Maya Banks - 10. Kušnja Prije Svitanja PDF

Book as passion & BalkanDownload
1
KUŠNJA PRIJE
SVITANJA
MAYA BANKS
Prevela s engleskoga Jelena Pataki
STILUS
2
Nadam se da uživaš s anđeoskim krilima dok na nebu s ljubavlju

motriš svoju obitelj.
3
1. POGLAVLJE
HONOR Cambridge zalijepila je šareni flaster sa žutim

smajlićem preko sićušnog uboda koji je načinila na ruci
četverogodišnjeg dječaka i uputila mu ohrabrujući osmijeh.
Pohvalila ga je na besprijekornom arapskom jer je bio hrabar i
nije pokazao strah ili nervozu pred majkom te je dodatno
uzrujao.
Dječak joj je uzvratio zubatim osmijehom koji je upućivao
na mušku aroganciju čak i u tako ranoj dobi, gotovo kao da
poručuje kako se podrazumijeva da je bio hrabar.
Premda Honor nije imala liječničku diplomu, prošla je
naprednu obuku i mnogo toga naučila stječući iskustvo.
Zapravo je radila kao humanitarna radnica, pružajući razne
oblike pomoći siromašnim i ugnjetavanim stanovnicima malih
sela zahvaćenih izmjeničnom vatrom između dviju zaraćenih
strana u neprestanoj borbi za nadmoć.
Imala je potpunu podršku obitelji, ali istodobno je bila
svjesna da propituju njezinu goruću potrebu da posveti svoj
život služenju drugima. Ponosili su se njome, ali također su
žalili što nije izabrala druga; sigurnija mjesta za pružanje pomoći,
a ne ratom razdrti Bliski istok kojem ne prijete samo drugi
narodi već i građanske skupine podijeljene na osnovi vjerskih,
političkih i kulturnih razlika, nesnošljive prema različitostima.
Svi su željeli pokoriti one druge, a razmjeri do kojih su išli kako
4
bi nametnuli vlastita uvjerenja protivnicima svoje ideologije još

su uvijek uspijevali zapanjiti i užasnuti Honor unatoč činjenici
da je već trebala oguglati na sve to. Ništa je ne bi trebalo šokirati.
A opet... Svakog je dana ostajala zatečena jer bi se uvijek
dogodilo nešto neviđeno. Kad bi pomislila da je vidjela sve,
nešto bi je uvijek iznova uspjelo krajnje preneraziti.
Ali otuđenost i ciničnost značile bi kraj. Onoga dana kada
više ne bude suosjećala s nevinima i ugnjetavanima i bjesnjela
na bezumno nasilje i očaj koji prožimaju područje na kojem je
služila, bit će prisiljena pronaći stabilan, jednoličan uredski
posao i živjeti sigurnim životom u kojem će najveću opasnost
predstavljati prometne gužve.
Honor je položila ruku na dječakovu nadlakticu kako bi ga
uputila prema majci koja ga je čekala držeći veliki paket s
potrepštinama u rukama, ispunjen stvarima što ih većina ljudi
uzima zdravo za gotovo, a koje predstavljaju dragocjenosti u
selima u kojima se i vodovodni sustav smatra luksuzom.
Čitava se zgrada iznenada zaljuljala, a tlo je stalo
podrhtavati pod Honorinim nogama kao da ih je zahvatio
potres.
Nitko nije zavrištao. Ali prestravljeni izrazi, odveć
uobičajena pojava na licima ljudi za koje se Honor vezala,
ocrtavali su se na svačijem licu. Uslijedila je jeziva tišina, a
potom...
Svijet je eksplodirao oko njih u stravičnoj oluji,
bjesomučnom vrtlogu vrućine, vatre i jetkog zapaha eksploziva.
I krvi.
Smrt je imala vlastiti vonj. A Honor je vidjela mnogo krvi i
smrti, osjetila njezin miris, svjedočila stravičnom prizoru u
5
kojem život polako iščezava iz nekoć živahnog ljudskog bića.

Nevinog djeteta. Majke koja je samo nastojala zaštititi svoje
dijete. Oca smaknutog pred očima cijele obitelji.
Zavladao je kaos kada su ljudi stali jurcati kao muhe bez
glave, no Honor je smireno promatrala ono što se zbivalo pred
njom, kao da se odvojila od vlastitog tijela i nepristrano
promatra napad na humanitarni centar. Jedna njezina kolegica -
njezina prijateljica - povikala joj je da bježi u zaklon, a potom se
sasvim umirila sa smrću u očima dok joj se krvava mrlja širila
prsima. Klonula je poput lutke, lica ispunjena ne bolom, već
silnom tugom. I žaljenjem.
Honor je osjetila žarenje suza u kutovima očiju te se
konačno natjerala na pokret. Mora zaštititi djecu. Spasiti žene.
Neće dopustiti okrutnoj bandi ekstremista da ih sve pobije. Bio
je to zavjet, litanija koju je iznova i iznova ponavljala u svojem
umu dok je gurala djecu i majke kroz stražnji izlaz i van na
pustinjsku žegu.
Jedna je žena zgrabila Honorinu ruku kada se Honor
okrenula kako bi se vratila te je na arapskom stala preklinjati da
pođe s njima. Da pobjegne. Da se spasi. Ekstremisti će biti
nemilosrdni. Naročito prema zapadnjacima.
Honor je nježno izvukla ruku iz ženina očajničkog stiska.
“Neka vas Alah čuva”, prošaptala je, iz dubine se duše moleći
da Bog, bilo koji Bog, svaki Bog, prekine tu mržnju i krvoproliće.
Bezumni pokolj dobrih i nevinih.
Potom se okrenula i otrčala natrag u zgradu, odnosno u
ono što je od nje ostalo. Kao kroz maglu zamijetila je da su joj
lagane, ali hladne zapadnjačke japanke nekako skliznule sa
6
stopala u kaosu koji ju je okruživao, ali posljednja misao na

pameti bila joj je zaštita vlastitih nogu dok se borila za goli život.
Bjesomučno je tragala za svojim kolegama i drugim
humanitarnim radnicima. Dvama liječnicima koji su neumorno
radili dan i noć, katkada probdjevši i nekoliko noći uzastopce
zbog goleme potrebe za medicinskom pomoći. Bolničarkama
koje su obavljale posao brojnih liječnika u Sjedinjenim
Državama s iznimno zaostalom tehnologijom i dijagnostičkom
opremom.
Kamo god se osvrnula, vidjela je samo krv, more krvi. I
smrt. Želudac joj se stao okretati zbog zadaha smrti te je
pritisnula dlan na usta kako bi spriječila samu sebe da povrati,
ali i da zatomi vrisak koji je bujao u samoj dubini njezine duše.
Nigdje nije pronalazila utjehu, ali bila je zahvalna na
činjenici da barem ne vidi leševe mnoštva djece ili njihovih
majki. Većina ih je pobjegla, s obzirom na to da su bili dobro
obučeni i priviknuti na takve napade. Honorini kolege, njezini
prijatelji, ljudi s istim pozivom kao što je njezin, nisu bili te sreće.
Tlo je eksplodiralo pod njezinim nogama i oko nje. Zasuli
su je kamen i krhotine, šibajući je nepresušnim valovima bola i
užasa. Načinila je jedan korak, lecnuvši se kada joj je nešto
porezalo stopalo. A tada se oronuli krov urušio, bolno je bacivši
potrbuške na razrovani pod. Kiša krhotina stuštila se na nju. Ne,
poklopio ju je upravo strop, prikliještivši je ispod kamenja,
krhotina i puknute grede. Okružio ju je oblak prašine i dima,
toliko gust da nije uspijevala uvući zrak u svoja izmučena pluća.
Nije bila sigurna onemogućavaju li joj disanje dim i
uništena žbuka oko nje ili pak planina krhotina pod kojom je
bila zarobljena, a koja ju je nemilosrdno pritiskala tako da je bila
7
uvjerena da će joj slomiti sve do jedne kosti u tijelu, nemoćne

izdržati nesnosni napor.
Osjećala je bol. Bio je prisutan. Znala je to. Ali osjećala ga
je kao iz daljine. Kao da se pokušava probiti kroz gustu maglu
oko nje. Tupost je podmuklo gmizala kroz i u njezino tijelo, ali
nije bila sigurna je li riječ o blagoslovu što ne osjeća ono što
zacijelo mora biti razdirući bol ili o prokletstvu smrti.
Njezine smrti.
Vjeđe su joj lijeno zatreperile dok se trudila ostati pri
svijesti, odviše ustrašena da će, ako se prepusti pohlepnoj tami,
smrt dobiti rat.
Smrt joj nije bila strana pojava. Svakodnevno se susretala s
njom. Također je bila svjesna golemog rizika zbog rada u zemlji
zahvaćenoj ne samo neprekidnim ratom sa susjednim zemljama,
od kojih je svaka bila sklona različitim ciljevima, mišljenjima i
brojnim oblicima fanatizma već i zemlji podijeljenoj unutar
vlastitih granica; u kojoj svaka regija ustraje na tome da preuzme
vlast nad čitavom zemljom i protivnicima nametne svoju volju.
Nadalje, u igri su bili i oni kojima nije trebao razlog da
ubijaju, teroriziraju i muče svoje sugrađane. Oni su bili najgori.
Nepredvidljivi. Zaudarali su na fanatizam, a njihov jedini cilj bio
je posijati strah u srca svih onih koji su im se zamjerili. Žudjeli
su za slavom. Željeli su zastrašiti svoje neprijatelje i osigurati
strahopoštovanje svih drugih frakcija koje su bile odveć
uplašene da bi im se oduprle.
Željeli su da svijet dozna za njih. Za to tko su oni. Željeli su
da ljudi šaptom govore o njima kao da se boje da će prizvati
čudovišta ako preglasno izgovore njihovo ime. Ubrzo su naučili
da je najbrži način da istaknu svoj položaj, steknu pozornost
8
svjetskih medija i obuče elitu, najbolje od najboljih, one koji se ne

boje položiti vlastite živote za svoju “svrhu” već su spremni
prigrliti slavu mučenika, taj da napadaju zapadnjake. Naročito
Amerikance.
Američki mediji pružali su onima u potrazi za slavom
točno ono što su željeli. Dvadeset četverosatne izvještaje svakog
puta kada bi izveli još jedan napad. A s tom su pozornošću ruku
pod ruku išle i veće ambicije. Osokolili su se, hitro proširivši
svoju mrežu i svojim djelovanjem zapanjivši narode koji bi inače
prvi opravdali takvu mržnju prema Zapadu.
Takva je moć uznemirila čelnike zemalja bogatih naftom u
tolikoj mjeri da je sazvan dotad neviđen sastanak na vrhu,
okupivši zaklete neprijatelje kako bi raspravili o nezaustavljivo
rastućem problemu fanatičkih skupina kojima su se iz dana u
dan pridruživale moćne, bogate vojne skupine i neviđene horde
ljudi.
Muškarci i žene iz svih dijelova svijeta. Što li je pobogu bio
pokretač takve mržnje? Takve gladi za bolom, nasiljem,
destruktivnošću i patnjom?
Honor je zadrhtala kada je tupa ljuštura oko nje počela
popuštati pa ju je načas opsjeo bol, oduzimajući joj dah. Crnilo
joj je počelo preuzimati vid, a svjetlo gasnulo iz trenutka u
trenutak. Suze su je pekle u očima poput kiseline, ali odbila je
zaplakati. Živa je. Barem za sada. Ni jedan drugi humanitarni
djelatnik nije bio te sreće.
Zgrada je izgledala kao da je meteor prohujao kroz
Zemljinu atmosferu i desetkovao čitavo područje. Polovica se
krova urušila, a sudeći po glasnom škripanju i cviljenju koje se
9
javljalo u odgovor i na najmanji zapuh vjetra, preostali dio neće

dugo izdržati.
Nikada se neće izvući. Kad je već kod toga, možda se
njezinim kolegama radnicima doista smilovalo neko veće biće.
Brza je smrt jamačno bolja od onoga što očekuje preživjele
nakon što ih pronađu krvoločni divljaci koji stoje iza ovakvog
užasa.
Zašto su je ostavili na mukama? Zašto ona nije primila
milost i spasenje? Kakav li je to grijeh počinila da preživi samo
kako bi dospjela ravno u pakao, prepuštena sudbini užasnijoj od
smrti? Hladnoća se uvukla u njezino izubijano tijelo, neumoljivo
joj prožimajući kosti, krv. Smrzavala se iz dna duše premda je
svijet oko nje plamtio, a pakleni oganj pohlepno proždirao svoje
žrtve.
“Saberi se, Honor” promrmljala je nejasno govoreći, zbog
čega je zaključila da je u šoku.
Eto je, cvili zato što je živa. Preživjela je nemoguće i što je
još gore, njezini kolege nisu, a ona se usuđuje osjećati zavist
prema njima? Pošteđena je na štetu svih ostalih. To mora nešto
značiti. Njezin život ima svrhu. Čeka je još mnogo posla. Bog još
nije završio s njom, a ona leži ovdje usred ostataka katastrofe i
ponaša se poput nezahvalnog djeteta zato što je preživjela.
Nikada prije nije osjetila takav sram. Što bi mislila njezina
obitelj? Oni zacijelo ne bi bili uzrujani jer je preživjela. Njezina bi
im smrt nanijela beskrajnu bol. Bila je njihova mezimica.
Najmlađa među četvoricom braće i sestrom koji su je obožavali.
Možda im se nije sviđalo što se izlaže takvom riziku, ali
razumjeli su njezin poziv i podržavali ga. Ponosili su se njome.
Ako ni zbog koga drugog, preživjet će zbog njih.
10
Začuvši viku, izvikivanje naredbi i odgurivanje krhotina,

Honor se skamenila u svojoj stupici. Ispunila ju je panika; a srce
joj je stalo tući kao ludo. Njezino disanje, ionako nepravilno i
bolno, dodatno se ubrzalo. Zatvorila je oči i snagom uma tjerala
se da ne ispusti nikakav zvuk.
Vojnici su prekapali po ruševinama u posebnoj potrazi za
Zapadnjacima - ljudima koji su vodili humanitarni centar i
pružali pomoć izbjeglicama. Honor se gadilo njihovo veselje na
račun uspješnog napada. Čula je likujuće povike dok su
pronalazili mrtve djelatnike jednog za drugim. Grlo joj se
stisnulo od suza kada je naslutila da izvlače tijela iz klinike i
postrojavaju ih kako bi ih mogli fotografirati i poslati svijetu kao
upozorenje drugima da su nepoželjni na njihovu području.
O, Bože, što će se dogoditi nakon što je pronađu? Bili su
pedantni u svojoj potrazi, gotovo kao da znaju tko su
humanitarni djelatnici i koliko ih je. Ako ih veseli toliki broj
mrtvih, za koliko će njihovo uzbuđenje porasti kada pronađu
živog taoca? Nekog od koga će načiniti primjer.
Zgrada je škripala i stenjala, a preostali zidovi bunili se
zbog slabosti konstrukcije. Palo je još krhotina, zasipajući čitavo
područje. Honor je na jedvite jade uspjela suspregnuti bolni
povik kada je nešto udarilo o predmete koji su je pokrivali,
snažnije je prikliještivši.
Napadači su smjesta postali oprezni i zabrinuti,
razgovarajući o tome je li sigurno nastaviti sistematično
prebrojavanje trupala. Kada je jedan od njih predložio da
smjesta iziđu - prije nego što ih zatrpa ostatak zgrade - izbila je
svađa glasnih i oštrih glasova odviše blizu Honor.
11
Prilazili su sve bliže i bliže. Gotovo je mogla čuti kako

dišu, osjetiti njihov dah na svojem vratu, premda je znala da to
nije moguće. Ali osjećala se poput lovine. Zacijelo se tako osjeća
plijen dok mu se grabežljivac sprema zadati smrtni udarac.
Zatvorila je oči i pomolila se da preživi, iako je prije samo
nekoliko trenutaka požalila zbog činjenice da nije poginula.
Gorljiva molitva pretvorila se u litaniju molbi ne samo da
preživi već i da se spasi. Da neozlijeđena umakne stravičnoj
sudbini koja će je sustići ako je pronađu vojnici koji ne prežu od
silovanja, mučenja i ubijanja žena. Ili djece, kad je već kod toga.
Drhtaj joj je potresao tijelo prije negoli ga je uspjela
spriječiti, a potom je zadržala dah, nadajući se da se nije odala.
Natjerala je tijelo da se prepusti miru koji nije osjećala,
zatomljujući bol i strah od kojih joj se prevrtala utroba. Nikad u
životu nije bila ovako prestravljena. Nikakve pripreme, nikakve
nesreće prouzročene od nasilnih militanata nisu joj mogle ni
približno predočiti stvarnost na koju se mjesecima mentalno
pripremala.
U dubini je duše slutila da će se neizbježno suočiti s
iskonskim strahom i bolom, ali nikada si nije dopustila istinski
povjerovati da će poginuti radeći ono za što je osjećala da
predstavlja njezin životni poziv. Roditelji su je pokušali
razuvjeriti. Isprva su je molili, odlazeći toliko daleko da su
govorili kako ne žele izgubiti svoju “djevojčicu”.
Njezina četiri starija brata i starija sestra okupili su se kako
bi je pokušali odgovoriti od odlaska, iz petnih se žila trudeći i
govoreći joj da žele sudjelovati u životu svojih nećaka i
nećakinja. Njezina je sestra čak suznih očiju čvrsto stisnula
Honorinu ruku i protisnula kako želi da joj sestra bude na
12
vjenčanju, da stoji uz nju, premda se nije namjeravala udati u

skorije vrijeme.
Zamalo je popustila pred njihovom emocionalnom
ucjenom. Lecnula se u sebi. Ucjena je bila odviše gruba riječ. Sve
što su učinili i rekli bilo je iz ljubavi. Naposljetku je njezina
majka, osjetivši Honorino previranje između toga da udovolji
svojoj obitelji, usreći ih te utaži svoju potrebu za pružanjem
pomoći drugima u zaraćenim, teroriziranim narodima, okupila
obitelj i tiho ih, ali odlučno uputila da odustanu.
Njezine su oči, blistave od suza, odražavale toliku ljubav i
razumijevanje - i ponos - dok je zurila u Honor. Imala je osjećaj
kao da je zasipa plimni val, gutajući je. Ljubav, ljubav njezine
majke stiskala joj je utrobu i grijala srce kao ništa nikada prije.
Ne, njezina majka nije željela da Honor ode, ali razumjela
je. I rekla je mužu i svojoj drugoj djeci da je vrijeme da puste
Honor i dopuste joj da raširi krila. Da ispuni svoju sudbinu. Da
je došlo njezino vrijeme da zablista jer je cijelog djetinjstva bila
povučena i uživala u postignućima i sreći svoje braće i sestre
dok su slijedili svoje puteve.
Majčin je govor posramio njezinu braću i sestru te njezina
oca, premda to Honor nipošto nije željela. Svi su joj ponudili
bezuvjetnu podršku, a otac ju je čvrsto zagrlio, hrapavim joj
glasom govoreći da će zauvijek ostati njegova djevojčica te da
mu obeća kako će se vratiti kući.
Srce joj se stegnulo i zaboljelo je, a suze su je ponovno
zažarile pod vjeđama dok je razmišljala o tome kako će možda
prekršiti obećanje koje je dala ocu.
Ruševnom se zgradom ponovno pronijela potmula buka, a
krhotine i dijelovi dotad netaknutog stropa srušili su se i
13
raspršili svuda oko Honor. Začula je kašljanje i prigušene

psovke, a potom ju je ispunila nada nakon što je pomislila da je
posve iščeznula.
Militanti su se složili - zaključili - da moraju napustiti
ruševinu prije negoli se sruči na njih i zarobi ih. Ili usmrti.
Glasovi su im postali udaljeniji, a olakšanje se naziralo u
onima čiji su se vlasnici zalagali za odlazak. Istaknuli su da
mrtvaci neće nikamo pobjeći te da nema šanse da je itko preživio
eksploziju i smrtonosne snajpere koji su smaknuli žrtve pri
pokušaju bijega.
Honor je zatomila shrvani jecaj. Tolike nerazumne smrti, a
zašto? Zato što su pružali pomoć ljudima kojima je očajnički
potrebna?
Riječi koje je potom čula, a koje su postajale sve tiše dok su
se muškarci udaljavali, sledile su krv u Honorinim žilama.
Vratit će se čim bude sigurno i pronaći sve žrtve te se
uvjeriti da nitko od humanitarnih djelatnika nije preživio. Bože.
Znaju za sve njih. Proučili su svoje mete. Pa čak i ako se Honor
uspije izvući prije negoli se vrate kako bi obavili svoje bizarno
prebrojavanje, znat će da nije stradala.
Što znači da će je nemilosrdno progoniti s obzirom na to
da ta skupina nipošto ne prihvaća poraz. Pa ako i samo jedna
osoba - Honor - izbjegne smrt, njihov cilj neće biti ispunjen.
14
2. POGLAVLJE
HONOR se nejasno osvijestila, osjećajući ošamućenost.

Dezorijentiranost ju je čvrsto držala u šaci te se morala
napregnuti kako bi razabrala svoju trenutačnu situaciju.
Odjednom je osjetila oštru navalu bola, kao da je samo čekao da
se pribere, razdražen jer se onesvijestila i izbjegla njegov oštri,
kažnjavajući stisak.
Tiho je dahnula i provirila kroz nakupinu krhotina povrh
sebe pa se oprezno pokušala promeškoljiti, provjeravajući ne
samo hoće li osjetiti novi nalet divljačkog bola koji bi uputio na
ozbiljnu ozljedu već i kako bi provjerila ima li ikakve šanse da se
izvuče ispod krhotina koje su je prikovale za pod.
Bilo je mračno kao u rogu; znak da je pala noć. Odahnula
je, a potom smjesta shvatila kako nije ni približno sigurna. Noć
će joj pomoći samo ako se nekako uspije iščupati iz svog zatvora
i bude dovoljno sposobna pobjeći u okrilje tame.
Prije nego što ju je očaj stigao posve obuzeti, odlučno ga je
otjerala. Bila je u dovoljno velikoj opasnosti i bez toga da
uvjerava samu sebe kako nema šanse da se spasi. U ovom
trenutku nije joj preostajalo ništa drugo osim nada. I vrlo snažne
volje da preživi. Da se odupre pobjedi ljudi koji uživaju u bolu,
strahu i potpunom podčinjavanju svih koji ne pristaju uz
njihovu ideologiju.
15
Vratit će se kući. Iznaći će način. I tako joj Boga, kada to

učini, dojavit će najveće “jebite se” terorističkoj skupini koja je
pobila njezine kolege - njezine prijatelje - i dati im do znanja da
je obična Amerikanka podnijela njihove najbolje pokušaje i
uspjela preživjeti.
Potaknuta novostečenom svrhom i odlučnošću, odlučila je
provjeriti čime može micati i otkriti najučinkovitiji način da se
spasi iz ovog krvoprolića usred kojeg se zatekla.
Minute su prolazile neopisivo sporo. Bol je nije napuštao
ni u jednom trenutku. Kupala se u znoju, ali znala je kako je
odveć mokra da bi bila riječ samo o znoju. Znala je da krvari. Ne
strašno i ne brzo, inače bi izgubila svijest. Ali ljepljiva i topla
tekućina prianjala joj je za kožu te ju je mogla namirisati sada
kad se miris plijesni, žbuke, uništenog kamena, drveta i kemijski
zapah eksploziva povukao, odnesen noćnim povjetarcem.
Nije se žurila, već je polagano iskušavala svaki dio tijela,
počevši od stopala. Promigoljila je nožnim prstima i savila
stopala, a potom okrenula noge najbolje što je mogla, lecnuvši se
kada joj se koljeno sudarilo s oštrim kamenom. Zidovi klinike
bili su napravljeni isključivo od kamena, a strop od teških
drvenih greda koje su podupirale drvene ploče. Pod je betonski i
nikakvo metenje ili čišćenje nije sprečavalo pijesak da ulazi s
vjetrom i taloži se na svim mogućim površinama, silno
otežavajući njihovo nastojanje da održe prostor sterilnim, stoga
su liječnici i bolničarke neprestano strahovali od infekcija.
Osjećala je zatezanje u koljenu. Bilo je otečeno. I vrlo
bolno. Polagano ga je savila, ne želeći prouzročiti dodatnu štetu
ako je pretrpjelo tešku ozljedu, ali očajnički su joj trebale obje
noge. Ruke joj nisu bile toliko važne. Ali morala se poslužiti
16
nogama i stopalima kako bi pobjegla s ovog mjesta. I to najbrže

što može.
Nije mogla računati na dolazak pomoći. Na spašavanje.
Američko ministarstvo vanjskih poslova izdalo je uredbu kojom
je naredilo svim građanima Sjedinjenih Država da napuste
područje i proglasio da pomoć neće biti pružena onima koji se
ogluše na upozorenje. Na ovom području nema američkih
trupa. Nema veleposlanstva. Nema Amerikanaca uopće.
A ni jedna druga državna vojna skupina nije se usuđivala
opirati militantnim divljacima iz straha od odmazde. Bili su
odviše zauzeti održavanjem sastanka na kojem su beskonačno
raspravljali o tom problemu umjesto da nešto poduzmu, zbog
čega je Honor bila beskrajno bijesna.
Kako bilo koja vlada može okrenuti leđa bolu i patnji
nebrojenih ljudi, žena i djece na takvom golemom području?
Zašto nema više javnih istupa? Sam Bog zna da su neprestano u
vijestima. Zar su svi postali toliko zamoreni neprestanim
dojavama da su im dosadile pa su se jednostavno distancirali od
svega? Ili su toliko samodopadni i uljuljkani u svoju sigurnu
okolinu da ne mare za tuđu nevolju?
Prigrlila je bespomoćni bijes koji ju je ščepao te se oslonila
na njega. Ulio joj je odlučnost i snagu da se oslobodi.
Nakon što je pomno ispitala funkciju svih udova i dijelova
tijela koji su štitili njezine najvažnije organe, osjetila je
zadovoljstvo - ili možda puku nadu - zbog pomisli da će uspjeti.
Najprije je počela rukama strugati i odgurivati sve
krhotine, psujući kada bi joj nokti zapeli za oštre predmete,
režući joj kožu i uzrokujući krvarenje. Iskrzala je nokte do živca,
ali to je bilo nevažno u odnosu na pulsirajući bol u ostatku tijela
17
koji je samo dodatno osnaživao njezin naum. Što je na više

prepreka nailazila; to je bjesnija postajala, a adrenalin je
zamijenio bol i poražavajuće misli koje su joj naizgled opsjedale
um.
Morala je uložiti veliki napor s obzirom na svoj položaj -
ležeći potrbuške ili bolje rečeno; nezgodno nagnuta u stranu.
Zbog toga je većinom bila prisiljena raditi jednom rukom, onom
koja joj nije bila savijena pod tijelom i bespomoćna, izuzev
područja oko dlana.
Nije mogla pojmiti koliko je vremena prošlo, samo
potrebu da pobjegne prije svitanja kada će se ubojice
nesumnjivo vratiti kako bi nastavili prebrojavati žrtve. Ugrizla
se za usnu da bi zatomila suze od tuge, odlučna ne dopustiti im
da je poraze. Samo će ona moći pričati priče o poginulim
junacima i junakinjama koji su posvetili svoje živote pomaganju
drugima. Samo će ona moči svjedočiti užasu koji se ovdje zbio, a
njihova hrabrost i nesebičnost neće proći nezapaženo. Ne ako se
nju bude pitalo.
Nakon naoko nekoliko sati, oslobodila je čitavu gornju
polovicu tijela te se načas opustila; priljubivši obraz uz tlo dok se
pripremala za sljedeći korak. Nekako je uspjela okrenuti se i
sjesti najbolje što je mogla kako bi mogla prionuti na
oslobađanje donjeg dijela tijela. Svojih nogu. Svoje jedine nade
za bijeg s ovoga mjesta.
Smogavši snagu - i volju - počela je zakretati tijelo,
lecnuvši se kada joj se svaki mišić pobunio protiv nezgodnog
pokreta. Osjećala se slabom poput mačeta. Znoj joj je natapao
poderanu odjeću. On i krv koja joj je prekrivala različite dijelove
tijela sljubili su joj hlače za kožu poput ljepila.
18
Ozlijeđeno će joj koljeno zadati najviše problema. Morala

je zakrenuti čitavu donju polovicu, bez obzira na težinu koja ju
je pritiskala.
Stisnuvši zube, oslonila se jednim dlanom o pod pa
zakrenula gornji dio tijela tako da joj se druga ruka nalazila
nekoliko centimetara od poda na suprotnoj strani. Pogurnula se
prema gore, upirući se i okrećući, a zatim glasno uzdahnula
kada joj je bol sijevnuo nogama. I jednom i drugom.
Bože, možda ipak neće moći hodati? Je li ih obje slomila,
ali je u prevelikom šoku da bi osjetila lomove? Jedini bol koji je
osjećala bio je onaj u koljenu.
Ponovno je promigoljila prstima i stopalima, želeći se
iznova uvjeriti kako maločas nije umislila da to može učiniti.
Ovoga je puta snažnije obratila pozornost, naginjući se u
nezgodnom, čudnom položaju dok se grčevito koncentrirala na
to osjeća li bol ili slabost.
Potom joj je sinulo da je razlog što ne osjeća bol ili slabost
možda to što uopće ne osjeća noge. Čim joj je ta panična misao
prostrujala kroz um, nestrpljivo ju je otjerala. Nerazumne,
histerične misli ondje nisu imale što tražiti. Da je paralizirana, ne
bi mogla micati stopalima niti znati je li ih u stanju pomicati, i ne
bi osjećala pulsirajuću bol u koljenu.
Dovevši strahove na razumnu razinu, Honor se pribrala i
odlučno zagledala u humak koji joj je prekrivao donji dio tijela.
Osjetila je nesputano zadovoljstvo, a uzbuđenje joj je pojurilo
venama kada je osjetila lagani dašak noćnog zraka na prstima
lijevog stopala. Ponovno ih je promigoljila, snažnije se
usredotočivši, i shvatila kako proviruje iz krhotina.
19
Obuzeo ju je drhtaj. Hvala Bogu pa joj se militanti nisu

dovoljno približili da joj vide stopalo. Izvukli bi je kako bi
provjerili je li mrtva kao i ostali. A da su je zatekli živu?
Zatvorila je um, odbijajući prepustiti se tim mislima. Nisu je
pronašli. Neće je pronaći. Stoga nema potrebe da samu sebe
muči razmišljanjem što bi se dogodilo. Bila je nepotrebno
usredotočena na ono što se nikada neće dogoditi.
Stisnuvši usne i nijemo se zavjetovavši da iz njih neće
proizaći nikakav zvuk, odlučnije je zakrenula tijelo u odnosu na
onaj oprezni pokret koji je isprva načinila. Usne su joj se drhtavo
iskrivile te je zaškrgutala zubima toliko snažno da ju je čeljust
zaboljela od pritiska.
Odlučnost je buktjela u njoj. Obuzela ju je. Prožela. U tom
trenutku podbačaj da pobjegne nije dolazio u obzir. Bolno
šištanje prosukljalo je kroz njezina otvorena usta, a disanje
postalo teže dok se snažnije upirala, bjesomučno nastojeći
zakrenuti kukove i noge.
Vatra joj je plazila stražnjom stranom nogu dok su je grebli
oštro kamenje, metal, drvo i staklo. Želudac joj je poskočio i
zgrčio se kao da se nastoji riješiti sveg sadržaja kada je
ozlijeđenim koljenom udarila o nepomični predmet. Vidjela je
sve zvijezde, a suze su joj zažarile rubove kapaka. Zbog toga se
samo snažnije ražestila. Bijes je bujao u njoj sve dok se nije stala
tresti.
“Zašto mi ne želiš pomoći?” zagrmjela je, podižući pogled
prema nebu prije nego što se sram stropoštao na nju kao
maločas zgrada. “Oprosti” promrmljala je zatvarajući oči. “Ali u
ovom bi mi trenutku zbilja dobro došla Tvoja pomoć. Bilo bi
divno da pošalješ anđela ako si Ti odveć zauzet.”
20
Ponovno je dahnula pronašavši izvor mira usred bijesa

koji joj je kolao žilama. Vikanje na Boga neće joj nimalo pomoći.
Kao što kaže stara uzrečica, Bog pomaže onima koji pomažu
sami sebi, a ona trenutačno nije činila ništa što bi bilo od neke
pomoći. Kuknjava, žaljenje što nije poginula i neprestana borba
sa suzama nisu opisivali nekoga tko zaslužuje dar života. A
opet, eto je ondje. Nadomak slobodi, dok su ostali ležali u
blizini, a njihove duše već su napustile ovaj svijet.
Imala je svrhu. Ponovno je razmislila o njoj. To joj je ulilo
snagu i djelomično odagnalo strah koji joj je nagrizao utrobu.
Možda je sve dosad zapravo bila puka priprema za njezinu
istinsku svrhu umjesto toga da ju je već pronašla i slijedila. Nije
namjeravala otkriti da ne može izvući guzicu odavde prije
svitanja.
Zatomivši osjećaj divljeg bijesa koji je kuhao u njoj poput
vulkana pred erupcijom te odbivši priznati razmjere bola i
trenutačnih ograničenja svog tijela, ponovno se pokušala
okrenuti. Ovoga puta nije zastala kada joj je stravično grebanje
proparalo noge niti kada joj je koljeno, vrlo bolno i otečeno,
zavrištalo u znak pobune zbog pomicanja.
Odbila je stati sve dok naposljetku nije spustila obje pete
na pod, stopala i prstiju okrenutih prema gore.
Koljeno joj je bijesno pulsiralo, istegnuto u tom novom
položaju u kojem joj je noga bila posve ispružena. Žurno je
uspravila gornji dio tijela i nagnula se prema naprijed,
oslanjajući dlanove o krhotine koje su je okruživale.
Premda su joj se oči priviknule na nedostatak svjetla, bilo
je nemoguće razaznati bilo što jer je prostor prekrivala
zagušujuća tama. Oprezno je posegnula prema dolje,
21
opipavajući vlastite noge i prstima nježno sklanjajući prepreke

koje su ležale između nje i slobode.
Opsovala je naišavši na tešku zidnu gredu za koju se sada
sjetila da ju je poklopila u eksploziji. Bila joj je udarila o koljeno
prije negoli je potrbuške pala na tlo, leđima podnoseći težinu
polovice zgrade. Kada se svijet obrušio na nju, pala je na leđa, ali
instinktivno se okrenula nastojeći se pošto-poto zaštititi.
Na trenutak je zastala i oštro zarila prste u sljepoočnice,
pritišćući ih i trljajući malenim kružnim pokretima,
primjenjujući čvrst pritisak u nadi da će barem malčice uspjeti
odagnati tupo bubnjanje u glavi i otjerati zaostatke mutne
maglice koja ju je tvrdoglavo pratila od trenutka kada je
povratila svijest.
Čistom snagom uma odupirala se porivu da se
jednostavno prepusti, potone i preda prijetećoj tami svojeg uma,
uvjerena da će, ako se jednostavno prepusti, sav bol, strah, da će
sve jednostavno... nestati. Ali podsjetnik na to da će, kada ili ako
se uopće bude probudila, suočiti s noćnom morom gorom od
smrti, da će dospjeti u samo grotlo pakla i još jednom požaliti
zbog činjenice da je preživjela, tjerao ju je da se nemilosrdno
usredotoči na zadatak pred sobom.
Jedna je stvar bila to što joj se žaljenje zbog činjenice da je
preživjela podmuklo ušuljalo u misli kada je otvorivši oči
osjetila bol, duboku tugu i zbunjenost te se nakratko prepustila
sramotnim, slabim mislima prije nego što se sabrala i povratila
svoju čeličnu volju - nešto čime se oduvijek dičila, a nešto
sasvim drugo bilo je zateći se u situaciji u kojoj će kukavicama
odgovornima za masakr pružiti zadovoljstvo da je čuju kako
preklinje da je ubiju.
22
To ju je razljutilo jednako kao i nerazumne smrti mnoštva

dobrih i velikodušnih ljudi. Ljudi koji nikada nikomu ne bi
naudili. Ljudi čija je jedina svrha bila neumoljiva potreba da
pomognu onima kojima je potrebno, a koji ne mogu pomoći
sami sebi.
Vraga će pokazati strah ili biti tolika kukavica da preklinje
te gadove za bilo što. Zanijekat će i pljunuti na njihova
“uvjerenja” pokazujući im srednji prst, premda ne pravom
gestom već svakim pogledom, odgovorom i svakim udahom.
Svojim posljednjim udahom.
Bit će još bolje da im poruči da se jebu tako što će
preživjeti. Vratiti se kući i osujetiti njihov plan da dokrajče sve
do jednog humanitarnog djelatnika, pa im bahato i
pobjedonosno, ne samo riječima poručiti: Niste me porazili. Niste
me uspjeli poraziti.
Bila je to maštarija, cilj koji ju je gonio da prstima grabi i
odmiče ostatke svojih spona. Stala je snažnije rovati. Brže.
Bjesnije. Odgurujući kamenje, komade žbuke, krhotine stolaca i
stolova za preglede. Sve osim grede koja joj je pritiskala obje
noge.
Opipala je prostor oko sebe, zamijetivši da je očistila sve
iznad grede. Zatim je dublje gurnula ruke i nagnula se koliko
god je mogla dok joj se dah u mučnim izdasima otimao iz pluća,
upinjući se da pronađe način da izmigolji ispod teškog komada
drveta.
Zamišljeno je izvila usne nadolje i nabrala čelo. Spustila je
ruke kako bi potvrdila činjenicu da joj donji dio nogu zapravo
ne leži na tlu, već na sloju krhotina i smeća, a da su joj noge
zarobljene između tog sloja i grede.
23
Povukla je ruke prema van, opipavajući oko sebe kako bi

provjerila počiva li greda još na čemu izuzev njezinih nogu.
Dakako, bila je teška, ali nije imala osjećaj kao da podnosi čitavu
njezinu težinu. Da je tako, ne bi se uspjela okrenuti.
Kao što je i mislila, greda joj je neravno počivala na
nogama; a s obiju strana nalazili su se humci krhotina i
podupirali je. Imala je možda dva centimetra prostora između
noge s ozlijeđenim koljenom i grede, dok joj se sa suprotne
strane greda utiskivala u kožu, ali težina nije bila nepodnošljiva.
Grozničavo je počela kopati po krhotinama pod nogama,
naginjući se i upirući kako bi se oslobodila sve i jedne prepreke
koja je počivala između tla i njezinih zadnjih loža. Kada je
krvavim jagodicama napipala grubi beton, ispunila ju je nada,
rasplamsavši se u nezaustavljivi plamen. Doista će se izvući.
Odgurnuvši grube i oštre komade od nogu, ispružila je
ruke iza leđa, naginjući se najdalje što je mogla i odupirući se
dlanovima o tlo. Potom se bacila na mučan zadatak povlačenja
unatrag, moleći se da je stvorila dovoljno prostora između grede
i svojih nogu kako bi se uspjela osloboditi posljednje prepreke
na putu do slobode.
Upotrijebila je svaki djelić snage. Bučno je udisala i
izdisala; nastojeći uvući dragocjeni kisik u pluća dok joj se cijelo
tijelo upinjalo kako bi provuklo noge ispod teškog drveta.
Svaki joj je centimetar nanosio divljačku bol. Ovoga puta
nije proklinjala suze koje ne samo da su joj zaprijetile već su
stale kliziti niz njezine obraze. Bila je odviše usredotočena na
svoj cilj kako bi se obazirala na njih. Osim toga, ako se uspije
izvući, smatrat će ih suzama olakšanja.
24
Osjetila je nalet ushićenja kada je, oslobodivši deblji dio

nogu; kretanje postalo lakše. Kako su joj se noge stanjivale
prema stopalima, tako se brže pomicala. Naposljetku je
vrhovima stopala udarila o prepreku pa je morala zastati i
nakratko predahnuti, a potom disanjem odagnati bol i napetost.
Savila je stopala prema naprijed najviše što je mogla.
Okrenula ih je u stranu, škrgućući zubima kada joj je bol
sijevnuo ozlijeđenim koljenom zbog zakretanja. Ali upalilo je.
Izvukla je stopala ispod grede, ogrebavši ih na oštro drvo.
Osjetila je iverje kako joj se zabija u meku kožu tabana, ali bila je
odveć blizu pobjedi da bi zastala.
Prigrlila je osjećaj malenih komadića drveta kako joj se
zabijaju u vrhove stopala jer je to značilo da je na korak od
uspjeha. Naposljetku više nije ni zamjećivala posjekotine,
premda je osjećala toplinu krvi na koži gdje joj je greda zaderala
osjetljivo tkivo.
Dlanovi su joj se poskliznuli te se gotovo srušila na leđa
kada su joj stopala konačno umaknula prepreci. Pohitala se
uspraviti jer, ako se bude i načas opustila, možda nikada neće
smoći snage da ustane i otiđe. Da pobjegne.
Pobjednički osjećaj proključao je i sunuo njezinim žilama.
No kada se teturavo osovila na noge - odnosno pokušala -
uzbuđenje je splasnulo poput ispuhanog balona. Bol joj se
spustio kralježnicom; sve do stopala pa zatim natrag gore,
srljajući prema središtu njezine lubanje, gdje se činilo kako se
odbija od svake zamislive površine. Glava joj je nakratko
zatrzala kada joj je bol sunuo iz vrata; gotovo kao da ima
epileptični napadaj. Disala je kroz bol sve dok se nije povukao
25
do podnošljive razine; a ukočenost konačno napustila njezin vrat

te joj iznova omogućila kretanje.
Tresla se poput lista na vjetru. Napor od ustajanja; nečeg
toliko jednostavnog i prethodno uzimanog zdravo za gotovo;
lišio ju je snage i prikovao za tlo poput obične krpe.
Ne. Ne sada. Dovraga. Nije provela cijelu noć u nastojanju
da se izvuče iz ruševne klinike samo kako bi ostala ležati ondje
u iščekivanju svoje sudbine u rukama muškaraca koji su toliko
zli da nije uspijevala pojmiti takvu sposobnost mržnje i nasilja.
Ne. Neće je se dočepati. Prije će si sama oduzeti život nego
dopustiti da ta čudovišta odluče o njezinoj sudbini. A još nije
bila spremna umrijeti. Morala je još mnogo toga proživjeti. Ovo
je bila samo manja - dobro, veća - prepreka na putu.
Svi su ih prolazili. Možda se nisu baš svi suočavali s
luđacima naoružanim raketnim bacačima koji su se koristili
eksplozivima kao ostali disanjem i vozili se uokolo u tenkovima,
ali izvukla se relativno neozlijeđena. Tjelesno. Mentalne će
ožiljke nositi sa sobom do kraja života. U to je bila posve
sigurna.
Vrlo oprezno, ponovno je iskušala svoju snagu, odupirući
se rukama i savijajući zdravo koljeno na podu kako bi se
uspravila, no pobrinula se da ne oslanja težinu na ozlijeđeno
koljeno i da ga ne utiskuje u tlo. Uspravljanje uz pomoć dviju
ruku i jedne noge nije predstavljalo najbrži način kretanja, ali
poslužit će. Ovoga je puta bila pripravna i nije srljala u smrt
nastojeći bjesomučno otrčati iz uništene zgrade koja je
posljednjih godinu dana predstavljala njezin dom.
Odbila se prepustiti osjećaju tuge dok se osvrtala oko sebe,
blago se oslanjajući na lijevo stopalo pod natečenim koljenom
26
kako bi mogla odšepati i lagano napredovati kroz krhotine.

Morala je raspolagati sredstvima potrebnima da održi sama sebe
na životu. U stranoj zemlji bez prisutnosti američke vojske,
američkog veleposlanstva, skloništa ili utočišta i načina da se
vrati kući, osim ako nekako ne uspije stupiti u kontakt sa svojom
obitelji.
Nije mogla pogledati slomljena, okrvavljena tijela za koja
je znala da je okružuju, ali nasreću, bilo ih je teško razaznati u
tami. Morala je biti pametan, pasivan promatrač i potražiti
predmete koji će joj olakšati bijeg. Ne samo iz ove zgrade i
daleko od muškaraca koji su ih napali bez razloga već i iz čitave
zemlje.
Nekako će morati pronaći svoj smjer niz dugi, zavojit i
mučan put kući.
27
3. POGLAVLJE
“ŽELIŠ da ja i moji ljudi učinimo što?” staloženo je upitao

Hancock ne odajući svoj poriv da se prodere Koji kurac?
Guy Hancock ili samo Hancock, kako su ga svi običavali
zvati, premda su rijetki znali njegovo pravo ime, stajao je pred
Russellom Bristowom ne odajući nevjericu koju je osjećao zbog
Bristowljeve gluposti, a koja je bila itekako prisutna.
Hancock je mijenjao identitet poput vjetra, a povremeno
mu je bilo teško zapamtiti koga trenutačno predstavlja. Bio je to
naporan život i sve ga je više i više umarao. Ali barem je služio
svrsi. Ili je barem tako bilo nekoć. Sada nije bio toliko uvjeren.
Vrijeme ga je lišilo onog nepobitnog kodeksa časti sve dok se
nije zapitao koliko je zapravo blizu ruba i nadomak tomu da
postane upravo ono što je toliko uporno nastojao istrijebiti i pred
tim zaštiti nedužne. Nije poznavao život lišen ubijanja,
manipulacije i nadmudrivanja zlih umova i izvršavanja pravde
na svoj hladni, sistematični način koji nije imao nikakvog
doticaja s uspostavljenim zakonskim kodeksom.
Odavno je zaboravio na bilo što nalik na grižnju savjesti.
Imao je nepobitan i duboko usađen smisao za čast, ali ne bi se
svi složili da svijest prati čast. A njegov je vlastiti kodeks bio
upravo to: vlastiti. Nije promatrao svijet kao crnobijeli. Njegov je
svijet bio okupan sivom bojom. goleme, zlokobne sjene prijetile
28
su proždiranjem. Povremeno se osjećao kao lovina - što je i bio -

no imao je osjećaj da mu je vrijeme ograničeno. Potreba da što
prije smakne svoju metu, onu za koju je dugo čekao da joj se
približi, otkucavala je poput tempirane bombe. Uspjeh mu je
izmicao kroz prste, a sada mu je vrijeme isteklo. Hancock mu se
više nikada neće ovako približiti. Znao je to. Njegovi su ljudi to
znali, i sami su osjećali da će vjerojatno umrijeti pri pokušaju da
ispune svoju misiju. No ni jedan nije okrenuo leđa dužnosti.
Prihvatili su smrt kao posljedicu pobjede, ništa više.
Usne Russella Bristowa izvile su se u znak prijezira, a oči
bijesno planule. Glupi gad nije bio dovoljno pametan da prikrije
svoje emocije ili obuzda svoj temperament. To će ga stajati glave,
a Hancock je u mislima slegnuo ramenima. Jedan kreten manje
na svijetu i jedna osoba manje koju će u konačnici morati
smaknuti. Ali dok ne postigne svoj konačni cilj, mora održavati
idiota na životu, premda bi mu najradije zavrnuo vratom i lišio
svijet njegova prljavog postojanja. Bristow je bio njegovo
sredstvo na putu k cilju, stoga je Hancock morao zatomiti svoj
krajnji prijezir prema tom čovjeku sve dok ne ispuni svoju
svrhu. Tada će umrijeti, jer Hancock nikada neće dopusti takvom
izopačenom gadu da živi.
“Želiš reći, moji ljudi?” prasnuo je Bristow.
Hancock je podigao obrvu i jednostavno se zagledao u
drugog muškarca, prikovavši ga pogledom za koji je znao da
izaziva strah u drugima, sve dok rumenilo nalik na osip nije
uspuzalo Bristowljevim vratom te se promeškoljio poput kukca
pod mikroskopom. Skrenuo je pogled, a potom ga vratio, ali
ovoga puta nije sreo Hancockove oči. Strah je zavonjao u zraku,
uvrijedivši Hancocka i prenerazivši njegove ljude. Hrabrost
29
dolazi u mnogim oblicima, veličinama i bojama. Hrabrost nije

uvijek potrebna za uspjeh. Odlučnost jest. Ali strah za sobom
povlači glupost. Strah izaziva pogreške. Strah može nagnati
ljude da izdaju sami sebe, vlastitu svrhu i sve one koji
potkopavaju tuđe ciljeve.
Bristow je bio odan isključivo sebi, a Hancock se nikada
nije zavaravao i mislio drukčije ili ga pogrešno procijenio. Ni
njega, ni bilo koga drugog, kad smo već kod toga. Bristow je bio
spreman žrtvovati Hancocka i sve njegove ljude ako u bilo
kojem trenutku osjeti da mu je život u opasnosti. A bio je.
Hancock i njegovi ljudi imali su zadatak pobrinuti se da se
Bristow osjeća sigurno i nepobjedivo te hraniti njegovu urođenu
samodopadnost i želju za moći. Kad bi znao protiv čega se bori,
prestravljeno bi otpuzao u duboku, mračnu rupu, a Hancockova
posljednja poveznica s njegovim ciljem pala bi u vodu. Ne,
Bristow mu je potreban, unatoč svoj svojoj gluposti i taštini.
Maksimov je također znao s kim ima posla. S marionetom. S
muškarcem koji je smatrao da drži sve konce u svojim rukama, a
kime je pak bilo vrlo lako upravljati. U toj šahovskoj partiji,
najvažnijoj u Hancockovu životu, morao se pobrinuti da izgleda
kao da Maksimov s lakoćom manipulira Bristowom, ali i
istodobno upravljati njime tako da dovede Maksimova u položaj
koji odgovara Hancocku. Stoga je, ustvari, Hancock manipulirao
i jednim i drugim, a da ovi toga nisu bili svjesni.
“Budući da svi od mene primate plaću i naredbu, to vas
čini mojim ljudima” rekao je Bristow, blažim zapovjedničkim
tonom nego maločas. Ali opet, tip je bio kukavica i vječito
upošljavao druge da obavljaju njegov prljavi posao. Kada bi
morao birati između toga da ostane i bori se sa svojim ljudima ili
30
ih napusti i pobjegne, pobjegao bi. Ljudi poput njega uvijek

bježe. Upravo je zato Hancock doveo svoj tim, hineći da ih je
Bristow provjerio i zaposlio. Bristow nije imao blage veze da
Hancockov tim godinama surađuje te da su silno odani jedni
drugima. Da odgovaraju Hancocku i nikome drugome. Nikada.
Na ovom svijetu, u kojem je Hancock vjerovao tek
dragocjenoj nekolicini, Titan je imao njegovo puno povjerenje
premda više nije bio Titan. Nije bio... ništa. Upravo ona vlada
koja ih je stvorila, lažirala je njihove smrti, a potom ih digla iz
pepela poput feniksa, dala im nove identitete i naredila im da se
u potpunosti klone vanjskog svijeta. Bila je važna jedino njihova
misija, a ne ljudi, politika ili škakljivi ples diplomacije.
Vlada je stvorila... čudovišta. Strojeve za ubijanje lišene
milosti i savjesti, obučene da po svaku cijenu izvršavaju svoje
naredbe. Dobro većine uvijek bi prevagnulo na štetu dobra
nekolicine. Kada je Titan postao odviše moćan, kada su počeli
preispitivati svoje naredbe, svoj cilj i ulogu u općem dobru, kada
su im misije naizgled postale odveć osobne, odveć nedosljedne
za skupinu vrijednu Titanove obuke i sposobnosti, raspušteni
su, proglašeni izdajicama, nestabilnim luđacima i ubojicama. Pa
čak i teroristima. Prozvani su upravo onima koje su lovili; a ta je
činjenica još uvijek nagrizala Hancockovu utrobu. Nakon što je
tolike godine živio bez ikakvih osjećaja, nakon što ih je naučio
isključiti po volji i odmjereno i učinkovito obavljati svoj posao,
naučio je što znači osjećati istinski bijes. Tek kada je njegova
zamjenska majka; žena koja je Hancocku usadila osjećaj
vrijednosti te prvi i jedini osjećaj da ima obitelj, smrtno stradala
kao posljedica osvete zbog misije svog muža, Hancock je osjetio
ljutnju i preplavljujući bijes. Ta je misija bila osobna. Jedino ta.
31
Veliki Eddie, čovjek koji ga je nazivao svojim sinom, obratio mu

se za pomoć. Osvetu. A čak i da je Veliki Eddie nije zatražio,
Hancock bi pronašao ubojicu Caroline Sinclair.
No stvari su se otada promijenile. Prošle su godine tijekom
kojih je Titan još uvijek djelovao pod vlašću vlade Sjedinjenih
Država premda su rijetki znali da uopće postoji. Raspolagali su
slobodom da se dočepaju onih koji predstavljaju prijetnju
nacionalnoj sigurnosti, da smaknu svaku prijetnju koju požele.
A tada im je vlastita vlada okrenula leđa, počevši ih smatrati
potrošnom i lako otarasivom robom.
Čak su i sada lovci predstavljali lovinu, a određeni broj
povjerljivih vojnih skupina imao je naredbu da ih smaknu čim ih
vide. Osiguravši si pristup računalnim podacima sumnjivog
operativca CIA-e, Hancock je naučio prokleto mnogo stvari o
zemlji kojoj se zakleo služiti.
Ne, nisu svi zaduženi za obranu Amerike i njezina naroda
zli i odani isključivo vlastitim interesima, izdajući građane koje
su se zakleli štititi i braniti. Postoje ljudi koji neumorno rade na
tome. Ali svi su oni spremni smaknuti Hancocka u tren oka,
uvjereni da je izdajica principa koje slijede, po kojima žive i za
koje umiru.
Titan je odbio umrijeti. Razvili su se daleko više u odnosu
na ono što su ih njihovi treneri u početku učili. A sada, ne samo
da su se borili za zaštitu čak i svojih izdajica te života bezbroj
nedužnih Amerikanaca nego su i proširili svoj doseg na dijelove
svijeta s istim dobrim i zlim stranama kakve su odražavale
američka vlada i vojska.
Nedužnost ne poznaje granice. Nije vezana uz samo jedan
narod. Nitko nije dobar ili loš samo zato što pripada određenoj
32
nacionalnosti ili drži do druge vjere. Nedužni umiru iz dana u

dan samo zato što nemaju nikoga tko bi se borio za njih. Čak ni
njihove vlastite vlade. Titan ne može spasiti cijeli svijet, ali
spašavao je njegove djeliće. Jedan po jedan.
Maksimovljevo smaknuće - kada ga Hancock konačno
izvede - spasit će mnoštvo života. Puko razdoblje, koje će proteći
prije nego što netko drugi skupi ostatke njegova carstva,
preuzme uzde i povede operacije, omogućit će drugim
zemljama, drugim skupinama specijalnih operativaca da se bace
u akciju i unište ga prije nego se iznova osovi na noge.
Jer nakon Maksimova... Hancock je zatvorio svoj um,
vrativši se trenutačnom problemu prije nego što Bristow uistinu
pojmi razmjere Hancockova nepoštovanja i činjenicu da ga se
nimalo ne boji te da je toliko siguran u svoju nadmoć da zna
kako bi u bilo kojem trenutku mogao srediti Bristowa i okončati
njegov bijedni život. Unatoč pokušaju da utiša brojne glasove u
svojoj glavi, sve uspomene na prošle događaje i da osigura
potpunu usredotočenost na tu silno važnu misiju, šapat mu je
podmuklo hujao umom, krećući se svakim dostupnim
puteljkom tako da nije imao drugog izbora no čuti ga. Usadio se
duboko u njega, puštajući korijenje kao i mnogo puta u
prošlosti, a Hancock se ovoga puta nije potrudio iščupati ga,
otjerati i silom ga se osloboditi kako bi mogao zaboraviti da je
ikada postojao u njemu.
Nakon Maksimova oslobodit ćeš se ovog života. Kucnut će čas
kad ćeš se odmoriti.
Gotovo je zaškrgutao zubima. Taj šapat bio je jedna od
rijetkih stvari koje su ga progonile. Rijetke su stvari imale moć
uznemiriti ga. Odmor je mogao predstavljati mnoštvo različitih
33
stvari za muškarca poput njega. No jedna je misao pak

prevladavala, sumnja koja ga je opsjedala za razliku od svega
drugoga - to da u njegovu slučaju odmor znači vječni počinak.
Gora od same pomisli na smrt bila je činjenica da je se ne boji, da
ne osjeća tugu ni žaljenje. Osjećao je samo... nestrpljenje. Nije
otkrio svoju pomirenost s time svojem timu ni četirima ljudima
koje je smatrao svojom obitelji, jedinim ljudima na svijetu do
kojih mu je stalo. Jedinim ljudima za koje je nešto istinski
osjećao. Ljubav. Odanost. Poštovanje. Spoznaju da je spreman
umrijeti za bilo koga od njih. Ne, jer kad bi doznali, uvelike bi
mu otežali situaciju. Nikada ne bi shvatili. Željeli bi da se kloni
ovog načina života. Željeli bi da živi. Zbog njih. S njima. Nikada
ne bi shvatili da se nikada ne bi mogao priviknuti na
svakodnevni život - normalan život. Nije čak ni znao što
normalan život podrazumijeva. Nije se uklapao u svijet u kojem
je sve bilo crnobijelo i u kojem sivo nije vrijedilo. Ne bi mogao
živjeti niti postojati u svijetu u kojem, kada bi se nešto dogodilo
osobi koju voli, ne bi smio loviti odgovorne i natjerati ih da
plate. Očekivali bi od njega da se oslanja i pouzdaje u policiju, a
zatim u pravosudni sustav koji bi osigurao pravdu za osobu
koju voli. Koliko je to sjebano?
Vodio se isključivo vlastitim zakonom i to se nikada neće
promijeniti. Tako mu Bog pomogao, ali nije se želio promijeniti.
Nikada neće pristati sjediti prekriženih ruku i dopustiti drugima
da ispune njegovu i samo njegovu dužnost.
Bristow je kiptio od nestrpljenja, shvativši Hancockovu
dugu šutnju kao znak prijezira i neposluha. Ma koliko Hancock
žudio za time da mu kaže da odjebe, u pitanju je bila viša svrha,
a Bristow je predstavljao tek pijuna na putu do važnog cilja.
34
Hancock ga se još neće riješiti, ali će dopustiti tipu da shvati tko

zapravo vodi glavnu riječ. Bristow će naučiti da ne smije ljutiti
Hancocka, premda ne i zašto. Hancock mu ništa neće reći -
izravno, ali Bristowu će biti sasvim jasno.
“Ti plaćaš mene” blago je odvratio Hancock. “Ja sam
zaposlio i plaćam svoje ljude. Oni slušaju moje naredbe. Nikada
nemoj pomisliti da stvari drukčije stoje.”
Premda je njegova izjava djelovala blago, jednostavno i
istinito, u njoj se naziralo tiho upozorenje koje Bristow nije
pogrešno protumačio. Strah je nakratko bljesnuo u
kriminalčevim očima prije negoli ga je vidno otjerao
odmahnuvši glavom i strah na licu zamijenio mrštenjem. Mrzio
je osjećaj podređenosti i činjenicu da Hancock, toliko grub; krut i
nepopustljiv čovjek; nimalo zgodan ili privlačan prema bilo
kakvim standardima; ima moć natjerati nekoga poput Bristowa
da se osjeća tako... poniznim. A opet je bio odveć svjestan
Hancockove moći da se odupre čovjeku koji je radio za njega...
Bojao ga se i to ga je izjedalo najviše od svega.
Hancock se gotovo nasmiješio, ali bio je odveć
discipliniran za to. Želio je da se malo govno boji njega i
njegovih ljudi. Itekako je želio poručiti tom lakomom diktatoru
kome su odani njegovi ljudi - a to nije Bristow - te da je zacijelo
glup ako ikada povjeruje u to.
“Nego, što se tiče te žene” rekao je Hancock, namjerno se
vraćajući prvotnoj temi razgovora. “Od kakve važnosti može
biti jedna jedina žena da si spreman riskirati i raspizditi jednog
od najmoćnijih ljudi na svijetu?”
Bristowljeve oči ponovno su planule bijesom. Desni mu je
kapak zatitrao od nestrpljenja te je jedva obuzdao svoj
35
temperament. Da je riječ o bilo komu drugom, već bi reagirao.

