaven skim studen-
tim a olakša stu d ije u N jem ačk o j. Na
ov aj se način želi da dođe i do bližih
trg ov ačk ih i p olitičk ih ođnosa. D ru-
štvo je u ovom pravcu do sada prire-
dilo znatan b roj p red av an ja, konce-
ra ta i predstava. 1925 im alo je dru-
štvo 172 člana. B . P.
—
13
 0
O B ED SK A B A R A (O BED A ), bara
n a lije v o j stra n i Sav e, u S rijem u .
0 . B . je sta.ro, n a lik n a potkovicu, da u n jo j za sebe ili za sv oje mlade
zapušteno savsko korito, k o je p očin je
kod sela K upinova, s a v ija se u polu-
kru gu k sjev eru , kod sela Obreža
zakreće k ju g u , pa se, n eđ oh v ataju ći
Sav e, gubi između šum skih rev ira
Č en jin a i K upin ske Grede. Sam o za
v rlo visoke vode s to ji 0- B . u vezi sa
Savom . S je v e rn im rubom 0 . B . pro-
la z i nasip-drum O brež-Kupinovo.
0. B . nosi im e po m a n a stiru Obedu,
k o ji se nalazio biizu n je , a sad se
vide samo n jeg o v e razv aline. S v o jin a
je petrovarad inske im ovne općine,_ a
zaprem a površinu od preko 1.000 ju -
ta ra . S red in a b are gusto^ je obrasla
trskom , k o ja zajedno s čestim vrb-
n ja c im a , čin i gotovo neprohodnu gu-
štaru . R u bovi 0 - B . su više ili m a n je
slobodni od trsk e ; vodu gusto^ po-
k riv a b ije li lopoč i žuti lo k v a n j, če-
sto i do đ ecim etra đebela n aslag a
okreka (žabokrečina). A li i među tr-
skom im a čistin a, gdješto^ više me-
ta r a dubokih, t. zv. Okna ili Je z e ra ;
im a ih 13. Za n jih je n a jk a ra k te ri-
s tič n ija b iljk a srpak, _ sa dugačkim ,
oštro n azu bljenim lišćem . Za ta je
O kna k a ra k te rističa n i po k o ji greb,
p liv a ju ć i otok od trske. — U to j b u j-
n o j v e g e ta c iji sm je stila se k o lo n ija nien (1902); Opis H. H ran ilo v ića; J .
p tica m očv arica kod K upinova, blizu
g ro b lja , g d je se n alazi već čita v niz
godina, dok se p rije n a la ž ila kod
Obreža. N a razm jern o m alom pro-
storu žive šarolik o izm iješan e tisuće
sivih, crvenih, b ije lih , žutih ča p a lja ,
gakova, ra ž n je v a i m alih v ran aca. ' g ra n ici naše đrzave sa Bugnrskom ,
Jeđ n o gnijezđo s to ji do drugoga,
ispod trećeg a, iznad četv rto g a ; svako
iole zgodno m jesta n ce na v rbam a j_e
zauzeto. N a jž iv a h n ije je u k o lo n iji
bez su m nje rano u ju tro ; siik a p rije
izlask a sunca zaista je veličanstv en a.
Tad a stari, dolazeći sa raznih stran a,
p ad aju na gnijezda. da n ah rane sv oje
mlade. Malo zatim n astan e donekle
m ir, k o ji se često prekida, osobito
onđa, kada se k o ja lu n ja , k o ja mo-
čv arn a ili druga e ja , k o ji orao šte-
— 194
kavac ili n a jv e ći n e p r ija te lj k olon ije
k o ji orao klokotaš zaleti u k olon iju ,
potraži hrane, ili kad se p o ja v i u gu-
štik u lovac. U b a ri im a rib a, p ija -
vica, žaba, k o rn ja č a i sila kom araca.
0. B . u ornitološkom pogledu samo
je ostatak onoga, što je nekad bila,
kad je o n jo j (u polovini prošloga
v ije k a ) J . Zelebor, čuvar bivšeg dvor-
skog prirodoslovnog kab in eta u B eču
rekao, da je ona n ajzg o d n ije m jesto
za p ro m a tra n je p tica m očv arica; on
je ostao kod te sv o je iz ja v e i p o slije
dvogodišnjega puta oko zem lje, na
kome je im ao p rilik e da p o sjeti n a j-
ra z lič n ije k ra je v e i da upozna mnoge
m očvare sa čuvenim p tič jim g n ijez-
dištim a. Tada je na 0 . B . bilo toliko
ptica, da su, dignuvši se u zrak, za-
stira le sunce; ali i sada još^ tisu će
dolaze svakog p ro ljeća u ja tim a da
se ondje gnijezde. da izlegu i othrane
sv oje mlade, pa da se u jesen opet
s porodicom svojom dađu na daleki
put u to p iije k ra je v e.
L i t e r a t u r a : E . R ossler, Obed-
ska b ara (P riroda, V I., 73—78); V.
K la ić , P riro d n i zem ljopis H rvatske
(1878); Obedska b ara (285—293) opis
E . H ođeka; D ie Osterr. M onarchie in
W ort und Bild. C roatien und Slavo-
E ttin g e r, D er Sum pf Obedska B a ra
nachst K upinovo in Slav on ien einst
und je tz t (G lasnik H rvatskoga N ara-
voslovnoga D ruštva, 3. 1888, 231—2o6).
J . M odestin .
O B EL, planina u Ju ž n o j S r b iji, na
oko 9 km istočno od C areva Sela. V i-
soka je 1.302 m. P la n in a je bez vege-
ta c ije . Zapadno od O. diže se K alev
K am en, visok 1.187 m. P. V .
O B ER IN TA LSK O GOVEDO (Ober-
iD ntaler Rind) im a svoju đomovinu
u gorn jem d ijelu doline rije k e Inn
(T irolska), od In n sb ru cka pa do P in -
sterm tinz sedla. 0- G. _je biio_ žuć-
kaste ili sv jetlo siv e b o je; n o v iji tip
im a skroz sivu do sivosmeđu boju.
-

K ako se 0 . G. mnogo u k rštav alo sa
susjednom (i šv ajcarsk o m ) m ontafon-
skom pasminom, t a j se sp e c ija ln i tip
izgubio, i danas se naziva imenom
smeđe-sivog gorskog goveda. Sta ro
0 . G. je bilo m aleno (krave prosjecno
350 kg), skrom no u h ran i, kasno je
dozrijevalo, a li je bilo m liječn o (oko
2.000 1 god išnje, sa 4'7% m asti). V eć
oko 1891 doveli su ovu pasm inu, zbog
srodnosti s bušom, u B osnu i H erce-
govinu, za u k ršta v a n je i oplem enji-
v a n je domaće pasm ine, što je vrlo
dobro u spjelo. Osim toga, u veli su tu
pasm inu i u gorske k ra je v e H rv atske
i S r b ije u istu svrhu, a i na zem alj-
ska dobra (na pr. B o žjak o v in a) za
č is ti uzgoj. S. U.
OBICA. V . Kosovo P o lje .
O B Ip A JI NARODNI su tra d icijo m
posvećene konvencionalne form e, kao
neke vrste zakona, k o jih se lju đ i drže
u raznim slu ča jev im a društvenog,
pravnog i v jersk o g života. H n jim a se
zapažaju m nogi elem enti jo š iz pret-
kršćanskog doba, a li su oni v elik im
dijelom zadobili kršćansko zn ačen je i
sasvirn su se stop ili sa k ršćan sk im
o b iča jim a ili su, prem a potrebam a
raznih državnih o rg a n iz a cija , preina-
civan i. »Samo oni O. N. k o ji nisu du-
boko z a sije c a li n i n državnu organi-
z a ciju i državne potrebe ni u crkvene
obrede i crkven i m oral, ostali su u
š iro j m asi narodnoj gotovo nedir-
nuti«. (Tih. R . Đorđević). — 0 . N. su
raznovrsni, i mogu se p o d ije liti u
v iše grupa.
1. O. N. kod poslova i rad a: a) Kod
raznih sv a k id a n jih kućnih poslova i
domaćeg života uopće, na pr. kod lo-
žen ja v atre, kod je la i pića i t. d. b)
Kod privrednih poslova, na pr. kođ
žetve. c) Kod g ra đ en ja , na pr. kod
g rađ en ja kuće k o lje se p ijev a c, ovca
i t. d., uziđava se sje n a , novac i t. d.
d) Kod zajeđ n ičk ih poslova na pr.
moba i prelo.
2. P ra v n i 0 . N., na pr. kod poga-
đ a n ja i sk la p a n ja poslova, seoske
skupštine i dogovori, v ađ en je m azije,
t- j. čo v jek na koga su m n ja ju vadi
iz vrele vode željezo, da se vidi je li j je lo i piće i nariču , ili mu kite grob
kriv.
3. 0 . N. u međusobnom općenju, na
pr. pobratim stvo i posestrim stvo,
kum stvo kod krsta, v je n č a n ja i po-
tvrde, gostoprim stvo, su sretan je, sva-
đe, psovke, kletve, pom irenje.
- 195 —
O B IČ A JI NARODNI
4. 0 . N. kod svetkovina, na pr. im en-
dan ili rođenđan, krsno im e ili slav a
(samo kod p ravoslavnih ), b ad n jak ,
Božić, kolede, m esopust ili fašn ik
(poklađe), H skrs, sa ša ra n je m pisa-
nica, D u rđ ev dan i Iv a n dan, K r a ljic e
0 D uhovim a (T ro jičin u dne), Dodole
za v elik ih suša.
5. 0 . N. kod poroda na pr. rodi-
l ja sa novorođenčetom zag rađ u je se
u kutu sobe od ostalog sv ije ta , da
jo j ne naškodi »mrak« pon javom (če-
mu se kaže da je »za platm i«); ta k v a
se p o n ja v a ili plah et u S lo v a čk o j na-
ziva »kutnica«. K ad ro d ilja p o slije
porođ aja p rv i put pođe u crkv u oba-
v lja se n je n »uvod« u crkvu. Ro-
d ilji dolaze dok je u babinam a svake
n e d je lje u pohode žene iz rodbine i
prem a stalnom redu sv aki put do-
nose d ru g a čije jelo.
6. 0 . N. kod ženiđbe: prosioci (snu-
boki), svatovi, svađba, sa stereotip-
nim svuđa jed n ak im cerem o n ijam a.
K od svadbe je naročito važna uloga
d jev era, debelog kum a i čauša (vesel-
nika). T ip ičn a je cerem o n ija preva-
ža n je n ev jestin e š k r in je (sanduka)
sa p rćijo m u m lad oženjin stan, zatim
sk iđ a n je d jev o jačk o g v ije n c a (»par-
te«) i s ta v lja n je poculice na glavu
n ev jeste, zatim »poljevačina«, kod
k o je m lađa poliva d jev era i svatove
1 t. d.
7. 0 . N. kod sm rti, na pr. razn i na-
čin i kako se oprem a soba i odar za
m rtvaca, p ri čemu đolazi u obzir na-
ročito spol i n jegov o doba starosti.
M rtv a ca u m nogim k ra je v im a jo š
voze na g ro b lje n a saonicam a sa vo-
lovim a, bilo zim a bilo lje to . N a lije s u
sje đ i p okojn ikova žena ili t. zv. po-
clušnik ili pođušnica, k o ji nosi svi-
je ć u na g ro b lje . N arikače, n a jm lje n e
žene, n ariču za m rtv acim a; žalo van je
t r a je prem a sta ro sti i blizini srod-
stva. N akon ukopa obično se održa-
v a ju žalobne gozbe, t. zv. karm ine.
8. 0 . N. kod u ređ iv an ja g ro b lja i
polaska na n j. O blik i u kras nad-
grobnog križa. ra z ličit je prem a to-
me, da li je ukopano inuško ili žen-
sko čeljad e. M rtvacu nose na grob
cvijećem . G ro b lje p o sjećn ju osim na
dan Sv ih S v etih (zadušniee) n ed je-
ljo m p o slije v ečern je, i to naročito
oni, k o ji su u žalosti.
L i t e r a t u r a : Zbornik za narodni
l život i o b iča je (od 1896); Tih. Đorđe-
OBILIĆ
vić. N aši narodni o b ič a ji (P rosv etn a
B ib lio tek a , sv. 9, 1922).
V . T k a lč ić .
O BILIĆ MILOŠ. P rem a k a z iv a n ju
K o n sta n tin a P ilozofa, n ajp ou zd an ijeg
p rik aziv ača iz vrem ena vlade despota
Stev a n a L azarev ića, ca ra M u rata na
K osovu ubio je jed an plem ić, koga
b je b u ob la g a li knezu L azaru , kao ne-
pouzđana. U jednom rukopisu dodano
je , da se t a j plem ić zvao M iloš. On
je dopro do su ltan a tako, što se pred-
stavio kao p re b jeg . Pošto je m ačem
probo M u rata, poglnuo je na istom
m jestu i sam od ogorčenih Tu-
rak a. Od 16 v ije k a , prem a narodnoj
p red a ji, t a j se ju n a k M iloš, u srp-
skim i stran im izvorim a, zove K o-
b ilić i K ob ilo vić, a tek se od 18 vi-
je k a to prezim e m ije n ja u O bilić.
Izvanređno rije d a k slu ča j, da u je -
dnoj b itci pog'inu dva p rotivn ik a vla-
dara, pored raznih drugih m om enata,
izazv ali su veom a živ in teres za ko-
sovsku bitku. Im a na đesetine pisaca
15 do 17 v ije k a , k o ji opisu ju tu borbu
sa mnogo pojed in osti i sa raznim mo-
m entim a svoga d o m išlja n ja i pre-
daje, k o ju su čuli. Srp sk a epska poe-
z ija razv ila je od kosovske bitke je -
dan od n a jlje p ših , n a jp o p u la rn ijih i
n a jđ u b ljih ciklusa svog stv a ra n ja .
N aročita se pažnja. o b ra tila ju nak u
k o ji je ubio turskog cara. On je na-
čin je n carevim zetom, n a jo m ilje n ijim
i n a jb o ljim ju nak om L azarev a vre-
m ena i nalazilo se čak, da je nadljud-
skog p o d rijetla. N arodna p re d a ja
p re đ sta v lja la je 0 . naročito kao pro-
tiv n ik a V u ka B ran k ov ića, tobožnjeg
izđ a jicu na Kosovu. V . Ć orov ić.
O B IL JE , plan in a u S ta ro j S r b iji,
istočno od sređ n jeg toka r ije k e K li-
ne. odnosno južno od Đ evie-Planine,
na istočnom obodu m etoh ijsk e kotli-
ne, oko 28 km južno-jugozapadno od
K osovske M itrovice. S a s ta v lje n a je
od flišk ih s tije n a : lapora, žućkastog
p ješčen ika, trošn ili šk rilje v a c a , gd je-
g d je i um etnutih slo jev a vapnenca,
č ije se bore pru žaju u dinarskom
pravcu, od sjevera-sjev erozap ad a pre-
ma ju g u -ju goistoku , kao što je i pru-
ža n je planine. P lan in a je visoka oko
1.100 m i većim je d ijelom bez vege-
ta c ije . V ećili sa o b ra ća jn ih puteva
nema. P. V .
O B IN JA JK A , m uška v elik a šubara
od ja n je ć e kože, č ije se stran e mogu
- 196 —
na niže obviti. N osi se u Levču i k ru -
ševačkom okrugu. N. Z.
OBLAĆIĆ R A D E (O BLA K RADO-
SLA V ). U narodnim pjesm am a, k o je
o p ije v a ju događaje iz vrem ena des-
pota Đurđa, 0- je prikazan kao izvan-
redan ju n ak , n aročito istak n u t u bor-
bam a protiv T u raka, a li i kao n a j-
iz ra z itiji protivn ik despotove žene J e -
rine. 0 . narodnih p jesam a n a jv je ro -
ja t n ije je v elik i čelnik R ad ič (Po-
stupović), k o ji je živio u 15 v ijek u .
Sp om in je se od 1418 kao jed an od
g lav n ih zapovjednika srpske vojske,
k o ja je pom agala su ltana M uhameda
p rotiv n jegov og a brata. Muse. O p i-
su ju ga kao veoma h ra b ra i mudra,
i kao čov jeka, k o ji je svršavao po-
slove sa m alo o b ja š n ja v a n ja . 0 . je
im ao do 70 sv o jih sela u sje v e rn o j
S r b iji, k o ja mu je poklonio despot
S tev an i potvrdio đespot Đurađ. Ma-
đžarski k r a lj Sigism und poklonio mu
je grad K u p in ik na Sav i. 0 . je za-
dužbina m an astir V raćev šn ica. Pod
starost je 0 . pohodio Sv etu Goru,
obnovio m an astir Ivastam onit i po-
stao mu k tito r. P o s lje đ n ji je spomen
o n jem u iz 1435. U 17 v ije k u p ostojala
je zapisana tra d ic ija kod D ubrovčana.
da je 0-1448 zarobio Ja n k a H unyadi-a
na povratku sa K osova. — P o sto ji i
drugo m iš lje n je o 0 .: da je to voj-
voda R ad oslav M ih a lje v ić (4/1 1436).
k o ji je podigao Bogorodičin m an astir
u Radešinu.
L i t e r a t u r a ; S t. Novaković. Ve-
lik i čelnik R ad ič (Glasnik, 50, 1881);
I. R u varac, G ođišnjica, 20, 1900.
V. Ć orov ić.
O B L A JA , izo b ičajen a košu lja u Cr-
n oj Gori, u V aso jev ićim a. O. je od
sukna ili težine, prostim vezom ukra-
šena. Sukneni d ijelov i su iz crveno i
zeleno obojena sukna. Pod rukam a
je razrezana do pola grudi. K roz ovaj
otvor doje d ijete. N. Z.
O BLA K V A TRO SLA V , lin g v ist
(1864), C elje — 16/4 1896). 1874—1884
učio je gim n aziju u C elju , 1886 svršio
je osmi razred gim n azije i m aturu u
Zagrebu, 1886—1890 učio je sloven-
sku filo lo g iju na univerzitetu u
Beču. 1891 postao je doktor filo zo fije,
od novem bra 1891 do m arta 1892 prou-
čavao je d ijalek te sjeverno od So-
luna., 1892 piitovao je po D a lm a ciji i
po dalm atinskim otocima, 1893 postao
je p riv atn i đocent slovenske filolo-
g ije na u niverzitetu u Grazu, 1896 iza-

bran je za izvanrednog' profesora u
Grazu, a li je p r ije nastup a umro.
Glavna 0 . đ jela su: U A rch iv fiir
slavisch e P h ilo lo g ie: Zur G eschichte
der nom inalen D eklin ation im Slove-
nischen (11, 12, 13), D er D ia lek t von
Lastovo (16), D ie H albvokale und ihre
Sch ick sale in den siiđslavischen Sp ra-
chen (16), D ie k irch en slav isch e tJb er-
setzung- der A pokalypse (13), K lein e
gram m atisch e B e itra g e (19), Zur P ro -
venienz der K ije v e r u. P ra g e r P ra g -
m ente (18), Zur W iird igu n g des A lt-
slovenischen (15), E in ig e C apitel aus
der b u lgarisch en G ram m atik (17),
M acedonische Stu d ien (Sitzungsbe-
rich te bečke A kad em ije, 134); Doneski
k h isto ričn i slovenski d ia lek to lo g iji
(Letopis M atice Slovenske, 1890—1891),
S t a r e jš i slovenski tek sti (Letopis Ma-
tice Slovenske, 1889); Zum silben bil-
denden l im S lav isch en (A rch iv f.
slav. P hilologie, 16), E in e B em erk u n g
zur altesten siidslavischen G eschichte
(A rch iv f. slav. P h il., 18), N ekolko
beležki vrhu staroslov en skite pam et-
n ici (Sb orn ik za narodni um otvore-
n ija , nauka i knižnica, 9), P rin o s km
h lg a rs k a ta g ra m a tik a (isto tam o 11).
L i t e r a t u r a : V . Ja g ić , A rch iv
fiir slavisch e P h ilo log ie, 18; M. M ur-
ko, V . 0 . (K nezova K n již n ic a M atice
Slovenske, 1900); M. M urko, V. O- E in
B e itra g zur G eschichte der neuesten
S la v istik (1902). F . R arn ovš.
O BL A SN A I SR ESK A SAM O-
U P R A V A . V. Sam ouprava.
O B L A S T I. P o d je la zem lje na O.
im ala se, prem a čl. 95. U stav a, izvr-
š iti putem zakona, prem a prirodnim ,
so cija ln im i ekonom skim p rilik am a,
a li pošto ov aj zakon n ije mogao b iti
d on ijet u određenom roku, to je ona
izvršena uredbom o p o đ jeli zem lje na
O. (26/4 1922), k o ja po čl. 135 U stav a
ima snagu zakona. O v lašten je za
n jen o donošenje u stavotv orac je dao
pod ovim u v je tim a : a) da ni jed n a
oblast nem a više od 800.000 stanovni-
ka; b) da ^ se H rv a tsk a i S la v o n ija
mogu p o đ ijeliti samo na č e tiri obla-
sti; c) da te rito rij Crne Gore iz 1922
sa kotarom bokokotorskim , bez okru-
ga p lev a ljsk o g i b jelo p oljsk og , sa-
s ta v lja jed n u o b last; d) da okruzi u
B osni i H ercegovini v rijed e kao obla-
sti, dok se pod jela na ob lasti ne
izv rši putem zakona.
Članom I. Uredbe p o d ije lje n a je
n aša država »teritorijaln o« na ove 33
- 197 —
O BLA STI
o b la sti: 1. L ju b lja n s k a — L ju b lja n a .
2. M aribo rska — M aribor. 3. P rim o r-
sk o -K ra jišk a — O gulin (privrem eno
sje d ište po r je š e n ju M in istarsk o g sa-
v je ta , od 23/2 1924). 4. Z ag reb ačk a —
Zagreb. 5. O sječk a — O sijek . 6. S ri-
jem sk a — V u kov ar. 7. B a č k a — Som -
bor (privrem eno sje đ ište po r je š e n ju
m in istarsk og sa v je ta od 3/12 1923). 8.
B eog rad ska — B eograd. 9. Podunav-
ska — Sm ederevo. — 10. P od rin sk a —
Šabac. 11. V a lje v s k a — V a lje v o . 12.
Šu m ađ ijsk a — K ra g u je v a c . 13. Mo-
rav sk a — Ć u p rija. 14. P o žarev ačk a —
P ožarevac. 15. T im očka — Z a je ča r. 16.
N iška — Niš. 17. V r a n js k a — V ra n je .
18. K osovska — P riš tin a . 19. Skopska
— S k o p lje. 20. B re g a ln ič k a — Štip. 21.
B ito ljs k a — B it o lj. 22. R a š k a —■ Ča-
ča.k. 23. U žička — Užice. 24. K ru še-
v ačk a — K ru šev ac. 25. Z etska — Ce-
tin je . 26. S p litsk a — Sp lit. 27. D ubro-
v ačk a — D ubrovnik. 28. T u zlan ska —
Tuzla. 29. S a r a je v s k a — S a ra je v o . 30.
M ostarska — M ostar. 31. T ra v n ičk a
— T ra v n ik . 32. V rb a sk a - - B a n ja
L u k a i 33. B ih a ćk a — B ih a ć.
B eog rad i Zagreb p rip ad aju oblasti,
na č ije m se te r ito r iju nalaze, a li je
u prava g rad a B eog rad a ostala. i d a lje
pod neposrednom nađzornom v lašću
m in istra u n u tra šn jih poslova, dok je
u p rav a Z agreba p o tčin je n a velikom
županu (čl. 8).
D v ije ili v iše m a n jih o b lasti mogu
se s p o jiti u jed n u veću, po odlukam a
sv o jih oblasnih skupština, k o je su
konačne, a li i ovako s a s ta v lje n a oblast
ne srn ije im a ti više od 800.000 stanov-
n ik a (po popisu od 31/12 1921). Ođluka
0 s p a ja n ju ob lasti u B osn i i H erce-
govini m ora b iti d o n ije ta većinom od
d v ije trećin e glasova.
U toku prvih pet godina po stu p an ju
na snagu uredbe, p ojed in i srezovi i
općine mogu se o d v o jiti od sv o jih
o b lasti i p rip o jiti d ru goj oblasti, ako
na to p ristan u n jih o v a sam oupravna
p red stav n ištv a i oblasna skupština
oblasti, k o jo j se žele p rip o jiti, i ako
n jih ov u ođluku odobri m in ista r unu-
tra š n jih poslova, po p ristan k u m ini-
starsk og sa v je ta . U B osn i i H ercego-
v in i ovo može b iti po p ristan k u nad-
ležnih sam oupravnih pređstavništva,
izraženom ođlukom od tr i petine gla-
sova i po odobren ju narodne skupštine,
1 to samo kad su u p ita n ju srezovi i
općine u sad an jim g ran icam a Bosne i
H ercegovine. Srezovi i općine izvan
sa d a n jih g ra n ica Bosne i H ercegovine
O B L IE
ne mogu se ni u kom slu čaju , prem a
el. 135 u stava, p rip o jiti bosanskim
oblastim a (čl. 4 i 5).
K ao d ije lo v i državnog te rito r ija ,
ob lasti ulaze u sastav een traln e upra-
ve, a kao upravne jed in ice lokalnog
k a ra k te ra im a ju posebno sam oupra-
vno u ređ en je. P rem a ovom njihovom
dvojakom k a ra k teru u n jim a postoje
d v ije v rste v la sti: državne i samo-
upravne. Na čelu prve s to ji župau, a
o rg an i su druge: oblasna skupština i
oblasni odbor (V. V e lik i župan, S a -
m ouprava). D. A U m pić.
O B L IK , grad u Zeti. U C rm niei se
n alazi selo O blić na istoim en oj r ije c i.
Kod S k ad ra se nalazi selo O blika. U
grad 0 . zatvorio se zetski knez V la-
dim ir. opsjednut od Sam u ila, i tu je
zarob ljen . V . P -ć.
OBNICA, r ije k a u S r b iji, lije v a sa-
stav n ica K olu bare. Iz v ire pod M alim
Medvednikom (998 m) i kao potok J a -
sikovac teče prem a sjeveru . Od sa-
stav a sa Buđ žarskim i D re n a jićk im
Potokom p o čin je tok 0 . u pravcu sje-
vera, od zaseoka S ta v e teče na sjev e-
roistok, a od T an ackovića B rd a (443
m) na istok i istok -ju g oistok . Sa sta v
sa Ja b la n ico m je neposredno više V a-
lje v a . V eći p rito ci 0 . s lije v e stran e
su: K am en ica i B ukovica. D užina 0 .
toka je 247 km, a. površina p o r je č ja
181'6 km !. P . V.
O BO JC I su od p latn a ili vunene
tkanine, što se nosi po varošim a m je-
sto čarap a u obući. V u neni O. tk an i
su u razn oj b oji, i n jim a se noga
om otava do k o ljen a. 0 . nose s e lja c i
po K r a jin i, Tim oku, V ojvod ini.
N. Z.
OBOROVO, selo u H rv a tsk o j, oblast
Zagreb, srez Dugo Selo, od Dugog
S e la 14 km (pravac) k ju gu. na lije -
vom b rije g u Sav e (102 m), skela za
V elik u Goricu. Im a 1.173 stanovnika,
općinsko poglavarstvo, rim okatoličk u
župu, pučku školu. J . M-n.
OBOZNA, p lan in a u Ju ž n o j S r b iji,
između r ije k a : K am en ice (lijev o g pri-
toka B reg a ln iee)-B reg a ln ice-R a k itn e-
izvorišne čelenke O sojnice (lijev o g
pritoka B reg aln ice)-M alešeck e Reke-
K alu đ erice, istočno-jugoistočno od ko-
čanske kotline. U donjim d ijelov im a
je 0 . sa sta v lje n a od pegm atita, č i ji
su sa sto jci isk lju čiv o feldspag i kvarc,
od g n a jsa , m ikašista i zelenih k rista-
- 198 —
la stih šk rilje v a ca , k o ji se p ru žaju ocl
sje v e ra prem a ju gu, dok su n a jv iš i
d ijelo v i planine sagrađeni od g ra -
n ita. 0 . se pruža u m erid ijan skou r
pravcu, uglavnom od sje v e ra na jugv
a n a jv e ć i su v isovi: B ilo 1.178 m,
Obozna 1.181 m, S ta ra K u la 1.030 m,
Ja k u tic a 1.045 m, B e li K am en 1.122
m, D u ga P o lja n a 1.180 m. Od glavnog
greben a od v aja se na zapad i isto k
nekoliko kosa i p o v ijaraca, između
k o jih teku potoci. N a zapađu su: Cve-
tanova Š ljiv a 1.100 m, Šipak 1.059 m,.
K rm en ik 1.082 m, Borovec 1.013 m, na
istoku : K o n ja rn ik , B e li K am en 1.040
m, D ebeli R id 1.079 m. Istočn e stran e
O. su pod hrastovom i bukovom šu-
mom, a na zapadnim a p rev lađ u je
džbunje i k rž lja v a h rastov a šuma.
N a jv iši v rh ov i su goli, g la v iča sto g
oblika sa b lagim stran am a i na n ji-
ma su p ašn jaci. V ećih sao b raćajn ih
puteva u O. nem a; samo su p je -
šački putevi i staze.
L i t e r a t u r a : J . C v ijić, Osnove za
g e o g ra fiju i geo logiju M akedonije i
S ta re S r b ije (I., 1906, 238—239).
P. V u je v ić .
OBRADOVIĆ D O SIT E J, kn jiževn ik ,
narodni p ro sv je tite lj (oko 1742. Ča-
kovo, ru m u n jsk i B a n a t — 28/3 1811,
Beograd). Otac O. bio je z a n a tlija .
Rano je ostao bez ro d ite lja . U m jestu
rođ en ja naučio je č ita ti i pisati, i
kao d ije te zanio se crkvenom lektirom
tako, da je htio da b je ž i u Dečane.
Dan, stoga, na kap am ad žijski zanat
(k o ji p rav i pokrivače) u Tem išvar, O-
je ip ak san jao o svetačkom životu, i
s jed n im drugom pobjegao (1757) u
srije m sk i m an astir HopovO. N jegova
sklonost m isticizm u tu se razv ila u
v je rsk u strast, i pod u tje ca je m ž itija
svetih, i on se htio posvetiti. Ž elju za
čita n jem i učenjem poticao je u
njem u nedoučeni, a trezveni i v a lja n i
proigum an Tođor M ilutinović. Nešto
n jegov i sa v je ti. nešto stvarne prilike
u m anastiru , oprečne O. iđealim a,
nešto i poznanstvo sa svjetskim k n ji-
garna, što je širilo n jeg o v duh i uka-
zivalo na n jem u nepoznata pozitivna
zn an ja, razbuktaše i izm ijen iše O.
am biciju , te prvom prilikom , po pre-
m je š ta ju poočimovu i p oslije sukoba
sa sum njičavom i porugljivoin su-
braćom, O. je 2/11 1760 pobjegao iz
m an astira. U c ilju da u R u s iji n astavi
školovanje, O. je preko S la v o n ije oti-
šao u Zagreb, ođakle je, p oslije kra-
ćeg zađržavanja i u čen ja latin skog

jezik a, otišao preko L ik e u D alm atin -
sko Z ag orje, g d je je , n č ite ljn ju ć i tr i
godine, štedio novac za svoj plan i
naučio m alo ta lija n s k i. 1768 pošao je
u Sv. Goru, čuvši za ta m o šn ju čuvenu
akad em iju grčkog p r o s v je tite lja E v -
g en ija . No ra z b o lje v ši se usput, po-
uovno se v ra tio u Z a g o rje za u č ite lja
u selu Golubiću, pošto se zađržao
kratk o v rije m e u kotorskim M ainam a,
g d je ga je crn og orsk i v lad ik a V a s ilije
rukopoložio za je r e ja . 1765 sklonio se
0 . ispred kuge u đalm atinsko Ko-
sovo. M je sec dana provedenib kod
tam o šn jeg popa S im ića važno je za
našu kn jiževn ost, je r je 0 . tad a za
popovu kćer, sastav io B uk vicu, prvi
sv oj k n již e v n i rad. V id je v š i kako se
ta m o šn ji S r b i g rab e za t a j sastav i
p rep isu ju ga, u n jem u je sazrela m i-
sao, da se oda p isa n ju poučnih đ jela
na narodnom jeziku . S K oso va je 0 .
prešao u m a n a stir D rag ović, pa po-
s lije dva m jeseca preko T ro g ira u
S p lit, g d je se u krcao za K r f. O vdje
je proveo m jesec dana u čeći g rčk i i
služeći službu za S rb e o ficire. 17 Mo-
r e ji je isto tak o proveo dva m jeseca,
pa se n ajzad iz N eupleona odvezao u
Sv. Goru. U H ilan đ aru je 0 . čuo, da
je E v g e n ije v a škola. ra stu ren a , te je
u p ro ljeće 1766 otišao u Sm irn u da
sluša grčkog filozofa D endrina. T u je
naučio potpuno g rčk i i proživio tr i
godine. K ad je izbio ru sko-tu rski ra t,
a on ostao bez novaca, v ra ti se 1768
u D alm a ciju . TJsput se svrnuo u P a -
tru. pa u S a n ti Q uaranti, odakle je
prešao u alb an sk e planine i do k r a ja
godine se uputio i u arb an ašk i jezik .
Zatim je otišao na K r f, ođatle u
M letke, pa preko Zadra u Z agorje.
Ju n a 1769 prim io je 0 . opet u č ite lj-
sku službu u Plavuom , g d je je spre-
mio drugu B uk vicu. T ad a se već pro-
čuo kao propovjed nik, pa razišavši
se sa m jesn im popovim a prim io se
(1770) crkvene službe u Sk rađ inu.
O vdje je dovršio H ris to itiju i V en ac
od A lfa v ita . Pohodio je ponovno
M letke, pa je , na poziv S rb a oficira ,
propovijeđao u Zadru do 1771, kada
je otišao u T rst. B orav ci u D a lm a c iji
v rlo su važni za 0 . rad. Tu je upoznao
na>rođ i n jeg ov e potrebe i p ribližio se
čistom narodnom jeziku.
Iz Z adra je 0 . otišao u B eč, g d je je
podučavao grčku djecu, a sam učio
latin sk i, fran cu sk i, n jem ačk i, logiku
i m etafiziku. Sedm e godine već je
drugim a predavao n jem ačk i. Iz B eča
199 —
OBKADOVIĆ
je 0 . m itrop olit V iđ ak odveo za. u či-
te lja sv o jim sinovcim a u Modru. P o-
s lije godinu dana prešao je O . s n jim a
u K a rlo v ce. Opet p o s lije godinu da-
na otišao je s n jim a u Požun, pod
u vjetom , da će ih i u N jem ačku
p ra titi. No kad V id ak n ije ispunio
ob ećan je, 0 . je 1779 opet otišao u
T rst, a odatle je , kao n astav n ik ta li-
ja n sk o g je z ik a ruskom arh im an d ritu
V arlaam u , prešao u I t a l iju i propu-
tovao M letke, P e rra ru , P is to ju , Luccu,
P isu i Livorn o. O đatle je 0 . otišao
na otok H ijo s, g d je je , kao u č ite lj
ta lija n s k o g jezik a, uštedio 60 đukata,
sa k o jim a je otišao n C arigrad, pa
u G alac, jednom b o ja ru na im a n je
u P okšan e. K ao m entor b o ja rev e đ jece
proveo je 0 . u J a š u godinu dana.
S je se n i 1782, sa ušteđenih 300 dukata,
ostvario je 0 - d a v n a šn ji san : otišao
je u N jem ačku, u H alle, g d je se upi-
sao na u niverzitet, da sluša filo z o fiju ,
estetik u i n atu raln u te o lo g iju profe-
sora E b erh ard a. U p ro ljeće 1783 pre-
šao je 0 . u Leipzig, g d je je učio fi-
ziku kod p rofesora B o rn a, i g d je je
našao ćirilsk u B reitko p f-ov u štam pa-
r iju , te je tu izđao prvo sv o je đ jelo:
Život i p rik lju č e n ija . 1784 izdao je
0 .: S o v je ti zđravago razum a i Slovo
poučitelno.
P o tro šiv ši veći dio novca na štam -
p a n je, 0 . je , s m alom potporom od
ru m un jskog episkopa Ć iju ka, ra d i po-
d u čav an ja n jeg ov ih pitom aca, obišao
F ran cu sku , P a riz i London. te se
m a ja 1785 v ra tio u Leipzig, ođakle je
otišao u B eč. D v ije godine je davao
satove iz fran cu skog i ta lija n s k o g
jez ik a , pa poželivši da n asta v i štam -
p a n je sv o jih radova, uputio se u Ku-
s iju na poziv g en erala Zorića, k o ji
mu je obećao da će mu n a b a v iti
šta m p a riju . P o s lije 6 m jeseci uzalu-
dnog č e k a n ja na Zorićevu im an ju ,
0 . se sa darovanih mu 400 dukata v ra-
tio u Leipzig, g d je je štam pao B a sn e
i P je sm u na v z ja t ije B je lg ra đ a . 1789
0 . se našao ponovno u Beču , g d je je
živio od d a v a n ja satova i od rasp a-
č a v a n ja sv o jih k n jig a . P red k r a j
boravka u B eču živio je teško, te
se 1802 preselio u T rst. 1803 je štam -
pao u M lecim a E tik u i ostao je tarno
do u lask a F ran cu za. O vd je je čuo
radosnu v ije s t o srpskom ustanku,
v ratio se u K arlo v ce, i stupio je u
vezu s K arađorđem , pa je 1807 išao
po n jegov u nalogu u B u k u rešt u stan
ruske v ojsk e. P rv ih dana au gusta te
OBRADOVIĆ

gođine prešao je u Beog'rad. 1808 S e v a stia n I lić (1830), B u k v ica D ositea

osnovao je veliku školu, 1810 otvorio
bogosloviju, a iste godine postao je
čla n p ra v itelstv u ju šćeg so v jeta. 1811
se spom in je kao p op ečitelj p ro sv ješ-
č e n ija n arod n ja. U m ro je u sv o jo j
kući, ugledan i v o lje n od omlađine
kao i od gla.vara.
0. je izdao za života ove sv oje spise: jed n e O. Bukvice. Od O. propovjeđi
Život i p r ik lju č e n ija D im itr ija Obra-
dovića n arečenoga u kalu đ erstvu Do-
site a ; N jim istim spisat i izđat (prva
čast, 1783), S o v je ti zdravago razum a
D ositeem O bradovičem složeni (prva
čast, 1784, drugo izđ an je 1806), Slovo-
poueitelno Gospodina. G e o rg ija Jo a -
kim a C olikofera p ri R eform atov ob-
štestv u nem eckoga predikatora, s ne-
m eckog je z ik a prevedeno (1784), Ezo-
pove i pročili raznih basnotvorcev
s ra z ličn i jez ik a na slaveno-serpski
je z ik prevedene, sad p rv i red s n ara-
v ou čiteln im i poleznim i iz ja s n je n ia m i put ih je izdao D an ilo M eđaković u
i n a sta v lje n ia m i izdate serpskoj ju -
nosti posvećene B a sn e (1788; 1800 iz-
dao je L. M ušicki izbor ovih basana
kao Izb ran ie b a sn e ),P je sn a na v z ja tie jezik , a četv rti put, o stogo đ išn jici O.
B je lg r a đ a (1789), P je s n a o izba.vlje-
n iju S erb ie (1789), S o b ra n ije raznih
n arav ou čiteln ih v eštej v polzu i uve-
se len ije (1793; drugo izd an je u Bu-
dimu, 1808), E tik a ili filo s o fija naravo-
u čiteln a po sistem i g. profesora Soavi
D ositeem O bradovičem izđato (1803),
P je s n a na in su re k ciju S e rb ija n o v , đ aja, a ne kao odušak kakvog svog
S e r b iji i h rab rim je ja vitezovom i
čadom i bogopom agajem u ih vojevod i
g. G eorg iju P etro v iču posvećena
(1804), S tih i na novi god 1808, sočineni
v B je lg r a d ot Serbov V elikom u gosu-
d a rju c a r ju i samoderžcu v sero ssij-
skomu A leksanđru P avlov iču . (IJz
ovu pjesm u ide i In ii spisi Visoko
P rev osh ođ iteljn jejšem u Gospodinu
G eneralu Roclofinikinu, 1808). P o s lije
O. sm rti izdani su ovi n jeg o v i radovi: da gane i d an ašn jeg čitaoca. Zani-
M ezim ac G. D ositea O bradoviča. Čast
v to ra S o b ra n ija raznih pravoučitel-
nih v eštej v polzu i uveselenie. Po
pođlinnomu rukopisu P aulom Sola-
ričem izdan (1818), H ris to itija s irje č
b lag i o b ič a ji i V je n a c ot A lfa v ita , tada toliko modernom pseudoklasi-
spisano Dositeem Obradovićem , izda-
no iždiveniem Jo s ifa M ilovuka i Ga-
v rila Bozitovca, terg ov aca peštanski.
Ju n o sti serbsk oj posvećeno d jelce
(1826), P ism a. Skupio i na sv ije t izdao
G. M. (Đ. M agarašević) troškom Ma-
tice Serbske (1829), P rv en ac, Iž ica ili
D ositeeva bukvica. P rib a v io i na
sv ije t po pođlinnom rukopisu izdao
O bradoviča. Na so b ran en iju bivša do
danas kod G eo rg ija K irija k o v ića ,
kupca novosadskoga i osobitog rodo-
lju p ca, izdana pak na tip troškom
G. K o n stan tin a K au licie , kn jigop ro-
davca u Novom Sadu (1830). I J ma-
n astiru Hopovu čuva se rukopis jo š
skupio je 22 arh im an d rit K ir. Cvet-
ković 1819 u D a lm a ciji, a bez sum nje
da je u Solarićevom Novom graždan-
skom zem ljeo p isan iju iz 1804 i O. sa-
rađivao. Od zn a tn ijih O. radova iz-
g u b ljen je jed an polem ičan odgovor
Iv ak u Ju g o v iću iz 1804 i testam en t
pod naslovom : Ja s tu k groba moga.
D je la O., pojedinačno, često su pre-
štam pavana, a cjelokupno su izdana
do sada č e tiri puta. V ozarević ih je
preštam pao u Beogradu i K ragu -
jev cu 1833—1845 u đeset svezaka, drugi
Zemunu 1850 u svescim a, treći put
braće Jo v an o v ić u P ančevu , ođstupa-
ju ć i od n jih ov og reda i m ije n ja ju ć i
1911, izašlo je državno izd an je u re-
đ a k c iji J . Sk erlića, M. D ragutinovića
i M. Ivkovića.
O. kn jižev an rad je sav, sa neznat-
nim izuzetkom, u prozi. Ono malo
stihova napisao je O. k asn ije, kao
zreo čov jek, povodom važnib doga-
ličnog d o ž iv lja ja . O. n ije raspolagao
m aštom ni tem peram entom pjesn ika,
a li je im ao p jesn ičku dušu, k o ja je
b ila pristupačn a svim a ljep otam a u
sv ije tu i proročki o sjeća la snagu iz-
v je sn ih id e ja i pravac b isto rijsk ih
đogađaja. N jegov a pjesm a V ostan i
Serbie, kojom je prvi pozdra.vio usta-
nak 1804, u početku na izgled lokalnog
k arak tera, može svojom neposrednošeu
m ljiv o je , da je O. svoje stihove pi-
sao po m etrici zapađnih stihotvoraca,
g đ jeg đ je i po đesetercu, a ne, kao
savrem eni srpski stih otv orci, u p olj-
skom trin aestercu , n iti je podlegao
cizmu.
Od svih O. đ jela u prozi u a jz n a tu ija
je , s književnog stanovišta, autobio-
g r a fija , Život i P rik lju č e n ija . On je i
u ju pisao tendenciozno, po svom pro-
sv jetilačk o m program u, ali je i ne-
hotice stvorio n jom e i estetski odli-
čno djelo. Sam O. stil i blago ironičan
ton zaista je u prvom redu pripo-

200

vjed aoki, p ojed in i opisi prirode, gra-
dova, društva i p ojed in aca toliko su
slik o v iti i topli, da se slobodno može
reći, da je 0 . tim sv o jim radom dao
osnovu srp skoj k n již e v n o j prozi.
O stala 0 . d je la u prozi ne idu u lije p u
već u poučnu, etičku, i donekle u nau-
čno-popularizatorsku k n jiževn ost. To
su, kao što se iz naslova viđi, sve pri- j
jevodi, izvođi ili prerade d je la stra-
nih pisaca, o rig in a ln i su u n jim a
samo n ačin s a s ta v lja n ja i iz la g a n ja ,
je z ik i iz v jesn i dodaci, kao što su
n arav o u čen ija na k r a ju svake basne.
0. je n a jv iše prevodio s grčkog i
s n jem ačkog, pa onda s engleskog i
fran cu skog. Među tim p rijev od im a
nalaze se i b eletrističk e stv ari, kao
Je d a n ca r papuča od ta lija n s k o g pri-
p ov jed ača Gozzi-a L avsus i L id ija i
A đelaiđa od fran cu sk og pisca M ar-
m ontela i t. d. A li tru d eći se oko pre-
sa đ iv a n ja i tih zabavnih spisa, 0 . je
im ao na umu sv o ju staln u ten đ en ciju :
da i tim putem etičk i odgaja. i prosvi-
je t li duhove u srpskom e društvu.
0. se u nas n aziva filozofom i mu-
dracem . On kao m islila c n ije origi-
nalan, n iti je u strogom sm islu filo -
zof. On jp p ra k tičn i m islilac, pro-
sv je tn i narodni apostol i n acion aln i
iđeolog. On je , i u tom e je n jeg o v a
re la tiv n a origin aln ost, prvi. S rb in k o ji
je , ap so rb ira ju ći potpuno u sebe pro-
sv jetila čk e, napredne m isli 18 v ije k a ,
uočio i precizno form u lirao osnovnu
id eju naše n ov ije h isto rije , k o ja je
služila kao poluga našem kulturnom
i političkom preporodu: da će se naš
narod sam o tako održati i podići do
svog sam ostalnog života, ako stupi u
zajeđ n icu p ro sv itlje n ih evropskih na-
roda. A tom e m ora b iti p red u v jet:
em an cip a cija od n aslijeđ en ih v je r-
skih, plem enskih i lokaln ih skučeno-
sti, t. j. oslobođenje od predrasuda i
su je v je ric a , a p rih v a ć a n je evropske
civ iliz a c ije , bazirane na naučnom
is tra ž iv a n ju i na n acion aln oj etiei.
O rigin alnost 0 . je i u tome, što je on,
slijed eei logično sv oju zam isao, pisao
narodnim jezikom , protivno svima
sv o jim neposređnim prethod nicim a i
savrem enicim a. T a j jezik , naravno,
n ije jo š čist, a li i ovakav, n a tru n je n
rusko-slovenskim rije e im a i germ an-
skim rečen ičn im obratim a, odvajao
se svojom razu m ljiv ošću i sprem io
je tlo za pobjedu Vukove reform e.
0. u tic a j bio je epohalan. S n jim e
je srpski građ anski stalež preuzeo
OBRADOVIĆ
vodstvo naroda. S to g a je 0 . bio fan a-
tično v oljen , upravo obožavan, a isto
tako sa. stran e visokoga k le ra napa-
dan i p ro sk rib iran . F o rm u lira v ši ja -
sno ju gosloven sku nacionalnu m isao
i o s je tiv ši h is to r ijs k i zam ašaj K a ra -
dorđevog u stanka, te p oh itiv ši u S r-
b iju , da jo j u čv rsti s v ije s t o n je n o j
m is iji, 0 . je ishođna ličnost. srpskog
modernog života.
I indiviđualno 0 . je bio izuzetan
čo v jek . N eobično izd ržljiv , on je bio
blage n arav i, ta k tiča n i vedar. Možda
n ijed a n od n aših rep rezen tativn ih
Iju đ i n ije tako pobjeđonosno prošao
kroz krize m ladosti i vrem ena, i umio
da đoveđe u to lik i sklađ sv o ju ličnost
sa sv ojim radom i m isijom .
L i t e r a t u r a . : J . K o p itar, D. O bra-
dović, erste r serb isch er V o lk ssch rift-
ste lle r (A nnalen der O sterr. L ite ra tu r
u. K u n st, 1810, 341—350); J . K o p itar,
N ekrolog u V aterlan d isch e B la tte r,
1811, B r. 61; J . D obrovski, b ilje šk e u
W ien er A llgem eine Z eitung (1813); L.
B o jić : P a m ja t n i k ... I (1815, 35—64);
M ezim ac, P red gov or P a v la S o la rića
(1818); T. C saplovics, Slav o n ien und
zum T e il K ro a tie n (1819); Đ. M agara-
šević, Duh s p isa n ija D asiteev i (1830);
Nik. Tom m aseo član ak u G-azetta. di
V en ezia (1854, 53); V . J a g ić , Iz pro-
šlosti h rv atskog je z ik a (K n jižev n ik ,
1864, 451—454); P . Š a fa rik , G eschichte
đcs serbisch en S ch riftth u m s (1865,
310—315); M. K u ju n d žić, F ilo z o fija u
S rb a (G lasnik, 22, 1868); E . K ack ov ič,
član ak u 5 i 6 svesku V a ršav sk ih U ni-
v ersitetsk ih I z v je s t ija (1879), Spom e-
n ica bečke Zore (1883); P . D espotović
u Ja v o ru (1883, 67); M. Šević, D o sitej
O bradović ein serb isch er A u fk larer
đes 18 Ja h rh u n d e rts (1889); Ž. Popović,
P red govor Životu i p rik lju č e n ija m a
(Srp sk a K n již e v n a Zađruga, 1892); I.
R u varac, Život D o sitejev n hronolo-
škom pogleđu (Brankovo Kido, 1895,
13—14); V I. Đorđević, G rčka i srpska
prosveta. (1896); K . Radčenko, D o sitej
O bradović i ego litera.turna.ja. đ.ielat-
jeln o st (1897); K . Radčenko, E in ig e
Bem erkungen iiber das Leben und die
lite ra risch e T a tig k e it D. O bradović’s
(A rchiv fiir slav. P h ilo lo g ie 1900, 22);
I. Šereer, 0 D o siteju O bradoviću
(Rad, 1898); J e r . Živanović, Godina
rođ en ja D osite.ja O bradovića (Pro-
svetni. G lasnik, 1899); M. D ragu tin o
vić, Život D o site ja O bradovića od pr
kida n jeg ov e a u to b io g ra fije (1788)
sm rti. P redgovor D om aćim pism ir
OBKADOVIĆ
(Srpska K n již e v n a Zadruga, 1899); A.
G avrilović, K asprave, prilozi, m isli i
beleške (K o larčev a Zadužbina, 1900);
A. G avrilović, D o sitije u S r b iji, u iz-
d an ju K o la rčev e Zađužbine, 1902; Đ.
M agarašev ić, D o sitej i R e ljk o v ić (Na-
da, 1903); D o sitej i R a ji ć (B rankovo
Ivolo, 1903, 22 i 23); M il. Šević, O Dosi-
te je v im i narodnim basnam a (Srp sk i
K n již e v n i G lasnik, 1903. 20); M. D ra-
gutinović, predgovor Izboru poučnih
sastav a D o site ja O bradovića (Srpska
K n již e v n a Zadruga, 1904); A. G avrilo-
vić, D o sitej u T rstu 1802—1806 (Go-
đ išn jica Čupićeva, 1904, 23); K. Sim o-
nović, D o sitej u D a lm a c iji (Brankovo
K olo, 1906); P . Skok, D. O brađović u
Hopovu, stu d ija iz ku lturn e i k n ji-
ževne h is to r ije srpske, 1907; J . Sk er-
lić, Godina ro đ en ja D. O bradovića
(G lasnik, 1908); T. O stojić, D. Obrado-
vić K lo s te rja h re (A rchiv fiir slav.
P h ilo lo g ie 1908, 30); S rp sk i K n již e v n i
G lasnik, Spom enica D o site ja Obrado-
vića (1911, 26 i 27); D. P roh ask a, Je đ a n
n jem a čk i ugled D. O bradovića (Srp-
ski K n již e v n i G lasnik, 1912, 29); Rad.
G ru jie, D. O bradović i pređstavnici
crkve (Srp sk i K n již e v n i G lasnik, 1913.
30); B ran kov o K olo (1911, 12. 13, 14 i
15); Spom enica D o siteja O bradovića
Srpske K n již ev n e Zadruge (1911);
M arko Car, D o sitej i Tommazeo (Le-
topis M atice Srpske, 1911); L. L eger, L a
ren aissan ce in telectu elle de la nation
serbe (Jo u rn a l des Sav an ts, 1911. 9 do
10); F r . Ilešić, D. O bradović u Slove-
napa (Letopis M atice Srp ske, 1913,
294); V. Č ajkanović, O g rčk im i rim -
skim izvorim a D o sitejev e zbirke ba-
sana. (G od išn jica Čupića, 1914); P . Po-
pović, P red D o sitejev im spomenikom
(Srp sk i K n již e v n i G lasnik, 1914, 32);
P . Popović, D o sitej O bradović u E n -
glesk oj (M isao Londonska, 1918); Tih.
Đorđević, Je d a n član ak o D o siteju
Obradoviću (P ro sv je tn i G lasnik, 1920,
4). V. P e tr o v ić .
OBRADOVIĆ DRAGOMIR, porno-
ćnik m in istra p ro sv jete (24/1 1872, Za-
brđica). G im naziju je svršio u V a-
lje v u i Beogradu, a v elik u školu u
Beogradu (1896). B io je profesor u
K ra g u jev cu , zatim 13 godina profe-
sor i đirektor u Solunu, pa direktor
u Sk o p lju i Nišu. Od 1913 bio je in-
spektor skopske oblasti, a od 1926 po-
m oćnik m in istra p ro sv jete. Za vri-
jem e iz b jeg lištv a u F ra n c u sk o j bio je
inspektor u prosvjetnom o d je lje n ju .
— Sarađ ivao je na pedagoškim časo-
202 -
pisim a i nacion aln im i političkim
listovim a. P rev eo je M očnikovn A ri-
tm etiku i G eom etriju za I. i I I . ra -
zred gim n azije, G eom etriju sa geo-
m e trijsk im crta n je m za šegrtske
škole, A ritm etik u za I. i I I . razred
srpskih g im n azija u T u rsk o j.
D. P.
OBRADOVIĆ JE R E M I J A . V . K a -
radžić O bradović Je re m ija .
OBRADOVIĆ RADOVAN, d iv izij-
ski đeneral (18/9 1876. V lak ča. kragu -
jev a čk i, ja se n ičk i). P o s lije sv ršetka
c ije le g im n azije u K ra g u je v cu stupio
je u v ojn u akad em iju 1/9 1896. Za p je-
šad ijsk og potporučnika proizveđen je
31/5 1899, za kapetana 1/1 1910, za pu-
kovnika 1/10 1915, za. đ iv izijskog đe-
n erala 31/10 1923. Do 1/11 1902 bio je
vodnik u p je ša d iji, 1902—1904 bio je na
v išo j školi v o jn e akadem ije, do 11/11
1906 bio je pomoćnik klasnog sta rje -
šine u v o jn o j akad em iji, do 2/10 1907
na. odsirstvu u F ra n cu sk o j. do 1909 ko-
m andir čete u p je ša d iji, do 24/10 1910
bio je p rip rav nik za đeneralštabnu
struku, do 15/10 1911 bio je^ na službi
u ađutanturnom odsjeku općeg-vojnog
o đ je lje n ja m in istarstv a vojnog, do
2/4 1912 kom andir čete u p je ša d iji. do
17/9 1912 kom andant bataljona. u p je-
ša d iji, 10/9 1913—13/7 1914 bio je na
službi za đeneralštabne poslove u
štabu d iv izijske ob lasti (tim očke), 1/8
1918—24/11 1920 bio je šef ađutanturnog
od sjeka opće-vojnog o đ je lje n ja m ini-
sfa rstv a vojn og i m ornarice, 25/11
1920—17/9 1923 bio je kom andant p je-
šad ijsk e brigade (dunavske), do 4/9
1924 kom andant d ivizijske oblasti (ko-
sovske), od 4/9 1924 je načeln ik eko-
nomskog o d je lje n ja m in istarstv a v oj-
ske i m ornarice.
U ratu 1912—1913 bio je u službi za
đeneralštabne poslove u štabu dunav-
ske d iv izije I I. poziva. U ratu 1914
do 1918 bio je, do 15/10 1915 načelnik
štab a tim očke đ iv izijske oblasti, do
23/7 1917 kom anđant p ješad i jsko g puka
(9/1. i 10/L), do 11/9 1917 na službi u
štabu a rm ije (II.) i do 1/8 1918 koman-
dant p ješad ijsk o g puka (6/1.).
V . B elić.
OBRENOVAC, varošica u S r b iji
(v aljev sk a oblast). Im a 2.992 stanov-
nika. Na r ije c i je K olu bari. P riv re -
dno je središte za. okolinu. N jegovo
je pristan ište Zabrežje, na Savi. P reko
Z abrežja se izvoze proizvodi Posa-
vine i K olu bare (žito, goveda, šljiv e ).

Sresk o je m jesto. Im a p riv a tm i gi-
m n azijn i poštu. B . D.
TJ 0 . im a izvor sum porovite vode
21'5° C. L ije č i: reum atizam i kožne
bolesti. K u p a lište je u sred ini varoši.
S v o jin a je varoši. L . N.
O BREK O V A Č K A ZADRUGA A. D.
Osnovana je 1894. C en tra la je Obre-
novac. K a p ita l je 1,000.000. Pondovi
246.870, ulog 984.040, v je ro v n ic i 4,387.927,
m jen ice 299.040, dužnici 3,719.165, ne-
pokretnosti 654.380, roba 3,037.348, do-
bit 148.084 D in. D iviđenda 12%. P red -
sjeđ n ik je S a v a S. M ićić. N. S.
O BREN O V IĆ EV C I. V. P o litičk e
stran ke u S r b i ji p r ije o rg an izacije.
O BREN O VIĆI. V . A leksand ar, D ra-
ga, M ilan, Miloš, M ih a jlo , N a ta lija .
OBREŽ. V. Kupinovo.
O BRH . V . Loški Obrh.
OBRI. V. A v ari.
OBROVAC. 1. P la n in a u R a šk o j,
izmeđn r ije k a : Z m ija n jsk e-L im a -
Crnče, istočno-jugoistočno od v aroši
B ije lo g P o lja . S a s ta v lje n je od pa-
leozojskih i m ezozojskih slo jev a , a
pruža se ocb zapada na istok. N a jv iši
vrh je visok 1.450 m. S je v e rn a stra n a
O. dosta se strm o spušta prem a đolini
L im a i Z m ija n jsk e , i većim d ijelom
je pod v eg etacijo m . Ju ž n e su padine
blažih nagiba, a pošum ljene su samo
u nižim đ ijelov im a na jugozapadu,
prem a dolini L im a, dok su svi ostali
d ije lo v i O. n agi. Sjeverozapađ nim
podaožjem planine prolazi kolni put
K a n je —B ije lo P o lje —P oprenica, a po
ostalim o k ra jcim a O. vode p je ša čk i
putevi. P. V .
2. V aro šica u D a lm a ciji, u ob lasti
sp litsk o j, srezu benkovačkom ; na li-
jevom b’rije g u Z rm an je. D otle plove
je d re n ja č e i m a n ji m orski parobrodi
(lin ija Su šak —P a g —O.), i tu preko
r ije k e zidanim mostom p rolazi cesta,
k o ja vodi iz D a lin a c ije (Zadar, B en-
kovac preko V eleb ita (M ali H alan
1.045 m) u H rv atsk u (G-ospić). O. im a
418 stauovnika, k o ji se bave pogla-
vito trgovinom (vino, drva, žito). U
O. je općinsko poglavarstvo, k otarsk i
suđ, porezni ured, carin a rn ica , z em lja-
rin sk o -k a ta stra ln i ured, lučko-zdrav-
stvena stan ica, rin iok atoličk a župa,
pravoslavna p a ro h ija , d v ije pučke
škole, pošta i teleg ra f.
Kod O. već je u rim sko doba sta ja o
grad C lam beta (ako to n ije bilo K ru -
OBZOR
ševo u B u k ov ici). Nad varošicom v i-
de se razv alin e staro g a grada. P o t-
k r a j 14 v ije k a (jam ačn o već 1387) i
kroz cio 15 v ije k O. je bio u području
k rb av sk ih knezova K u rja k o v ić a . M e-
đu gradovim a, što ih jo š 1509 p o slje-
d n ji k rb av sk i knez Iv a n K a rlo v ić na-
b r a ja kao sv oje, n aročito se spom inje
i grad O- Grad O. su o s v o jili T u rci
1527, pa su ga, zajeđn o sa varoši, dr-
žali sve do 1647, kađ g a je osvojio i
razorio m le tačk i đeneral Foscolo. O.
im a općinski m uzej, u kome se ču v a ju
sta rin e iz m je s ta i okoline.
J . M-n.
O BROVICA. V . Nin.
O B R TN IČ K E KOM ORE. V. K o-
more.
O BZIR, p lanina u C rn o j Gori. iz-
među r ije k a : D rag e-T are, sjevero-
sjev eroisto čn o od D u rm itora. O. se
izđiže sa vapnenačke v isoravn i, vi-
soke oko 1.400 m, i pruža se od s je -
verozapada prem a ju g oisto k n . N a j-
v iši v iso v i u tome pravcu su: J a t e r e
(C rvenkova R av an ) 1.526 m, O štri-
kovo B rd o 1.654 m, kota 1.753 m, kota
1.868 m, Obzir 1.873 m. P la n in a je n a j-
većim dijelom naga, a samo oko v r-
hova je pod v eg etacijo m . P rek o O.
vode dva p je ša čk a puta. P. V.
OBZNAN A. V. Ja v n a bezbjeđnost.
OBZOR, p o litičk i dnevni list (Po-
zor — Novi Pozor — Zatočnik — B r a -
n ik — Obzor). Izlazio je u Zagrebu
(1860—1867), B eču (1867—1869), Sisku
(1869—1871), a od 1871 izlazi staln o u
Zagrebu.
P o ra z i A u stro-U garske na ta lija n -
skom b o jištu 1859 p rip ra.v ljali sn k r a j
ap so lu tističk o j eri u H rv a tsk o j. Tu su
p rilik u jed v a dočekali narodni lju đ i u
Z agrebu sa željom , da se o rg a n iz ira ju
oko jednog političkog dnevnika. Za-
g reb ačk i advokat Eduard V rb a n čić
podnio je 30/10 1859 molbu bečkom
m in istarstv u p o licije da sm ije u Za-
grebu izđ av ati p o litičk i dnevnik Po-
zor. Dozvola je stig la m jeseca sep-
tem bra iduće godine (1860). P ristu p ilo
se odmah izđ av an ju i štam p an ju (u
šta m p a riji L ju d ev ita G a ja ) i prvi
b roj P ozora ugledao je s v ije t 1/10
iste godine. G lavne m isli Pozorova
program a kroz dugi niz godina bile
su: R av n op rav an položaj prema U g ar-
sk o j, h isto rijsk o pravo i te r ito r ija ln i
in te g rite t k ra lje v in e H rv atske sa pri-
p o jen jem D a lm a cije, i duhovno je -
OBZOE
dinstvo Jug-oslovena, izraženo u ideo-
lo g iji Stro ssm a y era i K ačkoga. Odziv
na p retp latu bio je ogrom an, ne samo
u svim a lirv atsk im i dalm atinskim
krajev irn a, nego i u srpskim , osobito
u V o jv o đ in i i u S r b iji. K a ra k te ris ti-
ean je za ta d a šn ji Pozorov p ravac
odgovor jed n og beogradskog pretpla-
tn ik a, k o ji kaže: »P risp ela nam je u
B eog rad o b ja v a p retp late na Pozor.
Pozorno smo ju p ro čita li i obradovali
smo se. V i ste od abrali onakav pra-
vac, k akvim sad treb a da idu H rv ati.
U v eren i smo, da ćete V i znati tim
pravcem vešto k o račati, obilazeći hri-
di i p ro v a lije, k o jim a je posuta staza
Ju g osloven a. Želimo vam uspeh ona-
ko živo, kao što ga želimo i nam a
sam im a, je r uspeh jed ne g ran e ju go-
slavenske uspeh je celoga Ju g o sla -
venstva, uzrok je rad osti opštoj«.
N a ju g le đ n iji lju d i, p o litiča ri, k n ji-
ževnici i n a u čen ja ci u Z agrebu i u
ostalo j H rv a tsk o j, nađoše se oko Po-
zora. M eđa prvim sarad n icim a P o-
zora č ita ju se imena, p rv ak a onog
vrem ena: B ogoslav Šulek, P ra n jo
E a č k i, Iv a n K u k u lje v ić, A ugust Še-
noa, M ihovil P avlin ov ić, N ikola Pu-
cić, L ju d e v it V lađ islav , V a tro sla v
Ja g ić , Iv a n P erkovac, M a tija Mrazo-
vić, Iv a n V ončina. Jo sip M iškatović,
Šim e Mazzura, M a rija n D erenčin i
m nogi drugi pod duhovnim vodstvom
Strossm ayera.
Odlučan narodni stav P ozora u bor-
bi protiv a u strijsk o g i u garskog im-
p erija liz m a , i stro g i B ach ov zakon o
štam pi od 1852, u čin ili su, da je list
mnogo p ro g a n ja n i p lije n je n , a re-
daktori su često m orali da iz v rša v a ju
teške kazne u tam nici. Zbog toga. je
Pozor m orao m ije n ja ti nekoliko puta
ime. M eđutim su oko n je g a o s ta ja li
isti Ijuđ i, sa istim pog'ledima. P rv i
put je bio Pozor ob u stav ljen na tri
m jeseca 1864 (11/1), 1867 (20/8) obusta-
vio g a je L ev in E auch , banski na-
m jesn ik , m o tiv ira ju ći svoju ođluku
tim e, što Pozor postojano slije d i pra-
vac, k o ji se p ro tivi tem elju državnog
društva i uzdržavanju ja v n o g a reda.
Zbog tog se re đ a k c ija Pozora prese-
lila u B eč, g d je je sta la štam p ati
Novi Pozor, k o ji je tu izilazio do 1869
(13/5), kada se opet preselio u H rvat-
sku, i to u V o jn u K ra jin u , u Sisa k pod
imenom Zatočnik (1869—1870). Čuvena
je k am p an ja Zatočnika. protiv L evin a
E au ch a, u poznatoj lo n jsk o-p o ljsk o j
aferi, kojom je Zatočnik pridonio, da
204 -
je L. E au ch pao. No stav Zatočnika
izazvao je ponovno n jeg ov u zabranu,
te je 23/3—29/7 1867 izlazio kao B ran ik .
K ad su se, pod banom K . Bedekovi-
ćem, u blažile drakonske m jere B ach -
ovog zakona o štam pi, prešao je B ra -
n ik u Zagreb. Tu su narodni lju d i
osnovali D ioničku tisk aru , za. izda-
v a n je Obzora i V ienca. Od 1/8 1871 0 .
izlazi u Zagrebu i štam pao se do 1919
u D ion ičkoj tisk ari. 1920—1921 štam -
pao se ugovorom u H rvatskom štam -
parskom zavođu, a od 1921 đ a lje
štam pa se u šta m p a riji T ip o g ra fiji.
0 . je vršio v eliku ulogu u politi-
čkom i kulturnom pravcu, i bio je i
đ alje, naročito u v rije m e Khuenovo,
g an ja n . Tako je 1903 doživio u n ašoj
žu rn alistici, rije d a k ju b ile j, da je bio
po h ilja d a ti put z a p lijen jen . Pozor-
Obzor b it će u v ije k za h isto rik a vrlo
važan izvor za političku i kulturnu
h isto riju druge polovine 19 v ijek a,
ili kako o njegovom ju b ile ju Šime
M azzura opravdano kaže za O-, đa je
k n jig a političke ja k o s ti i ku lture hr-
vatskog naroda kroz punih peđeset
godina. Osobito to v rije d i za period
kada je O. bio organ Narođne stranke.
1860—1926 b ili su O. glav n i i odgo-
vorni u rednici: S la v o lju b V rb an čić
(1860—1861), Iv a n Perkovac. (1861 do
1865), B ogoslav Šulek (1865—1866), Iv .
P erk ov ac (1866 ođ oktobra do decem-
bra), M a tija M razović i J . M iškatović
(1867 do br. 126), Šim e Mazzura (1867
do 20/8 1867), J . M iškatović sa Ivanom
Zaharom (1867—1869), Iv a n V ončina i
J . M iškatović (1869), J . M iškatović
sam (1870—1871). Ivlement Božić i V a-
s ilj B r a t e lj (1871, 23/3—29/7 1871, za-
pravo I. Zahar), M ile M aravie (1871
do 1872), M irko Hađwig (1872 do 31/12
1873), J . M iškatović (2/1 1874 do 30/6
1880), K l. Božić (1/7 1880—30/6 1885),
M ilan G rlović (1/6 1885—31/8 1885), K l.
B ožić (1/9 1885—10/12 1886), J u l i je Eo-
rau er (11/3 1886—10/4 1886), F r a n jo
P e ćn ja k (12/4 1886—26/9 1888), M irko
D erenčin (27/9 1888—31/12 1888), Đuro
G alac (2/1 1889—16/1 1890), F . P e ćn ja k
(17/1 1890—31/12 1890). M artin P o lić
(2/1 1891—27/8 1891). M ile M arav ić (28/8
18 9 1 —27/7 1892), V ilim D orotka (28/12
1892— 17/5 1893). Jo sip P a sa rić (18/5
1893— 24/11 1898). Slavo Š o ja t (25/11
1898—1/5 1899), J . P a sa rić (2/5 1899 đo
30/9 1899), Jo v a n H ran ilo vić (2/10 1899
do 2/12 1899), J . P a sa rić (4/12 1899 đo
18/4 1903), M a rija n D erenčin (20/4 1903
do 13/6 1903), Teodor Crnković (15/6