Dao bi ubiti osobu koja bi se usudila sumnjati u njega i dala
naslutiti da on nije najmoćniji čovjek na svijetu. I to ne bi bila
brza, milosrdna smrt. Hancock je iz prve ruke svjedočio
Bristowljevim opačinama. Natjerao ga je da sudjeluje u njima
kako bi se dokazao. Kako bi dospio u uski krug Bristowljevih
ljudi, zadobio njegovo povjerenje - i opravdao ga - te zauzeo
mjesto Bristowljeve desne ruke.
Tip je bio odvratan i samo spoznaja da će, nakon što
Hancock sredi svoju glavnu metu, smaknuti Bristowa i uništiti
cijelu njegovu organizaciju sprječavala ga je da ga ne ubije na
licu mjesta. Ali trebao mu je taj čovjek, bolje rečeno pijun,
premda je to mrzio priznati. Svaki idiot koji raspolaže
Bristowljevim poznanstvima mogao bi poslužiti. Nije to imalo
nikakve veze s Bristowom na osobnoj razini ili veličinom koju si
je sam pridavao. Maksimov, njegova primarna meta i krajnji cilj,
bio je rezervirani gad i Hancock mu se previše puta približio, no
Rus mu je uvijek uspio iskliznuti kroz prste.
Čvrsto je odlučio da će ovo biti njegova posljednja potjera.
Ovdje sve završava. Smaknut će svaku figuru u tom
grozomornom lancu zla. Vrebali su nevine, pružajući potrebna
pomagala bilo kome tko ima novca i sredstva da se okomi na
nedužne. Prouzročili su nebrojena krvoprolića. Rijeke krvi.
Stotine tisuća smrti mogle su se pripisati karikama u tome lancu,
ali sve su vodile do istog čovjeka. Maksimova. Bio je upleten u
svako moguće nedjelo. Ako je postojao način za ostvarivanje
dobiti na bolu, patnji i terorizmu, on bi ga pronašao.
Ironično, Maksimov je u jednakoj mjeri opskrbljivao
zaraćene skupine, nesumnjivo pronalazeći zabavu u gledanju
36
kako skupine ratuju jedna protiv druge uz pomoć oružja koje im

je on pružio, džepova krcatih zahvaljujući pravom monopolu
koji je imao nad oružjem, eksplozivima, svakom mogućem
vojnom oružju, pa čak i sastavnicama potrebnima za izradu
nuklearnog oružja.
Nalazio se na popisu najtraženijih osoba svake civilizirane
zemlje. Predstavljao je najtraženiju osobu na svijetu, a opet ga se
nitko nije uspio dočepati. Tijekom godina Hancock je okusio
poraz i više puta no što se želio prisjećati dok je nemilosrdno
progonio Maksimova. Služio se putevima koji su vodili do
njega. Gajio prijateljstva s ljudima na visokom položaju u
Maksimovljevu lancu. Da ga nije napala upravo ona stvar za
koju se kleo da je ne posjeduje – savjest - već bi dvaput sredio tog
gada.
U mislima se prekorio stotinu puta, ali svejedno nije
osjećao istinsko žaljenje zbog izbora koji je napravio. Uspijevalo
mu je prizvati jedino čeličnu volju da nikad više ne stavi dobro
pojedinca ispred dobra većine. Cijena je bila odveć skupa.
Žrtvovao je svoj cilj zbog jedne jedine nedužne osobe. I to ne
jednom, već dva puta. A kada je pomislio kolike su tisuće
nedužnih umrle - i umirale i dalje - zato što je spasio dva
nedužna života, dvije neizmjerno dobre osobe
- sve ono što on nije - to je samo osnažilo njegovu odluku da
nikada više ne izda svoju čast, svoj sustav vjerovanja.
Shvaćao je da bi gubitak dviju žena koje je odlučio spasiti
na štetu svoje misije bio lakrdija. Svijetu trebaju ljudi poput
Grace i Maren, ali nije imao drugog izbora doli iznova prihvatiti
bezosjećajno postojanje koje je vodio tolike godine i sakriti se
37
ispod brojnih slojeva kako ne bi osjetio ništa osim goruće želje

da po svaku cijenu ispuni svoju misiju.
Neće osjećati krivnju zbog žrtvovanja manjine radi
spašavanja većine. Bio je to izbor na koji nitko nije smio biti
prisiljen, ali u to su ga pretvorili. Svoje je sposobnosti iskovao u
vatri. Obučen od najboljih. Spoznaja da mora izvršiti misiju po
svaku cijenu i da neuspjeh ne dolazi u obzir bila je toliko
duboko usađena u njega da je postala njegovim sastavnim
dijelom. Ne, ne dijelom, postala je sveprožimajuća svrha njegova
postojanja. Toliko duboko ukorijenjena u njegovoj duši da se
pretvorila u ono što on jest. Što je bio. Sve dok osoba koja je
nekoć bio nije posve iščeznula, ustupivši mjesto nemilosrdnom
ratniku, iskovanom u vatri, čelične volje, bezrezervno
posvećenom svojoj zakletoj dužnosti i služenju jedinoj časti i
kodeksu kojem se ikad priklanjao. Vlastitom.
“Misliš da sam glup” prosiktao je Bristow nagao i nabusit,
a raniji nalet bijesa iznova mu je bljesnuo u očima. “Ne plaćam ti
da me osuđuješ. Plaćam ti da mi budeš poslušan. Ako nisi
sposoban za to, onda izvoli - ti i tvoji ljudi,” prezrivo je dodao,
“ondje su vam vrata.”
Hancock se uto nasmiješio, ali bio je to podrugljiv osmijeh,
namijenjen iskazivanju prijezira prema Bristowu i posvemašnjeg
nepoštovanja ili odsustva straha prema čovjeku koji je navikao
buditi obje emocije u drugima.
“Ne, plaćaš mi da obavljam tvoj prljavi posao. Plaćaš mi
da spašavam tvoju guzicu. Plaćaš mi samo zato što se bojiš da će
te napasti brojni neprijatelji koje si stvorio tijekom godina, stoga
si potražio najbolje i uposlio ih. Nema problema, ako si toliko
uvjeren u svoju sposobnost da se sam pobrineš za sve, tada
38
ćemo moji ljudi i ja otići nekamo drugamo. Uvijek postoji netko

u potrazi za ljudima poput mene, a tko bi ih jamačno više
cijenio. Vjerujem da ćeš noću mirno spavati uvjeren u svoju
sigurnost.”
Strah nije tek preletio Bristowljevim pogledom, poput
sjene nestale tek što se pojavila. Čitavo mu je lice problijedjelo te
je vidno progutao knedlu. Hancock je samopouzdano blefirao
pred tim kukavicom jer se Bristow posebno bojao smrti. Svoje
smrti. Za tuđu smrt nije nimalo mario i uživao ju je sijati. Zbog
toga se osjećao moćno poput Boga, kao da je na njemu odluka
hoće li drugi živjeti ili umrijeti. Volio je kad su drugi znali tko je
i što, kad ga se boje, priznaju ga i ugađaju mu, pa čak i kad mu
se klanjaju.
Tu je ležao razlog zašto je toliko prezirao Hancocka. Ne
samo jer se Hancock pokazao nepobjedivim i kao da je imun na
smrt već i zato što nije nimalo držao do Bristowa. Vjerovao je u
svoje sposobnosti i nikada nije morao zaposliti drugoga da
obavi njegov posao, a ljudi su ga se instinktivno bojali i
izbjegavali ga. Bristow je vidio sve za čime je žudio - a nije
posjedovao - u čovjeku koga je zaposlio. Mrzio je Hancocka
zbog toga.
Ne pričekavši, Hancock je svojim ljudima dao znak da
pođu te jednostavno okrenuo Bristowu leđa, pobrinuvši se da
barem dvojica njegovih ljudi drže Bristowa na oku kako ne bi
napravio kakvu glupost poput toga da izvuče pištolj i puca
Hancocku u leđa. Što bi bilo posve u skladu s njegovim
karakterom, jer je Bristow bio kukavica nesposobna obuzdati
svoj temperament.
39
“Maksimov će je željeti” ispalio je Bristow. “Nemaš pojma

koliko. Nisi čuo tko je ona, samo to da je želim.”
Zvučao je molećivo. Nadao se da će nagovoriti Hancocka i
njegove ljude da ostanu, a da ih izravno ne zamoli. Bio je
dovoljno pametan da zna kako im ne može zapovjediti da
ostanu, a njegov već povrijeđeni ponos sprječavao ga je da ih
preklinje, da dopusti Hancocku da shvati koliko ga treba i
koliko se boji vlastitog svijeta u kojem Hancock neće
predstavljati prepreku između njega i njegovih neprijatelja.
Bristowljev očaj nije bio razlog zašto su Hancock i njegovi
ljudi zastali. Bila je to jedna čarobna riječ. Maksimov.
Hancock se polagano okrenuo kako ne bi otkrio svoje
adute. Staloženo se zagledao u Bristowa.
“Maksimov želi mnogo stvari” rekao je s potpunim
uvjerenjem. “Zbog čega je žena toliko posebna?”
“Nije” nestrpljivo je odvratio Bristow. “Hoću reći, ne
osobno. Ne shvaćaš. Preživjela je napad na humanitarni centar u
kojem su radili ona i mnogi Zapadnjaci. Jedina je preživjela, a
militanti nisu riskirali. Pronašli su sva tijela i usporedili ih s
popisom ljudi za koje su znali da ondje rade. Ciljali su upravo
njih. Čim su otkrili da žena nije među poginulima i da je nestala
bez traga, bacili su se u potragu za njom. Zasad je još uvijek nisu
pronašli.”
Hancock je svojim ljudima dao znak da stanu i ponovno
zauzmu svoje položaje u prostoriji. Da stvore zaštitni obruč
kako bi motrili Bristowa iz svakog kuta, premda Bristow nije bio
dovoljno bistar da shvati kako prate svaki njegov pokret i da bi
ga smjesta smaknuli kada bi napravio bilo kakvu pogrešku.
40
Hancock je prekrižio ruke na trbuhu hineći opuštenost i

zainteresiranost.
“A zašto bi ta žena zanimala Maksimova? I to toliko da
želiš da je pronađem i zarobim je prije nego što ta skupina dođe
do nje? Sumnjam da je želiš obraniti ili održati na životu, s
obzirom na to da će umrijeti kada je njezini lovci pronađu - a
učinit će to. Ili će barem poželjeti da je mrtva.” Bristow je sjeo za
raskošni stol za kojim je obavljao svoje poslove. Zaudarao je na
bogatstvo i moć, ali opet, Hancock nije očekivao ništa manje od
čovjeka koji je nastojao upoznati svakog čovjeka s kime bi stupio
u kontakt sa svojim bogatstvom i umišljenom moći.
U očima mu je blistalo... uzbuđenje. Nešto na toj ženi
Bristowu je očigledno ulijevalo osjećaj nadmoći, opravdan ili ne.
Cijelo mu je tijelo brujalo od nestrpljenja i iščekivanja.
“Jer je Nova era, teroristička skupina koja naglavce okreće
zemlju kako bi pronašla tu ženu, vrlo poznata i nemilosrdna.
Mnogi ih se boje. Čitavi narodi strahuju od njih, a čak su se i
neprijateljski narodi sastali kako bi usmjerili svoje udružene
snage protiv njih i zaustavili ih. Svakog dana postaju sve
snažniji. Imaju neograničena sredstva i operiraju sijući strah i
jezu kako bi postigli svoj cilj.”
“A koji je točno njihov cilj?” upitao je Hancock.
“To je pravo pitanje, zar ne? Što bilo koja skupina
fanatičnih terorista želi? Žele moć, obožavanje. Žele ne samo da
ih se ljudi boje već i da poštuju njihove sposobnosti. Žele vladati
čitavim područjem, ne samo jednom zemljom ili teritorijem. Žele
da ih se narodi boje i priznaju da su snažniji od bilo koje vojne
sile. Njihov broj polagano raste. Obučavaju ljude na sve strane.
Žene i muškarce bilo koje narodnosti, državnosti. Vrlo su
41
uvjerljivi i obećavaju bezgranično bogatstvo, moć i dominaciju.

A dosad im se nitko, ni jedna vojska, zemlja, ni jedan
organizirani pokret nije uspio približiti. Rijetki među njima
pogibaju, a njihova ih smrt ne dira. Svi koji im se pridruže
smatraju da je velika čast umrijeti za njihov cilj, a to ih čini još
opasnijima jer se ne boje smrti. Nezaustavljivi su.”
“Na koji je način Maksimov povezan s tom skupinom i
zašto bi ga ta žena mogla zanimati?” nestrpljivo je upitao
Hancock, umoran od informacija koje je smatrao beskorisnima.
Nezavisnih terorističkih skupina u potrazi za vlašću u tom
ratom izmučenom području ima u izobilju. Po čemu se onda
upravo ta razlikuje od ostalih? Ali, nazreo je tračak Bristowljeva
straha - i poštovanja - prema skupini o kojoj je govorio, a
Maksimov se nikoga ne boji niti ikoga poštuje, premda zbog
toga ispada glup s obzirom na to da je slab i nemoćan bez
snažnih, nemilosrdnih ljudi koji obavljaju njegove poslove.
"Dužni su Maksimovu. On je njihov glavni opskrbljivač
oružjem i eksplozivima. Vjeruju da su nedodirljivi i ne boje se
Maksimova, budale. Maksimov će biti u prednosti ako se
dočepa nečega što oni toliko žarko žele. A itekako žele tu ženu.
Već se pročulo da područjem luta usamljena; bespomoćna
Amerikanka koja im je uspjela pobjeći i zbog toga djeluju slabo.
Poput budala kojima ne uspijeva pronaći jednu ženu. Bijesni su,
u to nema sumnje, i ako je pronađu; a uvjeren sam da će to kad-
tad učiniti - odviše su moćni i dalekosežni - njezina smrt neće
biti brza. Željet će napraviti primjer od nje. Iskoristit će je kako
bi pokazali svoju nemilosrdnost i poslati poruku svima koji im
se opiru. Uvjeren sam da bi Maksimov ne samo masno platio da
je se dočepa već bi se i zadužio. I to kod mene.”
42
Potonje je izgovorio s krajnjim zadovoljstvom;

samodopadnošću i pohlepom koji su mu zasjali u očima. Dakle;
to je bio njegov cilj. Mahati Maksimovu ispred nosa nečime što
očajnički želi i dostaviti mu tu ženu. To bi podiglo Bristowa u
Maksimovljevim očima; priskrbljujući mu dodatnu moć i
bogatstvo. Osiguralo bi ga u nadolazećim godinama; a kada bi
dospio u Maksimovljev zaštićeni krug; Bristowljevi neprijatelji
oklijevali bi ga napasti; znajući da bi svaku Bristowljevu
povredu Maksimov shvatio kao uvredu - napad - na sebe.
Rijetki su se usuđivali napasti Maksimova; zbog čega je njegov
utjecaj nesmetano rastao i širio svoj već golem doseg; a njegovo
se carstvo pretvaralo u nešto uistinu čudovišno. Ako ga
Hancock ovoga puta ne uspije smaknuti, znao je da će mu
vrijeme isteći.
Iz prve se ruke uvjerio u Maksimovljevu okrutnost. I dalje
je nosio ožiljke zarađene u posljednjem susretu s njime; no na
sreću; Hancock je radio na tajnom zadatku pa je njegov izgled
bio promijenjen do te mjere da bi ga Maksimov teško mogao
prepoznati kao slugu čovjeka za koga je vjerovao da ga je napao.
Bio je to njegov jedini osobni susret s čovjekom kojeg je lovio
godinama, a kada se Maksimov približio Hancocku, njegovo
prerušeno lice već je bilo toliko raskrvareno, pretučeno i otečeno
da je Hancock bio siguran kako ga tip neće prepoznati. Ovog
puta mu se namjeravao sasvim približiti, a možda će mu upravo
ta žena, koju Bristow spominje, pružiti priliku da to učini.
Zainteresirano je zurio u Bristowa, prestavši gledati na
zadatak koji mu je Bristow dao kao na odgodu koju si ne smije
priuštiti, beskorisni pothvat koji će mu samo smanjiti šanse da
prvom prilikom napadne Maksimova.
43
“Dakle, želiš da potražim tu ženu, pronađem je prije nego

što je pronađe skupina koja je lovi i predam Maksimovu?”
Bristow se namrštio i odmahnuo glavom. “Ne. Ne odmah.
Dovedi je meni. Neću je tek tako predati Maksimovu, a da prije
toga ne dobijem nešto zauzvrat. A to će potrajati. Maksimov je
rezerviran i oprezan. Rijetko ga što izvuče na površinu. Ako je
zbilja bude želio, a uvjeren sam da hoće, namjeravam ga
natjerati da čeka i postane nestrpljiv u tolikoj mjeri da će mi
pristati dati sve što poželim. Bit će to pregovor. Ako mi
Maksimov ne pruži ono što želim, tada ću se pogoditi s
militantima koji je toliko očajnički traže. I jedna i druga strana
spremne su dati mnogo kako bi se domogle žene. Možda će mi
militanti pružiti i više kako bi sačuvali obraz” dodao je sliježući
ramenima.
Bila je to glupa, opasna igra i pokušaj manipuliranja
Maksimovim, ali Hancock nije želio upozoriti Bristowa na to.
Ako će uz pomoć žene uspjeti namamiti Maksimova na osobni
sastanak kako bi je preuzeo, tada se to savršeno uklapalo u
Hancockove planove. Uostalom, nije osobito mario kako će se to
odraziti na Bristowa.
Bilo je jednako glupo pogađati se sa skupinom fanatika jer
će ga, nakon što daju Bristowu ono što želi u zamjenu za
djevojku, jednostavno smaknuti na vrlo krvav način i uzeti ne
samo ono čime su platili djevojku već i sve što Bristow
posjeduje, čime će njihovo znatno bogatstvo i moć dodatno
porasti.
Nestrpljenje je stalo gmizati Hancockovim žilama, bilo
pojurilo te je osjetio okus pobjede. Ako je sve što mora učiniti
uloviti ženu u bijegu pred terorističkom skupinom kako bi
44
postigao svoj cilj, učinit će to bez oklijevanja. Morat će se

pobrinuti da Maksimov zagrize mamac jer neće imati koristi ako
se Bristow obrati terorističkoj skupini kako bi dobio ono što želi.
Mora se pogoditi s Maksimovim.
Pogledao je svoje ljude i u njihovim očima ugledao
odlučnost. Željeli su smaknuti Maksimova u jednakoj mjeri kao i
on. I baš poput njega, i sami su bili siti svog života, odnosno ne
života. Za ostatak svijeta, oni su mrtvi. Za svoju vladu, izdajice
osuđene na smrtnu kaznu. Za svoj plijen, anđeli smrti, lišeni
milosti ili suosjećanja. Svi su ih se bojali, a nikomu nisu bili
važni. Čak je i najsnažnije, nedodirljive duše takav život s
vremenom umarao. Svi su bili spremni povući se i dopustiti
drugima da obavljaju posao koji su više od deset godina sami
obavljali, bez zahvale ili priznanja i napraviti bilo što od života
koji im je preostajao, svjesni da će, čak i nakon što se povuku,
zauvijek predstavljati lovinu.
“Reci mi sve što znaš” Hancock je rekao Bristowu, a ovaj je
bio itekako svjestan odlučnosti i ustrajnosti u Hancockovu
glasu. Dovoljno ga je dugo promatrao na djelu da zna kako se
Hancock nikada ne razmeće pustim obećanjima. “Pronaći ću tu
ženu i dovest ću ti je.”
45
4. POGLAVLJE
HONOR je dlanom čvrsto primila provizornu halju koja

joj je pokrivala cijelo tijelo kada je njezin porub zaplesao na
oštrom vjetru. Premda to i nije bilo važno s obzirom na to da je
putovala noću, zbog čega nitko nije mogao vidjeti njezino
otkriveno tijelo. Ali navika je nije napuštala otkad je počela
bježati; nastojeći izbjeći da je otkriju.
Komad platna koji je oblikovala u svojevrstan tobolac
postao je lakši nakon što su se njezine zalihe smanjile, stoga je
mogla objema rukama ukrotiti neposlušnu tkaninu za razliku od
jednorukog hrvanja s uskovitlanom haljom na koje je prije bila
prisiljena. Premda je njezin vidljivi teret možda bio lakši; onaj
nevidljivi polako ju je nagrizao; pritišćući je i gušeći svojom
neumoljivošću. Prožimao ju je umor koji je osjećala čak i u
kostima. I čekao ju je dug put prije sna.1
Iznenadna pjesnička dosjetka isprva ju je zabavila, a potom
ispunila strahom. Okolnosti u kojima se nalazi nisu nimalo
zabavne i bila je šokirana što je uopće u stanju i pomisliti takvo
što. Možda je podlegla užasu i stresu koji su je pratili posljednjih
nekoliko dana. Pomislila je na “dane” općenito; namjerno ne
želeći izgovoriti broj dana jer je; nakon masakra i svog
1
Aluzija na završne stihove pjesme oberta Frosta Zaustavljen uz šumu u snježnoj
noći (Eng. Stoping by Woods on a Snowy Evening)
46
bjesomučnog pokušaja da pobjegne. izgubila osjećaj za vrijeme.

Nije imala blage veze koliko je dana prošlo jer nije imala priliku
zastati, usporiti i razmisliti, a zatim smjestiti osjećaj tuge na
pravo mjesto kako je ne bi onesposobljavao. A učinio bi to.
Skamenila bi se nesposobna zanemariti užase kojima je
svjedočila iz prve ruke. Nije si mogla priuštiti razmišljanje.
Morala je djelovati. Nastaviti se kretati. Jer ako zastane, izgubit
će.
Odbila je izgovoriti riječ umrijeti razmišljajući o mogućem
neuspjehu. Niti je govorila živjeti ili preživjeti dok je maštala o
stizanju na sigurno. Pretvorila je to u igru. Igru skrivača u stilu
Ramba. Naj legendarnija partija igre skrivača. Skrivala se, a oni
su je tražili. Zato što bi priznanje stravične istine i okrutne
stvarnosti donijelo upravo ono protiv čega se borila svim silama
i razmišljala o životu ili smrti kao o konačnoj nagradi. O čemu je
upravo i riječ. Stoga se štitila odbijanjem i oblikovala paralelnu
stvarnost u kojoj je jednostavno igrala igru. Ili je sudjelovala u
bolesnoj verziji onih reality emisija gdje su ljude tjerali da se bore
protiv nemogućih izgleda, ili je osoba za pobjedu morala
svladati naoko nepobjedive prepreke i izdržati dulje od drugih.
Nalazila se u nemogućoj situaciji. Morala se boriti. Nije
imala drugog izbora. A kada nadmudri svoje lovce i prijeđe
granicu područja unutar kojeg se nalaze Amerikanci, pobijedit
će. Porazit će zlo i morala je vjerovati u to. Vrlo jednostavno.
Pametna je. Obožava izazove, premda se nikada ne bi namjerno
odlučila za ovakav izazov. I nije se bojala opasnosti, premda se
njezin pojam opasnosti uvelike promijenio od napada. Postojale
su opasne situacije i postojalo je ovo. Ništa nije moglo opisati
ono protiv čega se borila. I ako se nju bude pitalo, nikada se više
47
neće zateći u ovakvoj opasnosti. Ništa je u njezinu mladom

životu nije pripremilo za ovakvu stravičnu torturu i natjeralo da
stotinu puta razmisli o svom pozivu dok je bježala u spas,
prisiljena neprestano biti korak ispred svojih progonitelja ili...
umrijeti.
Odmahnula je glavom, odbijajući dopustiti stvarnosti da
joj se ponovno uvuče u misli. Nije došla nepripremljena. Nije se
probudila jednog jutra i odlučila tek tako doći. Tečno je govorila
nekoliko jezika u državi, čak i one nepoznate, i pomno je
proučila kulturu, brojne dijalekte i suptilne razlike
karakteristične za svaku regiju. Znala je kako se uklopiti i kakvi
zakoni vrijede za žene. Nikada joj nije bilo toliko drago što
posjeduje sve te informacije.
Usta su joj bila suha, usne dehidrirane i ispucale.
Približavala se selu prema kojem je pješačila posljednja tri dana,
ali morala je pronaći mjesto na kojem će se odmoriti, s kojeg će
moći iz daljine promotriti selo i pomno proučiti njegove
stanovnike prije nego što im se odvaži pridružiti.
Putovala je isključivo noću, svjesna kako bi previše
riskirala boravkom na danjem svjetlu. Jedan krivi korak. Jedna
pogreška. Jedna omaška pri njezinoj strogoj krinki i privući će
pažnju. A znala je da su njezini neprijatelji blizu. Možda čak i
brži od nje pa je već traže u selu. Nije željela otići u selo, premda
je odabrala maleno mjesto koje još nisu poharali krvoločni
divljaci odgovorni za pokolj njezinih kolega. Držala se
rigoroznog rasporeda spavanja tijekom dana i pješačenja po
noći, držeći se sjene, vječno oprezna i spremna na najgore. Bio je
to užasan način preživljavanja koji je brzo crpio njezine zalihe
snage.
48
Njezine materijalne zalihe opasno su se smanjile, a dobila

je priliku da svrati u selo kako bi si priskrbila najnužnije
potrepštine. Putovala je koliko su joj ozljede i napor
dozvoljavali, želeći stvoriti što veću udaljenost između sebe i
mjesta napada te ljudi koji je progone. Danas neće spavati i
pješačit će iduću noć, stoga je bilo apsolutno nužno da pronađe
najsigurnije moguće utočiste prije zore kako bi mogla što više
odspavati prije sutona.
Zaustavila se na određenoj udaljenosti od sela te
pogledom pretražila područje u potrazi za mjestom na kojem bi
se mogla odmoriti i pričekati. Bilo joj je potrebno ne samo mjesto
koje će joj pružiti sigurnost i zaštitu, mjesto na kojem će biti
neprimjetna, ako takvo mjesto uopće postoji, već i dobra
izvidnica odakle će moći uvidjeti kada se stanovnici probude i
započnu sa svojom dnevnom rutinom.
Ako požuri, moći će pribaviti sve što joj je potrebno i
odspavati sat vremena, a ako joj se posreći i dva. Probudit će je
jutarnje zrake sunca. I važnost njezina današnjeg zadatka.
Očajnički je trebala svaki trenutak odmora s obzirom na to da se
morala neprestano kretati.
Bila je i žedna i gladna. Ali više je žudjela za vodom.
Usnice su joj bile suhe i ispucale, a jezik toliko osušen da joj se
lijepio za nepce i strugao po nježnoj koži s obzirom na to da nije
bilo sline koja bi olakšala trenje. Ubrzala je korak, znajući da
nema smisla u nastavku skrivanja tijekom noći kada neće biti
nikoga osim...
Ne. Neće razmišljati o tome. Zapriječila je put
prestrašenim mislima o tome da je prate upravo u ovom
trenutku. Da su je sustigli i da će je uloviti ako im oda svoj
49
položaj. Da će pobijediti. Nema šanse. Igra nije završena. Ako se

nju pita, u prednosti je. Mora tek zadržati prednost. Ako ostane
samo i jedan korak ispred njih, pobijedit će.
Kada se konačno približila selu, pogledom je istražila
brežuljak nad malenim mjestom i uočila dio na kojem je
prevladavalo kamenje. Bilo je veliko, stršalo uvis i prostiralo se
u obliku kruga, zaštitnički obujmivši otvor u sredini. Zaštitit će
je od pogleda. Da bi je netko ugledao, morao bi obići kamenje.
To će joj istodobno omogućiti nesmetani pogled na selo u
podnožju, a da pritom ostane nezapažena.
Spustila se iza najkrupnijeg kamena, onog koji je gledao na
selo, te se lecnula morajući namjestiti koljeno tako da ne bude
savijeno pod njom. Ispružila je noge prema naprijed i oslonila
leđa o kamen. Nije predstavljao najugodniji oslonac s obzirom
na to da je bio krut i oštar, ali držao ju je u uspravnom položaju,
stoga se nije žalila.
Trebala je vodu i hranu. Naročito vodu. Ali njezina žeđ
nije se mogla mjeriti s potrebom da načas sjedne, utone u tišinu i
jednostavno diše. Samo nekoliko okrepljujućih udaha i časak
predaha od boli, tuge i razornog straha da će je uhvatiti u
svakom trenutku.
Stoga je nakratko ostala sjediti ondje i upijati noć. Bilo je to
slabo naseljeno područje i nekoliko je svjetala dopiralo iz sela,
stoga je područje prekrivala tama, čineći nebo znatno
živopisnijim. Zvijezde su bile življe, svjetleći poput nečeg živog
te je mogla na kilometre vidjeti gusti sag koji su oblikovale na
nebu.
Bilo je istinski prekrasno. Nikada nije boravila na nekom
mjestu gdje bi vidjela toliko svjetlucavih zvijezda na crnom
50
baršunastom nebu. Nalikovale su na vilinski prah. Ljepota noći

pružala joj je utjehu. Trebala je tih nekoliko sekundi prije nego
što ju je obuzela potreba za pragmatičnošću. Malčice se smirila.
Izdržat će. Pobijedit će.
Gurnula je ruku u torbu sa svojim zalihama koje su
nestajale i izvukla antibiotike koje je uzimala otkad se izvukla iz
ruševina klinike. Bila se probijala kroz krhotine, žurno nastojeći
pronaći sve što će joj pomoći da preživi. Vodu. Uzela je sve
bočice vode koje je mogla ponijeti s obzirom na svoje stanje i
činjenicu da je morala nositi i druge stvari.
Pronašla je proteinske štangice i paketiće vojničkih obroka,
zahvalna što je zamijetila njihovu kutiju kako slabašno proviruje
ispod ruševina. I lijekove: analgetike, antibiotike, kremu za
sunčanje i preparate protiv opeklina. Pomogli su joj otupiti bol u
koljenu te posjekotinama i ozljedama na koži.
Prikupivši sva pomoćna sredstva koja je pronašla,
raskidala je svoju odoru i povezala je hidžabom koji joj je padao
nisko ispod grudi te ga navukla preko provizorne halje
oblikovane od materijala koji je humanitarni centar dijelio
ženama kako bi se odjenule. Honor je izrezala nepravilnu rupu
u sredini platna i prevukla je preko glave.
Posve ju je pokrivalo. Porub joj je zakrivao čak i noge u
čizmama dok je koračala. Ali, najvažnije od svega, pružao joj je
mogućnost da sakrije ostatak svoje odjeće.
Upotrijebila je gomilu medicinske samoljepljive trake kako
bi pričvrstila malene jastuke na svoje tijelo s ciljem krupnijeg,
bezličnog izgleda. Neprepoznatljivog. Obložila je trbuh da bi
djelovala teže, a grudi povezala što bliže uz tijelo. Odnosno,
koliko je mogla sravniti punašne brežuljke. Muslimanima nije
51
dopušteno nositi nikakvu otkrivajuću odjeću, a Honor je bila

zahvalna na tome jer su njezine grudi privlačile pozornost, na
što je odavno bila kivna. S ovakvim izgledom, nije bilo razlike
između njezinih grudi i ostatka tijela. Izgledala je poput starije,
punije žene čija su se leđa pogrbila pred teretom godina.
Čim bi pomislila na svoj izgled, instinktivno bi posegnula
prema komadiću kore koji je koristila i utrljala kanu. Provjerila
je ruke, ramena i vrat premda su neprestano bili zaštićeni. Ipak...
Pridržavala se pravila da nikad nije dosta opreza. Naročito kada
je riječ o samoodržanju i iskonskom nagonu za preživljavanje.
Izvukla je zrcalo koje je ponijela iz klinike. Honor je već
tijekom prikupljanja zaliha i pripreme za bijeg počela smišljati
kako će se sakriti. I znala je da je zrcalo nužno kako bi joj
pomoglo da njezini jedini izloženi dijelovi ostanu tamniji.
Jednako kao što joj je tanka džepna svjetiljka predstavljala jedini
izvor svjetla, ma koliko slabašan. Zato što je bila svjesna da će,
ako bude dobila ikakvu priliku, morati putovati većinom noću i
pronaći mjesto na kojem će se odmarati tijekom dana i natjerati
samu sebe da zanemari paničnu potrebu u glavi koja je vrištala
da nastavi bježati, da se ne zaustavlja. Ni na trenutak. Logika joj
je govorila da si nije činila uslugu time što je od vlastitog tijela
iziskivala ono za što nije sposobno. Ako bude pretjerivala, samo
će se iscrpiti, a tada će se pretvoriti glinenog goluba.
Svukla je pokrivalo za glavu tako da joj se nabralo oko
vrata pa udahnula, puštajući vjetru da joj struji kroz kosu. Zrak
je bio vruć i nije pružao svježinu i slatko olakšanje. Ali pomagao
je odagnati znoj s Honorina vrata, lubanje i kose prije nego što
vrati tkaninu na mjesto. Jednom je rukom podigla zrcalo, a
drugom svjetiljku i upalila je.
52
Oči su uvijek bile prvo što bi pogledala. Pomalo ju je

ispunjavalo hrabrošću dok bi se gledala u oči. Živuće oči.
Podsjećale su je da je preživjela i da se bori.
Popravila je boju na mjestima na kojima to vjerojatno nije
bilo potrebno, no time je uvjeravala samu sebe da će biti
sigurnija od otkrivanja. Potom se posvetila kosi, svojoj najslabijoj
točki.
Oči su joj bile smeđe i premda je imala većinom svijetlu
put, boravak u ovdašnjoj sredini potamnio ju je, učinivši joj kožu
tamnosmeđom, premda je i dalje bila zamjetno svjetlija u
odnosu na domaće žene. Ali kosa joj je bila plava i nepobitno je
odavala. Obuzeta panikom shvativši da će joj kosa predstavljati
problem dok je žurno skupljala zalihe iz humanitarnog centra,
pomislila je kako bi je mogla jednostavno obrijati. Ali ćelava bi
žena privukla jednaku količinu pažnje kao plavuša, možda čak i
veću.
Nasreću, tada se njezin mozak uključio u igru, šutnuo je u
guzicu i preuzeo stvar u svoje ruke, odagnavši paniku i sve one
kaotične emocije kako bi se usredotočila isključivo na bijeg.
Kada se dovoljno udaljila od mjesta napada i osjetila da
može zastati i odvojiti vrijeme potrebno da dovrši svoju krinku,
stala je ravnomjerno razmazivati kanu po dijelovima kože koji bi
mogli biti izloženi, unatoč gomili platna koje joj je pokrivalo
tijelo. Posebnu je pažnju obratila na svoje dlanove, pobrinuvši se
da izgledaju istrošeno. Namazala ih je blatom i čak napravila
malene ogrebotine i porezotine na prstima i zglobovima prstiju,
moleći se da je antibiotici zaštite od infekcije, nastojeći postići da
izgledaju nalik na dlanove starije žene za koju se izdavala.
Otkinula je preostale nokte. Većinu je bila iskrzala do živca dok
53
se nastojala osloboditi krhotina. Masnice i ozljede koje je

zadobila tijekom rovanja išle su joj u prilog jer su joj,
zahvaljujući oteklinama i abrazijama, ruke izgledale kvrgavo i
izobličeno.
Uvjerivši se da je obavila dobar posao u skrivanju svog
tijela, okrenula se svojoj najslabijoj karici. Kosi.
Pažljivo je tamnom bojom prekrila svaki pramen, a zatim
je oprezno nanijela na obrve. Kada je završila, pričekala je
nekoliko dragocjenih minuta koje si nije mogla priuštiti da se
boja upije, a zatim ponovila proces. Zatim je to učinila i treći put.
Rezultat nije bio najbolji, ni pretjerano uvjerljiv, ali pouzdavala
se u to da je nitko neće vidjeti otkrivene kose i činjenicu da su joj
se ispod pokrivala za glavu vidjele samo oči. Ako se koja vlas
odmetne i proviri ispod platna, djelovat će tamno, a tijekom
onih nekoliko trenutaka koliko bi joj trebalo da je iznova sakrije,
nitko neće imati dovoljno vremena proučavati nijansu ili njezinu
prirodnost.
Slabašno svijetlo kojim se koristila nije joj omogućavalo
dobru vidljivost, no nije se trudila upotrijebiti svoju džepnu
svjetiljku. Bilo je odveć opasno. Umjesto toga, ponovno je
nanijela boju na kosu, pažljivo kao i prvog puta i pobrinuvši se
da ne izostavi ni jednu jedinu vlas.
Konačno privevši mjere zaštite kraju, umorno je posegnula
u torbu kako bi izvadila proteinsku štangicu, bočicu s
posljednjim zalihama vode te antibiotike i analgetike.
Najprije je otpila vodu, pohlepno srčući tekućinu, ali
obuzdavajući poriv da je iskapi do kraja. Zatim je brzo pojela
proteinsku štangicu i zalila je malenim gutljajem vode. Silom
prilika je naučila da ne uzima antibiotike ili analgetike na
54
prazan želudac. Prvog dana bijega proživjela je pravi pakao

zbog razjarenog želudca, pulsiranja u koljenu i potrebe da
zastane i povrati sam zrak više puta nego što je mogla nabrojiti.
Progutavši oba lijeka, posegnula je prema povoju na
koljenu, posljednjem zadatku koji je morala obaviti prije nego
što nakratko usne. Dobro se pobrinula da ga čvrsto povije prije
nego što je pobjegla iz klinike te da iskoristi dragocjeni prostor u
svom zavežljaju za dodatne zavoje i antibiotsku kremu kako bi
ih mogla koristiti zajedno s tabletama.
Oteklina je pomalo splasnula, a crna masnica pretvorila se
u odvratnu mješavinu zelene i žute, zbog čega je osjećala
olakšanje. Nije se činilo da je u pitanju nešto ozbiljno poput
prijeloma ili iščašenja. Boljelo je, to svakako, ali čvrsti zavoj
omogućio joj je da se kreće, što inače ne bi mogla činiti dulje
vrijeme da je iščašila ili slomila koljeno. A da i ne spominje kako
bi vrištala od bolova, nesposobna nastaviti nakon onog prvog
napornog dana kada je koračala dvadeset četiri sata bez
prestanka.
Pobrinula se za posjekotine, ispipala čašicu kako bi
provjerila stupanj otekline, a zatim je vješto iznova povila
nanijevši malo sredstva protiv opeklina s lidokainom,
sredstvom za otupljivanje bola.
Premda su joj ruke trebale izgledati istrošeno i žuljevito
kako bi učinkovito prikrile njezin identitet, svejedno je nanijela
antibiotsku kremu za vanjsku primjenu na najdublje posjekotine
jer si nije smjela priuštiti infekciju i nemogućnost nastavka
putovanja. Znajući da će - barem se tako nadala - ujutro obnoviti
svoju slabašnu zalihu vode, iskoristila je gotovo svu preostalu
tekućinu kako bi isprala blato i krhotine koje su joj se bile zabile
55
u kožu. Nije se usuđivala obratiti pažnju na njih, a sve dosad

uspijevalo joj je ignorirati osjećaj nelagode izazvane iverjem koje
joj se bilo zabilo u kožu.
Pažljivo ga izvukavši i polivši rane posljednjim kapljicama
antiseptika koji je nosila sa sobom, zašištala je od bola i zadržala
dah, dišući kroz bol i odlažući je na posebno mjesto u svom umu
kao i sve ostalo. Očistivši rane laganim tapkanjem; utrljala je
antibiotsku kremu u svaku posjekotinu pa ih povila gazom.
Samo tijekom ovog kratkog odmora. Prije nego što ranom
zorom siđe u selo, skinut će zavoje i ponovno razmazati zemlju
po ranama, te će saviti prste kako joj nitko ne bi vidio dlanove.
Provodili su mnogo vremena pod njezinom odjećom, ali morat
će se služiti rukama dok bude obnavljala zalihe, stoga će
nakratko biti izložene.
Izbliza je bilo očito da su joj ruke ozlijeđene, a ne stare. Ali
izdaleka, uz pomoć ostatka ruha koje je davalo naslutiti da je
doista onakva kakvom se predstavlja, nitko neće pridavati
veliku pažnju njezinim dlanovima. Nitko nije pomno promatrao
ovdašnje žene. To je bilo zabranjeno. I premda joj je zbog
usađene zapadnjačke kulture išlo na živce što žene u javnosti
moraju biti posve zakrivene, izuzev očiju, trenutačno je osjećala
zahvalnost zbog ekstremnih zakona po kojima su žene ovdje
živjele. Jer, da nije njih, nikada ne bi dospjela ovako daleko.
S obzirom na to da mlade žene nisu smjele izlaziti iz kuće
bez pratnje muškog člana obitelji ili starije žene, poput svekrve,
izigravanjem nekoga bližeg svojoj dobi također bi privukla
neželjenu pažnju. Nije čestitala samoj sebi što je smislila tako
dobru krinku u samo nekoliko minuta nakon što se oslobodila
okova razorenog humanitarnog centra; vodila se golim
56
instinktom. Instinktom za preživljavanje. Bila je skupila svaki

djelić svog opsežnog znanja jezika i običaja područja u kojem je
radila kako bi uspjela ne samo pobjeći iz svoje trenutačne
tamnice već i ostati neprimijećena usred bijela dana, moleći se
da stigne do mjesta izvan naoko nepreglednih granica
militantne skupine koja je terorizirala toliko široko područje.
Pažljivo vrativši sve predmete natrag u torbu i pobrinuvši
se da za sobom ne ostavi nikakav trag, ponovno se naslonila na
kamen i zatvorila oči, nastojeći se osloboditi paralizirajućeg
straha što mora otići u selo i izložiti se tuđem pogledu, pa makar
samo i vlastite oči.
Ali oči predstavljaju ogledala duše, ili barem tako kaže
izreka. Hoće li drugi u njima nazrijeti njezin užas? Hoće li seljani
spoznati njezinu bol, tugu i posvemašnji užas čim je budu
pogledali u oči? Hoće li izgledati kao netko koga progone, netko
komu su dodijelili smrtnu kaznu? I to drugi put? Bila je osuđena
na propast tijekom napada, ali nekako je uspjela preživjeti. Može
li još jednom izbjeći smrtnu kaznu?
To je igra, Honor. Igra u kojoj ćeš pobijediti. Ne smiješ misliti ni
na što drugo.
Progutala je slinu i dublje potonula pod veo sna. Mogla se
pretvarati koliko je željela. Mogla se zauvijek skrivati pod
zaštitnim oklopom poricanja. Ali ništa od toga nije mijenjalo
činjenicu da nije riječ o igri. Riječ je o borbi i ni o čemu drugom.
Najvažnijoj borbi u njezinu životu. Borbi za njezin život.
Nije bilo drugog mjesta. Drugo mjesto značit će
nezamislivu bol, poniženje i, konačno, smrt. Njezin jedini izbor
bio je boriti se kao nikada do sada.
I pobijediti.
57
5. POGLAVLJE
HONOR se probudila s prvim zrakama sunca koje su

puzile preko obzora i kupale područje svojom blijedom
svjetlošću. Zastenjala je u mislima jer je samo željela nastaviti
spavati... Danima. Pa čak i unatoč neugodnom položaju na
kamenju i pijesku koji joj je nagrizao kožu.
Vjetar se podigao obećavajući jednakom silinom kao i
prethodne noći kada se morala boriti s razmahanim platnom
svoje halje.
Mogla se ušuljati u selo tijekom noći i otići do malene
rijeke koja je održavala selo na životu. U njoj su se ljudi kupali,
prali rublje, uzimali vodu za piće i obavljali sve druge dnevne
obveze. Mogla je isprati svoje rane i obnoviti zalihu vode, ali
trebala joj je glinena ili metalna posudica - možda čak i konzerva
- kako bi u njoj prokuhala vodu sada kad je potrošila onu čistu
koju je ponijela iz klinike.
Ali nije bila glupa da pomisli kako je ne bi otkrili. Iako je
selo bilo mirno i spokojno i premda ga pridošlice još nisu
opkolile pa se nisu morali braniti od vanjskog napada, znala je
da su obučeni. Muškarci; stari i mladi. Čak su i dječaci i gdje koja
žena vjerojatno pripravni u slučaju da ih okupiraju. I
nesumnjivo imaju noćne ophodnje kako bi se pobrinuli da ih ne
napadnu u noći.
58
Ni jedno selo nije se smatralo otpornim na nevolje mnogih

drugih. A kako je sve više ljudi bježalo iz vlastitih, desetkovanih
sela u mjesta poput ovoga, opasnost za zajednicu rasla je.
Terorističke ćelije i fanatici smatrali su ih lakim metama i pukim
proširenjem svojeg carstva. U njima nisu vidjeli ljudska bića,
dobre i poštene ljude koji nikome nisu naudili, koji se iz dana u
dan bave svojim poslom i samo žele da ih se pusti na miru,
Ljudi, poput onih koji su onako divljački napali humanitarni
centar, u sebi nisu imali nimalo ljudskosti. Smatrali su se
nadmoćnima u odnosu na tu bijednu čeljad, beskorisnu za bilo
što osim poljoprivrede i trgovine. Njihove su žene izrađivale
prekrasne dodatke, odjeću, ukrasni nakit, otmjena pokrivala za
glavu i duge, raskošne haljine. Ljudi su prevaljivali dalek put
kako bi kupovali rukotvorine seljanki. Bio je to još jedan način
na koji su zarađivali i uzdržavali se.
Kada se Honor počela polako pomicati, iskušavajući
mogućnosti i ograničenja vlastitog tijela, bol joj je zaječala
tijelom, ali ona je iskrivila lice i nastavila kao da nije osjetila
pobunu stotina mišića.
Usredotočila se na koljeno jer je ono bilo najviše
ozlijeđeno. Još uvijek nije bila sigurna u čemu je točno problem,
ali činjenica da može hodati, a da je koljeno pritom ne izdaje,
govorila joj je da posrijedi nije ništa strašno te da će je poslužiti
na putu do cilja. Samo se morala razgibati i opustiti mišiće.
Da je barem uspjela pronaći kakve druge lijekove u
ambulanti humanitarnog centra. Sredstva za opuštanje mišića
strašno bi joj pomogla. No na raspolaganju je imala samo
antibiotike i ono što se u Sjedinjenim Državama smatralo
analgeticima iz slobodne prodaje - ibuprofen i acetaminofen.
59
Čak i da je uspjela pronaći analgetike snažnijeg, opijajućeg

djelovanja, ne bi ih ponijela jer si nije smjela priuštiti smanjenu
koncentraciju. Morala je biti na neprestanom oprezu, a bol, ma
koliko nepoželjan, nesumnjivo joj je pomagao u tome. Nije se
uspijevala opustiti jer joj je svaki pokret nanosio bol i podsjećao
je da ni načas ne posustaje u svojoj ulozi, poput kakvog glumca
u filmu - samo što ovo nije bio nikakav film. Ovo je bila uloga
njezinog života.
Polagano ispivši posljednje kapljice vode, liznula je svoje
suhe, ispucale usne kako bi odagnala osjećaj suhoće te dopustila
utješnom osvježenju da joj sipi kroz grlo. Nije željela ponovno
jesti, a osim toga, preostalo joj je samo još nekoliko paketića
hrane i jedna proteinska štangica. I dok je zalihe vode mogla
obnoviti u selu, za hranu nije bila pretjerano sigurna. Nije imala
novca kojim bi je kupila, a imala je samo jedan jedini predmet uz
pomoć kojeg je mogla trgovati. No mogla je izdržati dulje bez
hrane nego vode, stoga joj je voda predstavljala glavni cilj. A
kada bi uspjela pronaći predmete od kojih bi mogla načiniti
povoje pa možda čak i odjeću, tada bi mogla zamijeniti jedini
odjevni predmet koji je posjedovala. Bilo je opasno izgledati isto
iz dana u dan, naročito na različitim lokacijama. Nekome će s
vremenom zapeti za oko. Ljudi će početi govorkati. Luđaci koji
je progone zbrojit će dva i dva i shvatiti da su joj na tragu. Još
gore od toga, znat će kako točno izgleda i prepoznat će je čim je
budu vidjeli.
Stisnula je šaku oko drške oštrog bodeža skrivenog u
naborima svoje halje i pričvršćenog za vezicu oko svojeg struka
koja je držala platno na mjestu. Ponijela ga je ponajprije zbog
60
potencijalne obrane, ali istinski joj je razlog neprestano gmizao

umom.
Nakon napada i pod utjecajem nesnosne panike, nakon što
je vidjela što su ona čudovišta učinila njezinim prijateljima i
svjesna da će ono što će učiniti njoj biti deset puta gore i ni na
koji način milostivo, ponijela je nož jer je obećala sama sebi,
premda se neće predati bez borbe i da će se boriti za život - za
goli život - po svaku cijenu, ako dođe do toga da bude znala da
je sve propalo i da će je nesumnjivo uhvatiti... Zatvorila je oči,
zatomljujući tu misao.
Odnosno, nastojeći to učiniti, ali nije ju napustilo obećanje
koje je naprečac dala onog užasnog dana. Ubit će samu sebe
prije nego što im dopusti da je ulove i zarobe.
To se protivilo njezinoj iskonskoj prirodi. To nije ona.
Nikada nije bila. Samo je u trenutačnoj panici požalila što nije
poginula kao i svi ostali, a sada se čak i sramila zbog toga. Bila je
borac. Snažna. Samoubojstvo se činilo krajnje očajničkim
potezom. No nije bila glupa. Znala je da će svakako umrijeti, ali
tek nakon dana, a možda i tjedana beskrajnog bola, poniženja i
muke. A nikada nije željela pasti toliko nisko da koga preklinje
da je ubije. Bila je odviše ponosna. Odbijala im je pružiti to
zadovoljstvo. Ako do toga dođe, sama će to učiniti i lišiti ih
isprazne pobjede.
Shvativši da uzalud trati vrijeme te, ako će već iskreno,
predugo izbjegava neizbježno, zastajući kako bi skupila mrvice
svoje hrabrosti, polagano se i bolno pogurnula na noge i povila
krajeve platnenog tobolca sa svojim bijednim zalihama, gurajući
ga pod halju. Učvrstila ga je na struku kako bi joj ruke bile
slobodne u slučaju da je tkogod napadne.
61
Privezala je pojas tako da se jednim naglim pokretom

može osloboditi halje i povećati si izglede za bijeg. No zbog
jastučića koji su joj pomoću kilometara ljepljive trake bih
pričvršćeni za tijelo, oslobođenje od halje ne bi joj donijelo
veliku prednost.
Ali nož će joj dobro doći. Ako uspije ostvariti dobru
prednost, mogla bi prerezati komadiće trake dok trči i osloboditi
se sveg tereta u hodu pa ubrzati. Samo se trebala moliti da joj
koljeno izdrži.
Povirivši preko najvišeg i najšireg kamena iza kojeg se
sakrila, iznenadila se ugledavši gomilu ljudi na cesti za grad u
ovo doba. Ljudi su koračali u skupinama. Neki su išli sami. Neki
su rukama vukli drvena kolica, a drugi požurivali mazgu sa
zapregom.
Zagledala se u selo pred sobom i ugledala brojne tezge na
koje su ljudi već poslagali svoju robu i čekali dolazak mušterija.
Očigledno je bila riječ o danu kada se trguje u selu, zbog čega su
mnogi izdaleka doputovali.
Dopustivši si maleni uzdah olakšanja; čekala je priliku da
se izvuče iz svog skrovišta i pridruži gomili koja se kretala
prema selu. Da se sakrije tako što će biti posve vidljiva. Njezini
progonitelji ne očekuju da će izići među ljude usred dana. Ne s
obzirom na to da je dosad putovala samo noću i skrivala se
tijekom dana kako bi se odmorila. Ili je tako barem uvjeravala
samu sebe. Kada bi razmislila o bilo kojoj drugoj mogućnosti,
ostala bi na svom trenutačnom položaju; odveć uplašena da se
samo i pomakne pa propustila priliku da obnovi svoje zalihe
prije nego što se iznova baci u bijeg i svoju potragu za
slobodom.
62
Kada je nastupio prekid u koloni ljudi; pohitala je prema

cesti hineći da je tek jedna od mnogih koji su krenuli na tržnicu;
pritom se pobrinuvši da korača pognuto i sporo; nalik na mnogo
stariju ženu. Ruka joj je instinktivno poletjela prema pokrivalu
za glavu kako bi se uvjerila da joj zakriva sve osim očiju; a njih je
prikovala za tlo kako bi izbjegla izravan kontakt s bilo kime.
Zatim je spustila pogled na svoje dlanove pa ih gurnula
među slojeve platna koje joj je padalo niz struk. Još su uvijek bili
otečeni; a posjekotine i ogrebotine pune zemlje; zbog čega su
odavali dojam žene koja je čitav život radila težak posao. Bila je
pažljivo isprala svu osušenu; skorenu krv; nokti su joj bili
iskrzani do živca i prekriveni zemljom; tako da je prljavština
pokrivala mjesta na kojima su se bili odvojili od kože.
Bila je nadomak selu i čula zvukove kako izbijaju iz
malene skupine. U daljini je čak svirala i glazba. Cjenjkanje je
već počelo; a tezge oživjele zajedno s ljudima koji su nastojali
štogod prodati ili kupiti.
“Dobar dan, sestro.”
Honor se skamenila; no natjerala se da svojom reakcijom
ne zbuni muškarca koji joj se neopaženo prikrao. Bila je odviše
usredotočena pa nije dovoljno pazila na svoje suputnike. Čovjek
joj se obratio na jednome od manje uobičajenih dijalekata. Je li to
bio test?
Prije negoli je uspjela smisliti odgovor, čovjek joj se
nastavio obraćati tihim glasom, kao da ne želi da ga itko čuje.
“Odmetnici su među nama. Nešto traže. Seljani su u strahu.
Okružili su selo i detaljno ga pretražuju. Samoj ženi nikad dosta
opreza. Ako želite, možete putovati sa mnom. Bila bi mi čast
pomoći starijoj sumještanki.”
63
Zar on zna tko je ona? Ali kako? Nije li bila izuzetno

oprezna? Je li je upozoravao jer zna da militanti tragaju upravo
za njom? I je li joj nudio tek ohrabrenje da je neće izdati tako što
se pretvarao da nije prozreo njezinu krinku i nazivao je
staricom? Ili je u igri bilo nešto mnogo zlokobnije? Je li
predstavljao upravo one koje je nastojala izbjeći po svaku
cijenu?
Nije imala mnogo izbora. Ako počne bježati, pouzdano će
privući pozornost. No ipak, sumnjala je da šupci koji je progone
imaju dovoljno velika muda da siđu ovdje u selo među njih, kad
su toliko blizu da ih može namirisati. A ako bude putovala s tim
muškarcem koji izgleda starije, to će pripomoći dojmu koji se
trudila stvoriti.
Muškarac je imao manje godina od onih koje je ona
nastojala postići svojim izgledom i vjerojatno je imao ženu - ili
žene - i djecu. Moglo mu je biti četrdeset, no bilo je teško reći sa
sigurnošću jer je mukotrpan rad znao uvelike postarati ovdašnje
ljude.
“Zahvaljujem, brate, dobar dan i vama.” Zatim je ubacila
tračak straha u svoj glas, kao što se očekuje, osvrnuvši se no
pazeći da ne sretne njegov pogled i držeći glavu pognutom u
znak poniznosti. “Zašto su došli? Zar ovo nije mirno selo? Za
čime sada tragaju? I jesmo li sigurni?”
Promislila je o sve i jednoj riječi koju je izgovorila i
namjerno se potrudila da zvuče u skladu s njezinim izgledom.
Nije željela odati tragove nikakvog naglaska, a vrlo je
dobro govorila jezike Bliskog istoka, pa čak i one slabo poznate
na rubu izumiranja. Odahnula je ne zamijetivši ni jednu
pogrešku. Samo se nadala da mještanin nije uočio nešto što joj je
64
možda promaknulo u vlastitu glasu. “Govorka se o skupini koja

samu sebe naziva Nova era i traga za Amerikankom koja se
jedina spasila tijekom bombardiranja humanitarnog centra.
Neće stati dok je ne ulove, stoga su se raširili na sve strane i
razdvojili kako bi pokrili što veće područje. Seljani su
uznemireni. Boje se da će skupina uništiti selo i proširiti svoj
teritorij. Ako pronađu tu ženu, predat će je u nadi da će ih
fanatici zauzvrat poštedjeti.”
Honor je sada bila sasvim uvjerena da taj čovjek zna da
traže baš nju. Ali zašto joj nudi pomoć, to nije znala. Ali opet,
možda ju je samo želio namamiti, pružiti joj lažni osjećaj
sigurnosti kako bi je sam predao Novoj eri i uzeo nagradu.
Nije imala vremena promišljati o svojim mogućnostima
niti ih premetati po mislima. Time bi se nedvojbeno razotkrila, a
nijedna starija žena ne bi odbila tuđu zaštitu kada bi doznala o
čemu je riječ, stoga je učinila jedino što je mogla. Prihvatila je
jedino što joj se pružalo.
“Zahvalna sam na vašoj zaštiti i rado je prihvaćam.
Trebam samo nekoliko stvari. Nemam se želju zateći usred
pokolja nevinih.”
“Neka nam Alah oboma pomogne, sestro moja” odvratio
je službenim glasom. “Pođite sa mnom i kupit ćemo sve što vam
treba kako biste mogli poći svojim putem. I neka vas Alah prati
kamo god pošli.”
Znao je. Jamačno je znao. Ali svejedno je djelovao kao da
joj želi pomoći. Osjećala je olakšanje i zahvalnost, ali istodobno i
užasni strah. Mrzila je biti toliko izložena. Mrzila je što bilo tko
zna da uljezi traže upravo nju. Preplavila ju je krivnja. Nije
željela biti odgovorna za smrt nedužnih ljudi. Nije željela da
65
zbog nje desetkuju selo. I nije željela donijeti smrt čovjeku koji
zna tko je ona i pomaže joj bez obzira na to.
Pridružila mu se, a on je usporio korak kako ne bi
zaostajala.
“Jeste li ozlijeđeni?”
Njegovo blago, zabrinuto pitanje dodatno je usplahirilo
Honor. Nije smjela vjerovati nikomu. Što ako je odvede ravno u
ruke njezinih progonitelja?
Lagano se nasmijala, trudeći se zvučati ogrubjelo poput
nekog starijeg i izmrcvarenog od napornog rada. “Kad zađete u
moje godine, bole vas kosti i ne krećete se jednako brzo kao u
mladosti. Ali dobro sam. Još uvijek se dobro snalazim.”
Čovjek je kimnuo, naizgled prihvativši njezino objašnjenje.
Nastavili su koračati u tišini sve do malenih nastambi u selu.
Honor je pozorno pregledavala selo ispod polu spuštenih
trepavica. Na rijeci, njezinom glavnom cilju, nekoliko je žena
pralo rublje. Djelovale su vedro, ali možda nisu znale za
opasnost koja se uvukla u selo.
Najprije će otići do rijeke jer će joj to omogućiti da baci oko
na tezge i provjeri sadrže li ono što joj je potrebno. Izdržat će bez
hrane još nekoliko dana, ali bilo je logično da obnovi zalihe jer
nije mogla znati kada će joj se pružiti sljedeća prilika.
Jedini vrijedan predmet koji je posjedovala i kojim ne bi
smjesta izazvati sumnju bila je raskošna ukrasna narukvica koju
je joj je poklonila zahvalna obitelj dječaka koga je izliječila i jer je
bila srdačna i hrabrila dijete kada bi se uplašilo. Znala je da je
narukvica vrijedna i da si obitelj nije mogla priuštiti da je tek
tako pokloni, no uvrijedila bi ih da ju je odbila, a sada joj je bilo
drago što to nije učinila. Trebala bi joj dostajati za kupovinu
66
hrane i nove odjeće kako bi mogla promijeniti svoj izgled i

preobući se.
"Kamo ste pošli, sestro?” upitao je čovjek.
“Na rijeku” jednostavno je odvratila. “Moram oprati rublje
i uzeti dovoljno vode kako bih se vratila kući.”
Nakratko ju je proučavao, očigledno važući istinitost
njezinih riječi.
“Ja ću vam otići po vodu. Imam viška posuda.” Rekao je to
na način kao da zna da ona ima drukčije boce u odnosu na
ovdašnje, da je riječ o plastičnim bocama koje izgledaju sasvim
neprikladno. “Vi pođite po što trebate u selu, a ja ću se vratiti
nakon što uzmem vodu.”
Kimnula je i pognula glavu u znak poštovanja i
zahvalnosti. Zatim se okrenula i polagano zaputila ulicom
načičkanom tezgama i svakojakom robom. Morala je pronaći
tezgu na kojoj se prodaje ne samo hrana već i odjeća, ili barem
tkanina od koje bi mogla oblikovati halju kao što je to učinila s
golemim komadom platna koji je pronašla u humanitarnom
centru, jer je posjedovala samo jedno platežno sredstvo, što
znači da će se, ako ne pronađe štand s objema stvarima, morati
odlučiti za jedno od to dvoje.
Zastala je na nekoliko mjesta, hineći zanimanje pa čak i
tečno čavrljajući s prodavačima, neprestano pazeći da je ne
razotkrije prirodna mladost u glasu te da održava privid
napuklog, ogrubjela glasa mnogo starije žene.
Sve je vrijeme prelazila pogledom oko sebe, pomno
proučavajući gomilu ne bi li uočila nešto neobično. Seljani nisu
djelovali uznemireno, što je Honor govorilo da su njezini
67
progonitelji vrlo diskretni i samo vrebaju na priliku da im se

plijen ukaže.
Naposljetku je pronašla štand s mnoštvom ukusne, sušene
hrane koja će joj dostajati za višetjedno putovanje ako bude jela
samo onoliko koliko joj je nužno da može nastaviti, ali i
gomilom materijala. Vidjela je hidžabe i duge, raskošne halje
različitih stilova i boja. Pronašla je sve što joj je potrebno, osim
vode po koju je otišao njezin bezimeni zaštitnik. Morala je čitavu
stvar privesti kraju i otići odavde prije nego što navuče
katastrofu na vrat domaćeg stanovništva. Nije željela sačuvati
vlastiti život na štetu njihovih. Kako bi kasnije živjela sa sobom,
znajući da je žrtvovala čitavu zajednicu dobrih ljudi kako bi
preživjela?
Ne, smjesta će otići i pronaći mjesto na kojem će moći
pričekati noć kako bi nastavila svoje putovanje. Svakog je dana
napredovala sve bliže i bliže svom utočištu, toliko da je gotovo
osjećala slatki okus pobjede. Ali nije bila toliko ohola da se
opusti, ma koliko blizu sigurnosti bila, jer bi je takva strašna
pogreška mogla stajati života.
Na tezgi je radila starija žena, povučena ali srdačna, što je
opustilo Honor. Pazeći da ne napravi kakvu jezičnu pogrešku,
usredotočila se na riječi koje je oblikovala u umu i iznimno se
trudila da joj glas zvuči ne samo staro i grubo već i da zadrži
naglasak i prenese ga najbolje što može.
Na ruku joj je išla činjenica da se u zemlji govorilo mnogo
jezika unatoč njezinoj skromnoj veličini, a mnogi su ljudi
govorili različitim dijalektima. Stoga, dok god bude govorila
približno točnim naglaskom i ne bude odala svoje američke
68
korijene, ako žena i zamijeti kakve suptilne razlike, pripisat će ih

njezinu različitom podrijetlu.
S poštovanjem se obratila ženi govoreći što traži, a potom
izvukla mukotrpno izrađeni komad nakita pa pitala hoće li
dostajati u zamjenu za hranu i odjeću koju je željela.
Žena je uzela narukvicu iz Honorine ruke i pažljivo je
pregledala, neprestano je okrećući kako bi je na svjetlu vidjela iz
svakog kuta. Zatim je ponovno pogledala Honor, očima koje su
odražavale iskrenost.
“Previše je za ono što tražite. Molim vas, izaberite još
nešto što vam je po volji. To je vrlo vrijedan nakit.”
Honor je bacila pogled na ostatak ženine robe, odvagujući
što bi još mogla ponijeti sa sobom. Još jedna halja bila bi
preteška. Hrana joj nije bila prijeko potrebna. Ali potom se sjetila
da joj je potrebna posuda u kojoj će prokuhati vodu iz rijeke i
izvor plamena kako bi zapalila vatru upaljačem koji je uzela iz
klinike u slučaju da joj ponestane pitke vode. Hvala Bogu na
ovisnosti jednog radnika o cigaretama i činjenici da se redovito
iskradao kako bi pušio tijekom razdoblja bez gužve.
“Posudu”, dodala je Honor. “I kremen za paljenje vatre.
Imate li ih?”
Žena joj je odvratila proračunatim pogledom, kao da
očima nastoji otkriti sve njezine tajne. Pred njezinim se
pogledom Honor osjećala nelagodno i ranjivo, nimalo ugodno.
“Izgledate kao da vas boli” odvratila je žena s uvjerenjem.
“S godinama dolaze bolovi i muke nad kojima nemamo
kontrolu. Pođite sa mnom u moj dom pa ću uzeti predmete koje
tražite, i također ću vam dati ljekovitu kremu kako biste je
nanijeli na mišiće ili zglobove koji vas najviše bole. Olakšat će
69
vam bol, ali neće vas onesposobiti ni na koji način. Moj će muž
čuvati tezgu dok nas nema.”
Honor je ispunila paranoja. Imala je osjećaj da ti ljudi
točno znaju tko je ona, ali da joj iz nekog razloga žele pomoći. U
redu, dvoje ljudi ne čini selo, ali nije slučajno što je jedino dvoje
ljudi s kojima se našla u izravnom kontaktu naizgled prepoznalo
njezinu nevolju - i ponudilo joj pomoć na njezinom putu.
Premda je osjećala zahvalnost zbog te geste koja joj je
izmamila suze na oči jer je shvatila da postoji toliko dobra na
ovome svijetu kojim naizgled vlada zlo, posljednje što je željela
bilo je da ti ljudi pate ne samo zato što je nisu prijavili već jer su
joj pomogli i zapravo je pomogli sakriti.
Ali odbiti ženinu ljubaznu ponudu predstavljalo bi
najveću uvredu, stoga je Honor kimnula i tiho joj zahvalila. Ova
se nasmijala, a zatim mahnula muškarcu koji je stajao nekoliko
metara dalje i razgovarao s drugim seljaninom.
Razgovarali su tihim glasom, a ženin je muž u jednom
trenutku pogledao Honor iznenađeno podižući obrve; a
začudno, očima mu je načas preletjelo divljenje - poštovanje -
prije nego što je iznova nestalo.
Znaju li svi tko je ona? Stala ju je preplavljivati panika.
Jedva je disala. Samo je mislila na to da su ovdje. U blizini. Prate
i čekaju. Vrebaju. I da bi nevini ljudi mogli poginuti ako otkriju
Honor, jer ti ljudi ne mare ni za što osim za svoj cilj. Samo
spoznaja da bi mogla biti odgovorna za bezumno krvoproliće
natjerala ju je da potisne rastuću histeriju u sebi, te je smireno
koračala uz ženu prema jednoj od malenih nastambi nedaleko
od mjesta na kojem su stajale tezge.
70
Ušavši, Honor se lagano opustila. Ovdje se nije osjećala

toliko izloženom, premda je znala da nije sigurna i da zidovi
malene kuće samo odaju dojam zaštite. Za rušenje ulaznih vrata
ne bi bila potrebna naročita snaga; stoga kada bi netko poželio
ući, ništa ih ne bi moglo spriječiti.
Žena je hitro skupila predmete koje je Honor bila zatražila,
a zatim uzela dobar dio guste paste iz posude koju je držala na
polici i pažljivo je zamotala u slojeve prozračne tkanine,
oblikujući čvrsti paketić koji je Honor mogla s lakoćom sakriti
negdje uz tijelo ili ga jednostavno nositi u tobolcu.
Ponijela je i predmete sa štanda koje je Honor zatražila i
pomogla joj spremiti ih u provizorni tobolac. Uvidjevši da je
riječ o pokrivaču čiji su krajevi bili povijeni u neuredni čvor
samo kako bi spriječili predmete da joj ispadnu; nezadovoljno je
coknula jezikom i nakratko napustila Honor. Vratila se za
nekoliko trenutaka noseći torbu od čvršćeg materijala koja je
imala ne samo vezicu za otvaranje i zatvaranje već i dugu ručku
za nošenje preko ramena i tijela; tako da joj ruke neprestano
budu slobodne.
Honor se zagledala ravno u ženine oči; otvorena i
nepokolebljiva pogleda dok joj je njezina nova zaštitnica
stavljala torbu preko odjeće. Prestala se pretvarati jer je bilo
očito da žena savršeno dobro zna tko je Honor. I morala je
doznati zašto.
“Zašto mi pomažete?” tiho je upitala na ženinom
materinjem jeziku. “Riskirate mnogo toga protiveći se vojsci
poput one koja me lovi.”
Srdžba je bljesnula u ženinim očima te je načas ostala
šutjeti prije nego što se iznova sabrala, oslobodivši se ljutnje.
71
“Oni su zvijeri” prosiktala je izdajući dojam staloženosti.

“Ne slijede Alahov put. Nisu Alahovi sinovi. Izdaju svakog
istinskog vjernika, one koji znaju istinu. Ubijaju vlastite ljude.
Ubijaju one koji im se odupiru. Ubijaju strance koji samo žele
pomoći našim ljudima. Ne bave se Božjim, već vražjim poslom.
Žele moć i slavu i žele da ih se drugi boje i dive im se. Ako im se
ne stane na kraj, nitko, ni muslimani, ni oni koji slijede bilo koju
drugu vjeru, nitko tko ne prihvati njihov grešni put neće biti
pošteđen. Neće stati na zemljama i područjima koja trenutačno
okupiraju i teroriziraju. Čak se i sada šire poput kuge, sijući smrt
i uništenje po svemu što dotaknu. Poslat će svoje vjerne sluge u
svijet i doživjet ćemo vremena kakva nikada prije nisu postojala.
Ni jedno mjesto neće biti sigurno. Ni jedna zemlja. Čitav će svijet
doznati kako je živjeti ovdje, biti jedan od nas i svakoga dana
živjeti u strahu od smrti ili gubitka voljene osobe zbog
bezumnog, bezbožnog nasilja. A što ćemo tada učiniti? Kamo
ćemo otići? I tko će ih zaustaviti?”
Žena je udahnula, izgovorivši to toliko iskreno i gorljivo
da su se riječi samo prolile, tako da je jedva stizala doći do daha
dok je Honor povjeravala svoje strahove - golu istinu.
“Mnoge su obmanuli” priznala je žena. “Ponašaju se kao
Božji sljedbenici. Dobro poznaju Kuran i stručnjaci su u
pogrešnom tumačenju svetih riječi, čineći da naizgled ispravno
govore ono što nije istina. Mnogi njihovi pobornici zaista vjeruju
da ispunjavaju Alahovu volju, da mu služe i da će biti bogato
nagrađeni za svoju službu.”
“Ta skupina funkcionira na principu straha i mržnje”
zgađeno je nastavila. “Kada se netko pridruži njihovom krugu;
neposluh ili bilo što što se može protumačiti odsustvom
72
vjernosti smatra se grijehom protiv Alaha i kažnjava se smrću. I

to ne brzom ili milostivom.”
Zadrhtala je, a tuga joj je ispunila oči kao da je iz prve ruke
iskusila ono što prenosi Honor.
“Koriste ih kao primjer da bi doveli ostale pripadnike u
red. Hvale ih i glade im ego jer ne zastranjuju i jer su sasvim
posvećeni svojoj svrsi’. Oni koji nisu, njih stravično muče, a
ostale vjerne sljedbenike tjeraju da ih muče kako bi se očeličili.
Sudjelovanje u oduzimanju života i duše onima koji su ih izdali
nastoji se prikazati čašću. Naposljetku, kada žrtva iscrpi svu
snagu i nađe se na korak od smrti, odrubljuju joj glavu pred
svima i proklinju je na pakao, izgovarajući svaki njezin grijeh
pred svima. Tek tada joj odsijeku glavu; a zatim slave...”
Utihnula je i ponovno pogledala Honor, ovoga puta očiju
ispunjenih još većom tugom. Kupale su ih suze i patnja. Honor
je shvaćala tu vrstu patnje. Onu koja vas guši i prijeti da će vas
shrvati. Onu koja vas čini tupim i gotovo bezosjećajnim za sve
osim dubokog gubitka. A vi je prihvaćate jer više ne želite
osjećati. Ne želite se sjećati.
Ne mogavši se suzdržati; Honor je prevalila kratku
udaljenost između sebe i žene; položila dlan na staričin i stisnula
ga u znak utjehe; ali i solidarnosti. Tako da joj poruči da joj
vjeruje. Da sve te stvari koje joj je ispričala smatra jednako
užasnima.
“Ta vam je skupina ubila nekoga” tiho je rekla Honor.
Nove su suze zablistale u ženinim očima te je na trenutak
spustila pogled kao da se nastoji sabrati. Položila je drugi dlan
na Honorin tako da je sada bio zarobljen između ženinih ruku.
73
“Da. Sina. Nije bio zao. Obmanuli su ga. Mislio je da ono

za što se skupina zalaže, za što je hinila da se zalaže, ispravno i
imao je snažan osjećaj časti te je želio zaštititi svoju domovinu,
svoju obitelj. Želio je zaraditi novac kako njegov otac i ja više ne
bismo morali naporno raditi. Tako mi Alaha, učinio je to zbog
nas” rekla je slomljenim, bolnim glasom prepunim krivice koju
nije snosila, ali koju je svejednako osjećala. Honor je shvaćala i
taj osjećaj. Još uvijek se borila s krivnjom što je baš ona
preživjela, što je jedina izbjegla smrtonosni napad na mjesto na
kojem je volontirala.
Žena je zastala i utihnula, a tišina je ispunila zrak između
njih. Majka se izgubila u mislima naizgled odlutavši nekamo
daleko, žaleći zbog davnih odluka i vjerojatno kriveći samu sebe
jer nije uspjela zadržati svog sina. Honor se kidalo srce zbog te
žene. Majke koja je patila za svojim djetetom, žene koja je unatoč
snažnoj vjeri i posvećenom duhu osjećala mržnju koje se
katkada sramila. Honor je bila sasvim sigurna u to.
“Što mu se dogodilo?” blago je upitala.
Žena je progutala knedlu, a zatim posegnula za malenom
posudicom vode i otpila gutljaj kako bi odagnala suhoću u
ustima i mogla nastaviti govoriti.
“Isprva je bio posvećen. Savršen vojnik. Brzo je
napredovao, zadivivši pretpostavljene svojom pameću i
činjenicom da je bio vrstan strateg. Ali što je dulje boravio ondje,
sve je više uviđao, sve više shvaćao. Počeo je sve iznova
provjeravati. Najprije samog sebe, jer je još uvijek nastojao
shvatiti što nije u redu s obzirom na to da je u početku sve
djelovalo kako treba. A zatim su postali hrabriji, agresivniji.
Napadali su nedužne ljude samo zato što su mogli. Počeli su
74
širiti svoj teritorij, vječito pohlepni i nikad zadovoljni. Postigli su

potpunu prevlast. Osjećali su se nepobjedivo, kao da ih ni jedan
narod ne može zaustaviti. Čak ni najmoćnije vojne sile na
svijetu. Promijenili su planove i počeli razmišljati na mnogo široj
razini, potaknuti svojim brojnim uspjesima. Bili su nemilosrdna,
bezbožna čudovišta koja nisu prezala od ubijanja žena i djece.
Nenaoružanih muškaraca. Od uništavanja mirnih sela koja se
nikad nisu ni s kim zavadila, pa čak ni imala oružje za to.
Osvojili su ih s lakoćom i pogubili svakog muškarca, ženu i
dijete, najprije djecu, pred očima njihovih roditelja tako da osjete
agoniju zbog njihova gubitka. Išli su redom, ubijajući najprije
djecu dok su roditelji čekali čitavu vječnost, očajni i kriveći sebe
jer nisu zaštitili svoju djecu. Nakon što su smaknuli i posljednje
dijete, prešli su na odrasle, a kao i s djecom, najprije su ustrijelili
žene da bi ih muževi gledali dok umiru. Još gore, mnoge su
silovali pred očima muževa, a oni nisu mogli ništa učiniti, nisu
im mogli pomoći ni na koji način. Zbog toga su poludjeli, a kada
je došao red na njih, spremno su dočekali smrt, molili za nju i
prihvatili je jer više nisu mogli živjeti s užasom koji su doživjeli
gledajući kako im siluju i ubijaju čitavu obitelj pred vlastitim
očima.”
“Ne morate nastaviti”, šapnula je Honor kada je ženina
tuga zakrčila prostoriju toliko da je Honor stegnulo u prsima i
natjeralo joj suze na oči. “To vam nanosi previše boli. Ne želim
da to iznova proživljavate.”
Žena se pokušala nasmiješiti, ali u njezinu osmijehu
nazirala se bolna grimasa.
“Proživljavam to iznova svake noći kada legnem u krevet.
Proživljavam to iznova svakog jutra kada ustanem.
75
Proživljavam to iznova svakog sata svakog dana. Nikada ne

napušta moje misli.”
Honor je zatvorila oči, a suze koje je dugo zadržavala
kliznule su joj niz obraze. Morat će nanijeti još kane na lice za
svaki slučaj prije nego što napusti ženinu kuću.
“Moj se sin zgrozio nad time. Sam mu je Alah kroz viziju
objavio istinu. Otkrio mu je istinski cilj te skupine. Da
predstavljaju instrument zla, a ne dobra. Da nikada nisu bili
dobri. I da ih moj sin smjesta mora napustiti.”
Drhtavo je udahnula, a glas joj je prepuknuo te je morala
progutati da zatomi navalu razorne tuge.
“Trebao se samo pokupiti i otići. Pričekati pravu priliku.
Ali nije to učinio. Nakon što je čuo Alahovu riječ bio je toliko
uvjeren da se skupina povodi za zlom te da ne djeluje u skladu s
Kuranom, da se suočio s vođama. Ispričao im je svoj san i rekao
da moraju prestati ili ih čeka vječno prokletstvo. Nisu ga ubili na
licu mjesta niti uhitili. Poigrali su se njime. Sasvim su mu
ozbiljno rekli da mu zahvaljuju jer je podijelio Alahovu riječ i da
je zacijelo posvećen čovjek kada mu se Alah osobno obratio, te
da će uzeti u obzir sve što im je rekao, okupiti članove i
raspraviti o promjenama. I tada su ga pustili.”
Pogledala je Honor kao da procjenjuje hoće li povjerovati
u tu nevjerojatnu priču. Ali Honor je iskreno zurila u nju,
upijajući svaku riječ. Ipak, žena je osjetila potrebu da potvrdi
svoj bizarni iskaz.
“Ako se pitate kako znam takve stvari o skupini koja je
toliko diskretna - moj je sin vodio detaljan dnevnik svega što je
iskusio kao pripadnik Nove ere. Poslao mi ga je odmah nakon
što se suočio s vođama. Možda je znao što će se dogoditi. Možda
76
je slutio da lažu i želio da netko dozna kakvi su zapravo. A što

se tiče toga kako znam što se dogodilo poslije - posljednji zapis u
dnevniku govori o sukobu s vođama - jedan njegov prijatelj i
član organizacije koji, poput moga sina, nije odobravao
postupke skupine, posjetio me i rekao mi što su učinili mom
sinu.”
Ovoga se puta patnički zvuk oteo iz ženinih usta,
prosukljavši iz same njezine duše. Suze su joj neometano klizile
niz obraze, a lice joj je bilo ispunjeno tolikom patnjom da je
Honor nije mogla ni pogledati, a da pritom ne odgovori na isti
način, prisjećajući se užasa onog dana kada su svi njezini
prijatelji i suradnici poginuli. Znala je točno kako se žena osjeća.
Povezivala ih je spona koju dvoje ljudi nikada ne bi trebalo
dijeliti.
"Došli su usred noći. Moj je sin skupio svoje stvari i
namjeravao otići u zoru kako bi se vratio kući, meni i svom ocu.
Izvukli su ga iz kreveta i odvukli van gdje su svi ostali već stajali
okupljeni. Začepili su mu usta kako ne bi mogao govoriti,
braniti se, odreći se organizacije i njihova cilja, te time možda
posijati sjeme sumnje u ostalim sljedbenicima.“
“Ostalima su rekli da je izdao svoju braću. Da je počinio
neoprostiv grijeh tako što je otkrio njihovu lokaciju
suprotstavljenoj vojnoj skupini. Da su ga potkupili pa je zbog
novca izdao sve do jednog brata. Da predstavlja sramotu ne
samo pred Alahom već i pred njihovom svrhom - Alahovom
svrhom. Po završetku blaćenja, ostali su rado pristali sudjelovati
u njegovu mučenju. Bili su ljutiti - bijesni - jer je učinio takvo što.
Nazivali su ga zlom. Tvrdili da su ga zaposjeli zli duhovi.“
77
“Čitav su ga tjedan nesnosno mučili”, prošaptala je dok su

joj suze nezaustavljivo oblijevale lice. “U njegovu slučaju, nisu
se odlučili na odrubljivanje glave netom prije nego što je umro
kao što to obično čine. Rekli su da takav izdajica ne zaslužuje
brzu i bezbolnu smrt. Ostavili su ga da podlegne muci i
ozljedama koje su mu nanijeli. Čitavo to vrijeme nije imao ni
hrane ni vode. Potrajalo je još tri dana!”
Žena je prinijela šaku ustima i čvrsto zagrizla, a njezina je
stravična bol opipljivo ispunila malenu nastambu. Honor si nije
mogla pomoći. Bila je rođena da utješi druge. Da im pomogne
čak i na svoju štetu. Zbog toga je čak i sad bježala i nastojala
spasiti živu glavu. Zato što je odabrala opasno mjesto na kojem
je pružala pomoć. Ali i zato što je tom području pomoć
najpotrebnija jer se mnogi nisu usuđivali doći.
Honor je zagrlila drugu ženu i jednostavno je ostala grliti
dok su obje lile suze zbog brojnih užasnih, bezumnih smrti.
"Primite moju sućut”, prošaptala je ženi na uho. “Zvuči
kao da je bio dobar čovjek i nimalo sličan bezumnim
marionetama kojima ta čudovišta upravljaju i koja prihvaćaju
obećanja o bogatstvu i moći. Pokušao je ispraviti zlo. Sada je
siguran s Alahom. Morate to znati.”
Žena se slabašno nasmiješila. Otrla je suze nadlanicom
koja je zadrhtala kada ju je iznova spustila na krilo.
“Hvala ti na tim riječima. Priznajem da sam se katkada
bojala za njegovu dušu. Molila sam se da pronađe mir u
Alahovim rukama. Ali da, bio je dobar čovjek.” Podigla je
bradu, a pogled joj je postao odrješitiji. “Kada je doznao za
istinske ciljeve Nove ere, odupro se. I divim mu se zbog toga.
Ali iz dubine duše žalim što se nije tek okrenuo i otišao.
78
Honor je kimnula u znak razumijevanja. Svjesna da je

njezino vrijeme ograničeno i da je muškarac koji joj je otišao po
vodu vjerojatno traži, nagnula se naprijed kako bi ponovno
primila ženin dlan.
“Hvala vam na pomoći. Nikada vam se neću moći odužiti
na ljubaznosti. Ali sada moram ići. Čovjek koji me dopratio u
selo i koji mi uzima vodu na rijeci rekao je da je skupina ovdje, u
selu. Barem određeni pripadnici. Okružili su ga i motaju se čak i
po tržnici. Traže me. Moram pronaći način da se neopaženo
izvučem. I mjesto za odmor. Danju spavam, a noću putujem
kako bih smanjila šansu da me otkriju, ali jutros sam morala
doći u selo kako bih obnovila zalihe. Gotovo sam ostala bez
svega i nisam imala više vode.”
Ženine su oči nakratko zasjale, a tada je prvi pravi osmijeh
obasjao njezino lice.
“Ostat ćeš ovdje” pobjednički je odvratila, kao da je
upravo riješila golemu dilemu.
Strah je obuzeo Honor te je instinktivno odmahnula
glavom. “Ne. Nikako. Neću ugroziti vas i vašeg muža - ni
ostatak seljana - na taj način. Najbolje je da odem što prije i
odvratim pozornost od vas i svih ostalih. Bili ste vrlo ljubazni i
neću vam platiti tako što ću vam donijeti smrt jer ste skrivali
nekoga koga love.”
Žena se nije prestala smiješiti. “Neće te pronaći ovdje. Čak
i ako te dođu tražiti.”
Izraz na njezinu licu bio je prkosan i što je još važnije,
samouvjeren. Nije oklijevala, nije ispunjavala Honor lažnom
nadom.
Honor joj je uzvratila zbunjenim pogledom. “Kako?”
79
“Prije mnogo godina, kada se na ovom području strašno

mnogo ratovalo, svakog smo dana strepili da će nas
bombardirati. Napadali su nas samo tijekom noći. Bili su
prevelike kukavice da se tijekom dana suoče sa svojim žrtvama.
Stoga je moj muž iskopao sklonište ispod naše kuće. Duboko je i
dovoljno široko da u njega stanu dvije osobe. Ondje smo spavali
svake noći u mjesecima kada su nam prijetili bombardiranjem.
Otiđite po svoju vodu i donesite je ovdje. Ja ću vam je prokuhati
i očistiti dok spavate. Kada padne noć, probudit ću vas pa ćete
moći nastaviti svoje putovanje uz Alahov blagoslov.”
“A što će vaš muž reći na to?” tiho je upitala Honor.
“Svaka pobjeda nad tim zvijerima koje se nazivaju Božjim
glasnicima i instrumentima njegove volje usrećuje mog muža. A
on nikada ne bi okrenuo leđa mladoj ženi u takvoj nevolji. Neće
te pronaći. Moj je muž ulaz načinio ne zamjetnim. Te bi životinje
mogle stajati ravno nad tobom i nikada ne bi doznale. Potreban
ti je odmor i da ti se netko postara za rane. Dopusti mi da
učinim tu sitnicu za tebe. Nisam mogla pomoći svome sinu, ali
tebi mogu.”
“Ne znam kako da vam se odužim” Honor je odvratila u
suzama, a olakšanje se spustilo nad nju poput pročišćavajuće
kiše.
Ovoga je puta žena posegnula za Honorinim dlanom i
čvrsto ga stisnula u znak jasne solidarnosti. Odlučnost te žene
prelila se u Honor. Osjećala ju je. Osjećala je ženinu ustrajnost ne
samo da pomogne Honor već i da Honor pobjegne i preživi.
“Oduži mi se tako što ćeš preživjeti” jednostavno je
odvratila. “Znaj ovo, Honor Cambridge. Mnogi mole za tvoju
sigurnost i mnogi bi ti pomogli kako god znaju i umiju, ali ne
80
smiješ se pouzdati ni u koga, jer jednako kao što postoje ljudi

koji mole za tvoju sigurnost, tako postoje i mnogi koji neće
oklijevati izdati te zbog novca obećanog osobi koja te pronađe.”
Honor je ostala krajnje šokirano zuriti u nju. Žena je znala
njezino ime. Svi su znali njezino ime.
Žena se nasmiješila. “Postala si svojevrsna legenda tijekom
ovih nekoliko dana. Vijest o tvom bijegu pred militantima
pronosi se od sela do sela i svi se dive činjenici što ne samo da je
jedna Amerikanka uspjela izbjeći okrutni napad na vaš
humanitarni centar već i tomu što se uspješno skrivaš više od
tjedan dana. Postala si novi simbol nade za naše ljude. Dokaz da
Nova era nije nepobjediva kao što se predstavlja, kao što njihov
ugled nalaže. Zato moraš poslušati moj savjet i nikomu ne
vjerovati. Ti si izvor velikog srama za militante jer te, unatoč
svoj moći i strahu koji siju na sve strane, nisu uspjeli pronaći.
Strašno su bijesni i svakog dana postaju sve ljući i nestrpljiviji.”
“Nisam nitko poseban” Honor je uspjela protisnuti
svladavši svoje zaprepaštenje. “Samo obična, prosječna žena
koja jedino što želi jest vratiti se kući.”
“I hoćeš” gorljivo je odvratila žena. “Ako to itko može
učiniti; onda si to ti. Dospjela si ovako daleko i nećeš sada
podbaciti.”
81
6. POGLAVLJE
ŽUSTRI glas probio se kroz pusto ništavilo Honorina

uma, pomutivši njezinu duboku i besanu okrepu. Unatoč
očajničkoj želji da se zadrži unutar zaštitne kukuljice u kojoj je
odmarala posljednjih nekoliko sati, strah i pripravnost bili su
odviše ukorijenjeni u njoj kako bi je spriječili da se odazove.
Naglo je otvorila oči tražeći izvor zvuka te ugledala svoju
zaštitnicu kako nervozno stoji na posljednjoj stubi skloništa koje
je izradio njezin suprug.
“Oprosti što te ovako rano budim, ali moraš se spremiti i
otići dok je još dan.”
Njezin zabrinuti glas razbudio je Honor te se žurno
uspravila, uzimajući svoju torbu i poravnavajući novu halju koju
je jutros kupila. Pokrila je glavu čim se uspela u kuću, kako bi
mogla popraviti mjesta koja treba dodatno obojiti.
“Što se dogodilo?” oštro je upitala Honor slijedeći ženu na
stubama.
Na vrhu stubišta čekao ih je ženin suprug, s mrkim
izrazom na licu.
“Sjedni” odvratila je žena. “Nanijet ću ti još boje na lice i
kosu. Možeš slušati dok radim. Imam ideju koja ti se možda
neće svidjeti, ali mislim da će, s obzirom na okolnosti, poslužiti
kao savršena krinka tako da možeš sigurno zaobići ubojice.”
82
Honor je smjesta poslušala, osjećajući užas u dnu želudca

koji joj je grčio utrobu, ali također zaintrigirana ženinom idejom.
Stoga se smjestila na jedan od ručno izrađenih stolaca,
ispreplićući prste u krilu kako ne bi zamijetili njihovo
bjesomučno drhtanje.
Suprug je prvi progovorio.
“Odmetnici su stigli i pročulo se da namjeravaju ostati na
ovom području i nakon zalaska sunca s obzirom na to da se zna
da putuješ isključivo noću. Postoji skupina ljudi koja je došla
radi trgovanja sa sjevera, iz smjera u kojem ti putuješ. Moraš
otići s njima prije nego što se smrači. Uklopit ćeš se, a militanti
neće tražiti ženu koja putuje u skupini jer si dosad bila sama. To
ti je najbolji - i jedini - izbor. Ako odeš noćas, sasvim će te
sigurno uloviti. A ako se noćas ne pojaviš, pretražit će selo, a
one koje uhvate kako te skrivaju smjesta će pogubiti.”
Honor je zurila u supružnike užasnuta opasnošću u koju
ih je dovela. Bila je svjesna da mnogo riskiraju pomažući joj i od
početka je dobro znala što zapravo riskiraju, ali izgovorena
naglas, ta ju je činjenica potresla do srži. Nije željela da ti ljudi
umru jer su potpunoj strankinji ukazali ljubaznost.
“Tu nastupa moja zamisao” ubacila se žena naizgled
osjetivši bujanje Honorine panike. “Neće očekivati da putuješ
danju, u društvu, ali mogli bi imati dojavu o tvom nastojanju da
sličiš starijoj, pogrbljenoj ženi koja pomalo šepa.”
Honor se usplahirila, a već prisutni užas u dnu njezina
želudca dodatno se povećao. Osjećala je gorak okus beznađa i
neminovnog poraza u ustima. Dospjela je toliko daleko, i toliko
blizu; samo nekoliko dana dijelilo ju je od prelaska granice i
sigurne zone s američkom prisutnošću, mjesta koje se Nova era
83
nije usudila napasti, a ulovit će je dok je sloboda nadohvat ruke.

Nije to mogla podnijeti. Prinijela je stisnutu šaku ustima,
odlučna ne pokazati dubinu svog očaja pred tim hrabrim
ljudima. Osjećala je da bi ih time uvrijedila jer su pokazivali sve
ono čega je njoj trenutačno manjkalo.
“Samo me poslušaj” utješnim je glasom rekla žena.
“Mislim da ćeš se složiti kako je to dobra ideja. Potamnit ćemo ti
lice i kosu, ali ćemo izravnati bore na tvom licu, zbog čega ćeš
izgledati mlađe. Uklonit ćemo jastučiće zbog kojih djeluješ
krupnije i premda će te možda boljeti s obzirom na ozlijeđeno
koljeno, moraš koračati normalno, kao da si sasvim zdrava.
Nanijet ću ti melem na koljeno i ostale rane kako bi te nakratko
prestalo boljeti.
“U skupini ima i muškaraca, jedan će se pretvarati da ti je
muž i koračati ravno ispred tebe, kao što je običaj. Svi ti
čimbenici - te promjene - zavarat će one koji vrebaju stariju ženu
koja putuje pod okriljem noći. Vjerujem da nećeš privući njihovu
pozornost jer neće tražiti ono što zbilja jesi. Mlada žena u
živahnijoj odjeći koja putuje sa skupinom drugih ljudi - obitelji -
usred dana.”
“Vjerujem da nemaš drugog izbora” odlučno je rekao
suprug.
Posvemašnja sigurnost u njegovu glasu svladala je svaki
strah koji je Honor osjećala na pomisao o putovanju tijekom
dana. Razmislila je o ženinim mudrim riječima i shvatila da je u
pravu. Zapravo će predstavljati suprotno od onoga što Nova era
zna o njoj. Možda to sljedećeg puta neće upaliti, ali ako sada ne
uspije proći kraj njih, ionako neće morati brinuti sljedeći put jer
ga neće ni biti. Mora ići korak po korak. Izbjeći jednu po jednu
84
prepreku. A kao što je suprug rekao, to je zaista njezina jedina

šansa. Njezin jedini izbor. Mora to učiniti jer, ako je otkriju dok
bježi po mraku, militanti će shvatiti da ju je netko od seljana
zaštitio te će se osvetiti tako što će pobiti svakog muškarca, ženu
i dijete. Smučilo joj se od te pomisli. Ti su ljudi bili ljubazni
prema njoj, riskirali su vlastite živote kako bi joj pomogli i neka
je vrag odnese ako im se oduži nasiljem.
Krotko je kimnula u znak slaganja dok je žena detaljno
čistila Honorino lice, uklanjajući prljavštinu skrivenu pod bojom
zbog koje je izgledala starije, a njezina koža naboranija. Potom je
iznimno pažljivo utrljala boju u Honorinu kožu te je iznova
nanijela na njezinu kosu tako da je njezina prirodna plava boja
sada izgledala gotovo crno. Potamnila je Honorine obrve, koje
su bile smeđe, ali ipak svijetle, stvarajući kontrast u odnosu na
njezinu medeno-plavu kosu. Honor ih je, ne želeći riskirati, prvi
put obojila kada je upotrijebila kanu da bi upotpunila svoju
krinku.
Zatim je nježno nanijela debeli sloj bezmirisne paste na
Honorino natečeno koljeno, šapćući molitvu dok je radila.
Honor je osjetila peckanje suza u očima jer se žena molila na
iskonskom jeziku molitve. Arapskom. Tražila je Alahov
blagoslov i njegovu ruku da je povede u slobodu.
Nakon što je obilno nanijela ljekovitu mješavinu i na
mnoge druge ogrebotine i masnice, naredila je Honor da ispruži
ruke, a potom pažljivo prošla svaki prst i utrljala boju u linije i
pukotine u njezinoj koži. Zatim je učinila istu stvar sa
Honorinim stopalima, a potom je donijela par cipela, nalik na
one koje su nosili ovdašnji ljudi. Izgledale su mekano i udobno,
85
no žena ju je uvjeravala da su čvrste te da mogu podnijeti sav

hod koji predstoji Honor.
“Tvoje cipele bodu u oči” strpljivo je objasnila. “Ni jedna
ih žena ovdje ne bi nosila. Nasreću, nitko ih nije vidio, inače bi te
zamijetio. No budući da sada nosiš drukčiju odjeću i uobičajene
cipele, i s obzirom na činjenicu da odlaziš dosta prije zalaska
sunca, ne bi trebala imati nikakvih poteškoća pri izlasku iz sela.
Nismo čuli da zaustavljaju, pregledavaju ili ispituju bilo koga na
odlasku s tržnice. Po svoj prilici, te guje vrebaju iz prikrajka i
čekaju da im se čarobno pojaviš pred nosom. Čovjek bi pomislio
da su dosad shvatili da te ne smiju podcjenjivati, ali odviše su
nadmeni za to. Misle da su u prednosti jer su upoznati s tvojim
navikama, stoga su ti postavili zamku i čekaju da lijepo upadneš
u nju.
“Hvala vam - oboma”, dodala je kako bi uključila i
supruga, “što ste me spasili od zamke jer bih upravo to učinila
da me niste upozorili - i pomogli mi
“Hajde, dođi” rekla je žena, pružajući Honor odjeću u
kojoj će napustiti selo. “Čekaju kraj jedne od tezgi hineći interes
dok ne stigneš. Ali moraš požuriti. Ne želimo učiniti bilo što
čime bismo izazvali sumnju.”
Honor je ubacila u petu brzinu i za nekoliko minuta
navukla prikladnu odjeću, prebacila ručku torbe preko tijela,
navukla novi hidžab te pažljivo omotala halju oko ruku.
Odrješitim se korakom uputila prema vratima, testirajući svoje
koljeno sada kad je morala hodati normalno. Ono se pobunilo
zbog bržih pokreta i veće težine kojom se oslanjala na nogu, ali
bol je bio mnogo podnošljiviji nego prije, vjerojatno zbog ženine
pomoći s melemom. I, što je najvažnije, osjećala je da može
86
normalno hodati, a da pritom ne ukaže na svoju ozljedu. Boljelo

ju je, istina. No bol se pretvorio u tupu nelagodu, a puka
odlučnost spriječit će je da zakaže. Na vratima je zastala i
okrenula se, osjećajući potrebu da barem pokuša izraziti svoju
golemu zahvalnost.
“Hvala vam” rekla je. “Mnogo ste riskirali zbog jedne
strankinje. Nikada vam se neću moći odužiti.”
“Neka te Alah prati na tvom putu” odvratio je suprug
svečanim glasom. “Svakog ćemo dana moliti za tebe.”
“I ja za vas” zavjetovala se Honor. “Neka Alah vječno
čuva vašu obitelj. Nikada vas neću zaboraviti. Vječito ćete biti
prisutni u mojim molitvama.”
“Sretan put” rekla je žena kada je Honor otvorila vrata i
zakoračila na danje svjetlo.
Uputila ju je prema skupini ljudi među koje se trebala
uklopiti pa se zaputila k njima, noseći predmete koje je kupila
na tržnici, ali prije nego što je stigla do njih, na putu joj se
iznenada ispriječio krupni muškarac pomalo zastrašujućeg
izgleda. Srce joj je ubrzalo, a instinkt zavrištao da se brani ili
bježi. Morala je upotrijebiti i posljednji tračak samokontrole da
spusti glavu na ponizan način i promrsi ispriku na lokalnom
dijalektu.
“Vrlo impresivno, Honor. Činiš neočekivano. Sad mi je
jasno kako si uspjela toliko dugo bježati. A naglasak ti je
savršen. Pitam se koliko jezika ovog područja govoriš?”
Američki naglasak, s natruhom južnjačkog, otezanje toliko
suptilno da ga je jedva zamijetila. Ali imala je afinitet za jezike i
naglaske, stoga su njezine uši mogle zamijetiti suptilne nijanse
kojih bi drugi vjerojatno bili nesvjesni. Ali on je očito također
87
nadaren za jezike ili barem za onaj na kojem mu se obratila s

obzirom na to da je bio svjestan kako nije zamijetio naglasak; a
tražio ga je.
Bilo joj se ponovno ubrzalo, bubnjajući kroz njezine žile
poput tornada, ali sada iz sasvim drukčijeg razloga. On je
Amerikanac. Je li je došao spasiti? Je li se u javnosti proširila
vijest da je preživjela i da militanti prevrću nebo i zemlju u
potrazi za njom? Jesu li ga poslali da je izbavi? Ako jesu, zašto se
jednostavno nije predstavio i izjasnio se po pitanju svog cilja? Je
li brinuo da će ih njezino olakšanje odati? Da će postati
histerična, drečava glupača i privući pozornost cijelog sela?
Nešto u tome - njemu - jednostavno nije bilo u redu.
Ne vjeruj nikome.
Ženine riječi probile su joj se kroz misli pomutivši njezino
uzbuđenje te se natjerala na ravnodušan, štoviše zbunjen stav,
kao da ne razumije jezik kojim joj se obraća. Odvažno je podigla
glavu; srećući njegov pogled i tjerajući vlastiti da odražava
zbunjenost.
Nagnula je glavu i lagano odmahnula; mršteći se dok je na
lokalnom dijalektu odgovarala: “Žao mi je; ne razumijem. Ne
govorim vaš jezik.”
Tračak humora načas je bljesnuo u njegovim očima prije
nego što mu je pogled i izraz lica postao krut - i jednako
ozbiljan.
Bio je odjeven poput ovdašnjih muškaraca, no nije se
trudio sakriti što je zapravo. Bijelac. Možda razlog za odsutnost
njegova straha leži u tome što ga štiti članstvo u terorističkoj
organizaciji.
88
“Nemam vremena za igrice. A ti nemaš vremena na

bacanje. Vjerojatno su ti rekli da tvoji progonitelji čekaju mrak,
kad se obično krećeš i da će tražiti stariju ženu koja pomalo
šepa, te da ne provjeravaju one koji napuštaju selo. Ali to nije
istina. Opkolili su selo na većoj udaljenosti tako da se ne čini da
bilo koga ispituju, ali ustvari su presreli sve do jedne osobe
nakon otvorenja tržnice i ne čekaju mrak da im dopadneš šaka. I
unatoč mudroj promjeni krinke i odstupanju od rutine, plan ti
neće upaliti. Zaustavit će cijelu tvoju skupinu i detaljno
pretražiti svakoga od vas; a kada otkriju da si namjeravala otići s
njima, pobit će ih sve, a tebe zarobiti i odvesti te - živu - u tvoju
najgoru noćnu moru.”
Čelična volja koja je održavala Honor na životu i u
pokretu od napada rasprsnula se u komadiće i razorena ostala
ležati oko nje. Znala je da joj u očima blista nepobitan strah,
posve je otkrivajući pred tim čovjekom čije namjere nije
poznavala. Nije znala je li riječ o prijatelju ili neprijatelju. A bilo
je očito da on zna prokleto mnogo o njoj, zbog čega se našla u
nepovoljnom položaju jer ona nije imala pojma tko je on. Samo
to da je Amerikanac, što ju je trebalo ispuniti olakšanjem, ali
postojalo je nešto u njegovu kamenom izrazu lica; uvidjela je
nemilosrdnost koja je vrebala iz sjena u njegovim očima. U tom
trenutku nije znala koga se boji više, Amerikanca ili militanata
koji je čekaju u zasjedi.
“Zašto mi to govoriš?” ispalila je na engleskom zureći
ravno u njegove oči, nastojeći prepoznati bilo kakvu naznaku
onoga što smjera.
No njegovo je lice ostalo bezizražajno. Nimalo se nije
razotkrio, što je frustriralo Honor. Svi su otkrivali nešto o sebi.
89
Uvježbano je oko uvijek moglo štogod zamijetiti. Ali tog je

čovjeka bilo nemoguće prozreti, kao da je godinama usavršavao
svoju neprobojnu masku.
Mogao bi biti vojnik. Usrdno se nadala da je američki
vojnik i da je taj grubi nastup rezultat njegove obuke i iskustva
na ovom kraju svijeta gdje rijeke krvi teku češće nego one
vodene.
“Zato što ću te povesti sa sobom kako te ne bi ulovili ljudi
koji neće stati dok se ne dočepaju svog plijena.”
Proučavala ga je jedan dugi trenutak. “Dakle, došao si me
spasiti? Tko si ti? Tko te poslao?”
Izvio je obrvu, vidno zatečen njezinim otporom. Možda je
očekivao da će mu pasti u naručje uz histerične jecaje, smatrajući
ga svojim spasiocem. No nije preživjela toliko dugo zato što je
slijepo vjerovala u bilo što. Ili uzimala stvari zdravo za gotovo.
Niti si je to mogla priuštiti u ovom trenutku. Ne kada je
nadomak svom cilju da se sretno vrati kući.
“Je li važno?” upitao je blagim glasom. “Sve što trebaš
znati jest da ćemo te moji ljudi i ja odvesti iz zemlje i izvan
dosega Nove ere. Ili bi radije riskirala sa svojom skupinom
zaštitnika i odvela ih ravno u smrt?”
Honor se ugrizla za usnu, u dubokoj dilemi. Zašto ne
osjeća sreću što ga vidi? Zašto mu nije pala u zagrljaj, smlavljena
olakšanjem i zahvalnošću? Zar nije upravo zato toliko očajnički
željela prijeći granicu i ući u zemlju u kojoj su prisutni
Amerikanci? A ta joj se prisutnost upravo ukazala na putu,
nudeći joj siguran prolaz. Možda zato što je bilo odveć lako,
odveć prikladno, a trenutak odveć besprijekoran ili slučajan. A
90
ona ne vjeruje u slučajnost. Naročito kada je u pitanju njezin

život.
“Ako pretražuju sve koji napuštaju selo i ako su, kao što si
rekao, opkolili selo uključujući sve puteve koji vode iz njega,
zašto onda ti i tvoji ljudi mislite da ćete baš vi moći proći pokraj
njihovih barikada i izbjeći upravo ono za što se kuneš da će mi
se dogoditi ako napustim selo s tom skupinom ljudi? Zar vi
također niste skupina ljudi?”
Zabljesnuli su je bijeli zubi te je podsjetili na ralje
grabežljivca koji se sprema progutati plijen. Strah joj je
prostrujao kralježnicom te je nesvjesno protrljala ruku kroz teški
materijal svoje halje.
“Namjeravam se provesti ravno pokraj njih.”
Honor se ukipila od straha. Ljudi koji su čekali na nju
postali su vidno nervozni i počeli se polagano udaljavati, želeći
što prije otići. I riješiti je se. Dobro su znali koliko riskiraju time
što joj dopuštaju da putuje s njima, a sada, dolaskom tog stranca
prijetećeg izgleda, njihova se nelagoda dodatno pojačala. Nije
im mogla zamjeriti. Ali nije ih mogla ni osuditi na sigurnu smrt.
Nije se smjela kockati i provjeravati govori li joj muškarac pravu
istinu. Nije željela skriviti smrt svih tih ljudi.
Rukom im je dala znak da mogu poći, donijevši tu
iznenadnu odluku kada je postalo jasno da će ih stajati glave.
Amerikanac je imao pravo. Neće tek tako odvesti svoje spasitelje
ravno na pokolj kad joj to ne jamči nikakvu priliku da se spasi. S
druge strane; on joj nudi priliku, a njegova samodopadnost
davala je naslutiti da uistinu vjeruje - zna - da će uspjeti.
Izbor se svodio na manje od dva zla. Jedno poznato i
drugo nepoznatog. Znala je kakva je sudbina očekuje u rukama
91
divljaka koji je progone. Nije znala što smjera Amerikanac, ali s

obzirom na to da joj je drugi izbor bilo neminovno mučenje,
beskrajna agonija i smrt, logika je prevagnula na stranu
nepoznatog.
“Odlučila si. A sada požuri” rekao je posve grubim
glasom.
Na neki je način drukčije zamišljala svoje izbavljenje.
Možda u rukama američkih vojnika koji bi je barem priznali kao
svoju i pitali za njezino zdravlje, a ne bi je prisilili da pođe s
njima. Kad je već kod toga, zar se nije trebao izjasniti kao
pripadnik vojske Sjedinjenih Država? Zar se nije trebao
predstaviti?
Namrštila se. Vojnici ne naređuju drugim ljudima reda
radi, zar ne? Ali pretpostavljala je da upravo to čine iz dana u
dan tijekom spašavanja zatočenika ili taoca. Vrijeme je igralo
ključnu ulogu, a slušanje naredbi bilo je presudno za njihov
opstanak.
“U kojoj grani vojske služiš i gdje ti je identifikacijska
pločica?” oštro je upitala, premda je već požurila uhvatiti korak
s njime.
Ugrizla se za usnu kako bi suspregnula bolni povik kada
joj se koljeno pobunilo na neuobičajeno oštar pokret. Bila je to
glupost, ali nije željela pokazati slabost pred tim ratnikom. A
očito je bio ratnik. Željela je pokazati samo snagu, ne dati mu
razloga da joj prigovara, i neka je vrag nosi ako ga bude
usporavala.
Ponovno je bljesnuo zubima, ali nimalo nalik na osmijeh.
Zapravo, strašio ju je svakog puta kad bi to učinio. Odviše ju je
podsjećao na velikog zločestog vuka koji se sprema požderati
92
Crvenkapicu, samo što je Honor u ovom slučaju lutala kroz

pustinju, a ne šumu, i što u njoj nema vukova. Premda je
postojalo mnoštvo demona. Potomaka samog sotone. Zlo je
ovdje imalo odveć velik utjecaj, okaljano krvlju nevinih.
“Malo je kasno da tražiš od mene da se predstavim”
odgovorio je blagim glasom.
Prišao je vozilu nalik na vojni džip, a Honor je prvi put
osjetila divlje uzbuđenje kako joj kola žilama. Vozilo je djelovalo
kao da pripada Amerikancima i premda možda zvuči glupo s
obzirom na to da je civil i da nema pojma, dugo je radila na
ovom području i vidjela svakakvu vojnu opremu i vozila. Brzo
je naučila raspoznavati prijatelje i neprijatelje po potankostima
koji bi drugima možda promaknuli. Ali kada ti život ovisi o
znanju i kada te pretpostavka može ubiti brže nego zalutali
metak na bojnom polju, čovjek brzo nauči raspoznavati one koji
će te ubiti i one koji će te spasiti.
Muškarac ju je gotovo ugurao u stražnji dio vozila i
spustio se pokraj nje, zalupivši vratima dok se nastojala
uspraviti i podići glavu s prostora za noge. Osjetila je kako je
prekriva teški materijal te se ovija oko nje, sprječavajući je da se
spretno izvuče. Vozilo je zatim jurnulo naprijed, zbog čega je
ponovno pala na pod. Frustrirana i bijesna zbog nedostatka
pažnje kojom ju je njezin “spasilac” dosad počastio, oslonila je
dlanove o pod i pokušala se uspraviti i ispetljati iz platna koje joj
je učinkovito zarobilo noge i onemogućilo vidik.
Na svoje posvemašnje iznenađenje, osjetila je njegovu
čvrstu ruku na sredini svojih leđa kojom ju je dodatno gurnuo
na pod. Drugi muškarac, koji je otprije sjedio u vojnom džipu,
93
gurnuo joj je glavu pod svoje noge, no pokreti su mu bili

pažljivi, za razliku od onog prvog.
Kada se spremila pobuniti, osjetila je dlan kako joj
obuhvaća stražnju stranu vrata u znak upozorenja. I premda je
slabo poznavala muškarca koji ju je presreo u selu prije samo
nekoliko minuta, znala je da joj on drži ruku na vratu, a ne drugi
muškarac koji mu je pomogao zadržati je na podu.
Ponovno ju je stisnuo, a zatim, posve suprotno sirovoj
snazi njegova stiska i prividnog nemara za to što joj možda
nanosi bol ili je plaši, palcem utješno protrljao mjesto tik ispod
njezina uha, ne popuštajući stisak.
“Ne miči se”, naredio je.
Platno slično dekama iz humanitarnog centra koje služe za
pokrivanje unesrećenih palo je preko nje i ostavilo je u potpunoj
tami. Ali bilo je odviše teško da bi bila riječ o deki kakve su
zajedno s ostalim potrepštinama dijelili unesrećenima. Prije je
sličilo ambasadorki ili ceradi. Bilo joj je teško prepoznati što
osjeća na sebi i teksturu materijala jer se već kupala u moru
tkanine vlastite halje.
Vrućina ju je gušila. Znoj joj je orosio tjeme i čelo. Imala je
osjećaj kao da se lagano krčka u pećnici. Čak je i zrak koji je
udisala bio vreo, zagušljiv zbog teških pokrivača nad njom i
skučenog prostora u kojem je mogla disati.
Zbunjenost joj je opkolila um. Je li tek zamijenila jednu
vrstu pakla drugim? Kockala se vlastitim životom premda će je
oba ishoda odvesti u smrt?
Džip je odveć brzo jurio preko neravnog terena, a Honor je
osjećala svako ispupčenje. Amerikanac je još uvijek držao dlan
na njezinu vratu i lagano je; ohrabrujuće milovao palcem,
94
pomičući ga gore-dolje. Stoga se usredotočila na tu jednostavnu

utjehu koju joj odavno nitko nije ponudio i isključila bol zbog
udaraca koje je njezino već izubijano i bolno tijelo moralo
podnositi.
Osjetila je kako vozilo usporava i ukočila se, zadržavajući
dah; svjesna da nisu daleko odmaknuli. Jesu li ih zaustavili?
Muškarac je vrlo arogantno izjavio da se namjerava provesti
ravno pokraj barikada, a nešto u njegovu glasu Honor je
ispunilo nadom da će upravo to i učiniti.
Obuzeo ju je istinski strah, paralizirajući je. Nije shvatila
da se počela tresti i prestala disati sve dok stisak oko njezina
vrata nije popustio, a muškarac prstima pomilovao njezinu kosu
ispod slojeva platna koji su je pokrivali.
“Smiri se, Honor” rekao je.
Prvi je put začula nježnost u njegovu glasu, osjetila je u
njegovu dodiru. Zbog toga se poželjela slomiti i zaplakati.
Dakle, možda joj treba nemilosrdni šupak. Dok je god bjesnjela,
bila je usredotočena i nije prijetila da će se raspasti na komadiće.
“Moraš se smiriti.” Glas mu je ovoga puta zvučao
zapovjednički, lišen svake natruhe nježnosti. “Treseš se kao
prut, a deke poskakuju kao da se ispod njih skriva leglo
nemirnih štenaca.”
Zapeklo ju je u prsima te se uhvatila za njegovu naredbu,
tjerajući samu sebe na posluh.
“Diši” grubo je rekao. “Dovraga; diši ili se onesvijesti. Ali
saberi se. Još nisi na sigurnom i sada nije vrijeme da se opustiš.”
Honor je čula još prigušenih psovki, a mogla se zakleti da
je čula i nekoga kako govori: “Loš mojo”. Možda je konačno
posve skrenula s uma.
95
Amerikanac je snažnije stisnuo njezin vrat kao prije i

protresao je, iako ne dovoljno snažno da bi je zaboljelo. Samo
kako bi privukao njezinu pozornost. Upalilo je.
“Dobro sam” prošaptala je.
Slatki, spasonosni zrak uplovio je u njezina izgladnjela
pluća. Tijelo joj se opustilo, a žarenje povuklo kada se opustila
na podu sada zaustavljenog vozila.
“Hvala kurcu”; promrmljao je Amerikanac olabavivši
stisak, a zatim posve izvukao ruku ispod pokrivača.
Ma koliko smiješno bilo, osjetila se napuštenom i ozeblom
istog trenutka kada je njegova koža napustila njezinu. Čvrsto je
stisnula čeljusti i zadržala ih tako da ju je zaboljelo, ali morala je
to učiniti kako joj zubi ne bi počeli cvokotati.
Osjećala je poniženje što se tako slomila i ponijela se poput
prave glupače pred tim ljudima. Nije joj bilo važno žele li joj
pomoći ili odmoći. Jednako kao što je odbijala naći se u položaju
da preklinje ubojice koje ju progone da je ubiju i skrate joj
beskonačne muke, tako je bila i ponosita kada je riječ o ovim
muškarcima. Ponijela se poput nemoćne junakinje u
dramatičnom romanu, u kojem je jedini cilj ženske uloge
naglasiti mužjačku sposobnost alfa-muškarca da neprestano
spašava njezino nesposobno dupe.
Dospjela je toliko daleko - i toliko dugo - sama samcata,
oslanjajući se isključivo na sebe i svoju volju za životom.
Mentalno se prekorila i odlučila nikada više ne pokazati slabost
pred tim ljudima, bez obzira na to tko su.
Tisuću joj je pitanja plesalo na jeziku. Željela je zatražiti
odgovore. Bila joj je potrebna sva samokontrola da ne izrešeta
svog “spasioca” i ispita ga koga vraga smjera te što namjerava
96
učiniti s njome. Zato što nije bila posve sigurna da pripada

među pozitivce, premda je znala da gadovi koji je love nikako
nisu dobri.
Tišina se spustila na unutrašnjost vozila te je začula
spuštanje prozora. Zatvorila je oči i ostala nepomična, pretačući
svoje misli u pusto ništavilo. Mir je jedino što će je spasiti, stoga
je učinila što je morala i prevukla ga preko sebe poput jednog od
onih mekih prekrivača koje je njezina majka šivala svojim
bližnjima.
Dopustila si je da odluta u te sretne uspomene, prizivajući
slike svojih roditelja, braće i sestre u svoj um i okružujući se
njihovom ljubavlju. To joj je omogućilo da se oslobodi
trenutačnih okolnosti i opasnosti koja ju je okruživala poput
guste magle te da ostane mirna i sabrana, isključivši sve osim
nasmijanih lica svoje obitelji.
Toliko se udubila u taj drugi svijet da nije ni zamijetila
kada se vozilo iznova pokrenulo. Tek kada se Amerikančeva
ruka spustila pod deku i podigla je, a njegovi prsti kliznuli pod
Honorinu bradu i pogurnuli je djelomično joj zakrećući lice
prema njemu, tek je tada shvatila da su se nastavili kretati.
“Honor?”
To pitanje sastavljeno od jedne riječi, reklo joj je sve. Pitao
ju je je li joj dobro. Je li još uvijek s njima ili je izgubila bitku s
razumom i povukla se duboko u sebe.
“Tko si ti?” promuklo je upitala.
97
7. POGLAVLJE
HANCOCK je bezizražajna lica promatrao tu tvrdoglavu,

hrabru ženu osjećajući nevoljko divljenje kojem nije dopuštao da
izbije na površinu. Nije želio osjećati ništa prema ženi koja
predstavlja tek pijuna u igri velikana. Puko sredstvo za
ostvarenje cilja. Alat kojim će se poslužiti poput svake druge
informacije ili oružja kako bi smaknuo čovjeka koji je oduzeo
više života nego većina ratova, i neće nimalo žaliti zbog toga.
Nije običavao podcjenjivati ikoga, ni bilo koju situaciju, no
morao je priznati da je podcijenio Honor Cambridge i njezinu
snalažljivost. Isprva da, ali sada više ne.
Kada je napustio Bristowa, taj je kukavički gad popizdio
jer mu Hancock nije ostavio ni jednog svog čovjeka da ga štiti,
prepuštajući ga isključivo lakajima koje je nazivao svojim
osiguranjem. Ali Hancock je bio siguran da će ščepati svoj plijen
i vratiti se u tren oka. Umjesto toga, danima je pročešljavao sela,
ispitivao lokalno stanovništvo i prisluškivao vjetar kada su
počela šaputanja o ženi koja više od tjedan dana uspijeva
umaknuti opakoj terorističkoj organizaciji.
S vremenom, glasine su postale glasnije i prerasle u
legendu, izrodivši simbol nade i hrabrosti. Pretvorila se u ideal
ugroženih i ugnjetavanih ljudi koji su živjeli bez nade, u strahu
od Nove ere i njihova nepredvidljivog divljaštva.
98
Njihova osvetoljubivost nije imala ni glave ni repa. Nitko

se nije zavaravao mislima da je siguran ili izvan dohvata
militantne skupine koja se preobrazila u monstruoznu,
nezasitnu pijavicu gladnu krvi i moći. Bio je to stravičan način
života, prožet sviješću da svakoga dana mogu postati meta
skupine koja će ih zatim hladnokrvno ubiti bez ikakvog
premišljanja.
Zahvaljujući njihovim opetovanim pričama o Honorinu
opstanku i bijegu, poštovanju i divljenju koje je probudila u
njihovim srcima - njihovu ponosu na snažnu američku ratnicu,
kako su je nazivali - Hancock je osjećao kao da zapravo poznaje
pravu Honor Cambridge. Više se nije povodio suhoparnim,
nepristranim informacijama koje su mu omogućile uvid u njezin
život, obuku i vrijeme koje je neumorno i nesebično posvećivala
tuđim potrebama na području na koje bi se drugi teško odvažili
doći. Njezinu stvarnu narav i motivaciju otkrili su mu oni koji su
je poznavali ili znali za nju. Mnogi su smatrali da je anđeo koga
im je poslao Alah. Hrabri anđeo osvete koji neustrašivo pohodi
mjesta koja većina razumnih ljudi izbjegava, koji jednostavno ne
mare za stravičnu patnju onih koji žive ovdje čitav život i koji
zasigurno ne bi riskirali vlastiti život da ukažu suosjećanje i
pokušaju im barem malo olakšati život. Da im pruže jedan jedini
trenutak mira, toliko stran i nepoznat.
Dovraga, čak se i američka vojska klonila područja koja je
zauzela Nova era, ne želeći započeti krvavi rat i žrtvovati
bezbroj američkih vojnika u bitki koju nikako ne mogu dobiti.
Ako ne uspiju osloboditi svijet vječno rastuće vojske, zakazat će.
Ako ih sve budu sravnili sa zemljom, teroriste će prikazati kao
99
mučenike, potičući druge na osvetu, što će im omogućiti

pobjedu čak i iz groba.
Dakako, to je neizbježno. Kada se skupina fanatika bude
osjećala dovoljno snažnom da se okrene američkim područjima -
što je samo pitanje vremena - tada Sjedinjene Države neće imati
drugog izbora nego osvetiti se. I to neće biti lagan ni kratak rat.
Vodit će se godinama i neće imati jasnog pobjednika, ma što
mediji tvrdili.
Očekivao je da će se Honor ponijeti poput dame u nevolji i
histerično mu se baciti u naručje čim dozna da je Amerikanac i
da je odvodi iz zemlje. A bojala se. Svatko s mozgom bojao bi se
u njezinoj situaciji. No ostala je pribrana i odbila se predati
zasljepljujućoj panici i očaju koje je zacijelo osjećala.
Bila je ozlijeđena i iscrpljena. Na svoje je oči vidio ruševinu
humanitarnog centra i ostao zadivljen činjenicom da je
preživjela, da je uspjela pobjeći i zadržati prednost pred
nemilosrdnim ubojicama koji su je progonili danima - skupini
koja posjeduje neograničena sredstva i čiji utjecaj seže daleko
izvan granica ove zemlje.
Bila je žilava. Prava ratnica. Osjećao je žaljenje što će netko
poput nje morati biti žrtvovan zbog općeg dobra, ali ne u
dovoljnoj mjeri da ga odvrati od njegova krajnjeg cilja da
smakne Maksimova. A sada je, posvjedočivši stravičnom tragu
smrti i užasa koji je Nova era pri svakom pokretu ostavljala za
sobom, Hancock shvatio da ne može stati samo na Maksimovu,
kako je prije mislio. Tu skupinu treba uništiti. Zatrti ih prije
nego što postanu premoćni da bi ih se zaustavilo.
Lecnuo se u sebi jer nije lažljivac, premda joj nije mnogo
lagao. Samo zato što joj se općenito nije previše obraćao. Nije
100
mogao gledati na nju kao na ljudsko biće. Kao na nedužnu

osobu. Nekoga tko zaslužuje spas jer njezin život nešto znači i
jer će svijet ostati bez jedne dobre osobe. Zato što će, ako se
prepusti tim opasnim osjećajima; oni pomutiti njegovu želju za
osvetom za stotine tisuća čiju pravdu neće istjerati nitko drugi.
A da i ne spominje one koji će tek uslijediti. One koji još nisu
postali žrtvama vrste nasilja koju je Maksimov prodavao - i
poticao - iz dana u dan. Tim je ljudima bez lica dopustio da mu
prožmu savjest i trajno se ukorijene u njemu. Ne jedna jedina
žena - mučenica zbog njegova cilja. Neće okrenuti leđa masama
kao što su to mnogi učinili - i nastavljaju činiti.
Nije joj obećao potpuno izbavljenje, pa čak ni da će je
vratiti kući na sigurno. Rekao joj je samo jednu, jednostavnu
istinu. Da neće dopustiti Novoj eri da je se dočepa. Nije rekao
ništa više, puštajući je da shvati njegovo jedino obećanje kako
god želi. Obećanje koje će svakako održati. Ili umrijeti na putu
da to učini.
A kada kucne čas da je... izda, ni tada joj neće lagati.
Morao je obuzdati vlastiti izraz lica kako se ne bi namrštio na
pomisao da izdaje bilo koga. Nije izdaja ako spašavaš većinu na
račun samo jedne osobe, bilo muškarca ili žene. Takvim je
načinom razmišljanja sjebao posljednje dvije prilike da zauvijek
ukloni Maksimova, i neka ga vrag odnese ako se to ponovi. Nije
on nikakav prokleti junak. On je naličje i pronositelj pravde.
Ništa više.
Ipak, znat će da je njezina sudbina nešto značila. Da je
njezin život značio - sve. Hoće li je to utješiti ili ne, to nije u
njegovoj moći, ali neće joj dopustiti da misli kako će njezina smrt
biti samo još jedna bezumna, beznačajna statistička brojka. A on
101
će, u čast njezine hrabrosti i žrtve, prenijeti vijest njezinoj obitelji

da njihova kći i sestra nije umrla uzalud. Ona će, ako Hancockov
plan uspije, spasiti bezbroj nedužnih života.
Kada je Honor nastavila zuriti u njega s očekivanjem,
suzivši oči u dugoj tišini, sjetio se da ga je pitala, točnije
naredila, da joj kaže tko je on. Pretpostavljao je da toliko
zaslužuje znati. Osim toga, to će pridonijeti ideji da su je on i
njegovi ljudi došli spasiti, premda neće aktivno podržati tu laž.
Njezina je stvar što će zaključiti u vezi s time.
“Ja sam Hancock” jednostavno je odvratio. “A ovi
muškarci oko tebe su moj tim. Dobro su obučeni. Najbolji. Neće
dopustiti da ti se bilo što dogodi dok putujemo na sigurniju
lokaciju.”
Honor je sumnjičavo suzila oči i pažljivo ga proučila. Nije
joj se svidjela njegova neodređenost. Štoviše, znala je da nešto
skriva. Osim ustrajnosti i hrabrosti, bila je oštroumna i vična
procjenjivanju ljudi.
Uzdahnuo je u sebi. Ovo nikada nije lako. Nije želio
osjećati nikakvo poštovanje ni divljenje prema toj ženi. Nije želio
osjećati ama baš ništa. Bilo bi mnogo bolje da se ponijela poput
histerične, maloumne i nesposobne glupače. Prema takvoj bi
osobi mogao osjećati prijezir i ozlojeđenost. Ali je njezin borbeni
duh u njemu budio poštovanje. Hrabrost unatoč paralizirajućem
strahu. I čelična volja unatoč nesavladivim preprekama. Tim se
osobinama ne samo divio već ih je aktivno poticao u svim
svojim ljudima. Bile su duboko usađene u njemu, najprije od
ljudi koji su ga posvojili, a kasnije i prvog vođe Titana. Rija.
Čovjeka koji je obučio Hancocka i poučio ga vještinama
potrebnima za način borbe - i razmišljanja - nalik na stroj. Jer
102
bitke se ne dobivaju samo na temelju sirove snage, već strategije