1903—17/12 1903), J . P a s a rić (18/12 1903
do 26/9 1904), Iv a n G ršković (27/9 1904
do 4/6 1909), V lađ im ir L unaček (5/6
1909—16/7 1909), I. G ršković (17/7 1909
do 12/8 1911), Slavko V o đ v afk a (3/8
1911—31/8 1912), V la đ im ir Lunaček
(1/9 1912—30/5 1913), S. V od v ark a (31/5
1913— 1/2 1914), V la đ im ir T u rk a lj (4/2
1914— 26/7 1914), V . L u n aček (28/7 1914).
Od 1902 g la v n i je red ak to r i duša 0 .
M iliv o j Dežman, k n jižev n ik , k o ji se
iiaroči'to i lite ra rn o istaknu o u borbi
M ladih p rotiv S ta rih .
L i t e r a t u r a : Ju b ila r n i b ro j Ob-
zora 1910. V. N ovak.
OCCHI B A R T O L O M E J (Oki), štam -
par i k n již a r u M lecim a (1702 — 1743).
0 . je bio izdavač dubrovačkih i dal-
m atin sk ih pisaca. 1703 izdao je IV .
izd an je Gundulićeve p jesm e Suze si-
na razm etnoga, i na k r a ju k n jig e
dođao je opširan popis n aših k n jig a
na svome skladištu. 1712 izđao je O.
Život Sv. K a ta rin e M. D ivk ovića
latin sk im pism enim a i na k r a ju k n ji-
ge đođaje: B ro y kgn igh h erv ask ih
gim enovanih od zdola nahodise u bu-
tig h i B a rtu la O cchi k g n ig a ra na R iv i
od H arv ato u pod slam enyem S. Do-
m in ica; cin a tolik oy er occitn a vest.
TJ tom popisu im a n a b ro jen a 51 k n ji-
ga. 1743—1764 n astavio je započeti rad
Šim un Occhi, a n a sljeđ n ik K a rlo An-
tun Occhi prešao je 1782 u Dubro-
vnik, i ondje je 1783 osnovao k n ji-
žaru i prvu šta m p a riju u D ubrovniku
i u c ije lo j D a lm a ciji, u k o jo j je do
1787 štam pano preko 50 m a n jih i ve-
ćih stv a ri, a među n jim a novo izda-
n je ta lija n s k ih p jesam a S. B o b a lje -
v ića i M. M onalđi-a (1783), C rijev i-
ćevih C om entaria (1786) i D elabelin a
rje č n ik a (1785) a prvo izd an je Đurđe-
v ićev a »Života Sv. B ened ikta« (1784).
V . P r.
ODAK KRSTO , m uzičar (20/3 1888,
S iv erić, D a lm a cija ). G im n aziju je svr-
šio u S e n ju , filo z o fiju na fra n je v a -
čkom u čilištu u gibeniku, a teo lo g iju
u Makarskop. 1911 otišao je u Miin-
chen, g d je je svršio teološke nauke.
Jo š kao gim nazist učio je u S e n ju
nauku o h arm o n iji, a u Šibeniku kom-
p oziciju i violinu kod M a tija š a M eli-
h ara, dok je u M iinchenu (1911—1913)
učio kom poziciju i o rg u lje kod Dr.
1. H artm ann-a. 1919—1922 pohađao je
m ajsto rsk u školu profesora V ićesla v a
N ovaka u P rag u , k o ju je završio sa
uspjehom . Na apsolventskom n a tje -
— 205 —
ODAVIĆ
č a ju b ila je izveđena O. soneta. Op. 1
za violin u i k la v ir, k o ja je odlikovana
nagradom . O- rad i od 1922 na muzi-
čk oj a k a d em iji u Zagrebu, kao pro-
fesor h arm o n ije, kon trapu nkta, kla-
v ira i ta lija n s k o g jezik a.
P r v i O. radovi štam pan i su u Sv .
C e c iliji u Zagrebu. Osim ovih crkve-
nih kom p ozicija napisao je O. s lije -
deće kom p ozicije: M uške zborove: L e-
genda tužne braće, R adosna noć u
gradu, (izveo više pu ta H lahol u P ra -
gu), Novo p o k o lje n je , K ov ač, N aši
očevi, H a jk a (izveo L isin sk i); m ješo-
v iti zborovi: Mož na hribu. R a p so d ija
I.; N ina, nina. R a p so d ija II., K r ije s ,
šest h arm o n iz a cija p rim orskih n aro-
dnih n a p je v a ; ork estarsk a d je la : J u -
goslovenska sv ita, K olo, u v e rtira ; za
p je v a n je sa orkestrom : M a jk a udo-
vica, balada, Oči sem v ečk ra t i C itan ;
pjesm e uz p ra tn ju k la v ira : Sin oć
prođoh še fte li sokakom, V a la j im aš
ženče; za violin u i k la v ir So n ata op.
1, Chanson triste , Legenda, M oment
m u sical; za gu dački k v a rte t: K v a rte t
I. (izveo v iše puta A m ar H inde-
m ith-ov k v artet) k v a rte t I I . P sa la m
123, 130 i 150 za bariton , violinu, violu,
čelo i h arfu (izveden u Zagrebu 5/3
1926). C rkvene kom p ozicije: M issa
B -d u r za orkestar, o rg u lje, sola i zbor
(u S in ju izvađano 1914).
O. se b avi sa k u p lja n je m i prouča-
v a n jem n aših narodnih n a p jev a . Po-
ređ savrem ene teh nike, kojom O. v la-
da, n jeg o v a in d ivid ualn a k a ra k teri-
stik a im a u sebi đram skog elem enta,
a m elod ijsk e lin ije v eliku g ra d a ciju .
N acionalne i slovenske odlike muzi-
čke, k o je d o m in iraju d an ašn jim mu-
zičkim n a ra šta je m , im a ju i u O. svoga
pobornika i dolaze do svoga n ajvećeg’
izraza u njegovom vokalnom stavu.
K . M a n o jlo v ić.
ODAVIĆ P E T A R , pisac (19/6 1866.
B eog rad). Osnovnu školu i g im n aziju
svršio je u Beogradu, a pravo u P a -
rizu 1887. 1890—1906 bio je u državnoj
službi, prvo u m in istarstv u in ostra-
nih d jela, pa kao sek retar i otprav-
nik u so fijsk o m i pariskom poslan-
stvu, zatim pređsjed n ik suđa u Sm e-
derevu i in sp ektor u m in istarstv u
u n u trašn jih d jela. —■ N a jv iše je pi-
sao pjesm e, priče i član ke o k u ltu ri
lijep o g a. Do sada je o b jav io posebno:
Novele (1905), P esm e (1906), Razm i-
š lja n je o Lepom e (1907), Su ton i Sen k e
(pjesm e, 1909), K riz e m ladosti, novele
ODAVIĆ
(1910) , P utem čežn je i snova, pjesm e
(1911) , 0 u m etnosti i o um etnicim a
(1921), Srodne duše, novele (1923),
E s e ji (1925). V . P.
ODAVIĆ R IST A , k n již ev n ik (19/8
1870, B eog rad ). Osnovnu školu, gi-
m n aziju i M sto rijsk o -filo lo šk i odsjek
v elik e škole svršio je u Beogradu,
1897—1898 stuđirao je jed n u godinu u
Leipzigu. 1894 p o sta v ljen je za na-
stav n ik a treće beogradske g im n azije.
B io je u dva m aha d ram aturg naro-
dnog pozorišta (1901—1903 i 1907—1909).
P o s lije S v je tsk o g R a ta (1918) im e-
novan je za. šefa presbiroa m in istar-
stv a in ostran ih d jela, 1920 za uprav-
nika državne šta m p a rije. 1921 iza-
b ran je u b an jalu čk o m okrugu za na-
rodnog poslanika ustavotvorne skup-
štine, 1923 p o sta v ljen je za načeln ik a
u m jetn ičk og o d je lje n ja m in ista rstv a
p ro sv jete, a 1924 za u p rav nika držav-
nog arh iv a u Beogradu.
O. je bio v la sn ik i urednik ilu stri-
ra.nog k n jiževn og lista Nova Is k ra
(1899—1907 i 1911) i urednik časopisa
Delo (1910—1911). — O. je rano ppčeo
da piše pjesm e, p rip ov ijetk e, k n jiže-
vne i političke članke, a sp ecijaln o
se bavio i p rijev od im a u stihu. Ni
pjesm e n i p rip o v ijetk e n ije do sada
štam pao u posebnim izđ an jim a. TJopće
veći dio O. k n již ev n ih i p u blicističk ih
sastav a ostao je razbacan po savre-
m enim časopisim a i listov im a: Ota-
džbini, Delu, Ja v o ru , Zvezdi, Stra ž i-
lovu, B osan sk oj V ili, Brankovom
K olu, N ovoj Isk ri, Sam ou p rav i i t. d.
Od p rijev o d a posebno je štam pao P u -
škinovog E v g e n ija O n jeg in a (1893, u
p op ravljenom izđ an ju 1924), U top lje-
no zvono, dram ski poem G erliarta
H auptm ann-a (1905), A lk estu od E u ri-
pida u prerađi (1904), S ta ru V rlin u ,
dram u od L. A m fiteatro v a (1906) i
an to lo g iju ruske lirik e Zvuci ruske
lire (1914). P rije v o d Goethe-ova F au -
sta nalazi se u rukopisu u narodnom
pozorištu u Beogradu. Za v rijem e
S v jetsk o g R a ta O. je izrađio i objav io
E ss a i de bibliograph ie fran gaise sur
les S. C. S. (1918). 1924 izdao je zbirku
uspom ena i b ilje ž a k a srpske djece,
izb jeg le 1915 u Fran cu sk u , o alban-
skoj tra g e d iji. O. je napisao dram-
sku trilo g iju : Duh naših deđova, H ej
Sloveni, Pod krstom , Posle oslobo-
đenja, k o ja se s uspjehom đ avala u
beogradskom narodnom pozorištu.
Osobito je poznata prva, H ej Sloveni!
206 —
Ona se d aje i danas u srpskim k ra je -
vim a, a napisana je i prikazivana u
Nišu odmah p o slije rudničke bitke
1914. V . P e tr o v ić .
ODBOR CRNOGORSKI ZA NARO-
DNO U J E D I N J E N J E . K ad a je , po-
četkom 1916, A u stro-U garska okupi-
ra la Crnu Goru, Crnogorci, k o ji su
u sp je li da e m ig rira ju u savezničke
zem lje, raz v ili su živu a k c iju za u je-
d in je n je S r b ije i Crne Gore. U P a-
rizu je 1917 sa sta v lje n C. O. Z. N. U.,
pod predsjedništvom A. Radovića,
bivšeg p redsjed n ika crnogorske vlade.
Odbor je počeo osnivati pododbore u
svim a m jestim a i zem ijam a, u ko-
jim a je bilo Crnogoraca, i pokrenuo
je n ed jeln i list U je d in je n je , k o ji je ,
dokazujući k o risti i prednosti uaro-
dnog u je d in je n ja u jednu državu,
otkrivao i osuđivao a k c iju bivšeg
k r a lja N ikole i n jeg ov ih doglavnika.
K ad a je , u lje tu 1917, na K r fu usvo-
je n a k rfsk a d ek la ra cija , k o ju su u
im e S r b ije potpisali članovi srpske
vlade, a u im e našeg naroda pod
A ustro-U garskom , članovi Ju g oslo-
venskog odbora, i C. O. Z. N. U. soli-
darisao se odmah sa krfskom đekla-
racijo m . — L ist U je d in je n je , k o ji je
uspio da se p ro širi među Crnogor-
cim a u A m erici i đa se proturi
u okupiranu Crnu Goru. izlazio je u
prvo v rijem e u Genevi, zatim je pre-
n ije t u P ariz, g d je je izlazio do svr-
šetka ra ta . P o s lije odluke podgoričke
velike narodne skupštine o u jed i-
n je n ju , C. O. Z. N. U. sm atrao je da
je n jeg o v a m is ija završena i list
U je d in je n je prestao je izlaziti (kra-
je m 1918). M. M.
OĐ ESCALCHI. sp a h ija iločki, do-
bio je 1697 pro stran i posjed od cara
Leopolda I. na poklon za zasluge
u čin jen e u ratu prot-iv T u raka, kao
i za novčane pozajm ice, k o je car n ije
mogao p ov ratiti. P o sjed im a danas
šuma 14.412 ju t. Đ. N.
O D IERN A IVAN K R S T IT E L J, od-
ličan m atem atik i astronom (1597,
D ubrovnik — 6/4 1660, P alerm o). K ao
profesor prirodnih nauka i m atem a-
tik e u P alerm u napisao je O. na la-
tinskom i ta lija n sk o m jeziku, čitav
niz stručnih radova.
L i t e r a t u r a : A. Sorgo, Frag m en ts
12. Đ. K .
O D IJELO . V. N ošnja.
O D IJELO NARODNO. V. N ošnja.

ODIN M A X IM E L E C O M TE (Oden
M aksim ), pseudonim pod k o jim je
C karles Nodier izdao sv o jn k n jig u
S m a rra (1821). (V. Nodier). M. I.
O D JE K , list p olitičk i, ekonom ski i
k n jižev n i. P ok ren n t je u B eogradu
1889. P r v i nrednik je bio S to ja n M.
P ro tie. K a s n ije su m u se urednici
m ije n ja li. Izlazio je 1884—1896. Ob-
n ov ljen je 1902 kao organ rad ik alne
dem okraeije. P r v i urednik je bio
J a š a M. P rod anović. Izlazio je 1902
do 1914, kada je , zbog S v je tsk o g K ata,
o b u stav ijen . K a o nezavisan demo-
k ra tsk i list O. je ob n ov ljen 1924.
U. Dž.
ODRA. 1. Šelo u H rv a tsk o j, oblast
zagrebačka, srez velikogorički, od
V elik e G orice 7 km k sjeverozapadu.
Im a 702 stanovnika, općinsko pogla-
varstvo, rim ok atoličk u žnpu, pučku
školu, željezn ičku stan icu na pruzi
Zagreb—S isa k i poštu. S p o m in je se
od 1201 đ a lje. J . M-n.
2. K ije k a u H rv a tsk o j, lije v i pri-
tok K upe. L ije v a sastav n ica 0 . je
potok K osn ica, k o ji izv ire u đolini
Sav e, ju goistočnp od istoim enog sela,
i teče prem a jiigoistoku , a v a ž n ija ,
đesna sa sta v n ica je Lom nica. N jeno
izvorište je na ju g o isto čn o j stra n i
Sam oborske gore, ispod kote 243 m.
O đatle Lom nica teče kroz b arov itu
dolinu, u vrlo nepravilnom i v iju g a -
vom toku, ali pretežno prem a istoku-
ju goistoku . Na svome donjem toku
zove se Ođrica. Ođ sastav a ove r je -
čice sa Ivosnicom, r ije k a se na đal-
n jem toku zove O. Ona također čin i
v elike okuke i v iju g e, teku ći kroz
p rostranu rav n icu P osavin e pravcem
ju g oisto k a, a u K upu u tiče kod sela
Odre, sjeverozapadno od Sisk a, na
v isin i od 92 m. S a izuzetkom izvori-
šnog toka, sva O. je u m očv arn oj
rav n ici, po k o jo j se k reće sasvim spo-
ro. Na svome toku O- prim a mnogo
pritoka, od k o jih su v eći: B u n a i
Lekenik, oba sa desne stran e. Du-
žina O. toka od izv orišta Lom nice do
ušća je 82-7 km, a površina p o r je č ja
je 603-5 km !.
L i t e r a t u r a : M. Šenoa, R ije k a
K u p a i n jezin o p o r je č je (Rad, 122,
1895). P. V.
ODŽACI, sresko m jesto u B a č k o j.
1921 im a li su 5.306 stan ov nik a a 1910
5.403, od k o jih je bilo S rb a 63, N ije-
m aca 5.326. ŽLđova 14: pravoslavnih
- 207 —
OGNJANOVIĆ
461, k a to lik a 4.942. — S p o m in je se prvi
put u v rije m e T u rak a, od k o jih su
dobili i ime. 1570 im a li su 7, a 1590 9
poreskih domova. K a s n ije su 0- opu-
s tje li. Ponovno se spom inj'u kao selo
1732. Polovinom 18 v ije k a n a se lili su
se u O. N ijem ci. U O. su n a jz n a tu iji
v a ša ri za k u đ je lju . O brt je v rlo raz-
n ov rstan i znatan a osobito je znatna
prerađa. k u đ je lje . Im a ju građansku
školu. D. P.
ODŽAK, m jesto u Bosni, sjev ern o
od M odriče. Im a 2.532 stanovnika.
T r g u je šljiv o m , ra k ijo m i stokom.
Isp o sta v a je derventskog sreza.
M. F .
O E N O L O ŠK I ZA V O D I. U k r a lje -
v in i S H S p osto je dva O- Z.: u Zagrebu
i u Bukovu. Zavođim a je c ilj da pro-
u ča v a ju teh niku v r ije n ja , n je g o v a n je
v in a i b olesti vin a, i da p ra k tiča rim a
d a ju zatražene upute u v in ograd ar-
stvu i v in arstv u . I. R.
»O GAN J«, društvo za s p a ljiv a n je
m rtv aca, Osnovano je u Beograd u
k ra je m 1904, in icija tiv o m Di\ V o ji-
sla v a K u ju n d žića. C ilj dru štva je , da
se kod nas uvede fa k u lta tiv n o sp a lji-
v a n je m rtv aca. Is tič u ć i h ig ijen sk e,
estetičk e i ekonomske razloge zahti-
je v a i putern štam pe i kroz sv o ja
izđ an ja, o sn iv an je k re m a to rija . D ru-
štvo je prired ilo nekoliko izložbi i
nekoliko p re d a v a n ja sa slikam a. Do
1924 borba društva svodila se n a do-
b iv a n je p rav a fa k n lta tiv n o g sp a lji-
v a n ja u m rlih, a li bez u sp jeh a. M ini-
starstv o u n u tra šn jih đ je la od b ijalo
je , prem a re fe ra tim a crkve, k o ja je
is tic a la p rotiv p rijed lo g a sv oje raz-
loge, ne crkvene, već h ig ijen sk e. D ru-
štvo je im alo 1924 oko 500 članova.
Iz d a n ja su m u: pored štam panih pra-
v ila (1905), t r i k n jig e propagandisti-
čkog sađ ržaja, i devet k n jig a Rad
društva »O ganj« (1905—1924) sa iz v je-
š ta jim a o društvenom radu.
B. M.
O G N JA N O V IĆ I L I J A D R . (A BU -
K A Z E M ), kn jižev n ik , liu m oristički
pisac, lije č n ik (30/4 1845, N ovi Sađ —
21/8 1900, Budim pešta). Osnovnu školu
svršio je u rodnom m jestu , gim na-
z iju je učio u Novom Sadu, S r ije m -
skim K a rlo v cim a i Pečuhu, a m atu-
rirao je u Budim pešti. M edicinu je
studirao i doktorirao u B eču (1872).
| 1873 n astan io se kao p ra k tičn i lije č -
j nik u Novom Sađu, g d je je 1884 iza-
I bran za sreskog fizika. U m ro je u
OGNJANOVIC
jednom budim peštanskom san ato riju ,
a sa h ra n jen je u Novom Sadu,
0. je počeo da piše jo š kao đak sti- ip ak vrlo dobro mogu da posluže kao
liove i priče, već tad a većinom humo-
rističk e. 1862 uređivao je Đ ačk i V e-
nac, a jo š r a n ije izdavao je pisani
đački š a ljiv i list Z olju, iz k o jih su
1861 p reštam p avan i neki n jeg o v i ša-
sta v i n E a jk o v ićev o m K om arcn. Od
1861 sarađ ivao je 0 . u D an ici, o b ja-
v iv ši te godine u n jo j p riče: Đ ačka
lju b a v , N a v ilin o j vodici, S tra n a go-
spođica i Lepa H a z a rija ; 1865: N ije
ona n ev ern a; 1866: Đ avolski poslovi.
1869 pisao je u Z astav i sa tire : E az-
g la g o ls tv ija , 1870: Nova slobodna
ra z g la g o ls tv ija ; 1874: Novo kolo a
sta ri sv ira c i B ožićn a ra z g la g o lstv ija ževnosti srp skoj (Letopis M atice Srp-
i 1875: Sito i rešeto. Poznanstvo sa
Z m ajem im alo je presuđnu važnost
za 0 . život i rad. On je Z m aju bio do
kra.ja g la v n i pom agač i sarad nik pri
u ređ iv an ju Z m a ja , Žiže i naročito
S tarm alo g a. U potonjem su osobito
rado b ile čitan e 0 . Abukazem ove Šet-
n je po Novom Sadu. T a j 0 . pseudo-
nim, Abukazem , po arapskom vraču
Abu-K azem u, postao je p o slije stalan
i popularan. 1874 obnovio je 0 . Zma-
je v J a v o r i uređivao ga je , za sv oje
v rijem e, vrlo spretno i savjesno. de-
vetn aest godina. 0 . h u m oristički i
sa tirič k i radovi iz a šli su đ ijelom i
u posebnim svescim a: Šala i sa tira
(1880—1883, pet svezaka), Šala i lakr-
d ija , prva torb a (1880), V esele pripo-
vetke (1889); 1878 i 1881 uređio je 0 .
Abukazem ov Š a ljiv i kalenđar.
0. je radio i na popularnoj medi-
cin sk o j kn jiževn osti. Tako je 1876 iz-
dao brošuru: 0 d ifteričn o j v ra to b o lji,
1884: K ak o se v a lja ču v ati i le čiti od
kolere. 1894: Im en a bolesti što mogu
sm rt da nanesu.
N aročito je zaslužan 0 . trud na
ču v an ju uspomena z n a m en itijih Srba
njegove bliže okoline i na p rik u p lja-
n ju vee gotovo izg u b ljen ih podataka
o n jih o v u životu i đ jelov an ju . Ova-
ino spada s e r ija član ak a: Grobovi
znam enitih S rb a što su im kosti u
Novorn Sađu ukopane (Ja v o r, 1890),
Z a n im ljiv e priče i beleške iz života
znam enitih S rb a (1900).
0. je n a jp o z n a tiji kao hum orist i
sa tiriča r, i tu v rstu srpske književno-
sti on je , poređ Z m aja, pređ stav ljao
jed in i, sve do p ojave Srem ca, Doma-
novića i N ušića. 0 . je šala danas
naivna i fa m ilija rn a , a sa tira beza-
zlena, njegove priče su literarn o mr-
šave, više ig re r ije č i i situ a cija , ali,
sa sv o jim alu zijam a na ta d a šn ji život
dokumenti vrem ena. No iz sveukup-
nog 0 - rad a i n a s to ja n ja na kn jižev -
nosti, na org an iziran ju njenom , na
od ržavan ju veza s kn jižev n icim a i na
p o tica n ju njih ovom na stv a ra n je , na
pam etnom i savjesnom p rik u p lja u ju
građe, isp o lja v a se ličnost jednog ne-
osporno sim patičnog i v rijeđ n o g
k n jiževn og radnika, što više, u n je-
govom n a ra šta ju , izuzetno trezvenog
i korisnog.
L i t e r a t u r a : J . P ro tić, D r. I l i j a
O gn jan o vić (sa ra je v sk a Nada, 1900);
M. Sav ić, H um or i hum oriste u k n ji-
ske, 188); D r. I. O gnjanović, E a d i
im enik M atice Srpske, 1901. i Bran -
kovo K olo, 1901; B ra n . S ta n o je v ić,
N ekoliko crta iz ađiđara uspomena
na D r. I. O gnjan ovića (B ran ik , 1900.
102). V . P e tr o v ić .
OGNJANOVIČ SVETO ZAR, k n ji-
žar-izdavač u Novom Sadu (9/3 1869,
T itel). Školovao se u Novom Sadu.
1880 stupio je u k n již a ru Luke Jo -
cića u Novom Sadu, a 1894 osnovao
je k n již a ru V uka St. K arad žića u
S rijem sk im K arlov cim a. 1906 prim io
je u Novom Sađu k n již a ru A. P a je -
vića. 1914 M adžari su mu z a p lijen ili
k n jig e u v rijed n o sti od 80.000 kruna
i sp alili ili. G lavna su mu izđ an ja:
U n iv ersaln a B ib lio tek a (26 sv.), Celo-
kupna dela Žila V ern a (4 k n jig e ), B i-
blioteka prirodnih n auka (10 k n j.),
Ilu stro v an a E a tn a K ro n ik a (1912 đo
1913), M u zik alije (16). Ukupno oko 300
izd an ja. U. Dž.
O G N JIŠTE se u S r b iji po selim a
nalazi u kući, a kuća ovđje ne znači
samo zgrada nego i onaj dio kuće
g d je je O-, na kome se kuha, oko koga
se g rije . P r ije su uz O. i spavali, tu
su bile naćve za m ije ša n je h lje b a i
mnogo štošta, što se k a sn ije odatle
prem jestilo. LT našim sjev ern im kra-
jev im a O. je m jesto u k u h in ji, koja
se u C rnoj Gori i P rim o rju zove ku-
žina, u G rb lju ku harica, a sva ta
im ena odgovaraju »kući«.
U nas im a tr i v rste O. U Makedo-
n iji, osobito zapadnim k rajev im a, pa
kod M ijak a, ono je udubljeno i leži
ispod okolne zem ljin e površine. Veći-
nom je okruglasto, s prom jerom od
70 cm do m etra, a na bačilu može da
d otjera i do m etra i po, g'dje se m ora

mnogo lonaca uz v a trn da p ristav i, I bito za pite, pa se p o k rije opet su-
pa čak i mnogo kotlo va nad n jim na
sindžiru (verigam a) da visi. Obično
je udubljeno do 7 cm, 'a okolo po
rubu, za 3 cm uzdignutom , ostane
m jesta za lonce. S lije v e i s desne
stran e ovog 0 . su k a tišta (postelje
bez kreveta), na k o jim a spava m lađa
čeljad . U P o m o rav lju , isto čn o j E e- a nešto izvan n je g a , je r se rad i čvr-
sav i i okolini, 0 . je rav n o s podom.
O vakva 0 . ra z lik u ju se od ostalog
poda, što im je z e m lja od v a tre pe-
čena, nešto crv en k asta. N egdje, ako
pod n ije čv rst, m etnu na m jesto, g d je
će doći 0 . ilovače, pa je dobro na-
b iju . T re ća v rsta 0 . uzdiže se iznad
pođa, p o čin ju ći od jed nog p ed lja pa
do 80 cm u visinu, kao po V ojv ođ ini,
g d je se nad 0 . uzđiže d im n jak, u
narodu u v ije k nazivan, po tu rsk i,
odžak. U zdignuta 0 . z id a ju se od
opeka ili u komadu istu canog kam e-
na. U H ercegovini is tu c a ju prvo mek
kam en, zvan v rsta, pa g a zam jese
s ilovačom i n a m jeste u obzidanom
0 . i n ab iju . E a v n a i uzdignuta 0 - su prećk a n em aju , je r iv e r je p o tp a lju ju
četverou glasta. U starin sk im kućam a
i kolibam a u sred ini 0 . n a b ije n a je
ilovača, a li s u d u b ljen jem od 20 cm,
različno po predjelu . To je u d u blje-
n je d an ju pokriveno pepelom i ža-
rom, pa se i ne vidi, nego tek u veče
pred sp av an je dom aćica g a razgrn e
i na dno spusti žara i sitn ih u g arak a,
pa sve to p re k rije vrućim pepelom, da
se žar ne u g asi nego da ostane živ, pa
kad sutrađ an reduša razgrn e pepeo,
već nađe gotovu potpalu. Ja k e v a tre
u hlađnim k ra je v im a H ercegovine,
S ta re S r b ije i okoline po c ije lu noć
bukte, da se s v ije t z g rije, a u mno-
gim k ra je v im a , kao po H ercegovini,
uz 0 . sto je uzdignuti ziđani krev eti.
na k o jim a sp av aju . Ono u d u b ljen je u č iju se kuku p rikv ače kotlovi s m li-
0 . u L ic i se zove zaprećak, a u dru- jekom za v a re n je i t. d.
gim k ra je v im a m ahom se č u je samo
zap retati žar. U p laninskim hlađnim
k ra je v im a 0- je kad se u stane jo š
vruće, i odmah svi p rilaze k njem u ,
a tam o na n je g a sta rc i i d jeca hoće
i da sjednu, što se u drugim to p lijim
k ra je v im a nipošto ne dopušta, je r se
raču na da bi se tim postupkom 0 .
oskvrnilo. U G u sinju ovo se redovno
viđa. U Bosni, često i po S r b iji, im a
slu ča je v a da na 0 . s to ji jed n a ka-
m ena uzidana pločica, n a k o jo j se
peee pogača i h ljeb . Z am iješeno tije -
sto spuste na n ju i p o k riju supra-
škom, te se istih a peče. Za neke po-
trebe uzme se z a g rija n v ršn ik , oso-
- 209
O G N JIŠT E
praškom i krupnim žarom.
U D rag ačevu kao i po sv oj valo-
v ito j Š u m a d iji 0- je do pola m etra
visoko obziđano opekam a i ploča-
stim kam enom , a zemnom se smolom
izjed n ači. N a 0- su dva p reklad a dva
kam ena, k o ji sto je nešto u uglu 0 .,
stoče u g la v lju ju n eg d je i u sam u
z em lju uz 0 . Za preklade ne u zim aju
tvrd kam en, iz koga p ri k re sa n ju
s ije v a v arn ica, je r bi od v a tre pucao,
n i m ekan da se istro ši, nego on aj
k o ji je iz đ rž ljiv na žari, t. zv. tocil-
nak. G la v n je i cjep a n ice n aslažu se
g o rn jim d ijelo m na ove preklađe, da
ne bi pale u pepeo, a tu je uz n jih i
zažarena klada, k o ja također čuva da
drva ne padnu s 0 . P ro č e v lje se ra-
čuna prem a preklađam a.
U m nogim ban atskim selim a, 0 . je
visoko po 70 cm, od opeka je zidano
i sa stran e m alo zagrađeno. T a j per-
vaz diže se n a jv iše do p eđ lja. Za-
žigicam a. Na v atru spuste balegu da
se užari, što često p o n a v lja ju , k o ja
i dok je jo š p rije sn a is tje r u je iz žara
toplinu k loncim a. B an aćan k e peku
na 0 . pogače i pite, p o k lap aju ći ih
zaklopcem , sađa željezn im , k o ji se
in ače zove v ršn ik ili sač. P e ć ukade
(z a g riju ) sa 7 snopova tu le (kukuru-
zovine, tale), pa kad izgo ri skupe
žeravicu, ra sčiste sređinu i tu peku
h lje b , a nikad ne na 0 . I po svoj Ma-
k ed o n iji loži se balegom .
Nad 0 . vise o v e riž n ja či (vodorav-
n oj m otki) v erig e, obično željezne. a
po kolibam a i b ačilim a i u sam im
vojvođ an skim kolib am a m jesto že-
ljezn ih v erig a v isi jedno drvo, na
Na m akedonskim bačilim a veriž-
n ja č a je uzduž prorezana, i u tom
prorezu o b je si se po više kotlova, i
kad se u tom kotlu m lijek o u zvari
oni la n ac s kotlom odmaknu sa žari
a drugi prim aknu, kako im treb a.
Nad 0 ., m alo u stranu, u C rnoj
Gori, p lan in skoj H ercegovini, rje đ e
u župnoj nizini, s to ji na gredam a
nezakovana jed n a lje sa , k o ja se zove
čerje n . Na če rje n u n a jv iše s to je ko-
ševi s kukuruzom u klipovim a da se
suši, i tu su i razne držalice, ja p i ja
i t. d. T av an ice u ovim kućam a nema,
a i sm etala bi su šenju m esa i sla-
nine.
14
O G RA Ž D EN -PLA N IN A
Po brdskim k ra je v im a , n aročito u
M orači, 0 . m ora b iti u v ijek ometeno
s dosta zapretane v a tre i suvadi, ne
samo živih radi, nego i rad i kum a
(kug-e), k o ji kad dođu im a ju ođatle
samo da odlože i m irno da posjede
k r a j 0 ., je r g d je je sve čisto, i po
kući, tu n išta ne učine, a g d je je
g a lijo tlu k sve satru.
Na 0 . se peče h lje b i gotove druga
je la , na n jem u se većinom p rista v i
božićna pečenica, a u v ije k loži bad-
n ja k i peče česnica. Zato je 0 . kucni
stožer za so c ija ln i i relig iozn i život.
K u lto m o g n jišn e v atre duboko je
prožet i srpski narod. On gleda u n jo ]
sim bol rnoralne čistoće i ja č ih ne-
beskih sila, k o je mu pomažu. a mogu
i da odmažu. Zato se u teškim trenu-
cim a on 0 . i vatrom kune, a i dru-
goga 0 - z a k lin je. S. T rojcin ov ić.
O G RAŽD EN -PLAN IN A, planina u
M ak ed on iji, između r ije k a : P rev e-
dene-C ironske-Levnice-Razdola,
veroistočno od varoši Stru m ice, a oko
20 km južno-jugozapađno od B erova.
O. P . pretežno je sa s ta v lje n a od k n -
sta la stih šk rilje v a c a . P ru ža se od
sjev era-sjev ero zap ad a prema ju gu-
ju g oistok u i u tom su pravcu^ n a j-
v iš i v isovi: Ogražden 1.744 m, K rk a n
1.564 m, So lište 1.436 m i Čardak
1.332 m. Ođ glavnog grebena odva-
ja ju se p o v ija re i i kose, na kou m a
su prem a sjev eroisto k u i istoku ovi
ista k n u ti v isovi: R abuš 1.465 m, Cr-
nogorski Rid 1.181 m, Su v a Vodem ca
1.292 m, Iv a ra m a tlija 1.489 m, C unlije
1.364 m, Dabovo 1.207 m, Gram adna
B elok 1.271 m, C erim B o r 1.292 m. Na
zapađu su: Ižove 1.364 m, D ši 1.356 _m,
T resk a 1.263 m, O m arica 907 na. Za-
padna stra n a 0 . P. dosta je strm a, a
istočna je blažih n agiba. Stog a su
ovdje kose i p o v ija rc i mnogo razvi-
je n iji i duži. Neki đ ijelo v i su pod ve-
getacijo m , a neki su nagi. P rek o O.
P . vodi nekoliko staza, a na ^zapa-
ćlnom podnož ju prolazi koln i put
Carevo gelo—Pehčevo—'B erovo—Ham-
zali—Stru m iea. P- K-
OGRIN SIMON, slik a r (6/10 1851,
S ta ra V rh n ik a). 0 . je stupio 1867 u
radionicu k ip ara Gotzla, do 1875 radio
je u rad ionici slik a ra Ja n e z a W olfa,
zatim je učio ak ad em iju u M lecim a.
Sad a živi u L ju b lja n i. 0 . rad i freske
i slike u ljem , osobito za crkve. S a ra -
divao je s Janezom W olfom pri sli-
k a n ju p re z b iterija u V ip avi i crtao
veću kom poziciju: U b ijstv o Galeazza
V iscon tia.
L i t e r a t u r a : Zbornik za umet-
nostno zgodovino, II., 43, 135.
F . S.
OGRINEC JO S IP , pisac (5/4 1844,
P od g orje, kod K am n ika — 13/5 1879,
V inkovci, S rije m ). Sv ršio je gim na-
z iju u L ju b lja n i (1856—1864), počeo je
teo lo g iju u L ju b lja n i, pa je 1865 pre-
šao na pravnu akadem iju u Zagrebu.
1866—1870 studirao je na bečkom
u n iverzitetu prirodopis i m atem atiku.
1870 bio je u čite lj u p riv atn o j trgo-
v ačk o j školi u L ju b lja n i, 1871/72 pisao
je za D ram atsko društvo u L ju b lja n i,
1872 bio je suplent u Novom Mestu,
1873 u V inkovcim a, 1879 profesor.
0. se v ježbao kao g im n azijalac i
teolog u p jesn ištv u i sarađivao sa
p jesm am a u teološkom rukopisnom
listu Slovenska Lipa. U Beču, gd je
ga je S tr ita r uzeo u sv oje društvo pi-
sa.ca, on se posvetio p rije svega prozi.
sje -
Sarađ iv ao je od 1868 u Slovenskom
G lasniku, Besedniku, Zvouu, Zori,
Slovenskom Narodu, T a liji, M atici
Slov en skoj, M ohorjev oj družbi i dr.
(pseudonim Jo že s P o d g o rja, J . Me-
dvedov. O. Osipov, J . 0 ., P rib isla v 0.).
P isao je prirodopisne crtice. pripo-
v ije tk e , d ram atične ig re i nešto p je-
sarna. N ajp o zn atije su mu pripovi-
je tk e : V o jn o m ir — uzet iz liisto rije
p o k rštav an ja Sloven aca (Slovenske
V ečernice, 1871), Setev in žetev (Slo-
venske V ečernice, 1875), Sarov nica s
K a rn ek a (Zora, 1872) i vesela ig ra \
L ju b lja n o jo dajm o (Slovenska T a lija ,
1869). N a jb o lje 0 . književno djelo ]e:
Obrazi iz narav e (G lasnik, 1868, Z ' on,
1870, Zora, 1872): on se ističe uglađe-
nošću p jesn ičkog izraza. Od stručnih
spisa treb a spomenuti historičko-
topografsku rasp ravu K am n ik (Leto-
pis M atice Slovenske. 1870), prirodo-
pisnu crticu N agon a li tudi preudarek
(Zvon, 1876) i Pčeln, kak v a je , kako se
ra z v ija i kako živi (P rogram vinko-
vačke gim n azije 1878). 0 . je mnoge
ig re prevađao za D ram atično drustvo
u L ju b lja n i. .
Literatura: Levec, Slovenski
Narod (1879); Benkovič (Dom in Svet,
1890); Dom in Svet, 1891; G rafenauer,
Zbirka slovenskili povesti, T., 1913.
I. G rafen au er.
OGRIZOVIČ M ILAN DR- (11/2 1877,
g enj _ 22/8 1923, Zagreb). Rođen je
kao posmrče od oca pravoslavne v je-
— 210