i sposobnosti da točno procijeniš neprijatelja. Odbacivanjem
štetnih emocija i potpunom bezosjećajnošću. Preobrazbom u
stroj.
“A gdje se nalazi ta sigurnija lokacija>?” sumnjičavo je
upitala.
“Reći ću ti kad stignemo.”
Još jedna istina. Zbog njihova improviziranog bijega i
činjenice da je Honor još jednom umaknula kandžama Nove ere,
teroristi će biti bjesniji nego ikada. Smatrali su da će se konačno
dočepati pobjede nakon što su je slijedili u selo i opkolili ga,
spremajući joj zasjedu.
S obzirom na njihovu nepredvidljivost, istinski domet,
mnoštvo tajnih i zasad nepoznatih saveznika, Hancock se nije
zavaravao mišlju da će, samo zato što je Honor sigurno izvezao
iz sela, moći tek tako napustiti područje. Njezini će progonitelji
shvatiti da joj je netko pomogao, zbrojit će dva i dva te shvatiti
da su Hancock i njegovi ljudi jedini logični pomoćnici.
Minimalna će im istraga pomoći da shvate kako Hancock i
njegovi ljudi nisu oni za koje se izdaju - članovi Nove ere koji
pomažu u potrazi za Amerikankom. Sada predstavljaju metu,
baš kao i ona.
“Koliko traje putovanje do tog mjesta za koje ćeš mi reći
kada na njega stignemo?”
Svakim je trenutkom zvučala sve srditije, a oštri sarkazam
osjetio se u svakoj njezinoj riječi.
Spustio je ruku i pažljivo je povukao na sjedalo između
sebe i Mojoa. Vjerojatno nije dobro vidjela člana njegova tima
103
koji je sjedio s njezine suprotne strane, inače bi se nasmrt

prestrašila.
Mojo je bio... utjelovljenje onoga što je Titan tražio i isprva
želio stvoriti. Otprije oguglao na borbu i pateći od onoga što
psihijatri nazivaju posttraumatski stresni poremećaj,
predstavljao je bezosjećajni stroj za borbu. Rijetko je govorio.
Nadimak je dobio jer je bio poznat po komentiranju svega s
“Dobar mojo” ili “Loš mojo” S obzirom na prirodu njihova posla,
rijetko su ga čuli da govori “Dobar mojo.”
Bio je krupan i izgledao zastrašujuće, većinom ćelav s
tankim slojem kratko ošišane kose. Tek se izbliza moglo vidjeti
da ima kosu. Ožiljci su mu šarali lice, a nos mu je bio slomljen
nekoliko puta. Oči su mu bile beživotne i hladne, onakve zbog
kojih su se pobožni ljudi križali i pribjegavali kratkim
molitvama.
Ali ne, očito ga je već vidjela jer se oštro zagledala u njega,
ne odražavajući ni tračak straha ili gađenja dok joj je Mojo
pomagao da se uspne između njega i Hancocka.
“Sad si se našao pomagati mi” promrmljala je.
Na Hancockovo zaprepaštenje, Mojo se gotovo nasmiješio.
Gotovo. Bilo je to nešto najbliže osmijehu što je ikada vidio na
tom tipu.
Zubato se iskesio. “Dobar mojo.”
“Kako god” tiho je odvratila Honor. "Hej!” rekla je,
pljesnuvši Hancocka po ruci kada ju je gurnuo pod njezinu
halju. Kliznuo joj je dlanom uz nogu, odgurujući platno. “Što to
radiš?”
“Moram pregledati tvoju ozljedu”, rekao je Hancock
ignorirajući njezino protestiranje.
104
“Samo izbjegavaš odgovoriti na moje pitanje”, optužila ga

je.
“Koje pitanje?” upitao je istim onim ravnodušnim tonom
koji joj je poručio da mu dosađuje.
“Sva?” prasnula je. “Ali počet ćemo s time koliko nam
vremena treba da stignemo do tog misterioznog mjesta na koje
me vodite?”
Zvučala je odrješito, ali oči su joj iskrile te je shvatio kako
onih nekoliko fotografija nije nimalo točnije predočilo njezin
pravi karakter u odnosu na podatke iz njezina života.
Na fotografijama je izgledala drago, nevino, dobrodušno i
krotko. Poput naivne dobrice koja vjeruje kako će spasiti svijet,
ali nema pojma o pravom stanju situacije u koju se dovela.
Ali u stvarnom životu bila je sve samo ne draga i krotka.
Ispod njezina naivnog naličja buktjela je prava vatra. I imala je
snažnu volju, o čemu svjedoči činjenica da je pobjegla
preživjevši napad, i to ne glavom bez obzira, bez ikakvog plana
ili informacija. Bila je suzdržana pod pritiskom i vična brzom
snalaženju. Hancock se neće dobro provesti ako se bude imalo
opustio pokraj nje. Ako joj da bilo kakav razlog da posumnja u
njega i njegove namjere - a imala je i zašto - neće se ustručavati
pobjeći, a nije imao vremena još jednom cijeli tjedan prevrtati
nebo i zemlju u potrazi za njom. I tada možda ne bi stigao do nje
prije Nove ere.
“Nekoliko dana. Možda više, možda manje.”
Slegnuo je ramenima kao da nije važno te da je uvjeren da
će je odvesti onamo bez obzira na to koliko mu vremena trebalo.
Morao ju je nagnati da mu povjeruje. U njegove riječi. Ali nikada
je neće poticati da se pouzda u njega.
105
Honor je zbunjeno raširila oči. Čak je i pogledala Mojoa

naizgled tražeći potvrdu, a zatim ispustila zvuk gađenja kao da
je shvatila kako je smiješno što uopće pokušava odgonetnuti bilo
što na licu drugog muškarca.
“Nemate helikopter? Ono, opaki helikopter? Kakva bi
vojna jedinica poslala ljude u spasilačku misiju...” Uznemireno
je dlanom protrljala svoju obojenu kosu. “Što sam ja uopće?
Nisam baš taokinja. Nestala osoba? Zar itko uopće zna da sam
još uvijek živa? Da sam preživjela bombardiranje?”
U očima joj je sijevnula bol. Ne tjelesna bol, već
emocionalna bol, kao da razmišlja o svojoj obitelji i tuzi koju
zacijelo osjećaju jer ne znaju je li živa ili mrtva, boli li je, je li
uplašena i zatočena na nekom mjestu gdje je nitko nikada neće
pronaći.
Jednako je brzo to zatomila, tjerajući bol iz svojih očiju i
oštro se usredotočila na Hancocka. Bila je neočekivano... snažna.
Rijetko ga je što moglo iznenaditi. Ali Honor je bila upravo
takva. Nešto sasvim neočekivano ali osvježavajuće.
“Kakva ste vi to vojna jedinica da ne posjedujete čak ni
helikopter? Kako ste vi mislili otići, a pogotovo sa mnom?” oštro
je upitala s očiglednom nevjericom. “Mislite da ćemo se tek tako
odvesti odavde?”
A zatim se njezino čelo nabralo kao da je shvatila nešto
drugo. Žena je postavljala previše prokletih pitanja, umjesto da
pokaže barem malo zahvalnosti što su spriječili one šupke da je
ulove, i to mu je počelo dizati živac. Da nije stigao do nje u
pravom trenutku, već bi sada bila izložena strašnoj patnji koja bi
slijedila u narednim danima, pa čak i tjednima, nesnosne boli i
agonije. Savjest koju je potjerao iz svog uma negdje duboko u
106
njemu šaptala je kako će je predati istoj sudbini. Samo odgađa

neizbježno, i što je još gore, ispunjava je lažnom nadom da je
njezinim mukama došao kraj. A to ga je dodatno razljutilo. Nije
se trudio sakriti tu činjenicu pred njom.
Prije nego što je dospio iskazati svoju ljutnju, Honor se
nagnula naprijed, naoko nesvjesna opasnosti dolijevanja ulja na
njegovu vatru.
“I, nekoliko dana’? Ja bih bila prešla granicu za jedan,
najviše dva dana, a hodala sam. Mi se vozimo. Trebalo bi nam
dostajati tek nekoliko sati!”
Hancock je obuzdao svoj bijes - na jedvite jade - no
svejedno je zvučao ljutito kad je progovorio. “Mislim da trošiš
previše vremena postavljajući glupa pitanja i gledajući
poklonjenom konju u zube.”
Sve vrijeme, dok je Honor bljuvala vatru na njega, on je
odmotavao povez na njezinu koljenu te je iz frustracije odviše
snažno povukao posljednji komadić tkanine nad nekakvim
slojem blatnjave masti koja je držala povez na goloj koži njezina
koljena. Platno se otrgnulo, povlačeći za sobom i tanki sloj
osušene krvi. Krv je smjesta nahrupila u ranu, a Hancock je tiho
opsovao. Dovraga, nije joj želio nanijeti bol. Morao je zadobiti
njezino povjerenje, a da pritom ne otkrije više negoli je potrebno,
a ne ponašati se kao da su nabrušeni teroristi bili bolji izbor.
Lecnula se, a potom ugrizla za usnu, jedva otkrivajući
vrhove bijelih zubi. Sva joj je krv napustila lice zbog čega je boja
utrljana u njezinu kožu djelovala još tamnije i neprirodnije
spram takvog bljedila.
Hancock je ponovno tiho opsovao i posegnuo za
komadom platna koji mu je Mojo već pružao. Obrisao je krv, a
107
zatim uzeo bočicu vodikova peroksida koju mu je Mojo dodao i

sreo Honorin pogled.
“Ovo će boljeti”, rekao je, ispričavajući se što ju je već
jednom nenamjerno povrijedio.
“Preživjet ću” odvratila je poprimivši krut izraz lica.
Ipak, zatvorila je oči i opasno se zanjihala kada joj je
Hancock tekućinom poprskao koljeno, a potom tkaninom
skupio višak tekućine. Djelovala je kao da se naginje u stranu i
Mojo je zacijelo pomislio istu stvar jer ju je primio za nadlakticu,
svojom golemom rukom nasuprot njezinim sitnim kostima i stao
je proučavati, zadržavajući je u uspravnom položaju.
“Hvala” promrmljala je Honor, ne otvarajući oči.
“Loš mojo”, rekao je Mojo, odmahujući glavom dok je
promatrao natečeno koljeno s kojim je Hancock sada mnogo
pažljivije postupao.
“Nova era kontrolira ovdašnji zračni prostor” Hancock se
zatekao kako objašnjava. Kao da je zaslužila odgovore. Jebi ga.
Bilo je to nešto najbliže isprici, a da zapravo ne izgovori riječ
oprosti. Nastavio je, premda mu je glas i dalje bio napet od bijesa
koji je osjećao. Premda više ne prema njoj već prema sebi jer
osjeća potrebu opravdavati se bilo komu. I što je iskalio svoj
bijes i frustraciju na njoj te je slučajno ozlijedio. “Posjeduju
oružje kojim mogu srušiti čak i borbeni avion. Helikopter bi im
predstavljao mačji kašalj. Moramo zaobići područje koje
kontroliraju, a ono se širi iz dana u dan, prije nego što se
možemo odvažiti putovati zrakom. Stoga, do tada putujemo
tlom.”
“Ali zašto se udaljavamo od granice?” upitala je ovoga
puta nimalo optužujućim, tek iskreno zbunjenim tonom.
108
Možda bi jednostavno trebao oprati ruke od nje i natjerati

Conrada da preuzme posao njezine dadilje. Hancocka se očito
ne boji, što ga je ljutilo i vrijeđalo njegov muški ego više nego što
je želio priznati. Conrad je, s druge strane, mrzio sve žive i nije
se trudio odati suprotan dojam. Bio je odan i sklon samo svojem
timu. Nikomu drugom. A Hancock je bio jedina druga osoba na
svijetu čije je naredbe slušao i slijedio. Nije bio ništa sretniji u
odnosu na Hancocka kada su ih poslali kao jebene potrčke da
ulove ženu koja ih je na kraju stajala previše vremena i truda.
“Ajmo se na trenutak pretvarati da ti se posrećilo i da si
uspjela izbjeći ljude koji su opkolili selo i čekali te - što nisi
mogla. Ali recimo da jesi i da si stigla do granice, nakon čega si
pretpostavila da si na sigurnom. Ščepali bi te za najviše dva
kilometra nakon ulaska u drugu državu. Dijete bi moglo
predvidjeti tvoju sudbinu. Najkraća udaljenost između dviju
točaka, tvog napada i onog što doživljavaš slobodom, jest ravna
crta. Najbliža američka nazočnost. A kada bi prešla granicu,
smatrala bi da si slobodna. Međutim, osim što se podanici Nove
ere nalaze posvuda, ponudili su i veliku novčanu nagradu
onome tko te ubije, a činjenica da namjeravaš prijeći granicu
proširila se uzduž i poprijeko. Mnogi bi te čekali u zasjedi, jedva
čekajući da te predaju u ruke neprijatelja.”
Bijes je blistao u njezinim očima, ali lice joj se ukrutilo.
Savila je dlanove u pesnice povrh svojih bedara, a Hancock je
nakratko pomislio kako ga namjerava udariti. Zamalo se
nasmijao.
“Misliš da sam preživjela ovoliko dugo zahvaljujući
gluposti?” prosiktala je. “Da sam balava glupačica koja misli da
bi me prelazak granice učinio nedostižnom ili otpornom na zlo?
109
Ja sam žena koja putuje sama. Čak i da me ne lovi skupina

šupaka, svejedno bi mi prijetile razne druge opasnosti. Nikada
se ne bih opustila - i dalje neću - sve dok ne budem u avionu na
putu kući.”
Izgovarajući upozorenje da ne vjeruje ni njemu ni
njegovim namjerama uzdigla je bradu u znak prkosa i izazova.
Ne, nije glupa. Nikada to nije ni pomislio. Da je glupa,
prepustila bi mu se na milost i nemilost i nikada ne bi
preispitivala njegove namjere, već bi pretpostavila da ju je došao
spasiti. Da je glupa, ulovili bi je za nekoliko sati nakon što se
izvukla ispod krhotina i ruševine centra. Glupi ne preživljavaju
više od tjedan dana u vrućoj, jalovoj i nepoznatoj zemlji bez ičije
pomoći.
“Ovo je besmislena i djetinjasta prepirka" odvratio je
namjerno koristeći njezine vlastite riječi protiv nje. “Nadziru i
patroliraju granicu. Područje između granice i bilo koga tko je
iole prijateljski nastrojen prema tebi bit će zabarikadirano i
odsječeno. A mi ćemo poginuti ako pokušamo odletjeti
helikopterom. A sada, jesam li zadovoljio tvoju suludu
znatiželju tako da možemo prestati tratiti vrijeme?”
“Naravno. Odakle mi pravo da doznam išta što utječe na
moju sigurnost ili što me može ubiti? Kako djetinjasto od mene!
Samo izvolite, gospodaru moj. Vodite me. Samo se nadam da
dobro znaš što radiš jer si ostavio brojna otvorena pitanja. Čula
sam mnogo toga, ali nemam nikakav dokaz da je bilo što od
onoga što govoriš istina.”
110
8. POGLAVLJE
HONOR je osjećala bol po cijelom tijelu. Njezina glava i

koljeno oštro su se bunili dok su poskakivali neutabanim
putevima, za sobom podižući oblak prašine koji se vidio s
kilometara i kilometara udaljenosti. Nisu djelovali odviše
zabrinuto svojom vidljivošću, ali zapitala se zašto nisu odlučili
putovati u okrilju noćne tame kao što je to ona činila. To joj je
sasvim sigurno pomoglo da ovoliko dugo ostane živa.
Nije se sjećala da ju je ranije toliko boljelo, ali opet, postala
je vrlo sklona zanemarivanju bola i nijekanju njegova postojanja.
Nije imala drugog izbora, jer bi zaustavljanje ili čak samo i
oklijevanje značilo da će je uloviti. Sada kad je djelomično
izbjegla neposrednu prijetnju da bi je mogli otkriti u svakom
trenutku, činilo se kao da više ne može ignorirati protestiranje
svojeg tijela.
Honor se mogla zakleti da su je Hancock i grubi,
samozatajni muškarac koji je sjedio s njezine suprotne strane
štitili od najgorih izbočina prikliještivši je svojim tijelima. Ali
vjerojatno je samo umišljala. Poskakivali su uokolo jednako kao
i ona. Nisu bili nimalo nježni. I zasigurno joj nisu dali razloga da
povjeruje kako im predstavlja bilo što osim tereta, misije protiv
koje su se vjerojatno bunili i pristali na nju isključivo na temelju
strogih naredbi.
111
Ali čijih? Je li se pročula vijest o tome da je preživjela? Je li

američkoj vladi dovoljno stalo do jedne bijedne humanitarne
radnice kako bi riskirala svoje najbolje ljude, ili još gore, početak
neslužbenog rata protiv Nove ere? Ili je njezina priča dospjela u
medije i proširila se svijetom u senzacionalističkom stilu,
natjeravši Sjedinjene Države da reagiraju? Bože, što li njezina
obitelj trenutačno proživljava? Poželjela je upitati Hancocka
postoji li način da im se javi. Samo kako bi im dala do znanja da
je živa. Ali ne, to bi bilo okrutno. Još uvijek nije na sigurnom, a
ako im bude dala lažnu nadu pa naposljetku ipak poginula, to
će biti strašno za njih.
Željela je odgovore, ali muškarci su šutjeli kao zaliveni.
Hancock joj nije odgovorio čak ni na jednostavnija pitanja, a da
pritom nije dramatizirao kao da se raspituje o državnim
poslovima. Kao da nema pravo znati svoju sudbinu.
Bijes joj je iznova prosukljao žilama zbog njegova
dominantnog, kretenskog stava. No je li se ponašala upravo
onako kako je dao naslutiti? Ne, nije on ništa dao naslutiti. Vrlo
joj je otvoreno rekao da gleda poklonjenom konju u zube.
Pristojnost je stvar pukog izbora. Ako je izvuku iz ove zemlje i
vrate kući, mogu biti i najveći idioti na svijetu što se nje tiče.
“Koliko te jako boli?”
Hancockovo tiho pitanje prenulo ju je narušivši tišinu koja
je ispunjavala džip. Nije si mogla pomoći pa se iznenađeno
okrenula prema njemu, pitajući se je li umislila njegovo pitanje.
Ili iskrenu... zabrinutost... u njegovu glasu. Zacijelo je umislila
barem nju.
112
Smjesta je požalila zbog naglog pokreta. Bol joj je sijevnuo

glavom, a crne su joj točkice iznenada zaplesale pred očima. Sve
oko nje gotovo se sasvim zamračilo.
Hancock je opsovao, a zatim je osjetila kako je povlače
nadolje, nježno joj polažući glavu u Hancockovo krilo.
Drugi joj je muškarac podigao noge i prebacio ih preko
svojeg krila tako da je ležala ispružena između njih dvojice.
“Nisi mi rekla da si osim koljena ozlijedila i glavu”
mračnim je glasom rekao Hancock.
Smjesta je osjetila njegove prste na svojoj kosi te se napela
u iščekivanju njegova grubog dodira. No iznimno joj je nježno
stao opipavati tjeme.
“Nisam znala”, uspjela je promrsiti. “Kako sam i mogla?
Bila sam u šoku nakon napada, a zatim sam očajnički željela
skovati plan da pobjegnem - i preživim. Osjetila sam samo
koljeno. Otežavalo mi je... hodanje.”
“Mogu misliti”, sarkastično je odvratio Hancock. “Još je
prilično otečeno, sigurno zbog tog silnog hodanja.”
Prstima je ovlaš dodirnuo ozlijeđeno mjesto, a ona je istog
trena jauknula, omamljena tamom i mučninom.
“Tu”, rekao je smirenim, ravnodušnim tonom. “Imaš
veliku čvorugu na tom mjestu. Vjerojatno si dobila potres
mozga.”
“Nisam još umrla” prkosno je odvratila. “Da je toliko
ozbiljno, dosad bih već otegnula papke.”
Začula je zvuk sličan smijehu, ali Hancock se nikada ne
smiješi ili smije, stoga je očigledno počela buncati.
“Ne, nećeš umrijeti, ali moraš se odmarati da bi se
propisno oporavila.”
113
Spremila se prezirno otpuhnuti, no shvatila je da bi to

previše boljelo. “Pomalo se teško odmarati i opuštati kad bježiš
glavom bez obzira.”
Muškarac koji je pridržavao njezine noge spustio je
Hancocku u krilo nešto sumnjivo nalik na špricu. Tri šprice.
Kada ih je uzeo i odakle? Nije bila osjetila da se pomiče, ali opet,
nije bila ni posve prisebna.
Ščepao ju je strah te je podigla ruku kako bi zaustavila
muškarčevu upravo u trenutku kada je Hancock primio šprice.
"Što je to i što mi namjeravate učiniti?” ustrašeno je
upitala.
“Moraš se smiriti, Honor. Pod dovoljnim si stresom i bez
dodatne brige. Samo ću ti dati antibiotik i sredstvo protiv bolova
kako bi se mogla opustiti i odmoriti.”
“Sama sam si ubrizgala antibiotik prije nego što sam
pobjegla iz klinike” odvratila je. “I ponijela sam tablete koje
pijem svaki dan, tri puta dnevno.”
“Pametno. Snalažljiva si.”
Je li joj on to upravo dao kompliment? Hancock,
bezosjećajni, samodopadni šupak? Možda je bila u gorem stanju
negoli je isprva mislila, jer je sada počela umišljati stvari koje
jednostavno nisu postojale.
“Međutim, imaš desetke posjekotina i ogrebotina koje se
itekako mogu inficirati, a ta nam komplikacija trenutačno
nikako nije potrebna. Koljeno ti još uvijek gadno izgleda i toliko
je otečeno da izgleda dvostruko veće od uobičajenog. Stoga ću ti,
osim antibiotika i analgetika, dati i injekciju steroida kako bi ti
pomogli s upalom. Večeras ću ti dati Medrol i nastavit ćeš ga piti
sljedećih pet dana. Već bi se sutra trebala bolje osjećati.”
114
“Tek ćemo za pet dana stići tamo kamo idemo?”

prestrašeno je upitala.
Panika joj je jurnula kralježnicom. Pet dana djelovalo je
poput vječnosti. Vrijeme provedeno u bijegu od ubojica koji su
nadzirali svaki njezin pokret djelovalo je beskonačno. Nadala
se... pretpostavila je da će, sada kad ima pomoć, ubrzo stići na
sigurno. Pomisao da će biti izložena toliko dugo plašila ju je.
Bilo ih je sedam, uključujući nju, ali bit će beskorisna Hancocku i
njegovim ljudima ako dođe do borbe. A njihove protivnike
predstavlja nepoznat broj zaluđenih militanata koji neće
odustati dok ne ispune svoj cilj i ulove je.
Doslovce ga je mogla vidjeti kako sliježe ramenima,
premda nije otvorila oči. Kao da ga to ne zabrinjava. Zar zbilja
toliko vjeruje u svoje sposobnosti? U sposobnosti svojih ljudi?
Tolika arogancija i samopouzdanje hrabrili su je. Ali nije
uspijevala zatomiti očajnički strah koji je nadjačavao sve ostalo.
“Neću znati dok ne stignemo” rekao je izbjegavajući
odgovor. “A sad budi mirna kako bih ti mogao dati injekcije.
Možda će te peckati, ali neće dugo trajati
“Ne može mi biti gore nego što jest” odvratila je stišćući
usne.
Bilo je očito kako joj je najprije ubrizgao sredstvo protiv
bolova, na čemu mu je bila zahvalna, jer sada kad je priznala
njegovu prisutnost, bol joj je u neumornim valovima
zapljuskivao tijelom. Osjetila je tračak olakšanja kada joj je
Hancock zadigao slojeve halje i izložio kuk. Nije se bunila u
znak lažne čednosti. U tom trenutku, sve što će joj pružiti
olakšanje bilo je važnije od činjenice da je izloženija pogledu u
većoj mjeri nego što bi željela.
115
Muškarac pored njezinih nogu zakrenuo ju je tek toliko da

Hancock može pristupiti stražnjoj strani njezina kuka, nakon
čega joj je pažljivo utrljao alkohol u maleni komadić kože i
spretno ubrizgao sadržaj dviju injekcija.
Za nekoliko sekundi sve je bilo gotovo te se opustila kada
joj je Hancock iznova namjestio odjeću. Već je osjećala kako je
okružuje topla maglica i obuzima predivni osjećaj težine u tijelu,
tjerajući tvrdoglavu prisutnost bola.
Ipak, borila se protiv gustog vela nesvijesti i uspravila se
dovoljno kako bi otvorila oči i zabrinuto upitala Hancocka.
“Što ako upadnemo u nevolju? Trenutačno se nisam u
stanju izvući ni iz papirnate vrećice”, priznala je.
U Hancockovu glasu nazirao se tračak humora. “Borbu
prepusti nama. Ne očekujem nikakve nevolje - zasad. Stoga,
iskoristi ovu priliku da se odmoriš i oporaviš.”
Možda je ipak samo običan čovjek. A možda ga je bila
pogrešno procijenila. Na kraju krajeva, ipak je na zadatku.
Baš poput svakog drugog vojnika ili operativca specijalnih
postrojbi ili koji god vrag da već jest. Možda tajni operativac?
Svakako je bio dovoljno tajnovit i nije joj otkrio kojoj grani
vojske služi. Možda je sudjelovao u jednoj od onih koja službeno
ne postoji pa joj nije želio otkriti informacije koje bi kasnije
mogla nenamjerno prenijeti dalje.
Nije marila za to. Ako treba, tvrdit će da su je spasile vile,
samo da se uspije vratiti kući. Živa. Zdrava.
“Hvala ti”, prošaptala je grčevito se pridržavajući za
posljednju nit svijesti koju je posjedovala.
Ovoga je puta Hancockov glas održavao iskrenu
zbunjenost.
116
“Za što?”
“Jer si me spasio” odvratila je gotovo nerazgovijetno. “Jer
mi pomažeš. I jer si me obećao vratiti kući.”
Ukipio se pod njom. Osjetila je kako su mu se mišići u
nogama ukočili, a dlan koji je odsutno milovao njezin umirio se i
zatim povukao.
“Nisam ti to obećao, Honor” napeto je odvratio.
Možda ne voli kad mu ljudi zahvaljuju. Ako njegov posao
službeno ne postoji, tada nije navikao primati zahvale ni za što.
On i njegovi ljudi predstavljaju utvare. Kakav grozan način
života. Riskiraš vlastiti život zbog tuđeg, a nikada ti nitko i ne
kaže ni hvala.
“Dovoljno je što se trudiš” promrmljala je. “Ti si mi jedina
i posljednja nada. Stoga, hvala ti.”
“Spavaj, Honor” odvratio je glasom koji je dao naslutiti da
mu se ne sviđaju njezine riječi. “Moraš se odmarati dok još
možeš.”
Tu je naredbu rado poslušala. Već je bila na pola puta,
morala je samo sklopiti oči tako da joj trepavice dodiruju obraze
i predati se slatkom pozivu zaborava.
117
9. POGLAVLJE
MNOGO sati poslije, skupina se zaustavila u podzemnom

skloništu u kojem su namjeravali prenoćiti. Noć je odavno pala,
usporavajući ih na nepostojećoj stazi kroz pustinju.
Putovanje je trajalo dulje nego što je Hancock priželjkivao,
ali nije želio ugroziti vlastite ljude tako što će se zaustaviti
nasred područja na kojem se nisu mogli braniti. Ovdje barem
imaju podzemni bunker otporan na eksploziju i stražarit će u
smjenama kako bi znali ako im se itko približi.
Njegovi su ljudi navikli funkcionirati bez ili uz vrlo malu
količinu sna. Mogli su probdjeti nekoliko dana i svejedno ostati
pribrani i oprezni u borbi, stoga teško da će ih nekoliko sati na
straži onesposobiti.
Izišao je iz vozila pa ispružio ruke i podigao sitno
Honorino tijelo u naručje, privijajući je na svoja prsa dok je
koračao prema ulaznim vratima koja je Conrad već pohitao
otvoriti.
"Sakrijte vozilo” naredio je Hancock zastavši na vratima
kako bi svojim ljudima izdao naredbe. “Mojo, ti i Conrad
stražarite prvi. Dva sata. Henderson i Viper, vi ste sljedeći.”
Pogledao je u Copelanda, odnosno Copea kako su ga zvali zbog
njegovih čeličnih živaca koji su mu omogućavali da se nosi s bilo
118
čime. “Cope, ti i ja posljednji ćemo držati stražu. Sve ću vas

probuditi kada se budemo morali nastaviti kretati.”
"Zašto se zaustavljamo, šefe?” upitao je Conrad znatiželjno
ga promatrajući.
Hancocku je bilo jasno zašto njegove ljude zbunjuje taj
neuobičajeni odmor. Obično nisu posustajali, ne spavajući
danima kako bi što brže postigli svoj cilj.
“Žena će biti beskorisna ako se ne bude odmorila i
oporavila.”
“Loš mojo”, promrmljao je Mojo.
“Moram reći da je ova misija koma” rekao je Cope.
Hancock je iznenađeno pogledao svoje ljude. Nije se
mogao prisjetiti da su ikad imali nešto protiv brojnih misija u
maglovitom spektru između dobra i zla. Neke od njih isisavale
su dušu, nagrizajući ih komadić po komadić dok im nisu
oduzele i posljednji tračak ljudskosti koju su posjedovali.
Uključujući Hancocka. Ova misija teško da je spadala među
najgore. Učinili su mnogo gore stvari u ime “dobra” i zaštite
drugih. Nedužnih ljudi koji se ne mogu zauzeti za sebe. To je bio
Titanov posao. Zauzimati se za njih. Štititi ih jer nisu ni svjesni
koliko su blizu smrti.
“Ne zaslužuje svoju sudbinu” objasnio je Cope, namrštena
lica i obično hladnih, bezosjećajnih očiju u kojima je sada
plamtjela ljutnja. “I ne sviđa mi se činjenica da joj lažemo. Ona
je... hrabra” rekao je, naoko trudeći se pronaći pravu riječ kojom
bi je opisao. “Zaslužuje da je se poštedi. Izbjegavala je te govnare
više od tjedan dana i pobjegla im. Ne znam nikoga, a
ponajmanje neku ženu, tko bi mogao reći istu stvar. Već je
119
postala jebena nacionalna junakinja, ne samo za ovdašnje ljude

već i u Americi.”
“Loš mojo”, ponovio je Mojo, a Hancock je shvatio da se
Mojo slaže s Copelandom te da je zato i prvi put rekao “Loš
mojo”.
Do kurca. Nikada nije doživio ovakvu situaciju sa svojim
timom. Baš nikada. Čak ni kada su na silu oteli Grace od KGI-a,
ustrijelili jednog njihova čovjeka tijekom akcije i gotovo ubili
Rija nakon toga. Kao i Grace. Čak ni kada su dopustili
Caldwellu da otme Maren dok je bila trudna i ranjiva i drži je
pod ključem sve dok Hancock nije bio prisiljen - svojom
prokletom novo probuđenom savješću - umiješati se i sabotirati
svoju misiju kako bi je izbavio.
“Jedna junakinja? Ili stotine tisuća nevinih ljudi koje će
Maksimov pretvoriti u svoje žrtve ako ga ne sredimo jednom i
zauvijek?” odvratio je izazivačkim tonom, podsjećajući svoje
ljude na njihovu ulogu u svijetu. Podsjećajući ih na njihovu
svrhu. Njihovu jedinu svrhu. Njihov zadatak nije bio
prosuđivati, odlučivati tko je vrijedan, a tko nije. Njihov jedini
zadatak bio je lišiti svijet grabežljivaca koji vrebaju nedužne, što
je značilo da su katkada upravo oni vrebali nevine kako bi
uspjeli ostvariti svoj cilj.
Nesloga u njegovim krugovima odgovarala je onomu što
je i sam mislio - premda je potjerao te misli daleko od sebe,
odbijajući si dopustiti da osjeti krivnju. Ili žaljenje. To mu se nije
nimalo sviđalo i morao je sasjeći čitavu stvar u korijenu prije
nego što se njegovi ljudi otmu kontroli i okrenu protiv njega -
nešto na što dotada nije ni pomislio. Bili su odveć staloženi.
120
Odveć odlučni. Odveć usredotočeni. Baš poput njega. Slijedili su

ga, nikada ne preispitujući njegovu riječ.
Sve dosad.
“Kužim” promrmljao je Cope. “Ali to ne znači da se
moram slagati.”
“Ne moramo se slagati” napeto je odvratio Hancock. “Ali
moramo odraditi svoj posao, pa čak i po cijenu jedne nevine
osobe. Za dobro većine.”
“Da, da, znamo” odvratio je Cope nestrpljivo presjekavši
riječ svome vođi i ponovno učinivši nešto što se Hancockovi
ljudi nikada nisu usuđivali. “Dobro većine ima prednost pred
dobrom pojedinca. Moto našeg tima. Kako god. Ali postao je
prilično dosadan i zato ja, nakon što smaknemo Maksimova,
odlazim ”
“Znaš da moramo istrijebiti Novu eru” tiho je rekao
Hancock i dalje čvrsto držeći Honor na svojim prsima.
Članovi njegova tima razmijenili su pogled. Neki složan.
Neki pomiren i predan. Neki neodlučan.
“Loš mojo” rekao je Mojo ozlojeđenim glasom koji je jasno
održavao njegov stav. I to ne u vezi s misijom ili “općim
dobrom”.
“A što onda?” upitao je Conrad, oglasivši se prvi put. “Ja
sam 'za’. Slijedim te. Znaš to. Ali kad će doći vrijeme da
prestanemo s plemenitom borbom i dopustimo drugima da
preuzmu naše mjesto? Uvijek postoji neki šupak kojeg treba
ukloniti. Nakon Maksimova i Nove ere, pojavit će se netko
drugi. Uvijek će postojati netko drugi. Gdje je tomu kraj?”
Frustracija je planula u Hancockovoj kralježnici. Izvor
sukoba koji se izrodio među njegovim ljudima ležao je sigurno
121
sklupčan u njegovim rukama. Jedna sitna žena. Maleni dio njega

požalio je što nije poginula zajedno s ostalima. Jer tada ne bi bio
ovdje; nakon što je prerovao pola države u potrazi za njom. Ne
bi vodio ovaj suludi razgovor sa svojim ljudima čiji prioriteti
nikada nisu bili poljuljani od trenutka kada su počeli raditi za
njega. No jedna sitna žena uspjela je narušiti njihov sklad; i to ga
je raspizdilo.
Da nije preživjela; stvari bi bile uvelike jednostavnije.
“Ti odlučuješ o tome” iskreno je rekao Hancock. “Možeš
otići kad god poželiš. Nitko te ne tjera da ostaneš. Trebamo li te?
Nego što. Ne postoji nitko kome bih radije povjerio vlastitu
sigurnost nego vama petorici. Ali svi bismo razumjeli kad bi u
bilo kojem trenutku poželio otići. Ako nakon Maksimova ti, ili
bilo koji od vas, osjetite potrebu objesiti pušku o klin i otići,
nitko vam neće reći ništa drugo osim sretan put. I vječno ćemo
vam biti zahvalni za vašu službu. Ako me ikada budete trebali,
samo javite. Uvijek ćemo vam čuvati leđa. Jednom jedan od nas,
uvijek jedan od nas. Vaš odlazak neće promijeniti ama baš
ništa.”
Kad su njegovi ljudi ostali šutjeti, Hancock im je uputio
nestrpljiv pogled koji nisu mogli pogrešno protumačiti. Sakrijte
vozilo i pođite na spavanje. Već su potratili dovoljno vremena, a
nisu ga imali na bacanje.
Potom se jednostavno spustio provizornim stubama u
sklonište i prešao na drugi kraj malene prostorije, spuštajući
Honor na jedan od ležaja u kutu kako bi on i njegovi ljudi
zauzeli položaj između nje i ulaza. Bilo je to najsigurnije mjesto
u skučenom skloništu.
122
Ovdje su bili dobro zaštićeni, okruženi armiranim

zidovima i stropom koji su sprječavali proboj njihovih toplinskih
oznaka i mogućnost da ih netko otkrije uporabom toplinskih
senzora. A ako netko ne baci nuklearnu bombu na njih, bili su
zaštićeni od eksplozije. Osim ako napadi ne budu višestruki i
razorni.
Sklonište je predstavljalo zaostatak iz dana kada je Titan
radio za vladu Sjedinjenih Država s punom dozvolom da
ispunjavaju svoje misije služeći se bilo kakvim sredstvima. Bili
su opremljeni najboljim dostupnim sredstvima. Bilo je riskantno
vratiti se ovamo, ali Titan je odavno rasformiran i samo su KGI i
jedan CIA-in agent te njegov tim tajnih operativaca, koji su
odgovarali isključivo Resnicku, CIA-inu agentu, znali da su
Hancock i njegovi ljudi živi te da predstavljaju stvarnu prijetnju
bilo kome tko im se ispriječi na putu. Postojala je sumnja,
naročito u višim krugovima, među onima koji su sudjelovali u
stvaranju Titana, da on još uvijek djeluje. Točnije, da su se
njegovi članovi odmetnuli. Ali samo su rijetki znali da su
itekako živi - i opasniji nego ikada prije.
Nije se brinuo zbog KGI-a, premda nisu bili saveznici. Jesu
li bili neprijatelji? Samo je KGI mogao odgovoriti na to, ali bili su
Hancockovi dužnici. Učinio je mnogo toga da zaštiti Grace. I
Elizabeth, nevino dijete čiji je jedini grijeh bio taj što je imala
istinski zlog oca. Premda to KGI tada nije znao. Možda još
uvijek ne znaju.
I žrtvovao je vlastitu misiju zbog Maren Scofield - sada
Maren Steele - najuspješniju u vezi s uklanjanjem Maksimova.
Do sada.
123
Stoga je sumnjao da će ga KGI ikada izdati ili otkriti

njegovo postojanje, unatoč tomu što je snosio odgovornost za
stradavanje dvojice njihovih ljudi. Bili su previše prokleto...
časni. Pravi Kapetani Amerike. Sve što Hancock nije bio i nije
želio biti.
CIA-in operativac bio je druga priča, ali njegova se vlada
okrenula protiv njega, jednako kao i protiv Titana. I premda je
Titan gotovo ubio Adama Resnicka i pristupio njegovim
povjerljivim podacima, Resnick više nije raspolagao saveznicima
u vlastitim krugovima da bi im se osvetio. Bio bi glup kada bi
sam napao Hancocka, a tip nije bio glup. Bio je oprezan,
pametan i znao brojna sranja o svima iz najprestižnijeg vojnog
osoblja same Bijele kuće i svega ostalog. Mnogi su ga se bojali i
mrzili ga. Dani su mu vjerojatno bili odbrojeni. Bilo mu je
dovoljno teško sačuvati živu glavu pred onima koji bi slavili da
pogine i bez dodavanja Hancocka popisu ljudi koji ga žele
mrtva.
Ljudi koji su lovili Titana predstavljali su obične plaćenike.
Ne organizirane skupine tajnih operativaca. Rijetki su u vladi
uopće znali za postojanje Titana. Stoga je bilo malo vjerojatno da
će ih itko tražiti ovdje. Naročito s obzirom na to da Nova era
kontrolira većinu područja. Velikodušna novčana naknada u
zamjenu za uklanjanje Titana nije bila vrijedna izlaganja
smrtonosnom riziku, a plaćenici nisu poznavali pojam nesebične
žrtve. Njihovi zadaci nisu se temeljili na časti ili općem dobru.
Njihov jedini cilj bilo je punjenje vlastitih džepova i podizanje
ugleda.
124
“Sve je zaključano i sigurno” rekao je Viper ušavši u

malenu prostoriju. “Conrad i Mojo već su na straži tako da će
znati ako i jelen prdne u krugu od jednog kilometra.”
“Onda ti i ostali lezite i odspavajte prije nego što dođe red
na vas da stražarite” naredio je Hancock. “Ovo je možda
posljednja noć tijekom koje ćemo moći spavati prije nego što
ženu predamo Bristowu.”
Namjerno nije izgovorio Honorino ime. Njegovi ljudi nisu
gledali na nju kao na sredstvo za ostvarenje cilja i pukog pijuna,
već kao na junakinju. Nevinu ženu koja nije zaslužila lažnu
nadu koju su joj zaista davali, premda joj nisu lagali riječima.
Njihov je grijeh ležao u prešućivanju, ali bio je slab u odnosu na
njihove brojne druge grijehe. Za ljude poput njih nije bilo spasa.
Bili su osuđeni na vječno prokletstvo, a njihove duše toliko
mračne da nikada više neće ugledati svjetlo dana. Kao što stara
ali dobra izreka govori, put do pakla popločan je dobrim
namjerama.
Viper je ugasio svjetlo, kupajući unutrašnjost tamom dok
su muškarci zauzimali svoje ležaje i vreće za spavanje koje su
ponijeli sa sobom. Bili su obučeni da spavaju kad im se to
naredi, a njihova tijela naviknuta su na prihvaćanje sna kad god
im se pruži prilika, ali i na buđenje, potpuno i trenutačno,
spremni na akciju.
No Hancocku to nikako nije uspijevalo. Dugo nakon što su
njegovi ljudi pozaspali, ležao je na svojoj vreći tek nekoliko
centimetara dalje od Honorina ležaja, misli prožetih žrtvom koju
se spremao predati u Bristowljeve - i naposljetku Maksimovljeve
- ruke.
125
Nije znao koliko je vremena prošlo kada je načuo zvuk koji

bi promaknuo većini ljudi. No njegove su uši bile istrenirane i za
najmanju promjenu. Okrenuvši se prema izvoru zvuka, shvatio
je da dolazi s mjesta na kojem je Honor spavala. Ili je barem
pretpostavljao da spava.
Zvuk je bio toliko tih da je isprva pomislio kako ga je
umislio ili da ga je ispustila u snu, ali ne, ponovno ga je začuo.
Zvučao je kao...
Plač.
Tih, gotovo bezglasan plač.
U kurac.
Srce mu se stegnulo premda ga je već očvrsnuo u odnosu
na tu ženu. Nije glasno jecala niti davala do znanja da tuguje.
Ustvari, nije bio posve siguran ni da je svjesna činjenice da
plače.
Prije nego što je stigao razmisliti, uspravio se tako da mu
je glava bila u razini s njom i povirio bliže, nastojeći razaznati
kroz tamu je li budna. Lagano je ispružio ruku kako bi joj
dotaknuo obraz i provjerio je li u pravu, a prsa su mu se
dodatno stegnula kada su mu njezine suze ovlažile prste.
Plakala je u snu. Sam Bog zna kakve su je noćne more
proganjale. Vidjela je i pretrpjela pravi pakao u posljednjih
tjedan dana. U njemu se probudilo nevoljko divljenje prema
njezinoj snazi. Bila je možda najsnažnija žena s kojom se ikad
susreo. Ne, nije bila ratnica poput žena koje su radile za KGI i
mogle s lakoćom isprašiti tur muškarcu dvostruko većem od
sebe.
Bila je snažna unatoč nedostatku borilačkih vještina i
znanju kako da se obrani. Bila je snalažljiva i odlučna unatoč
126
nemogućim izgledima i nije poznavala značenje riječi predaja.

Premda bi mnogi odavno odustali i pomirili se s vlastitom
sudbinom ili si pak oduzeli vlastiti život kako bi se poštedjeli
neminovnog mučenja i poniženja, ona je tvrdoglavo izdržavala i
borila se za svoj život.
Oprezno, kako je ne bi probudio, gurnuo je ruke pod
njezino sićušno tijelo, nadajući se da je još pod utjecajem
sredstva protiv bolova koje joj je dao. Namjerno joj je dao veću
dozu kako bi se naspavala i povratila toliko potrebnu snagu.
Spustio ju je na vreću pokraj sebe, govoreći samome sebi
kako to čini samo kako ne bi probudila njegove ljude. Kada se
uvjerio da još uvijek spava, legao je pokraj nje i privukao je uza
svoje toplo tijelo, ovijajući je rukama i pružajući joj jednostavni
dar dodira i utjehe. Bilo je to najmanje što je mogao učiniti s
obzirom na to da ju je namjeravao izdati na najgori mogući
način.
S nježnošću, za kakvu nije bio svjestan da je posjeduje,
maknuo joj je pramenove kose koji su joj zakrivali lice i
pomilovao bore koje su joj nabrale čelo zbog sna u kojem se
mučila. Strah je opipljivo isijavao iz nje, a nešto duboko u njemu
zgrčilo se i preokrenulo kada je shvatio kako joj ti tihi jecaji
potresaju čitavo tijelo.
Šapćući kako bi spriječio svoje ljude da ga čuju, usnama je
ovlaš dodirnuo njezinu ušnu školjku.
“Sigurna si; Honor. Čuvam te. Noćas ti nitko neće
nauditi.”
Ova noć bila je jedino što joj može pružiti. Nije imao
pojma što nosi sutrašnji dan premda je; ako njegov plan uspije,
127
znao što nosi bliska budućnost. Zatvorio je oči kako bi otjerao

prizore u kojima Honor pati. Biva ponižena.
Ubijena.
Sumnjao je da će neozlijeđena proći kroz Maksimovljeve
ruke, ali čak i da se to dogodi, on će je predati upravo onoj
skupini od koje ju je Hancock trenutačno silno želio zaštititi.
Ironija ga je ubijala. A oni je sasvim sigurno neće pustiti da se
izvuče neozlijeđena - ili uopće. Što god joj Maksimov učinio, to
će predstavljati tek djelić onoga što će joj priuštiti Nova era.
Ugrozio je vlastiti život, živote svojih ljudi. Sve kako bi
iščupao Honor iz kandži Nove ere te da bi je Maksimov
upotrijebio kao pregovaračko sredstvo. I predao je... Novoj eri.
Njezina je sudbina bila neizbježna. Zato što je bilo ispravno
predati je Maksimovu i omogućiti Hancocku nesmetan pristup
čovjeku kojeg je želio smaknuti više od bilo čega na svijetu. Ali
prave stvari nisu uvijek djelovale ispravno.
Katkada je činjenje prave stvari bilo sjebano na deset
različitih načina.
128
10. POGLAVLJE
HONOR se probudila i protegnula, a tijelo joj se smjesta

pobunilo kada je upregnula svoje mišiće. Trepnula je kako bi
izoštrila vid, a potom se osvrnula po sobi i ugledala nekoliko
Hancockovih ljudi kako spavaju. Njih četvoricu, bez Hancocka i
još jednoga, ali pretpostavila je kako su se tijekom noći
smjenjivali na straži.
Kad je već kod toga, nije imala blage veze gdje se uopće
nalaze ili skrivaju. Imala je osjećaj kao da je riječ o špilji; budila
je u njoj osjećaj gušenja i klaustrofobije. Nije imala prozore ni
bilo kakav izvor svjetla, a zrak je bio ustajao zbog nedostatka
prozračivanja.
Iskoristila je nekoliko ukradenih trenutaka tišine i samoće
kako bi utvrdila svoje stanje bez Hancockova prodornog
pogleda koji je vidio previše toga. Savila je koljeno, odahnuvši
kada je shvatila kako nije onoliko ukočeno ili otečeno, premda je
još uvijek boljelo i pružalo otpor pri kretanju. Glava je nije
divljački boljela kao jučer, ali možda je tako zbog zaostalog
djelovanja analgetika koji ju je bio posve otupio.
Provjeravala je svoje stanje nekoliko dugih sekundi koje si
ranije nije mogla priuštiti zbog očajničke potrebe da se nastavi
kretati. Tijelo joj je bilo nesumnjivo prekriveno masnicama,
porezotinama i ogrebotinama, no jedine dvije ozljede koje su je
129
mogle onesposobiti bile su one na glavi i koljenu. Sve drugo bilo

je podnošljivo, i kad je riječ o tome, nije sebi namjeravala
dopustiti da predstavlja prepreku pred onime što najviše želi.
Svojim bijegom. Slobodom.
Zbog toga će izdržati bilo što. Izdržala je sve u posljednjih
nekoliko dana, tjerajući svoje tijelo preko granica izdržljivosti u
očajničkom pokušaju da preživi.
Ali sada je imala pomoć i unatoč Hancockovu prigovoru
da gleda poklonjenom konju u zube, nije namjeravala
pogoršavati stvari tako što neće surađivati. Možda joj se ne
sviđa tip i možda je tjera da škrguće zubima iz frustracije, ali
ako je izbavi iz ovog kaosa, pregrist će jezik i neće učiniti ništa
zbog čega bi požalio što ju je spasio. Nije joj se morao sviđati
premda će, ako je uspije izvući u jednom komadu, djelovati tek
poput sitničavog, razdražljivog djeteta jer mu zamjera na ne
pretjerano simpatičnoj osobnosti.
Stoga je odlučila prestati ponašati se poput čangrizave
tuke i ubuduće držati jezik za zubima. Više mu se ni jednom
neće usprotiviti ili požaliti pa premda je to stajalo života.
Upravo u trenutku kad se spremila ustati, začula je zvuk i
hitro skrenuvši pogled prema izvoru, ugledala Hancocka i još
jednog muškarca kako se spuštaju stubama u malenu prostoriju
u kojoj su ostali spavali.
Pogledi su im se načas sreli, a čak i unatoč slabom svjetlu
postojalo je nešto... odmahnula je glavom kada joj je sjećanje
naglo proletjelo umom, projurivši odviše brzo kako bi ga
spoznala. Namrštila se jer je nešto nedostajalo. Nešto ju je
kopkalo.
“Vrijeme je za pokret.”
130
Nije govorio glasno, ali nije ni morao. Njegovi su ljudi

očito bili obučeni da se probude na zapovijed i spreme za akciju.
Komešanje je ispunilo prostoriju. Uspravivši se na svom ležaju,
Honor se zaljuljala zbog osjećaja mučnine u dnu želudca. Brzo
se pribrala - ili je barem tako mislila - ne želeći im pružiti
vremena da se zabrinu. Zadržat će ih samo preko sebe mrtve, s
obzirom na to da se željela izgubiti odavde i još više, od njih.
Hancock, proklet bio, ne može mu promaknuti ni jedna
sitnica, smjesta se približio i čučnuo uz njezin ležaj.
“Je li ti zlo?” upitao je tiho kako ga njegovi ljudi ne bi čuli.
Osjećala je smiješnu zahvalnost jer je nije osramotio ili
istaknuo njezinu slabost pred ostalima. Ponos joj je bio vrlo
važan. Samo joj je on preostao. On i nada. Te će je dvije stvari
jedine poslužiti u narednim danima.
“Ne. Samo sam prebrzo ustala. Dobro sam. Zbilja.”
“Kad si zadnji put jela?” upitao je prebirući onim svojim
prodornim pogledom po njezinim kostima kao da mu ništa ne
može promaknuti.
“Prekjučer” odvratila je kriveći lice prisjetivši se
bezukusnog, bljutavog vojničkog obroka koji je bila pojela bez
razmišljanja, zalivši ga posljednjim kapima vode koju je imala.
Hancock se okrenuo i obratio jednom svom čovjeku koji je
smjesta izvadio paketić i bacio ga Hancocku. Drugi im je prišao
s vakuumiranim zavežljajem i čuturicom. Otvorio je oba obroka
i bacio ih na krevet pokraj nje.
Razna sušena hrana, voće i nešto nalik na meso, ležalo je
pokraj nje, a ona se jedva uspjela suzdržati da se ne baci na njih
poput izgladnjelog vuka.
131
Hancock je prislonio posudicu s vodom na njezino bedro,

a zatim se ponovno uspravio do pune visine.
“Pojedi što možeš dok izvozimo džip i spremamo stvari.
Jedan paketić sadrži vitamine, a drugi proteine. Pojedi i jednog i
drugog koliko god možeš, a da ti ne pozli.”
Kimnula je već posežući za hranom. Na njezino
iznenađenje, imala je dobar okus. Nije izgledala nimalo ukusno i
nije imala miris, ali okus joj je preplavio jezik čim je dodirnuo
hranu.
Polako je žvakala prvi zalogaj, uživajući u njemu i želeći
da traje što dulje, a zatim joj je sinulo kako joj je rekao da pojede
što stigne te da se spremaju za polazak. Što je značilo da, ako ne
ubrza, neće stići mnogo pojesti.
Trpajući hranu u sebe i natačući se vodom iz čuturice
poput stroja, znatiželjno je promatrala pripreme oko sebe čudeći
se skladnosti tima. Radili su u tišini, ne osjećajući potrebu da
komuniciraju. Jednostavno su znali što im je činiti i to na
najučinkovitiji način. Poput švicarskog sata.
Nekoliko trenutaka nakon toga, Hancock se približio
noseći nešto nalik na svežanj crne tkanine preko svoje ruke.
Iskrivila je lice, smjesta shvativši da je namijenjeno njoj.
“Imamo sreće što stupamo na područje gdje žene obično
nose burke. Da si je prije nosila, privukla bi neželjenu pažnju.
Pametno si postupila što se nisi nastojala sakriti u potpunosti.”
Zbog natruhe pohvale, njezin vrat i obraze ispunila je
vrućina.
“Ovo će te sasvim pokriti, a nitko neće sumnjati u tako
odjevenu ženu na području kroz koje ćemo putovati sljedeća
dva dana.”
132
Premda će je burka gušiti i biti iznimno neugodna, Honor

je bila silno zahvalna što će je pokrivati od glave do pete. Čak joj
ni oči neće biti vidljive te će se besprijekorno uklopiti među
druge žene ako budu prisiljeni pojaviti se na javnom mjestu.
Ostatak Hancockove skupine predstavljao je drugu priču.
Nije bilo uobičajeno da jednu ženu prati šest kršnih
zapadnjačkih ratnika. Muški pratioci neudanih - ali i udanih -
žena bili su uobičajeni, ali nema šanse da se ta skupina uklopi ili
zamijeni za domaće stanovništvo.
Želeći ukloniti što više slojeva odjeće ispod burke, Honor
je žurno skinula sve osim najvažnijih predmeta, pazeći pritom
da joj platno neprestano zakriva tijelo, premda nitko od
muškaraca nije gledao u nju.
Nagurala je odbačenu odjeću u svoju torbu, a zatim
natrpala ostatak hrane u usta, zalijevajući ga s nekoliko obilnih
gutljaja vode.
Kada su se svi muškarci vratili u prostoriju, spremni za
polazak, Hancock ih je žurno predstavio, a Honor je zapamtila
sva njihova imena. U mislima je zakolutala očima kada je stigao
do Mojoa. Bilo je prikladno jer nije čula tipa da govori bilo što
osim “Dobar mojo” ili “Loš mojo”.
Nekoliko minuta poslije žurno su je otpravili u pripravno
vozilo, a Hancock se motao oko njezina lakta premda se nije
miješao dok se penjala na visoko stražnje sjedalo. Možda je
provjeravao ograničenost njezinih pokreta, no već se bila
zavjetovala kako nitko od tih muškaraca, ma koliko joj tijelo
vrištalo od bola, neće ni pomisliti da je nesposobna izdržati
vlastitu težinu. Doslovno.
133
Odavala ju je jedino stegnuta čeljust dok se smještala

pokraj Conrada, vjerojatno drugog najstrašnijeg tipa u skupini
nakon Hancocka. Više joj se sviđao Mojo, ma koliko to suludo
zvučalo, jer je Mojo bio zastrašujući kurvin sin, ali prema njoj
nije pokazao ništa osim nježnosti i strpljenja. Conrad je
djelovao... hladno. Oči su mu bile prazne i bezdušne, kao da je
sav život odavno isisan iz njega pa prije sliči stroju nego
čovjeku, ispunjavajući naredbe poput robota.
Nije mogla suspregnuti drhtaj, ponovno se zapitavši je li
njezin spas strašniji od druge mogućnosti. Skučeno mjesto
između dvojice muškaraca koji izgledaju kao da su vrlo dobro
upoznati sa smrću i uništenjem trebalo je smiriti njezine napete
živce i djelomično ublažiti paralizirajući strah, naizgled sastavni
dio njezin krvotoka. Sasvim su sigurno izgledali sposobni
suočiti se i poraziti sve i svakoga. Upravo joj je takva vrsta ljudi
potrebna ako želi umaknuti očajničkim potezima Nove ere. Ali
svejedno je bila nervozna. Strah, njezin neizostavni suputnik u
posljednjih tjedan dana, uporno ju je pratio, duboko ukorijenjen
i nevoljan popustiti svoj grčeviti stisak nad njom.
Možda se više nikada neće osjećati sigurno. Možda čak i
nakon što se vrati kući; odbijala je reći ako se vrati kući jer će,
osim ako ne bude istinski vjerovala u to i Hancockovu
sposobnost da je odvede onamo, biti osuđena na propast i prije
nego što uopće počnu. Pred očima je jasno mogla vidjeti noćnu
moru napada i svoje prijatelje i suradnike okrutno ubijene i
raskomadane, koja joj ni u jednom trenutku nije napuštala
svijest ni podsvijest.
Čovjek ne može jednostavno “preboljeti” takve stvari.
Sada je puno bolje shvaćala užase koje su proživljavali vojnici.
134
Iznova i iznova. I zašto mnogi silno pate i nakon povratka kući.

Zašto mnogima dijagnosticiraju posttraumatski stresni
poremećaj. Kako itko može voditi normalan život posve
oslobođen svojih demona kada pakao nikad ne napušta njihov
um? Njihovo pamćenje?
Nesvjesno se približila Hancocku u potrazi za toplinom
njegova tijela, a siloviti nalet panike djelomično je popustio kada
joj se upila u kožu.
Potom se napela, trepnuvši kada ju je zagolicalo blijedo
sjećanje, okrznuvši joj sam rub pamćenja. Namrštila se,
naprežući se kako bi ga jasno prizvala. Bila je u Hancockovom
naručju, vlažnih obraza, prsa stegnutih od tuge i straha. Grlio ju
je. Kada?
Sinoć.
Zacijelo je plakala u snu. Hancock ju je bio podigao s ležaja
na kojem je spavala i spustio na svoju vreću za spavanje pokraj
sebe te je ovio rukama, privijajući je uza se, njišući je i tješeći, sve
joj vrijeme šapćući nježne riječi.
Morala je upregnuti svu snagu volje kako se ne bi naglo
okrenula i zapiljila u njega kao da na neki način može
rastumačiti zagonetku zurenjem u njegove oči.
Nije umišljala. Nije sanjala. Ležala je u njegovu naručju
dok nije utonula u dovoljno čvrst san kako bi je vratio na njezin
ležaj, a da ona toga ne bude svjesna. Sve dosad.
Boreći se protiv izdajničkog mrštenja, ugrizla se za donju
usnu i zapitala se zašto uopće pravi slona od buhe. On je ljudsko
biće, na kraju krajeva, premda je sumnjala u to. Sinoć je samo
dokazao da nije totalni kreten i da posjeduje moć suosjećanja.
Očigledno ju je skrivao iz nepoznatih razloga, ali opet,
135
pretpostavljala je da mu se, ako to neprestano čini i nesebično

riskira vlastiti život zbog drugih, ne isplati emocionalno
angažirati u bilo kojem smislu.
Shvaćala je zašto gleda na nju i brojne druge kojima je
pomogao kao na... stvari, a ne na ljudska bića koja osjećaju. Zato
što bi, ako stvari pođu po zlu, osjećao mnogo više. Možda je
tako ostajao pri zdravoj pameti. Koja god njegova metoda bila,
bila je zahvalna što funkcionira. I što god da je izvuče iz ovog
pakla i vrati na američko tlo, složit će se s time sto i deset posto.
Ipak, nije si mogla pomoći pa je virnula prema Hancocku
dok nije gledao, proučavajući njegovu čvrstu čeljust i lice nalik
na isklesanu figuru. Pitala se kako glasi njegova priča. Što su on
i njegovi ljudi službeno radili i postoje li uopće u službenim
zapisima?
To je zacijelo strašan način postojanja; živjeti a opet
predstavljati nulu u svijetu, ništa i nikome. Neprestano riskirati
vlastiti život zbog stranaca koje ne poznaju i koje nikada više
neće vidjeti. Je li im itko ikada zahvalio? Istinski? U mislima se
zavjetovala da će, kada dospiju na svoje odredište, gdje god to
bilo, ponaosob zahvaliti svakome od njih. Pobrinut će se da
znaju kako ona neće zaboraviti da su joj omogućili da preživi.
Da su je spasili od neminovnog mučenja i smrti.
Istodobno, ma koliko proturječno zvučalo, to je samo
učvrstilo njezinu volju za humanitarnim radom. Nitko je neće
kriviti ako nikada više ne preuzme kakav zadatak. Ako ostane
unutar sigurne zone Sjedinjenih Država, uživajući u zaštiti i
slobodi njihovih granica. Živeći u blaženom neznanju koje
uživaju - i velikodušno prihvaćaju - brojni Amerikanci. Većina
136
će je ljudi smatrati ludom što će uskočiti natrag u vatru nakon

ovako bliskog susreta s nezamislivim.
Ali postoje ljudi kojima je potrebna pomoć. Ljudi koji
nemaju nikoga da se bori za njih. Da im pomogne učiniti nešto
što njezini sugrađani uzimaju zdravo za gotovo. Da prežive.
Budu slobodni. Hancock i njegovi ljudi vode tu borbu. Posvetila
je svoj život pomaganju drugima. Samo zato što se susrela s
nevoljom - i svladala je - ne znači da može jednostavno odstupiti
i odustati. Dopustiti drugima da preuzmu taj rizik na sebe.
Zbog toga je postala samo odlučnija ne dopustiti onim
šupcima da uguše njezine napore. Njezinoj se obitelji to neće
svidjeti. Neće se predati bez vraške borbe, kao ni prvi put kada
je pošla u ovu ratom rastrganu, nestabilnu regiju. Željet će
provesti određeno vrijeme s njom - vrijeme koje će im rado
pružiti - kako bi se uvjerili da je dobro i zbilja sigurna. Živa.
Neozlijeđena.
Ali zatim će se iznova pridružiti plemenitoj borbi i ništa je
neće spriječiti u njezinu pozivu. Nije ga mogla ignorirati,
odlučiti se za siguran uredski posao. Odustajanjem ne bi
iznevjerila samo ljude kojima je očajnički potrebna, već i sebe,
svoje ideale i uvjerenja.
“O čemu god razmišljaš, bolje ti je da sam dio toga.”
Hancockov otegnuti govor probio se kroz njezine misli,
prenuvši je tako da je podigla pogled i shvatila kako je pažljivo
proučava. Što je mislio, da mu namjerava pobjeći i otići sama?
Teško. Bio je njezina jedina i najbolja prilika da se živa vrati kući
i bila je toga svjesna.
Bila je toliko predana vlastitim mislima da je progovorila
ne razmišljajući o svojim riječima.
137
“Samo sam se zavjetovala kako neću dopustiti da me ti

šupci natjeraju da odustanem” ispalila je.
Posramljena svojim naprasitim ispadom, pognula je glavu
i stala mrmljati.
“Većina bi ljudi pobjegla kući i nikada se više ne bi
vratila” tiho je dometnula. “Ja nisam poput većine i potrebna
sam ovdašnjim ljudima. Ali i na drugim mjestima. Mjestima na
koja većina ljudi ne želi otići. Ali njihova je potreba najveća. I
kao što ste vi riskirali svoj život kako biste spasili mene - jednu
osobu - tako ću i ja riskirati svoj život kako bih pomogla
nebrojenim drugim ljudima. Vaš rizik neće biti uzaludan. Moj
život nešto predstavlja. Ima svrhu. Neću se predati bez borbe,
niti ću dopustiti tim gadovima da me zastraše i natjeraju da
glave zabijene u pijesak sjedim kod kuće s mamicom i taticom
poput kukavice.”
Glas joj je postajao sve odlučniji sa svakom riječju tako da
je na kraju poprimio intenzitet njezinih emocija.
Muškarci su ostali šutjeti, a tišina je okupala unutrašnjost
vozila. Neki su spustili pogled. Drugi su ga skrenuli u stranu,
zureći kroz prozor ili u prazno. Nelagoda u zraku bila je
opipljiva te se namrštila, ne shvaćajući zašto. Je li ih naljutila
zato što su riskirali vlastiti život zbog nekoga tko će se ponovno
dovesti u istu situaciju?
Pretpostavljala je da djeluje nezahvalno i bezobzirno
spram njihove žrtve. Vjerojatno su se pitali kog vraga rade usred
pustinje riskirajući vlastite guzice zbog žene koja ne cijeni njihov
trud te zašto je jednostavno ne izbace i ostave da se sama
snalazi.
138
“Ne očekujem da to shvatite” tiho je rekla. “Ali ne mogu

okrenuti leđa tim ljudima. Nemaju nikoga tko bi se borio za njih.
Nikoga tko bi im pomogao. A ako dopustim teroristima da me
odvrate od mog cilja, onda su pobijedili, bez obzira na to
pobjegla ja ili ne, preživjela ili umrla.”
Nastavila je prije nego što su uspjeli odgovoriti, premda
nije ni očekivala odgovor. Nisu bili pretjerano pričljivi. Pokraj
njih, Hancock je djelovao poput brbljavca, a tip je govorio samo
kad je potrebno. Ali njegovi ljudi? Imali su još i manje toga reći.
Ali možda su, kao svome vođi, riječ prepuštali Hancocku, a oni
se bavili djelima.
“Ne želim djelovati nezahvalno za to što ste učinili - što
činite. Niti sam ravnodušna prema činjenici da ste riskirali
vlastite živote kako biste me izbavili. Možda tako djeluje, ali ne
mogu objasniti koliko mi znači to što ne manipulirate sa mnom,
ne prijetite mi i ne strašite me.”
Conrad je sa svog mjesta pokraj nje promrmljao
nerazgovijetnu psovku, okrećući se prema prozoru kako mu ne
bi vidjela oči ili izraz lica. Mogla bi se zakleti da su se zbog
njezine izjave osjećali... neugodno... i to ne iz razloga koje je
navela. Copeland ili Cope, kako ga je njegov tim nazivao,
izgledao je krivo.
Zbunjeno se zagledala u Hancocka i smjesta pronašla
utjehu u činjenici da njegovo lice predstavlja neprobojnu masku
lišenu emocija, mišljenja ili osude. Njegove oči nisu odražavale
slaganje ni kritiku. Samo ju je promatrao onim svojim
staloženim pogledom, bezizražajna lica kao i uvijek.
Mašta joj se očito otimala kontroli jer je vidjela stvari koje
ne postoje. A sada kad je to sročila kao ispriku... Ma koga ona
139
zavarava? To je bila isprika, molba da je shvate i možda odobre

njezin način razmišljanja. A tada se razbjesnila jer joj nije trebalo
njihovo dopuštenje da postupa u skladu sa svojim pozivom.
Njima sasvim sigurno nije trebalo njezino odobrenje, niti ih je
boljela ona stvar za to što misli o njima, stoga zašto da osjeća kao
da, samo zato što su joj spasili život, treba predati moć nad
vlastitim životom u njihove ruke? Moć nad vlastitim izborima.
Vlastitim odlukama.
Ne posjeduju ni nju ni njezin um. A pogotovo ne njezine
izbore. Dugovala im je zahvalnost, to svakako. Dugovala im je
poštovanje i punu suradnju dok god se nalazi pod njihovom
zaštitom. Ali nije im dugovala ništa više, i jamačno joj nije
trebalo njihovo dopuštenje da čini sa svojim životom što god
želi - treba. Jednako kao što njima nije trebalo - niti su željeli -
njezino.
Hancock je tek slegnuo ramenima. “Ako se vratiš kući,
ono što ćeš raditi poslije ovisi samo o tebi. Odrasla si žena i
nikome ne duguješ objašnjenje za svoje odluke.”
Iz nekog joj je razloga zasmetalo što je rekao ako se vrati
kući. Ne kada. Strašno joj je zasmetalo. Zato što je Hancock bio
sasvim smiren i samouvjeren. Odisao je apsolutnim povjerenjem
i pouzdanjem u vlastite sposobnosti i sposobnosti svog tima. Bio
je to prvi put da je natuknuo kako se možda neće izvući iz ovog
kaosa. Kao da postoji i najmanja mogućnost da neće. Bilo joj je
nato pojurilo i zabubnjalo u sljepoočnicama, iznova probudivši
bol u glavi koji se bio smirio. Do ovog trenutka.
Poželjela se zavući u njegovo naručje i sklupčati se ondje
kao i prošle noći, premda toga nije bila svjesna. Ali sada su joj
uspomene na osjećaj potpune sigurnosti i ugode doplovile u
140
svijest, snažnije rasvjetljavajući sinoćnje događaje. Željela je

ponovno iskusiti taj osjećaj. Pa makar i na samo nekoliko
trenutaka. Tek toliko da rastjera iznenadnu nelagodu koja je
bjesnjela njezinim žilama.
Mogla je zamisliti kako bi reagirao kada bi učinila takvo
što. Bilo je očito kako ne želi da zna da ju je sinoć grlio i tješio.
Njegovi ga postupci sasvim sigurno nisu izdali ni na koji način,
niti je spomenuo taj događaj. Ponašao se kao da se nikada nije
zbio, a Honor je bila uvjerena kako bi, kada bi to spomenula,
zanijekao čitavu stvar i rekao joj da je samo sanjala. Premda je
prokleto dobro znala da je bilo stvarno. Nikada neće zaboraviti
boravak u njegovu naručju te snagu i utjehu kojom su je ispunili
ti sati, premda joj je bilo potrebno neko vrijeme da se svega
prisjeti.
Ukazao joj je nježnost, iako je ona u njemu vidjela samo
najgore. Ali opet, brzo je spoznala da tip ima toliko slojeva da bi
vjerojatno mogla kopati i razgrtati čitavu vječnost, a opet nikada
ne bi doznala sve o njemu. Najmanje što je mogla učiniti bilo je
poštovati njegovu očitu želju da ne obznani svoj postupak.
Možda ga je smatrao slabošću, ali Honor je bio očajnički
potreban. Bio je njezino sidro u najtežem trenutku, kada je bila
prepuštena na milost i nemilost vlastitih noćnih mora i očaja koji
se taložio u najdubljim zakutcima njezine duše.
Ono što je za njega predstavljalo slabost, za nju je značilo
prijeko potrebnu dozu snage. Njegove snage.
Nije odgovorila na njegovu dvoznačnu izjavu, odbijajući
pokazati da ju je trenutak njegova nepovjerenja potresao do srži.
Možda se samo nespretno izrazio, nemarno oblikovao riječi, ali
141
opet, nije joj djelovao poput nekoga tko dopušta da mu riječi

nepromišljeno napuštaju usta.
Ponovno je zavladala tišina; a Honor se usredotočila na
pusti krajolik kojim su jurili. Gotovo joj je uspjelo hipnotizirati
samu sebe kada ju je Hancock prenuo iz transa.
“Morat ćemo natočiti gorivo za nekoliko kilometara. Riječ
je o malom selu, ali nalazi se na raskrižju i u središtu distribucije
goriva na ovom području, stoga će promet navirati sa svih
strana, ali nemamo izbora. Nećemo stići do sljedeće postaje. Kad
stignemo, izići ću i natočiti gorivo. Ti ćeš moći otići na zahod.
Conrad će te otpratiti, ali ne smiješ dizati glavu i moraš
neprestano koračati jedan korak iza njega.”
“Dobro sam upoznata s ovdašnjom kulturom i običajima”
odvratila je.
“Da, pretpostavljam da jesi”, rekao je Hancock nakratko je
proučivši. “Ali ne želim se oslanjati na pretpostavke kada je u
pitanju tvoj život, stoga očekuj da ćeš ubuduće čuti još poznatih
informacija.”
Imao je pravo.
“Koliko jezika govoriš?” upitao je, iznenadivši je
prividnom znatiželjom.
“Tečno govorim arapski i sedamnaest drugih manje
zastupljenih jezika u krugu od tri države i vjerojatno u još njih
desetak. Iznimno sam dobra u oponašanju. Čim čujem nekakav
naglasak, smjesta ga mogu oponašati.”
Hancock je podigao obrvu. "Koliko si dugo učila
bliskoistočne jezike?”
“Sama sam ih učila u srednjoj školi” priznala je. “Dobro,
počela sam pred kraj osnovne, ali u srednjoj sam baš zapela. Ne
142
postoji mnogo srednjih škola u zemlji koje uopće nude arapski

jezik kao predmet, a kamoli slabo zastupljene regionalne jezike.”
“Zacijelo brzo učiš kad si to uspjela izvesti u manje od
deset godina.”
Slegnula je ramenima, posramljena komplimentom
premda ga nije tako sročio. Prije da je izrekao činjenicu.
“Imam sklonost prema jezicima. Uz bliskoistočne jezike,
tečno govorim francuski i španjolski i mogu voditi jednostavan
razgovor na njemačkom i talijanskom. To me oduvijek zanimalo
i brzo učim. Na fakultetu sam dodatna tri semestra slušala svaki
predmet vezan uz bliskoistočne jezike koji su nudili i istodobno
pohađala desetak tečaja na internetu. Znala sam čime se želim
baviti nakon fakulteta. Diploma mi je bila samo sredstvo da
bolje shvatim kulturu u koju sam kanila ući.”
“Koliko danas plaćaju anđele milosti?” upitao je Viper
otežući riječi.
Osjetila je navalu bijesa, a na njezino iznenađenje,
Hancock je muškarcu uzvratio otvoreno prijekornim pogledom
zbog kojeg je ovaj pročistio grlo.
“Nisam te mislio uvrijediti” rekao je pa se vratio zurenju
kroz prozor.
“Primam neoporezivu stipendiju” rekla je kroz stisnute
usne. Činjenica da je propitivao njezina djela, srozavajući ih na
puku plaću, digla joj je živac. “Vrlo malu stipendiju. Zasigurno
nedovoljnu za američki standard. Imam smještaj, ali dijelim ga -
dijelila sam ga” tiho je dodala, “s tri druge humanitarne radnice.
A hranu često dobivam od seljana, premda je nemaju na bacanje.
Obučeno medicinsko osoblje dobiva više - zarada mora biti
143
dobra kako bi se prihvatili tog posla - ali ljudi poput mene

najvećim su dijelom volonteri.”
Utihnula je, odbijajući reći išta više - braniti se s obzirom
na to da nije imala obvezu opravdavati svoj život pred tim
ljudima. Unatoč tome što ga spašavaju.
“S obzirom na to da će biti očito kako nismo odavde, ako i
samo ako budeš morala govoriti, čini to na najuobičajenijem
jeziku, arapskom”, nepotrebno ju je uputio Hancock.
No ovoga ga puta nije podsjetila na svoje široko znanje.
Kao što je i sam ustvrdio, kada su konačni ishod život ili smrt,
pretpostavke se nipošto ne isplate.
144
11. POGLAVLJE
PREMDA ju je - sve njih - Hancock upozorio da se mjesto

nalazi na raskrižju ruralnog područja, nije očekivala da baš toliki
promet protječe kroz selo smješteno naizgled usred ničega.
Činilo se da ta predstraža predstavlja čvorište cijele zemlje. Svi
su prolazili kroz to selo na putu kroz ovo područje.
Prije negoli su se zaustavili na ulasku u naselje, Hancock
ih je tiho upozorio da se ne udaljavaju jedni od drugih te
naredio Conradu da što brže odvede i vrati Honor u vozilo. To
selo ne samo da je predstavljalo sjecište svih puteva koji vode do
udaljenih područja i drugih zemalja već i mjesto na kojem je
čovjek mogao kupiti otprilike... sve.
Lokalnom gospodarstvu nisu pomagale samo stabilne
zalihe goriva i danonoćna vojna straža koja ih je štitila, već su tu
za svakim drugim šatorom stajali dileri oružjem, ne skrivajući
svoju robu. Premda je bilo protuzakonito, vlada je žmirila što se
toga tiče, zanemarujući ono što se događa u malenom selu.
Bilo je teško zamisliti takvo živo tržište okruženo doslovce
praznim prostorom u krugu od nekoliko kilometara. Između
šatora u kojima su se prodavali oružje, eksplozivi i obrambene
naprave stajale su žene, pripremajući hranu i prodajući je.
Odjeća. Razne zalihe. Svježa voda. Sve je bilo dostupno po
određenoj cijeni.
145
Živahna atmosfera bila je varljiva. Bezazleni osjećaj brzo bi

se rasplinuo čim bi tkogod pogledao ispod površine i proučio
lica i položaje tijela ljudi koji su kupovali i prodavali robu.
Honor je proučavala sve do jedne osobe dok su se probijali
na suprotni kraj sela gdje se nalaze spremnici goriva. U zraku su
vladali ozbiljnost, iščekivanje, oprez i strah. Pištolji - jurišne
puške - bili su izloženi svačijem pogledu i dostupni u svakom
trenutku.
Zadrhtala je zamišljajući kakav to život vode ovdašnji
ljudi. Istina, ona je živjela i radila u nemirnom području, ali osim
pritiska odmetnika, selo je bilo mirno. Puno ljudi koji su samo
željeli utočište od bezumnog nasilja koje ovdje vlada i koji se
nisu željeli svakog jutra buditi prisiljeni na borbu za goli život.
A do napada Nove ere, selo je većinom bilo neprimjetno, unatoč
nazočnosti Zapadnjaka u humanitarnom centru. Sumnjala je da
ju je - sve njih - većina dočekala raširenih ruku, ali nitko ih nije
gnjavio. Osim toga, pružili su im zaklon, hranu i osnovne
potrepštine za život protiv čega se nisu bunili čak ni oni koji su
prezirali sve za što se Honor zalagala i u što je vjerovala.
Ljudi u ovoj zabačenoj rupi svakodnevno su se suočavali
sa smrću i borbom. Živjeli život ispunjen paranojom. Istog trena
reagirali na bilo kakvu prijetnju, stvarnu ili umišljenu.
Oštra studen uvukla joj se u kosti, unatoč teškoj burki koja
ju je obavijala od glave do pete.
“Pripremite se”, upozorio je Hancock, prigušenim i
smrtno ozbiljnim glasom.
Već je pogledom proučavao područje, tim hladnim očima
upijajući sve do najsitnijih detalja. Tek slabo zamjetni trzaj
146
njegove čeljusti otkrivao je napetost i oprez koji su ga

ispunjavali.
“Jesi li siguran da je pametno da ovdje izlazi?” upitao je
Conrad pogledavši vođu svog tima. “Uvijek možemo pronaći
mjesto u pustinji gdje nema nikoga i gdje bi se mogla olakšati.”
Hancock je odmahnuo glavom. “Moram znati jesmo li
sumnjivi. Ja i ostali pomno ćemo pratiti tebe i Honor kako bismo
provjerili u kojoj mjeri privlačite pozornost. Moram znati jesu li
dobili dojavu pa sada znaju tko je ona.”
“Što ako jesu?” napeto je upitala Honor. “Zar to ne znači
da ćete me iskoristiti kao mamac? Poput krave s povezom na
očima koju vode na klanje?”
“Da” smjesta je odvratio Hancock, a u njegovu glasu nije
bilo nikakve isprike. “Ali ne vodimo te tek tako u smrt. Moj tim i
ja zaštitit ćemo te. Moram znati tko nam je neprijatelj, a tko
nema pojma za tebe i što je još važnije, gdje se nalaziš.”
“Da sam barem i ja tako samouvjerena” promrmljala je.
“Lako je tebi reći kad nisi žrtveno janje.”
“Tu se varaš” ispravio ju je. “Tebe žele živu. Mene i moje
ljude? Baš i ne. Posve smo nevažni. A mi smo jedino što stoji
između tebe i njih. Stoga, da, mi smo definitivno u većoj
opasnosti u ovom slučaju.”
Smjesta se posramila zbog svojih sebičnih misli. Stvar je
bila savršeno logična nakon što ju je tako postavio. Nikada nije
gledala na to iz njegove perspektive, stoga se sada osjećala
poput razmažene dive čije potrebe imaju prioritet pred svima
drugima, po svaku cijenu. Čak i dok su joj se te otrežnjujuće
misli upijale u svijest, uputila je Hancocku pokajnički pogled
koji nije mogao pogrešno protumačiti. Ali u njegovim očima nije
147
naišla na prihvaćanje - ali ni na osudu, kad je već kod toga. Ali

opet, nije istaknuo činjenicu da su on i njegovi ljudi u većoj
opasnosti zato što ju je želio spustiti na zemlju. Jednostavno je
rekao istinu na onaj svoj trezveni način kojim je tako savršeno
vladao.
Zaustavili su se pokraj crpke na rubu sela, najbližoj
izlaznoj ruti u slučaju da stvari postanu gadne. Conrad je
smjesta izvukao Honor iz vozila, a ona je nastojala držati glavu
pognutom u znak pokornosti i koračati malo iza njega dok ju je
žurno vodio prema bijednoj kolibi sa sanitarnim čvorom.
Najprije je ušao sam kako bi provjerio da unutra nema
nikoga. Uvjerivši se da je doista tako, naredio je Honor da brzo
obavi što mora i nađe se s njime na ulazu, gdje će on stražariti
kako bi se pobrinuo da nitko ne uđe.
Ne gubeći vrijeme, izborila se s teškom burkom i oprezno
čučnula nad odvratnu rupu u tlu ispunjenu ljudskim izmetom.
Disala je kroz usta kako ne bi osjetila smrad, pribojavajući se da
će joj se želudac pobuniti pa da će potratiti dragocjene sekunde
na povraćanje.
Bilo joj je stravično neugodno, onako nagnutoj pod
nezgodnim kutom, pridržavajući platno kako se ne bi uprljalo.
Koljeno joj se bunilo dok se držala što je mirnije mogla i pritom
vršila nuždu.
Nakon što je ispiškila otprilike dvije litre tekućine, obje su
joj se noge tresle, a ozlijeđeno koljeno neprestano joj se trzalo;
zbog čega se opasno zaljuljala na zdravoj nozi. Žurno je oprala
ruke mutnom vodom u umivaoniku na zidu i nije se ni trudila
promišljati o njezinoj čistoći. To bi je samo dodatno izbacilo iz
takta.
148
Vratila se na mjesto gdje je stajao Conrad, izgledajući

nestrpljivo premda je opreznim pogledom neprestano skenirao
područje. Pregledavši jednu stranu, vratio se na početak ne
skidajući pogled s događanja oko sebe ni na trenutak.
Spazivši je, pogledao je prema njoj i glavom pokazao na
vojni džip čiji je spremnik Hancock upravo napunio gorivom.
Stala je koračati za njime i, kao i Conrad, pogledom neprestano
provjeravala sve oko sebe.
Zamaknuvši za ugao kolibe, Honor se sledila od straha.
Samo ju je oštra samokontrola spriječila da ne reagira na prizor
naoružanog muškarca u vojničkim hlačama kako podiže svoju
jurišnu pušku i nišani... Conrada.
Sranje!
Nije se mogla pretvarati da ga nije vidjela i morala je brzo
reagirati. Posve zanemarivši Hancockovu - i Conradovu -
naredbu da ne privlači neželjenu pažnju, bacila se na Conrada
hineći da se spotaknula.
Zabila se u njega i zatekla ga, a navala adrenalina koja joj
je jurnula kroz vene podarila joj je veću snagu nego što je
vjerovala da je posjeduje. Conrad se strovalio na tlo upravo kada
je kiša metaka zasula mjesto na kojem je stajao djelić sekunde
prije toga.
Napevši se u očekivanju bola zbog jednog od metaka koji
ju je zacijelo pogodio, zgrbila se padajući poput klade. Što je bilo
glupo jer su i ona i Conrad morali ostati na nogama kako bi
mogli pobjeći. Ali svladana nagonom za preživljavanjem, nije
stigla razmisliti drukčije. Premda sama nije predstavljala metu.
Bijesne psovke eksplodirale su na više mjesta, a Honor je
iznenada osjetila kako je netko grubo povlači na noge i baca
149
preko ramena. Pljeskala je o Hancockovo rame i leđa poput ribe

na suhom dok je jurio prema vozilu.
Conrad je već bio ustao i trčao dva koraka ispred
Hancocka i Honor. Hancock je grubo bacio Honor na stražnje
sjedalo, a zatim su on i Conrad uskočili u vozilo. Nisu stigli ni
zatvoriti vrata kada je džip pojurio naprijed, a njegove gume
proklizale na pijesku kada je vozač nagazio papučicu gasa.
“U pičku materinu. U pičku materinu!” urlao je Hancock.
Ali Honor je zbog Conradova izraza lica osjetila kako joj
bilo nabija u grlu. Huktao je od bijesa. Gnjev mu je isijavao iz
tijela, a lice i pogled bili toliko smrknuti da je zadrhtala. Čeljust
mu se napinjala zbog toga koliko je snažno stiskao zube.
Svi su bili bijesni. Na nju. Zbog čega je ostala posve
preneražena. Iskreno zbunjena. Spasila je Conradov život. Zar to
nije predstavljalo dovoljno opravdanje za “privlačenje neželjene
pažnje”?
“Gdje ti je bila jebena pamet?” proderao se Conrad. “Što u
rečenici 'ne skreći pažnju na sebe’ nisi razumjela? Ovdašnje žene
nikad ne bi učinile takvo što. Tako mi Boga, ti stvarno želiš
umrijeti.”
“Glupost” prasnula je Honor, srdita što tip ne osjeća
barem mrvicu zahvalnosti što je spriječila da ga izbuše poput
švicarskog sira. “Zaboravio si da radim u selima poput ovoga.
Vidjela sam majke kako štite svoju djecu. Svoje voljene. Jednako
predano kao i muškarci.”
Hancock je prezirno otpuhnuo, dajući naslutiti da njegovo
strpljenje - i bijes - vise o niti.
“Ne u ovom selu”, protisnuo je stišćući zube. “Ovdje se
rijetko čuje za žene ili ih se viđa. One se ne miješaju u muške
150
poslove. Što je još gore, nanijela si sramotu ubojici jer si, kao
jedna bijedna žena, osujetila njegovu namjeru i to naočigled
cijelog sela. Ovo je odmetnički grad i jedina pravila koja vrijede
nameću ljudi kojima netko čuva leđa.”
“Još bolje!” zaurlala je Honor. “Nadam se da će se ubiti od
sramote. To će značiti jednog kretena manje na svijetu, iako, da
se nisam umiješala, bila bi dvojica kretena manje na svijetu.”
Oštro se zagledala u Conrada, kruta izraza lica.
“Vjerojatno će ubiti tebe”, mračno je odvratio Hancock.
“Nije važno što možda zna da si tražena ili surađuje s tvojim
neprijateljima. Željet će te ubiti samo zato što si ga uvrijedila.”
“Obično je red zahvaliti nekome kada ti spasi život”
prasnula je. “A ne reći mu da je jebeni idiot koji ne zna poslušati
jednostavnu naredbu.”
“Koga svrbi, nek’ se češe”, promrmljao je Conrad.
“Ako toliko želiš umrijeti, rado ću ti udovoljiti” pjenila se.
“Sama ću te upucati, ali znaj da ću se poslužiti kreativnošću dok
budem birala dijelove tijela koje ću ciljati.”
“Loš mojo”, promrmljao je Mojo preko ramena
pogledavajući u Honor s tračkom nečega sumnjivo nalik na
poštovanje.
“Dosta više s tim” rekao je Hancock i stao na kraj njihovoj
prepirki. “Samo nas vozi odavde, Viperu, i ne diži nogu s gasa. I
dobro se pobrini da nas nitko ne prati i ne baci granatu na nas ”
Honor se zavalila u sjedalo, osjećajući bol i snažno žarenje
na boku. Zacijelo je udarila o nešto nakon što je pala na tlo. No
radije će umrijeti nego dopustiti tim šupcima da shvate kako je
zadobila još jednu ozljedu dok je spašavala njihova nezahvalnog
kolegu. Neka svi odjebu što se nje tiče. Upravo kada je počela
151
uvjeravati samu sebe da je pogrešno protumačila Hancocka i

njegove ljude te da nisu pravi idioti, jednako su je brzo
odgovorili od te ideje iznova dokazavši da su i te kakvi kreteni.
Demon u njoj, vrlo bijesni demon nije želio pustiti stvar na
miru kao što je Hancock naredio. Okrenula je glavu kako bi
mogla pogledati u Conrada i netremice se zagledala u njega, ne
mareći za činjenicu da bi je jednom rukom mogao slomiti poput
grančice.
“Znači, radije bi da sam samo ostala stajati poput neke
glupače i dopustila da pogineš? Zbilja? Zar toliko malo cijeniš
vlastiti život?”
Nije mogla obuzdati prijezir u svom glasu.
Conrad se snažnije namrštio, a lice mu se dodatno
smrknulo, ako je takvo što bilo uopće moguće. Izgledao je poput
bijesnog olujnog oblaka u proljetnoj sezoni tornada. Toliko je
nabrao čelo da su mu se obrve spojile u neprekinutu liniju nad
očima. A u njima je blistao gnjev.
“Nezahvalni kreten” promrmljala je odbijajući ga
promatrati i sekundu dulje.
Umjesto toga, naslonila se na sjedalo i opustila glavu
premda joj je zbog rupa i izbočina na terenu lubanja primala
mnoštvo novih udaraca.
Zatvorila je oči, isključujući sve njih. Ako joj se posreći,
možda zaspi pa je jednostavno mogu probuditi kada stignu
kamo već idu, nakon čega će glumiti poslušnu malu glupaču i
sjediti skrštenih ruku dok velike, opake muškarčine ginu.
Nije se mogla dosjetiti nikoga tko je to zaslužio više od
njih.
152
12. POGLAVLJE
HANCOCK, ali i ostatak njegova tima, ostali su šutjeti

nakon Honorina bijesnog izljeva na račun njihove nezahvalnosti.
Nije krila činjenicu da ih sve do jednoga smatra bezosjećajnim
gadovima.
Nije pogriješila.
Njegove je ljude boljelo uho za to što bilo tko misli o njima
dok nastoje odraditi svoj posao po svaku cijenu. Poput one zbog
koje će na kraju predati Honor istim onim ljudima od kojih je
trenutačno spašavaju. Što je bilo sjebano na različite načine. Da,
obično im je pucao kurac za to jesu li svetci ili sam nečastivi. No
svi njegovi ljudi, njihove oči, lica i držanje odavali su dojam da
im je... stalo do Honor.
Poštivali su je, premda nisu poštivali nikoga osim svog
vođe i jedni druge. A ako to nema moć ozbiljno pomrsiti njihove
planove, onda nije znao što ima. Što ako svi ustanu protiv njega?
Što ako su njegovi ljudi razvili savjest, kao što se to posljednjih
nekoliko godina događalo Hancocku - a bio se zakleo da nikada
više neće dopustiti da mu savjest naruši planove - pa odbiju
predati Honor Bristowu pa Maksimovu i naposljetku Novoj eri?
Stvar je mogla poći po zlu na brojne načine. Što ako Maksimov
odluči sjebati Novu eru? Oni mu ne bi mogli ništa, a njegova
organizacija vjerojatno je jedina neslužbena organizacija koja
153
može parirati Novoj eri. Možda je čak i moćniji od njih jer se

Maksimov ne vodi ničime, ni svrhom, ni osjećajima. Članovima
Nove ere upravljaju emocije, bijes i osjećaj da donose pravdu.
Ne libe se žrtvovati sami sebe zbog više svrhe. Vlastite više
svrhe.
Ni jedna Honorina opcija nije bila nimalo ugodna. Bristow
je podli gad kojeg pali ozljeđivanje žena. Maksimov brutalno
postupa sa svojim ženama, a katkada ih ubija zbog svojih
bolesnih fetiša. U njegovom svijetu žene su posve bezvrijedne i
zamjenjive.
Ako Bristow i Maksimov uistinu predaju Honor Novoj eri,
pretrpjet će neizrecive muke i poniženje. Molit će za svoju smrt,
ma koliko snažna i izdržljiva bila. Ni jedan muškarac ili žena ne
bi mogli podnijeti ono što će joj Nova era priuštiti iz dana u dan,
iz tjedna u tjedan, sve dok je na kraju ne ubiju, ali opet, njezina
smrt neće biti polagana ni milostiva.
Mnoge druge militantne terorističke skupine, premda
brutalne i nečovječne, ubijale su svoje taoce na ponešto ljudskiji
način. Obično bi ih smaknuli hitcem u potiljak. Ili bi im
jednostavno odrubili glavu na javnom mjestu kako bi zastrašili
ostale i natjerali ih da ih shvate ozbiljno.
Postrance je pogledao Honor, njezine zatvorene oči i
trepavice koje su nježno počivale na njezinim obrazima. Tako
prokleto nedužna. Nedužna žena koja će poslužiti kao žrtvena
djevica kako bi preživjele stotine tisuća ljudi. Nije pošteno. Ništa
od toga nije pošteno. Ali Hancock se odavno pomirio s
činjenicom da je nemoguće izvući deblji kraj u svemu. Žrtve su
nužne, bez obzira na cijenu. Nije se morao uvijek slagati s time,
154
ali bio je svjestan prave istine i činjenice da je to jedini način da

uništi ljude poput Bristowa, Maksimova i u konačnici Novu eru.
Nije znao spava li ili samo žmiri kako bi pobjegla od svih
njih. Nije ju mogao kriviti. Pobjesnjela je, i to posve opravdano.
Bila je u pravu. Nitko nije iskazao zahvalnost.
Samo bijes jer se oglušila na naredbu i prešutne emocije jer
je gotovo poginula zbog čovjeka kojeg i ne poznaje - i ne voli.
Zašto je to učinila?
Ta ga je nepoznanica proganjala otkad se cijeli događaj
zbio. Nije mogao smisliti ni jedan dobar razlog zašto bi se,
nakon što je tako odvažno i mudro izbjegavala Novu eru,
jednostavno bacila pred metak i zaštitila njegova timskog
kolegu.
Nije poznavao žene poput Honor. Jedine žene koje su
imale čeličnu volju i snagu jaču od bilo kog muškarca, a
istodobno bile beskrajno krhke, bile su žene iz obitelji Kelly i
supruge vođa timova KGI-a. Bile su vrlo slične Honor. Jednake.
Možda si je zato dopuštao osjećaj nevoljkog poštovanja prema
Honor, jer su žene KGI-a bile jebeno opake, a ona je bila jednako
žilava.
“Uskoro stižemo” Henderson se oglasio sprijeda.
“Probudite je tako da ne gubimo vrijeme na skrivanje ovog
džipa i prelazak u drugi. Osim ako ćemo i večeras negdje
prespavati?”
Hancock je odmahnuo glavom. “Ne. Moramo se nastaviti
kretati. Mijenjat ćemo se za volanom tako da se svi mogu
naspavati. Osim vozača, barem još netko mora ostati budan
kako bi pazio da nas ne prate i ne postave nam zamku.”
155
Izrekavši naredbe, Hancock se okrenuo Honor čije su oči

još uvijek bile zatvorene. Pomno je proučivši, uvidio je bore na
njezinu čelu i stisnutu čeljust, čak i u snu. Gotovo kao da je boli.
Ali s obzirom na sve što je prošla, vjerojatno ju je mučio
ružan san.
Nježno joj je dotaknuo rame i pogurnuo ga.
“Honor. Honor, moraš se probuditi. Nemamo mnogo
vremena, a moramo se riješiti ovog džipa.”
Njezini su kapci lijeno zatreperili kao da pokušava
doplivati do svijesti. Namrštio se jer se uvijek budila bez
pogovora, unatoč velikom bolu koji je osjećala. Ali nikada se nije
žalila i uspijevala je držati korak s njime i njegovim ljudima. I
opet, kako da se ne divi toj ženi?
Liznula je usnice i namrštila se kao da je zbunjuje teškoća s
kojom se budila. Prepoznao je trenutak kada su joj se ramena
ispravila u znak odlučnosti, otresajući zaostatke obamrlosti koja
ju je dotad obuzimala. U očima joj je zablistala odlučnost te se
žurno osvrnula oko sebe.
“Koliko još?” upitala je.
"Tri minute” rekao je Copeland sa svog mjesta na
prednjem sjedalu.
Honor je složno kimnula i uspravila se u ramenima.
Za nekoliko minuta vozilo se naglo zaustavilo zbog čega je
Honor poletjela naprijed, a pojas joj se zabio u trbuh. Na njezino
iznenađenje, Conrad ju je uhvatio prije Hancocka, a zatim je
pažljivo naslonio natrag na sjedalo.
Potom je prvi napustio vozilo nakon čega su izmiljeli i
ostali. Samo je Viper ostao za upravljačem. Hancock je posegnuo
156
kako bi otkopčao Honorin pojas. Pritisnuo je dlan o njezin bok

kako bi pronašao kopču skrivenu u naborima njezine burke.
Honor se lecnula i problijedjela. Koji kurac?
Žurno ju je oslobodio pojasa i spremio se da joj pomogne
izići. Ali kada je povukao dlan, onaj kojim joj je dodirivao bok,
iznenadio se ugledavši svježu krv na svojoj koži.
Obuzeo ga je užas.
Podigao je dlan do Honorina obraza i oštro se zagledao u
nju.
“Jesi li ranjena?” tiho je upitao.
Oči su joj bile razrogačene i ustrašene. Vidjela je krv na
Hancockovu dlanu. Bila je blijeda i potresena dok su joj usne
nastojale oblikovati odgovor.
“Ne znam. Mislila sam da nisam. Osjetila sam nalet bola
na boku, ali pala sam pa sam pomislila da sam se samo udarila.
Ali sad me boli” odvratila je stišćući zube.
Hancock je ispustio sočnu psovku, a krivnja, osjećaj s
kojim nije bio ni najmanje upoznat, ščepala mu je srce poput
škripca.
“Prenijet ću te u drugi džip. Ne smijemo se zaustavljati.
Ali pregledat ću te i provjeriti što se događa. Ako je ozbiljno,
morat ćemo riskirati i odvesti te u bolnicu.”
Njezine su se oči smjesta ispunile strahom te je zatresla
glavom.
“Živa sam. Ne umirem, samo me boli. A već se tjedan
dana nosim s bolom. Nosit ću se i sada”, tiho je odvratila.
Hancocka je ponovno ispunio ponos. Žena jednostavno
nije poznavala značenje riječi predaja. Da je barem ne mora
izdati. Žrtvovati je zbog općeg dobra. Svijetu trebaju ljudi kao
157
što je ona i jebena je koma što obično oni dobri moraju poslužiti
kao žrtveni janjci.
“Dopusti mi da ti pomognem. Ne znamo što se događa, a
ne želim da si dodatno naudiš” tiho je rekao.
Složno je kimnula.
Hancock se sagnuo i podvukao jednu ruku pod njezina
koljena, a drugu između njezinih leđa i sjedala te je nježno
podigao pazeći na bilo kakav znak bola ili nelagode u njezinim
očima. Trebao je znati da ga neće pronaći ma koliko je boljelo.
Bila je odviše ponosna i odlučna da bi se prepustila slabosti pred
njime i njegovim ljudima.
Izvukao se iz džipa i okrenuo Honorino lice prema svom
vratu kako bi joj zaštitio oči od vrelog pijeska na vjetru.
“Otvorite zadnji kraj”, rekao je približavajući se drugom
vozilu. “Honor i ja malo ćemo se voziti otraga. Treba mi ravna
površina kako bih joj pregledao ozljedu.“
“Ozljedu?” oštro je upitao Conrad. “Kakvu ozljedu?”
“Još ne znam”, smireno je odvratio Hancock.
Conrad je ispalio niz psovki, nastavljajući mrmljati i tiho
psovati čak i dok je otvarao vozilo i žurno namještao površinu
kako bi Honor bilo što ugodnije. Zatim se povukao u stranu
kada ju je Hancock polegnuo na deke koje je Conrad raširio, ali
nije se odmaknuo. Ustvari, ostao je tik uz Hancocka, s mračnim
izrazom na licu.
Hancock ga nije ukorio. Iza njegova bijesnog izraza uvidio
je... zabrinutost. I krivnju. Conrad je vjerovao da je primila
metak namijenjen njemu, a to će ga požderati. Hancock i svi
njegovi ljudi bili su zaštitnici. Istina, nisu uvijek štitili dobre i
nedužne. Katkada su morali postati upravo oni koje toliko
158
nemilosrdno progone kako bi istrijebili zlo na svijetu. Kako bi

nedužni prevladali.
Samo što ovu nedužnu osobu nisu mogli spasiti. Njezina je
sudbina već odlučena i zapisana. Zapečaćena. Bilo bi mnogo
milostivije da je poginula u napadu na kliniku. Zato što kratka
budućnost koja je očekuje neće brzo proći. Neće biti milostiva.
Zapravo, lišit će je svega osim duše, a nakraju će i ona usahnuti,
zbog čega će ostati samo prazna ljuštura opake ratnice kakva je
nekoć bila. Raširenih će ruku dočekati smrt. Molit će za nju. A to
će u njezinim mučiteljima samo učvrstiti volju da produlje
njezine muke.
A on će biti odgovoran za to. On će joj to učiniti.
Omogućiti im da postupaju s njom gore nego sa životinjom. A
zašto? Zbog općeg dobra? Ta je filozofija vječno služila kao
Titanov moto, čak i dok ih je predvodio Rio. Čovjek koji je
Hancocka poučio svemu što zna.
Hancock je oduvijek vjerovao u taj moto. Shvaćao ga je.
Živio je, disao i riskirao vlastiti život zbog njega. Ali prvi put,
pomisao na Honorinu žrtvu radi uništenja Maksimova, Bristowa
i Nove ere i spašavanja stotina tisuća nedužnih ljudi djelovala
mu je... odvratno. Gadila mu se.
Možda je zbilja kucnuo čas da se povuče. Da nestane i
započne novi život tamo gdje ga nitko neće poznavati i
nemilosrdno progoniti. Negdje gdje će moći biti sam i zaboraviti
na ljude koji ne znaju da je zbog njihova nesvjesnog, sretnog
života prodao vlastitu dušu.
Ali ne. Posjeduje obitelj. Stvorenu na temelju ljubavi, a ne
krvnog srodstva. Oni predstavljaju jedine ljude na svijetu prema
159
kojima osjeća... nešto. Naklonost. Ljubav. Nepokolebljivu

odanost. Nema toga što ne bi učinio za njih.
Nije mogao jednostavno odšetati iz njihovih života i
nikada se više ne vratiti. Zaslužuju bolje nakon svega što su
učinili zbog njega. Spasili su ga. Dali su mu svrhu i mjesto pod
suncem, premda toliko zakrčeno sjenama i grijesima da je
sumnjao da će s njega ikada više ugledati sunce.
Odavno je prihvatio činjenicu da nije dobar čovjek. Da
nikada neće biti dobar čovjek. Ali zbog svoje obitelji može biti i
bit će taj čovjek pa makar samo prividno. Zbog Velikog Eddieja,
svog oca. I svoje braće: Raida, policajca, i Rykera, bivšeg vojnika
koji se počeo baviti tjelesnom zaštitom nakon što je otpušten iz
vojske. Eden mu je rekla da KGI razmišlja o tome da zaposli
Rykera. Ali posljednji put čuo se s njom prije nekoliko mjeseci i
to samo kako bi je obavijestio da se dulje vrijeme neće javiti.
Eden. Njegova sestrica koja mu znači sve na svijetu. Koja
predstavlja sve što je dobro. Sve što on nije. Njega nije bilo lako
zastrašiti. Suočen s opasnošću, ostajao je staložen, a um mu je
vječito kombinirao mogućnosti nalik na računalo. I svakoj je
misiji pristupao objektivno. Nikada se nije vezao ni zbližavao ni
s kim.
Ali to što je zamalo izgubio Eden - kada ju je bio izgubio na
nekoliko sati dok je trpjela stravično mučenje - izbacilo ga je iz
kolosijeka. Bio je prestravljen. Izvan sebe. Potresen.
Emocionalno slomljen. Sve ono što je smatrao slabostima u
svojem poslu.
Čak i dok je promišljao da se, kada ne bi imao obitelj,
nikada ne bi mogao suočiti s tim iznimno neugodnim
emocijama i reakcijama, znao je da voli Sinclairove premda nije
160
volio nikog drugog. Oni su predstavljali njegovo jedino sidro u

mračnom svijetu u koji je svakog dana zapadao sve dublje i
dublje.
Usredotočivši se na zadatak pred sobom, podigao je
pogled prema Honor kako bi provjerio je li još uvijek pri svijesti.
Bila je, a oči su joj odavale bol, premda njezina čvrsto stisnuta
usta nisu ispustila ni jedan jedini zvuk. Tijelo joj nije izdajnički
drhtalo. Jedini dokaz njezina napora bile su čvrsto stisnute
pesnice koje je držala uz tijelo.
“Bit ću oprezan” rekao je nastojeći je ohrabriti.
A zatim mu nije bilo jasno zašto je osjetio potrebu da išta
kaže. Da se nije izložila opasnosti, ne bi je boljelo, niti bi
krvarila. Trebao je ostati bijesan, ali nije imalo smisla lagati
samom sebi. Nije bio bijesan jer se oglušila na naredbu. Bio je
bijesan jer mu se, dok je gledao što je činila, srce spustilo u pete
te ga je obuzeo nečovječan... strah... da će poginuti. A to nije
imalo nikakve veze s činjenicom da će njegova misija otići
kvragu ako Honor strada.
Prestani. Sa svime. S glupim mislima i osjećajima. Počeo je
zadizati teško platno burke uz njezine noge. Kada joj je stigao do
bedara, u sebi je zahvalio Bogu što je na sebi imala sportske
hlačice i grudnjak. Posljednje što je želio bilo je početi maštati o
njezinu zacijelo prekrasnom, golom tijelu. Imao je dovoljno
problema i bez sasvim neprikladnih, požudnih misli. Već je
otkrio dovoljan broj slabosti u posljednje vrijeme i nikako nije
želio produljiti taj popis. Dovraga, nije se ni sjećao posljednjeg
puta kad je osjetio požudu ili želju za seksom. Njegove misije
bile su njegove ljubavnice, njima je jedinima bio nepokolebljivo
161
vjeran. Nije imao ni vremena ni volje za vlastiti užitak dok toliki

životi ovise o njemu.
Čak joj je i područje iznad kuka bilo umrljano krvlju, ali još
uvijek nije stigao do izvora ozljede.
Naposljetku joj je jednostavno prevukao burku preko
glave i odbacio je u stranu. Vrativši pogled na Honor, naglo je
udahnuo. Conrad je ponovno opsovao pokraj njega.
Točno između njezina najnižeg rebra i kuka protezala se
krvava udubina od najmanje petnaest centimetara.
“Barem ju je samo okrznuo” promrmljao je Conrad, no
glas mu je još uvijek podrhtavao od bijesa.
Hancock je pažljivo opipao područje, sileći se da ne
odmakne ruku kada se lecnula.
“Nema znakova da je metak oštetio mišić ili tkivo. Rana je
dosta krvarila, ali nije ozbiljna.”
Pogledao je Honor kako bi provjerio njezinu reakciju na
svoje riječi i u njezinim tamnosmeđim očima ugledao olakšanje.
“Potrebno ju je zašiti” rekao je Conrad mršteći se.
Hancock je zatomio osmijeh zbog zabrinutosti u njegovu
glasu premda je odavao dojam bijesnog; nezahvalnog šupka.
“Da, jest. Ja to mogu učiniti, ali nisam spretan kao ti, niti
toliko obučen.”
“Ja ću” rekao je Conrad; gurajući se pored Hancocka s
medicinskim priborom u ruci.
Honorine oči smjesta je ispunila panika, dopuštajući
drugima da je zamijete prvi put od početka ove jebade. Zatim je
pogledala Conrada, koji se uvlačio u stražnji dio džipa, a
nelagoda je stala isijavati iz nje u opipljivim valovima.
“Bit ću ovdje” utješnim je glasom rekao Hancock.
162
Honor nije djelovala nimalo ohrabreno. Nije skidala

pogled s Conrada, a svakog puta kada bi ovaj izvukao nešto iz
kutije s priborom i položio predmet pokraj nje, njezina se panika
pojačala.
Do kurca. Stravično se bojala tipa, a još se više uplašila
nakon što se Conrad onako izvikao na nju.
“Zar to ne možete učiniti ti ili Mojo?” upitala je drhtavih
usana.
163
13. POGLAVLJE
NA HONORINO iznenađenje, Conrad je bolno iskrivio

lice, a u očima mu je bljesnulo iskreno žaljenje. Još se više
prenerazila kada je svojom grubom rukom obavio njezin sitni
dlan i nježno ga stisnuo.
“Nisi me krivo procijenila” rekao je Conrad. “Bezosjećajni
sam šupak. Ali zaslužila si više od onoga što smo ti svi pružili
nakon što si mi spasila život. Bio sam bijesan, istina. Ali ne iz
razloga u koji sigurno vjeruješ. Bio sam bijesan jer je moj posao
da zaštitim tebe, a ne obratno. I da sam dobro obavio svoj posao,
nikada ne bi primila metak zbog mene.” Honor je zaustila kako
bi se pobunila, no Conrad ju je ušutkao mračnim pogledom.
“Shvaćam i zašto ne želiš da te ja zašijem. Ne vjeruješ mi
jednako kao Hancocku ili Mojou. I ne trebaš. Ja nisam dobar
čovjek. Ali ovo ti mogu obećati. Učinit ću to kako spada i dat ću
sve od sebe da te što manje boli.”
“D-dobro”, drhtavo je odvratila. “Odradimo to pa da
možemo već jednom otići odavde.”
Hancock joj je uputio pogled pun žaljenja. “Krećemo
odmah. Conrad će te šivati dok se budemo vozili. Nemamo
drugog izbora. Ne možemo više ostati ovdje.”
“Dat ću ti anesteziju”, rekao je Conrad najtišim glasom
koji je ikad napustio njegova usta. “I dat ću ti injekciju protiv
164
bolova prije nego što napravim prvi šav. Nećeš ništa osjetiti.
Obećavam.”
“Hvala ti” šapnula je, konačno se opustivši i prihvativši
Conradovu iskrenost te činjenicu da joj neće nauditi više nego
što mora.
Conradovo lice ponovno se smrknulo poput olujnog
oblaka; a ona se skutrila na deki, smjesta promislivši o svojoj
odluci da mu dopusti da je zašije.
“Nemaš mi na čemu zahvaljivati” žustro je odvratio
Conrad. “Ja tebi dugujem zahvalnost i sumnjam da ću ti se
ikada moći odužiti. A Hancock i njegovi ljudi jednako su ti
zahvalni, iako djeluju i ponašaju se poput bijesnih šupaka. Sve si
nas prestrašila.”
Honor je iznenađeno raširila oči.
“Ti si hrabra žena, Honor. Radio sam i borio se protiv
prijatelja i protiv neprijatelja. I nitko se nikada nije bacio ispred
mene kako me ne bi upucali i ubili. Stoga, ako želiš istinu,
definitivno smo bijesni. Ali pobjesnjeli smo jer si ti mogla
stradati, a mi bismo podbacili i ne bismo održali svoje obećanje
da ćemo te odvesti daleko od Nove ere.”
Vrućina je ispunila njezine obraze te se natjerala da skrene
pogled, ne želeći izdajničkim suzama dopustiti da joj zamute
vid.
“Neću ti nauditi, Honor” rekao je Conrad najnježnijim
glasom koji je ikad zamišljala da ga može čuti od njega. Nije se
mogla oduprijeti porivu da ponovno prestane razmišljati o
njima kao o bezosjećajnim gadovima bez savjesti.
165
Prvi je put pogledala Conrada, tragajući za svime onime

što je taj muškarac proživio. Uzvratio joj je ne trepnuvši, ali
njegove su oči još uvijek odražavale tragove žaljenja i krivnje.
Slabašno je podigla ruku i spustila prste na Conradove.
Ovaj je reagirao kao da su ga ustrijelili i počeo povlačiti ruku, a
potom se zaustavio i dopustio njezinim prstima da se isprepletu
s njegovima.
“Misliš da si loš čovjek. Zašto? Vi činite nevjerojatne
stvari. Ja vidim samo skupinu muškaraca koji će radije umrijeti
nego dopustiti Novoj eri da me pronađe i otme. Vidim samo
dobro u vama, Conrade” nježno je rekla. “Željeli vi to ili ne. Ali
ja to vidim i vidim tebe, stoga možeš prestati s nabusitim
stavom i kretenskim ponašanjem u mojoj blizini. Riskirate
vlastite živote spašavajući druge. Tko to čini?”
“To nam je posao”, odvratio je Hancock. “Poziv, ako to
želiš tako gledati. Ali to je oduvijek bilo dio mene - dio nas. Lišiti
svijet zla kako nedužni ne bi patili kao prije. I to diljem svijeta.
Ništa ne dugujem američkoj vladi.”
Glas mu je postao leden tako naglo da je zadrhtala.
“Okrenuli su nam leđa i pokušali nas istrijebiti sve do
jednoga. Ja ne radim samo u interesu Sjedinjenih Država. Zlo
postoji svugdje u svijetu i želimo tome stati na kraj.”
“A opet se smatrate lošim ljudima. To je hrpa sranja.
Spašavanje nedužnih života utjelovljenje je dobrote i hrabrosti.
Rijetki bi posvetili vlastite živote istrjebljenju zla u svijetu.”
Natruha osmijeha zaplesala je na njegovim usnama, zbog
čega je Honor šokirano rastvorila usta. Nitko se od njih nije
smiješio. Nije bila sigurna osjećaju li što uopće, dobro ili loše.
166
Smjer njihovih života bio je predodređen, a u svome si poslu

nisu mogli priuštiti emocije.
“Hancock, uzmi injekciju sa sredstvom protiv bolova.
Želim da se opusti i spriječiti da osjeća bol dok zašivam ranu.”
Injekcija je odagnala napetost, ali bol je još uvijek
postojala, premda se usredotočila na nešto drugo, odlučna
nikomu ne dopustiti da je vidi kako cvili. Povukla se u duboko
ništavilo gdje je plutala oslobođena svoje neposredne okoline.
Ali nije uspjela suspregnuti trzaj kad je Conrad stigao do
mjesta na kojem je koža bila znatno osjetljivija.
Conrad je opsovao i promrmljao ispriku.
“U redu je” rekla je. "Nemoj stati. Samo završi. Izdržat
ću.”
Conrad je odmahnuo glavom, a poštovanje mu je bljesnulo
u očima. Ali poslušao ju je i pažljivo načinio šavove, uputivši
Hancocka da joj ponovno ubrizga analgetik.
Nakon druge doze, Honor se više nije morala svjesno
tjerati u tupilo. Sve se oko nje zamutilo te je odlebdjela na vjetru,
ne osjećajući ni bol ni nervozu. Prije negoli se snašla, Conrad je
završio i spretno povio ranu nakon što ju je detaljno očistio.
“Čeka nas duga vožnja. Trebala bi odrijemati”, hrapavim
je glasom rekao Conrad. “Analgetik će ti pomoći pa nećeš biti
svjesna neravnog terena i neće te dodatno boljeti.”
Polako je kimnula, umrtvljenih refleksa. A zatim ju je
ispunio strah te je naglo otvorila oči upravo u trenutku kad se
namjeravala predati tupilu.
“Bespomoćna sam ovako” uplašeno je rekla. “Što ako
upadnete u nevolju? Bit ću posve beskorisna. Svi ćemo stradati
zbog mene.”
167
Istu je stvar rekla i prije, dok je bila pod utjecajem teških

lijekova, samo ovoga puta u Hancockovim očima nije naišla na
humor. Zapravo, njegov je izraz bio smrtno ozbiljan. Ozbiljnost i
obećanje blistali su u njegovim očima te je osjetila utjehu
zahvaljujući toj nijemoj razmjeni. Katkada pogled govori tisuću
riječi.
Hancock je položio dlan na njezino čelo i maknuo joj kosu
s njega.
“Ne moraš brinuti zbog toga. Odmoći ćeš nam ako se ne
odmoriš i oporaviš. Mi ćemo te štititi. A sad spavaj, Honor.
Probudit ću te kad bude trebalo.”
Namrštila se, ali utjecaj lijekova činio ju je lelujavom te mu
se više nije uspijevala oduprijeti.
Prizvavši posljednji tračak prisebnosti, primila je
Conradov dlan u nadi da će biti skloniji poslušati je nego
Hancock.
“Obećaj mi”, rekla je, zapanjena težinom s kojom je
izgovarala riječi. “Obećaj mi, ako vas budem usporavala na bilo
koji način, da ćete me ostaviti i spasiti sebe. Već sam nekoliko
puta prevarila smrt. Samo je pitanje vremena kad će konačno
pobijediti i neću dopustiti da svi vi umrete pokušavajući
spriječiti neizbježno.”
Conrad je burno reagirao. “Jesi li ti skrenula?”
Ali već se gubila, podliježući utjecaju lijekova.
Conrad se bijesno zagledao u svog timskog vođu, koji nije
izgledao nimalo sretnije zbog Honorine naredbe.
“Isuse Kriste”, promrmljao je Conrad. “Ona to ozbiljno?”
“Da”, tiho je odvratio Hancock. “Što našu izdaju čini još
gnusnijom.”
168
Conradove usne stisnule su se u tanku bijelu crtu, a oči mu

je ispunio bespomoćni bijes.
“Mora postojati drugi način, Hancock. Neki koji neće
uključivati jebačku izdaju nedužne žene.”
“Misliš da nisam odvagnuo sve opcije?” prasnuo je
Hancock, opasno narušivši svoj pažljivo izgrađen staloženi stav.
Pokazivao je neuobičajenu emocionalnost. Ali opet, pokazivali
su je i njegovi ljudi. “Misliš li, kad bih mogao na bilo koji drugi
način srediti Maksimova, da to ne bih učinio? Honor je naš jedini
način da se približimo Maksimovu i sredimo ga jednom i
zauvijek. Da postoji neka, bilo kakva druga šansa, zgrabio bih je i
poslao Honor kući dok kažeš keks, ali kvragu sve, ona je jedini
način. Ne mora nam se to sviđati. Ne mora nam se jebeno
sviđati. Ali to ne mijenja ono što moramo učiniti.”
Riječi su mu bile ispunjene gorčinom. Ljutnjom, samo
prijezirom. Kajanjem, krivnjom. Stvarima koje si nikada nije
dopuštao osjećati - stvari za koje je sumnjao da ih je uopće
sposoban osjećati - zato što je to značilo izazivati neuspjeh. A on
neće podbaciti i treći put. Previše života ovisi o ovome, njegovoj
posljednjoj - i jedinoj - prilici da zauvijek sredi Maksimova.
“Nije to zaslužila ni od koga od nas”, gorko je ustvrdio
Conrad.
Hancock je uzdahnuo jer, dovraga, upravo to nije želio.
Njegovi su ljudi poštivali Honor, divili joj se na hrabrosti i
otpornosti, i premda im savjest nikada prije nije ugrozila njihov
posao; sada su se otvoreno protivili predati Honor neizrecivoj
muci i smrti. Dovraga, bilo bi dobrodušnije da je odmah ustrijele
i završe s time. Ali tada će im Maksimov opet iskliznuti kroz
prste. Sve se vječito vraćalo na to. Na Maksimova i njihovu
169
nemilosrdnu potjeru za čudovištem kakvo svijet dotad nije

vidio. Po svaku cijenu. Dovraga. Po svaku cijenu. Po cijenu
Honor. Ona je predstavljala cijenu uspjeha njihove misije i mrzio
je samog sebe jer ne posjeduje neko drugo sredstvo. Neku drugu
mogućnost. Morat će živjeti sa svojom prokletom savješću do
kraja života.
“Ne, nije to zaslužila” priznao je Hancock. “Ali nemamo
izbora, Conrade. Znaš to i zato si toliko bijesan. Maksimov je
odgovoran za nebrojene smrti i beskrajnu patnju. Moramo ga
smaknuti, bez obzira na to što je potrebno. To mi smeta jednako
kao i tebi, ali naša misija zauzima prvo mjesto. Kao i opće
dobro.”
“Podivljat ću ako još jednom čujem opće dobro’” ispljunuo
je Conrad.
Hancock je bio jednako sit promicanja tog mota i branjenja
njegovih boja, ali nije to otkrio svom čovjeku. Ako pokaže bilo
kakvu naznaku slabosti, bilo kakvu nesklonost da izvrši svoju
misiju, njegovi će se ljudi pobuniti. A to si ne može dopustiti.
Odviše su blizu. Osjećao je okus pobjede. Njezin miris. Mogao si
je predočiti Maksimovljevu smrt i kraj vlasti neviđenog
svjetskog terora.
Conradovo lice bilo je iskrivljeno dok je vraćao zalihe u
kutiju s medicinskim priborom, a zatim se popeo preko
stražnjeg sjedala, ostavivši Hancocka samog s usnulom Honor.
Hancock se dugo vremena nije pomicao. Samo je ostao
klečati zureći u tu hrabru ženu. Najhrabriju ženu koju je ikada
sreo. Najnesebičniju ženu koju je ikada upoznao. I mrzio sama
sebe zbog onoga što mora učiniti.
170
Naposljetku se spustio i legao pokraj nje, priljubivši tijelo

uz njezino. Pazeći na njezin ozlijeđeni bok; gurnuo je ruku pod
njezinu glavu kako bi je zaštitio od udaraca zbog neravnog
terena.
Potom je spustio drugu ruku na njezin trbuh, nježno je
privijajući uza se te položio glavu pokraj njezine; pružajući joj
utjehu premda je nije bila svjesna.
171
14. POGLAVLJE
“DAJ joj sedativ” Hancock je namrgođeno rekao Conradu.