re i m a jk e k a to lik in je. LTjak župnik
preveo g-a je na katolicizam . Gimna-
z iju je svršio u Gospiću. sveu čilište
(klasičnu filo lo g lju ) u Z agrebu. B io
je srednjoškolski profesor u Zagrebu,
zatim lektor za h rv a tsk i je z ik na ka-
zalištu Zag-rebu. Za v rije m e ra ta
bio je na v o jn o j dužnosti kao referen t
za sred n je škole u ok u p iranoj S r b iji,
a p o slije u je d in je n ja profesor na glu-
m aekoj školi u Zagrebu. Istica o se u
p o litici kao p rista ša p ravaštva, te je
bio 1908 biran za narodnog poslanika
na h rvatskom saboru.
V eć kao osm oškolac uređivao je u
Gospiću list H rv at. K a s n ije je pisao
članke, novele, pjesm e, crtice, drame
u . H rvatskom P rav u , H rv a tsk o j,
V iencu, P ro sv je ti, Lovoru, H rv atsk o j
Sm o tri, Savrem eniku, Domu i Svi'-
je tu (k o ji je p o tk ra j života uređivao),
N astavnom V jesn ik u , B eog rad sk im
N ovinam a i t. d. N jegove su dram e:
p a h (Nada, 1902), Godina lju b a v i
(1906), S v ije t (Savrem enik. 1906), P ro-
kletstvo ^ (1906), H asan ag in ica (1909),
Zlatokosi K r a lje v ić (1909), B an o v ić
S tr a h in ja (1912), Gar D u k lja n in (1914),
O b ja v lje n je (1918), V u čin a (1921). —
D ra m a tiz a cije su mu: P ro p a st kra-
p e v a lirvatske k rv i (prem a K um i-
eiću, 1905), S m rt S m ail-ag e Čengića
(1923, prem a M ažuraniću). — N jegove
su dram ske prigodnice: S la v a n jim a
(o desetg’o d išn jici nove kazališne zg’ra-
de u Zagrebu), V an s tuđincim a (sje -
ć a n je na dan, kad se u Z agrebu pre-
stalo glu m iti n jem ačk i), Nepoznat
(ju b ile j L isin skog a). Operna su mu
lib re ta: Lopudska sirotica, H asan agi-
nica. S a Zvonim irom V ukelićem na-
pisao je : T rg ovin u id e ja i Novu tr-
govinu id e ja (1902), te kom eđ iju: Go-
spođica od telefo n a (1910). U noveli-
stiku idu: P rip o v ije sti i T a jn a v rata.
Iz h isto rije k a zališta napisao je d je la :
Pedeset godina h rv atsk og a k azališta
i h rv atsk a o p e ra .— U redio je zbornik:
ILrvatski p rip ov jed ači i izdao ju b i-
la rn i spis: A ugust Šenoa (1921). Među
naučne rasijrav e ide mu d is e rta c ija :
K ako je E m erik P a v ić preveo K a č i-
ćev razgovor ugodni (N astavni V je -
snik,^ 1904). Osim toga napisao je O.
m noštvo o cjen a i refera ta u Sav re-
me.niku, H rv atsk o j Sm otri, Domu i
S v ije tu i dr. On je među p rvim a upo-
zorio na ta le n a t M iroslava K rleže
širio je ra z u m ijev a n je za m istiku
I ran a G alovića; uopće se njegove
- 211 —
O G U LIN
k ritik e ističu živošću, eru p cijo m i
ukusom.
O. je više lite ra t, eklek tik nego li
sP ° nt an i stv aralac. P ozn avalac kaza-
lišne tehnike, on je pisao efektn e dra-
me. N ije im ao svog određenog podru-
č ja rada, nego se p rih v atio svega, što
su mu pod ruku nosile p rilik e. D ram a-
tizirao je tuđa d jela, uzimao m otive iz
narodne pjesm e, pokušao da iznese i
savrem eni život na pozornicu. B io je
ja k recep tiv an talen at, s razu m ije-
v a n jem za fin ese i pređnosti tuđega
rađa, no o rig in a ln a žica ne dolazi
ja k o do iz ra ž a ja . N a jo č itija je n je -
gova sklonost m isticizm u (u nove-
lam a, a n a jja č e u O b ja v lje n ju ). Kod
O. m isticizam ip ak n ije izražen u m je-
(n.ički> u v je rljiv o , već više v erb ali-
stičk i. P ra v eći kom prom ise sa publi-
kom, za k o ju je u prvom redu pisao,
on je p on ajv iše n eizrazit. P ro k letstv a ,
sv o je n a jja č e i n a jiz r a z itije dram e
(borba p rotiv službene crkve) on se
odrekao. O. je u prvom redu tip lite-
ra ta -čo v jek a , k o ji će spretno i brzo
n ap isati efektn e stv a ri za svaku
zgodu, te prem a tome zadovoljava
efem erne potrebe lite ratu re, no č i ji
je o rig in a ln i stv a ra la čk i rad s la b iji
i n e iz ra z itiji od sposobnosti p isa n ja .
A. B a r a c .
OGROZDIĆ je v rsta grm astog voća,
k o je se n alazi često u vrtovim a.
/. R.
OGLTLIN, g rad ić u H rv atsk o j, u
ob lasti p rim o rsk o -k ra jišk o j. P ro stire
se u ra v n ici (323 m) k istoku od K le k a
(1.182 m), uz r ije k u Dobru, k o ja tam o
pod imenom Đule, ponire u Đ ulin
ponor. Po Đ uli (d je v o jci P ran k ap an k i,
k o ja se u ponor su n ov ratila?) zove
se i sta ri F ra n k a p a n sk i Zulum -grad
također Đ ulin grad. P rek o Đule vodi
30 m visoki željezni most. O. je zna-
tn a stan ica i rask ršće željezn ice Za-
greb K a rlo v a c—O.—Su šak (R ije k a ) i
zeljezm ce O .- G o s p i ć - K n i n - S p l i t i
Sibenik i rask ršće puteva.
O. im a 1.302 stanovnika, općinsko i
sresko poglavarstvo, sudbeni stol, ko-
ta rsk i sud, fin a n cijsk o ra v n a te ljstv o ,
sresku upravu fin a n c ijs k e kontrole,
porezni ured, sto v arište duhanskih
prerađ evina i soli, državnu šu m ariju ,
gospodarstveni ured i kotarsku šu-
m a riju iniovne općine ogulinske, ri-
m okatoličku župu, pravoslavnu paro-
hiju,^ realn u gim n aziju , d jev o jačk u
stru čnu školu, 2 osnovne šlcole, bol-
OHMTJĆEVIĆ
nicu, poštu, te le g ra f i telefon , 3 do-
inaće štedioniee i f ilija lu P rv e H r-
vatske Šteđionice u Zagrebu. Ogulin-
L ik a D. D. za in d u striju drva u Za-
g-rebu, osnovano 1918 s kapitalom od
1,500.000 D in, im a u O. prvoklasnu
pilanu i 1920 osnovanu tv o rn icu san-
duka, željezn ičk ili pragova, v esala
i dr. s v la stito m elektrićn om eentra-
lom. U O. je Og’u lin sk a zadruga za
p roizvađ anje opeka, crije p a , vapna,
glin en e i cem entne robe.
O. sta ri grad, Zulum -građ, danas je
tam n ica; negda je bio veći, te je bio
glavno u tv rđ en je zidom opasaaoga
O. Grad je podigao pod konac 15 vi-
je k a B ern a rd in F ra n k a p a n , pošto su
mu T u rci (p o slije 1493) ra z o rili Mo-
druše. 1527 spom inje se O. kao n je -
gova stolica. 1558 spom inje se uz grad
i varoš. Grad im a jo š danas d v ije
oble kule; visok je na dva k ata, a po-
kriven je daskam a. G lavni je rilaz
bio u grad s lije v a gradske k ap elice;
do n je g a se dolazilo mostom preko
duboke p ro v a lije. Po ugovoru o za-
jed n ici dobara, k o ji su u čin ili la44
p o to n ji sig etsk i ju n a k N ikola Z rinski
i šu rja k mu S tje p a n F ra n k a p a n
O zaljsk i, 0- je pripao F ran k ap an u , a
pošto ga on n ije mogao b ra m ti od
turske sile, došao je 1563 u k ra lje v sk u
v last, a pod k ra jišk u upravu. _0. je
postao sjed ište 13, u hrva,tskoj kra-
jin i n a jz n a tn ije ku m pan ije. O. ka-
petani, b ili su: V uk F ran k ap au d i-
žački 1618—1627 (p oslije gen eral kar-
lovački), H erb ert A u ersperg 1650 i
P e ta r Zrinski 1654. O. posadu p laćala
je K ra n js k a . U 16 i 17 v ije k u T u rci
su dosta. eesto napad ali na O. i n je-
govu okolinu. K ak o su se O. p ri tom
vazda h rabro p on ijeli, proglasio ih
je 1622 V uk F ra u k a p a n slobodnim
lju d im a, što je k r a lj potvrdio. 0.
je lijep o napredovao, te je pri koncu
17 v ije k a u tvrđ av i im ao do 1.200 sta-
novnika. K ad je 1746 preuređena Ivra-
jin a , sm ješten je. tam o štab o su li11"
ske pu kovnije. Po u k id an ju V o jn ičk e
K r a jin e prenesena je 1886 sa R ije k e
u 0 . velikožupanska stolica modruško-
rije č k e žu panije. P o s lije u je d in je n ja
1918 u k in u ta je , sa ostalim . i ta žu-
p a n ija . N jezino područje danas za-
prem a sje v e rn i dio prim orsk o -k raji-
ške oblasti, č i ji v elik i župan sje đ i u
K arlovcu .
L i t e r a t u r a : V . Laszow ski, Ugu-
lin (P ro sv jeta , 1907); Đ. Szabo, Sredo-
v je č n i gradovi u H rv a tsk o j i Slavo-
— 212
n i ji (M atica H rv atska, 1920); V. K laić.
Z em ljopis zem alja u k o jih ob itav aju
H rv ati, I., 121.
J. Modestin.
OHMUĆEVIĆ-GRGUKIĆ JE L E N A ,
slik a rica (1570 — 15/8 1610, Slano,_ k r a j
D ubrovnika). B ila je k ći vojvode
Iv e lje i Je le n e N ikole B ogašin ov ića.
U d ala se za P e tra , tobožn jega sina
A le k s ija K om nena, i borav ila je ^sa
sv o jim mužem duže vrem ena u Na-
pu lju . O n jen om u m jetn ičkom radu
saznajem o po n jez in o j grobnoj ploči,
g d je se izrijek o m kaže, da se bavila
te lis et acu et penicillo. D je la jo j
nisu sačuvana.
Literatura: K u k u l jev ić, Slov-
n ik ; G. Gelcich, I conti di T u h elj
(1889). A - S ch■
OHMUĆEVIĆ-GRGURIĆ P E T A R ,
slikar. Živio je u D ubrovniku k ra je m
15 v ijek a . O njegovom je životu malo
poznato. N a stra ž n jo j stra n i jedne
slike u zagreb ačkoj Strossm ayerovoj
g a le r iji, k o ja potiče iz bosanskog sa-
m ostana S u tjesk e , sačuvalo se, prili-
jep ljen o , rodoslovlje njegovo, pisano
tobože 1482, sa slikom Sv. G rgura
pape i grbovim a Bosne, S la v o n ije,
H rvatske, D alm a cije, S r b jje , P ri-
m orja, N em an jića, K o sačića i t. d.
L i t e r a t u r a : K u k u lje v ić, Slov-
n ik ; K a ta lo g Strossm ayerove g a le rije
(1922). A - S ch-
OHRID, varoš u Ju ž n o j S r b iji. u
b ito ljs k o j oblasti, n a sjev eroisto čn oj
obali Ohridskog Jez era . Im a 2.194 kn-
će sa 9.603 stanovnika (1921). Lezi u
dnu O hridskog P o lja , na osam ljen oj
vapnenackoj h rid i (792 m), k o ja ita-
sto zalazi i visoko se diže nad Ohrid-
skim Jezero m (695 m). Po takvom po-
lo žaju na h rid i (»vo hrid«, »o 11CG’
»o hrid«) došlo je slovensko ime O.
Narod ga n ajčešće zove Orid.
O. je jed an od n a js ta r ijih naših
gradova. Sp om in je se još u 3 v ijek u
p rije K r. G rcki se zvao Lihnidos, a
jezero Lihnidsko, što znači B ije lo Je -
zero. Tako se u ž itiju Sv. Nauma
spom inje, kako je on podigao mana-
stir »na ishod B elag o Jezera« (pocet-
kom 10 v ije k a ). P ošto su R im lja m
zavlađali ovim k ra je v im a (168 p rije
K r ) jed an od n a jv a ž n ijih gradova na
putu V ia E g n a tia bio je Lychniđus,
glavno središte oblasti D assaretia u
H iriji, a zatim g'lavni grad provm-
c ije Novi E p ir. Za vlade cara Dio--
—

Id e e ija n a (284—805 po K r.) i njegovog’
suvladara. M a k sim ilija n a , u 0 . je
p ropovijed ao kršćanstvo i bio je prvi
episkop Sv. Erazm o, m ision ar iz A nti-
o h ije. Nedavno je ob n ov ljen a crk v ica
S v . E razm a u blizini v aroši. U 5
v ije k u spom in je se 0 . kao bogata va-
roš sa tvrđavotn (479), i kao stolica
episkopa A n to n ija (449—459) i Lau-
r e n c ija (497).
P o s lije slovenskog d o s e ljiv a n ja 0 .
je , k ra je m 9 v ije k a , postao središte
za šire n je k ršća n stv a među Slove-
nim a, na čem u su onda započeli ovdje
ra d u čeniei Sv. Ć irila i M etoda: Sv.
Naum, p rv i slovenski m onab i Sv.
K lim en t, p rv i slovenski episkop. U
0 . kao duhovnom središtu b alkan skih
Sloven a podignuto je oiida i k a sn ije
više znam enitih crkava, kao Sv . So-
i i j a i Sv. B ogorođica P eriv lep ti. 0 .
je bio p rije sto ln ic a ca ra Sam u ila
(976—1014), a od ep iskop ije postao je
onda i stolieom ohridske p a tr ija r š ije .
P ropašćn Sam uilovog ca rstv a , ohrid-
ska p a t r ija r š ija je 1018 svedena na
stepen arh iep isk o p ije, a kao ta k v a
t r a ja la je sve do u k id a n ja u 18 v ije k u
(1767).
P red rim sk a, rim sko-bizan tska i Sa-
m uilova tvrđ av a carskog p rije sto l-
nog grad a 0 . održala se i do sada, na
visokoj h rid i iznad jezera, g d je je i
n a js t a r iji dio varoši sa n a jv a ž n ijim
crkvenim građevinam a. Grad 0 . ru-
šen je i o b n av ljan više puta, no i
sad se dobro drži, sa 18 kula, k o je
p o ja ča v a ju gradske zidine sa četvero
v ra ta , i sa n a jv a ž n ijim d ijelom tvr-
đave u u n u tra šn jem gradu, na samom
vrhu ohridske kam en ite hridi.
S ta r i 0 ., slovenska carsk a i p atri-
ja r š ijs k a p rije sto ln ica , im ao je bur-
nu prošlost. K ra je m 11 v ije k a p retr-
pio je najezđu N orm ana iz I ta lije , a
zatim je potpadao pod B u g arsk u , pa
opet pod B iz a n t (18 v ije k ). 0 . je sre-
dinom 12 v ije k a bio poznat kao važan
trg ov ačk i grad, a u 13 v ije k u imao
je i trgov ačk u k o lo n iju A rm ena. N a j-
zad je ca r D ušan 1334 zauzeo 0 ., k o ji
se naziva slavn i grad. Za vlađe eara
D ušana bio je gospodar grad u 0 .
sev astok rato r B ran k o M lađenović, ro-
donačelnik vlad alačke porodice B ra n -
kovića. P r i Dušanovom k ru n isa n ju
za ca ra (1346) sudjelovao je i onda-
š n ji ohridski arhiepiskop N ik o la j.
U doba ca ra D ušana bio je znatan
ribolov na Ohridskom Jezeru , a u 0 .
g la v n i rib a rsk i trg . V ećin a lo v išta i
OHRID
rib a ra p rip ad ali su crkven im v laste-
lin stv im a. Tako je D ušan kao k r a lj
(oko 1337) priložio prilepskom m ana-
stiru T resk av cu u 0 . m etoh crkve Sv.
Jo v a n a Bogoslovca »s lovištem « (sada
Sv. Jo v a n Bogoslov i rib a rsk i k r a j
K anevo), a jednom p ov eljom od 1342
do 1345 potvrdio je v lastelin stv o
ohriđskom m an astiru Sv . Bogorodice
P eriv lep te. Tom p rilik om priložio je
m a n a stiru ova rib a rsk a n a s e lja na
O hriđskom Je z e ru : Radobužda (sada
Radožda) »s lovištem «, H oduništa
(U duništa) »s lovištem «, S tru g a V ra -
n ijs k a i S tru g a M ala (varoš S tru g a ),
u grad u na jezeru crk v a Sv . N ikole
sa »seđam rib ara«, F ru g o v i V la s i
(F rig ov o i M ali V la j), erk v a i m etoh
Sv. Bogorodice u R a d o v lišti (Rado-
lište), Podm oli (P odm olje), M om lišta
(M um ulište), i jo š na Crnom D rim u
Lukovo »s lovištem «. — Za v rije m e
ca ra U roša 0 . je u p ra v lja o cezar
G rgur, s t a r iji b ra t V u k a B ran k o v ića.
G rg urova je zadužbina m an astir
N aum (1361). — Za vlađe k r a lja M ar-
ka gospođario je u 0 . n jeg o v rođak
A n d rija Gropa a tu je bio i Gropin
zet v la stelin O sto ja R a ja k o v ić . Gropa
je u 0 . kovao novce sa n atp isom : Po
m ilosti B o ž ijo j župan Gropa. Gropina
je zađužbina crk v a S ta r i Sv. K lim e n t
(1378), a u crk v i Sv . Bogorodiee P e ri-
vlepte (Sv. K lim en t) n alazi se grob
i fresk o -slik a O stoje R a ja k o v ića . U
sređ ovječno doba 0 . se zv ala i oblast
oko g rad a i O hriđskog Je z e ra ; sada
se zove Oridsko, a stanovništvo Ori-
đanci. P o srnrti k r a lja M ark a (1394),
0 . je pao T u rcim a u ruke.
P rv ih nekoliko d ecen ija pod T u rci-
m a 0 . n ije stradao. P r v i put je 0 .
postradao od T u rak a, kada g a je 1466
zauzeo Skenđerbeg, pa g a je su ltan
M uhamed I I . ponovno uzeo i odatle
prodro do D rača, a p ri povratku u O.
porobio mnogo ohriđskih »b oljara« i
drngih O hriđana i preselio ih u C ari-
grad. T ad a je ohriđski arhiepiskop
D o rotej držao kod sebe Ivratovca
D im itr ija đaka, k o ji mu je prevodio
na srp ski v elik i crkv en i ustav za po-
trebe n jeg ov ih e p a rh ija . — U 16 vi-
jek u 0 . je bio važan rib a rsk i trg ,
n aročito se spom inju ohridske pastr-
ve i ša ra n i (1510), a ohridsku rib u
hvale m letačk i putopisci kao čuvenu
u sv oj T u rsk o j. 0 . je onda bio slabo
n aseljen , m a da je bio sređište san-
džakata. U to doba pod ohriđskom
arhiep iskopijom bio je i prav oslav ni
OHRID
vlad ik a c ije le I t a l ije sa sedam epar-
h ija (P u lj, Abruzzi, Iv a la b rija , B asi-
lika, S ic ilija , M alta, D a lm a cija ).
Za arh iep isk o p iju je tada nastalo
teško doba. A rhiepiskopa V alam a su
1598 p o sjek li T u rci u V elesu. U 17
v ije k u bio je 0 . poznat u R u s iji kao
stolica arhiep iskopa i kao g'rad srp-
ske zem lje. Onda su i k a to lici im a li
u 0 . nadbiskupa, č ija se n ad b isk u p ija
raču n a la u S r b iju . R ad i turskog' i
arn autsk og p ritisk a i n a s e ljiv a n ja , a
p ro g a n ja n ja k ršćan a, pravoslavno
stanovništvo bilo je ja k o spalo. 1664
bilo je u 0 . svega 142 kuee pravo-
slavnih.
U 18 v ije k u bio je 0 . v rlo znatno
trgovačko središte na starom putu
od D ra ča i E lb a sa n a za B it o lj i Ma-
ked oniju. K ršćan sk o stanovništvo,
k o je je vodilo g'lavnu trgovinu, bilo
je veom a bogato i živ jelo je raskošno,
tak o da su crkvene v la sti sređinom
toga v ije k a zakletvam a i kaznam a
p rim orav ale O hriđane i n jih ov e žene
da ne vode luksuzan život. K r a je m
18 v ije k a 0 . je bio jedno od glavnih
m je s ta b ito ljsk o g v ila je ta , vrlo utvr-
đen grad, živog karavanskog' saobra-
ć a ja , a im ao je do 5.000 stanovnika.
Onda je u O. zagospodarila arb an ašk a
porodica D želadin-bega. Ona se drža-
la carskog odm etnika A li-paše J a -
ninskog, a zatim M ustafa-paše Ško-
dranina. N ajzađ je energičnim pro-
v ađ anjem reforam a u T u rsk o j uzur-
pator v la sti D želadin-beg 1830 prisi-
lje n da b ježi. Tad a su porušeni
raskošni dvori D želadin-bega, G o rn ji
S a r a j u tvrđavi. — O- je 1835 postao
sjed ište k ajm ak am a. Tada je u va-
roši bilo oko 6.000 stanovnika, većinom
kršćana, a m alo A rnauta i T u raka.
Pored velikog' rib a rsk o g trg a za suhu
i usoljenu ribu. u č a r š iji je bilo oko
250 dućana. — Sredinom 19 v ije k a O.
je , pored rib a rstv a , bio čuven i sa
trgovin e i prerade koža. P reko D rača
se trgovalo sa Leipzigom . Bečom i
Trstom . Iv rajem 19 v ije k a O. je imao
2.409 kuća sa 11.900 stanovnika, od
k o jih su 5.408 b ili m uslim ani, a ostalo
kršćani. T rg ov in a je p o slije pađala
zbog arn an tske a n a rh ije , a sva se
glav n a privreda bila svela skoro sa-
mo na rib arstv o.
Od u v ijek je bilo važno O- rib a r-
stvo. Ohriđske rib e bile su poznate
jo š Strabonu (oko 20 p rije K r.). U
našim narodnim p jesm am a slave se
rib e od Orida. U Ohridskom Jezeru
— 214
im a do 17 v rsta rib a. N a jte č n ija 1
n a jv iše se lovi »pitoma rib a«: belvica,
strv, kresnica, letn ica i pastrm ka ili
čista rib a, k o ja je i u a jk ru p n ija (do
10 kg). M an je je ukusna »d iv lja riba«
od k o je su n a js itn ije : m renac, šlju -
nec, p lašica, grunec, m oranec, skobalj
i m rena. K ru p n ije su' v rste i više se
love: skobust, pisa, klen i krap ili
šaran, k o ji je n a jk ru p n iji od svih
(do 20 kg). P ozn ata O. je g u lja (do
3 kg) mnogo se lovi na isteku jezera
u lo vištim a Crnoga D rim a niže Stru -
ge. N a samom jezeru glav n a su lovi-
šta kod O., P eštan a, Trpezice, K a li-
šta, Radožđe, a preko arbanske gra-
nice kod L in a i Podgrađea. N a jv je -
š t iji su rib a ri iz P eštan a i Trpeziee.
— R ib a ri im a ju n aro čite čunove, ude-
šene i za buru na jezeru, a rib u hva-
t a ju raznim spravam a, k o jih im a oko
trin aest, a n a jv a ž n ije su; peštanski
i m egđanski vlak, vlače, k lju č, mreža
i t. d.
U s t a r ija vrem ena ribolov je bio
skoro slobođan. R ib a ri su O. gospo-
daru p laćali izv jesn u sumu novaca
kao porez. JT p o sljed n je v rijem e pod
T u rcim a ribolov na jezeru uzim ali
su zakupci, pa su pojedine đijelove
jezera (sćelj) izdavali rib arlm a u
podzakup. T u rska je 1911 im ala od
zakupa ribolova na jezeru 4.300 tur-
skih lira. Naša država im ala je 1924
od ribolova na jezeru 540.000 Din. -
Sada im a u O. R ibarsko U druženje
od 150 članova sa 30 rib arsk ili euno-
va. R iba se izvozi u Sk op lje, B ito lj i
druge k ra je v e Ju žn e S rb ije .
R ib arstv o je jo š prim itivno i nera-
cionalno. Pored rib arsk ih čunova u
O. ima jed n a m otorna lađa i više mo-
tornih čam aca, među k o jim a k ra lje v -
ski Suvobor. Motornom lađom i čam-
cima v rši se sao braćaj do Podgradca,
a česti sn i izleti po jezeru, naročito
do Sv. N auma. — Od O. vođi uzana.
željezn ica do Sk o p lja, a drugi krak
preko Stru ge do T ašm orun išta k De-
bru. Pored ribe n aročito se izvozi
voće, n a jv iše tre šn je i v išn je.
Pod starim gradom i v aroši na O.
hridi, g'dje su sve kuće lijep o g izg'le-
da na jezero, O. se razvio i u rav n ici,
n aročito k r a j p ristan išta u zalivu
istočno od grada, prerna Stuđenči-
štam a. — U O- su: načelstvo okruga
i poglavar sreza ohridskog, stolica
ohridske ep arh ije, prvostepeni sud, ca-
rin arn ica, g im n azija m ješovita osmo-

razredna, pošta, te le g ra f i telefonska
stan ica.
L i t e r a t u r a : K . K o stić, N aši no-
v i gradovi na ju g u (1922); J . C vijić,
Osnove za g e o g ra fiju i g eo lo g iju Ma-
kedonije i S ta re S r b ije I I I . (1911); J .
H ad ži-V asiljev ić, O brid (B rastv o, 17);
Grupčević, 0 Obridu i Ohridskom J e -
zeru (1900); L j. K ovaeević, P rilep , V e-
les, Obrid (B rastv o, 1); St. Sim ić,
Ohrid (1925). V . R a d o v a n o v ić .
Crkve i m a n a stiri u 0 -: 1. S v. S o-
f i j a, k o ju je u drug'oj četv rti 11 vi-
je k a podigao ohridski arhiepiskop
Leon, h a rto fila k s velike crkve, prvi
od G rka na arhiep iskopskoj sto lici u
0 . C rkva je re sta u rira n a u 12 v ijek u .
Tada je p re p ra v ljen sa đ a šn ji unu-
t r a š n ji n artek s, k o ji je uz to dobio
gore g a le riju , u k o ju se ulazilo stepe-
ništem , in sta lira n im u jednom naro-
eitom prostoru na sje v e rn o j stran i.
Na isto čn o j polovini jed n og a svođa
u p rizem lju n a rtek sa n a slik a n i su
k titori, u k o jim a se, kako izgleda,
mogu poznati »prvi sevastokrator«
Isa k K om nen i n jeg o v a snpruga Ire-
na. N jih o v sin, Jo v a n Kom nen, ohrid-
ski arhiepiskop, v je ro ja tn o je kao
m irja n in , a pod im enoin Jo v a n . sevast
P rosenik a, n aslikan na zapadnom zidu
n arteksa. 1313/14 doziđao je uz zapa-
dnu fasadu crkve s p o lja š n ji n artek s
sa gorn jom g a le rijo m ohridski arh i-
episkop G rig o rije, k o ji se u natp isu
na zapađnoj fasad i h vali, da je Slo-
venim a (»Mnzima«) darovao zakone.
G o rn ja g a le r ija ovoga n a rtek sa živo-
pisan a je u 14 v ijek u , kako izgleđa,
za vlade ca ra D ušana. Sv e su signa-
tu re n živopisu srpsko-slovenske. U
stepeništu, m alo p r ije spomenutom,
na istočnom zidu n a slik a n je neki
Jo v a n đespot sa suprugom, sa ohrid-
skim arhiepiskopom N ikolom (spomi-
n je se 1336—1346), k o ji je prisustvo-
vao k ru n isa n ju D ušana za cara, i sa
dvoje đ jece.
Sv. S o f ija je kao arhiepiskopska
crkva ig ra la važnu ulogu u h is to r iji
pravoslavne crkve. P r i n jo j su rezi-
đ irali i arhiepiskopi srpskoga podri-
je tla , kako izgleđa već pri k r a ju 14
v ije k a : A rhiepiskopi D o ro tej (svrgnut
1468), P roh or (— 1560), Sim eon (—
1561) i t. d. b ili su Srb i.
C rkva p ređ sta v lja trobrodnu t. zv.
o rije n ta ln u baziliku, u k o jo j su sva
tr i broda pod jed nim krovom . Na
crk v i im a tr i apside (sređ nja je iz-
vana p eterostrana, dok su pobočne i
215
OHKID
izvana polukružne), od k o jih su ob je
pobočne dvokatne. P a d a ju u oči kr-
sta ti svođovi u p rizem lju unu tra-
š n je g n artek sa. S p o lja š n ji n artek s
im a d v ije kule kao pobočne zavr-
šetke. N jegovo p rizem lje p re d sta v lja
jed a n otvoren portikus, a n jegov a
g o rn ja g a le r ija jednu lođu, fla n k i-
ran u dv jem a kapelam a, k o je su pre-
svođene ku betim a, izvedenim na pan-
d an tifim a. Uz sje v e rn u stran u crkve
bio je k a sn ije dozidan jed an otvoren
portikus sa kolonađom.
U p rav o j crk v i im a dva s lo ja živo-
pisa. P rv i je iz 11 v ije k a , a drugi iz
12 do 13. N aročito je in teresan tan
živopis u g o rn jo j g a le r iji sp o lja šn je g
n artek sa. Tu p ad aju u oči mnogo-
b ro jn e scene iz legende o prekrasnom
Josip u , ja k o oštećene. Srpsko-sloven-
ske n atp ise oko slike izg reb li su G rci,
u č ijim je ru kam a bila. crk v a p r ije
oslobođenja.
2. B o g o r o d i c a Perivleptu,
danas crkv a Sv. K lim e n ta. Sazidao ju
je 1295 A rb an as P rogon Zgur, v elik i he-
te r ija r h , zet A ndronika I I. Car Dušan
izđao je crk v i p ov elju , kojom jo j je
priložio neka sela oko O hridskog J e -
zera. 1365 episkop D evolski G rig o rije,
priziđao je uz ju žnu fasadu crkve
kapelu, posvećenu Sv. G rig o riju B o-
goslovu. K a p ela kom u n icira sa olta-
rom. 1380 sa h ra n je n je u crk v i O stoja
R a ja k o v ić, zet župana Grope. a sro-
dnik k r a lja M arka. Izgleđa, da crk v a
n ije bila izložena p lja č k i i kvaru.
Ona je p ostala sklonište đ rag o cjen ih
ikona i drugih o b jek a ta . U n jo j se
čuva i slik a Sv. K lim e n ta , izrezana
u drvetu. 1684 p ris p je li su u M oskvu
iz saborne crkve V a.vedenja u O hri-
du arhiepiskop A v ra m ije i arh im an -
d rit A ntim on, »Grci iz srpske zem lje«.
— C rkva je u obliku križa i produ-
žena je narteksom na zapadnoj stra-
ni. Živopis u crkvi propao je sasvim
od čađi i ponegdje se jeđ v a n aziru
konture fig u ra. B o lje su očuvane fre-
ske u n artek su ; one se od liku ju lije -
pim i skladnim form am a fig u ra i
harm oničnim , n ježn im b ojam a. Na
južnom ziđu im a jed n a od rjeđ ih
kom pozicija, P rem ud rost zida sebi
hram , a iznad v ra ta slika, u k o jo j je
iln strira n a jed n a čuvena p jesm a Jo -
vana D am ascena, k o ja se p je v a o
Božiću, sa vrlo v elikim b ro jem fig u ra,
među kojim a se poznaju i fig u re vla-
daoca i v lastele. Na žalost, ova je
slik a skoro sasvim propala.
O H RID SK A A R H IE P IS K O P IJA
B. S v. J o v a n B o g o s 1 o v, sagra-
đen na jeđnom rtu O hridskog Jez era ,
izvan varoši, dom inira c ije lim jeze-
rom i ocrtav a se vrlo živopisno. 0
crk v i nem a k is to rijs k ih podataka.
Izgieđa, da je ona id en tičn a sa cr-
kvom Sv . Jo v a n a Bogoslova, k o jn
Dušan, u jed n o j p ov elji, izd atoj oko
1337 m an astiru T reskavcu, zove me-
tohom ovoga m an astira. I n je n a arh i-
tek tu ra u pnću je n a 14 v ije k . I I osnovi
j e sličn a crk v i Sv. K lim en ta , no u
k o n stru k c iji kubeta im a izv jesn ih
osebina, k o je upuću ju na A rm ensku.
P rv o b ita n živopis je propao. Od n je -
g a im a samo nešto m alo ostatak a u
apsiđi kubeta.
4. S v . K o n s t a n t i n i J e l e n a
im a na južnom zidu n atp is (na grč-
kom jeziku ), iz koga se vidi, da je
crkvu saziđao i živopisao neki jero -
monah P a rte n ije . N jeg ov lik n asli-
kan je na istom zidu, zapadno od
v ra ta , zajeđno sa njegovom m ajkom
M a rijo m svećenicom , i sa jed n im de-
čkom (ispred P a r te n ija ); iza M a rije
n alazi se lik P a rte n ije v a oca Jo v a n a .
Godina z id an ja crkve n ije spom enuta
u natpisu, no sudeći po arh itek tu ri,
crk v a može b iti iz 11 v ije k a . Ona
p re d sta v lja jednobrođnu baziliku sa
poprečnim brođom (transeptom ), na-
ročito izvučenim tako, da n ad visu je
ostalu crkvu. P op rečn i brod ne ispa-
đa izvan ziđova crkve.
5. S v. B o g o r o đ i c a p ređ sta v lja
u a rh itek tu ri is ti tip kao i Sv. K on-
sta n tin i Je le n a . I kod n je je popre-
čn i brod izvučen i n ad visu je ostalu
crkvu, no erkva čin i u tisak , da je ne-
što k a s n ija i da je zidana po obraseu
spomenute crkve. 0 n jo j nem a nika-
kvih h isto rijsk ih podataka.
6. S v. K 1 i m e n t, skrom na crkvi-
ca, neznatnih dim enzija, bez kubeta,
saziđana 1348 trudom je r e ja S te fa n a i
velikog župana Grope.
7. S v. V r a č i (Ivuzman i D am jan ),
poveća crkva sa frag m en tim a iz an-
tičkog' đoba; izgleda n o v ijeg a po-
d rije tla .
8. S v. N i k o 1 a, na jezeru, prem a
crk v i Sv. Bogorodice. D osta je skro-
mna. 0 n jo j nema n ikakvih h isto rij-
skih podataka.
9. Na istočnoj obali Ohridskog Je -
zera nalazi se čuvena Bogorodica Za-
hum ska, poznata pod imenorn m ana-
stir Naum. Crkvu je pođigao 1361
cezar Grgur, sin sevastok ratora Sran -
ka. gospodara Ohrida, a b rat V uka
- 216 —
B ran k ov ića. C rkva se arhitektu rom
o d v aja od ohridskih erkava i pod-
sje ća na srpske crkve iz Skopske
Crne Gore i iz o b lasti S k o p lja . Sa-
čuvano je i nešto od prvobitnoga
živopisa.
10. Na zapadnoj obali O hridskog
Je z e ra u blizini S tru g e nalaze se u
K a liš tu d v ije pećinske crk v ice: Sv.
Bogorodlce (U spenje), kod k o je je je -
dna prirodna pećina iskorišćen a kao
kapela (ima. i živopisa), i Sv. A tana-
s ija , na v isin i od 30 m iznad obale
jezera (pristupačna ljestv ieam a), pri-
slon jen a uz strm u stijen u , od k o je je
jed an dio iskorišćen za zakadni ziđ.
L i t e r a t u r a : M ilan Zloković, S ta-
re crkve u oblastim a P resp e i Ohri-
da (S ta rin a r, 1924—1925. 115—149).
V . P e tk o v ić .
O H RID SKA A R H IE P IS K O P IJA .
Sred ište prve kršćan ske ku ltu re slo-
venskog o b ilje ž ja na Balkan skom
Poluotoku bilo je oko Ohriđskog i
P resp anskog Jez era . G lavni rad n ici
na o rg a n iz ira n ju toga središta b ili
su K lim en t i Naurn, dva u čenika ve-
likih slovenskih apostola C irila i Me-
toda. Oni su p o slije sm rti Metodove
(885) p re b je g li iz M oravske u B u -
garsku. Pod B ugarskom sti tada bili
i svi k ra je v i d an ašn je Ju žn e S r b ije ,
stare sjevern e M akedonije. P r v i bu-
g a rsk i k ršćan sk i v lađ ar M ihailo-
B o ris korisno je u p otrijebio misio-
narske sposobnosti i apostolsku rev-
nost K lim entovu i Naumovu. On ih
je poslao u zabačeni k r a j K utm iče-
vicu, kod Ohridskog Jez era , gd.ie je
kršćanstvo do tada, naročito u slo-
venskom elem entu, im alo slabog us-
p jeh a. K lim en t i Naum razv ili su tu
odmah vrlo u sp ješan m isionarski rad,
i za Ivi'atko v rijem e, p ou čav aju ći na-
rod, sp rem aju ći p rosv jetne radnike i
o b a v lja ju ć i bogosluženje na sloven-
skom jeziku, u sp jeli su da organizi-
r a ju prvu slovensku episkop iju za te
k raje v e. Za prvog episkopa p ostav ljen
je K lim en t (oko 893). On je k a sn ije
s Naumom osnovao i prve^ poznate
m an astire u tome k ra ju , jed an na
sje v e rn o j (Sv. Ivlim ent), a drugi na
ju žn o j obali Oliriđskoga Jez era (Sv.
Naum). Ova episkop ija, kao i druge
k a sn ije osnovane slovenske episko-
p ije u g ran icam a ondašnje bugarske
države, p otčin jen a je bila autokefal-
nom arhiepiskopu i p a trija rh u bu-
garske crkve, k o ji je isprva stanovao
u V elik o j P re sla v i (danas selo E sk i

Stam bu l), a zatim u D orostolu (danas
S ilis tr ija ).
P o s lije u n ište n ja prvog- bugarskog-
ca rstv a (971 ili 972) došle su pod v last
bizantskog cara Iv a n a C im iska i sve
ob lasti stare sje v e rn e M aked onije. U
isto v rije m e je i sva pravoslavna
slov en ska crk v a u n jim a došla pod
vrhovnu v la st ' grčkog’ carig rad sk og
p a trija r h a . A li, uskoro p o slije Cimi-
skove sm rti (976) pošlo je za rukom
makedonskom v lad aru Sam uilu, da
od M akedonije, A rb a n ije i sjevernih^
srpskih z em a lja osn u je veliko sloven-
sko carstvo, k o je se više od č e tiri
d ecen ija (do 1018) uspješno opiralo
b izan tsk oj p rev la sti. Sam uilo je po-
digao i sam ostalnu slovensku crkvu
za sv o je oblasti. P red sta v n iei te crkve,
kao i carevin e, is tic a li su tež n ju da
n aslijeđ e c ije lu bugarsku crk v u i
earevinu, pa su zato i sv o ju crkvu
i carevin u n aziv ali b u g arsk im im e-
nom. S je đ ište crkvenog sta rje šin e ,
k o ji se nazivao p a trija rh o m , bilo je
isp rv a u Vodenu i M eglenu, a za tim
u M aloj P resp i, n a otoku A hilu, g d je
se i danas viđ§ im pozantne razva-
line kated rale, v eiike ci-kve. U t a j
hram Sam uilo je 983, p o slije jed nog
u sp jelog pohoda protiv B izan tin aea.
prenio iz g rad a L a rise moći Sv. A hi-
lija , s v e tite lja iz 4 v ije k a , k o ji je
sm atran lcao z a štitn ik L a rise. U ešto
k a sn ije, sjeđ ište slovenske arh iep i-
sk o p ije postao je Ohrid, gra.d Sv.
K lim e n ta , č i ji je k u lt i važnost im ao
da bude od velike pomoei novoj cr-
kven oj o rg a n iz a c iji u n je n o j m is iji
među Slov en im a Sam uilove države.
Sam u ilo je um ro 1014, a n jeg o v a dr-
žavna tvorevina propala je već č e tiri
godine p o slije n jeg o v e sm rti. B izan t-
ski ear V a s ilije I I . u ništio je njegovo
carstvo 1018. A li Sam u ilov a crkvena
o rg an iz a cija , pod im enom 0 . A., us-
p je la je da se održi i p o slije tog a pu-
nih seđam i po v jek o v a (do 1767), pod
razn im državnim gospodarim a, Gr-
cim a, B u g arim a, S rb im a i T urcim a.
C ar V a s ilije I I . u n ištiv ši Sam ui-
lovu državu n ije ukinuo au tok efal-
nost slovenske crkve. Oduzeo jo j je
samo naslov p a tr ija r š ije , nazvao je
arhiep iskopijom , i za p o s ta v lja n je
n jen ih arhiepiskopa. osigurao je gla-
vna p rav a bizantskim carev im a i ca-
rig rađ sk im p a trija rsim a . Što više,
V a s ilije je za prvog ohridskog arh i-
episkopa pod bizantskom vlašću po-
stavio domaćeg čo v jek a Slovena, Jo -
- 217 —
O H RID SK A A R H IE P IS K O P IJA
v an a D ebran in a, i pov eljom od 1019
dao mu je pod u pravu sve ep arh ije,
k o je su b ile u sastav u Sam u ilove dr-
žave, a d v jem a drugim p o v eljam a od
1020 proširio je ju ris d ik c iju O. A. i
na oblasti, k o je sii bile pod bugar-
skom vlašću za carev a Sim eon a i
P etra.
Prem a. tim p o v eljam a u sastav O.
A. im a la je da uđe 31 e p a r h ija i to:
1. O hridska, sa Prespom , M okrom i
K ičevom . 2. K o stu rsk a, sa K oricom ,
K olonjom , V ojušom , M orom i Devo-
lom. 3. G lavenička, sa K an in om i Nea-
ničkom . 4. M eglenska, sa Prosekom ,
Morihovom, Setinom , O strovom i Zao-
drinom. 5. B ito ljs k a , sa P elag o n ijo m ,
P rilepom , D ebrom i Velesom . 6. S tru -
m ieka, sa R ađovištem i K ončom . 7.
Morozvizdska, sa K ozjakom , S la v i-
štem, Zletovom, Lukovicom , P ija n e -
com i M aleševom . 8. Velbužđska, sa
Su teskim , G erm anijom . Terim erom ,
S to b ijem , D o n jim Su tesk im i R azlo-
gom. 9. S red ačk a (S o fijs k a ), sa P er-
nikom, Sukovom i Znepoljem . 10. Ni-
ška, sa M okrim , K oblosom , Toplicom
i S v rljig o m . 11. B ra n ičev sk a , sa Mo-
ravskim , Sm eđerevom , Grockom, D i-
visištem , Ista g la n đ a (?) i B ro d ari-
skom. 12. B eog rađ ska, sa Građecom,
Omčom, G laventinom i B elom Cr-
kvom. 13. S rije m sk a . 14. Skopska. sa
V inecem , P ream orom , Lukovom i P r i-
lipom. 15. P rizren sk a, sa Hvosnom,
Leskovcem i B re to s (?). 16. L ip lja n -
ska na K osovu. 17. S rb ičk a , jugoza-
padno od Soluna. 18. D rsta rsk a (S ili-
s tr ija ? ). 19. V id in ska. 20. R ašk a. 21.
Oroška, zapađno od P riz re n a . 22. Čer-
n ičk a u o b lasti D rača. 23. H im erska,
u A r b a n iji sjev ern o od K r fa . 24. D ri-
nopoljska, u A r b a n iji blizu A rg iro -
k astra. 25. V elska, južno od D rino-
p oljsk e. 26. V u tro n ska, u ju žn o j A r-
b a n iji niže lu ke S a n ti Q uaranta. 27.
Ja n in s k a u E p iru . 28. K ozilska. 29.
P e trsk a i 30. S ta šk a u T e s a liji, te
n ajzad 31. B e rsk a ili V e rijs k a , zapa-
dno od Soluna.
O hridski arhiep iskopi m ogli su sa-
ino k ratko v rije m e održati ovako ve-
lik broj e p a rh ija pod svojom v lašću
i za v rije m e bizantske vladavin e u
tim oblastim a. P r i je svega, m itro-
polit D ra ča ubrzo je uspio, da pod
sv oju ju ris đ ik c iju v ra ti sve arb a-
naške ep a rh ije, a m itrop oliti ca ri-
gradske p a t r ija r š ije u E p iru , T e s a liji
i Južno.i M aked on iji p ris v o jili su sebi
susjedue ep arh ije. Tako su od gore
O H RID SK A A R H IE P IS K O P IJA
navedenih ep a rh ija u 12 v ije k u ostale
pod upravom O- A. samo p rv ih še-
snaest, zatim vidiuska i rašk a. Uz
to je osnovano šest novih ep a rh ija ,
većinom o d v a jan jem od sta rih , tako
da je 0 . A. tokom 12 v ije k a im ala
24 ep a rh ije. Nove su b ile: D ebarska
iz Ohridske, D evolska ili Sela fo rsk a
iz K ostu rske, G rebenska više K rbiee,
K a n in sk a iz G laveničke, S la n iek a oko
Jen id že V a rd a ra i B ren o tsk a za
V lah e i kršćan sk e Tu rke V ard ariote.
S opadanjem bizantske moći, od
k r a ja 12 v ije k a , sužavale su se i gra-
nice 0- A. uporedo s o s v a ja n jim a srp-
skih. bug’arsk ih i drug'ih v lad alaca
na raeun B izan ta. O bnovljeno bugar-
sko carstv o pridružilo je odmah vi-
dinsku, so fijsk u i drug'e susjedne
e p a rh ije novoosnovanoj trn ov sk oj
arh iep isk o p iji, k a s n ijo j p a t r ija r š iji.
Srp sk i k ra lje v i iz loze N em anjića,
pošto je 1219 osnovana au tok efaln a
žicka, k a s n ije pećka a rh iep isk o p ija i
p a t.rija ršija , podvrgavali su poste-
peno, prem a šire n ju srpskih državnih
gran iea, pod svoju državnu crkvu sve
ep a rh ije 0 . A. nekad Stru m ice, P ri-
lepa i Ohrida. Tako je 0 . A. k ra je m
13 v ije k a ostalo sarno 11 e p a rh ija :
ohridska, kost.urska, devolska, glave-
nička, kan in ska, p elag o n ijsk a, me-
g'lenska, slanička. grebenska, stru-
m ička i vlaška. Te su jo j ep a rh ije
ostale i d alje, kroz sve v jek ov e op-
st.anka 0- A., g la v n i sastav n i d ijelovi.
K ad a je k r a lj D ušan postao go-
spođar O hrida (1334) i svih oblasti,
k o je su tad a čin ile O. A„ on ne samo
da n ije ukinuo 0 . A., već jo j je osta-
vio autokefalnost, i po svoj p rilici
pridružio i sve ep a rh ije, k o je je na
ju g u i zapađu Ohrida osvojio, po Ma-
ked oniji, T e s a liji, E p iru i A rb a n iji,
je r su to, uglavnom , bile ep arh ije,
k o je su i r a n ije pripad ale ju risd ik -
e iji 0 . A. Za vlade k r a lja V ukašina
i n jegovog b ra ta U g'lješe (1366—1371),
izgleđa da su pod vrhovnu duhovmi
vlasi 0 . A. pođvrgnute čsik i stare
ep a rh ije : sereska, dram ska, hristo-
p oljsk a (kavalska) i druge, k o je su
za v rijem e D ušana bile potčinjene
pećkom p a trija rh u .
T e rito rij O. A. prešao je iz srpskih
ruku u turske ruke. 0 . A. b ila je prva
au tokefalna pravoslavna crkva na
B alk an u , k o ja je u c je lin i došla pod
tursku vlast. Turci su priznali zate-
čeno sta n je, i 0 . A. je, uporedo sa
širen jem g ran ica tiirske države, ši-
rila i svoju crkvu na štetu carigrađ -
ske i trnovske, a n aročito na štetu peć-
ke p a tr ija r š ije . G ranice 0 . A. tokom
15 i u p rv oj polovini 16 v ije k a za-
uzele su n ajv eće dim enzije. Tada je
0 . A. im ala pod svojom vrhovnom
upravom ne samo sve sv oje stare
eparhije. po M aked on iji i A rb a n iji,
Ju ž n o j i S je v e rn o j S r b iji, nego i po
M oldavskoj i V lašk o j, po D a lm a ciji,
B osni, H ercegovini i C rnoj Gori, pa
čak i po ju žn o j I t a l iji , M alti i S ici-
l i ji . P o s lije pada srpske državne sa-
m ostalnosti (1459) gu bi se tra g srp-
skim p a trija rsim a , i ohridski arh i-
episkopi, k o ji su već i dotle u sp jeli
da podvrgnu pod sv oju v last nmoge
srpske ep arh ije, k o je su r a n ije bile
došle pod tursku v last, u sp je li su da
postepeno protegnu sv oju v last i na
cio te rito rij bivše pećke p a tr ija r š ije .
U četvrtom i petom d ecen iju 16
v ije k a pokušavao je sm ederevski epi-
skop P av le, da se opre to j p rev lasti
0 . A., i da obnovi au tokefalnost peć-
ke p a tr ija r š ije . On n ije uspio, ali
uskoro p o slije n je g a (1557) uspio je
to da izveđe M a k a rije, rođak veli-
kog'a vezira Mehmeda Sokolovića. Ta-
da su sve srpske ep a rh ije iznad Stru -
miee, V elesa, K ičev a i D ebra oduzete
od 0 . A. i ponovno ušle u sastav ob-
n ov ljen e pećke p a tr ija r š ije . Nad mi-
trop olijom M oldavskom i V laškom O.
A. v ršila je ju ris đ ik c iju neko v rijem e
p o slije 1439, pošto je carigrad ska
je r a r h ija prim ila u n iju s Rim om . Ta
je zavisnost bila više nom inalna i za
M olđavsku, izg'leda, v rije d ila je do
polovine 17 v ije k a . Od prvih đecen ija
16 v ije k a , pa do k r a ja t.oga v ije k a ,
0 . A. im ala je pod svojom vrhovnom
duliovnom vlašću i s ta r ije i n ov ije
pravoslavne grčke i arbanaške kolo-
niste u ju žn o j I t a l iji . po A p u liji,
K a la b r iji, B asilik atu , S ic iliji, M alti
i D a lm a ciji. Episkop italsk i. sa naslo-
vom m itrop olita i egzarlia, bio je
jed an od južno arb an aških episkopa.
koga je arhiepiskop ohriđski sa svo-
jim sinodom na t a j položaj posta-
v lja o . T a duhovna zavisnost pravo-
slavnih kolonista u I t a l i ji od 0 . A.
t r a ja la je samo do pape S ik sta V.
(1585—1590), k o ji je koloniste prisilio
na u n iju , a pravoslavnom m itropo-
litu zabranio pristup G rcinia i A rba-
nasim a u I t a l iji .
P o slije ob n o v ljen ja pećke p a trija r-
š ije (1557) 0 . A. vraćena je , uglav-
noin, u svoje gran ice iz 13—14 vijeka..

Tako u m an jen a ona je m orala pri-
stu p iti novoj o rg a n iz a c iji sv o jih epar-
h ija , i defin itivn o ju je izvela do
polovine 17 v ije k a . P rv a e p a rh ija 0 .
A„ k o ja je dobila im e m itrop olija,
b ila je p rv o p rijesto ln a e p a rh ija ko-
sturska. Tokom 16 i 17 v ijek a , po
uzoru na uvedeni o b iča j u carigrad -
skoj p a t r ija r š iji, đobile su t a j naslov
i druge ep a rh ije. Tako je od 14 epar-
h ija , k o je su ostale 0 . A. do n jen og
konačnog u k id a n ja (1767) n jih 9 no-
silo naziv m itro p o lije (kosturska,
p ela g o n ijsk o -b ito ljsk a , stru m ička, ko-
ričko -selasforsk a, beograđsko-elba-
sanska, vodenska, dračka, greben ska
i sisa n ijsk a ), a 5 naziv ep isk op ija
(m eglenska, debarsko-kičevska, vele-
ška, prespanska i goro-m okrenska u
D rim -kolu).
0 . A. osnovana je za m akeđonske i
druge balkanske Slovene sa zadatkom,
da^u slovenskom duhu širi, u tv rđ u je
i čuva k ršćan stvo među n jim a , a
uporedo s tim da diže slovensku kiil-
turu među svojirn v je rn im a uopće.
Ohriđ je , sa. svojom okolinom , gotovo
čita v v ije k i po’ bio središte c ije lo g
crkven o-prosvjetnog života balkan-
skih Slovena, i uspio je da ra z v ije
dosta živu a k c iju na stv a ra n ju krš-
ćanske slovenske k n jižev n o sti i civi-
liz a cije. M eđutim , čim su B iz a n tin ci
ponovno postali gospodari ovih k ra je -
va, oni su oprezno p ristu p ili poslu, da
onemoguće d a ln ji ra z v ita k slovenske
ku ltu re u tim k ra je v im a . Stog'a se,
p rije svega, počelo sa h elen iziran jem
dotad ašn je slovenske 0 . A. F o rm a je
zadržana., a li je sad ržaj iz m ijen jen .
Za. arhiepiskope i episkope uskoro se
počelo p o s ta v lja ti gotovo samo Grke,
a u Ohrid i u druge gradove, sve do
više S k o p lja i P riz re n a , dovađani su
g rčk i kolonisti iz M ale A z ije i Arm e-
n ije . U isto su v rije m e Sloven i silom
odvađani u M alu A ziju . P r v i ohrid-
ski arhiepiskop grčk e narođnosti bio
je r a n iji carig rad sk i h a rto fila k s Leon
(oko 1037—1056), poznat iz borbe sa
Rim om u doba r a z d je lje n ja kršćan-
ske crkve (1054). P o s lije n je g a ređ ali
su se sam i Grci, među k o jim a b ješe
i odličnih k n jižev n ik a i kanonista,
kao što su T eo filak ti D im itrije Ho-
m a tija n . Oni su i na episkopske sto-
lice dovodili samo G rke ili pogrčene
Slovene. Na ta j način, Bizant. je do-
sta brzo uspio, da pogrči 0 . A. i da
gotovo zatre u n jo j razv itak stare
slovenske k n jižev n osti i c iv iliz a cije .
- 219
O H KIDSKA A R H IE P IS K O P IJA
G rčki u tje c a j bio je n aročito sna-
žan u g la v n ijim gradovim a, Sk op lju ,
P rilep u , Ohridu i dr. S k o p lje je , po-
s lije 1018, postalo bizan tski p olitički
cen tar, te se u n jem u i okolici odmah
počela ra z v ija ti i znatna grčk a crkve-
na c iv iliz a c ija , sve do p rije la z a n je-
gova pod srpsku državnu v last 1282.
Iz toga su vrem eiia mnoge ugledne
crkve i m a n a stiri oko S k o p lja i po
c ije lo j Ju ž n o j S r b iji, k o ji su većinom
u ru ševinam a, a li ih ima k o ji i danas
jo š služe. Tako je na pr. m a n a stir
Sv. P a n te le jm o n a u selu N erezi, na
brdu Vodnom, iznađ S k o p lja , k o ji je
1164 podigao A le k sije K om nen, m ana-
stir Sv. Đorđa u S taro m N agoričinu.
k o ji je u 11 v ije k u osnovao bizantski
c a r Rom an IV . D iogen (1067—1071), a
obnovio ga k r a lj M ilu tin oko 1308, i
drugi.
K ak o je snažan bio g rčk i u tje c a j u
Ohriđu i n jeg o v o j okolini jo š i u
prvo v rije m e srpske vlađavin e vidi
se po očuvanim grčkirn n atp isim a raz-
nih k tito ra po crkvam a, među k o ji-
m a se n alazi i g rčk i n atp is cezara
G rgura, u m an astiru N aumu na ju go-
isto čn o j obali O hridskoga Je z e ra , iz
doba cara D ušana. Za ono nekoliko
d ecen ija (1334—1394) srpske vladavin e
u ju žn im k ra je v im a O. A. crkva se
ponovno slov en izirala, pošto su za arh i-
episkope i episkope p o sta v lja n i Srb i,
te je u bogosluženju i k n jižev n o sti
uskoro prevladao srpsko-slovenski je -
zik tako snažno, da se uspio održati
po tam o šn jim crkv am a i m an astirim a
dugo vrem ena i p o slije pod T u rcim a.
P ored m nogih zapisa i n atpisa u srp-
skom jeziku, to nam svjeđoče i mno-
ge rukopisne k n jig e srpske red ak cije,
kao i. štam pane bogoslužbene k n jig e
iz prvih srpskih š ta m p a rija 16 v ije k a
(C etin je, G račan ica, Skad ar, M leci),
k o je su nađene po crkv am a bivše O.
A. i tako daleko na ju gu , kao što je
m a n a stir Bukovo kod B ito lja . Što
više, može se slobodno reći, da je
srpska v lad av in a u s ta ro j sje v e rn o j
M akedoniji, a d a n a šn jo j Ju ž n o j S r b iji,
b ila jedno od n a jlje p š ih doba, n jen e
prošlosti. S v jeđ o ci su toga i. danas jo š
očuvani mnogi spom enici v elike m ate-
r ija ln e ku ltu re onoga vrem ena, zaduž-
bine srpskih k ra lje v a , carev a i vlastele,
iz te m e lja građene ili obnovljene, kao
i mnog'i ostaci srpske duhovne kul-
tu re onoga doba, očuvani u d jelim a
k n jiževn osti i pism enosti, postalim
-
O H R ID SK A A R H IE P IS K O P IJA
po m nog'obrojnim crk v am a i m anasti-
rim a u tom podruejn.
Za v rije m e tu rsk e vlad avin e Grci
su, kao p ou zđ an iji elem enat, u sp jeli
kod T u rak a, da postepeno ponovno i
potpuno uzmu u sv o ju v la st 0 . A. Od
togu doba, a naroeio od k r a ja 16 i
tokom 17 v ije k a , ohridski arhiepisko-
pi i n jilio v i episkopi b ili su gotovo
isk lju čiv o G rci ili pogrčeni Sloveni.
Sto g a se od tad a ponovno i sve više
ja v l ja ju grčke bogoslužbene k n jig e i
n atp isi po crkv am a i m an astirim a 0 .
A., a slovensko bogosluženje ubrzo je
potisnuto ne samo iz svih gradova i
m an a stira (osim Sv. Jo v a n a B ig o r-
skog i Sv. P re č iste K ičev sk e), nego
i iz m nogili sela. Osim toga, G rci
arhiepiskopi, episkopi i n jilio v i po-
m oćnici, osnivali su grčk e škole i po-
moću n jih su u sp ije v a li da. odrode i
pogrče mnoge Slovene po gradovim a.
U Ohridu je u spjeh u tom e pravcu
bio naročito velik. N jeg a osobito ka-
ra k te riše p rim je r sukoba u oliridskoj
crk v i 1867. K ađ a su, u doba pokreta
za slovenskim bogosluženjem , neki
rod o lju bi počeli u crk v i p o ja ti na slo-
venskom jeziku, ostali ohridski gra-
đani bučno su p ro testira li, ja v n o su
u crk v i is m je h iv a li slovenslvo bogo-
služen je i z a h tije v a li, da se i d a lje
p oje grčki.
O hriđski arlriepiskopi n azivan i su
i p a trija r s im a i arhiep iskopim a Ju -
stin ija n e P rim e, o slo v lja v a n i sii sa
bLaženi, potpisivali su se zelenim ma-
stilom i n a sto ja li su, da što više im i-
t ir a ju carig rad sk e p a trija rh e . V elik a
većina od n jih b ila je iz carigrad ske
p a tr ija r š ije , pa je p re n ijela i sve loše
navike fa n a rio ta u 0 . A. Stog a su se
i u 0 . A., osobito u 17 i 18 v ije k u
vrlo često m ije n ja li arhiepiskopi,
đ jelo v an jem in trig a n a ta , k o ji su i za
novac kupovali arhiepiskopsko dosto-
jan stv o . Zato se na pr. samo od 1650
do 1700 u CVhridu izm ijen ilo na arh i-
episkopskom p rijesto lu n a jm a n je 19
arhiepiskopa, đok su se za to isto
v rijem e u P e ć i p ro m ijen ila samo 4,
a u C arigradu 34 p a trija rlia . Neki
zbačeni arhiepiskopi u sp ijev a li sic i
po dva i tr i puta da se v rate na pri-
jesto.
Iz fin a n c ijsk ih m otiva pojed in i
ohridski arliiepiskopi u 17 i 18 v ijek u
pokazivali su sklonost, da prim e u n iju
sa Rim om , te su tam o sm atran i kao
krip to k atolici i papa im je slao svoje
m isionare, da rade u narodu i sve-
ćenstvu na n n iji. A li n jih o v u sp jeli
bio je vrlo slab, i ako je R im momen-
tano 1726 uspio, da posveti i p o šalje
za oliridskog u n ija tsk o g episkopa je -
dnog M akedonca, obrazovanog u Ilir -
skom ili Jugoslovenskom K o le g iju u
Rim u. — Mnogo više u sp jeh a u O. A.
im ali su M uslim ani, je r su, pod pri-
tiskom teških fin a n cijsk ih i drugih
n ep rilik a, čita v a slovenska i vlaška
sela u nekoliko p red jela 0 - A. pri-
m ila m uham eđanstvo. To su T o rbeši
oko D ebra, K ičev a, P rilep a. K av a-
dara, M eglena i K ostu ra, a Nomaei
oko V alan đ ova i P ehčeva.
K ao p osljeđ ica teških m a te rija ln ih
p rilik a, k o je su pod staln im tu rskim
i fan ario tsk im pritiskom p osto jale
sve teže u 0 . A., bilo je i definitivno
u kid an je n jen e au tokefaln osti, kra-
jem 18 v ijek a . C arigrad ski p a trija r h
Sam uilo I., zn atan refo rm ato r pravo-
slavne crkve na B a lk a n u u pravcu
h elen ističk ih cilje v a , izveo je ukida-
n je 0 . A. pomoću p rvoprijestoln og
m itrop olita 0 - A. u K ostu ru i n jego-
vih drugova, m itrop olita u Vodenu.
Stru m ici i Grebenu, kada su mu oni
ponudili u n iju 0 . A. sa carigradskom
p a trija ršijo m . Tu rske v la sti odobrile
su t a j akt, i 0 . A. je 1767 ukinuta, a
n jen e ep a rh ije pridružene earigrad -
skoj p a tr ija r š iji. Što više, p a tr ija r h
Sam uilo n asto jao je , da se zatre i
tra g 0 . A., te je određio, da se ukine
ohridska ep a rh ija , a n jen o područje
da se sp o ji sa prespanskom eparhi-
jom , k o ja će se zvati Prespansko-
Lihnidska, po starom grčkom nazivu
Ohriđa. P o s lje d n ji au to kefaln i ohrid-
ski arhiepiskop bio je r a n iji b ito lj-
ski m itrop olit A rsen ije, rođom M ake-
donac. On se, p o slije u k id an ja 0 . A.,
povukao u Svetu Gorii, i umro je u
lconaku m an astira Z ografa u K a r e ji.
Im en a okriđskih arhiepiskopa po-
znata su nam samo d jelom ičns, a
naročito iz prvih v jekov a opstanka
0 . A. P rem a sačuvanim podacim a oni
su đolazili ovim redom: Germ an oko
976. N ikola, F ilip oko 1000, David 1016.
Jo v a n D ebranin 1018, Leon C arigra-
đanin 1037. 1056, Teodul 1056. Jo v a n
Lam pin 1078. Jo v a n Ohridski 1079.
T eo filak t 1084. 1107, Leon M ung 1108,
M ihail, M aksim 1120, Jo v a n Kom nen
1143, 1157, K o n stan tin I. 1160, 1170, Jo -
van K a m a ta r p o slije 1183. 1213, Di-
m itrije H om atijan 1216, 1231, ^1234,
Jo a n ik ije , S e rg ije , K on stan tin K ava-
sila oko 1250, Ja k o v P ro a rh ij oko 1270,