“Ne želim da vidi kako se ukrcavamo u avion. To će joj dati
lažnu nadu, a ne želim joj lagati. Bolje je da ne bude svjesna što
se događa dok ne stignemo k Bristowu.”
“Loš mojo”, mrmljao je Mojo, a njegovo grubo lice snažno
se mrštilo.
Viper, Henderson i Copeland nisu izgledali nimalo
sretnije.
“Nema boljeg osjećaja od bacanja janjeta među čopor
vukova” zgađeno je rekao Copeland.
“Slušaj” odvratio je Hancock kipteći od nestrpljenja. “Ovo
mi se ne sviđa ništa više nego vama. Nisam potpuni bezosjećajni
kreten.” Premda bi donedavno do posljednjeg daha tvrdio da je
upravo to. Bezosjećajni šupak čija je duša pocrnjela, a srce
odavno isparilo. Nije žalio što je spasio Elizabeth, nedužnu
dvanaestogodišnju djevojčicu. Nije žalio što je spasio Grace,
Riovu ženu. I definitivno nije žalio što je dopustio Maksimovu
da mu ponovno isklizne kroz prste kako bi spasio Maren, ženu
dobroćudnu od glave do pete i srca veličine Kine. Ali ovog puta
nije smio dopustiti osjećaju krivnje, savjesti ili bilo čemu drugom
da ga odvrati od njegove misije. “Ali Maksimova treba
smaknuti. Dopustio sam da mi osjećaji pomute razum ne
jednom, već dva puta kada sam bio u prilici da ga uklonim.
172
Neće nam se pružiti nova prilika. Ovo nam je posljednja i jedina

šansa. Sviđa li mi se to što moramo učiniti? Ni najmanje. Ali
hoćete li moći živjeti sa svojom savješću ako spasimo jednu ženu
na štetu stotina tisuća drugih? Jer Maksimov svakog dana
postaje sve ambiciozniji i moćniji. Ako mu ne stanemo na kraj,
mnogi će patiti. Ako ga zaustavimo, patit će samo jedna osoba.
Honor.”
“I zbog toga bismo se trebali osjećati bolje?” promrmljao je
Henderson, šokiravši Hancocka činjenicom da uopće nešto
osjeća. Kad je već kod toga, svi su se njegovi ljudi pretvorili u
osobe koje više nije poznavao. Svi su bili bezosjećajni gadovi. To
ih je činilo učinkovitim ubojicama.
“Mora postojati drugi način” tvrdoglavo je rekao Conrad.
“Zar ga ne možemo zavarati? Poslati Honorine fotografije i
ugovoriti sastanak, a zatim ga srediti bez ugrožavanja Honor?”
“Znaš da ne možemo” tiho je odvratio Hancock.
“Zaboravljaš na Bristowa. Vodimo je Bristowu jer će se on uz
pomoć Honor približiti Maksimovu, a Honor će za Maksimova
predstavljati savršeno pregovaračko sredstvo s Novom erom.
On ne igra na kartu povjerenja. Prepametan je da bi nasjeo na
varku. Znat će ako ga samo i pokušamo zajebati.”
Bujica sočnih psovki ispunila je zrak. Hancock je u
mislima ponovio svaku od njih, ali dovraga, nije imao izbora.
Katkada je borba za opće dobro bila prava koma. Umorilo ga je i
samo odlučivanje što opće dobro uopće znači. Nije bio sudac ni
krvnik, a upravo je tu ulogu igrao posljednjih deset godina. Ali
godine i godine izigravanja sudca i porote i utjelovljenja
instrumenta pravde iscrpile su ga. Bio je sit. Sit varanja. Sit
pristajanja uz neprijatelja kako bi postao upravo ono što je
173
nadasve prezirao. Želio je samo... mir. Da noću može spavati, a

da pritom košmari neprestano ne progone njegov izmučeni um.
Prokleto je glup ako misli da će takvo što biti moguće. Sada je
bio svjestan toga, premda je prije lagao sam sebi i smatrao da će
sve biti u redu nakon što odstupi s dužnosti. Zato što će ga
Honor progoniti ne samo noćima već i svake sekunde svakog
dana. Nikada neće pronaći mir. I ne zaslužuje ga.
Bez i jedne riječi, Conrad se prebacio preko stražnjeg
sjedala na mjesto gdje je Hancock još uvijek ležao s Honor u
naručju. U bilo kojoj drugoj situaciji, prije bi si odsjekao ruku
nego dopustio da ga njegovi ljudi zateknu dok nekome ukazuje
nježnost. Sve osim robotskog, neljudskog karaktera postalo mu
je prirodno. Ali sad? Bolio ga je kurac. Svi su njegovi ljudi marili
za Honor. Neće misliti ništa loše o tome što joj pruža utjehu.
Naročito s obzirom na to da je to najmanje što može učiniti kada
je namjerava predati u ruke čudovišta.
Conrad je uzeo kutiju s medicinskim prirodom i pripremio
sedativ, a potom pogledao u Hancocka.
“Koliko dugo želiš da bude u nesvijesti?”
“Dok je ne odvedemo Bristowu. Radije bih da se probudi
u krevetu i ne bude odmah svjesna svoje... sudbine.”
Odgađao je neizbježno, ali želio joj je pružiti te posljednje
trenutke. Najdulje što joj može dati. Pretpostavljao je da je
okrutno ispunjavati je tolikom nadom. Ali ako joj može podariti
još koji sat lišen straha i stravičnog osjećaja izdaje koju će osjetiti
čim dozna istinu, učinit će to.
Conrad se ponovno namrštio, ali i povećao dozu u šprici.
“Neko će vrijeme biti u nesvijesti” rekao je nježno
zabadajući iglu u njezin kuk.
174
Kad je završio, maknuo je pribor i potom se šutke vratio

na svoje mjesto.
Vozilom je vladala napeta atmosfera. Nitko nije govorio,
ali opet, to nije bilo neuobičajeno. Ni u kojem smislu nisu bili
brbljava skupina. Većina njihove komunikacije uglavnom se
odvijala mimo riječi. Previše su godina radili zajedno. Mogli su
međusobno predvidjeti svoje postupke i bez potrebe da si
govore što će učiniti. I razvili su vlastiti sustav znakova.
No ova je tišina bila drukčije prirode. Nije bila po volji
muškarcima koji su živjeli za svoj tim. Bila je to nabrušena, jetka,
bespomoćna tišina i nitko nije pretjerano uživao u njoj. Bjesnjeli su
jer im je stalo. I bjesnjeli su jer su, makar samo i načas, pomislili
na to da upropaste svoju misiju kako bi spasili jednu hrabru
ženu.
KAO što je Hancock i želio, Honor je prespavala ostatak

njihova opasnog putovanja po pustinji prema zračnoj pisti na
kojoj je čekao zrakoplov koji će ih odvesti do Bristowa. Hancock
je nije napustio ni trenutak, a ona je u snu potražila toplinu
njegova tijela, priljubivši se uz njegovu čvrstu figuru i savršeno
se stopivši s njime zahvaljujući mekoći vlastitog tijela. Kao da su
stvoreni jedno za drugo. Bila je to smiješna, glupa pomisao, ali
nije mogao spriječiti da mu proleti umom. Jednako kao što nije
mogao zanijekati utjehu kojom ga je ispunjavala njezina blizina.
Utjehu na koju nije imao pravo.
Instinktivno je prepoznao da joj to treba. Ljudski dodir.
Utjeha. Bliskost. Pretrpjela je stravičnu muku, a on će je predati
još goroj. Bio je nemoćan u vezi s njezinom sudbinom, ali mogao
175
joj je pružiti barem malo spokoja, predah od neizbježne oluje. A

nije mu bilo ni izbliza neugodno kako je bio zamišljao. Pomisao
da bi mogao utješiti bilo koga, a naročito jednu ženu, djelovala
mu je ne samo nemogućom već i posve... neprivlačnom. Nije
mogao pojmiti da bi mu se svidjelo.
No nešto na toj sitnoj, odvažnoj ženi izbacilo ga je iz
kolosijeka. I to ga je ljutilo. Nikad ništa nije imalo moć izbaciti ga
iz kolosijeka. Ne kada je riječ o misiji. O općem dobru. Nije si
mogao priuštiti ljudskost; emocije. Emocije su ga mogle stajati
glave. Mogle su njegove ljude stajati glave. A dugovao im je više
od toga. Bili su nepokolebljivo vjerni njemu i jedni drugima.
Riskirali su vlastite živote zbog njega, jednako kao i on zbog
njih, mnogo puta. Dopustiti da mu pažnju odvuče nešto poput
žene koja mu je ležala u naručju bilo bi... katastrofalno.
Dok je ležao ondje; sasvim sigurno ne jednako opušten kao
ona, shvatio je da ga dodatno ljuti činjenica što mu vjeruje.
Možda to nije priznala čak ni samoj sebi, ali njezini su postupci
osporavali svaki stav koji je gajila prema njegovoj pouzdanosti.
Opustila se uz njega i pokazala svoju ranjivost. Bol, strah,
samoću. Instinktivno je tražila njegovu utjehu i snagu; grčevito
se držeći za njih jer joj nije preostajalo ništa drugo. Postao je
njezino sidro. U njezinu umu, bio je njen spasilac, a zapravo je
bio najgora vrsta gada.
Bio je gori od zvijeri koje ju progone. Gori od Bristowa i
Maksimova. Zato što joj ni jedan od njih ne bi ni pokušao lagati.
Zadobiti njezino povjerenje. Uvjeriti je da su nešto što nisu. To je
učinio - i nastavljao činiti - samo on. I ta mu je spoznaja pržila
žile poput kiseline.
176
Dugovao joj je istinu, priznanje da nije njezin spasitelj. Da

će biti instrument njezine neizrecive muke i neminovne smrti.
Tada bi ga mogla mrziti. Ne bi mogla gajiti iluzije o tome tko je i
što je on. A on nikada ne bi morao pogledati u njezine oči
ispunjene izdajom kad shvati koliko se prevarila u vezi s njime.
Ali već je dokazala da je ratnica, stoga nije mogao riskirati njezin
otpor. Priliku da pobjegne - a pokušala bi. I ne samo jednom. To
bi ih usporilo i posve ugrozilo njezino izbavljenje. Premda će se
neminovno vratiti.
Stoga je lagao. Ne riječima, već postupcima.
Prešućivanjem. Nije ispravio njezinu pretpostavku o tome da ju
je došao odvesti kući. Pustio ju je da sama zaključi, govoreći sam
sebi kako odgovornost za njezine pogrešne zaključke nije na
njemu. Bila je to najgora vrsta prijevare. Gora od izravnih laži.
Da, dugovao joj je istinu, ali nju joj nije mogao dati.
Kada se vozilo naglo zaustavilo, Hancock ju je
instinktivno snažnije privio uza se kako bi ublažio trzaj njezina
tijela. Tek kada su se vrata otvorila, popustio je stisak i
podigavši glavu ugledao Conradovo mračno lice kako pomireno
zuri u njega.
“Avion je spreman. Moramo se ukrcati i krenuti. Nismo
posve napustili okupiranu zonu, a ti šupci imaju rakete s
infracrvenim senzorima topline kojima bi nas mogli srušiti.”
Hancock je kimnuo u znak slaganja, a zatim se počeo
nježno odmicati od Honor, lagano se krećući kako je ne bi
prenuo iz sedativom izazvanog sna.
“Pripremi još jednu špricu”, Hancock je naredio svom
čovjeku. “U slučaju da se probudi tijekom leta. Ne želim je pri
177
svijesti sve dok je ne odvedemo u sobu inače će pomisliti da je u

neposrednoj opasnosti.”
Sve je već bilo rečeno. Nije bilo potrebe da Hancock
ponovno objašnjava. Nikada to nije činio. Sve dosad. Odviše je
osjećao kako opravdava svoje postupke, svoje odluke. Brani ih. I
to ga je jebeno ljutilo.
Isključivo bljesak Conradovih očiju govorio je koliko mu je
ta misija mrska, ali nije se usprotivio. Samo je kimnuo i uzeo
medicinski pribor sa stražnjeg sjedala dok se Hancock penjao
preko Honor kako bi izišao.
Odmahnuo je rukom kada je Copeland ponudio da mu
pomogne iznijeti Honor iz vozila. Honor je bila njegova i samo
njegova odgovornost. Njegovi su ljudi već bili uznemireni, a
njihova obično nepobitna odlučnost poljuljana. Nije želio
doprinijeti njihovom osjećaju odgovornosti za Honorinu
sudbinu. Bio je to njegov grijeh i sam će ispaštati zbog njega.
Neće biti okajanja. Ni milosti za čovjeka kao što je on.
Počinio je neoprostive grijehe davno prije ovoga - prije Honor -
ali čak i da je imao priliku iskupiti se, ovo bi prevagnulo u korist
njegova vječnog prokletstva. Pakao je odviše blag za nekoga tko
je prolio toliko krvi i žrtvovao nevine za jebeno opće dobro.
Kako da nakon ovoga pogleda svojoj obitelji u oči? Kako
da pogleda u oči čovjeku koga je smatrao svojim ocem? Svojoj
braći. I Eden. Anđelu koji u svojoj duši posjeduje više
suosjećanja i dobrote nego i jedna druga osoba koju poznaje.
Osim... Honor. Na neki mu se način izdaja Honor činila jednako
neoprostivom kao da žrtvuje Eden. Odustao je od potjere za
pravdom i Maksimovim ne jednom, već dva puta, kako bi
spasio druge nedužne ljude. Zašto ne i Honor?
178
Ako će posve iskreno, morao je priznati sam sebi, svojim

ljudima, da je priča o tome kako je ovo njihova posljednja šansa
čisto sranje. Uvijek postoji druga prilika kad čovjek ima
vremena i strpljenja. Ali njegovo se strpljenje topilo. Njegova
odlučnost da već jednom završi s time imala je manje veze s
ograničenim prilikama, a više s činjenicom da je bio umoran i
želio da svemu tomu dođe kraj.
Njegova će sebičnost Honor stajati... svega. Zato što ga je
proždirala krivnja, emocija za koju je smatrao da ju je odavno
prerastao, pa više nije mogao nastaviti svoje isprazno, bezdušno
postojanje. Bio je to izbor, ne između privođenja Maksimova
pravdi ili ne, već između njega i Honor. Žrtvovanja njezina
života kako bi Hancock mogao ispuniti svoju posljednju misiju i
prepustiti se bijednom životu bez smisla, boje i svrhe.
Postojat će. Ništa više. Ništa manje.
Mogao bi skončati sa svime i jednostavno se ubiti, ali to bi
bilo odviše lako, a on nije zaslužio konačni mir. Zaslužio je da se
svakog jutra budi i u zrcalu gleda čovjeka koji je sjebao
predivnu, nesebičnu ženu samo kako bi se mogao povući i ne
dopustiti neumoljivoj tami koja se širila po njegovoj duši poput
odvratne mrlje da izbriše i posljednji tračak ljudskosti koji
posjeduje.
Iznimno pažljivo, kao da je riječ o dragocjenom blagu,
podigao je Honor u naručje i ukrcao se u maleni mlažnjak.
Prošao je tri reda sjedala koja su dijelila začelje mlažnjaka i salon
u stražnjem dijelu u kojem su se nalazili maleni kauč i dva
kožna naslonjača.
179
Ramenom je otvorio vrata i ušao u malenu spavaću sobu s

francuskim ležajem i skučenim prostorom između zidova s obiju
strana.
Premjestivši njezinu nezamjetnu težinu kako bi oslobodio
jednu ruku, maknuo je pokrivač i namjestio jastuk kako bi
mogao udobno smjestiti Honor.
Polegao ju je na madrac i nježno joj spuštao glavu dok je
nije položio na jastuk. Napeo se kada se nakratko promeškoljila,
a zatim odahnuo kada je tek uzdahnula i dublje utonula u
jastuk.
Spremio se pokriti je, ali zastao je, sjetivši se da joj mora
pregledati ranu dok je još pod sedativima i uvjeriti se da su
šavovi izdržali te da nije krvarila. Obavit će sve to kada polete.
Zasad je spustio svoje krupno tijelo na rub kreveta. Opsovao je
udarivši glavom o zid dok je skidao čizme. Nije bilo lako obaviti
taj zadatak u iznimno skučenoj sobici.
Hancock je naglo podigao glavu, izoštrivši vid. Nije čuo
kucanje, ali smjesta je osjetio kada su se vrata otvorila, makar
posve nečujno.
Conrad nije rekao ni riječ. Nije ni pogledao Honor.
Zapravo, napadno se trudio zadržati pogled daleko od nje,
hladna i bezizražajna lica i mračnih očiju nalik na ubojice kakvi
su svi bili, te mu jednostavno pružio špricu koju je Hancock
zatražio.
Hancock ju je primio, a Conrad se okrenuo i otišao ni
jednom ne pogledavši Honor.
Hancock je ovio prste oko šprice, sa svakim se udahom
mrzeći sve više. Nikada se nije volio, ali nikada nije ni pomišljao
da se mrzi sve do... ovog trenutka. Znao je da je njegov posao
180
brutalan. Da za druge predstavlja bezosjećajno čudovište. Stroj,

a ne ljudsko biće. Nikada se nije mrzio jer je znao da čini ono što
je potrebno. I ispravno.
Ali sada?
Prijezir prema samome sebi širio mu se žilama sa svakim
otkucajem njegova srca. Zato što nije bilo ničeg ispravnog u
slanju nedužne žene u pakao, bez obzira na to kolike živote time
poštedio.
181
15. POGLAVLJE
HANCOCK je tek lagano zadrijemao, ne dopustivši si da

posve utone u san. Honor je nekako iznova uspjela pronaći
njegovo tijelo i sklupčati se uz njega poput mačeta. Dlanovima je
grčevito stiskala platno njegove majice čak i u snu, kao da
predstavlja jedini čvrsti oslonac u njezinu životu.
Čak je i noge ispreplela s njegovima, ispružena na
zdravom boku, a glave položene, ne na jastuk već na njegovo
rame. Osjećao je blage oblačiće njezina daha kako mu griju vrat
te se čudio činjenici da nešto toliko nevino i bezazleno može
djelovati tako... dobro.
Sama činjenica da je grli djelovala mu je dobro. Ispravno.
Kao da joj je mjesto ovdje, pod njegovom zaštitom.
Tresnuo je vratima pred nosom te pomisli toliko naglo da
se gotovo lecnuo. On nije njezin zaštitnik. Ali ta ga je letimična
misao ispunila divljim, premda kratkotrajnim zadovoljstvom.
Nije se mogao sjetiti ničega toliko ugodnog. Nije doživio mnogo
dobrih iskustava. Sa zlom se mogao nositi. Mogao ga je preraditi
i smjestiti na pravo mjesto. Ali dobro? Baš i ne. Ta kratka
pomisao zamalo ga je opila kad je na trenutak pomislio da može
biti dobar. Princ na bijelom konju kakvim ga Honor smatra. A to
je bilo opasno. Ne, ne opasno. Smrtonosno. Zato što se s
lakoćom mogao navući na emocije koje dosad nikada nije
osjetio.
182
Nije preostajalo mnogo sati tijekom kojih mora ostati

sabran i usredotočen prije nego...
Zatvorio je oči, preneražen boli koji mu je jurnuo srcem pri
pomisli na ono što će uslijediti. Nešto sumnjivo nalik na... tugu...
lijeno je gmizalo njegovim žilama, uvlačeći mu se u srce i
ispunjavajući ga nepoznatom boli.
Nasreću, Honor je narušila smjer njegovih misli i opasnost
koju predstavljaju nemirno se promeškoljivši uz njegovo tijelo.
Osjećao je svaki njezin pokret, svjestan da se polagano probija
kroz maglu sedativa, šuljajući se prema svijesti.
Ne još. Dovraga, ne sad. Naslijepo je posegnuo za
pripremljenom špricom iza svojih leđa. Bio ju je približio kako bi
mogao grliti Honor kao što je to trenutačno činio, ali i ubrizgati
joj sadržaj injekcije ako se osvijesti prije nego što to bude želio.
Ali većinom zato što je kukavica i zato što je želio odgoditi
trenutak kad će ga prestati gledati kao da je nekakav prokleti
junak i kada će njezine oči odraziti sav očaj i izdaju koje će
osjetiti. Nije morao vidjeti optužujući pogled u njezinim očima.
Mogao ga je vrlo dobro i sam zamisliti, a to je bilo dovoljno da
osjeti... bol.
“Hancock?” prošaptala je usana priljubljenih o vrat.
Sledivši se, jednom je rukom skinuo čep sa šprice, a potom
pažljivo kako je ne bi uplašio, vratio ruku natrag preko njezina
tijela i položio joj dlan na kuk, namjestivši iglu između svojih
jagodica kako ne bi osjetila ništa osim njegova toplog dlana. Čak
i umrtvljenih osjetila, pod utjecajem lijekova te unatoč strahu od
otkrivanja koji ju je neprestano pratio proteklih dana, smjesta je
shvatila s kime se nalazi. Nije paničarila. Nije se uplašila da su je
183
se njezini progonitelji dočepali. Bila je posve opuštena i uvjerena

da je na sigurnom.
“Sanjam li?” upitala je pospanim, zbunjenim glasom.
Bio je to instinkt, ništa više. Nije se mogao suzdržati pa
makar mu život ovisio o tome. Usnama je ovlaš okrznuo njezino
čelo, točno ispod linije rasta kose.
“Da, dušo. Ovo je samo san. Spavaj i nastavi sanjati dobre
stvari.”
Honor je nabrala čelo kao da razmišlja o istinitosti njegove
izjave. A ono što je potom učinila šokiralo ga je do besvijesti,
iako njega ništa nije moglo šokirati.
“Ako je ovo samo san, hoćeš li me onda poljubiti?” tiho je
upitala. “Ako sanjam, znači da nije stvarno, stoga neće škoditi. A
ti nikada nećeš znati da si me poljubio jer je ovo moj san, a ne
tvoj.”
Misao mu je navrla u um prije negoli se snašao. Ne. Nije
samo tvoj san. I moj je. Jebeš mu sve, ali ova je misija otišla u
totalno krivom smjeru.
Zadržao je dah, nesposoban učiniti bilo što osim ukočeno
ležati dok je prianjala uz njega poput rukavice, savršeno mu
odgovarajući. Kog da vraga učini?
Još jedan sasvim nepoznat osjećaj ščepao ga je za grlo.
Panika.
Ako je poljubi, to će njegovu izdaju učiniti još gorom. Ako
je ne poljubi, uskratit će joj utjehu koju toliko očigledno želi -
treba. A zakleo se da će joj pružiti samo dobre stvari dok ne
kucne čas da je preda neprijatelju.
Dovraga.
184
U kurac! Već je osuđen na pakao. Na vječne muke,

beskrajnu bol i patnju. Što je još jedan grijeh naspram gomile
ostalih koje je počinio? Na neki način, poljubac s prekrasnom
ženom bio je beznačajan u usporedbi sa svom krvlju koju je
prolio.
“Želiš da te poljubim u tvojem snu?” tiho je promrmljao
kako je ne bi dodatno dozvao k svijesti.
Držao je špricu vrlo blizu njezinoj koži, ne želeći da se
sasvim razbudi. Dovraga, nije želio čak ni da se sjeća ovoga.
Zbog toga će joj biti samo teže jednom kad...
Ponovno je otjerao tu misao kad je Honor stala šaptati
usana prislonjenih uz njegov vrat.
“Da. Nisi onoliko opak koliko želiš da svi misle. Vidim te,
Hancock. Možda te ostali ne vide, ali ja da.”
S usana mu se oteo šokirani i zapanjeni uzdah, a krivnja
stala razdirati utrobu proždirući ga tako da je doslovce počeo
drhtati. Prije negoli je uspio dalje zagaziti na područje na kojem
nije imao što tražiti, hitro je zabio iglu i ubrizgao lijek u njezino
tijelo.
Honor se trznula rastvorivši usne na njegovu vratu, a on je
brzo odbacio špricu i hitro prinio slobodnu ruku njezinoj bradi,
gurajući je uvis kako bi usnama zarobio njezine, gutajući svaki
njezin mogući protest ili pitanje.
Čitavo mu se tijelo trznulo kao da ga je pogodila munja.
Svaki otrcani opis ikad napisan o privlačnosti, kompatibilnosti
ili prvom poljupcu, odjednom je postao odveć stvaran. Premda
su se nalazili u zrakoplovu, imao je osjećaj kao da se čitavo tlo
zatreslo pod njime. Potres usred zraka.
185
Produbio je poljubac jer mu nije preostalo ništa drugo.

Njezina su usta bila poput najsnažnijeg magneta. Nije se mogao
odmaknuti. Čitava vojska ne bi uspjela rastaviti njihove usne.
Imao je osjećaj da ispija tekuće sunce. Čim je usnama
dotaknuo njezine, otvorila je usta uz grleni uzdah, a on ju je
udahnuo. Upio. Usta su joj bila slađa od bilo čega što je ikada
okusio.
Namjeravao je nakratko sresti njezine usne, ništa više. Tek
toliko da zadovolji njezinu želju za trenutkom intimnosti.
Ljudskim kontaktom. Nježnošću umjesto boli i nasilja kojima je
toliko dugo bila izložena. Ali čim ju je okusio, osjetivši strujni
udar sve do nožnih prstiju, svaka pomisao na to da će joj
podariti nevini poljubac i grliti je dok ponovno ne zaspi, isparila
je.
Njezini grleni uzdasi treperili su mu na jeziku. Polizao je
unutrašnjost njezinih usana i okusio svaki njihov raskošni
milimetar. Svila i saten, baršunasta mekoća. Vrućina između
njih mogla se usporediti s vrelom pustinjom kojom su dotad
putovali. Honor ga je čvršće primila za prsa, zarivajući u
njegovu kožu onih nekoliko noktiju koji nisu bili iskrzani do
živca.
Danima će nositi tragove tih noktiju i nakratko na sebi
imati podsjetnik na nju. Njezin znak. Prokleto je želio da mu
mogu ostati trajno urezani u kožu. Označavali bi jednu od
njegovih najboljih uspomena - i služili kao podsjetnik na ono što
je bezdušno uništio.
Snažnije je primio njezinu bradu, a zatim olabavio stisak
šireći prste po njezinu obrazu i zadržavajući je na mjestu dok je
proždirao slatku nevinost koju mu je nudila. Ionako će završiti u
186
paklu, a ova... ova će mu uspomena pomoći da izdrži

nadolazeću tamu. Jedan jedini trenutak zaustavljen u vremenu
koji će moći iznova i iznova vrtjeti u glavi tako da ga zapamti i
vidi pred očima umjesto drugih, stravičnih prizora Honor.
“Nikad nisam ljepše sanjala” promrsila je poluzatvorenih
očiju dok ju je lijek uvlačio sve dublje u svoju mrežu. “Toliko
noćnih mora. Nikada ne prestaju. Prvi sam put sanjala nešto...
dobro. Hvala ti.”
Utihnula je i prije nego što ju je ponovno poljubio, a
nastavio ju je ljubiti i nakon što je njezino tijelo posve klonulo, a
usne postale mlohave. A zatim je podigao usne, kliznuvši njima
preko njezina obraza, osjećajući stezanje u utrobi kad je okusio
njezine suze.
Zatvorio je oči i ovio ruke oko nje, privlačeći je bliže k sebi
i pazeći na njezin ozlijeđeni bok.
Zahvalila mu je. Neka im Bog svima pomogne. I zaplakala
je jer prvi put nije sanjala užas i smrt. Poželio je udarati šakom u
zid sve dok ne prokrvari. Poželio je nekoga ubiti. Bristowa,
Maksimova, Novu eru. Sve njih. Sve do jedne osobe koja će
dodirnuti Honor, nauditi joj, mučiti je. Žudio je za njihovom
krvlju, ali najviše od svega žudio je za vlastitom krvlju. On je
najveće čudovište od svih. Zato što, da nije njega, ti je se gadovi
nikada ne bi domogli.
187
16. POGLAVLJE
HONOR se borila s gustim slojevima magle koji su je

okruživali. Refleksi su joj bili umrtvljeni, a jezik trom. Bila je
napola budna, a opet nije mogla skupiti snage da otvori oči.
Tupo pulsiranje u njezinoj glavi obznanilo je svoje
postojanje. Usta su joj imala okus kao da je progutala vatu, a
premda su joj oči bile zatvorene, osjećala je da su suhe i svrbjele
su je, kao da ih umjesto vjeđa prekriva brusni papir.
Dok se polagano nastavljala kretati prema svijesti, shvatila
je da se osjeća... udobno. Okruživala ju je mekoća, ugodno
prianjajući uz svaki dio njezina tijela. Čak ju je i glavobolja
malčice popustila kad je primijetila kako joj glava uranja u nešto
meko.
Tiho je izdahnula. Ovo je zacijelo još jedan ugodan san. Ne
kao onaj u kojem ju je Hancock poljubio, ali svejedno ugodan.
Iskrivila je usne promišljajući o toj posljednjoj informaciji
koju joj je poslao njezin ulijenjeni mozak. Ništa toliko realistično
ne može biti dijelom sna. Ako zanemari suhoću u ustima, još je
uvijek osjećala njegov okus. Zaostatak onog vatrenog, seksi
poljupca privlačnog kao sam grijeh. A bio je slastan. Gotovo je
zastenjala kada je uspomena navrla, prisjećajući se kako ju je
predano ljubio.
Što ju je ono upitao? Želiš li da te poljubim u tvom snu?
188
To nije bio san. Obraćao joj se kao da spava, provjeravajući

želi li da je zbilja poljubi. Postala je sumnjičava. Zašto je to onda
učinio? Je li je i sam želio poljubiti ili je samo udovoljavao
njezinoj želji?
Hancock joj nije djelovao poput muškarca koji bi učinio
bilo što protiv svoje volje. I sasvim ga sigurno nitko nije mogao
natjerati da učini bilo što.
I dok se sve snažnije prisjećala tog dekadentnog sna -
zbilje - shvatila je da njegov poljubac nije bio poljubac
nezainteresiranog muškarca. Niti je to bio jednostavan poljubac,
namijenjen zadovoljenju njezine potrebe. Bio je proždirao
njezina usta, a zatim joj se sve iznova zamutilo.
Ponovno se namrštila i tromo posegnula kako bi dlanom
protrljala svoj kuk. Nešto joj je ubrizgao. Sedativ. Netom prije
negoli ju je poljubio. Stoga očito nije želio da bude pri svijesti
nakon što je poljubi.
A možda nije želio ni da se sjeća...
Vjerojatno je o tome riječ. Uostalom, bolje što je tako jer se
mogla pretvarati kako nema pojma ni o čemu pa neće umirati
od srama svakog puta kad je bude pogledao, ili ona njega.
Jednostavno će se ponašati kao da se ničega ne sjeća.
Ali to ne znači da neće zadržati tu uspomenu, uživati u
njoj i pohraniti je u svoj um kako bi mogla iznova i iznova
proživljavati taj trenutak.
Pohranivši užitak tog ukradenog trenutka, posvetila se
važnijem poslu. Morala je otvoriti proklete oči i shvatiti gdje se
nalazi. I je li sigurna.
Morala je uložiti mnogo više truda negoli je željela kako bi
to učinila. Čitavo joj se lice iskrivilo dok se upirala da rastvori
189
naizgled olovne vjeđe. Ugledala je prigušeno svjetlo i ohrabrila

se činjenicom da napreduje. Nakon nekoliko okrepljujućih
udaha, pobrinuvši se da joj neće pozliti, posve ih je rastvorila.
Isprva se osjećala dezorijentirano. Previše je toga trebalo
odjednom pojmiti. Nije prepoznala ništa što ju je okruživalo.
Prvo što je zamijetila bila je činjenica da leži u vrlo udobnom
krevetu. Ne na ležaju, vreći za spavanje ili provizornoj postelji.
Bio je to pravi pravcati krevet s madracem i ubojito dobrom
posteljinom. Dostojan prvoklasnog hotela, premda nije imala
previše iskustva sa smještajem od pet zvjezdica. Ali ovo je bio
raj.
Dok se oslobađala i posljednjih tračaka maglice iz svojega
uma, žurno je proučila okruženje u potrazi za bilo kakvom
naznakom opasnosti.
Zidovi su bili blijedoljubičasti, s nekolicinom slika
cvjetnog uzorka postavljenih na strateškim mjestima kako bi
sobu učinili otvorenom i prozračnom. Pokućstvo je bilo
skupocjeno, ručno rađeno te po mjeri. Tamnosmeđe drvo bilo je
u suprotnosti sa svijetlom, ženskom bojom na zidovima,
ugodnom njezinom oku.
Osjećala se... sigurno. Strah je nije bockao po stražnjoj
strani vrata niti podizao dlačice na njezinim rukama. Ali gdje se
to nalazi?
Pomaknula se na mekom krevetu, namjeravajući sjesti,
ustati i... što dalje?
Dobila je odgovor na pitanje kada joj je tijelo zavrištalo u
znak otpora prema kretanju. Krv joj je napustila obraze, a bol
sijevnuo bokom, oduzimajući joj dah. Pluća su joj se smrznula,
nesposobna uvući zrak ili ga izbaciti. Uspaničila se, ne znajući bi
190
li se trebala spustiti natrag na krevet ili nastaviti uspravljati. I

jedno i drugo boljet će kao sam vrag.
Prenula ju je buka na vratima. Tijelo joj se nesvjesno
trznulo, na što ju je bol iznova presjekao.
Hancockova krupna figura ispunila je dovratak. Pogledao
ju je i tiho opsovao koračajući prema krevetu. Uzeo ju je u
naručje, držeći je čvrsto ali ne i bolno. Nježno ju je polegao na
madrac, ali unatoč njegovu očiglednom trudu, bol joj je
prostrujao tijelom oduzimajući joj dah upravo kada je pomislila
da ga je konačno povratila.
Oči su joj se ispunile suzama zbog čega je Hancockovo
mračno, zabrinuto lice stalo plutati pred njom.
“Dovraga, Honor. Nisi smjela pokušati ustati.”
Nakratko je ostala šutjeti, šireći nosnice u očajničkom
pokušaju da uvuče kisik u pluća i disanjem odagna ostatke
zasljepljujućeg bola.
“Gdje sam?” slabašno je upitala. “Jesmo li sigurni?”
Njegovo se lice dodatno smračilo, a oči odsutno bljesnule
netom prije nego što je skrenuo pogled, učinkovito izbjegavajući
njezin.
“Da”, rekao je nakon trenutka tišine. “Ovdje smo sigurni.”
Zatvorila je oči. “Hvala Bogu. A gdje je to ovdje? Jesmo li
se vratili kući? Mogu li nazvati svoju obitelj?” Vrela joj suza
kliznula niz obraz. “Vjerojatno misle da sam mrtva.”
Hancock je ponovno opsovao, a riječi su zvučale grubo
premda ih je izgovorio tek nešto glasnije od šapta. Kleknuo je
pokraj kreveta i položio dlan na njezino čelo na način koji je
odavao samo nježnost. Honor je zbunjeno pogledala u njega
191
zato što nikada nije blago postupao s njom, osim kada je mislio
da toga neće biti svjesna.
“Trenutačno se moraš usredotočiti na svoj oporavak”
ozbiljno je rekao. No ipak, u njegovu glasu bilo je još nečega.
Nečega što nije mogla točno odrediti, i to joj je smetalo. Djelovao
je kao da mu je... nelagodno. A Hancock je bio sve samo ne
nesiguran i pronicljiv.
“Koliko još?” upitala je, a zatim požalila zbog napora
kojem se morala izložiti kako bi to izgovorila. Tko bi rekao da
govor može biti toliko iscrpljujuć?
Bol ju je neumoljivo pritiskao. Oštar i pulsirajući, ponovno
prisutan unatoč prvotnom olakšanju koje je osjetila nakon što se
probudila na rajskom oblaku od kreveta u kojem je ležala.
“Koliko god treba” odvratio je izbjegavajući jasan
odgovor.
Pogledom je pretraživao njezine oči, budeći nelagodu u
njoj. Imala je osjećaj kao da može sasvim prodrijeti u nju. Kao da
osjeća bol u njezinu tijelu. Pogled mu je postao hladan, a usne
stisnute. Djelovao je ljutito.
“Ozlijeđena si, ili se ne sjećaš da si primila metak dok si
štitila jednog od mojih ljudi?”
Da, bio je bijesan i dao joj je to do znanja. Nije podigao
glas. Nije morao. Zapravo, da je vikao na nju, ne bi bila toliko
nervozna. Tihi bič autoriteta u njegovu glasu ošinuo ju je u znak
prijekora.
Liznuvši usnice, rastvorila ih je kako bi se obranila, a
potom osjetila kako je ušutkava položivši dva prsta na njezine
usne i pogledom je izazivajući da prekrši njegovu nijemu
naredbu da bude tiho.
192
“Ne smijemo te pomicati dok ne budeš na sigurnom”,

rekao je. “Izgubila si mnogo krvi i dajem ti infuziju i antibiotike.
Došao sam kako bih provjerio jesi li budna i boli li te, a vidim da
je tako. Stoga ću ti dati sredstvo protiv bolova da se možeš
odmoriti i zacijeliti.”
Promeškoljila se, snažno se želeći pobuniti. Nije marila za
to koliko je ozlijeđena. Bila je toliko blizu slobodi i domu da je
osjećala njihov okus, i nije željela potratiti više ni jedan dan.
Svaki sat koji nije provodila blizu svoje obitelji bio je sat tijekom
kojeg su vjerovali u ono najgore.
“Nema protestiranja, Honor” rekao je Hancock onim
svojim hladnim glasom. Onim zbog kojeg bi zadrhtala i
pretvorila se u kukavicu. To joj se gadilo i nije imalo smisla da se
može suprotstaviti čitavoj terorističkoj organizaciji i osujetiti
njihove pokušaje da je ulove poput životinje, a da je, s druge
strane, jedan jedini muškarac imao moć slediti je i pokoriti tek
riječima.
Ipak, nije bila glupa. Tom muškarcu nisu trebale riječi da
potvrdi svoje namjere. Svatko s mozgom mogao je to vidjeti u
njegovim očima. Bio je nemilosrdni, hladnokrvni ubojica. Samo
netko strašno glup usudio bi mu se suprotstaviti, a ona nije
glupa.
Izvukao je začepljenu špricu i prihvatio se cjevčice njezine
infuzije. Premda joj je rekao kako joj daje infuziju i lijekove, nije
ni primijetila zatezanje cjevčice priključene na svoje desno
zapešće. Ne bi joj koristilo ni da je uspjela ustati kad bi za sobom
morala vući stalak s infuzijom.
193
“Ovo će vrlo kratko trajati. Prepusti se utjecaju lijeka i

opusti” rekao je, a utješni ton zamijenio je raniju oštrinu u
njegovu glasu.
Namrštila se osjetivši žarenje lijeka u venama te se lecnula.
Hancock je smjesta dlanom protrljao njezinu podlakticu na
mjestu gdje ju je najviše peklo, ali Honor nije bila sigurna je li
uopće svjestan da to čini. Taj je muškarac naizgled bio
nesposoban iskazati nježnost, a opet je znala da je to laž. Grlio ju
je kada su je progonile noćne more. Poljubio ju je i utješio kad se
probudila, uplašena i zbunjena.
Nije mogla prozreti tog muškarca, ali na nekoj dubokoj,
instinktivnoj razini, znala je da nije loš čovjek. Nije bio onakav
kakvim se i sam smatrao. I do posljednjeg bi daha nijekao da u
sebi posjeduje i gram nježnosti.
Nije bila sigurna u kojem mu je točno trenutku odlučila
vjerovati. Možda mu je na neki način vjerovala od početka,
premda se pribojavala njegovih namjera. Njegovih motiva. Ali
održao je svoje obećanje o tome da će je odvesti izvan dosega
Nove ere, a sudeći po namještaju u ovoj spavaćoj sobi, nisu bili
nigdje blizu ratom izmučenog područja iz kojeg ju je izvukao.
Već ju je počela hvatati obamrlost od lijeka i bila je tek
napola svjesna. Hancock se spremio ustati, no posljednjim
tračkom svoje blijedeće snage, Honor je podigla ruku na koju je
bila priključena infuzija i čvrsto primila njegov dlan kako ga ne
bi mogao izvući iz njezina stiska.
Iznenađeno je spustio pogled prema njoj, ali nije ni
pokušao maknuti ruku. Nije ništa rekao. Samo je čekao da mu
kaže što je naumila.
“Hvala ti”, šapnula je.
194
Namrštio se, na što je shvatila da mu smeta njezina

zahvala. Jednako je reagirao i prvi put kada mu je zahvalila.
“Jer si održao obećanje koji si mi dao” uspjela je protisnuti
unatoč tromom jeziku.
Posljednje čega je bila svjesna prije nego što je konačno
podlegla utjecaju lijeka bio je mračni, divlji bijes u njegovim
očima. I nešto iznenađujuće.
Krivnju.
195
17. POGLAVLJE
“RANA ti zacjeljuje” izjavio je Hancock.

Njegova žustra i nepristrana provjera Honorinih šavova
otkrila joj je kako ne želi da se ona prisjeti onih nježnih, ranjivih
trenutaka za koje je smatrao da ih nije bila svjesna.
“Oteklina na koljenu gotovo je posve splasnula. Sutra bi
trebala moći koračati bez bola.”
“Znači li to da uskoro možemo kući? Sutra?” upitala je;
zakačivši se za te posljednje riječi s neskrivenim ushićenjem.
Njegove su oči bljesnule. Zamalo joj je promaknulo jer se
okrenuo hineći interes za jednu od njezinih manjih ozljeda.
Prepoznala je postojanje nečega. Nečega što je želio sakriti pred
njome. To ju je trebalo uznemiriti, ali nije ga se bojala. Vjerovala
mu je. Rekao joj je da će je odvesti daleko od Nove ere, i upravo
je to i učinio.
Potom je slegnuo ramenima. “Nije tako lako kao što misliš.
Postoje... stvari - planovi - koji se moraju ispuniti. Nije dobro
srljati. Još nismo izvan opasnosti.”
Bio je to nejasan odgovor, a opet ju je podsjetio da, unatoč
činjenici da se osjeća sigurno s njime, nisu sigurni i otporni na
napad. Namrštila se, poželjevši da zna gdje se to dovraga
nalaze.
Nije vidjela ni jednog Hancockova čovjeka otkad je
dospjela u ovaj krevet, u ovu izoliranu sobu kako bi se odmorila
196
i oporavila. Hancock joj je donosio jelo. Hancock ju je odijevao i

skrbio o njezinim ozljedama. Čak joj je pomogao i da se okupa,
zbog čega je osjećala ogroman sram. Ali pomogao joj je ući u tuš
sa žustrom učinkovitošću zbog čega je čin nalikovao na nešto
najobičnije na svijetu. Strpljivo joj je prao kosu, po nekoliko je
puta šamponirajući kako bi s nje isprao boju. A zatim joj je
istrljao tijelo zbog čega joj se lice toliko crvenilo da je djelovala
kao da je zadobila opekline od sunčanja. Ali opet, bio je
pedantan i odrješit dok je joj uklanjao kanu s kože, vraćajući je u
njezino prvotno, preplanulo stanje. Ako ju je nastojao učiniti
ovisnom o sebi, itekako mu je uspjelo jer ju je pomisao na bilo
koga drugog u njezinoj - ovoj - sobi činila nervoznom.
To nije njezina soba. Premda je posljednjih nekoliko dana
u njoj boravila. Njezina se soba nalazi kod kuće. U kući njezinih
roditelja. Nije živjela sama u Sjedinjenim Državama. Nije bilo
smisla. Uglavnom je izbivala iz kuće, a kad bi svraćala u posjet
između zadataka ili kad bi joj jednostavno zatrebao predah
nakon što bi očaj ili bol s kojima se svakodnevno suočavala
postali preteški pa bi počela gubiti svoj smjer, potražila bi
utočište u roditeljskoj kući. Spavala je u svojoj sobi iz djetinjstva,
sobi koju su sačuvali za nju. Onu u kojoj namjerno nisu ništa
promijenili otkad je bila tinejdžerica i pohađala srednju školu.
Sadržavala je sve stvari s kojima je odrasla. Njezine
omiljene plišane igračke. Najdraže knjige. Jezične udžbenike i
svu literaturu o Bliskom istoku, njegovoj kulturi, razlikama i
suptilnim nijansama svakog zasebnog dijalekta koje su se
razlikovale od regije do regije.
Čak i njezine nagrade sa sportskih natjecanja, premda ju je
nasmijavala pomisao da su njezini roditelji sačuvali bijedne
197
potvrde o sudjelovanju. Honor sasvim sigurno nije pobijedila ni

na jednom natjecanju, niti je bila naročito dobra sportašica kao
njezina braća i sestra. Bila je crna ovca obitelji.
Zaklinjala se roditeljima da su je jamačno posvojili ili da je
ispala Ciganki iz torbe jer nije nimalo sličila drugoj djeci u
obitelji. Bila je mnogo blaža. Mnogo suosjećajnija. Nije
posjedovala neumoljivu volju za svestranim uspjehom kakvu su
posjedovali njezina braća i sestra. Zvali su je mimozom. Odviše
nježnom i ljubaznom da bi preživjela u “stvarnom svijetu” kako
su ga nazivali. No ipak, svijet u kojem je ona živjela predstavljao
je utjelovljenje opstanka. I posve se razlikovao od sigurnih
poslova, sigurnih domova i sigurnih života članova njezine
obitelji.
Otac joj je nekoć bio proslavljeni sportaš. Bavio se
različitim disciplinama, ali na fakultetu je primao nogometnu
stipendiju i čak se uspio plasirati u profesionalnu ligu. Ali tada
je upoznao i zavolio njezinu majku i često je govorio svojoj djeci
da nije želio ništa drugo nego provoditi vrijeme s njom i dobiti
djecu. Ispuniti kuću njima.
Mnogi su sumnjali u njegovu iskrenost, a čak je i Honorina
majka rekla kako je isprva bila nepovjerljiva. Sumnjala je da bi
se njezin suprug rado odrekao takve uspješne karijere i slave.
Ali nikada nije iskazao ni tračak žaljenja, a samo godinu dana
nakon vjenčanja, prvi su put postali roditelji.
Igranje za profesionalnu momčad značilo bi da većinu
godine ne bi boravio kod kuće. Postojao je proljetni kamp za
treniranje. Postojala je cijela nogometna sezona i doigravanje u
slučaju da se momčad plasira u post sezonu. Njezin bi otac
nedvojbeno bio izvrstan sportaš, ali umjesto toga prihvatio se
198
posla trenera u srednjoj školi u Kentuckyju, gdje su on i njegova

majka odlučili živjeti i podizati obitelj.
Bio je to maleni grad u državi Kentucky, smješten ne
previše sjeverno da bi bio odveć blizu granici između sjevera i
juga. Imao je sve karakteristike južnjačkih gradova. Ljudi su bili
otvoreni, pristupačni i ljubazni. Grad je bio toliko malen da su se
svi međusobno poznavali i posljedično znali tko se čime bavi.
Honor te njezina braća i sestra odrastali su okruženi
ljubavlju i pažnjom svojih roditelja. Sva njezina braća bila su
uspješna u raznim sportovima. Kao i njezina starija sestra.
Njezin najstariji brat također je igrao nogomet tijekom fakulteta i
obećavao u odnosu na profesionalnu ligu. No kao i njihov otac,
nije pošao tim putem i nitko nije istraživao njegovu odluku. Ali
opet, njihov je otac znao da su neke odluke odveć osobne da bi
se o njima raspravljalo. Jednostavno je tako bilo.
I premda se njihov otac počeo baviti treniranjem, što je
predstavljalo prikladnu zamjenu za sport koji je volio, njezin
stariji brat odabrao je policijsku karijeru i postao okružni šerif.
Njezin drugi brat odabrao je profesionalnu sportsku
karijeru. Za razliku od oca i starijeg brata, nije bio opsjednut
nogometom. Cijelo je djetinjstvo posvetio košarci i bio prirodno
nadaren za nju. Još je uvijek igrao za profesionalnu momčad i
potpisao novi dugoročan, unosan ugovor netom prije nego što je
Honor posljednji put otputovala.
Dvojica mlađe brače bili su poduzetnici i partneri u
različitim tvrtkama. Ali to nije značilo da ne posjeduju jednaku
ljubav - i talent - prema sportu.
Čak je i njezina sestra, najmlađa poslije Honor, bila
sportski tip, graciozna i brza poput gazele. I ona je postala
199
trenerica nakon kratke profesionalne karijere u softballu, u Italiji,

nakon završetka studija na Državnom sveučilištu u Kentuckyju.
Honor se iznimno ponosila svojom sestrom, koja je u
međuvremenu postala najmlađom glavnom trenericom
softballske momčadi na malenom sveučilištu na kojem je radila.
U dvije godine otkad je njezina sestra Miranda ili Mandie,
kako su je nazivali od milja, preuzela vodstvo, momčad se
plasirala u post sezonu prvi put u povijesti programa. Radno joj
je mjesto svakako bilo zajamčeno. Sveučilište se pobrinulo za to.
I bila je vrlo sretna jer su je već naveliko tražila druga veća,
prestižnija sveučilišta s bogatijim programima i nadaleko
poznatijom tradicijom studentskog sporta.
Ali Mandie je u srcu bila kućni tip, dok je Honor bila čista
suprotnost. Mandie je voljela svoj posao. Voljela je zasukati
rukave i obnoviti stvar iz temelja. Nije željela preuzeti već
gotovi program i biti tek nominalni vođa. Željela je utjecati na
svaki aspekt igre.
Honor je nakratko zatvorila oči, prisjećajući se činjenice da
je njezin brat potpisao još jedan ugovor sa svojom momčadi
netom prije nego što je otišla. Njezina oproštajna zabava
predstavljala je mješavinu slavlja i veselja, ali jednako tako boli i
brige. Nikome od njih nije se sviđao njezin posao. Nisu ga
shvaćali. Nisu ga nastojali shvatiti. Svatko od njih pošao je
vlastitim putem i nitko nije preispitivao njihovu odluku. Nitko
nije preispitivao Bradovu odluku nakon što je bez ikakvog
objašnjenja jednostavno napustio profesionalnu nogometnu
karijeru. Kao ni to da njegova obitelj nikada nije znala za
njegovu goruću želju da postane policajac.
200
Preispitivali su samo njezinu odluku. I bila je svjesna da to

nije stoga što nisu vjerovali u nju - jesu. Obožavali su je. Nikada
nije sumnjala u to. Samo je nisu razumjeli. Nisu razumjeli zašto
ju je poziv odveo tako daleko od ljudi koji je vole, a njezinu
braću i sestru pak zadržali blizu domu.
Kako je mogla objasniti svoj neumoljivi poriv da pomogne
područjima koja je rijetko pogađalo bilo što osim smrti i nasilja?
Brad bi je trebao razumjeti bolje od svih. On je zaštitnik. Šerif.
Na njegovim plećima leži odgovornost za mnoge živote. On je
bio jedini od njih za kojeg je vjerovala da mu je slična. Da nose
sličan teret. Da njihova potreba da zaštite i pomognu drugima
zacijelo ima nekakav zajednički temelj.
“Honor, boli li te što? ”
Hancockov tihi glas obrubljen zabrinutošću doplovio je
kroz njezinu melankoliju i nagnao je da sretne njegov pogled.
Zatekla ga je kako pažljivo proučava njezino lice kao da joj može
prodrijeti u misli.
Udahnula je i instinktivno ispreplela prste s njegovima
koji su počivali na rubu kreveta pokraj nje te ih lagano povukla.
Hancock se lecnuo kao da ga je udarila struja, ali nije maknuo
ruku ni odgurnuo njezinu, zbog čega mu je bila zahvalna.
Na jedan trenutak bio joj je potreban tuđi dodir. Utjeha.
Obećanje da će je uskoro zagrliti njezina obitelj i okružiti je
svojom ljubavlju i podrškom. Svaki trenutak u kojem je izbivala
iz kuće za njih je predstavljao najgoru vrstu pakla. Vjerojatno su
mislili da je mrtva, a ako nisu bili sigurni u to, tada su, što je još
gore, strahovali od onoga što joj se događa. Čemu je podvrgnuta
u ovom trenutku.
201
Molila se da misle da je mrtva sve dok im ne dokaže da

nije. Bilo je milostivije nego da se muče beskrajnim
mogućnostima o tome što možda proživljava. Uostalom, to se
neće dogoditi. Hancock je čuva. Nikomu neće dopustiti da joj
naudi.
Bilo je glupo vjerovati u bilo čiju nepobjedivost, otpornost
na moć Nove ere, no svejedno je gajila apsolutno povjerenje u to
da Hancock može i hoće uništiti sve na svome putu, te da
nikada neće dopustiti da joj se bilo što dogodi. Znala je to
jednako kao što je znala da sunce izlazi na istoku, a zalazi na
zapadu.
“Što nije u redu, Honor?” oštro je upitao Hancock,
dodatno sužavajući oči dok je pretraživao njezino lice u potrazi
za bilo kakvim razlogom njezine nervoze.
Nije osjećala nervozu.
Osjećala je potrebu.
Vrućina joj je oblila vrat i obraze te se pomolila da
zaostatci kane i boravak na suncu spriječe Hancocka u
prepoznavanju njezina posramljenog rumenila.
Liznula je svoje suhe, ispucale usnice i uputila mu
nesiguran, sramežljiv pogled ispod polu spuštenih trepavica.
“Poljubi me, Hancock” oglasila se toliko drhtavim glasom
da ga je bilo moguće protumačiti kao rezultat straha. Ali znala je
da nije tako. A sudeći po izrazu na Hancockovu licu, on je
također znao da ga se ne boji. Kao ni onoga što je tražila od
njega.
U očima mu je bljesnula nesigurnost, što je bilo rijedak
slučaj za njega. Znala je to i bez pitanja. Jednostavno je znala. Ali
uvidjela je i iskru nečeg drugog.
202
Jednake potrebe. Želje. Požude.

Nestalo ih je gotovo prije negoli ih je prepoznala, ali oči
nikada ne lažu. Predstavljaju ogledala čovjekove duše, ili barem
tako kažu pjesnici.
I jednako kao što je znala da Hancock pokazuje
nesigurnost rijetko ili nikad, tako je znala da još rjeđe dopušta
bilo komu da vidi ono čemu je upravo svjedočila u njegovim
očima.
Prodrla je do njega i bila je toga svjesna. Bila je očarana
time.
Blagi Bože, zašto je to veseli? Koji vrag nije u redu s njom?
Nije poznavala tog muškarca i bilo je umišljeno od nje, da ne
kaže arogantno, pomisliti kako može prepoznati na njemu ono
što nitko drugi ne može.
No već je jurila opasnom stazom, ispunjena euforičnim
uzbuđenjem. Snagom. Osjećala se živom. Božanstveno živom
premda ju je na svakom koraku progonio zagušljivi zadah smrti.
Uspjela je preživjeti. Hancock je ispunio svoje obećanje.
Oslobodio ju je užasnih ljudi koji su je gonili poput
nemilosrdnih grabežljivaca.
“Poljubi me” ponovila je stišavši glas do promuklog šapta
zasićenog potrebom. “Samo jednom, dok smo oboje savršeno
svjesni što se događa tako da ne možemo tvrditi da se nije
nikada dogodilo.”
Njegove su se oči raširile odajući najprije strah, a zatim
iznenađenje. Obje reakcije zamijenio je odlučni pogled kada je
shvatio da zna. Da se prisjetila. Da možda nikada nije ni
zaboravila, već da joj je samo trebalo vremena da sve sjedne na
mjesto. Sada kad se to dogodilo, pohranit će tu uspomenu u
203
svojoj duši za vijek vjekova. Uživat će u njoj. Jednom

neokaljanom, predivnom trenutku usred tolikog straha, kaosa i
nemira.
Potiho je opsovao, no istodobno je oslonio jedno koljeno
na madrac i spustio svoje krupno, mišićavo tijelo na njezino tako
da ih je dijelilo tek nekoliko milimetara. Vrućina je isijavala iz
njegove kože, ispunjavajući je toplinom sve do kostiju. Iznenada
je postala svjesna goleme razlike u njihovim tijelima.
Predstavljao je planinu čistog čelika, lišenu i jednog grama
ljudskog mesa, koliko je mogla vidjeti. A posjedovala je vrlo
bujnu maštu.
Uz njega se osjećala sitnom i krhkom. Ranjivom. Ali ne i
ustrašenom. Liznula je usnice, odjednom shvativši kako bi se
možda trebala plašiti, dirnuvši u zvijer posve budna i sasvim
prisebna. Ili možda nedovoljno prisebna da se odupre porivu da
dira divlju životinju.
Glasno zastenjavši kada je liznula svoju donju usnicu,
Hancock se nagnuo i prikovao joj usne za svoje, vrele i gladne.
Nije pokazivao gotovo delikatnu nježnost kojom ju je onako
pažljivo ljubio dok je smatrao da nije svjesna njegovih
postupaka.
Proždirao je njezina usta, gutao je, kušao svaki djelić
njezina gladnog jezika pokazujući joj zapanjujuću razliku
između muškarca koji nastoji utješiti ženu i gladnog muškarca
koji iskazuje svoju nemilosrdnu dominaciju nad njom.
Kada je ne bi toliko boljelo, strgnula bi svu njegovu odjeću
i razgolitila samu sebe te bacila u njegovo naručje, točnije na
njega. No uspjela je tek tiho zastenjati, zažamoriti i ispustiti
204
grleni uzdah užitka i čistog zadovoljstva koji je on žurno

progutao.
S vidnim je naporom maknuo usne s njezinih, ali nije se
smjesta odmaknuo od nje. Pitala se zašto to smatra golemom
pobjedom. Iznenađujuće nježno, naslonio je čelo na njezino i
okupao joj ustreptale usne svojim nepravilnim dahom.
“To nije bila dobra ideja” protisnuo je kroz čvrsto stisnute
zube. “Dovraga, to je bilo glupo.”
Okej, to je boljelo. Mogla je to priznati, a čak i da ne može,
izdala bi je njezina itekako tjelesna reakcija - njezin trzaj.
Požurila je reći nešto, bilo što, kako bi prekinula
neugodnu, napetu tišinu koja ih je okružila i zaprijetila
slamanjem njezinih živaca.
“Kad ću ozdraviti u dovoljnoj mjeri da odem kući?”
tjeskobno je upitala.
Njezino je pitanje naoko izazvalo žestoku mećavu. Lice
mu se smrknulo i stegnulo dok mu je ledeni bijes blistao u očima
i zasipao je, ježeći joj kožu u valovima.
Naglo je ustao, okrećući joj leđa kao da joj ne želi pokazati
ni jedan dio sebe ili svoje reakcije.
“Čeka te dulji oporavak prije nego što te budemo mogli
odvesti” ravnodušno je odvratio.
A zatim je izišao, naglo otvorivši vrata te ih zalupivši
njima tolikom silinom da se jedna slika na zidu nakrivila.
205
18. POGLAVLJE
HANCOCK je znao da hoda po rubu tankom poput

oštrice noža u istinskoj borbi sa zdravim razumom. Što je još
gore, borio se protiv onoga za što je znao da mora odraditi.
Svoje misije. Protiv cijene njezina ispunjenja. A sve je to bilo
povezano s nevinom ženom koja u sebi posjeduje više hrabrosti i
vatre nego što ih je ikada vidio u jednoj sitnoj ratnici.
Danima ju je opsjedao, pobrinuvši se da nitko osim njega
nema pristup sobi u kojoj ju je držao... zatočenu. Nije mogla
napustiti sobu, no s obzirom na to kakvi zatvori znaju biti,
pobrinuo se da ima sve što treba ili želi kako bi joj bilo ugodno.
Izbjegavao je njezina pitanja. Logična pitanja. Pitanja na
koja zaslužuje znati odgovore. Ali onog trenutka kada joj ih
bude dao, sve će pasti u vodu. Zato što joj neće lagati. I morat će
se suočiti s njom, onim njezinim krupnim očima prepunima
povjerenja, i gledati kako u njima iščezava sve osim izmučene
spoznaje. Još gore, izdaje. Shvatit će da on predstavlja upravo
ono od čega je bježala i protiv čega se borila, ono za što je
vjerovala da joj više ne može nauditi. Nije doznala - još - da će je
predati najgoroj vrsti zla koja će je zatim vratiti upravo onoj
grozoti koju je poznavala.
Nije to mogao dopustiti. Iako, znao je da mu vrijeme
istječe i da svaki dan tijekom kojeg joj ne prizna istinu o svojim
namjerama predstavlja samo taktiku odgađanja. Zato što joj je
206
želio pružiti te dane. Dovraga, želio ih je pružiti sebi. Samo još

nekoliko sati, dana, čega god, tijekom kojih će ga nastaviti
promatrati s povjerenjem u tim toplim smeđim očima. I bez
straha ili oklijevanja slušati njegove naredbe.
Već s povjerenjem.
Vjerovala mu je premda nije smjela vjerovati nikomu. Sam
ju je upozorio na to. Ali Honor kao Honor, bila je upravo onakva
kako joj i ime nalaže. Bože, koliko ironije u činjenici da joj to ime
toliko pristaje! Kako li su njezini roditelji znali da će utjeloviti
značenje i svrhu tog imena?
Hancocku nikada nitko nije vjerovao. Njegovi su ga ljudi
poštivali. Bespogovorno su ga slijedili. Položili bi svoj život zbog
njega bez oklijevanja, jednako kao i on za njih. Ta odanost tekla
je njihovim venama. Ali nisu mu vjerovali, jednako kao što nisu
vjerovali ni ostalim članovima tima ili sami sebi. Svi su bili
odveć svjesni onoga što predstavljaju. Nemilosrdne ubojice,
spremne žrtvovati nedužnu ženu kako bi postigli svoj cilj.
“Kada?” bez okolišanja je upitao Conrad kad su se on i
njegovi ljudi okupili ispred goleme vile u Bristowljevu
vlasništvu.
Hancocku nije promaknula ironija zbog činjenice da se
nalaze na američkom tlu. Honor je smatrala da se još uvijek
nalazi negdje usred Bliskog istoka te da možda nadziru svaki
njihov korak, da će ih pronaći. Ako otkrije koliko je zapravo
blizu svoje obitelji, morat će je zavezati za krevet kako bi je
spriječio da pobjegne.
Promotrio je svoje ljude i njihova napeta lica dok su
nestrpljivo stajali iščekujući polazak.
207
Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojem je Hancock

napustio Honor, no pobrinuo se da spava dok ga nema, a
Bristowljevi su ljudi znali što ih čeka ako uđu u njezinu sobu.
Hancock je vrlo oštro obznanio da nitko ne smije ući k njoj,
izgovarajući se na njezine ozljede.
Bristow je bio nestrpljiv. Uzbuđen i napet, poput nekoga
tko je nabasao na blago vrjednije od sveg zlata i dragulja ovoga
svijeta. Njegovo nestrpljenje osjećalo se u zraku svaki put kad bi
ušao u prostoriju i zbog toga ga je Hancock većinom izbjegavao.
Bristowljeva pokvarena duša - taj truli vonj koji je vječito
isparavao iz njega - teško je padao Hancocku, čak i kada mu nije
opsjedao osjetila. Postalo bi mu mučno i zagušljivo od tolike
zloće da bi jedva disao. Imao je osjećaj da će se ugušiti, poput
nekoga tko pati od teške klaustrofobije, a Hancock je bio sve
samo ne klaustrofobičan. Mogao je provesti dane, u slučaju
nužde čak i tjedne, u skučenom prostoru u kakav čovjek njegove
veličine nikad ne bi trebao ulaziti, i vrebajući pravu priliku.
Teško uhvatljivi vremenski okvir dostupan samo onima
neumoljiva strpljenja tijekom kojeg će dokrajčiti sklisku metu.
Bristow je želio smjesta stupiti u kontakt s Maksimovim,
ali Hancock ga je upozorio da, ako Maksimov dozna za ženu
prije nego što budu spremni, neće čekati prekriženih ruku kao
što to Bristow trenutačno čini. Doći će po Honor i ubit će
svakoga tko mu se pritom ispriječi na putu.
Hancock mu je vrlo jasno dao do znanja da se Honor mora
oporaviti prije nego što dogovore predaju Maksimovu te da će
se razmjena obaviti pod njegovim - Hancockovim - uvjetima ili
nikako. Jedino zbog čega je Bristow i dalje nosio glavu na
ramenima bila je činjenica da Maksimov još uvijek ne zna gdje
208
se Honor nalazi. Osim toga, dobro se pobrinuo da Bristow

shvati koliko je Maksimov zapravo opasan i moćan čovjek.
Bristow je bio opasan i prilično moćan sam po sebi, ali
Hancock ga je nagnao da se počne bojati Maksimova, i to s
pravom. Govorio je o Maksimovu tonom koji Bristow nije
mogao krivo protumačiti, a ovaj je problijedio slušajući.
Hancockovu uvjerljivu recitaciju o stvarima na koje je
Maksimov spreman kako bi ostvario svoje ciljeve. Život i smrt
ne predstavljaju ništa za čovjeka poput Maksimova, koji ne
samo da se smatra nepobjedivim već iskreno vjeruje da je
besmrtan. Bog među običnim smrtnicima koji dolazi i odlazi kad
god mu se prohtije. Nezaustavljivi sijač smrti i uništenja.
Takav stav gotovo je graničio s istinom u Maksimovljevu
slučaju. Bio je nepovjerljivi gad, za razliku od ostalih koji su
izlazili pred njega noseći isti takav nepobjedivi oklop, uvjereni
da im nitko ne može ništa, a koji bi zajebali stvar. Svi bi to kad-
tad učinili. Ali Maksimov zasad nije pokazao ni jedan jedini
znak neopreza. Nikakvu naznaku da ono u što vjeruje - svoju
nepobjedivost - uzima zdravo za gotovo.
Unatoč takvom stavu, iskrenom i nepokolebljivom,
svejedno je održavao čvrstu sigurnosnu mrežu oko sebe,
uklanjajući sve koje bi doživio kao prijetnju. Bio je sudac i
krvnik i nitko nije imao pravo na pravedno suđenje kod njega.
Ako bi samo i pomislio da ga netko obmanjuje, da ga je izdao ili
da jednostavno nije imao dovoljno čvrstu volju da ispuni što mu
je naredio, Maksimov bi ga odbacio poput smeća.
Takva vrsta straha priskrbila mu je brojne odane sluge.
Priskrbila mu je ljude koji će radije prigrliti sigurnu smrt nego se
suočiti s Maksimovim nakon što su zakazali pri ispunjavanju
209
svoje zadaće. Stvarao je uporne, očajne vojnike koji su umirali