A d rija n , G enad ije oko 1289, M aka-
r i je 1295, 1299, G rig'orije 1317, A n tin
M etohit, M a tej, N ikola oko 1346, Gri-
g o rije oko 1364, 1369, 1378, Nikodim
1452, D orotej 1468, M arko, N ikola, Za-
h a r ija , P roh or 1523—1550, Sim eon R a-
ški 1550, N ikanor, P a js i je 1565, Sofro-
n ije oko 1572, M a k a rije oko 1575, Ga-
v rilo p r ije 1586, Teodulo, Jo a k iin 1593,
G avrilo 1593, V a rla a m (1598), Nekta-
r ije p r ije 1604, P o r f ir ije , A ta n a sije
1606, N e k ta rije 1616 (1622—1626 u Ru-
s iji), G eorg ije 1617, M itro fan 1623, Jo a -
sa f 1628, A v ra m ije 1629, 1634, H ariton
1643, 1646, D an ilo 1650, D io n isije (1665
u V la šk o j), G avrilo oko 1654, A tana-
s ije oko 1660, A rse n ije 1668, Zosim
1666—1670, 1676, P a n a re t 1671, N ekta-
r i je 1673, I g n ja tije , G rig o rije 1673 do
1676, T eofan 1676, M e le tije 1677, 1679,
P a r te n ije 1679, G rig o rije 1683—1688,
Germ an 1688—1691, G rig o rije 1691 do
1693, I g n ja t i je 1693—1695, Zosim 1695
do 1699, R a fa ilo 1699—1703, I g n ja t i je
1703—1706, D io n isije 1706—1707, M eto-
d ije 1708, Zosim 1708—1709, D io n isije
1709—1714, F ilo te j 1714—1718, Jo a s a f
1719—1745, .Josifj 1746—1749, D io n isije
1752, Jo s if 1755, D io n isije 1756, M eto-
d ije 1757—1759, K irilo 1759—1762, J e -
re m ija 1763, A n a n ija 1763 i zađ n ji A r-
sen ije, k o ji je podnio ostavku 16/1
1767.
L i t e r a t u r a : H. Gelzer, D as P a -
tria rc h a t von O chrida (1902); S t. No-
vakovic, O hridska a rh iep isk o p ija u
početku 11 veka (Glas, 76, 1908); B .
P ro k ić, P r v i ohridski arhiepiskop
Jo v a n (Glas, 88) i P ostan ak ohridskog
p a tria rh a ta (Glas, 90); I. P avlov , No-
v ija d a n n ija k is to r iji ohridskoj ar-
h iep isk o p iji 16, 17 i 18 veka (1894); J .
Ivanov, B lg a r s k i sta rin i iz Makedo-
n ija (1908); I. S n je g a re v , I s t o r ija na
oh riđskata a rh iep isk o p ija I. (1924).
R. Grujić.
O H RID SKA E P A R H I J A . P o s lije
u k id a n ja ohridske arh iep isk o p ije
Ohrid je gotovo čita v v ije k , sve do
1857, ostao ne samo bez arhiep iskopa
nego i bez episkopa, je r je iz C ari-
grada naročito naglašeno, da pre-
spansko-ohridski episkopi ne sm iju
stan ov ati u Ohriđu. K a d a je 1872 os-
novana bugarska ek zarh ija, T u rci su
dozvolili, da se, pored g rčkog i bu-
g a rsk i episkop postavi u Ohrid. Me-
đutim, već p o slije nekoliko godina,
pred ru sko-tu rski ra t 1876, bug arsk i
episkop m orao je n ap u stiti Ohrid.
P o v rata k bugarskom episkopu u Ohriđ
— 221 —
OH RIDSKO JE Z E R O
dozvolio je su ltan tek 1890. Od tad a
je a k c ija bugarske crkvene i poli-
tičk e propagande u Ohridu i okolini
vođena vrlo živo i uspješno. G rčki
u tje c a j, u r a n ije skoro pogrčenom
Ohridu, potpuno je spao i g rčk i pre-
spansko-ohridski episkop m orao je
p re n ije ti sv o ju stolicu u K ru šev o,
g d je je im ao mnogo više p rista lica
među napola pogrčenim C in carim a.
— P o s lije oslobođenja 1912 i 1918 na-
p u stili su i g rčk i i b u garski episkop
O. E ., te je ona neko v rije m e p ov je-
ren a na upravu srpskom velesko-
debarskom episkopu V a rn a v i Rosiću,
d an ašn jem skopskom m itrop olitu . P r i
re o rg a n iz a c iji srpske crkv e (1920) ob-
n o v ljen a je O. E . Za n je n o g prvog
episkopa p o sta v ljen je N ik o la j V eli-
m irović, đ otad ašn ji žički episkop.
O. E . je danas jed n a od n a jm a n jih
e p a rh ija srpske p a tr ija r š ije . Obuhva-
ća samo n a jb liž e k ra je v e oko Ohrid-
skog Je z e ra i D ebra. Im a 46.053 pra-
v oslavn ih stan ovnika, jed an okružni
p ro to p resv iterat (ohridski) i dva na-
m je sn ištv a (struško i debarsko). P a -
r o h ija im a 64, sa 62 p a ro h ijsk a sve-
štenika. B r o j crkav a i kap ela iznosi
148. M a n a stira im a samo 5 (Sv. Naum
na obali O hriđskog Je z e ra , Sv . P e tk a
kod sela V elgošte, Sv. Sp as kod sela
Gor. L o k o čereja, S v i S v e ti kod sela
L ešan a i Sv. Bogorođ ica kod sela K a -
lišta ). K a lu đ era im a sarno tri, i sva
tr o jic a su u Sv. Naumu. O stalim m a-
u a stirim a u p r a v lja ju okolni p a ro h ij-
ski sveštenici. R- Grujić.
O H RID SKA S O LFA T A R A . V . K o-
se ljsk a S o lfa ta ra .
O H RID SKA TRGOVAČKA BAN -
K A . Osnovana je 1923. K a p ita l je
1,000.000. Fondovi 52.264, ulozi 202.556,
v rijeđ n o sn i p ap iri 153.000, m jen ice
1,317.600 D in. P red sjed n ik je P e ta r
M arković, advokat. N. S.
OHRIDSKO JE Z E R O , u Ju ž n o j S r-
b iji, na g ra n ici naše države sa A rba-
n ijo m . P o svome postanku O. J . je
tek ton ska kotlin a, kao i v ećin a v eli-
kih rav n ica u Ju ž n o j S r b i ji: Polog,
Kosovo P o lje , M etoh ija, Skopska K o-
tlin a i dr. O hridski bazen je n a g ra -
n ici između paleozojskih filita , tri-
ja sk ih šk rilje v a e a i p je ščen ik a i sta-
r ije g m ezozojskog vapnenca, k o ji se
ja v lja duž n jeg ov e istočne obale, i
između flišk ih stije n a sa serpenti-
nom i h ip u ritsk im vapnencem na^ za-
padu. Između prvih i drugih p ru žaju
OHRIDSKO JE Z E R O
se ra sje d i u m erid ijan sk om pravcu:
duž istočne obale od L ju b a n iš ta do
K o se lja , a duž zapadnog k r a ja od
S taro v e preko S tru g e i d a lje na sje -
v er do D ebra. — Sa isto k a i zapada
je 0 . J . ograničeno visokim plani-
nam a, sa ju g a nižim a, a prem a sje -
veru je n a jv ećim đ ijelom otvoreno.
H a istoku se diže gola, vapnenačka
G aličica, k o ja se strm o spušta u je -
zero, na zapadu ju ž n i dio Ja b la n ic e
i niži v ije n a c M o k ran jsk e P lan in e.
Ova je na v isin i ob rasla hrastom i
bukvom, dok su na njen om podnožju
kesteni i vinova loza. P rem a ju go-
zapadu se o d v aja poveći p o v ija ra c,
kam en ita, gola planina, č ija dva n a j-
v iša v rh a im a ju oblik piram ide i zovu
se K a m n a (K am eni).
0- J . je đosta p rav iln og eliptičnog
oblika. D ugačko je 30 km, široko 9
do 14'5 km. Leži na apsolutnoj visin i
od 695 m i zauzim a površinu od
348 k n r. Ono je n a jd u b lje jezero na
B alk an sk om Poluotoku. V elik i dio
n jeg o v a dna, oko 140 k n r, ili 40% ci-
je le površine, d u b lji je od 200 m, a
n a jv e ća iz m jeren a dubina je 285'7 m,
oko 5‘5 km, zapadno-jugozapadno od
P ešta n a , odnosno 6 km sjeveroza-
padno od Trpezice. Sam o je na sje -
veru i ju g u O. J - plitko. Tu se 1—1\5
km daleko od obale ne ja v lja jiT veće
dubine od 15 m. Na dva m je s ta se na.
dnu jez e ra nalaze Ijev k a sta udublje-
n ja , t. zv. v irča. Oba su u vapnencu
pri zapadnoj obali O. J ., i sa dna im
iz b ija izvor. P rv o je K a lišk o virče,
jugozapadno od Stru g e, v rtačasto
uleknuće od 20 m u prom jeru, neko-
liko m etara đaleko od obale. U n je-
govoj okolini dno je duboko 6 m, a
v irče je za 4 m dublje. Drugo je L in -
sko virče, valovito, a li m a n je rela-
tiv n e dubine.
O. J . hrane m noga vrela, dijelom
sa vapnenačkih obala, dijelom subla-
k u strijsk a . T a voda je b istra i u svim a
god išnjim dobama im a staln u tem-
peratu ru od 9° do 11° C. V rlo je bogata
izvorim a istočna obala, g d je su ispod
G aličice poredani u nizu, i južna, na
k o jo j su tri grupe snažnih i mnogo-
b ro jn ih v rela : Sv. naum ska, tušem i-
čka i grupa v rela pod K rastom . T i
izvori su većim d ijelom podzemni
otoci Z avira i m a n jih ponora u P re-
spanskom Jezeru , č ija je površina na
158 m većoj v isin i od površine O. J .
P ored toga se u O. J . u liv a ju i mnoge
rje č ic e , od k o jih su v ažnijo: K o selj-
222 —
ska Reka, Dobra Voda i Čerava. Sa
sv ojim p o rje čje m se površina O. J .
povećava na 1.038’4 km\
Voda O- J . neobično je b istra im o ž e
se uporediti sa n a jb is tr ijim alpskim
jezerim a. U n jo j je m alo suspendi-
ran ih čestica, rad i čega je jezero
vrlo prozirno. K o le b a n je g ran ice pro-
zirn osti m ije n ja se od 13‘3 do 18‘3 m.
U lje tn im m jesecim a je tem pera-
tu ra vode na površini 0 . J . 18° do
22° C, a prem a dnu se sm an ju je.
P očetkom lje ta tem p eratu ra jezer-
ske vode opada sporo i ravn om jern o
do dubine od 15 m, a dublje se ja v -
l ja ju dva tem p eratu rn a skoka. Gor-
n ji je u slo ju 15—20 m, gd je tempe-
ra tu ra spadne od 17T° do 14'7° C, od-
nosno 0'48° za svaki m etar dubine, a
d on ji u slo ju 25—35 m, g d je se na
sv aki m etar tem p eratu ra sm an ji za
0'47°, u svemu od 13'8° do 9T° C. K ra -
jem lje ta su oba tem peraturna skoka
pom aknuta u veću dubinu. G o rn ji je
u slo ju 30—45 m, sa p rosječn im opa-
d an jem tem peratu re od 0’44° na 1 m,
u svemu od 19° do 13° C, dok je donji
u slo ju 50—60 m, g d je je prosječn o
opažanje n eizrazitije, 0’22° na 1 m, ili
u c je lin i od 12'2° do 10° C. Od m a ja
do septem bra 1925 tem p eratu ra povr-
šinske vode k reta la se od 14'7° do
20'8°, sa m aksim um om od 22'9° u augu-
stu, a p ri dnu je tem p eratu ra jezer-
ske vode oko 5° C. Zimi O. J . nikada
ne mrzne, sa izuzetkom uskog' p ojasa
uz obalu.
K em ijsk o m analizom vode utvrđeno
je, da je ona relativn o m ekana. Ođ
velikih balkan skih jezera, O. J . je
n a.jsirom ašn ije organskim m a te rija -
ma. U n jem u n ijeu tv rđ en o p o sto jan je
dušikovih soli, t. j. n itra ta i n itrita .
Ivoličina k isika u O- J- gotovo je u
svim a dubinam a do 80 m ist.a, i kreće
se od 94 do 109% zasićenosti, što znači
da se a e r a c ija osjeća i u velikim du-
binam a.
U toku c ije le godine, sa izuzetkom
zime, im a na O. J . dnevne izm jene
v jetro v a. Dnevni je v je ta r veternik,
a noćni strm ec i noćnik ili gornik.
V etern ik puše svakog d a n a in a s v im a
d ijelov im a jezera. To je više ćarli-
ja n je nego pravi v je ta r, k o je se ras-
prostire sa jez e ra prema obalam a.
V etern ik p očinje iz ju tra , oko 2—3
sata po sunčevu rađ an ju , a većinom
p re sta je oko 3 sata po podne, rjeđ e
u vrem enu sunčana zalaska. P o s lije
v etern ika ili puše strm ac, ja č i v je ta r,

k o ji m ije n ja pravac, pa k a sn ije noć-
nik, ili odmah počne pu h ati noćnik
sa okolnih plan in a prem a jezeru, rad i
čega ga zovu i gornik. On t r a je do
pred sunčano ra đ a n je, ja č i je od ve-
tern ika, a li mnogo s la b iji od strm ca.
Zim i se m ije n ja ju s je v e r i ju g , i
drugi, m a n je više lo k a ln i v jetro v i,
k o ji pušu sa h la d n ije g kopna na. to-
p lije jezero.
0 . J . je bogato v rlo tečnim ribam a.
V rlo su poznate p astrv e raznih vrsta,
teške do nekoliko k ila , je g u lje , du-
gačke do 1 m, poređ toga im a mno-
gih sitn ih rib a , k o je zovu plašnice.
P r i ob ali 0 . J . i u n jeg o v o j n a j-
bližoj okolini im a nekoliko većih na-
se lja . N a jv e ća su O hrid (2.189 domova
sa 9.934 stanovnika) i Struga. (882 d„
3.310 st.), osim n jih su v a ž n ija : R a-
dolište (873 st.), P eštan e (672), Radožđa
(659), Frngovo (448), K o n jsk o (426).
L i t e r a t u r a : J . C v ijić, Osnove za
g e o g ra fiju i g eo lo g iju M aked on ije i
S ta re S r b ije (III., 1911); K . O estereich,
B eitra g e zur Geom orphologie M ake-
doniens (Abh. d. k. k. Geogr. Ges.,
W ien, IV ., 1902)^iS. Stan k ov ić, 0 hi-
đrografskim osobinam a Ohridskog,
P resp an sk og i Sk ad arsk og Je z e ra
(G lasnik G eografskog D ru štv a, 12,
1926). P . V u je v ić .
O H RID SK O -PELA G O N SK I PU T .
V . V ia E g n a tia .
OHRIDSKO P O L JE , ra v n ica oko
v aroši Ohrida, na sjev ero isto čn o j
stra n i O hriđskog Je z e ra . Od obale
kod O hrida 0 . P . se pruža oko 10 km
na sje v e r, do pod selo L ivovište. Ši-
roko je 3—4 km, a im a sred n ju visin u
oko 20 m nad O hridskim Jezerom
(695 m). O. P . je na zapađu odvojeno
od p ro stra n ije g Stru šk o g P o lja nizom
greben čića V išev sk og B rd a (1.204 m).
K ao i Stru šk o P o lje , O. P . je u dilu-
v iju bilo zaliv jezersk i. Od tad a je,
rad i sp u šta n ja jezersk og nivoa i za-
sip a v a n ja rije č n im nanosim a, ov aj
zaliv ostao isušen. — G lavn a r ije k a
O. P . je K o se ljsk a R eka, uz č iju do-
linu, i d a lje kroz p resjed lin u Vukovo,
vodi put od O hrida za R esan i B i-
to lj. N a istočnom rubu O. P ., kod
K osela, im a so lfatara, k o ja leži na
glavnom istočnom ra sje d u ohridske
kotline, duž k o jeg a je p rije đ ilu v ija
spuštena v elik a i duboka potolina
O hridskog Je z e ra . — U dnu O. P . uz-
diže se iz ravniee, na sam oj obali je -
zera, izo lirana vapnenačka hrid Uč-
223
O KA N O VIČ
k a lji, k o ja je za v rije m e zalivske pe-
riode 0 . P . b ila otočić. S a d a n ja dva
m ala zaliva oko U č k a lja , na kome
leži grad Ohrid, p re đ s ta v lja ju po-
s lje d n je ostatke velikog O hriđskog
Z aliva. Duž jezersk e obale ispod
og ran aka V iševskog B rd a pruža se
nisk i p je sk o v iti žal P od m olja, k o jim
vodi put i željezn ica između 0 - P . i
Stru šk o g P o lja . — 0 . P. vrlo je plo-
dno. O krajkom p o lja, pod planinskim
stran am a, im a više n a se lja . Ona su
u tursko doba s a č in ja v a la O hridski
O rta-K ol (sred n ju župu).
V . R a d o v a n o v ić .
O HRIDSKO R IBA R ST V O . V . Ohrid.
OIDIUM je g ljiv ič n a bolest vinove
loze. R a z v ija se na svim a zelenim di-
jelo v im a sta b ljik e i n a jv iše škodi bo-
bicam a. U S H S se š iri n a jv iše u P ri-
m orju . a osobito za v rije m e toplih i
vlažnih godina znatno u m a n ju ju ći
rod. /. R.
O JS T R IC A , plan in a u Slo v en ačk o j,
na sred njem d ije lu K am n išk ih Alpa,
visoka 2.350 m, i znamenita. po kra-
sncm vidiku. Na ju ž n o j stra n i 0 . po-
dignuta je pod vrhom kuća na K oro-
šici i K ocbekova kuća, a na sje v e rn o j
stra n i p ro stire se ispod 0 . L o g arsk a
D olina, jed n a od n a jlje p š ih alp skih
đolina. u S lo v en ačk o j. P. V.
OKANOVIĆ D RAG UTIN , d iv izij-
sk i đeneral (17/4 1872, Beograd ). Po
sv ršetku c ije le g im n azije u B eo g ra-
du, stupio je u v ojn u ak ad em iju 1/9
1890. Za k o n jičk o g potporučnika pro-
izveden je 2/8 1893, za kap etan a 2/8
1901, za pukovnika 1/10 1915, za đene-
ra la 5/1 1923. Do a p rila 1903 bio je
vodnik u k o n jic i (II. puk), u đene-
ra lšta b n o j a k a d em iji u R u s iji, na
službi u m obilizacijskpm ođsjeku
glavnog đeneralštaba, ađutan t k o n ji-
čke brigade (I. i II.), ađutant k o n ji-
čke đ iv izije, kom andir eskadrona (u
I. puku). A p rila 1903 mu je uvažena
ostavka na službi, 29/5 1903 je reak ti-
viran . Do 1906 bio je kom andir eska-
drona u k o n jic i (u IV . puku). 1906
sta v lje n je u p en ziju po m olbi, 1/1
1907 je re a k tiv ira n i do 1909 bio je
kom anđant puka u k o n jic i (IV .) 1909
sta v lje n je ponovno u penziju, a 6/4
1913 je rea k tiv ira n , 1919 bio je po-
m oćnik kom andanta cjeloku p ne žan-
d arm erije, 1920 insp ektor kOnjiee i
kom andant k o n jičk e đ iv izije, 24/9 1921
do 14/9 1923 kom andant 1 k o n jičk e
OIvATAC
d iv izije, od 14/9 1923 insp ektor k on jiee
do 2/3 1924, kada je s ta v lje n n pen-
ziju .
U ra tu 1912—1913 bio je načeln ik
štab a đ iv izijsk e ob lasti (drinske). U
ra tu 1914—1918 bio je kom andant drin-
skog k o n jičk o g diviziona I I . poziva,
n ačeln ik štab a d iv izijsk e ob lasti (drin-
ske), pom oćnik kom andanta k o n jičk e
d iv izije, zastupnik kom andanta du-
navske đ iv izijsk e oblasti.
V. Belić.
OKATAC, đalm atinska. v rsta grož-
đa, iz koga se p riređ u je proseko.
7. B.
OKIĆ-GRAD, razv alin e staro g a gra-
da u H rv a tsk o j. oblast Zagreb, srez
Ja stre b a rsk o , općina K lin ča -S e lo ; na
sam ačkom strm om b rije g u (495 m),
od P lje š iv ic e (780 m) 3 ^ km (pravac)
k sjeveroistoku , stalno na vidiku od
Z agreba do Ja stre b a rsk o g a . P r v i put
se spom inje 0 . 1193, a p rv i po im enu
poznati v la ste lin bio je Ja ro s la v
(1217). N jeg ov sin Iv a n ratovao je
protiv T a ta ra , dobio je od k r a lja B ele
IV . Sam obor »kod grada 0.« i dopu-
šte n je da sagrađ i grad Lipovae, u
Sam oborskoj Gori, je r je 0 . bio odviše
izložen napadim a. 1273—1274 0 . je žu-
pan bio Dioniz (1274—1275 ban h rv at-
ski), od roda B ab on ića, a p o slije n je -
gove sm rti (1275) spom enuti Iv a n
Ja r o s a v lje v ić . Od 1293 0- je bio u
knezova B a b o n ića B la g a js k ih do 1327,
kada su g a izg u b ili u borbi protiv
k r a lja K a r la I. Do pod k r a j 14 v ije k a
0 . je ostao u k ra lje v sk o j v la sti. 1393
k r a lj Sigism und g a je za 10.000 fo-
r in ti prodao Tom ašu, sinu Benvenu-
tovu. Tom aš je bio 1395 se n jsk i vikar,
te je iste godine dao popisati međe
grad a O. po zagrebačkom kaptolu.
P ro m ije n iv ši neke gospodare (među
ostalim a F ran k ap an e, N ikolu i M ar-
tina, 1419—1470) O. je n ap osljetk u
k u p lje n za 6.000 zlatn ih fo rin ti i do-
spio je u ru ke đurskoga biskupa i
k ra ljev sk o g k a u cela ra Tome B a k a ča .
Z atim su O. držali n jeg o v i nećaci,
grofovi Erđody, od k o jih je P e ta r
1575 pod O. sagradio dvor u K erestin -
cu. 1592, 1593 i 1595 O. su i okolinu na-
padali i p lije n ili Tu rci. Potom je
grad propadao. Jo š 1707 đobili su
Erdody od k r a lja Josipa, I. novu da-
rovnicu za K erestin ec i već sasvim
o p u stjeli O. D vor K erestin ec s gra-
dom O. držali su Erdody do 19 v ije k a ,
kada je prešao u v la st grofova P a la -
— 224
v icin a, a napokon kupnjom u ru ke
plem ića T iirka, pa M ihalovića.
O. k r a j bio je n a se lje n već u ne-
olitsko doba. Pod 0 . je seoce (sa 416
stanovnika) O kićka Sv. M a rija , tako
zvano po župnoj crkv i, k o ja se spomi-
n je već u popisu župa zagrebačke
b isk u p ije 1334. O kolina 0 . čuvena je
sa sv o jih vinograda.
L i t e r a t u r a : E . Laszow ski, Okić-
grad (P ro sv jeta , 1897); D. H irc (Pro-
sv je ta , 1903); Đ. Szabo, S ređ o v ječn i
gradovi rr H rv atsk o j i S la v o n iji (M a-
tic a H rv atska, 1920).
J . M od estin .
O K L A J, selo u D a lm a ciji, oblast
sp litska, srez kninski, od K n in a 13 km
(pravac) k jugozapađu, od V elike P ro -
m ine (1.148 m) 8 km k sjeverozapadu.
Im a 742 stanovnika, poglavarstvo op-
ćine P rom in e (6.005 stanovnika), ri-
m okatoličku župu (Prom inu), pučku
školu i poštu. J . M-n.
O K O L JS K I A L E K S I J E bio je p rv i
profesor fran cuskog jezik a u novo-
osnovanome lie e ju (1/9 1839—1/10 1848).
O. je napisao uđžbenike: F ran cu sk i
B u k v a r (1839; 1843 sa čitan kom ), F ra n -
cusku G ram atiku po metodu Noela i
zapsala (2 k n jig e : 1S42), i M ali rečn ik.
M. I.
O K R A JN I GLAVAR. V . S resk i po-
glav ar.
OKRUGIĆ I L I J A (12/5 1827, S rije m -
ski K a rlo v ci — 30/5 1897, P etro v ara-
din). Osnovnu školu i gim n azijir svr-
šio je u rodnome m jestu . a teo lo g iju
u Đakovu, g d je je 1850 zaređen. B io
je kapelan i župnik u različitim m je-
stim a đakovačke bisku pije, prebendar
u Đakovu. i župnik u P etrov arad in u .
— O. je pisao stihove već u ran im
godinam a (1844), a napisao je na sto-
tin e prigodnica, drama, rasp rava. so-
neta, od čega je štam pan samo m alen
dio. Štam pao je k n jig e p je sam a: S ri-
jem sk a v ila (1863). G lasinke-srčanice
(1874), P osestrin stvo (1888), Sv eti Iv an
K a p istra n (1893), dram e: Saću riea i
Šu bara (1864), Šokica (1884). P oređ to-
ga štam pao je stihove u Zori D alm a-
tin sk o j, D anici, Slavonci, D rag olju bu ,
Podunavci, Naše Gore Listu , Glaso-
noši, Nevenu, V ije n cu i dr. LT A rhivu
za p ovjesn icu jugosloveusku štam pao
je P o v jesn ičk e crtice iz S r ije m a i O
siljem sk im starin am a. Uopće O. je
imao in teres za sve, što se^ tiče histo-
r ije n jegov a k ra ja . — O. je stihotvo-

rae staroga kova, k o ji je rado pisao
stikove, bez n aroeite u n u ta rn je po-
trebe. P op u laran je postao pučkom
dramorn Šokica, u k o jo j je iznio m isao
0 sn o šljiv o sti između k a to lik a i pra-
voslavnih. V o lje li su g a zbog tole-
ran tn o sti i H rv a ti i S rb i. N eštam pana
dram a G ra b a n cija š đak pisan a je za
kazalište u Novom Sadn, a V arad in -
ka M ara za k azalište u Beogradu.
Literatura: A lbum zashižnih
H rv a ta 19 sto lje ć a . A. Barac.
O K R U G L JA K , m alo jezero u H r-
v atsk o j, jed no od P litv ič k ih Jez era ,
između P ro šća, C iginovca, B a tin o v ca
1 V elik og Je z e ra . S a sjevera. i ju g a
zatvoreno je strm im k am en itim oba-
lam a, a sa zapada i istoka n aslag am a
tra v e rtin a . 0 . je okru glastog oblika,
od tuda mu i ime, leži na apsolu tnoj
v isin i od 612 m, i zauzim a površinu
od 0'06 km 2. P ro sje č n a dubina 0 . je
5‘3 m, a n a jv e ć a dubina (10'3 m) na-
lazi se oko sređine jezera. Vodu n a j-
većim dijelom prim a iz P ro šća, mno-
go m an je iz C iginovca, a p re d a je ju
u B a tin o v a c i V elik o Jezero .
Literatnra; A. Gavazzi, D ie
Seen des K a rste s. I. T e il (Abh. đ. k.
k. Geogr. Ges. W ien, V., 1903).
P. V.
OKRUZI. Članom 135 u stav a pro-
pisano je , da 0 . (županije, okru žja)
o staju kao jeđ in ice državne uprave
dok se ne ukinu zakonom. Oni nisu
potpuno u k in u ti n i uredbom o p od jeli
zem lje na oblasti, ni zakonom o općoj
upravi. P rv om su samo p ojed in i sta-
ri 0 . p retv oreni u oblasti, a đrugim
su_ ukinuta okružna n ačelstv a (župa-
n ije ), k o ja su p o sto ja la u sjeđ ištim a
oblasnih uprava, a li su na te r ito r iju
starih 0 . zadržani okružni n ačeln ici,
kao pom oćnici v elik ih župana. K ao
sam oupravne jeđ in ice, 0 . su u kin u ti
ustavom i zakonom o ob lasnoj i sre-
skoj sam oupravi, a li ovo u p rak si jo š
n ije provedeno, n iti se m oglo provesti
p rije k o n stitu ira n ja oblasnih skup-
štin a i izbora oblasnih odbora u smi-
slu p o sljed n jeg zakona. S v i sta ri 0 .
(okru žja) u B osni i H ercegovini i
veći b ro j 0 . u S r b iji pretv oren i su
uredbom o^ p ođ jeli zem lje u oblasti.
U Slov en ačk oj i D a lm a c iji 0 . ne po-
sto je n iti su p ostojali, a zakonom o
g ru p ira n ju 0 . i srezova u zetskoj
oblasti (od 20/10 1922) sta ri 0 . Crne !
Gore gru p iran i su u ovih pet 0 .:
a) C etin jsk i — C etin je; b) P od gorički |
— 225 —
OKRUŽNI N A CELN IK
— P od g orica; c) N ikšićki — N ikšić;
d) P o lim sk i — B e ra n e ; i e) M eto h ij-
ski — Peć, (V. O kružni n ačeln ik , Sa-
m ouprava). član o m 79 zakona o bu-
džetskim đ vanaestinam a za a p ril-ju n i
1925 izrično su u kin u ti 0- kao jed i-
nice državne uprave, a li je u isto doba
dano o v la šte n je m in istarskom sa v je -
tu da po p rijed lo g u m in istra unu tra-
š n jih poslova može odlučiti, da okru-
žna n a čelstv a izuzetno ostanu u p oje-
dinim m jestim a — g d je p otreba službe
to z a h tije v a . D. Alimpić.
O K R U ŽJA . V . A d m in istrativ n a po-
d jela.
OKRUŽNI N A Č ELN IK . Do donoše-
n ja zakona o općoj upravi, 0 . N. za-
uzimao je u S r b iji, po glav n im fu n k-
c ija m a k o je je vršio, skoro is ti polo-
ž a j, k o ji danas im a ju v e lik i župani.
Po ovom zakonu on je sarno pomoćnik
v elik og župana, k o ji se n alazi izvan
sje d išta oblasti, u određenom okrugu,
a li ne kao neka sre d n ja v la st između
ob lasti i srezova, već u v ije k kao po-
m oćnik v elikog župana sa sp e cija l-
nim a trib u cija m a . Ove a trib u c ije su
d vojake. Jeđ n e su p reciziran e sam im
zakonom: a) nadzor nad sreskom
upravom u im e velikog župana, b)
r je š a v a n je , u sv o jstv u z am jen ik a ve-
likog župana, o žalbam a p rotiv upra-
vnih ak ata sreske uprave u p o licijsk o -
kaznenim stv arim a (ođluke o istup-
nim đ jelim a k o ja se k a ž n ja v a ju po
sp e cija ln im zakonim a i zakonskim
propisim a), i c) pravo đisciplinskog
k a ž n ja v a n ja i privrem enog suspen-
d ira n ja od dužnosti državnih službe-
n ik a sreske uprave. D ru ge zavise od
n ah ođ en ja v elikog župana, k o ji je
čl. 15 ovog zakona ovlašten, da po
odobrenju m in ista rstv a u n u tra šn jih
poslova, prenosi na 0 . N. i druge po-
slove iz sv oje nadležnosti, k o je oni
tad a v rše sam ostalno, u im e v elikog
župana. Ođ ovog p ren o šen ja izuzeti
su poslovi »koji prem a sv o jo j prirod i
traže jednoobrazno v rše n je kod sam e
oblasne uprave ili k o ji prelaze te ri-
to rija ln u nadležnost p ojed in ih okruga
ili k o ji zbog sv oje važnosti traže da
ili neposređno v rši oblasna upravna.
vlast«. Zakon n aređ u je, da se ovako
prenošenje poslova m ora o b ja v iti u
Službenim N ovinam a ili u službenom
listu dotične oblasti, ako p osto ji. R a -
spisom m in istra u n u tra šn jih poslova
o u vad an ju u život zakona o općoj
upravi (29/8 1923) naređeno je v elikim
15
OKEUŽNI P R E D ST O JN IIv
županim a, da 11 a 0 . N. prenesu sve | je 9'5 km, širok 1'8 do 7 km, i zauzi-
poslove, k o je su oni i r a n ije v ršili, sa | m a površinu od 28'5 km!. Leži u Ma-
izuzetkom n a p rije d n a b ro jen ik poslo-
va. U pog'ledu nadležnosti i rang'a sa
0 . N. izjed n ačen i su podžupani. k o ji
postoje u H rv a tsk o j, S la v o n iji i A oj- sred n jem d ije lu je ja k o suženo i sni-
vodini.
U nadležnost 0 . N. u S r b i ji spada
i nadzor nad okružnom sam oupravom ,
u sm islu zakona o u ređ en ju okruga i
srezova. U okruzim a, k o ji su p reti o-
ren i u oblasti, ov aj nadzor vrše ve-
lik i župani. S a fo rm ira n je m oblasne
sam ouprave, okružna sam ouprava pre-
s ta je fu n k cio n ira ti (točka 6 prelaznik
n aređ en ja zakona o oblasnoj i sreskoj
sam oupravi).
Za 0 . N. mog'ii b iti p o sta v ljen a lica,
k o ja su sv ršila prav n i fa k u lte t i pro-
v ela u državnoj službi n k jm a n je 10
godina, a pored ovoga im a ju i ostale,
opće u v jete, k o ji se traže zakonom o
državnim službenicim a. U nedostatku
kan d id ata s ovim u v je tim a , a u toku
prve t r i godine po stu p an ju u život
zakona o općoj upravi, za 0 . N. m ogla
su b iti p o sta v ljen a i lica, k o ja su ra -
n ije zauzim ala te položaje, kao i lica,
k o ja su im ala k v a lifik a c iju po za-
konu o općoj upravi, 30 godina života
i n a jm a n je 10 godina državne službe
(čl. 16, 21, 28). V. A d m in istrativ n a
pod jela, V elik i Župan, Okruzi, Sam o-
uprava. D. A lim p ić.
OKRUŽNI P R E D S T O JN IK . V. Ad
m in istra tiv n a podjela.
OKUĆANI, selo u S la v o n iji, oblast , G raca i u P re v a lja m a . — O. je sara-
osječka, srez novogradiški; na izlazu
(119 m) vode Sloboštin e iz P su n j-g o re
u P osav in u ; željezn ička stan ica na
pruzi B eog rad —Z agreb i rask ršće ce-
sta Nova G rađ iška—Novska i S ta ia
G rad iška—L ip ik. Im a ju 1.122 stano-
vnika, općinsko pog'lavarstvo, pravo-
slavnu p aro h iju . pueku školu, solar-
ski ured, kotarsk u šu m a riju imovne
općine gradiške, poštu, tele g ra f i tele-
fon, parnu pilanu Narodne šumske
in d u strije d. d. u Zagrebu, k o ja im a
sv oju v la stitu željeznicu (29 km) za
izvoz drva iz gore P s u n ja u O. i d a lje
n a Savu kod S ta re Gradiške, P ila u u
N aglić, E kspozituru trgov ačke banke
d. d. u N ovoj G radiški i Srpsku šte-
dionicu. J . M-n.
O LIB, otok u Jad ran sk om Moru,
zapadno - jugozapadno od M aona, a
sjeverozapadno od otočića V ira . O.
se pruža od sjev era na ju g , dugacak
— 226 —
lom K v arn eru (K varn erolu ), između
44°20'7' do 44°25'5' sjev . šir. i između
14° 449' do 14° 49'5' ist. od Gr. Na
ženo, i oštro je o d ijelje n o na sjev er-
nu i ju žnu polovinu. P rem a svome
prostoru, 0 . je vrlo nizak otok. Na
sje v e ru je n a jv iš i b r ije g M akove
34 m, na ju g u K a la c 72 m. N a suže-
nom d ije lu su dva v elika zaliv a: sa
istoka zaliv S la tin ica , sa zapada pri-
stan ište Olib. V iše n je g a se diže isto-
imeno n a se lje , sa približno 1.300 sta-
novnika, po kome je i otok dobio ime.
Pod v eg etacijo m je samo isto čn i dio.
P. V.
Stan ov n ici se bave vinogradarstvom
i ribarstvom . O. pripada općini sil-
banskoj (ob lasti splitske). V eć oko 950
spom inje g-a car K o n stan tin I II., a li
je tad a bio n en astan jen . D a lje mu je
prvi spomen 19/10 1352 u opravdanju
ninskoga biskupa D im itr ija de M eta-
fa ris, što je izveo soli s otoka O.
J . M-n.
O LIBAN ANTON, p je sn ik (11/4 1824,
P odstran, kod M oravea, u G orenj-
skoj — 8/5 1860, P re v a lje ). Sv ršio je
g im n aziju i lic e j u L ju b lja n i (1846),
a teo lo g iju u Celovcu, g d je je morao,
zbog n acionalnog rada, p rekin u ti stu-
d ije za jedn u godinu. Ođ 1851 služio
je kao kapelan u Šk ocijan u u Pođ-
ju n i, E o ja m a i Š m a rju u Labuđskoj
dolini, Šm artnom kod Slovenskog
đivao pjesm am a religiozno-m isaonog
sad ržaja, sa nacionalnim i relig i-
ozno-odgojnim člancim a i đopisim a i
sa narodnim blagom (Pripovedka o
V rbskem jezeru) u N ovicam a, Slo-
venci, D robtinicam a, Slovenske B čeli,
Zgod. D anici.
L i t e r a t u r a ; Novice (1862, 45 do
46); M arn, Je z ičn ik (17, 54). I. G.
O L IV E R JO V A N GRČINIĆ. despot.
Sp om in je se u vrem enu 1336—1355.
Izgleda, da je bio grčkog p od rijetla.
B io je p ristalica Dušanov i postigao
je za n jeg o v a vrem ena n a jv eća dosto-
ja n stv a u zem lji. K a r ije r u je počeo
u Zeti, g d je se oženio kćerkom jednog
velikaša-činovnika. B io je čovjek veće
kulture, sa znanjem jezika, i općio je
sa vrlo u tje ca jn im ličnostim a S r b ije
i B izan ta. P o sto ji m išlje n je , k oje ne
p rim aju svi stru čn jaci, da je O. oko
1337 uzeo udovicu Stev an a Dečanskog,