slijedeći njegove naredbe, katkada i od vlastite ruke ako bi
zakazali. Bilo im je draže umrijeti nego se suočiti s Maksimovim
i diktatoru reći da su podbacili. Maksimov nije trpio neuspjeh.
Nije ga prihvaćao kod sebe, a bogme ga nije prihvaćao ni kod
svojih podanika.
Tijekom svih godina otkad ga Hancock progoni, nije
otkrio ni jednu Maksimovljevu slabu točku kojom bi se mogao
okoristiti. Ni jednu jedinu rupu na njegovu zaštitnom oklopu.
Čovjek nije mario ni za što osim za sebe. Bilo je prokleto teško
približiti mu se kako bi iskoristio njegove slabosti kad se činilo
da ne posjeduje ni jednu.
Ali Hancock je znao da nije tako. Nešto postoji. Nešto
uvijek postoji. Sam bi se za sebe zakleo da ne posjeduje nikakvu
slabost. Ništa što bi se moglo upotrijebiti protiv njega. Ali
jednako je tako znao da to nije istina. Imao je Velikog Eddieja.
Raida i Rykera. I Eden. Predivnu, nedužnu i dobroćudnu Eden.
Pazio je da ih nikada ne otkrije, da nikada nikomu ne
dopusti da dozna za njih jer bi ih to jamačno izložilo
svakodnevnoj opasnosti. Čak se držao podalje i od jebenih
Kellyjevih jer je svatko tko ima oči mogao vidjeti da ih poštuje.
Možda mu se ne sviđaju, kao ni njihove metode ili načela. Stvari
koje je smatrao njihovim slabim točkama. Ali tijekom godina
shvatio je da nisu pretjerano različiti. Oni samo bolje
kontroliraju svoje instinkte u odnosu na Hancocka.
Kad bi tkogod naudio nekome od njih, osvetili bi se i hitro
izvršili pravdu. I to ne na način na koji većina ljudi doživljava
pravdu. Nisu se koristili pravosudnim sustavom. Ne, pozivali
su se na vlastiti oblik pravde, kršeći granice koje je Hancock
210
odavno prekršio. Ali nije to očekivao od njih. Bili su odveć

usidreni u dobroti. Kapetani Amerike, kako im se uvijek rugao u
lice i iza leđa.
Ali određene stvari koje su učinili uime pravde nisu bile
ništa bolje od onih koje je Hancock sam počinio u više navrata.
Osjećao je pravo divljenje prema P. J. Coletrane. Ženi koju su
mučki silovali. Zbog detalja tog slučaja još je uvijek škrgutao
zubima, bijesan na njezin tim jer su je doveli u toliko ranjiv
položaj. Jer je nisu bolje zaštitili. Zaslužila je više od onoga što
su joj pružili, a platila je najskuplju cijenu.
Bila je napustila svoj tim, ne želeći ih okaljati ljagom svoje
osvete. Ne pravde, već hladnokrvne osvete. Ulovila je sve do
jednog čovjeka odgovornog za okrutni napad na sebe i sve ih
smaknula. A naposljetku, njezin ju je tim pronašao te su stali uz
nju, odbijajući dopustiti da podnese sav teret posljedica na
svojim plećima.
Kellyjevi su bili drukčija vrsta ljudi. Onakva kakvoj je
Hancock mogao sličiti da je odabrao drukčiji put. Ispravan put.
Bili su gorljivi zaštitnici. Pozitivci. Oni koje zoveš kada trebaš
pomoć. Bili su dobri, možda jednako dobri kao i sam Hancock,
ali ono po čemu se isticao, gdje je imao izrazitu prednost, bila je
činjenica da je mnogo skloniji zabrazditi u ona siva - ne, čak ne
ni siva... crna područja. Preko granice koju Kellyjevi nikada ne
prelaze, osim kada je riječ o nekomu koga vole. Jednoj od
njihovih žena. Njihovim timskim kolegama. U svim drugim
misijama, vode se pravilima.
Nitko od njih, ni jedan član KGI-a, nikada se ne bi srozao
na Hancockovu razinu. Nikada ne bi spasili izubijanu ženu koja
211
je primila metak namijenjen jednome od njih, a zatim joj se

odužili izdajom. I to uime općeg dobra.
Lice P. J. Coletrane bljesnulo mu je pred očima, a njezin
gnjevni izraz lica izmamio mu je osmijeh na lice. Mogao je čuti
njezine riječi kao da ih upravo izgovara.
Zajebi opće dobro.
Da, to je definitivno nešto što bi rekla - kao i ostatak
njezina tima. Naročito Steele. Timski vođa koji je slovio za tipa
vrlo sličnog Hancocku. Santu leda. Stroj bez funkcije za emocije,
sposoban odraditi zadatak bez osjećaja koji bi mu pomutili
razum i opteretili ga.
Ali sada? Ledenog su čovjeka pokosile sitna plavokosa
žena i djevojčica koja sliči svojoj mami kao jaje jajetu. Hancock
više nije bio siguran da je Steele isti čovjek kakav je bio prije.
Osim... osim kada bi se njegova žena ili kći našle u opasnosti.
Tada bi se preobrazio u nemilosrdni stroj, posve različit od bilo
čega što je itko ikada vidio. Hancock je sumnjao da bi se bio u
stanju izboriti s bijesnim Steeleom kada bi životi njegove žene ili
djeteta bili ugroženi.
Shvativši da njegovi ljudi i dalje u napetoj tišini iščekuju
odgovor na Conradovo pitane, Hancock se naglo vratio u
sadašnjost; ispustivši tihu bujicu psovki. Bio je izvan sebe i
njegov je tim bio svjestan toga. Jednako kao što su iz dana u dan
postajali sve napetiji kako se približavao trenutak... izdaje. Dan
kada će Honor predati Maksimovu, za što su se nadali da će im
omogućiti da ga srede jednom i zauvijek. Ali za Honor će
vjerojatno biti prekasno. Već su se pomirili s njezinom smrću i
nije postojalo ama baš ništa što bi mogli učiniti. Ali to nije
značilo da, svakog puta kada bi pogledao u oči svojih timskih
212
kolega, u njihovim dubinama nije vidio plamen bespomoćnog

bijesa. Bio je uvjeren da ga i oni vide u njegovima, premda je
davao sve od sebe da ne uvide koliko ga to što moraju učiniti
zapravo muči.
“Uskoro”, tiho je rekao Hancock. “Sa svakim joj je danom
sve bolje. Uspio sam zadržati Bristowa podalje od nje. Boji me
se. A Maksimova se užasava pa sam mu rekao da Maksimovu
neće biti drago ako mu preda ozlijeđenu Honor jer će to smanjiti
njezinu vrijednost u očima Nove ere. Ne sviđa mu se to, ali
previše se boji i jednog i drugog da me ne bi poslušao. Osim
toga, jedan od vas neprestano stražari pred njezinim vratima,
čak i dok sam ja unutra i tjeram je da jede i dajem joj lijekove
protiv bolova kad se previše iscrpi.”
“Osim sada” blago je dometnuo Copeland.
“Loš mojo”, zarežao je Mojo.
Neugodan osjećaj ošinuo je Hancocka čitavom dužinom
kralježnice. Njegovi su ljudi u pravu. Pozvao ih je van kako bi
mogao otvoreno razgovarati s njima. Zidovi Bristowljeva doma
imaju uši. Ništa nije prolazilo neopaženo. Zato su se on i njegovi
ljudi trudili ne djelovati odveć dobroćudno s Honor. Postupali
su s njom kao sa zatočenicom koju žele živu i zdravu. Oštećena
roba ne jamči dobru razmjenu.
Ali trenutačno ju je ostavio bez nadzora. I to cijeli sat. Što
ako je Bristow iskoristio priliku da baci oko na svoju “gošću”?
Tip nije strpljiv i bilo je jasno da mu nije po volji što je prisiljen
kloniti je se. Sav Hancockov trud mogao bi pasti u vodu zbog
samo nekoliko trenutaka Bristowljeve prisutnosti.
Bio je odviše samouvjeren, odviše siguran u svoju prevlast
nad Bristowom. Trebao je biti pametniji. Bristow se smatrao
213
nepobjedivim i premda se bojao Hancocka i zazirao od njega,

nije strahovao da će ga Hancock ubiti. Ali tu se prevario.
Rasturit će ga golim rukama ako je naudio Honor.
“Idite unutra” promuklo je rekao. “Smjesta. Pronađite
Bristowljeve ljude i pobrinite se da su pod kontrolom. Ubijte sve
koji se budu opirali. Ja ću se pobrinuti za Bristowa.”
“Hancock.”
Conradov hladni glas probio se kroz zasljepljujući bijes
koji je ispunio Hancockov um, iznova ga pretvarajući u
nemilosrdni stroj za ubijanje.
“Ne smiješ ugroziti misiju zbog onoga što je učinio. Ako je
išta i učinio.”
“Vraga ne smijem” obrecnuo se Hancock. “Ne trebam
Bristowa da bih obavio razmjenu s Maksimovim. Isprva jesam.
Ali kontakt je već uspostavljen. Sada samo moram ispoštovati
našu stranu dogovora, a zatim uništiti gada i čitavu njegovu
mrežu.”
“Ali ne na vrijeme da spasiš Honor” oštro je dometnuo
Viper.
Hancock je obratio svoj izmučeni pogled na svog čovjeka.
“Zar ne misliš da bih to učinio kada bih mogao?”
“Bi li?” ubacio se Henderson, namrgođena lica. “Nikad
prije nisi oklijevao tijekom misije. Zašto sada oklijevaš?”
“Zaboravljate da sam žrtvovao dvije prilike da sredim
Maksimova kako bih poštedio nedužne živote” prasnuo je
Hancock. “Neću to učiniti i treći put. A sad idite. Ako je samo i
taknuo Honor ili je prestrašio, ubit ću ga.”
214
Nitko nije prokomentirao licemjerje u Hancockovoj

namjeri da ubije čovjeka koji će barem biti iskreniji s Honor nego
što je to Hancock ikada bio. Nitko se nije usudio.
215
19. POGLAVLJE
HONOR je u tolikoj mjeri dozlogrdilo ležati u krevetu da

je poželjela vrištati. Ako prođe još jedan dan, a ona čuje odgovor
- kao što ga je čula svakog puta kada bi upitala Hancocka kada
će moći kući - “Ne još” netko će stradati. A maštala je samo o
jednom licu koje bi voljela odalamiti. I to kada nije maštala o
usnama na tom licu.
Poludjela je. Šiznula, prošvikala. Njezino stanje moglo se
objasniti isključivo ludošću koju je pretrpjela u posljednja dva
tjedna. Zacijelo se nitko nije mogao izvući netaknuta uma iz
takve situacije. Ona ne predstavlja iznimku. Izgubila je jednaku
količinu moždane mase kao i krvi, stoga si nije mogla zamjeriti
opsjednutost golemom, opasnom nepoznanicom koju
utjelovljuje Hancock. Odnosno, barem je u to pokušavala
uvjeriti samu sebe. Ali očajnički je zakazivala.
Kakvu to luđakinju može privlačiti muškarac koga i ne
poznaje? Tip je zaogrnut tolikim tajnama da svaki njegov sloj
sadrži još dodatnih slojeva. Bila bi joj potrebna čitava vječnost
da prodre do muškarca koji se skriva ispod tog plašta
tajnovitosti, a nije bila sigurna da bi čak i tada zatekla bilo što
osim tajni koje ga prekrivaju poput kože.
Poludjela je. To je jedino razumno objašnjenje. A zatim se
poželjela nasmijati samoj sebi jer je upotrijebila riječ razumno
prilikom objašnjavanja ludosti.
216
Vrata su se otvorila, a njezino je bilo smjesta ubrzalo

očekujući jedinu osobu koja je posljednjih dana ulazila u njezinu
sobu. Jučer je osjećala nemir i tjeskobu pa je bila odlučila testirati
opseg štete koja joj je nanesena; natjerala se da ustane iz kreveta,
odlučna u namjeri da iziđe iz sobe i dozna gdje se to dovraga
nalazi. Sada je samo očajnički žudjela za promjenom okoline.
Zidovi boje lavande i živahne slike cvijeća samo su je
zadirkivali, s obzirom na to da se osjećala sve samo ne sretno i
bezbrižno.
Pothvat ju je iscrpljivao, ali ushićenje joj je podarilo snagu
kada je naposljetku oteturala do vrata. No njezina prividna
snaga splasnula je čim je shvatila da ne može okrenuti kvaku.
Bila je zaključana, i to izvana.
Nije bila zatvorenica. Zar ne?
Ne znajući što drugo učiniti i koljena opasno blizu izdaji,
odgegala se natrag u krevet i upuzala u njega dok joj se tijelo
opiralo pri svakom pokretu. Potom je začula zvuk zbog kojeg se
isprva ukipila, a zatim pojurila namjestiti u krevetu, srdita zbog
krivnje koju je osjećala, kao da je riječ o neposlušnoj tinejdžerici
koja se pokušala iskrasti.
Nije bila zatvorenica!
Njezino bilo, ionako ubrzano, jurnulo je kao na zdušni
pritisak papučice gasa sportskog automobila. Nepoznati je
muškarac poput ljigave zmije kliznuo unutra kroz jedva
odškrinuta vrata. Nije se uklapao u ovaj svijet. Ovo mjesto. Ali
što uopće predstavlja “ovdje”?
Ona ne pripada ovamo.
Obuzela ju je nelagoda kada joj je strah zavrio u utrobi, a
kiselina pojurila uz grlo. Tim gore, istog trenutka kada je uljez
217
osjetio njezin strah, vidjela je kako ga obuzima uzbuđenje. Na

njegovim skupocjenim hlačama nesumnjivo se nazirala izbočina,
jasno ocrtavajući njegovu erekciju, a zatim se tiho nasmijao.
Njegov smijeh - on sam - bio je zao i odvratan.
“Tko si ti?” oštro je upitala s više hrabrosti negoli ju je
osjećala.
Dlanovima čvrsto stišćući pokrivač, navukla ga je preko
tijela skrivajući se od njegova pogleda, premda je bila posve
odjevena.
Pogled mu je istog trena postao ravnodušan i hladan, a
Honorinom kralježnicom prostrujao je drhtaj. Zloća je blistala u
njegovim crnim očima dok se približavao krevetu. Zaustila je
kako bi vrisnula, a on se u sekundi našao na njoj, snažnom
pljuskom preko njezinih usana spriječivši bilo kakav povik na
koji se spremala.
Udarac ju je zatekao pa je tek blago zastenjala od bola.
“Ja sam čovjek kome pripadaš. Privremeno” dodao je, a
glas mu je zvučao nalik na siktanje, leden kao da ne pripada
ljudskom biću već čudovištu. Poput mnogih koja su je progonila
u snovima.
Gdje je Hancock?
U sebi je vrištala njegovo ime. Iznova i iznova. Ponavljala
ga je kao litaniju, preklinjući ga da je spasi. Iznova. Tko je taj
čovjek? Kako je ušao u njezinu sobu? Hancock joj je bio rekao da
je sigurna.
Nije li?
Bjesomučno je pretraživala svoje pamćenje u potrazi za
njegovim riječima. Za onime što joj je točno rekao. Nisu vodili
previše pravih razgovora. Znala bi da joj je nešto obećao. Bila je
218
uvjerena u to. Pohranila je onih nekoliko riječi ohrabrenja koje

joj je bio uputio ravno u svoje srce. Čuvala ih poput talismana.
Njezin smućeni um uspio je dokučiti samo jedno obećanje.
Da će je odvesti, provesti pokraj terorističke skupine koja je
progoni i nadzire svaki njezin pokret. Ali zacijelo...
Ne, neće razmišljati o tome. Neće si dopustiti gubitak
jedine stvari koja ju je održavala snažnom. Koja je ispunjavala
njezino srce nadom i vjerom. Taj joj je kreten neće oduzeti.
“Mnogo bolje” zapreo je svilenkastim glasom. “U prirodi
ti je da budeš pokorna. Osjećam to. Bit će te lako podučiti
disciplini i posluhu premda, nažalost, moje vrijeme s tobom
neće potrajati.”
Strijeljala ga je pogledom, usana čvrsto stisnutih u znak
prkosa. Pokorna? Poslušna? Poželjela mu je iščupati oči, a zatim
otkinuti jaja.
Ako je smatra nekakvom bespomoćnom glupačom, bogme
će se gadno iznenaditi.
Zatreptala je hineći naivnost i pružajući tom šupku svoj
najbolji “Honorin pogled” kako ga je nazivala njezina obitelj.
Pogled koji je prokušano postizao da bilo čija ljutnja na nju ne
potraje dugo. Onaj koji bi je smjesta izvukao iz nevolje kada bi
izvela nekakvu spačku.
“Mislim da ste me zamijenili s nekime” smireno je
odvratila. “Ne znam tko ste ni gdje se nalazim, ali ni po čemu
nisam pokorna, a ako me samo i pokušate natjerati na posluh,
iščupat ću vam srce.”
Istina, govorila je smirenim glasom ali istodobno prožetim
agresivnošću i posvemašnjim uvjerenjem, istovjetnom onome na
219
njezinu licu. Nije preživjela toliko dugo zahvaljujući slabosti i

ustrašenosti.
Ovaj je zabacio glavu i nasmijao se. “Djeluješ vrlo sigurno
u sebe, Honor Cambridge.”
“A ako zakažem, Hancock će dovršiti posao umjesto
mene” dometnula je ledenim glasom.
Uto je njegove oči ispunilo likovanje. Likovanje.
Poprimivši iznimno samodopadan izraz, čvrsto ju je zgrabio za
kosu i nasilu je privio uza se. Grubo ju je poljubio, zubima je
natjeravši da otvori usta i grizući joj usnice tako da je njezin
bolni uzdah omogućio ulazak njegovu jeziku.
Divljački se opirala, ali bio je mnogo snažniji, a ona
oslabljena zbog brojnih ozljeda. Vjeđe su je zapekle od suza, ali
odbila je zaplakati, odbila je dopustiti tom čovjeku zadovoljstvo
da je vidi kako plače od bola, bijesa i, najgore od svega, straha.
Gdje je Hancock?
“Hancock je poznat po svojim uspjesima” rekao je
muškarac, dahom kupajući njezine rasječene, drhtave usne.
“Govore da može natjerati bilo koga da ga sluša. Da povjeruje u
što god on želi da vjeruju. Reci mi, Honor, je li te obećao
otpratiti kući i tvojoj obitelji? Pažljivo razmisli. Također znam da
Hancock ne laže. Zanimljiv princip, zar ne? Hladnokrvni
ubojica. Plaćenik. Principijelan. Ne laže. A opet te može natjerati
da povjeruješ u nešto što ti nikada nije obećao. Kako si zacijelo
lako pala pred njegovim činima.”
“Nećeš me natjerati da povjerujem u tvoje riječi” oštro je
odvratila.
Muškarac je snažnije zgrabio njezinu kosu i povukao je
unatrag, izlažući joj grlo onako kako to vampiri čine sa svojim
220
plijenom. Bože, zacijelo je na rubu histerije kad ovako smireno

razmišlja koliko je to čudovište slično izmišljenoj nemani.
“I ne moram”, samodopadno je odvratio. “On radi za
mene. Ja sam mu platio da te dovede k meni. Ti si pregovaračko
sredstvo koje služi višoj svrsi. Najprije ćeš meni priskrbiti ono
što želim, a zatim i Maksimovu. A zatim će Nova era dobiti ono
što ona želi
Nakratko ju je ostao proučavati, namjerno povećavajući
njezin užas.
“Tebe”, dovršio je pobjedonosnim tonom. “Upravo ono
čemu si vjerovala da si umaknula, bit će tvoja konačna sudbina.
Sve što si učinila bilo je uzalud. Ali tvoj bijeg meni će silno
koristiti. Iznimno”, promrmljao je spuštajući glas dok je
odmjeravao njezino uzdrhtalo tijelo.
“Uđi, Hancock” rekao je muškarac očigledno čuvši nešto
što Honor nije. “Trebao sam znati da ćeš se vratiti kako bi
provjerio svoju ljubimicu.”
Žuč je ispunila Honorino grlo. Ne. Ovo se ne događa.
Samo je želi izbezumiti. Zatvorila je oči, odbijajući se prepustiti
njegovoj bolesnoj igri.
Divljački ju je počupao za kosu tako da se uplašila da će joj
slomiti vrat.
“Otvori oči” rekao je muškarac ošinuvši je riječima poput
biča.
Ne jer je željela, već zato što je morala, poslušala ga je.
Morala je znati što je istina, a što laž. Kada joj se vid razbistrio,
ugledala je Hancocka kako nijemo stoji u podnožju kreveta
usredotočeno je promatrajući, a praznina i ravnodušnost u
njegovim očima prestravile su je.
221
“Ne”, šapnula je. “Ne!”

Ovoga je puta vrisnula, a zatim nastavila vrištati i nakon
što joj je glava poletjela u stranu kada joj se muškarčeva šaka
zabila u čeljust kako bi je natjerala da ušuti.
“Znaš da Maksimov neće biti sretan”, rekao je Hancock
hladnim, odmjerenim glasom. “Glup si, Bristowe. Bila je na
dobrom putu da se oporavi. A sada si narušio jedini dio na njoj
koji nije bio ozlijeđen. Njezino lice. Znaš da Maksimov voli
lijepo lice. Neće biti sretan što je njegova roba zadobila dodatne
ozljede u tvojim rukama.”
Roba? Užasnuto je zurila u Hancocka, svjesna da ne može
sakriti šok od izdaje u svojim očima, ali on se nije ni lecnuo. Nije
pokazivao tragove krivnje, već je samo odisao odlučnošću.
O, Bože. Ne.
Honor se zakrenula u krevetu, a muškarac joj je to
dopustio, naoko svjestan što će uslijediti.
Jedva prošavši rub kreveta, povratila je posvuda po podu.
Kroz maglu je začula udaljene zvukove prepirke i razmjenu
srditih riječi, ali glava joj se raspadala od bola dok se nastavljala
grčiti sve dok u njezinu želucu nije preostalo ništa što bi mogao
izbaciti. Navala bola zbog napinjanja ozlijeđenog boka i
nesumnjivo poderanih šavova oduzela joj je dah. Kosa joj se
objesila prema podu kada joj je glava klonula. Jednostavno nije
imala snage držati je u zraku.
Krv pomiješana s njezinim suzama kapala je na pod,
sačinjavajući grozomoran prizor zajedno sa sadržajem njezina
želudca. U najvećoj mjeri žuči. Osjećala je mučninu u dubini
duše.
222
A zatim su nježne ruke kliznule preko njezinih ramena.

Jedan je dlan okružio njezin potiljak, a drugi podigao dio tijela
koji je beživotno visio preko ruba kreveta. Zadrhtala je, počevši
se bjesomučno opirati. Poznavala je te ruke. Taj dodir. Ono što je
nekoć predstavljalo najveći izvor njezine utjehe sada se
pretvorilo u zlo. Gadost. Nikada se u životu nije osjećala toliko
slomljeno.
“Dovraga, Honor, prestani se opirati. Samo ćeš si dodatno
nauditi.”
Naglo je zabacila glavu, mrzeći činjenicu da joj suze
zamagljuju vid. Jedva je zamijetila da muškarca koga je Hancock
nazvao Bristowom više nema te da su ga zamijenili svi
Hancockovi ljudi. Cijela izdajnička skupina.
“Nema toga što mi može dodatno nauditi” tupo je
odvratila.
Netko, više njih, opsovao je na više od jednog jezika, no
njezin pogled ni načas nije napustio Hancocka. Promatrao ju je
smirena pogleda, ne odajući ni najmanju natruhu krivnje. Ili
žaljenja jer je tako okrutno iznevjerio njezino povjerenje. Nije mu
ga trebala pokloniti. Sama si je kriva. Ali opet, nije imala pravog
izbora. Nikakve šanse. Zavaravala se mišlju da je ima. Bila je
osuđena na propast onog trenutka kad se klinika urušila oko nje
i na nju, kada su joj vrisci njezinih radnih kolega i dalje
odjekivali u ušima, a smrad krvi parao nosnice.
Paralizirali su je šok i duboka izdaja. Vjerovala mu je. Ne
isprva, ali u proteklih mu je nekoliko dana počela vjerovati dok
se trudio izvući je iz zemlje i izvan dosega Nove ere.
Netko je, nije podigla pogled kako bi provjerila o kome je
riječ, nježno utisnuo čašu hladne vode u njezin dlan, a zatim joj
223
pružio lavor, pridržavajući ga nekoliko centimetara ispod

njezine brade.
“Isperi usta i ispljuni u zdjelu” začula je grubu naredbu
koja joj je odjeknula u glavi, ušima i srcu, odviše slomljenima
kako bi prepoznala kome glas pripada.
Instinktivno je poslušala naredbu, poput programiranog
stroja bez osjećaja, bez mozga ili izbora. Ispljunuvši i posljednji
odurni gutljaj iz usta, popila je malo hladne tekućine kako bi joj
razblažila bolno grlo, izmučeno nakon što je vrištala niječući
Hancockovu izdaju.
Iznova se optužujuće zagledala u njega, uvjerena da joj se
bol i zbunjenost jasno zrcale u očima. Promatrao ju je tiho,
nezainteresirano. Ali, naravno, nije imao dovoljno obraza da
pokaže sram. On nije njezin princ na bijelom konju, njezin
spasilac, već onaj koji će je odvesti u propast.
“Obećao si’’, slomljeno je šapnula, zavitlavši čašu u njegovu
smjeru.
Odmahnuo je glavom. “Nikada ti ništa nisam obećao,
Honor”, odvratio je tihim glasom koji nije odražavao ništa više
kajanja od izraza na njegovu licu.
“Ne, ali dopustio si da mislim da sam sigurna... A to je još
gore”, unezvijereno je odvratila. “Mogao si mi reći. Mogao si u
bilo kojem trenutku ispraviti moju pretpostavku. Tako bih
barem imala vremena pripremiti se. Umjesto da čitavo vrijeme
mislim da sam na korak bliže slobodi. Ti si čudovište. Baš poput
njih. Ali oni su barem iskreni u svojim namjerama. To te čini
gorim od tih krvoločnih divljaka.”
Hancock je podigao obrvu, oglušivši se na njezine uvrede.
“Pa da mi pobjegneš prvom prilikom? Da, upravo to radim sa
224
svim svojim zatočenicima. Kažem im što ih točno čeka tako da

mogu zbrisati.”
Lice joj se iskrivilo u bespomoćnu bijesnu grimasu. Nalik
na ranjenu, zatočenu životinju koja iščekuje smrt od lovčeve
ruke. “Kao da bih mogla pobjeći tebi i tvojim... ljudima?”
Sve ih je obuhvatila prijezirnim pogledom, dodatno
pobjesnjevši kada nitko među njima nije pokazao ni tračak
kajanja. Bezosjećajni gadovi, svi do jednoga. Izdajice svojih
sunarodnjaka. Nije ih mogla gledati ni trenutka dulje. Gadili su
joj se iz dubine duše.
“Umaknula si terorističkoj organizaciji koja brojem
nadaleko premašuje mene i moje ljude i uspjela se skrivati od
njih dulje od tjedan dana. Stoga, da. Ne sumnjam da bi pronašla
načina da umakneš i meni.”
Ostala je šutjeti, usmjerivši svoj ledeni pogled preda se i
odbijajući pogledati bilo koga od njih. Ili dopustiti da uvide
smlavljujući očaj koji ju je obuzeo. Neće im pružiti to
zadovoljstvo.
“Da čujem” bijesno je izjavila. Njezin gnjev bio je strašan.
Njezina bol zbog izdaje još gora. A što je najgore, nije ih mogla
sakriti pred njime. Nije mogla sakriti činjenicu koliko ju je
povrijedio, ni pred njime, ni pred bilo kime drugim u prostoriji.
Lišili su je dostojanstva, ponosa, same njezine duše. Sve su joj
uzeli.
“Kakva me sudbina čeka, Hancock? Duguješ mi barem
to.”
U tren oka, nestalo je sve njezine živosti. Postala je ubojito
smirena. Odvojila se od svog tijela prestavši živjeti, disati, nadati
se i sanjati.
225
Načas je uočila nešto divlje u njegovu pogledu prije negoli

se spustio na krevet pokraj nje, zanemarivši kada se stala
odmicati što je dalje mogla od njega. Nije ga bila u stanju
dodirnuti i nije mu mogla dopustiti da on dodirne nju. Samo će
je natjerati da ponovno povrati.
“Zašto želiš znati?” upitao je iznenađujuće nježnim
glasom.
Bože, bilo joj je potrebno da bude kreten kakvim ga je
smatrala na početku. Nije trebala zanemariti svoj prvotni dojam
o njemu. Oduvijek se oslanjala na svoj instinkt kada su u pitanju
ljudi, pa što je onda o njoj govorila činjenica da se tako silno
prevarila u vezi s njime?
Uzvratila mu je ledenim pogledom osjećajući kako sloj po
sloj leda ovija njezino srce, um i dušu, okivajući je oštrom
hladnoćom koja je sezala sve do njezinih kostiju.
“Kako bih imala dovoljno vremena iskopati rupu u mozgu
u koju ću se uvući i umrijeti.”
Hancock se smjesta lecnuo i ustuknuo. Sa suprotne je
strane začula bijesnu psovku, a zatim je netko izmarširao iz sobe
i toliko snažno zalupio vratima da je do kraja srušio sliku koju je
Hancock već nakrivio svojim odlaskom onoga puta kad ga je
zamolila da je poljubi.
Kako je samo glupa, očajna i naivna bila.
“Pravi si častan vojnik” narugala mu se.
Ali izdala ju je bol. Kao i mnogo toga u posljednje vrijeme.
Nastojala je zvučati ogorčeno, bijesno, pa čak i gnjevno. Ali
uspijevalo joj je tek protisnuti riječi jer je iznutra još uvijek
vrištala, osjećajući toliku bol da je imala osjećaj kao da se
raspada u milijun komadića.
226
“Prodaješ se kako bi obavio posao. Kako kotiraju današnji

žigoli?”
Hancockove oči bijesno su planule, ali bila je odveć
izgubljena da bi marila. Već se povukla duboko u sebe.
Osudila ga je vlastita tišina. Shvatila je da je to činio i
tijekom prethodnih misija. Ne, poslova. Misija podrazumijeva
nekakav smisao. Vrijednost. Čast. Odanost. Dobrotu. Ona mu je
bila samo posao, baš kao i mnoge druge kojima se vjerojatno
okoristio.
“Izlazite”, rekla je, očajnički nastojeći zadržati posljednje
atome svoje blijedeće snage. “Svi vi. Van!”
I dok je ležala, neutješno plačući zbog svega što je izgubila,
shvatila je da upravo ono za što se zaklela da joj Bristow nikada
neće oduzeti - Hancock, njezin talisman i zaštitnik - nikada nije
ni pripadalo.
Nije joj preostalo ništa što bi joj itko mogao oduzeti.
Nije imala ništa, nije bila ništa. Samo sredstvo.
Pregovarački alat. Igračka nemilosrdnih, zlih ljudi. A kratko je
vrijeme, takoreći; i spavala s neprijateljem.
Pogriješila je, vjerovala je premda je znala da to ne smije
učiniti. Ali barem neće dugo morati trpjeti kajanje koje joj je
razdiralo srce. Preostajalo joj je vrlo malo vremena. Zatvorila je
oči, tjeskobna zbog onoga što će uslijediti: patnje i agonije kojoj
će je podvrgnuti prije nego što se konačno dočepa spasonosnog
zagrljaja smrti. Požalila je što smrt neće požuriti po nju.
227
20. POGLAVLJE
BIJES je proždirao Hancocka premda se trudio držati

svoje emocije pod kontrolom - vještina koju je usavršio do te
mjere da mu se činila prirodnom poput disanja. Ali nikada nije
bio ovako blizu da izgubi čvrste uzde svoje samokontrole.
Ispružio je ruku prema svojim ljudima, a jedan od njih
hitro mu je dodao kutiju s medicinskim priborom.
“Dovedite Conrada natrag” prasnuo je Hancock. “Mora joj
pregledati šavove”
Cope, Viper i Henderson istodobno su razmijenili mračan,
nijemi pogled. Začuvši Hancockovu oštru naredbu Honor se
posve umirila, a potom se okrenula prema zidu i sklupčala
stvarajući barijeru između sebe i njih.
Nezadovoljan ali odlučan, Hancock je sjeo na krevet
pokraj nje, savijajući jedno koljeno i okrećući se prema uzglavlju
kako bi mogao vidjeti njezinu gustu kosu boje meda - napokon
je povratila pravu boju zahvaljujući opetovanom pranju - te je
maknuo pramenove koji su joj zaklanjali lice. Kao i tragove suza.
Maknuo je pramenove, ignorirajući njezin trzaj i činjenicu
da je uzmicala pred njime što je dalje mogla, ne samo tjelesno
već i mentalno. Njegov bijes, surov i divlji, plamtio je dok je
promatrao njezine izranjavane usne i tanke potočiće krvi koja joj
je još uvijek kapala ne samo iz usana već i iz nosa. Ružna
228
masnica već se pojavila na mjestu gdje ju je gad dirao. Ozlijedio

je. Stavio svoje jebene ruke na ono što mu ne pripada.
Hancock je bio svjestan da mu vrijeme istječe. Bilo je samo
pitanje kada će - ne i hoće li - Honor otkriti njegove namjere i
shvatiti da nije muškarac kakvim ga je smatrala.
A sada je znala i zurila u njega s mračnom optužbom u
očima, ali najgore od svega, boli i neizbrisivim očajem. On joj je
to učinio. I imala je pravo kada je rekla da je ono što joj je on
učinio - što joj čini - mnogo gore od onoga što smjera Nova era.
Ljudi koji je progone nisu joj ulijevali osjećaj lažne
sigurnosti. Nisu joj pružali nadu. Niti ukazivali nježnost ili
brižnost, sve je vrijeme namjeravajući žrtvovati. Prodati njezin
život zbog tisuća drugih.
Hancock je učinio sve to i bio je svjestan da će ga zamrziti.
Ono čega nije bio svjestan bila je mjera u kojoj će mrziti sama
sebe, kao i to da će njezina duboka tjeskoba zgrčiti njegovu
utrobu u čvor koji nikada neće uspjeti rasplesti.
Okrenuo ju je, pazeći na to da je ne ozlijedi više nego što je
potrebno, ali morao je biti odrješit i čvrst. Upravo onakav šupak
kakvim ga je sada smatrala. I nije poricao da je upravo to.
“Krvariš”, namrgođeno je rekao.
Honor je zadrhtala pod njegovim nasrtljivim prstima, a
Hancock je uvidio koliko je boli.
“Kvragu, gdje je Conrad?” dreknuo je.
Nije želio da pati i mrvicu više negoli je potrebno. Ničime
nije mogao umiriti njezinu tjeskobu, ali mogao je barem ublažiti
tjelesnu nelagodu koju osjeća. Nikada više neće vratiti njezino
povjerenje. Premda ga i ne zaslužuje. Ali nije očekivao da će i
sam osjećati bol zbog gubitka nečeg toliko dragocjenog.
229
Conrad je ušao, vidno bijesan preko svake mjere. Nije se ni

potrudio sresti Honorin pogled, premda mu ne bi ni uspjelo, ali
nije to mogao znati s obzirom na to da nije ni pogledao prema
njoj. Zurio je isključivo u Hancocka, na jedvite jade
obuzdavajući nestrpljenje dok je čekao naredbu svog timskog
vođe.
“Daj joj nešto protiv bolova. I za smirenje”, tiho je dodao
Hancock. “Poderala je dio šavova. Siguran sam u to. I daj joj još
jednu dozu antibiotika.”
“Ne.”
Oglasila se toliko tiho da su se svi ukipili, nesigurni je li
riječ zaista potekla od nje.
Okrenula je glavu preko svog uzdrhtalog ramena, pogleda
spuštena kako ne bi uvidjeli more tuge i bola u njezinim očima u
kojemu se Hancock utapao. Ali on ga je vidio. Jedino je on bio
dovoljno blizu da zamijeti ono što se toliko hrabro trudila sakriti
pred njegovim timom.
“Ne želim ništa od toga” dometnula je odvažnije, glasom
koji je odražavao uzavreli bijes u njezinim očima. “A sasvim
sigurno ne želim nešto što će me omamiti. Dosta mi je slijeđenja
tuđe volje. Jasno mi je. Umrijet ću. Ali, dovraga, želim priliku za
borbu. Neću se predati bez nje.”
Hancock je uzdahnuo, nemoćan zatomiti svoje poštovanje
prema njoj i njezinu nepobjedivom duhu. A zatim se ponovno
pretvorio u šupka kakav jest i kakvim ga je smatrala.
“Nije me briga što želiš, Honor. I ne ideš nikamo. Još.”
ispravio se, prisjetivši se svoje zakletve da joj neće lagati.
Premda joj time neće pružiti nikakvu utjehu ili olakšanje. Ali
neće joj lagati. “Sam ću te držati ako treba, ali Conrad će se
230
pobrinuti za tvoje rane i trpjet ćeš minimalni bol. A zatim ćeš

spavati i oporaviti se.”
“Zato da se tvoja zarobljenica oporavi što prije i bude
dovoljno dobra za sljedeće čudovište kojem ćeš me baciti?”
upitala je, glasa prigušena od suza.
Dovraga. Ubijala ga je. Milimetar po milimetar. Nagrizala
je njegovu utrobu, njegovo srce. Sve ono što je preostalo od
njegove proklete duše.
Nije joj odgovorio na pitanje. Kako bi i mogao kad je
upravo to namjeravao učiniti? Ali njegova želja za Honorinim
ozdravljenjem nije imala nikakve veze s Maksimovim. Rusa
neće biti briga za njezino stanje jer će joj svakako nanijeti vlastiti
oblik štete prije nego je odbaci pred Novu eru poput običnog
smeća.
Ali želio je da Bristow vjeruje kako će Maksimov podivljati
ako Honor bude ozlijeđena. To joj je pružalo više... vremena. Što
je bilo okrutno. Nije to poricao. Ali dovraga, nije bio spreman
toliko je brzo pustiti u propast. Trebalo mu je to dodatno
vrijeme. Premda ga ona nije željela.
Ako je Bristowljevo uvjerenje da će ga Maksimov ubiti ako
Honor na sebi bude imala vidljive tragove nasilja može zaštititi,
neka tako bude. No svejedno nije spriječilo tog pasjeg skota da
iskoristi prvu priliku koja mu se pružila i iskaže svoju nadmoć
nad Honor i njezinom sudbinom. Ili da poluči golemo
zadovoljstvo time što ju je nasmrt prestrašio. Hranio se tuđim
strahom. Bio je to opojni afrodizijak koji je hranio Bristowljeve
sadističke fantazije. Samo što ih je on zaista i ostvarivao.
Jedini razlog zašto Hancock nije golim rukama rasturio
Bristowa - a što se svojim ljudima zakleo da će učiniti ako je ovaj
231
naudio Honor - bila je činjenica da je zamijetio jednog

Bristowljeva čovjeka kako diskretno obavlja poziv tijekom
meteža u Honorinoj sobi, i tada je shvatio.
Znao je da Maksimov ima doušnika unutar Bristowljeve
organizacije. Maksimov je imao oči i uši posvuda. Hancock nije
ni očekivao ništa drugo. Ali nije otkrio doušnika. Sve do tog
trenutka. A njegov sluh, obučen da čuje ono što većina ljudi ne
može, omogućio mu je spoznaju da ne smije ubiti Bristowa. Ne
još.
Zato što je Maksimov tek sada doznao da Bristow
posjeduje Honor. Bristow još nije kontaktirao Rusa kako bi
dogovorio razmjenu. Hancock nije znao razlog tomu, ali imao je
prilično jasnu ideju.
Bristow se najprije želio sam okoristiti Honor, prije negoli
je spremno preda drugome. Možda žudi za novcem, moći i
povlaštenim statusom u Maksimovljevim očima, ali tip je
izopačeni kurvin sin i instinkt je nalagao Hancocku da Bristow
namjerava ostvariti sve do jedne bolesne fantazije s Honor prije
nego što obavi razmjenu.
Stoga je bio prisiljen ući na Bristowljev poziv. Pokazati se
upravo onime što i jest. Hladnokrvni plaćeni ubojica lišen bilo
kakve krivnje ili kajanja, i uvjeriti Honor da je upravo onakav
kakvim ga je Bristow opisao.
Osjetio je svaki trzaj, čuo svaki njezin vrisak dok je za sebe
u nevjerici poricala spoznaju do koje je došla nakon što ju je
nazvao robom.
Zato što nije smio ubiti Bristowa, ma koliko je žudio za
time od onog trenutka kada je shvatio koliko je naudio Honor.
Jer ne samo da ju je slomio iznutra već ju je i ozlijedio. Jer je
232
namjerno iskazao svoju nadmoć kako bi je slomio, ne shvaćajući

da već jest slomljena i da je za to kriv Hancock. Ne Bristow.
Tek nakon što Bristow sve uredi. Nakon što dogovori sve
pojedinosti te odredi mjesto i vrijeme. Tek će tada Hancock moći
iskaliti svoj strašni bijes i rastrgati ga. Njegova smrt neće biti
polagana ni milostiva. Namjeravao je natjerati Bristowa da plati
za svaku riječ koju je uputio Honor. Svaki udarac koji joj je
udijelio. Svaku suzu, svaku posjekotinu, svaku kap krvi koju je
prolila.
Jer je to bio jedini način da se oslobodi bijesa koji je bujao u
njemu zbog spoznaje da će, jednako kao što će Bristow patiti,
Honor također proživjeti stravične muke. A on neće moći učiniti
ama baš ništa po tom pitanju.
Njegovi su ljudi osjetili razorno unutarnje previranje s
kojim se Hancock u tom trenutku borio, te su se djelomično
oslobodili bijesa. Pogledi su im bili ispunjeni tugom i kajanjem.
Mrzili su ga. Prvi su put prezirali naredbu koju im je dao. Čak
su pomišljali i na pobunu. Nije ih mogao kriviti. Nije im mogao
zamjeriti što ga mrze kad je mrzio sama sebe više nego što bi to
oni ikada mogli.
No sada su shvatili da mu se trenutačna situacija ne sviđa
ništa više nego njima. Mrzio ju je tim više jer je negdje usput ova
misija - Honor - postala iznimno osobna za njega. U mnogo
većoj mjeri nego što su to bile one s Elizabeth, Grace i Maren. Ali
opet, te je žene poštedio, ali Honor neće priuštiti jednako
izbavljenje.
Bio je gad koji ne zaslužuje umrijeti časno niti
dostojanstveno. Zaslužio je da ga progone poput životinje kakva
233
jest i umre polaganom, bolnom smrću dok mu duša bude bez

konca i kraja okretala svaki grijeh koji je ikada počinio.
Podigao je dlan do Honorina ramena, gnušajući se
zgađenog drhtaja koji joj je prostrujao tijelom čim ju je
dotaknuo. Koža joj je bila vrlo hladna te je drhtala od... straha.
Ona, koja ga se nikad nije bojala. Kvragu, koja se nije ničega
bojala, premda bi to porekla i ustvrdila da je kukavica. On je ulio
strah njezine oči i zbog toga se svakim trenutkom sve više i više
mrzio.
Okrenuo ju je, čvrstim i nepokolebljivim stiskom. Honor
se oduprla, ali nije posustao, već je ispustio tihu bujicu sočnih
psovki uvidjevši da ju je bol istog trenutka lišila daha, ali i
snage. Klonula je, srušivši se na leđa silovitije od onoga što je
namjeravao.
“Dovraga, Honor” prosiktao je. “Mrzi me. Preziri me. Bilo
što od čega ćeš se osjećati bolje. Ali ne nanosi samoj sebi
nepotrebnu bol tako što ćeš mi se opirati. Učinit ću što god je
potrebno da te natjeram na posluh. U vezi sa svime, a naročito
kada je riječ o tvom odbijanju da si olakšaš bol.”
“Da si olakšam bol?” upitala je promuklim glasom. “Jesi li
ti uopće ljudsko biće? Ti si me povrijedio, Hancock. Ti. Ne
prokleto bombardiranje. Ne metak koji sam primila umjesto
muškarca za koga sam vjerovala kako riskira vlastiti život da bi
spasio moj, a ne kako bi se pobrinuo da me sudbina što brže
sustigne. Ti si me povrijedio i nema tih lijekova ili terapije na
svijetu koja će ikada moći ublažiti takvu vrstu bola.”
Ležala je na leđima, prsa su joj se brzo nadimala i spuštala,
a stisnute usne okruživale duboko utisnute bore. Boljelo ju je
kao sam vrag.
234
Rukom je dao znak Conradu, na što se Honor uspravila u

krevetu oslanjajući se na lakte, a suze za koje je znao da ih nije ni
svjesna slile su se niz njezine obraze zbog bola izazvanog tim
naglim pokretom.
“Neću sedativ” dreknula je, utihnuvši prije nego što joj je
glas postao histeričan.
Usmjerila je optužujući pogled u Hancocka. “Duguješ mi
jednu stvar, a ja želim odgovore. Zato si želio da me onesvijesti.
Zato sam čitavo vrijeme zaključana u ovoj sobi, zato što nisi
želio da doznam istinu. Zašto? Kakve to veze ima? A sad kada
sam doznala, ne želiš odgovoriti na moja pitanja. Zato si rekao
svom podaniku da me nakljuka sedativima. Zato što si
bezosjećajni gad koji mi ne želi dati jednu jedinu stvar koju
zaslužujem. Spasila sam život tvome čovjeku. Zauzvrat želim
istinu.”
Hancockova se čeljust trznula jer je, unatoč Honorinu
bijesu i njezinoj prividnoj snazi, zamijetio nešto drugo te smjesta
shvatio zašto je toliko ustrajna u namjeri da bude prisebna dok
joj Conrad bude iznova šivao ranu.
Pripremala se na bol. Pripremala se na ono što slijedi. Zato
što je obično šivanje, premda bolno, tek sitnica u odnosu na
mučenje s ciljem nanošenja što veće patnje, a da žrtva pritom
ostane živa. Tako da izdrži što dulje, sve dok je bol ne opsjedne
poput ludila pa stane preklinjati da je ubiju. Da joj podare
krajnju slobodu. Mir i oslobođenje od bijednog života na koji je
osuđena.
Zamišljanje onoga što će joj se dogoditi i spoznaja da ona
istodobno stvara jednako bolne prizore u vlastitoj glavi dodatno
235
su rastegnuli i onako napete niti kojima se Hancock pridržavao

za svoj zdrav razum.
A sve što mu je u tom trenutku preostajalo bio je razum.
Inteligentni, proračunati dio njegova mozga koji ga je vodio
kroz svaku misiju, ma koliko mu pritom stradavala duša. Sam
Bog zna da se sve ostalo u njemu već predalo sve prožimajućem
osjećaju krivnje i očaja.
“Bez sedativa” rekao je Hancock, načas je proučivši. No
nije sklanjao pogled s njezina lica dok je izdavao sljedeću
naredbu. “Ali dat ćeš joj antibiotike i sredstvo protiv bolova.
Prije svega ostalog. Prije nego joj daš anestetik kako bi je mogao
zašiti. I pričekat ćeš dok ne počne djelovati prije nego što je
uopće dotakneš.”
236
21. POGLAVLJE
“SREDSTVO protiv bolova djeluje jednako kao i sedativ”

optužujućim je tonom odvratila Honor, skutrivši se kada se
Conrad iznenada stvorio pokraj njezina kreveta. “Ošamućuje
me, a to ne želim. Želim proklete odgovore na svoja pitanja.”
Ako je kao zarobljenica, puka roba, u stanju naređivati
ljudima koji ne ustručavaju otarasiti je se i poslati je kroz sama
vrata pakla kako bi osobno upoznala Sotonu i pritom očekuje
njihov posluh, očigledno je zbilja sišla s uma.
Što je najgore što joj mogu učiniti? Ubiti je? Mučiti je? Sve
je to ionako čeka. Odgoda joj samo škodi jer joj pruža previše
vremena za razmišljanje kako li će preživjeti samo i jedan dan u
rukama brutalnog, nečovječnog čudovišta čiji je jedini cilj
natjerati je da pati.
“Bit ćeš dovoljno svjesna kako bi mogla postavljati
pitanja” Hancock je odgovorio ravnodušnim, bezosjećajnim
glasom. “Ali neću dopustiti da budeš svjesna bola.”
Budući da je odveć dobro poznavala neumoljivi izraz na
njegovu licu, shvatila je da neće imati izbora, ma što joj odlučio
učiniti.
Vrele suze gorkog poraza potekle su iz njezinih očiju,
zažarivši je pod vjeđama poput uboda bijesnih pčela. Hancock
se ukočio sjedeći pokraj nje, a dlan mu je načas zastao nad
njezinom nadlakticom prije negoli ga je spustio, oslanjajući
237
jagodice prstiju o njezinu kožu. Honor se lecnula kao da ju je

opekao i snažnije se povukla u sebe, skutrivši se najjače što je
mogla u sobi prepunoj nevjerojatno krupnih muškaraca.
Hancock je posegnuo kako bi zadigao gornji dio njezine
pidžame, istodobno spuštajući pojas na donjem dijelu kako bi joj
oslobodio kuk. Bijesna zbog osjećaja krajnje bespomoćnosti,
ostala je netremice ležati odbijajući dopustiti da vide bilo što
drugo. Nikakvu dodatnu slabost kojom bi se mogli okoristiti.
Osjetila je ubod prve igle, kontrolirajući svoju bolnu
reakciju kada je osjetila peckanje lijeka. Jedva se uspjela
suzdržati od nesvjesnog trzanja kada je Conrad pritisnuo dlan
na mjesto uboda i nježno ga protrljao kako bi lijek brže djelovao
i smanjio njezinu nelagodu.
Zatim je, kao da je nije upravo dotaknuo s nježnošću za
koju je znala da je nitko od njih ne posjeduje, vješto uveo drugu
iglu i ubrizgao ono za što je pretpostavila - za što se nadala - da je
samo antibiotik na kojem je Hancock ustrajao.
Očekivala je izdaju. Očekivala je pomračenje svijesti koje
donosi sedativ. Obamrlost svih svojih osjetila dok se ne pretvori
u krotku biljku, nemoćnu oduprijeti se bilo čemu što joj odluče
učiniti.
Ali osim tupila izazvanog analgetikom, koji je već počeo
djelovati i ublažio joj bol - tjelesni - nije osjećala nikakvu drugu
naznaku ošamućenosti.
Činilo se da Hancock zna održati obećanje kad mu to
odgovara.
Dugo je čekao, promatrajući je svojim očima nalik na
sokolove i ignorirajući ostale. Jedino što je rekao svojim ljudima
238
bilo je: “Držite onog gada na oku i pobrinite se da se to ne

ponovi.”
Bila je odveć umorna i poražena da uopće pokuša
razmisliti što predstavlja njegova zagonetna naredba.
Čim su njegovi ljudi otišli, ostavljajući je samu s izdajicom;
iskoristila je priliku odbijajući mu dopustiti da preuzme
kontrolu nad situacijom u svoje ruke. Da ostvari prednost,
premda je bila svjesna da svakako izvlači deblji kraj.
“Zašto?” upitala je prijetvorno tihim glasom.
Znala je da divlji bijes buja u njoj tik ispod površine, te da
neće biti potrebno mnogo da se razmaše u nešto čudovišno.
Hancock je uzdahnuo i odmaknuo se, na čemu teško da
mu je mogla biti zahvalna, ali morala je priznati da se zbog
njegove blizine osjećala samo još zatočenije, ranjivije. Ali ako to
želi učiniti, morala je iskoristiti svaku prednost koja joj se
pružala.
“Dugo vremena radim na tajnim zadacima, Honor”,
odvratio je prigušenim glasom; kao da zidovi imaju uši i oči.
Čak i dok je to izgovarao, iznova joj se približio i sjeo na
krevet. Samo što se ovoga puta smjestio uz nju tako da su im
leđa oboma počivala na jastucima uz uzglavlje.
“Nisi mi bila prvotna meta. Postala si tek... kolateralna
žrtva. Neizbježna u ime općeg dobra.”
Honor je tiho zastenjala jer je okolišao, a ona je željela
pravu; golu istinu.
“Radim za Bristowa” Ledeni osmijeh iskrivio je njegove
nemilosrdne usne. “Barem on tako misli. Da mu ne
predstavljam prijetnju. A to mi savršeno odgovara. Neće doznati
istinu sve dok ne bude prekasno.”
239
“Rekao je da si sposoban uvjeriti ljude u ono u što želiš da

vjeruju” odvratila je distancirana glasa. “Možda te poznaje bolje
nego što misliš.”
“Da; svjestan je moje vještine. Samo vjeruje da je imun na
nju. Vara se. Manipuliram njime otkako sam počeo raditi za
njega. Potreban mi je samo kako bih došao do Rusa po imenu
Maksimov. Čovjeka koji je usmrtio tisuće i tisuće nevinih ljudi.
Žene. Djecu. Maksimov ne bira po tom pitanju. Nezaustavljiv je.
Dvaput sam ga zamalo sredio, ali iskliznuo mi je kroz prste.
Neću to dopustiti i treći put.”
Znala je da je upravo ona povod za sigurnost u njegovu
glasu s kojom je tvrdio da će napokon uspjeti. I to ju je
dozlaboga strašilo.
“Što ja to zaboga imam, a da vi želite?” prezirno je upitala,
pokušavajući zatomiti paralizirajući strah i šok koji su je obuzeli
kada je shvatila da predstavlja značajan komadić goleme
slagalice. Možda i jedini važan. Ali razlog iza toga posve ju je
zbunjivao. Beznačajna je. Nitko i ništa. Kako može biti od tolike
važnosti ne samo jednom već trojici vrlo moćnih ljudi - pa čak i
organiziranoj skupini? Znala je zašto je želi Nova era. Sačuvati
vlastiti obraz. Ali zašto Bristow? I zašto taj Maksimov?
Gotovo je. Nikada se neće vratiti kući. Nikada više neće
vidjeti svoju obitelj. Suze su joj zamutile vid iako ih je
pokušavala suspregnuti. Zaplakala je zbog onoga što se nikada
neće ostvariti. Zbog gubitka jedine stvari koja ju je vodila kroz te
brojne, duge i mučne dane. Gonila je naprijed unatoč
nemogućim izgledima. Nadu. Nadu koja je iščeznula onog
trenutka kada je Hancock otkrio svoju oštru, hladnu izdaju. Bez
nade preostao je tek poraz. I... smrt.
240
S tugom se prisjetila trenutka slabosti kada je držala nož u

ruci i pomislila na to da si skrati muke. A poslije, nakon što se
izvukla iz krhotina koje su je zarobile, i svoje obećanje da će se
prije ubiti negoli pruži Novoj eri zadovoljstvo da je natjeraju da
ih preklinje za smrt. Bože, kako je samo žalila što se nije
prepustila tom porivu. Barem bi imala jednu stvar koje je sada
bila posve lišena. Mir.
“Pobjegla si Novoj eri” jednostavno je odvratio Hancock.
“Postala si simbol nade potlačenim ljudima. Ulila si im nadu
premda su mislili da se nemaju čemu nadati. Nova era jednom
je preveslala Maksimova, a Maksimov nije čovjek s kojim se
isplati zafrkavati. Nova era mu duguje mnogo novca. Bristow
pokušava pridobiti Maksimova. Nije toliko glup da misli kako
može smaknuti Rusa i preuzeti njegove operacije. Samo želi svoj
dio kolača. Želi prestižno mjesto unutar Maksimovljeve
organizacije. Stoga me poslao da te pronađem prije nego što te
Nova era ulovi. A učinili bi to da te nisam sustigao onda kada
jesam.”
Zaustila je kako bi oslobodila svoj bijes i porekla njegove
riječi, no Hancock je stisnuo njezin dlan i prste isprepleo sa
svojima, premda se nije sjećala kako su tamo dospjeli. No kada
je pokušala izvući ruku, on je pojačao stisak i palcem joj
pogladio nježnu kožu na zapešću.
“Bristow ugovara sastanak s Maksimovim i namjerava te
predati Rusu, koji će zatim mahati tobom pod nosom Nove ere
poput mrkve iz poznate priče o magarcu i mrkvi. Ugled Nove
ere ozbiljno je poljuljan i spremni su na sve da te se dočepaju i
spriječe da bijeg jedne žene zauvijek naruši njihov ponos i čast.
Kada te Maksimov dobije, predat će te Novoj eri, a to će ih stajati
241
mnogo više od onoga što mu duguju. Ali njihov osjećaj za ponos

snažniji je od njihova razuma i Maksimov to zna. Okoristit će se
tom činjenicom. Dobit će što želi, a Nova era će dobiti ono što
oni žele.”
“Mene” šapnula je.
I tada se slomila, istrgnuvši dlan iz Hancockova stiska
kada su joj obje ruke poletjele prema licu u pokušaju da priguši
jecaj koji joj se nekako ipak oteo.
“O, Bože, zašto jednostavno nisam poginula onog dana?
Zašto sam jedina preživjela? Isprva sam vjerovala da imam
svrhu. Da moj život nešto znači. Da ću se vratiti kući, ako ni
zbog čega drugog, onda makar kako bi svijet znao što su te
zvijeri učinile. Da će moj bijeg predstavljati krajnji čin otpora i
opovrgavanja njihove apsolutne vladavine nad tolikim golemim
područjem. Ali sve je bilo uzalud. Sve to bježanje, bol, strah, sve
noći probdjevene zbog užasnih snova i straha da će me svaki čas
pronaći. Nikad nisam imala šanse, zar ne?” upitala je, tihim i
bolno ranjivim glasom.
Hancockov glas bio je grub. Zvučao je srdito i bijesno.
Izgovorio je tek jednu jedinu riječ, a opet je njome uspio izraziti
pregršt osjećaja.
“Ne.”
Zarila je dlanove u oči i stala se njihati naprijed-natrag,
toliko potresena da nije bila ni svjesna što čini ni koliko krhko
izgleda.
“Lijek je već morao početi djelovati” rekao je Hancock
onim staloženim glasom koji nije odavao nikakvu emociju. Kao
da prije samo nekoliko trenutaka nije zvučao gotovo gnjevno.
242
Bio joj je potreban trenutak da shvati kome se uopće

obraća, a zatim je ugledala Conrada kada je iskoračio iz sjene sa
suprotne strane njezina kreveta. Zaboravila je na njega.
Pretpostavila je da je otišao s ostalima nakon što im je Hancock
naredio da otiđu. Ali morao je iznova zašiti njezinu ranu. A ona
se bolno ogoljela, ne samo pred Hancockom već i pred
Conradom. Čovjekom čiji je život spasila.
Utihnula je, ne progovarajući ni riječ, ne ispuštajući ni
zvuka dok je Conrad žurno izvlačio poderane konce iz njezine
kože i iznova je šivao, proizvodeći pritom neartikulirane
zvukove duboko u grlu. Gotovo slično režanju razjarenog
grabežljivca.
Honor se povukla u sebe već podižući svoje brane,
iskušavajući njihovu snagu i vlastitu vještinu da se preobrazi u
nekog, nešto sasvim drugo.
Nakon duge nepomućene tišine, shvatila je da je Conrad
otišao te da je ostala sama s Hancockom.
“Sada možeš ići” rekla je beživotnim glasom.
“Honor, poslušaj me”, rekao je Hancock s napetošću
kakvu nikada prije nije začula u njegovu glasu, a koja ju je
opržila poput strujnog udara.
Prkosno je nastavila zuriti preda se, usmjerivši pogled u
daljinu dok se sve snažnije povlačila u nijemu prazninu kojom
se okruživala.
“Dovraga, Honor. Saslušaj me barem jednom u životu.
Znam da me mrziš. Prezireš. Imaš svako pravo na to. Ali moraš
me saslušati. Tvoja žrtva neće biti uzaludna”, gorljivo je izjavio.
“Tvoja hrabrost neće ostati nezabilježena. Tvoja hrabrost neće
243
biti zaboravljena. Ti nikada nećeš biti zaboravljena. U to ti se

kunem vlastitim životom.”
“Kakve to veze ima?” tupo je upitala. “Umrijet ću kao
kukavica, preklinjući da me ubiju, svim srcem i dušom vapeći za
smrću. Otkad to predstavlja hrabrost ili odvažnost? Ne želim da
moji roditelji doznaju kako sam umrla. Milostivije je reći im da
sam poginula u bombardiranju. Možeš li mi obećati barem to,
Hancock? Možeš li im ukazati barem taj mali znak ljubaznosti s
obzirom na to da znam da ga nećeš ukazati meni?”
“Ne” srdito je odvratio. “Ne, nikada neću dopustiti da
vjeruju kako si umrla uzalud. Reći ću im istinu. Da su nešto
značili tvoj život i smrt. Da je tvoja smrt poštedjela stotine tisuća
drugih ljudi. Tako da nikada ne misle da je tvoja smrt bila
besmislena i nasumična. Zaslužuju istinu.”
“Dakle, nema veze što ja želim, ali to sam dosad već
trebala shvatiti” odvratila je prezirući samu sebe jer je i načas
pomislila da bi njezino mišljenje moglo biti važno.
Okrenula se prema njemu i uočila kada je ustuknuo pred
bogzna kakvim užasnim izrazom na njezinu licu. Ili možda
nedostatku onoga što je vidio u njezinim očima. Života. Smisla.
Činjenice da joj više ni do čega nije stalo i da se predala. Da je
konačno poražena.
“Zašto si me poljubio?” gorljivo je prošaptala, mrzeći se
zbog tog odraza krajnje slabosti. “Zašto si se trudio probuditi
osjećaje u meni? Zašto si me nagnao da mislim da ti je stalo
barem onako kako je jednom ljudskom biću stalo do drugoga?
Zar me toliko prezireš? Ne mogu shvatiti koja te to vrsta mržnje
pokreće.”
244
Zadrhtavši, protrljala je nadlanice i povukla se u sebe, iz

sekunde u sekundu postajući sve manjom i beznačajnijom.
Pripremajući se, jačajući svoje brane za strašnu budućnost
koja je očekuje.
“Stalo mi je” grubo je zanijekao. “Kvragu, i previše mi je
stalo, i zato sam toliko jebeno ljutit, Honor. Zato što mi ne bi
trebalo biti stalo. Ne bih trebao osjećati. Ja sam ubojica. Plaćenik,
Zovi me kako god želiš, sve je istina. Sve užasne stvari kojih se
možeš dosjetiti, sve do jedne. Sve je istina. Ali ne možeš reći da
mi nije stalo, dovraga. Zato što jest, i previše.”
U tom trenutku, Honor je shvatila. Shvatila je da Hancock
nije nesposoban osjećati emocije kao što je mislila. Shvatila je da
se vjerojatno mrzi zbog onoga što zna da mora učiniti. Ali to ga
neće spriječiti jer vjeruje u svoju misiju - posao - kakav god on
bio. A kako bi, što je rekao i sam, spasio tisuće drugih života,
mora žrtvovati njezin.
Mrzio je tu činjenicu.
Ali još je više mrzio činjenicu da mu je stalo.
Kako li je samo usamljen i surov njegov život! Lišen svega
što je Honor uzimala zdravo za gotovo odrastajući u velikoj,
bliskoj obitelji, okružena bezuvjetnom ljubavlju i podrškom.
Stvarima koje on očigledno nikada nije imao - niti će ih ikada
imati - zato što si nikada nije dopustio da ih posjeduje.
Nije ih se smatrao vrijednim ni dostojnim.
Mrzila ga je jer ju je izdao, ali na neki ga je izopačeni način
razumjela. Hancock je na svojevrstan način bio častan. Činio je
ono što većina ljudi ne bi mogla, a što je potrebno kako bi se
svijet oslobodio čudovišta. Pa čak i postao upravo onime što je
progonio. Čudovištem najgore vrste.
245
Možda da je nije natjerao da osjeti nešto prema njemu kao