Airu M a riju , i da je tako stupio u
srodstvo sa k ra ljev sk o m kućom. U 0 .
v la sti su bile o v čjep o ljsk a , tikv ešk a
i m oriliovska oblast, sa Ivratovom ,
K očanim a, V elesom i Štipom . Ođ 1337
0 . je bio v elik i đom estik, pa p o slije
v e lik i vojvoda i đespot, te je tako
im ao presudan u tje c a j u v o jn ičk im
p ita n jim a . 1342 0 . je prim io Iv a n a
K antaku zen a, kada je o v a j, došavši
u sukob sa bizantskom caricom Anom,
i poražen, prešao na srpsko zem ljište.
0 . je K an tak u zen a doveo u vezu sa
Dušanom i sa k ra ljic o m Jelen om , i
n a jv iše pridonio, da je na zboru veli-
k aša u P r iš tin i p rim lje n savez sa
bizan tskim prebjegom .
1341—1349 podigao je 0 . m an astir
Lesnovo, kao sv o ju zadužbinu, a 1346
osnovana je tu ep isk op ija, m jesto ra-
n ije op u stjele m orozviške. Im a ju ć i
v elik u zem lju i sv ije sta n sv o je sna-
ge, 0- je kovao i svoj sreb rn i novac.
Godina n jegove sm rti n ije poznata.
L i t e r a t u r a : J . Radonić, 0 de-
spotu Jo v a n u O liveru (G las, 94, 1914);
M. L ask a ris, Bijzantinske princeze u
sred njevek ov noj S r b i ji (1926); Đ. R a -
d ojičić, M isao, 8, 1926; R . G ru jić,
G lasnik skopskog naučnog društva,
I., 2, 1926. V . Č o ro v ić.
O LO VN I R U D N IC I. Olovne rude
kod nas su ja k o raširen e, a ponegdje
su se razv ile u to lik o j k oličin i, da
om ogućuju ra z v ita k olovne inđ u stri-
je . To su većinom g alen iti, k o ji su
obično srebronosni (negd je i zlato-
nosni), pa služe i za d obivan je srebra.
N eki sađ ržav aju i nikla, pa služe za
d obiv an je tog a m etala.
U Slo v en ačk o j im a nekoliko 0 . R.,
no samo su dva u poslu. — Rudnik
V eliko Š irje , osnovan 26/9 1854, na-
lazi se u općini Š ir je , srez C elje. Od
n a jb liž e željezn ičk e stan ice Rim ske
Toplice u d a ljen je 12 km. S v o jin a je
T rb o v eljsk e premogokopne združbe u
L ju b lja n i. Ne rad i od 1874. — Rudnik
Rude, osnovan 27/3 1854, n alazi se u
općini OkrogLica (Laško), srez C elje.
Od n ajb liž e željezn ičk e stan ice Loka
u d aljen je 3 km. S v o jin a je S tei-
risch n ig g -S tifte r. Ne rad i od 1885. —
Rudnik Rakovec, osnovan 11/3 1852,
nalazi se u V ita n ju , srez K o n jic e . Od
n a jb liž e željezn ičke stan ice C elje uda-
lje n je 21 km. S v o jin a je Thurn-
V alsassin a. Ne rad i od 1896. — Ru-
dnil< B o h a rje , osnovan 1874, nalazi se
u općini G olu binjek i. S tra n je , srez
OLOVNI RU DN ICI
B režice. Od n a jb liž e željezn ičk e sta-
niee Sev n ica u d a ljen je 24 km. Svo-
jin a je R u darske zđružbe R u d a u Ma-
riboru . Ne rad i od 1922. — R udnik
P re v a lje , osnovan 1852, n alazi se u
F a rš k a v a s i, srez P re v a lje . Od n a jb liž e
željezn ičk e stan ice P r e v a lje u đ a ljen
je 1'5 km. S v o jin a je D onnersm ark-
B eu th n iz T arn o v ica. — R udnik Me-
žica, osnovan 18/4 1829, i rudnik Črna
(2/10 1923) nalaze se u P o d k raju . Čr-
n o j, Ja v o r ju , Ja z b in i, M ežici, P latu ,
K u š ta n ju , M a r iji na Jezeru , Toploj,
P odgori, srez P re v a lje ^ Od n a jb liž e
stan ice P r e v a lje u d a lje n i su 7 km.
S v o jin a su The C en tral Eu rop ean
M ines L im ited u M ežici i Londonu.
Na ru d nicim a je zaposleno 1.120 ra-
dnika. — Isto društvo im a ruđnike i
talio n ice u Ž erjavu , srez P re v a lje .
Od n a jb liž e stan ice P r e v a lje u đ a lje n i
su 13'65 km, n a ru d nicim a je zapo-
sleno 228 rad n ika. — U ru d ištim a
M ežica, Črna i Ž erjav razvio se uz
g a le n it i v u lfen it (m olibdenska ruda).
U n jih o v u društvu n alaze se cinkane
rude, sfa le rit i sm itsonit. G alen it sa-
država p rosječn o 15% o lo v a i5 % cinka.
U Ž erjav u je sagrađena 1913—1914
n a jm o d e rn ija razlu čiv ao n ica i talio -
nica, k o ja se može u b ro jiti među n a j-
m od ern ije evropske talio n ice te vrste.
R ovovi i ta lio n ica sp o jen i su želje-
znicom uskog kolosjeka, k o ju goni
p ara i elek trik a. 1912—1920 dali su ti
ru đ nici 355.840 0. olova i 3.159 0 mo-
libdenske olovne rude (v u lfenita).
P ro d u k cija je b ila n a jja č a 1912, kad
se dobiLo 69.651 q olova i 1.460 <1 vul-
fen ita , n a js la b ija je p ro d u k cija b ila
1919, kad se doliilo 45.774 q olova. —
Rudnik Ja b la n ic a , osnovan 2/12 1877
u Ja b la n ic i, srez L it ija . Od n ajb liž e
željezn ičke stan ice L it ija u d aljen je
4 km. S v o jin a je R u darske združbe Li-
t i ja u L it iji. — Isto društvo im a ru-
dnik olovne rude u L it iji, osnovan
13/11 1914. Od n a jb liž e stan ice L it ija
u d a ljen je 2 km. Uz g a le n it razv ila
se u ovim ruđnicim a i cin k an a ruda,
sfa le rit. Za is ta ljiv a n je olova nalazi
se u L i t i ji talio n ica, k o ja je is ta lji-
v ala 1919 10.913 q, a l9 2 0 4.986 q olova.
Iz ru dnika je izvađeno 1919 10.670 P
a 1920 5.808 q rude. — R u dnik K n a-
povže, osnovan 14/4 1923, u Topolju,
srez lju b lja n s k a okolina. Od n ajb liž e
željezn ičke stan ice Medvode u d aljen
.je 9 km. S v o jin a je R u đarske združbe
K napovže za p rid obiv an je srebrne.
svinčne in živosrebrne rude v Med-
 OLOVO
vođah. Srebron osn i g a le n iti ovoga ru-
dnoga k r a ja im a ju 4% olova i 2%
srebra. Uz g a le n it se ra z v ila i rume-
nica. Ne ra d i od 1923. — Rudnik Log,
osnovan 12/9 1882, u K om p olju , srez
K ršk o. Od n a jb liž e željezn ičk e sta-
nice Ziđani Most u d a ljen je 9 km.
S v o jin a je F . Seiđ la. Ne rad i od 1882.
U H rv a tsk o j se vadio srebronosni
g a le n it iz ru d nika T rg ovske Gore
1876. kad je izvađeno 15.000 kg te rude.
B ilo je pok u šaja sa kop anjem srebro-
nosnog g a le n ita u Z ag reb ačk oj Gori,
no radovi su brzo ob u stav ljen i, je r je
rude bilo m alo.
U B osni, k o ja je osobito u sređ njem
v ije k u b ila na glasu sa sv o jih olov-
nih ruda, ne rad i se danas ni u je -
dnom rudniku, m a da se na nekoliko
m je s ta nalaze ležišta olovnih ruda,
na pr. kod B orovice, Sreb rn ice, na
zapad planine Ja b u k e u O sječan im a.
U O sječa.nim a počelo je društvo Tel-
lu ria, č i ji su t i ru đ nici sv ojin a, 1912
živo rad iti. E a đ ilo se sve do početka
S v je tsk o g a R a ta , te je u to v rijem e
izvađeno rudnoga m a te rija la 50 va-
gona. K o lič in a rude u O sječan im a
p ro c ije n je n a je na 2,500.000 tona, a
sađržava 18—78% olova, 5—15% cinka.
U jed n o j toni olovne rude im a 200 do
280 g r srebra.
LT S r b iji su poznate olovne rude u
P o d rin ju , kod P osten a i Selan ca, na
ju g u K ru p n ja , između M lave i P ek a
kod K u č a jn e , na A v a li kod L ju te
S tra n e, na Rudniku ispod Štu rca, na
K opaoniku kod B a d n ja , P la n e i Si-
pačine, u okolini Ivosovske M itrovice,
naročito u Trepči, B a jg o r i, P lak on ici,
g d je se vide sta ri radovi. Olovne ru-
dnike u K u č a ju ek sp lo a tira li su R i-
m lja n i, k a sn ije D ubrovčani. Za v ri-
jem e T u ra k a u ruđ nicim a se n ije ra-
đilo, a p o slije oslobođenja od T u raka
započeo je u K u č a jn i opet ruda.rski
život. K oncem prošloga v ije k a izva-
đilo se za 8 godina. iz tam o šn jih ru-
dnika 1.081 tona olovne rude, a to je
đalo 6.259 g zlata i 1.092 kg srebra.
Olova. se dobilo iz te količine rnde
oko 27‘90%. U Ju ž n o j S r b iji, u ru-
dnom k r a ju oko K ra to v a , razv ile su
se uz neke druge rude i olovne rude,
č ija se količin a c ije n i na 10,000.000
tona, F . T u ćan .
OLOVO. 1. M jesto u B osni na sastav-
cim a potoka B io štice i St.upčanice,
k o ji đ a lje čine K riv a ju . Im a 778 sta-
novnika (1910). P rv i put se spom inje |
— 228 —
1382. U srednjem v ije k u O. je bilo>
važno rudarsko i trgovačko m jesto,
zbog srebrn ih i olovnih rudnika. U
O. je kopana n a ro čita v rsta »mekog
olova«. Osim S asa ru d ara u O. je b ila
naseobina D ubrovčana, Sp lićan a, Za-
drana i K orču lan a. P ored kraljeve-
carin e već k ra je m 14 v ije k a bio je u
O. i znam enit fra n je v a č k i samostan,.
k o ji je propao 1687, i O. je tad a bilo
jed an od cen tara bosanskih k atolika.
I sađa sto je ostaci od sam ostana i Bo-
gorodičine crkve. Iz O. je bio rodom
fra M. M arav ić, bosanski biskup u
17 v ije k u i m nogi drugi znam eniti
fra n je v c i. U O. se kopalo olovo i pod
Tu rcim a jo š u 16 v ijek u . U O. se sada
izrađ u ju i izvoze obodi za sita. U O.
im a dva topla v rela sa banjom . 11
au gusta svake godine, o V elik o j Go-
spi, u O- đolaze m nogi k a to lici iz Sre-
dnje Bosne.
L i t e r a t u r a : Iv. H orm ann, Olovo-
(G lasnik Z em aljskog M u zeja za Bo-
snu i H ercegovinu, 18S9). M. F .
2. B o san sk i rudnik, nazvan po svo-
jo j g lav n o j rudi tim narodnim i la-
tin skim imenom plumbum. P rv i mu
je spomen za v rijem e vlađe k r a lja
T v rtk a (1382). P ripadao je porođici
kneza P a v la R adenovića i n jegov ih
n asljeđ n ika, sve do sredine 15 v ijek a .
Od k r a ja 14 v ije k a tu je b ila ja k a
k atolička k o lo n ija, u k o jo j je podig-
nut fra n je v a č k i Bogorodičin samo-
stan. Tu se n alazila jed n a vrlo što-
vana slika. Bogorođičina. (Gospa od
Olova). Iz O. je čuvena porođica Gru-
bišića ili B rn ja k o v ića , k o jo j je car
Leopold I. priznao ugarsko plemstvo..
— Rudnik O. ek sp lo atirali su i Tu rci,
sve do sređine 17 v ije k a . F ra n je v a č k i
m an astir u O. bio je , pored Su tjesk e
i F o jn ice , n a jv a ž n iji u svoj Bosni, i
jo š je 1591 im ao 15 fra ta ra , a. 1679 čak
56 članova. Pod pritiskom T u rak a ma-
n a stir je napušten 1687, a zap aljen je>
i uništen 1703. V . Ć.
OLŠEVA, planina u Slovenačkoj,
na g ran ici naše države sa A iistrijo m ,
sjev erno-sjev eroistočn o od K am niških
A lpa, ođnosno 8 km ju goistočno od
m jesta Železna K ap la. O. se pruža od
zapada prem a istoku i visoka je
1.930 m. Južn o od n je p rostire se
k rasn a L ogarska D olina, jedna od
n a jlje p ših alpskih dolina u Slovena-
čk oj. P . V.
OMAN C H A R L ES (S ir W illiam
Chadwick), engleski h istorik (12/L

1860). Sred n joškolsko obrazovan je do-
bio je u W in ch ester-n , n n iv erzitet je
svršio u Oxforđ-u. 1883 izab ran je za
Fellow -a u A ll Souls C ollege Oxford,
a 1905 za C hickele p ro fesora moderne
h isto rije na istom univerzitetu, i za
član a b ritan sk e ak ad em ije. B io je
pređsjeđ n ik K ra lje v sk o g H isto rijsk o g I v nicim a refo ram a bio je i hereego-
D ru štv a (The R o y a l H isto rica l Socie-
ty) 1917—1921. Za poslanika p arla-
m en ta od stran e oxfordskog univer-
ziteta izab ran je 1919. T itu lu S ir a do-
bio je 1920. — Ista k a o se sv ojim stu-
d ijaru a o v je š tin i ra to v a n ja . A utori-
te t je za stare novce. D je la su mu:
A H istory of G reece (1880), S h o rt H i-
story of B y zan tin e E m p ire (1892), A
H isto ry of E urope 476—918 (1893),
S h o rt H isto ry of E n g lan d (1895), The
A r t of W a r in the Miđđle A ges (1898,
1924). V I. P.
I dom aćeg plem stva.
O M ER-PA ŠA LA T A S (24/9 1806, J a -
n ja Gora, općina P la šk i — 18/41871, Ca-
rigrad). B io je srpskog p o d rije tla i u
kršćan stv u se zvao M ihailo-M ića. K ao
oficirsko d ije te učio je kađetsku ško-
lu u Gospiću i stppio je u v o jsk u kao
kadet-naređnik. R a d i novčanih ne-
zgoda, izgleda rad i p ro n e v je ren ja ,
p reb jeg ao je 1827 u Bosnu, i dospio
je u Glamoč, a ođatle u B a n ju Luku,
J im enovan za zap ovjed n ika tu rske
rnučeći se da zarad i uzdržavanje. U
B a n jo j L u ci je prim io islam i novo
im e. P o s lije d v ije godine otišao je u
V id in. Tu ga je zapovjeđ nik tvrđave
uzeo za u čitelja^ c r ta n ja sv o jo j d jeci
i zad ovoljan n jeg ov im radom, pre-
poručio g a je u C arigrad. S tom pre-
porukom postao je O. n astav n ik tehni-
čkog c r ta n ja u ca rig ra d sk o j v o jn ičk o j
školi, p o slije u č ite lj p rijesto lo n a slje đ -
n ik a Abdul M edžida i ubrzo (1838)
pukovnik. K ad je na p rije sto došao
Abdul Međžiđ, O. je postao paša. Od-
ličan v o jn ik , O. se ista k a o 1840 u
S i r i ji p rotiv su ltanovih odm etnika,
1842 p ri u g u šiv an ju bune u A rb a n iji,
1845 ponovno u S i r i ji i 1846 u K urd i-
stan u ; u v ije k u borbi s buntovnicim a.
P o s lije tih u sp jeh a, jo š v rlo mlad, O.
je im enovan za m ušira. 1848/49 on je
sa R u sim a izvršio ok u p aciju dunav-
skih kneževina.
U našim k ra je v im a O. paša je
•ostao zapam ćen n aročito stoga, što je
slomio otpornu snagu bosanskog be-
govata. P ro tiv su ltanovih refo ram a j ekrem O m er-paša (1885).
ja v ila se u B o sn i i H ercegovini ja k a
opozieija jo š od vrem ena H u sejin -
bega G radaščevića. Jed n o v rijem e se I pozitor (28/9 1679, K am n ik — 1742. Ig ).
O M E R SA
činilo, da se stišala, a li je od 1848
buknula novom snagom . U stan ak
p rotiv O sm a n lija izbio je 1849 u bo-
san sk o j K r a jin i, i bosanski vezir T a-
h ir-p aša n ije uspio da ga svlađa,
Dom alo su se ja v ili sličn i p ok reti i
na drugim stran am a, a među proti-
v a čk i vezir A li-p aša R izvanbegović.
S u lta n je poslao 1850 u B osnu O., da
uguši u stanak. B rzo i odlučno O. je
razbio u nekoliko o k rš a ja buntovnike,
pohvatao glav n e vođe, a među n jim a
i A li-pašu, k o ji je u b ije n od jednog
stra ž a ra (20/3 1851). Oko 1000 n a ju g le -
d n ijih aga i begova pozatvarano je ,
a oko 400 okovano poslano u C arigrad.
B osna je p o s lije toga b ila um irena, a
feu d aln i stav begova i ag a skršen za
u v ijek . Sto g a je O. p roglašen u B osn i
za đaur-pašu i n a jv ećeg n e p r ija te lja
K a d a je 1852 došlo do sukoba iz-
među P o rte i kneza D an ila O. je po-
v jeren o vrhovno zapovjeđništvo nad
turskom vojskom . On je bio počeo
da steže u ja n u a ru 1853 željezn i obrue
oko Crne Gore, a li je d a ln ju a k c iju
sp rije č ilo p osređovan je A u s trije i
R u sije . Odmah p o slije toga, kada je
izbio k rim sk i ra t (u jesen 1853), O. je
v o jsk e na đunavskoj lin iji. Držao se
vrlo dobro i dobio je ra n g serđar-
ekrem . P o s lije ru skog p o v lače n ja sa
D unava, O. je sudjelovao, sa engle-
skim i fran cu skim saveznicim a, pri
opsadi S eb asto p o lja, a p o slije u bor-
bam a na K avkazu . 1857—1859 proveo je
O. kao zapovjeđnik u M ezopotam iji,
g d je je opet im ao da u g u šu je ustanke.
R ad i sv oje oštrin e tam o bio je jedno
v rije m e u nem ilosti, a li je opet. izbio
1861, kada je bio na pomolu r a t s Cr-
nom Gorom, rad i u stan k a Luke Vu-
kalovića. U tom ra tu O. je opet bio
g la v n i zapovjeđnik i bio je Crnu Goru
doveo u veom a težak položaj, iz koga
se spasla opet samo zau zim anjem ve-
likih sila. P o s lje d n ja v o jn ičk a m is ija
O. b ila je , da uguši g rčk i u stanak na
K re ti 1867. Ovog puta on je v o jn ičk i
svršio svoj posao, a li n ije mogao,
zbog rđave turske flo te i sn ab d ije-
v a n ja , do k r a ja provesti blokadu.
Stog a se 1868 sam povukao.
L i t e r a t u r a : I. K oetsch et, Serd ar-
V . ć o r o v ić .
OM ERSA M IH A EL, svećenik i kom-
O M IS
U čio je škole u rodnom m je s tn i n
L ju b lja n i. K om ponirao je pet orato-
r i ja : D iva M agdalena poenitens (1709),
Pastoa- bonus (1710), M ater Dolorosa
(1711), C kristus b ain lan s crucem (1712),
D avid đeprecans pro populo (1713).
J . M.
O M IŠ (A lm issa), g rad ić u Dalrna-
c iji, u o b lasti sp litsk o j i srezu split-
skom. Leži na lije v o j stra n i ušća ri-
je k e Cetine, prem a otoku B ra ču . P a -
robrođ arska je sta n ica u redovnoj vezi
sa Sušakom , Splitom , B'račom , Metko-
vićem i K otorom . Im a 1.648 stanovni-
ka, općinsko pog lavarstvo, k o ta rsk i
suđ, porezni ured, z em ljarin sk o -k ata-
stra ln i ured, lučko otpravništvo, spo-
rednu carin arn icu , rim ok atoličk u žu-
pu i dva sam ostana (fra n je v a e k i i
služavki M aloga Isu.sa), 2 pueke škole,
poštu, te le g ra f i telefon, H rv atsk u
pučku šteđionicu i O sig u rav aju ću
udrugu P rovidnost.
O m išani se bave poglavito poljo-
prrvređom i ribolovom . U okolini
u sp ijev a m aslin a, vinova loza i razli-
čno voće. Omiško vino na dob.ru je
glasu i mnogo se traži. 0 . je trgo-
vačko i z n a tn ije in đ u strijsk o m jesto.
J a k a je Jn đ u s trijs k a Z ajed n ica d. d.,
osnovana 1921, č i ji k a p ita l iznosi 10
m iliju n a d inara. Inia nekoliko prvo-
klasn ih tv o rn ica u O., u B a v n ica in a
(3 km od O.) i u B a n jo j Luci. V elik e
su tv o rn ice: Cement u B av n icam a
(proizvođi na godinu 3.000 vagona ce-
m enta) i s n jom u vezi T v orn ica ce-
m entnih proizvoda (opeka, crijep ov a,
c ije v i, pločica, kupaonica i dr.). U
samom O. je tvorn ica koža, užeta,
mreža, četa k a ; 2 tvorn ice pokućtva i
građevnoga m a te rija la od đ rva; tvor-
nica za p o p ra v lja n je stro je v a i gra-
đevnoga m a te rija la od željeza; Ce-
tin a, tv o rn ica tje ste n in a , tvorn ica ve-
g etab iln og a u lja i dr. — O. je kupa-
lišno i k lim atsko m jesto.
Neg'da je O. bio utvrđen, sa 3 stran e
opasan zidom, č iji se ostaci jo š vide,
na č etv rto j se stra n i o sla n ja o strm i
obronak b rije g a . Na v isin i od 330 m
vide se razv alin e tvrđave M irabele.
N a O- g ro b lju im a sta rih stećaka, a
u općinskom arhivu p ov elja i zapi-
snika od 15 v ije k a do n o v ijeg a doba.
Na sjev eru od O. na desnoj obali ri-
je k e Cetine, preko k o je vodi ziđani
most, raštrk an o je m jesto P rik o ; tu
je bilo 1750 osnoVano g la g o lja šk o
sjem enište, ukinuto 1879.
- 230
U rim sko doba kod O. je bilo n a-
s e lje Oneum. U h rvatsko doba prvi
se put ja v lja 0- za vlađe k r a lja S lav -
ca, k o ji je 1074 tu došao sa sv o jim
dvorom i banom P etrom , te u crk v i
Sv. P e tra (u P rik u ) izrekao presudu
u p arn ici između T u g ara i opata P e-
t r a Černoga. O. je tada bio župa nad-
b isk u p ije splitske, k o ja je i k a sn ije
p o b irala desetinu u n jem u i d a lje na
ju g u do M akarske i N eretve. U 12
v ije k u v lađ ali su 0 . i su sjednim kra-
jev im a knezovi plemena K a čića , č ija
je v last dopirala i u susjednu župu
p oljičk u . B ili su sm je li gu sari, strah
i trep et ne samo otocima i dalm atin-
skim gradovim a, već i stanovnicim a
I ta lije . 1167—1180 spom inje se om iški
knez N ikola K ačić. S n jim su K oto-
ra n i 1167 u čin ili poseban ugovor o
slobodnoj plovidbi. S lije d eće je go-
dine 1168 knez N ikola sa c ije lim svo-
jim plemenom i podanicim a m orao
p rizn ati vrhovnu v last bizantskoga
cara M anuela. 1180 N ikolini su Iju d i,
u p re g o n je n ju zbog neke zem lje u
p lan in i Mosoru, kam enovali splitsko-
ga nadbiskupa B a jn e r ija . Jo š i sađa
označuje u P o ljie im a , blizu sela Du-
brave, crk v ica Sv. A rn era m jesto,
g d je je nadbiskup poginuo. P o s lije
sm rti cara M anuela (1180) O. su po-
sta li jo š s m je liji, naročito za v rijem e
ra ta između k r a lja B e le I I I . i M le-
čića, oni su, vođeni K ačićim a, uzne-
m iriv a li M lečiće svakom prilikom , i
sta li su u d arati i na stanovnike južne
Ita lije . Sam car F rid rik I. opomenuo
je O. 14/3 1189, da se okane g u saren ja
uz obalu P u lje . P o s lije toga oni su
neko v rije m e m irovali. 3/5 1190 ugo-
v o rili su m ir sa Dubrovnikom . 1207
izdao je k r a lj A n d rija I I. O. povelju,
kojom mu je podijelio ista prava i
povlastice, što su ih do tad a im ali
samo gradovi đalm atinski.
13/6 1208 om iški knez Sebena sklopio
je m ir i p rija te ljs tv o sa M lečićim a.
A li zbog silov itosti n jegovog n a slje -
dnika, kneza Maldupa Ivačića, pred
k ojim su strep ili gradovi duž cije le
obale Ja d ran sk o g a M ora (osim toga
on je bio bogomil, te je dopustio da
se ta v je r a širi po n jeg o v o j zem lji),
stupe u savez 1221 gradovi Trog'ir,
Šibenik i K lis i papa H on orije I I I .,
te pokrenu protiv O. k rižarsk i rat. P a-
pinski poslanik A k o n cije sabrao je
znatnu pomorskn i kopnenu vojsku,
k o jo j O. nisu m ogli odoljeti, pa su
! se pokorili. K ad su uskoro pokušali.
 O M LA D IN SKI C E T IN JS K I P R E T E E S (P E V I)
da osvoje B r a č i H var, odakle bi
lakše p lije n ili brodove, i sta li b a ra ti
sp litsk i k otar oko Žrnovice, k r a lj
A n d rija I I . z a p rije ti knezu M alđuču
i n jegov u plemenu, da će n a n jih po-
dići svu silu k ra lje v stv a . M alo za. tim
nađbiskup je sp litsk i K a č ić e i Omi-
šane prokleo, a k r a lj ih A n d rija lišio
plem enščine ili djedovine. A li je sve
to slabo k oristilo. V eć sinovi kneza
M alduča, P rib is la v i Osor, i nećak
Tolen, opet su se podigli, te o sv o jili
B ra e i H var. 1J ratu , k o ji su zatim
1240 pod knezom Grarganom poveli
S p lićan i i T ro g ira n i, svladani su 0 .
i p rista li su n a m ir.
1267 0 - su se opet d ali na g u sa ren je.
N esigurnost je od n jih na Ja đ ra n u
b ila to lik a , da je 1274 sicilijsk o -n a -
p u ljs k i k r a lj K a rlo sklopio protiv 0 .
savez sa Sp lićan im a i Šibeničanim a,
a li do borbe n ije đošlo. M alo za tim
(1276) pokrenuli su r a t M lečići, te su
u trogod išn jem ra tu n a p o sljetk u po-
k o rili 0 „ o sv o jili 0 ., te sk ršili moć
knezova K a čića . K roz sve to v rije m e
b ili su K a č ić i, O m išani i gu sari, si-
nonim ni. 0 . n ije ostao dugo pod Mle-
čićim a. V eć 12j)2 n jim je zavlađao
knez J u r a j Šubić. Sv e do polovine
14 vijeka. 0 . je bio znam enito m jesto
b rib irsk ih knezova Šubića. Oko 1342
u 0 . je sjeđ io m ak arsk i biskup V a-
len tin , pošto mu je biskupija. potpala
pod Bosnu.
I J drugoj polovini 14 v ije k a 0- je
bio u v la sti ugarsko-h rvatskoga kra-
l ja L ju d e v ita I. Oko 1387 zauzeo ga
je bosanski. k r a lj T v rtko I. K a s n ije
je n jim vladao v elik i vojvoda bosan-
ski H rv o je V u k čić kao n a m jesn ik
k r a lja V la d isla v a N ap u ljca i O stoje,
a od 1408 k r a lja Sigism unđa, držeći
i S p lit i svu K r a jin u (N eretvu), neko
v rije m e i otoke B ra č , H v a r i K o r-
čulu. P o s lije sm rti H rv o ja (1416) 0-
je zavladao cetin sk i knez Iv a n iš Ne-
lipić. dobivši ga od sv oje sestre Je le -
ne, H rv o jev e uđovice, i s uspjehom
ga je obranio od M lečića i B osanaca.
P o s lije sm rti Iv a n iš a N e lip ić a (— 1345)
k r a lj je Sigism und svu baštin u N eli-
pića dao D ubrovčaninu M atku Ta-
lovcu, h rvatskom banu. P ro tiv tog a
se podigao herceg Sv. Sav e S tje p a n
K osača, te mu je oteo 0 . i P o ljic e .
1444 0 . se dao pod o k rilje M letak a i
ostao je u n jih o v o j z a štiti sve do
pada rep ublike (1797). P ošto su T u rci
zauzeli H ercegovinu (1482), p rim ak li
su se 0 . i na n je g a su više puta na-
- 231 -
v a ljiv a li. Osobito su bile opasne tur-
ske n avale 1498, 1509 i 1642, a li su bile
sv ak i put suzbijene.
L i t e r a t u r a : V . K la ić , Opis ze-
m a lja u k o jih o b ita v a ju H rv a ti, I I.
(1881). J . M od estin .
O M IŠA LJ, grad ić na k r a jn je m sje -
verozapađu otoka K rk a , prem a gradu
E ije c i i Sušaku. P ro stire se na b rije -
gu nad ju g o isto čn im k ra je m 0 . mor-
ske drage, g d je je k u p alište i luka, u
k o jo j p r is ta ju parobrodi lin ije Su-
šak—0 .—K r k —A leksanđrovo. — 0 . je
svojirn položajem , na 82 m v isokoj
v ap n en ačkoj s tije n i, jed n a od n a j-
v iđ en ijih točak a na čitavom K v a r-
neru. Im a 1.677 stan ov nika (općina
2.225), općinsko p og lav arstvo (sreza
krčkoga, oblasti splitske), rim okato-
lieku župu, pučku i koša.račku školu,
poštu i tele g raf.
0 . (latin sk i C astrum M usculum , ta-
lija n s k i C astelm uschio) starin sko je
m jesto. V je ro ja tn o je tu već u rim sko
doba s ta ja o grad E u lfin iu m . Dok je
grad K rk u sređ n jem v ije k u bio je -
dini zaklon rom anskoga ž iv lja , 0 . je
bio p rv i i g la v n i bedem h rv atskoga
s v ije ta na otoku K rk u i jeđ n a od
p og lav itih stoliea knezova F ra n k a -
pana. — N ajzn at.n ija zgrada u 0 . je
sta ri fra n k a p a n sk i k aštel, o kome
p je v a narodna p jesm a, a h rv atsk i,
g la g o ljieo m pisan n atp is kazu je. đa
se počeo ziđati 6/6 1420, u v rije m e
kneza Iv a n a i n je g o v a sina kneza
M ikule. S ta ra je i župska (negda sa-
borna) crkv a Sv. M a r ije (V elik e Go-
spe). u k o jo j im a također g la g o ljsk ih
natpisa. iz 15 v ije k a . N a poluotočiću
E rtu , k o ji zatv ara lu ku od 0 ., d v ije
su stare ru šev in e; ona k o ja se zove
Mira. ostatak je sam ostana Sv. M i-
kule.
L i t e r a t u r a : V. Ivlaić, K nezovi
K rč k i P ra n k a p a n i (1901).
J . M od estin .
O M LAD IN SKI C E T IN JS K I P R E -
T R E S (P E V I). K ad a je knez N ikola
na N ik oljd an 1905 zam ijen io đotađa-
šn ju vlađu vojvode Bože P etro v ića
vlađom L azara M iju šk o v ića i dao Cr-
n o j Gori ustav, pozvao je sve m lađe
Crnogorce, da p rih v ate t a j n jeg o v
dar. M lađi činovnići u C rnoj Gori to
su i u čin ili. A li klub crnogorskih
stuđenata, k o ji su se školovali u Beo-
gradu, izjasn io se odlučno p rotiv ovog
kneževog akta, ozn aču ju ći ga neiskre-
nim, i osuđujući u sv o jo j rezo lu ciji
 'OMLADINSKO PO ZO RIŠTE
cio ta d a šn ji režim u C rnoj Gori. U
ap riln 1906 crnog'orska om ladina u
Beog rad u o b ja v ila je , u posebnoj
brošuri, sv o ju čuvenu »R iječ«. To je
zapravo bio n a cio n aln i i p olitičk i
program m ladih slobodoumnih Crno-
g ora ca , k o ji su tad a p rv i put iz a šli
pred jav n o st, p otp isu ju ći sv ojim ime-
nim a t a j program p rotiv separati-
stičk e Crne Gore, a za isk ren rad na
jeđ in stv u srpskog naroda. U naciona-
listič k o j štam pi u Novom Sađu, Za-
g reb u i S a ra je v u . kao i u Beogradu.
»R iječ« je p rim lje n a toplo. I baš zbog
toga, a u toliko p rije , što su potpisnici
»R iječi« b ili iz svih k ra je v a Crne Go-
r e i iz svih b ratstav a, u tisak je na
C etin ju bio vrlo težak. N ajzađ je od-
lučeno, da svi potpisnici »R iječi« bu-
du optuženi sudu za uvrede i klevete,
nanesene knezu N ikoli i n jeg o v o j
vlad i.
Su đ en je je bilo 1 i 2/11 1906, u ce-
tin jsk o m okružnom sudu. Optuženi
stuđenti, z n a ju ći da ni jednom r ije č i
nisu ta n g ira li v lađ ara izrazim a, k o ji
bi b ili k a ž n jiv i po zakonu o štam pi,
izašli su pred sud, i iz n ije li nebrojeno
činjeniea. i dokaza za sv o ja tv rđ en ja
o zloupotrebam a vlade. A fera je za-
in te re s ira la neobično cio Slov en ski
Ju g . Na samorn C etin ju uzbuđenje je
bilo toliko, da su poslan ici N arodne
Skupštine, k o ja je b ila sazvana u re-
dovan saziv, n ap u stili skupštinske
sjed nice, da bi m ogli prisu stvovati
suđenju. Isto tako i đaci bogoslovsko-
u čite ljs k e škole, g im n azije, z a n a tlije ,
rad n ici i t. d.
Sud je našao, da su optuženi stu-
denti u tv rd ili istin ito st sv o jih tvrđe-
n ja , i oslobodio ih je kao nevine.
Onda su poslan ici p re n ije li ovu aferu
u N arodnu Skupštinu, i tra ž ili su da
u aročita an k eta isp ita vlađine zio-
upotrebe. P o sla n ici Dr. M ilovan Ma-
rušić, Sim o Š o b a jić i drugovi podni-
jeli. su, osim toga p rijeđ lo g , da se
crn og orsk a N arodna Sk u p štin a im a
od sađa zv ati Srp sk a N arodna Skup-
štin a, i da vlađ a sa C etin ja m ora ra-
d iti zajed n ičk i sa vlađom S r b ije .
K nez Nikola. i d otađ ašn ji m in istri
b ili su ođlučno protivni ovakvoj an-
keti. Jo š m a n je im je bilo po v o lji
sp o razu m ijev an je sa Beogradom . A li
je n a cio n alističk i pokret bio uzeo to-
lik o g m aha, da je knez sm atrao za
neoportuno da se odmah otvoreno
h v a ta u koštac sa tom stru jom . On je
pozvao stuđente u dvor, priznao im
kriv icu sv o jih doglavnika i izjav io.
da su studenti im ali pravo što su
onako, i u ja v n o sti i pred suđom, op-
tu živ ali n jeg ov e m in istre. U znak
p rizn an ja krivice sv o jih doglavnika,
knez je izjav io , đa d aru je studentim a
h ilja đ u dinara. A li su studenti dosto-
jan stv en o odbili t a j dar. K nez je
ogorčeno napustio skup, i od toga tre-
nutka između n jeg a i om lađine liika-
da više n ije bilo ni dođira ni pomi-
r e n ja . Međutim, to je studente jo š
više uzdiglo u očima naroda. Ja v n o st
se b ila zapalila. Stu d en ti su korpora-
tivno pozivani u Pođgoricu, N ikšić i
druga m jesta , g d je su im općine pri-
ređivale svečane dočeke.
Stu d en ti sii oslobođeni optužbe, a li
sri k ažn jen i suci, k o ji su im sudili.
D v o jica od sudaca (M. V u kčević i M.
Ivan ović) optuženi su i sam i iduće
godine (1907) u bom baškoj a fe ri i osu-
đeni su na ro b iju u Ju so v ači. P is a r
toga suđa, P ero N ovaković, otpušten
je iz službe, pa je u bom baškoj a fe ri
optužen i osuđen na sm rt. T reći su-
dac (J . D rlje v ić) pao je u nem ilost,
pa je zatim . da se re h a b ilitira u oči-
m a režim a, postao državni tužilac u
bom baškoj aferi.
M. M U enović.
OMLADINSKO POZOKIŠTE (Prvo
Beogradsko) osnovano je Beogradu
1857, a rad je počelo u K neževoj P i-
v ari. P r v i mu je u pravnik bio Laza
P rap orčetov ić, a za n jim : Đorđe Ma-
letić, M ata K aram ark o v ić, S tev a To-
đorovie, P a n ta B esarić. D ruštvo je
postalo od jednog n jem ačkog pozo-
rišta . P ošto n jem ačko pozorište n ije
moglo u sp ijev ati, om lađina prinudi
upravnika, da se s n jim udruži i po-
čne d av ati srpske predstave. P rv a je
predstava b ila: K r a lje v ić M arko i
A rapin. Na ovoj id e ji n a jv iše je ra-
dio Laza P raporčetović. Zbog vrlo
dobrog ođziva publike. društvo je
prešlo sa srpsko-njem ačkom trupom
u K neževu P iv aru .
Ubrzo zatim iz trupe se odvojila
srpska om ladina. Ona je osnovala
sv oje pozorište. Za 30 diikata podi-
g n u ta je pozornica, a dekor sa nešto
garderobe dobiven je iz K rag'u jevca.
Z avjesu je izrađio S t. Todorović. U
ju n u 1850 družina je đala pet pred-
stava. P ređ stav e su prekinute 12/10
1858, jam ačn o zbog priprem a za Sve-
toan đ rejsk u Skupštinu.
Ženske uloge (mlađe) izvodio je
Svetozar B an tić, velikoškolac, a sta-

r i je ženske n jeg o v drug S to ja n S a r a f-
K ostić. Pored n jik su g lu m ili: Dim i-
t r i je Jo k sić, M ata K ara m a rk o v ić, Ni-
kola Subašić, Dim. Popović, M anojlo
Ean kov ić, S tev a Todorović, P a n ta
B e sa rić, F ilip Logić. E u šču k lić, P era
P a n te lić (odlioan p jev a e) i dr. Dru-
žin a je n a sta v ila rad 25/11 1859, pod
im enom D ruštvo Srp sk og P ozorišta.
1860 rad je prekinut, da se k a sn ije
n astav i osn iv an jem p ojed in ik odbora
i drugim p ok u šajim a, k o ji su, kao i
0 . P., vođili jednom c ilju : osn ivan ju
sta ln o g Srp skog N arodnog P ozorišta
u Beograd u. R . O đavić.
OM ORIKA je č e tin ja sto drvo, vrlo
.slično sm rči. E a s te d iv lje samo u na-
š o j zem lji, u p o r je č ju r ije k e D rine,
između B a jin e B a šte i Foče, a izvan
ovoga jo š samo u D ro bn jaeim a, pod
D urm itorom . O tkrio g a je na T a r i
P a n č ić 1879 i opisao pod im enom
P ic e a Om oriea. 0 . je narodno im e
ovoga drveta u p ređ jelu p lan in e T are,
a li se istim im enom u drugim k ra je -
v im a često n a z iv a ju je la i sm rča,
osobito sm rča, za k o ju se ču je i ime
omora (om ar, m a n ja je lo v a il i sm r-
eeva šuma).
L i t e r a t u r a : P a n čić, F lo ra K n.
S r b ije . jV. K .
»ONAJ« S V I J E T (eu fem ističk i iz-
raz. Sin on im i: »D rugi sv ijet« , »donji
sv ije t« ili »donja zem lja«. O vaj po-
s lje đ n ji izraz je jed n ostran i dvo-
sm islen) je m jesto g d je se nalaze
duše p ok ojn ika. S k v a ć a n ja o 0 . S.
im a mnogo. Ona često jedno drugom
protuslove, toliko p rije , što su nago-
m ilan a jed no pred drugim i s t a r ija
i n o v ija sk v a ća n ja .
D uša (đuplikat), kada ostavi tije lo ,
n alazi se n a jp r ije (seđam ili četrde-
set dana) u blizin i m jesta , g d je je
p o k o jn ik izđaknuo (tu jo j se o s ta v lja
i kran a). K a s n ije je vezana za grob,
i tu o sta je jed n u godinu (ili tri, pet,
sedam godina). P o s lije ovoga odlazi
■ ona u carstvo m rtvik . To carstv o na-
lazi se (prem a raznim . često suprot-
nim sk v aćan jim a) pod zem ljom , ili
pođ vodom, ili s onu stra n u m ora,
il i u gori, ili n eg d je na zapađu, ili na
'zvijezdam a i t. d. Za ovakva shvaća-
n ja im a đosta podataka u narodnim
um otvorinam a, u o b ičajim a, u frazeo-
lo g iji. T ek u tom e carstv u n aiazi
duša sv oj m ir (ili je tam o čeka defi-
n itiv n a sm rt?)- Duše, k o je ne mogu
doći u to carstv o (a to su duše nekr-
OPANAK
štene d jece, u to p ljen ik a, uopće svik
onih, k o ji su prerano u m rli, il i u m rli
nasilnom sm rću, pa onda zle duše
svik k a te g o rija ) lu ta ju i dosađuju
nam (m aearu li, v am p iri). K a k a v je
život u tom carstv u , narodna m ašta
ne zna. M oguća su m eđutim dva iz-
laza; d efin itiv n a sm rt dušina, ili me-
tensom atoza. Po jednom (svakako
sta rije m ) sk v a ća n ju , duša (u ovom
slu č a ju v eg eta tiv n a duša) vezana je
za tije lo sve dok t r a je i n a jm a n ji
n jeg o v đ jelić, dok se tije lo ne ras-
padne. V . Č a jk a n o v ić .
O N IJE . V. U n je .
ONOGOŠT. V. N ikšić.
OPACICA, ponornica u H ercegovi-
ni, u D abarskom P o lju . Iz v o rišta su
jo j: B i je l i Potok, k o ji izv ire n a sje -
verozapadnom k r a ju p o lja , pod K ri-
vim Dubom (807 m), i T ru sin a, k o ja
đolazi iz otvorenog T ru sin skog Polja.
i silazi u D abarsko P o lje slapom od
60 m visine. O. teče od sjeverozapada
prem a ju goistoku , uz ju gozapad n i rub
p o lja , duž ra sje d a . N jeno korito je
duboko 0—4 m i iž lije b lje n o je u ter-
c ije r n o j m ođ ričasto j g lin i, dok je kod
m osta na putu S to la c—F a tn ic a korito
2—3 m duboko, a po n jeg o v im stra-
nam a se m ije n ja ju v ap n en ački obluci
i kumus. Za v rije m e lje t a O. presuši
već u blizin i spom enutog m osta, je r
jo j se, i onako oskudna voda gu bi u
vapnencu. P r i višem v ođ ostaju teče
0 . do B a ra , tre se tišta na sređnjem
d ije lu D ab arskog P o lja . g d je n esta je,
a p ri v rlo v isokoj vodi tok jo j se
produži jo š nekoliko km na ju g o-
istok, i ponire u P onikve, p rostranu
pećinu sa dva otvora. D užina 0- toka
od izvora B ije lo g P otok a do B a r a je
13-8 km.
L i t e r a t u r a : J . C v ijić, K a rsn a
p o lja zapadne Bosne i H ercegovine
(Glas, 59, 1900, 139—143); A. Gavazzi.
D ie Seen des K a rste s (Abk. d. k. k.
Geogr. Ges., W ien, 5, 1903/04).
P. V.
O PA N A K je n a jr a š ir e n ija v rsta se-
lja č k e obuće u čita v o j državi SH S .
S a s to ji se od jed n og kom ada kože za
stopalo noge, kožnik đ ijelov a, k o ji
ob u k v aćaju ostali n je n dio do gle-
žn ja. Veže se oko g le ž n ja ili dužim
rem enim a ili jed n im rem enom sa za-
poncem. P o sto je d v ije glavne vrste
0 .: 1. P le te n ja c i, k o jim a je g o rn ji dio
spleten od uskih, rav n ih ili sukanih
OPANCAESTVO
rem en čića 11 a pr. oputaši. p rep letaši
i p resn kaši 11 L ici, D a lm a ciji, B osn i i
Herceg'ovini, srp ski opanci s tip ičn im
nzdignutim vrliom kod p rstiju , za-
g reb ačk i p le te n ja ci, srije m sk i š ilj-
kaši, bačke sab ran ice. 2. K a p iča ri,
k o jim a je g o rn ji dio od jeđ n og ko-
mada kože t. zv. kapica, na pr. sara-
je v sk i kap ičar, k a rlo v a čk i p re jič a r,
sisačk i petaš, ja se n o v a čk i k ap ičar. —
P ored te d v ije v rste im a mnogo pod-
vrsta. Često je 0 . iskićen v je štim
pletivom od razn ob ojn ih kožica. —
K ao m a te r ija l za 0 . u p o tre b lja v a ju
se sve v rste u čin jen ih i n eu čin jen ih
koža.
O p a n ča rija je is k lju čiv o narodni
zanat. pa su zato svi nazivi za alat
i oblike opanka narodni. Z anat opan-
ča rsk i istisnuo je već gotovo svuđa
dom aći kućni rad.
U sjeverozapađ nim k ra je v im a SH S
mnogo se m jesto opanaka nose čizme
(naročito u H rvatskom Z ag orju ), a
gotovo svuđa uporedo s 0 . nose se
već i cipele.
L i t e r a t u r a : F . H efele, O pančar
i o p a n č a rija (1890). V . T k a lčić.
0. im a d v ije v rste: p rije sn i i uči-
n jen i. P r ije s n e 0 . pr'ave sarni s e lja c i
i vežu ih vrpcom od kostreti, dok su
u čin je n i 0 . mnogo b o lji sa prepletom
i rem enom za vezan je. Po S r b iji se
n a jr a d ije nose v a lje v sk i 0 ., a po Cr- !
n oj Gori i H ercegovini preplet je od
vunenog b ije lo g konca. O blici 0 . su
razni po u k rasu i izrađi. N. Z.
O PA N Č A R STV O . Kod nas postoje
č e tiri v rste 0 .: s e lja č k i p re šn ja c i ili
p rije s n i opanci, crv en i opanci. đonaši
i kap ičari. P re šn ja k e rade sam i se-
lja c i za sv oju domaću potrebu. K ad
se skine koža od posjeka, razapne se
i zakuca klin cim a na kućnim brvni-
ma, g d je zimi sto ji po šest n e đ je lja ,
da se dobro osuši, a lje t i se to po-
stigne za mnogo k raće v rijem e. K ad
se sasvim stvrđne, baci se na tavan,
i kome treb a ođ siječe od n je dva ko-
mada prem a svome stopalu, pokiseli,
sk ro ji, pa skine dlaku samo s k ra ja ,
a po tabanu ostavi da duže tra ju .
N a jg o ri su sv in jsk i 0 .. a b o lji goveđi.
U M ak ed on iji režu se 0 . i od bivolske
kože, ali ona je hrapava.
C rveni opanci već su mnogo b o lji,
na oko lje p ši, a za g ažen je u god niji.
N jih prave m a jsto ri opančari, n a j-
više po gradovim a i palankam a. Ode-
ranu goveđu kožu kupe od m esara,
isperu je u vodi od k rv i, kod kuće ili
u r ije c i. R astv o re vapno u kaci, uko-
panoj u zem lji, k o ja se zove sep ija.
K ad se vapno u vodi ohlađi, razm ute
ga i kože sp u štaju i slažu u sep iju ,
a li p ažljiv o da zadnje noge dolaze na
jednu, a glave na drugu stranu. T a j
cije đ od vapna, zovu arač. E a n ije su
tom araču dodavali i po 30% pepela.
K ad je hlađno sto je i po đeset
dana kože u araču. U toku tog vre-
m ena sv aki dan se izvlače iz sep ije.
Na ču k lju je probušen badžak (ovako
zovu p redn je i zadnje noge na koži),
k o ji oni uhvate željeznim k u ka-
čem, izvuku i odmah rasp rostru na
t. zv. krevetu , k o ji s to ji više sep ije,
a n jo j je i nagnut, da se arač v ra ti
na sv oje staro m jesto. P ošto se izvađe
sve, g rn ja lo m se vapno dobro izmi-
ješa, i brzo se v ra ć a ju opet u sepiju.
L je t i se tako čin i svaki dan, a zim i
sv aki drugi dan. Po isteku ođređenog
roka vadi se sve na krevet, tako da
se m esina (donja stran a) spusti đole,
a dlaka (g o rn ja stran a) ostane gore.
Onđa jed an uzme željeznu ploču
(izgleđa kao ašov), sa dugačkim dr-
žalom, k o ja se završava z a k riv lje -
nom prečagom kao štaka za podupi-
ra n je , je r on t a j dio n asloni o ram e
i pritiskom povlači po đlaci đa se
očisti. To se zove čišćen je. D ru gi ra-
dnik p rik v aća kožu i meće je na
drugu širu klupu sa zaokruženim k ra-
jem (60 cm u p rom jeru). Ova je klupa
s jed n e stran e za m etar uzđignuta,
a s druge se spušta do zem lje. Sv aka
se koža preko klupe prebaci, đa dođe
rep na visinu, a oglavina na niže.
Onda se kosom skiđa m esina (leši se,
a govori se i fa ra g u je ). K ad se kože
očiste, što rade sarno izv ježb an i po-
m oćnici ili m a jsto ri, sve se bace u
rije k u ili v ir, uopće u močilo, g d je
se kisele 12—16 sati. đa se isperu ođ
vapna i da se u m ekšaju. Su tradan
zorom opet- se kože na klu pi naslažu,
da lice đođe gore, a onda se tupljom
kosom š k r n ja ju (stružu), goveđe samo
s lica, a sv in jske i s n a ličja . P o s lije
se iz m u lja ju u vodi, kao kad se ru-
bine g ru šk aju . U to v rijem e već se
istuca. u drvenoj stupi m aljem suha
johova i brezova kora, po pola, da
đođe kao ja rm a . Onda se to zakiseli
u presječenom buretu po poiovini,
k o je s to ji položeno dužom stranom .
N a lije se na t a j prekrup m lake vođe
da se zakiseli za 5—6 sati. Jed a n uđe
u kacu i gazi ih nogam a, sabira ih,

zbrekava i prevrće, i pošto on s je -
dne strane gazi, one redom prilaze
pod noge i svako se p arče nagazi. To
t r a je 2—234 sata. Ivađ je to gotovo,
ostavi ili da tako prenoće i sntrađ an
priđe buretu i drmne ga, pa ako unu-
tra brboće, uskisle su, i b o ja se pri-
m ila, a ako šute sve su šarene i mo-
r a ju da se p reboje. Ako je sve lijep o
ispalo, vade ih za rad i m etnu preko
cjed ion ice (n aročite m otke). Ivad ih
prebace, u v ija ju ih čab ren jak o m u
sm otu ljak . To čin e đ vojica, držeći
jed an za jednu, drugi za drugu stran u
ča b re n ja k a , u k o ji se u v ije koža i
dotle isu k u je, dok se sva čorba ne
iscijeđ i. Z atim se preko cjed ion ice
rasp rostru , pa se pločom is p r a v lja ju
nabori, a. i đa se s n jih skine sok.
Ako je lje to , ostave se u hladu da se
osuše, a zim i nad m angalom . Pošto
su osušene, uzme v je š t m a jsto r ili
pomoćnik vode u u sta i sa stran e
m esine prska vodu n a n jih , ra z b ijen u
kao m aglu. Onda ih isp rev ija .ju na
g u te lja k i ostave da prim e vlagu .
K ad je i to svršeno, teg le ih na na-
ro čito j klupi. F o s lije se m etnu na
tezgu i k ro je opančarskim k riv im
nožem. Onda rad nik uzim a bodu, k o ja
izgleda kao sta rin sk a strelica , pa na-
bada opanak okolo, zatim šilom raz-
vuče te rupe, kuda p ro vlači oputu, pa
opanak s a š ije oputom ili kako narod
kaže okolom iti. Onda navuče opanak
na kalup. Po sred ini opanka ozgo is-
pletena oputa zove se preplet, a iz
p ro v a ljen ih rupa bodom do prepleta
idu kao reb ra od opute, k o ja se zovu
v rn čan ice (n a v rn ča v a ju se opanci).
Sađa je preplet višestruk, a p r ije se
tuda protezala. kao i kod p rešn jak a,
samo jeđ n ostru k a oputa (presuka).
R ad u vapnu (p rije i sa pepelom) kao
i b o je n je zove se šta v e n je (šta v lje n je ,
č in je n je ). Oputa se s ije č e od ovčuše
(ov čje kože) za p re šn ja k e i erv en jak e,
a sada za c rv e n ja k e od teleće, k o n j-
ske ili kozje kože. Opanci se p ričv rste
za nogu rem en jem , k o je se na zavr-
šetku zakvači p ija v ico m za nogavice.
Opanci se u v ije k ob u v aju samo preko
vunenih čarap a ili obojaka.
Đ onaški opanci tek su od k a sn ije g
vrem ena i rade ih sam i opančari. Za
n jih je prvi počeo đon da u č in ja F i-
lip M itrović, šab ačk i papučar, oko
1870, a u B eogradu je n jeg o v a v je š ti-
na p rim lje n a tek oko 1890. Đon, pošto
se izvađi iz vapna meće se u sa m lje-
OPĆINE
ven u šišarku , k o ja se prethodno po-
k iseli u top loj vodi.
K a p ič a ri su opanci sa jed n ostav n im
kožnim poklopcem m jesto p rep leta i
prem eta, a tab an mu je opet od đona.
Ovi su opanci u o b iča ju kod v ojv o-
đanskih se lja k a , a li sad ih prave
op an čari i po S r b iji, i pošto se lako
o b u v aju i b o lje ču v a ju noge od via-
ge, oni staln o is tisk u ju đonaše, a o
crv en im a da i ne govorim o.
U ju g o isto čn im n ašim k ra je v im a
p re šn ja k e čak ni oputom ne prepleću
nego strunom , vrpcom . Osim H erce-
govin e i drugih zapadnih k ra je v a ,
Crne Gore, S ta re S r b ije i M aked on ije,
g d je žene prave 0 ., in ače se svuđa
tim poslom bave samo m uškarci.
N a js t a r ija potvrda o r ije č i 0 . na-
lazi se kod V etra n iea , n 16 v ije k u .
V je r u je še, da je Sv. S a v a izm islio
č in je n je kože za 0 ., za to je Sv . S a v a
opan čarska slava.
S. T r o ja n o v ić .
O P A T IJA , m orsko k n p alište u Is tr i.
T em p eratu ra zraka je : ja n u a r 4'4° C,
feb ru a r 4'9° C, m art 8'2° C, ap ril 12'2° C,
m a j 16'6° C, ju n i 201° C, ju li 22'6° C,
august 22'1° C, septem bar 18'9° C, okto-
b a r 14° C, novem bar 9'1° C, decem bar
6° C. A psolutni m aksim um 36° C, ap-
solutn i m inim um 5'8° C. R e la tiv n a vla-
žnost: m art 79%, oktobar 85%, novem-
b a r 82%, decem bar 79%. S n je ž n ih
dana 4. Zimsko je k lim atsko m jesto.
L . N.
O PĆEN ICA, ponornica u h rv atskom
kršu, u p o lju G račaca, ju goisto čno od
L ičk o g P o lja . Iz v ire n a sjev ero isto -
čn oj stra n i V eleb ita, pod B u stav an om
(1.392 m), u R ad u čk oj D rag i, kao R a-
đučica potok, a drugi izv orišn i k rak
je G rginac. Oba teku prem a sje v e ro -
istoku, a po ulazu u p o lje tvore za-
jedno jed n u r je č ic u . T u r je č ic a skre-
ne pod pravim kutom na ju goistok i
u dosta v elikim zav o jim a teče uz
jugozapađni o k ra ja k p o lja. Ođ utoka
L ip ačk og Potoka r je č ic a se naziva
O. P o n ire n a južnom k r a ju p o lja,
1'2 km južno-jugoistočn o od sela V r-
k lja n i, na v isin i oko 560 m. D užina
0 . toka je 20'8 km, a površina p orje-
č ja 35'8 km2. P. V.
OPCTNA C R K V E N A je b ila os-
novna narođno-crkvena o rg a n iz a cija
S rb a pod bivšom austro-ugarskom
vlašću u k arlo v ačk o j m itro p o liji. Bo-
sni, H ercegovini i D a lm a ciji. O. C.
je z ajed n ica svešten ika i naroda u
 OPCINE

jed n o j ili više (obično po gradovim a) I n ike sam i episkopi, u sporazumu sa

p a ro h ija , a g-lavni jo j je zadatak, da I svojom kon sistorijom .
se brine za sv o ju crkvu, p rije i za
R. Grujić.
sv o ju v jero isp o v jed n u školu. Pred-
stavništvo 0 . C. je crkvena skup- OPĆINE. Opći, jed in stv en i zakon o
štin a. U b iv šoj k a rlo v a čk o j m itropo- 0 . za c ije lu k ra lje v in u S H S n ije još
d on ijet, te je i danas na snazi posebno
pn^ se s a s to ji n a jm a n je od 30,
a n a jv iše od 120 članova, prem a b roju p ok rajin sk o zakonodavstvo, koliko
duša u općini. Te članove, skupšti- n ije izm ijen jen o , neposrednim ili po-
nare, b ir a ju svi p u n o ljetn i parohi- srednim putem, zakonodavstvom u je-
ja n ci-o p ćin a ri, k o ji od g ovaraju svo- d in je n je k ra lje v in e . Jed in o je na te-
jim dužnostim a prem a crk v i i općini. r ito r iju Crne Gore p roširena važnost
C kupština b ira sta la n crkv en i odbor, srpskog zakonodavstva o 0 . ukazom
k o ji vodi sve tekuće poslove u 0 . c ' od 4/5 1921, k o ji je zađobio zakonsku
i s a s to ji se od 8—24 člana, prem a snagu na osnovu čl. 130 ustava. Da-
b ro ju sku p štinara. U 0 . C., g d je je nas u n ašoj k ra lje v in i postoje ova
b ila srp ska v jero isp o v ijed n a škola, posebna zakonođavstva o 0-:
biran je i n a ro čiti školski odbor. S r b i j a: N i u sred ov ječnoj S r b iji.
_D ° 1868 n i u k a rlo v a čk o j m itropo- ni za v rije m e tu rske uprave, n i u
li ji, ni po drugim našim k ra je v im a , I ob n ov ljen oj S r b iji sve do 1839, nisu
n ije bilo org an iziran ih O. C., pa ni ) p osto jale 0 . u dan ašn jem sm islu te
skupštine ni odbora. Crkvenom je rije č i, t. j. kao lokalne javno-pravne
im ovinom u p ra v lja o m ahom sam sve- k o rp o racije sam oupravnog k arak tera,
štenik, uz dva-tri epitropa ili tutora, : već su p o sto jala samo sela kao proste
sv je to v n ja k a iz p a ro h ije, k o ji i da- zajeđnice stanovnika, č ija se c je lin a
nas p osto je u c ije lo j srp skoj crkvi. I poglavito m a n ifestira la u snošenju
Ovi epitropi ili tutori, u k ra je v im a raznih tereta i zajeđničkom u živanju
pod bivšom austro-ugarskom vlašću, seoskih p ov lastica (popaša, žiropađa.
^rše dužnost samo kao organ i crkve- p o jišta i t. d.). N a čelu njih ovom na-
nog odbora. lazili su se sta rješin e. k o ji su prven-
Sistem crkveno-općinske uprave uve- stveno b ili organi državne v lasti, pa
den je u B o sn i i H ercegovini 1905. tek po tom p ređstavn ici sela. Po Du-
U n jih o v im O. C. s a č in ja v a ju skup- [ šanovom zakoniku sta rje š in e sredo-
štinu svi sam ostaln i m uški članovi v ječn ih srpskih sela v ršili su lokalnu
jed n e O. C. Oni b ira ju 8—12 članova p o licijsk u v last i odgovarali su i
kao crk v en i odbor, k o ji vodi brigu krivično i m a terija ln o , ako bi se u
o svim a crkvenim potrebam a. U D al- | n jih o v im selim a n ašli ra z b o jn ici i
m a c iji p o sto ji n a ro čiti crkveno-općin- k ra d ljiv c i »i to selo da se raspe, a
ski sa v je t. U je g a s a č in ja v a ju 6—14 gu sar da se obesi strm oglav, a ta t da
članova, sv jetov n ih sa v jetn ik a , i pa- | se oslepi, a gospodar seia toga da se
ro h ijs k i sveštenici. S a v je tn ik e b ira ju doveđe svezan ka carstvu mi, i da
p a ro h ija n i, a p otvrđ uje ih konsistori- p laća vse, što je činio gu sar i ta t od
ja . Sam i sa v je tn ic i b ira ju između sebe isprva« (čl. 145).
p red sjed n ik a i tr i člana, k o ji čine Zakonik pokazuje, da je u sredo-
crkveno tutorstvo. Ovo tutorstvo, u v je čn o j S r b iji bilo d v ije vrste sela:
za jed n ici sa sveštenikom , vodi sve zem ljorađ n ičkih i p astirskih (katu-
poslove crkvene im ovine, a k ra je m na). U pogledu sn ošen ja tereta i odgo-
svake godine pođnosi crkveno-općin- vornosti n ije p o sto jala nikakva raz-
skom sa v je tu na pregled crkvene ra- lik a između n jih , a li sii se nešto
čune. S a v je t ih pregleda - i podnosi 1 razlikov ala po u n n trašn jim uređenji-
k o n sisto riji na odobrenje. ma i ličnim pravim a sv o jih stano-
U đ jelok ru g O. C. u bivšoj karlo- vnika. U p astirskim selim a lju đ i sn
v ačk o j m itro p o liji, B o sn i i H ercego- b ili slobodniji i n ezav isn iji od drža-
viui, spada i izbor p a ro h ijsk ih sve- vnih v lasti i vlastele, a dosta je v je-
štenika, r a n ije i v jeroisp o v ijed n ih ro ja tn o da su se pred svojim sta rje -
u cite lja . E piskopi i k o n sisto rije samo šinam a i suđili za m an je stv ari. U
prosuđuju sprem nost i v a lja n o st sve- zem ljorađ n ičkim selim a m an je su
šteničkog kandidata i ispravnost iz- stv a ri sudila v lastela ili crkva ili dr-
bora, pa u slu ca ju spora, potvrđ uju | žavni organi, prem a tome, da li su
ili o d b ija ju izbor. U D a lm a c iji me- šela pripađala v lasteli, crkv i ili caru.
đutim, p o s ta v lja ju p aro h ijsk e svešte- j — Pored sta rje šin a , u sredovječnini