muškarcu, možda je ne bi toliko boljelo niti bi se osjećala toliko
izdanom. Možda bi čak i lakše shvatila da je njezina žrtva, kako
je on vidi, nužna.
Ali nije to mogla olako zanemariti poput njega i isključiti
sve ono što je čini ljudskim bićem. Svejedno ju je boljelo.
Boljelo ju je više od pomisli na mučenje i smrt. Boljelo ju je
jer mu je vjerovala, jer je marila za njega na nekoj dubljoj razini.
Jer su razvili bliskost - sponu - kakvu nije doživjela ni s kime
drugim, a sada joj se sve to obilo o glavu.
Nije mu značila onoliko koliko on njoj i zbog toga se
osjećala naivnom i poniženom.
Je li njezin povrijeđeni ponos vrijedan gubitka tolikih
života? Je li uopće važno kako će umrijeti ili koliku će žrtvu
podnijeti ako nebrojene druge ljude može spasiti samo jedna
žena? Ona?
I zašto se spremala odriješiti ga strašne krivnje i patnje
koje je nakratko nazrela u njegovim očima? Kakva li je samo
naivna glupača ako vjeruje da mu može pružiti odrješenje
njegovih grijeha ili mir.
“Shvaćam, Hancock” rekla je, djelomično otjeravši
hladnoću i distanciranost iz svojeg glasa i ustupivši mjesto
iskrenosti. “I opraštam ti, ako to išta znači. U pravu si. Što je
dobrobit jedne osobe u odnosu na dobro mnogih?”
Hancock je bijesno opsovao, ustavši toliko naglo da se
krevet zaljuljao, a Honor se morala pridržati, ošamućena
sredstvom protiv bolova. Stao je koračati amo-tamo nalik na
životinju u kavezu, a bijes je u valovima isijavao iz njega.
246
“Da mi nikada nisi oprostila”, prosiktao je. "I jebeno mi

nećeš nuditi ispriku pod izlikom shvaćanja.”
Zurila je u njega, dopuštajući tuzi da ispuni njezine oči.
I pomirenju.
“Ne možeš upravljati mojim osjećajima, Hancock.
Upravljaš mojom sudbinom, to je istina. Mojom konačnom
sudbinom. Čak i mojim životom. Ali ne možeš upravljati mnome.
Nije na tebi odluka o tome hoću li ti oprostiti ili shvatiti, ili se
čak ispričati što nisam snažnija, što se ne mogu prestati opirati i
jednostavno prihvatiti da će moja smrt spasiti živote brojnih
nedužnih ljudi.”
Hancock se umirio, prestavši koračati i okrenuvši se
prema njoj, čvrsto stišćući pesnice uz tijelo dok se
nekontrolirano tresao od bijesa. Honor je naglo udahnula zbog
sirove agonije koja je otvoreno preplavila njegove oči, nečega što
si nikada nije dopuštao - ili htio - pokazati pred bilo kime. Ali
vidjela ju je, premda je možda nitko drugi ne bi zamijetio. Tamo
gdje bi drugi jednostavno vidjeli smrtonosni bijes.
“Ja nisam čovjek od brojnih obećanja, Honor. I ne bi se
trebala pouzdati čak ni u ona koja dajem. Ali ono na što ti se
nadasve zaklinjem jest to da ćeš biti zapamćena. Tvoja žrtva neće
proći neopaženo. Tvoja će obitelj doznati istinu. Sve ružne
detalje. Zato što toliko zaslužujete, i ti i oni. Tvoj život neće biti
zaboravljen. I dovraga, važna si. Važna si.”
Spustio je pogled, a dlanovi su mu se stali naizmjence
stiskati i opuštati, čin za koji je sumnjala da ga je uopće svjestan.
A kada je iznova podigao pogled, naglo je udahnula zbog svega
što je ugledala u njima, posve iskrenima u tom trenutku.
“Važna si meni”, rekao je promuklim glasom.
247
A zatim se oštrim korakom približio krevetu, poput

grabežljivca kakav i jest, ali kada je iznova sjeo u njegovim
očima pojavilo se nešto gramzivo što nije imalo nikakve veze s
predatorskim instinktima, već isključivo s njime kao
muškarcem.
Obujmio joj je lice dlanovima i poljubio je, pretačući sve
svoje čvrsto zauzdane osjećaje u taj poljubac. Ljubio ju je
pohlepno kao da mu život ovisi o tome. Vrelim je jezikom
prelazio preko njezina, oduzimajući joj dah.
Ljubio ju je kao da sutra ne postoji, kao da je taj trenutak
sve što im preostaje, jedini važan.
Poljubac je trajao i trajao sve dok se nije predala,
popuštajući pred silinom i toplinom njegova mišićavog tijela.
Potom ju je iznenadio utisnuvši lagane poljupce čitavom
dužinom njezinih usana, zastavši na krajevima i nježno ih
liznuvši jezikom, nakon čega je jednostavno prislonio usne o
njezine i zadržao ih ondje dok im oboma nije ponestalo zraka.
“Važna si, Honor” prošaptao joj je u usne. “Nikada nemoj
misliti da nisi. Važna si mi” rekao je, ponavljajući riječi koje je
maločas izjavio. “Previše si prokleto važna.” Tjeskoba u njegovu
glasu zamalo ju je dotukla.
248
22. POGLAVLJE
HONOR se probudila, a prva osoba koju je ugledala nad

svojim krevetom bio je Hancock. Uputila mu je optužujući
pogled, još uvijek potresena posljednjim svjesnim trenutcima
prije negoli je podlegla djelovanju lijekova.
Hancock je uzdahnuo. “Dobila si samo analgetik, Honor.
Nakon što smo razgovarali, bila si iscrpljena ne samo tjelesno
već i emocionalno. Ništa te ne bi moglo spriječiti da zaspiš. Dao
sam ti što želiš. Odgovore.”
Bogme joj je dao i više od odgovora na pitanja koja mu je
postavila. Mnogo više. No nije imala vremena razbistriti navalu
osjećaja koji su je zapljusnuli. Bila je zbunjena; a njezino srce i
um pričali sasvim različite priče.
“Ne sve” promrmljala je.
“One koji su važni” odvratio je.
Honor se uspravila ispitujući ograničenja svojeg tijela
uzrokovana ozljedama, zadovoljna što joj pritom uspijeva sakriti
val bola koji ju je preplavio.
“Bila je to iznimno skraćena verzija. Ispričana ukratko.
Nisi lagao, ali nisi rekao ni cijelu istinu.”
Kimnuo je, nimalo iznenađen njezinom pronicljivošću.
Rijetki su ljudi imali moć prodrijeti ispod maske koju nikada,
ama baš nikada, nije skidao. Ali ona je mogla ući mnogo dublje,
249
doprijeti do čovjeka ispod čeličnog oklopa, i to mu se nije

nimalo sviđalo.
“Želim sve” rekla je tihim glasom. “Ako je to moja
sudbina, nužna i neizbježna, onda zaslužujem barem... sve. I
ovoga puta ne želim iglu ni blizu sebi.”
“A poslije?” usprotivio se Hancock. “Kad budeš klonula
od umora i problijediš zbog bola koji očito osjećaš i sada, hoćeš li
mi se opirati ili ćeš mi dopustiti da ti pružim tu sitnicu -
nekoliko sati tijekom kojih te neće boljeti tijelo ili sjećanje na
izdaju?”
Morala bi biti slijepa da na njemu ne previdi nalet boli koji
nije uspijevao zatomiti. Ne pred njom. Zapravo, čitala ga je kao
otvorenu knjigu. Isuse i Bože, ta bila mu se ispričala! Zbog svoje
sebičnosti. Slabosti. Zar nije svjesna da posjeduje hrabrost kakva
manjka većini muškaraca? Kakva će im vječno manjkati?
Hrabrost nije nešto što se uči. Ona se rađa iz plamena, iz samog
pakla. Hrabrost predstavlja odsutnost straha, ili možda
prikrivanje straha.
Bila je jebeno najžilavija žena koju je ikada upoznao i znao
je da više nikada neće pronaći nekoga poput nje. Mogao bi
proputovati čitav svijet, ali nikada ne bi pronašao ni jednu ženu
- ili muškarca koji bi joj bili ravni.
“Poslije” složila se, a Hancock je shvatio koliki bol i patnju
skriva njezina čelična volja. “Ali najprije želim cijelu istinu. Ne
razvodnjenu verziju koja ti odgovara. Želim znati tko je taj
Maksimov i zašto predstavlja toliku prijetnju. Zašto ga se
nemilosrdan čovjek poput Bristowa boji i zašto si toliko uvjeren
da će me tek tako predati Novoj eri.” Hancock je prešao prstima
preko svoje kose i stražnje strane vrata, čvrsto ga primajući u
250
znak očigledne srdžbe. Bilo je jasno da mu se ne sviđa njezino

pitanje. Nije ni pokušao sakriti svoje negodovanje, a njegova ju
je nasilna reakcija prestrašila. Ipak, također je znala da će joj dati
odgovore koje traži. Je li spremna, istinski spremna za
neuljepšanu, surovu istinu?
“Maksimov je čudovište kakvo ne možeš ni zamisliti.
Lukav je, nemilosrdan i nema savjesti.” Vidljivo se lecnuo, a oči
su mu se ispunile sramom kada je pogledao Honor. “Baš poput
mene."
Odlučno je odmahnula glavom i ne shvaćajući što čini, a
pogled joj je postao bijesan.
“Da se nikada nisi uspoređivao s njime” gorljivo je
odvratila. “Mene ne možeš zavarati, Hancock. I ne pokušavaj
lagati ili me nastojati nagnati da te gledam onako kako ti želiš. Ja
vidim pravog tebe. A ti nisi kao Maksimov.”
Hancock je djelovao... preneraženo, kao da nema blage
veze što odgovoriti na njezinu odrješitu izjavu. Neko je vrijeme
vladala tišina.
“Vratimo se Maksimovu” nastavila je.
“Ubijanje mu je u prirodi. Nešto poput disanja. Poput
jedenja ili pijenja. Ako ubijanjem može doći do onoga što želi,
učinit će to. Uživa u bolu, mučenju.” Ponovno se lecnuo.
“Ozljeđivanju. Silovanju. Ne možeš ni zamisliti izopačenost i
sadizam s kakvima postupa prema ženama koje siluje. Počinio je
sve moguće zločine. I vjeran je isključivo sebi. Krijumčari drogu,
oružje, bombe. Trguje ljudima. Jebeni je pedofil i stječe korist
prodajom djece perverznjacima i bolesnicima kakav je i sam.”
Hancock se tresao od bijesa. Pušio se poput vulkana pred
erupcijom. Pogled mu je bio ledeniji nego ikada prije i premda je
251
bila svjedočila njegovoj ravnodušnosti i bezosjećajnosti, nikada

nije vidjela ovakvu, potpunu hladnoću. Bile su to oči ubojice.
Oči koje su budile užas u njegovim žrtvama.
“Novac i zarađivanje novca, predstavljaju mu puku
zabavu. I bez obzira na to koliko ga dobije, uvijek želi još. Zato
što za njega novac predstavlja moć, a moć, posvemašnja moć,
ono je za čime žudi. Smatra se bogom. Nikada neće prestati,
stoga ga netko mora zaustaviti.”
“Ti” šapnula je.
Kratko je kimnuo. “Ja sam najbolji kandidat za taj posao
jer, za razliku od ostalih, ne posjedujem srce ili savjest. Prije
sličim stroju nego ljudskom biću. Programiran sam za ubijanje,
spreman učiniti što god je potrebno kako bih ga zaustavio. Pa
čak i pretvoriti se upravo u ono što predstavlja. Ja jesam ono što
predstavlja. Nisam nimalo bolji od njega.”
“Ti nisi bezosjećajni stroj za ubijanje” prasnula je Honor,
iznova pobjesnjevši. “Daj mi reci, Hancock. Loviš li ti nedužne
žene kako bi ih silovao i mučio, produžujući njihovu agoniju sve
dok više ne mogu izdržati pa ih zatim odbacuješ poput smeća?
Napadaš li djecu? Jesi li izopačeni pedofil koji uživa nanositi bol
i užas nevinoj djeci?”
Njegove oči ispunio je šok te je zadrhtao, preplavljen
gađenjem. “Ne! Nikada! Bože, nikako.”
Honor se zadovoljno nasmiješila, ali on nije djelovao
zadovoljno što ga je pogodila u živac i dobila reakciju kakvu je
očito tražila.
“Postoji razlika između oponašanja nekoga kako bi mu se
približio, ubio ga i spasio tisuće živote i postajanja tim
čudovištem kada nisi na zadatku”, nastavila je blagim glasom.
252
“Možeš lagati samome sebi na raznorazne načine, Hancock.

Možeš se pokušati uvjeriti da nisi nimalo bolji od Maksimova,
ali oboje znamo da to nije istina. Premda si to nikada nećeš
priznati. Činiš ono što moraš kako bi spasio bezbroj nedužnih
ljudi, ali mrziš to i mrziš sama sebe. Ali to nisi ti. Nikada i nećeš
biti. Svijet je mnogo ljepše mjesto jer si ti dio njega” rekla je, čak
tiše nego prije. “Ne dopusti zlu da pobijedi i uvjeri te da si ti taj
koji je zao. Da si nekakav bezosjećajni gad koji vapi za
ubijanjem, mučenjem i prolijevanjem krvi. Zato što, kada istinski
povjeruješ u to, tada ćeš zaista postati upravo ono što najviše
mrziš.”
“Jebeš mi sve. Kunem se Bogom da ne znam što ću s
tobom, Honor” odvratio je, vidno uzrujan.
Njezino se lice smjesta snuždilo te se okrenula, skrivajući
se pred njime. Zato što su oboje točno znali što će s njom, a nije
željela da se zbog toga osjeća samo još gore.
Koliko je to sjebano? Činjenica da ona njega želi zaštititi od
boli. Da ne želi da on osjeća bol. Da doda još jedan teret - grijeh -
njegovoj već okaljanoj duši. Izdao ju je. Zavaravao ju je na
svakom koraku. Trebala bi ga mrziti. Ne bi trebala mariti za to
koliko će mu boli nanijeti, ili on sam sebi. Ali nije mogla. Nije
shvaćala tu... povezanost... što god da je postojalo između njih,
samo činjenicu da postoji. Da predstavlja pravu, živu stvar pred
kojom se osjeća nemoćno. Nije ju mogla tek tako isključiti i po
volji se distancirati poput Hancocka. To se protivilo njezinoj
prirodi. Protivilo se onomu što jest, jednako kao što Hancock
nije bio onakav kakav je tvrdio da jest.
“To je bilo jadno” tiho je zarežao. “Kvragu, Honor, oprosti.
To je bilo glupo i neoprostivo.”
253
“Mislila sam da smo već utvrdili da ja odlučujem o tome

što je glupo i neoprostivo” vedro je odvratila.
A zatim mu je uputila ozbiljan pogled i pozvala ga k sebi
zamahnuvši rukom.
Nevoljko joj je prišao i sjeo na krevet pokraj nje. Ovoga je
puta Honor primila njegovu ruku, premda je ranije nastojala
izbjeći svaki kontakt s njime. Ovila je prste oko njegovih,
ukočenih i nepomičnih, i jednostavno pričekala, odbijajući mu
dopustiti da izvuče dlan iz njezina stiska.
On se potom opustio izdahnuvši, i palcem pomilovao
njezine zglobove prstiju.
“Pogledaj me, Hancock” tiho je zamolila.
Isprva je odbio, ali naposljetku je podigao pogled i sreo
njezin, izgledajući... izmučeno. Nešto u njezinoj utrobi bolno se
zgrčilo i oduzelo joj dah. Tuga u njegovim očima zaboljela ju je. I
natjerala je da ga pokuša osloboditi te tuge. Da nekako pokuša
odagnati tu njegovu stravičnu bol.
“Znam da mi ne vjeruješ. I ne moraš. Ali poslušat ćeš me i
nećeš me prekidati zato što ne želiš čuti što ti imam reći. Jasno?”
Hancock se posve umirio, a oči su mu postale još
izmučenije, kao da se užasava onoga što mu kani reći. Ali
polako je kimnuo, ne skrećući pogled s nje. Te njegove
prekrasne zelene oči bile su toliko prepune agonije da ju je
boljelo gledati ih. Ali nije skrenula pogled. Nije željela da to
shvati kao da odbija njega i ono čime se smatra.
“Ne mrzim te” rekla je, procjenjujući njegovu reakciju. “U
početku jesam” priznala je. “Osjećala sam se izdano. Vjerovala
sam ti. Uz tebe sam se osjećala sigurno, premda se odavno
nisam tako osjećala.”
254
Svakom je riječju naizgled zabijala nož dublje u njega i

zavrtala ga. Uvidjela je to u neutješnim dubinama njegovih
zelenih očiju.
“Ne govorim to kako bih te povrijedila” rekla je,
dopuštajući boli koju je osjećala da joj se odrazi u glasu. “Imam
poantu.”
“Zaslužio sam mnogo gore” protisnuo je.
Honor se oglušila na njegove riječi.
“Ali shvaćam, Hancock. Ti ne misliš da je tako zato što ne
želiš vjerovati da to mislim. Ali shvaćam zašto se to mora
dogoditi. Već sam ti dala svoj oprost. Na tebi je što ćeš učiniti s
njime, ali svakako ga imaš. Ne možeš me natjerati da ga
povučem. Neću ga povući. Ja odlučujem kada ću ga dati. Ti ne
možeš odlučiti što ću dati ili ne. Možeš ga prihvatiti ili ne, ali
dan ti je, a kada nešto dam, nikada to ne uzimam natrag.
Nikada.“
“Želim li umrijeti? Naravno da ne. Postoji toliko toga zašto
želim živjeti. Toliko snova...” Utihnula je, svjesna kako njezine
riječi nemaju smisla te da će samo pogoršati njegovo stanje.
Odmahnula je glavom kako bi se oslobodila smjera u kojem su
skrenule njezine riječi.
“Ali znam da je moja smrt nužna. I ako ona znači da
Maksimov više neće moći nanositi toliku patnju brojnim
ljudima, tada ću umrijeti mirne duše. Znat ću da je moj život
nešto značio. Da činjenica da sam preživjela napad ima svoju
svrhu. Mnogo veću svrhu. I to mi je dovoljno. Mogu se bez
straha suočiti sa smrću jer ću zamišljati sve te žene i djevojčice i
znati da su sigurne jer si ti zaustavio Maksimova.” Hancock je
ispustio neartikulirani bijesni zvuk, ali nije ju prekinuo.
255
“Ukazao si mi ljubaznost i nježnost” tiho je nastavila.

“Nisi mi naudio, a oboje znamo da drugi na tvojem mjestu bi.
Ne bi marili za stanje u kojem bi me predali Maksimovu. Ali ti si
me zaštitio i oboje to znamo. I zahvaljujem ti na tome. Ali
najviše ti zahvaljujem za to što si mi rekao istinu. Tako da ne
dočekam svoju smrt prestravljena i sama. Jer ću, čak i dok
budem udisala zrak posljednji put, znati da moja smrt nije
besmislena i bez cilja.”
Hancockove oči zablistale su od suza, šokiravši je tim
neuobičajenim iskazom emocija. Izgledao je slomljeno. Izgledao
je poput čovjeka koga progone demoni koji ga nikada neće
napustiti. Svim je silama poželjela da ih može otjerati. Kako bi
mogao biti slobodan. A najviše od svega, mrzila je činjenicu da
će ga njezina smrt progoniti do kraja života.
“Dvije stvari tražim od tebe; Hancock. Samo dvije. Vrlo su
jednostavne. Nikada neću tražiti ništa drugo i neću ti se opirati.
Neću pokušati pobjeći. Imam dostojanstva i pomirila sam se s
onime kako mora biti. Ali želim da mi obećaš dvije stvari.”
“Bilo što” promuklo je odvratio.
“Obećaj mi da moja smrt neće biti uzaludna. Zakuni mi se
da ćeš zaustaviti Maksimova.”
“On je mrtav čovjek” rekao je Hancock prijetećim glasom.
“Kunem ti se; Honor. Neću dopustiti da se žrtvuješ ni za što.
Nikada.”
Nakratko je zatvorila oči, hrabreći samu sebe za sljedeću
molbu.
“Molim te, poštedi moje roditelje pojedinosti. Možeš im
reći da je moja smrt zaustavila manijaka i čitavo njegovo carstvo.
Ali zakuni mi se da ćeš im reći kako je moja smrt bila brza i
256
milostiva. Obećaj mi da im nećeš reći kako sam umrla. To bi ih

ubilo. Ne želim da znaju da sam molila za smrt ili umrla vrišteći
i preklinjući da me ubiju. Ne želim da znaju što su mi sve učinili.
Molim te, Hancock. Molim te, preklinjem te. Učini to za mene.
Za njih!”
Hancock je dlanovima primio njezin i stisnuo ga toliko
čvrsto da se morala potruditi kako se ne bi lecnula jer je znala da
je ne pokušava ozlijediti. Bilo je to zbog siline njegovih emocija,
emocija koje je nastojao prikriti, ali ona ih je vidjela. Vidjela je
njega. Samu njegovu dušu. Onkraj ljušture što ju je cijelog života
usavršavao.
“Sve što će tvoja obitelj doznati bit će to kakva si hrabra,
odvažna i nesebična žena bila. Znat će za sve živote koje si
spasila i za hrabrost koju si pokazivala sve vrijeme. Kada sam
rekao da si važna, da te nikada neće zaboraviti, nisam želio da
misliš kako će se pamtiti način na koji si... umrla.”
Posljednja riječ zvučala je izmučeno, kao da ga je strašno
boljelo izgovoriti je. Skrenuo je pogled, nemoćan nastaviti
gledati u nju, ali i kako bi je spriječio da vidi sve ono što je
očajnički nastojao sakriti.
“Hvala ti”, prošaptala je, glasa ispunjena suzama.
“Kako mi možeš zahvaljivati što ću ti donijeti smrt?”
uzviknuo je, a srdžba i tuga održavale su se u svakoj njegovoj
riječi. “Kako možeš nuditi oprost i razumijevanje svom krvniku?
Trebala bi me mrziti, Honor. Trebala bi me prezirati. Trebala bi
smišljati načine da me ubiješ, da pobjegneš i učiniš što god je
potrebno da me osujetiš, a tražiš samo to da se pobrinem za
Maksimovljevu smrt i da tvoju obitelj zaštitim od detalja tvoje
muke i agonije?”
257
Njezino lice poprimilo je blag izraz te je podigla ruku kako

bi mu nježno pomilovala obraz.
“Ti nisi moj krvnik.”
“Kurca nisam“ planuo je u odgovor. “Nisam nikakav
vražji junak. Ja sam nemilosrdni ubojica spreman žrtvovati sve
dobro ovoga svijeta kako bih ispunio svoju misiju. To me ne čini
ništa boljim od Maksimova; bez obzira na to što ti rekla ili
mislila.”
Naglo je ustao, a Honor zadrhtala od hladnoće zbog
gubitka njegove blizine.
“Moraš se odmoriti” resko je odvratio. “Boli te. Nemoj
poricati. Conrad će ti dati još jednu injekciju i želim da se
naspavaš.”
Ali znala je da njegova odluka tek djelomično proizlazi iz
spoznaje da su joj potrebni odmor i predah od neumoljive boli
koja ju je nagrizala. Nije je mogao nastaviti gledati. Nije mogao
nastaviti trpjeti krivnju, užasnu srdžbu i bespomoćni bijes, a da
pritom ne izgubi kontrolu.
Zato što su oboje bili svjesni neizbježnosti njezine sudbine,
a on se mrzio jer ne postoji nikakav drugi način. Nikakva druga
mogućnost. Oboje su to znali. Mrzio je činjenicu da ona toliko
smireno prihvaća ono što sam ne može te da mu je, tim gore,
oprostila i ukazala razumijevanje, dvije stvari za koje je osjećao
da ih ne zaslužuje.
258
23.POGLAVLJE
“RAZMJENA je dogovorena“ Bristow je rekao ono što je

Hancock već znao, a oči su mu pritom blistale od zadovoljstva.
“Maksimov je bio vrlo sretan kada sam mu rekao da je žena kod
mene.”
Hancock je stajao u tišini i čekao. Njegovi ljudi, stojeći mu
za leđima, također su šutjeli, no osjećao je pozadinsku napetost
kojom su zračili. Zato što su znali da, nakon što Honor predaju
Maksimovu, više neće biti zaštićena. A nitko među njima nije
bio toliko glup da misle kako se Maksimov neće okoristiti Honor
i jedno vrijeme uživati u njoj prije nego što je preda Novoj eri.
“Krećete za dva dana. Imam koordinate i sve potrebne
informacije. Maksimov ima izričite naredbe u vezi s isporukom
žene. Očekujem da slijedite sve do jedne.”
Hancock je tek kimnuo i primio fascikl koji mu je Bristow
pružao.
“Smatraj to riješenim” staloženo je odvratio.
Bristow je bacio debelu omotnicu prema njemu. “Polovicu
isplate dobivate odmah, a drugu po isporuci.”
Hancock je morao upregnuti svu snagu volje kako ga ne bi
ubio na licu mjesta. Omotnica mu je pržila kožu. Prokleti novac.
Dat će ga svojim ljudima. Zaslužili su ga. Ali sam neće uzeti ni
jedan jedini novčić zbog toga što je Honor poslao u smrt.
259
“Slobodni ste” nadmeno je rekao Bristow. “Sam ću se

pobrinuti za detalje putovanja. Naravno, diskrecija se
podrazumijeva.”
“Ja ću isplanirati put” odvratio je Hancock ledenim
glasom. “Unajmio si me da obavim taj posao, ali obavit ću ga na
svoj način. Moji ljudi, moj zadatak.”
“U redu. Sve dok odradite ono za što vas plaćam, nije me
briga kako ćete to učiniti.”
Ne rekavši više ni riječ, Hancock se okrenuo i odmarširao
iz sobe prije negoli pobjesni i gadu prereže grkljan.
Njegovi su ga ljudi slijedili, a jedino što je narušilo tišinu
bile su riječi: “Loš mojo.”
Bogme, loš mojo.
Nije bio u stanju pogledati svojim ljudima u oči. Samo im
je rekao da se odmore i pripreme za nadolazeće putovanje.
Nitko se nije pobunio. Nitko nije ništa rekao. Samo su se
raspršili na putu prema svojim sobama i ne trudeći se sresti
njegov pogled, jednako kao što je on izbjegavao njihov.
Sumnjao je da će naredne dvije noći itko od njih moći oka
sklopiti.
260
24. POGLAVLJE
HONOR je iz mrtvila izazvanog lijekovima prenuo snažni

dlan na ustima i drugi koji joj je zgrabio i bolno stisnuo dojku.
Srce joj je počelo divljački tući dok se borila protiv omaglice i
tupila sredstva protiv bolova.
“Ovog te puta neće spasiti, mala kučko. Previše je zauzet
planiranjem tvoje isporuke Maksimovu, a ja namjeravam
iskoristiti ovo malo vremena koje mi preostaje prije nego što te
predam Rusu. Čovjeku kao što je Maksimov neće smetati
korištena roba. Sasvim te sigurno neće predati Novoj eri prije
nego što te i sam iskuša.”
Bristow.
O, Bože. Gdje je Hancock? Je li ga Bristow drogirao kako bi
se uvjerio da mu neće predstavljati prijetnju? Ili je doista
planirao razmjenu kao što je rekao Bristow?
Kada joj je rasparao majicu i otkrio grudi, počela se opirati,
a učinak lijekova smjesta je popustio pred navalom adrenalina te
se stala boriti svom snagom koju je posjedovala.
Nije ju ošamario kao prije. Stisnuo je šaku i udario je u
usta, oduzimajući joj dah i tjerajući je da zadašće od bola. Zatim
ju je kaznio vlastitim ustima, brutalno je ljubeći i ližući krv koja
je kapala iz njezine rasječene usnice.
261
Gurnuo je krpu neugodna okusa u njezina usta pa je

zaprepašteno shvatila da je natopljena nekakvom drogom.
Potom joj je usta zalijepio trakom, zarobivši platno u njima.
No nije se namjeravala tako lako predati. Istina, pomirila
se sa svojom sudbinom, ali ne i sa silovanjem od tog šupka.
Radije će umrijeti nego dopustiti da se to dogodi.
Ruke su mu harale njezinim tijelom, posesivno ga grabeći i
sežući ispod pojasa njezinih hlača. Nestrpljivo ga je povlačio
nadolje, psujući zbog njezina opiranja. Možda je smatrao da ju je
droga već trebala omamiti, ali dosad je primila dovoljno lijekova
i opijata da stekne laganu otpornost pa mu se uspijevala
othrvati.
Borila se u tišini, prestravljena zbog činjenice da ne može
ispustiti nikakav zvuk. Vrištati za pomoć. Za Hancockom.
Njegovi su prsti brutalno nasrnuli između njezinih nogu
na što se stala mahnito trzati, batrgati i opirati posljednjim
atomima snage i volje koje je posjedovala. Počevši osjećati
učinak droge, bila je svjesna da joj pokreti postaju sve ljeniji, ali
upotrebljavala je zalihe snage za koje nije ni znala da ih
posjeduje.
Bristow je opsovao i nekoliko je puta udario, ali nije
prestala. Nije mogla prestati.
Divljački joj je grizao dojke, ostavljajući na njima tragove
zubiju i masnice. Suze izazvane bijesom i bespomoćnošću žarile
su joj vjeđe. Bilo joj je dosta osjećaja bespomoćnosti i slabosti.
Uspjela je osloboditi jednu ruku i strgnula debelu traku,
naglo udahnuvši kada je zajedno s njom otkinula i komadić
kože. Jezikom je pogurnula krpu, lecnuvši se zbog groznog
okusa, ali uspjela ju je ispljunuti, a potom vrisnuti.
262
Bristow ju je udario u sljepoočnicu zbog čega je gotovo

izgubila svijest. A zatim je ponovno nasrnuo na nju, svlačeći
hlače kako bi oslobodio svoju golemu erekciju. Honor je bila
gola, a njezina odjeća posve poderana. Nešto ju je ubolo u kuk te
je shvatila da mu je za pojas zadjenut nož. Nije se ni trudio
skinuti hlače. Namjeravao ih je povući tek toliko da oslobodi
kitu i gurne je u njezino nevoljko tijelo.
Svjesna da joj je to jedina šansa, Honor je zgrabila dršku,
palcem potraživši kopču koja je držala nož na mjestu i povukla
iz sve snage. Okrenuvši se i oslobodivši oštricu pala je s kreveta,
dočekavši se na koljena pa otpuzala prema kutu sobe.
“Misliš da me možeš ubiti time?” narugao joj se.
“N-ne” drhtavo je odvratila. “Ali mogu ubiti sebe i sjebati
tvoj dogovor s Maksimovim, a koliko sam čula, on nije tip s
kojim se isplati zajebavati. Popizdit će jer mu nisi isporučio
robu.”
Bristow je suzio oči. “Grozno blefiraš.”
Honor je prinijela oštricu svojem zapešću i načinila tanki
rez, tek toliko da vidi kako joj krv kapa niz ruku te na pod.
Panika je ispunila njegove oči te se odmaknuo.
Adrenalin ju je brzo napuštao pa je shvatila da će
jednostavno pričekati dok ona ne klone. Osjetila je navalu tuge
jer će njezino samoubojstvo značiti i smrt tisuće drugih ljudi.
Samo zato što nije dovoljno snažna da dopusti tom muškarcu da
je siluje. Nešto što će se nesumnjivo dogoditi i bezbroj puta
ponoviti nakon što je predaju Maksimovu, a zatim Novoj eri.
Poput odbačenog komada otpada. Nečeg bezvrijednog. Smeća.
Oteo joj se jecaj, a žarenje oštrice produbilo se kada je
shvatila da je zarezala dublje, a da to nije ni primijetila. Nalazila
263
se duboko u ljušturi svog razorenog uma. Povukla se pred svim

tim užasom.
Beskorisna. Žrtveno janje. Nešto što će se koristiti, silovati,
tući, mučiti. Bezvrijedna. Nula. Bez imena i lica. Samo još jedan
broj.
Začula je nekakav zvuk. Jedva ga je zamijetila. Začudno,
zvučalo je nalik na lavlju riku, ali ignorirala ga je kao i sve ostalo
izuzev noža i polaganog kapanja krvi koje ju je lišavalo života.
Ali, čekaj. Jedno zapešće neće biti dovoljno, a ako sad ne prereže
i drugo, ponestat će joj snage potrebne da to učini.
Nespretno je prebacila oštricu na drugu ruku, mršteći se
kada joj je skliznula u ruci. Kao i zbog slabosti koju je osjećala.
Polagano, ignorirajući bol, napravila je rez kao da se nalazi
izvan vlastitog tijela i nezainteresirano gleda samu sebe dok si
pušta krv i drugi put. S neobičnom je fascinacijom promatrala
kako se krv nakuplja i prelijeva preko kože, prljajući tlo podno
njezinih nogu.
Prenuo ju je novi zvuk te je čvršće stegnula nož. Ovo
predugo traje. Stoga ga je podignula, iznova se čudeći vlastitoj
slabosti, i prislonila si oštricu na vrat. Prerezana arterija mnogo
će je brže ubiti.
264
25. POGLAVLJE
HANCOCK je održao kratak sastanak sa svojim timom

kako bi im prepričao informacije koje je dobio od Bristowa i
njihov plan akcije. Bio je to sumoran, većinom tihi dogovor
tijekom kojeg je govorio samo Hancock, izuzevši povremenu
Mojovu izjavu: “Loš mojo”
Nije mu bilo drago što se mora odvojiti od Honor, makar
samo i na trideset minuta za koje se uvjerio da će ih prespavati
nakon što joj je dao laganu dozu sredstva protiv bolova. Nije
voljela omaglicu, kako ju je opisala. Zbog nje se osjećala
ranjivom i onesposobljenom. Stoga je načinio ustupak jer nije
mogao podnijeti pomisao na to da je povrijedi kad je već očekuje
toliki bol.
Raspustio je svoje ljude i odmah se zaputio vilom prema
krilu u kojem se nalazila Honorina soba. Stigao je na pola puta
kada mu se sledila krv u žilama.
Vrisak je proparao jezivu tišinu koja je vladala kućom.
Honorin vrisak.
Potrčavši, osjetio je kako mu strah buja u grlu, gotovo ga
paralizirajući. Samo očajnička potreba da stigne do nje i zaštiti je
otjerala je njegovu paralizu zahvaljujući navali adrenalina i
ubojitom instinktu koji su se probili na površinu, svladavši sve
ostalo.
265
Očekivao je najgore, ali kada je banuo u sobu srce mu je

zamalo otkazalo, jer je situacija bila mnogo gora nego što je
mogao i zamisliti.
Bristow je stajao sučelice Honor koja se skutrila u kutu
sobe, pritišćući smrtonosnu oštricu o svoje grlo. Tanki potočić
krvi slijevao joj se niz vrat, a tada je uvidio kako su joj prerezana
i oba zapešća te da krv nesputano curi iz rana.
Imala je krvi i po licu, a usne i čeljust već su joj bili otečeni
i podliveni od udaraca.
Obuzeo ga je ubojiti bijes. Želio je vlastitim rukama
rastrgati tog gada, ali nije imao vremena. Honor nije imala
vremena.
Pogled joj je bio prazan i izmučen. Povukla se duboko u
sebe te je sumnjao da je uopće svjesna da je došao. Prekasno.
Nije ju zaštitio. Ponovno.
“Ja ću srediti Bristowa” ledenim je glasom izjavio Conrad,
odražavajući bijes identičan Hancockovu. “Ti se pobrini za nju.
Morat ćeš je smiriti. Više nije pri sebi.”
“Ne pred njom” prasnuo je Hancock. “Već je dovoljno
traumatizirana.”
“Stani malo” oštro je rekao Bristow. “Zaboravio si da ja
tebe plaćam. Pripada mi sve dok je ne predam Maksimovu i
učinit ću s njom što god me volja.”
Conrad mu je odgovorio tek onesposobljavajućim
zahvatom na što je Bristow pao ničice i počeo hroptati. Potom
mu je zakrenuo ruku iza leđa, povlačeći je prema gore sve dok
se nije začulo pucanje kostiju. A zatim ga je jednako žurno
izgurao iz prostorije. Bristow se mogao pozdraviti sa životom.
266
Ma koliko Hancock žudio da sam ubije gada i to ne brzo ili

milostivo, morao se usredotočiti na Honor, inače će se ona ubiti.
Strah mu nije dao disati jer je bila posve naga, tijela prekrivena
masnicama, ugrizima i ogrebotinama. Je li je taj kurvin sin
silovao? Je li je on nagnao na to? Je li je toliko traumatizirao da
joj nije preostalo ništa drugo doli počiniti samoubojstvo?
“Honor?”
Govorio je tiho, nastojeći doznati koliko se daleko povukla
i je li uopće svjesna bilo čega što se događa oko nje.
Nije ni trepnula, a Hancock se uspaničio kada je pritisnula
oštricu na centimetar dalje od svoje karotidne arterije.
Nije joj se usuđivao prići. Mogla bi to shvatiti kao još jedan
napad. Psovao je samome sebi što nije i prvi put sredio
Bristowa, te što ju je ostavio nezaštićenu trideset vražjih minuta
nakon što je Bristow izišao. Vidio ga je kako odlazi, i to je bio
jedini razlog zašto se odlučio na kratki sastanak sa svojim
ljudima.
Kurvin je sin očigledno isplanirao čitavu stvar, želeći
iskoristiti Honor prije nego što je odbaci Maksimovu. Usrdno se
nadao da se Conrad nije žurio dok je ubijao tog šupka. Sudeći
po bijesu u njegovu glasu, bio je uvjeren da će Conrad itekako
uživati u polaganom i vrlo bolnom smaknuću Bristowa.
“Honor, dušo, ja sam, Hancock. Bristowa više nema.
Mrtav je. Nikada ti više neće nauditi.”
Riječi su mu bile grozničave, premda je nastojao zvučati
odmjereno i utješno.
Honor je trepnula i oprezno srela njegov pogled. Nešto
duboko u njemu smirilo se te je sebi, prvi put otkad ju je
ugledao, dopustio udah. U njezinim prekrasnim očima na
267
trenutak je bljesnula spoznaja, a potom nestala kada ih je

preplavio strah. Trenutačno ga je zabrinjavala činjenica da nije
nimalo prestala stiskati dršku noža. Krv joj se slijevala niz
zapešća snažnije nego iz plitke porezotine na vratu. Mora brzo
djelovati i zaustaviti krvarenje prije nego je izgubi.
“Zbilja je mrtav?” prošaptala je.
“Mrtav je”, surovo je odvratio Hancock.
Slomila se njemu naočigled, a nož joj se zatresao u ruci i
dodatno je ozlijedio, stoga je bilo nužno da joj ga smjesta
oduzme.
Iskoristio je priliku i polako joj se približio laganim i
mirnim koracima.
Kleknuo je pred nju, bijesno šapćući psovke dok je upijao
svu težinu njezinih ozljeda. Bila je divljački pretučena. Izgrizena
poput životinje.
“Dušo, daj mi nož”, zamolio ju je. “Krvariš i moram
zaustaviti krv prije nego što bude prekasno.”
Njezine je oči preplavila tolika tuga da mu se srce bolno
stisnulo.
“Žao mi je što nisam bila snažnija”, prošaptala je. “Znam
da me moraš predati Maksimovu. Ali nisam mogla... O, Bože,
Hancock, nisam mu mogla dopustiti...”
“Pssst, dušo. U redu je ”
Poželio je zaplakati jer se ponovno ispričavala što nije
dovoljno snažna, premda nikada nije upoznao snažniju osobu.
Ruke su joj se tresle kad mu je pružila nož, a on ga je
primio i sklopio kako više ne bi predstavljao prijetnju.
“Podići ću te i odnijeti u krevet kako bih se mogao
pobrinuti za tvoje rane”, nježno je rekao.
268
Na to je podivljala, povlačeći se dalje u kut, podižući

koljena i zaštitnički ovijajući ruke oko sebe, grleći se i njišući
naprijed-natrag s unezvijerenim pogledom u očima.
Silovito se tresla, odlučno odmahujući glavom. “Ne.
Nikada. Ne u taj krevet. Ne. Neću ostati ovdje.”
“Onda ću te odnijeti u svoju sobu” utješno je rekao. “Ali,
malena, gubiš mnogo krvi. Smjesta moram zaustaviti
krvarenje.”
“Obećavaš?” promuklo je upitala.
Znao je što ga pita. Obećava li da je neće vratiti u krevet u
kojem ju je Bristow napao. U kojem ju je mogao silovati, a
bogme je i pokušao, ako nije i uspio.
Gurnuo je ruke pod njezino sitno tijelo i podigao je, nježno
je privijajući na svoja prsa.
“Obećavam. Bit ćeš sa mnom. Neću te napustiti ni na
trenutak. Kunem ti se.”
Honor je kimnula pa zarila lice u njegov vrat i briznula u
plač.
Hancock je huktao od bijesa, a svaki mišić na njegovu
tijelu napeo se kada mu je potreba za Bristowljevom krvlju
ispunila dušu. Čvrsto ju je držao jureći niz hodnik prema krilu u
kojem je boravio zajedno sa svojim ljudima.
Conrad ga je dočekao s mračnim izrazom na licu.
“Što joj je taj kurvin sin učinio?” zagrmio je Conrad.
“Ne sada” prasnuo je Hancock. “Donesi mi medicinski
pribor i opremu za šivanje. Moramo joj zaštiti zapešća i
zaustaviti krvarenje. Već je izgubila previše krvi. Porezotina na
vratu nije toliko strašna i neće trebati šavove. I daj joj analgetik i
sedativ. Neće moći zaspati nakon ovoga.”
269
Conrad je opsovao, no smjesta je odjurio po potreban

pribor.
Hancock je pažljivo polegao Honor na krevet, a ona se
smjesta sklupčala nastojeći se zaštititi.
“Idem ti samo donijeti svoju majicu” rekao je kako se ne bi
uplašila.
Spustila je pogled, a oči joj je ispunio užas kao da se tek
sada prisjetila da je posve gola. Sram je preplavio njezino nježno
lice te je ponovno tiho zaplakala.
Uzeo je majicu koja će Conradu omogućiti nesmetan
pristup ozlijeđenim područjima i odjenuo Honor poput malog
djeteta nesposobnog za taj zadatak. Donio je vlažne obloge i
nekoliko velikih zavoja kako bi ih mogao pritisnuti o njezina
zapešća dok Conrad ne uspije obuzdati krvarenje i zaštiti
porezotine.
“Možeš li mi reći što se dogodilo?” tiho je upitao. “Što ti je
taj kurvin sin učinio?”
“Dodirivao me” odvratila je zgađeno zadrhtavši.
“Je li te silovao?” izravno je upitao.
Honor se lecnula i skrenula pogled. Srce mu je skočilo u
grlo jer je imala pogled žene koju su zlostavljali i doveli do
samog ruba pakla. Bio je opasno blizu da podivlja, a to joj
nipošto nije trebalo u ovom trenutku.
Trebala je njegovu brižnost. Nježnost. Stvari za koje
nikada nije mislio da ih posjeduje prije nego što ju je upoznao.
“Ne” naposljetku je rekla glasom jedva glasnijim od šapta.
“Ali želio je. Pokušao je. Odupirala sam se i to ga je razljutilo.
Udario me. Dirao me. Zgrabila sam njegov nož i rekla da ću se
270
ubiti i sabotirati njegov dogovor s Maksimovim pa da će ga

Maksimov ubiti jer neće moći ispuniti obećanje koje mu je dao.”
Unatoč strašnom gnjevu, Hancock je osjetio ponos zbog
njezine žilavosti. I snalažljivosti.
“Nije mi vjerovao, stoga sam si prerezala zapešće. A zatim
sam shvatila da, ako budem predugo čekala, neću imati snage
prerezati i drugo. A zatim sam zarezala karotidu jer sam znala
da ću tako iskrvariti za nekoliko sekundi. Tek se tada povukao.”
Načas, Hancock nije mogao disati. Bio je to vrhunac
licemjerstva jer je osjećao užas zbog činjenice da je Honor bila
dovoljno prestravljena da se pokuša ubiti s obzirom na to da bi
to bila mnogo blaža sudbina od one koja je očekuje.
Ali bio je kukavica. Ovdje bi svjedočio Honorinoj smrti.
Nakon što je napusti, neće vidjeti što će joj se događati. A obećao
je da, dok god se nalazi u njegovim rukama, neće dopustiti da joj
se bilo što dogodi. Dvaput je prekršio to obećanje. Bristow ju je
dvaput napao dok je bila najranjivija.
Conrad je ušao bez riječi - i to čvrsto stisnutih usana - a
bijes je isijavao iz njega u opipljivim valovima.
Počeo je žurno i vješto čistiti rane na njezinim zapešćima, a
Honor je nervozno pogledala u njega, svojom tjeskobom i
nelagodom ispunivši čitavu sobu.
“Žao mi je” promrmljala je, obuhvaćajući oba muškarca
svojom isprikom. “Mogla sam upropastiti vaš zadatak. Mogla
sam sve uprskati. Nisam bila pri sebi. On... naudio mi je.”
Utihnula je, naoko posramljena priznanjem da joj je
naudio i da je bila užasno prestrašena te da sada zbog toga traži,
što? Njihov oprost?
271
Conrad je zastao i vidno udahnuo kako bi se smirio. Zatim

ju je pogledao ravno u oči, svojim čeličnim pogledom prikovavši
njezin.
“Da mi se nisi ispričavala. Nikome. Nikada. Mi tebi
dugujemo ispriku jer smo te doveli u toliko ranjiv položaj čak i
za tako kratko vrijeme. Ti si nevjerojatna žena, Honor
Cambridge, i iskreno mogu reći da sam počašćen što sam te
upoznao. Nikada te neću zaboraviti.”
Suze su zablistale poput dijamanata na njezinim
trepavicama dok je zapanjeno zurila u tog inače nimalo rječitog
muškarca.
“Ponijela sam se kao kukavica” zgađeno je odvratila.
“E, sad me ljutiš”, namrgođeno je rekao Conrad. “Začepi i
pusti me da obavim svoj posao.”
Honor je utihnula, a Hancock se potajno nasmiješio.
Conrad nije imao pojma kako da se postavi prema njoj.
Zapanjivala ga je. Još nije uspio riješiti zagonetku koju
predstavlja i to ga je proganjalo. U Titanovu svijetu nisu
postojali ljudi poput Honor. Nesebični. Hrabri. Odvažni. Koji
stavljaju druge na prvo mjesto.
“Dat će ti sredstvo protiv bolova i sedativ” rekao je
Hancock glasom koji nije ostavljao mjesta prigovorima. “Moraš
se odmoriti.”
Činjenica da se nije nimalo pobunila otkrila mu je koliko je
zapravo iscrpljena i slomljena.
Šutjela je čitavo vrijeme dok je Conrad šivao rane na
njezinim zapešćima. Premda su obilno krvarile, nisu bile onoliko
duboke koliko se Hancock pribojavao, a porezotina na njezinu
272
vratu bila je toliko plitka da im je za nju bio potreban samo

lagani flaster.
Kada je završio, Conrad je skupio svoje stvari te su se on i
Hancock zaputili prema vratima.
“Hancock?”
Strah u njezinu glasu zaustavio ga je na mjestu. Okrenuo
se, a Conrad je nastavio koračati dok se Hancock vraćao do
Honor u svojem krevetu.
“Ne želim biti sama” šapnula je. “Možeš li ostati sa mnom,
molim te? Neću te gnjaviti. Nastojat ću ti ne smetati”, brzo se
ispravila. “Obećavam.”
Nagnuo se i usnama ovlaš dodirnuo njezine. Potom je
isprepleo prste s njezinima i ohrabrujuće ih stisnuo.
Progovorio je neopisivo nježnim glasom kao da se boji da
će je slomiti. Bila je ranjivija nego ikada prije, premda dosad nije
pokazala ništa osim nepokolebljive snage i tvrdoglavosti.
“Nisam te namjeravao napustiti, Honor. Ne idem nikamo.
Samo sam želio uputiti Conrada da odsad prevodi tim kako bih
mogao biti uz tebe. Bit će moje oči i uši dok sam ovdje. S tobom”
naglasio je.
Olakšanje u njezinim očima gotovo ga je dotuklo. Klonula
je na jastuke, izgledajući krotko i poraženo. Suze su joj blistale u
očima, lijepeći se za njezine duge trepavice.
“Ako mi zahvališ, tako mi Boga, protrest ću te”, upozorio
ju je.
Slabašni smiješak zatitrao je na njezinim usnama.
“Obećavaš da ćeš ostati i nakon što sedativ počne
djelovati?” dodala je prigušenim glasom.
273
Uvidio je da već pada pod utjecaj lijekova. Sporije je

reagirala i riječi su joj bile pomalo iskrivljene, ali ne samo zbog
traume koju je proživjela.
“Bit ću uz tebe cijelu noć” svečano je obećao. “A ako budeš
imala noćnu moru, grlit ću te i isprašiti joj tur.”
Ponovno se nasmiješila na što su Hancocku zaklecala
koljena. Shvatio je da bi muškarac bio u stanju učiniti mnogo
više kako bi nagnao ženu poput Honor da mu pokloni osmijeh.
Zaustila je da nešto kaže pa joj je dobacio upozoravajući
pogled.
“Ne želim čuti ni riječ osim ako mi se ne namjeravaš
ispričati ili zahvaliti.”
Lagano se nasmijavši, zatvorila je usta, ali oči su joj sasvim
jasno odavale zahvalnost premda je nije izrazila riječima.
“I, nema na čemu” šapnuo je saginjući se kako bi utisnuo
blagi poljubac u njezino čelo.
274
26. POGLAVLJE
UNATOČ učinku sedativa, Honor se neprestano prevrtala

i trzala u snu. Hancock se ni u jednom trenutku nije odvojio od
nje. Ležao je na boku uz nju, zakriljujući njezino sitno tijelo
svojom krupnom figurom. Zadrhtavši i ispustivši slabašan zvuk
duboko u grlu, podsjetila ga je na zarobljenu životinju zbog čega
je osjetio potmuli bijes pa stao prelaziti dlanom po njezinim
leđima, milujući je i masirajući.
Njegov ju je dodir naizgled umirivao. Kad god bi se
uzrujala, zbog njegovog bi se milovanja smirila i iznova
opustila.
Na njegovo iznenađenje, posve se razbudila samo
nekoliko sati nakon što joj je Conrad ubrizgao analgetik i
sedativ, ali opet, on i Conrad doznali su za drogom natopljenu
krpu koju je Bristow bio nagurao u Honorina usta kako bi je
natjerao na posluh, stoga joj je Conrad dao malu dozu, samo da
je smiri. Ni jedan od njih nije želio da ga optuže za istu stvar
koju joj je Bristow učinio.
“Hancock?” prošaptala je, promeškoljivši se kraj njega.
Instinktivno je pojačao stisak i snažnije ju privukao k sebi.
“Da, Honor, ovdje sam.”
Opustila se, zamjetno klonuvši od olakšanja. Glava joj je
dugo počivala povrh njegova srca, a njezino ga je povijeno
zapešće podsjećalo na to koliko je malo nedostajalo da umre.
275
Koliko li je samo očajavala u tim mračnim trenutcima kada

Hancock nije bio uz nju kao što je obećao.
Još jedan grijeh koji može dodati svom nepreglednom
popisu.
Djelovala je zamišljeno. Osjetio je njezino oklijevanje i...
strah. Kao da ga želi nešto upitati, ali se suzdržava. Ili
jednostavno ne može.
Gurnuo je ruku između njih kako bi položio dlan na
njezin.
“Što je, Honor? Treba li ti što? Boli li te?”
Oštro je udahnula. “Znam da sam rekla kako neću ništa
više tražiti...”
“Ali...” nježno je dometnuo Hancock. Prokleto je dobro
znao da bi joj darovao i sam Mjesec kad bi ga poželjela. Jedino
što joj nije mogao dati bilo je ono što su oboje najviše željeli.
Njezinu slobodu. Bol mu je u nemilosrdnim valovima zasipala
srce zbog onoga što je znao da mora učiniti. Honor je spremnije
prihvaćala svoju sudbinu nego on, a to ga je samo još snažnije
ljutilo. Trebala bi ga mrziti. Trebala bi bjesnjeti na njega, nazivati
ga svim pogrdnim imenima kojih se može dosjetiti. Zaslužio je
sve do jednoga.
Uputila mu je pogled pun preklinjanja na što se oduzeo.
To je bilo opasno jer, kada bi u ovom trenutku zatražila svoju
slobodu, on bi joj dopustio da ode, sjebao svoju misiju i potratio
posljednju priliku da sredi Maksimova.
Prinijela je slobodnu ruku svojoj sljepoočnici i stala je
masirati, ali Hancock nije imao osjećaj da je boli. Samo da se bori
s nečim teškim za izgovoriti. Stoga je jednostavno pričekao,
pružajući joj potrebno vrijeme i ne požurujući je.
276
Prešao je pogledom preko njezina povijena zapešća na što

ga je ponovno ispunio bespomoćni bijes. Kad je žena poput
Honor, tako hrabra i odvažna, nipošto kukavica kakvom je
nazivala samu sebe, bila toliko očajna da pokuša počiniti
samoubojstvo, znao je da joj je moralo biti grozno. Bože, što li joj
je taj gad učinio?
“Bio bi me silovao” prošaptala je. “Namjeravao je.
Ddodirivao me. I to me boljelo.”
Hancock je osjetio zatezanje u prsima te je stisnuo zube
nastojeći zadržati pribranost. Pomilovao je njezinu svilenu kosu
i stao joj nježno masirati glavu umirujućim pokretima.
Skrenula je pogled, očigledno posramljena. Zašto? Zato što
ju je Bristow napao? Zato što ju je namjeravao silovati? Je li
osjećala sram zbog toga?
“Djevica sam” izjavila je bez okolišanja. “Nikada ni s kime
nisam spavala.”
Hancock se posve umirio, nesiguran u to što da kaže. Da
učini. Osjetio je ledenu hladnoću u kostima i sreću što ga nije
gledala u tom trenutku. Jer je, tako mu Boga, namjeravao
predati djevicu u ruke Maksimova, koji će se oduševiti tim
otkrićem i učiniti njezin prvi put još gorim. Uživat će u količini
bola koji može nanijeti nevinoj ženi.
No Honor je potom okrenula izmučene oči prema njemu,
preklinjući ga pogledom.
“Znam što će mi se dogoditi” protisnula je. “Znam to. Ali
želim znati bi li učinio još nešto za mene. To bi mi značilo...”
Duboko je udahnula. “To bi mi neopisivo mnogo značilo.”
Hancock je dlanom obujmio njezinu bradu i palcem
protrljao masnicu koju joj je Bristow nanio.
277
“Reci mi, Honor” tiho je odvratio. “Što te toliko muči, a da

me želiš pitati?”
“Hoćeš li... Hoćeš li voditi ljubav sa mnom? Sada? Prije
nego što me budeš morao predati Maksimovu? Hoćeš li mi
samo jednom pokazati kako bi trebalo biti, tako da znam? Tako
da imam uspomenu na nešto prekrasno, nešto što nitko nikada
neće moći narušiti, ma što da mi se kasnije dogodi. Tako da se,
kada mi drugi muškarac... naudi, mogu vratiti u ovaj trenutak i
izdržati. Zaboraviti na sve osim na tu jednu, savršenu noć.
Hoćeš li to učiniti za mene?”
Hancockovo srce zaprijetilo je iskakanjem iz njegovih prsa.
Nije mogao disati. Njegova se izmučenost pretvorila u opipljivu
bol koju nikakva količina želja nije mogla otjerati. Molila ga je.
Svaki djelić njezina glasa preklinjao ga je.
“Oprosti” rekla je tihim i posramljenim glasom. “Nisam to
smjela tražiti. Molim te, oprosti mi. Nikada to više neću
spomenuti. Kunem ti se. Sada možeš ići. Dobro sam.”
Stravična tjeskoba zacijelo mu se djelomično odrazila na
licu jer je njezin pogled postao skrovit i posramljen, te je spustila
oči izrekavši posramljenu ispriku. Navukla je pokrivač sve do
brade, a zatim zarila lice u podignuta koljena, ovijajući ih
rukama dok se polagano i nervozno njihala. Ustuknula je,
odmičući što je dalje mogla od njega zbog činjenice da je
naizgled odbio takav dragocjen dar.
Dar koji nije zaslužio ni na koji način.
Ali što je s onime što ona zaslužuje?
Nije imao iskustva s djevicama. Nevinima. Nije se
pretjerano upuštao u seks. Bila je to distrakcija koju si nije smio
priuštiti. Pobrinuo bi se za svoje potrebe, ali seks je, kao i mnoge
278
druge stvari u svom životu, obavljao poput robota. Bez osjećaja,

bez srca. Predstavljao mu je puko tjelesno olakšanje.
A znao je, jednostavno je znao, da se s Honor neće moći
skrivati iza svoje željezne maske. Imala je sposobnost ogoliti ga
sloj po sloj sve dok ne bi ostao izložen, ranjiv i posve gol, bez
zaštitnog oklopa iza kojeg se vječito skrivao.
“Honor.”
Bio je to tek šapat. Jedva mu je uspjelo izustiti njezino ime,
a još manje izgovoriti ga naglas.
“Pogledaj me” zamolio ju je.
Isprva je odbila, netremice zureći u prazno. Smjesta je
prepoznao značenje tog čina. Postajala je sve vičnija povlačenju
duboko u sebe, hrabreći se za ono što je čeka. Bol. Poniženje.
Omalovažavanje i naposljetku smrt.
Ali dovraga, nije se morala povlačiti u sebe pred njime.
Nikada pred njime.
“Honor, molim te, pogledaj me.”
Nevoljko je okrenula glavu kako bi srela njegov pogled, a
zbog boli u njezinim očima Hancocku se stisnulo grlo. Nije
mogao disati. Nije mogao masiranjem odagnati bol koja mu se
skupila u prsima. Toliko sveprožimajuća da je ništa nije moglo
otjerati. Zauvijek će mu ostati urezana u srce.
“Nisam te odbio, malena. Nikada te ne bih odbio. Ostao
sam zapanjen. Počašćen. I uplašen” priznao je.
Honor je iznenađeno raširila oči. “Uplašen? Zašto?” Bila je
vidno zbunjena. Vjerovala je da se on ničega ne plaši. Da je
nepobjediv. I većinom je bila u pravu. Ali nije imala blage veze
da njegova jedina slabost leži pred njime i moli ga da učini ono
što mu je svaki djelić njegova srca, uma i tijela vrištao da učini.
279
Da je obaspe nježnošću. Da vodi ljubav s njom, premda nikada

ni s jednom ženom nije vodio ljubav. Seks je za njega bio samo
seks. Ali seks s Honor? Bit će to prvi put da će ponuditi nešto
više od svog kurca i usta kako bi zadovoljio ženu. S Honor će
podijeliti sve ono što jest i što nije. I to ga je dozlaboga strašilo.
“Zato što zaslužuješ mnogo bolje od mene”, iskreno je
odvratio. “Ne znam mogu li biti ono što trebaš. Zaslužuješ da se
s tobom postupa nježno, kao s dragocjenošću kakva jesi.
Zaslužuješ nekoga tko će cijeniti i poštivati taj dar, a ja nisam
dobar čovjek. Sebičan sam. Nemam iskustva s djevicama. I mrzio
bih samog sebe kada bih ti naudio. Prezirao bih se. Umro bih
kada bih ti naudio, Honor.”
Zatvorio je oči shvativši apsurdnost te izjave. Već joj je
naudio. I ponovno će to učiniti. Predat će je čovjeku koji će joj
beskrajno nauditi. I koji će je predati muškarcima koji će je
ponižavati i mučiti sve dok sa svakim bolnim udahom ne bude
molila za milost i smrt. Nikada se nije mrzio više nego u tom
trenutku. Prezirao je sama sebe i ono što jest, iako je prije sve to
prihvaćao kao nužno zlo, cijenu dobro obavljenog posla. Radi
nastojanja da učini svijet boljim mjestom. Honorina žrtva ni na
koji prokleti način nije tomu pridonosila.
“Varaš se” rekla je podižući bradu i izazivajući ga da joj se
usprotivi. “Ne bi mi naudio. Bio bi nježan i obziran. I također se
varaš kada kažeš da je to moj dar tebi. Ti bi ga darovao meni.
Odsad neću tražiti ništa više od tebe. Kunem ti se. Neću te tjerati
da se osjećaš još gore zbog onoga što moraš učiniti jer oboje
znamo da nemaš drugog izbora. Ali noćas... Noćas možemo
učiniti što god želimo. Bez pravila. Bez misije. Bez spašavanja
280
svijeta. To je na rasporedu drugi dan. Ali noćas želim osjetiti

nešto drugo osim straha, mržnje i bola.”
Oči su joj postale izmučene, kao što su zacijelo bile i
njegove.
“Noćas ne želim biti sama, Hancock” rekla je, tiho i
posramljeno kao da mrzi činjenicu da otkriva svoju slabost. Da
joj je potreban netko da je tješi i dodiruje, makar samo na jednu
noć.
“Nećeš me preklinjati ni za što”, oštro je odvratio.
“Poklonio bih ti čitav svijet kada bih mogao, Honor. Kunem ti se
da bih. Kad bi barem...”
Zatvorio je oči, tjerajući puste želje i što bi bilo, kad bi bilo,
znajući da će ga taj put odvesti samo do nepojmljive boli.
“Nemoj”, rekla je, glasa prepuna tuge.
Kako bi potvrdila svoje riječi, nježno je pritisnula kažiprst
o njegove usne. Nemoćan odoljeti takvom iskušenju, liznuo joj je
jagodicu prsta i uvukao je između svojih usana.
“Sutrašnji dan nikome nije zajamčen” tiho je nastavila
zatomljujući svoje osjećaje, svjesna da mu njima samo nanosi
bol. Ustrajala je u namjeri da noćas zaborave na patnju. Samo na
nekoliko ukradenih sati.
“Ali imamo ovu noć. Bristow nam ne predstavlja prijetnju.
Tvoji će te ljudi dobro čuvati. Molim te, udovolji mom
posljednjem zahtjevu, Hancock. Željela bih znati kako treba biti.
Ne želim umrijeti, a da prije toga ne iskusim užitak.”
“Toliko si sigurna da mogu udovoljiti tvojoj maštariji”
gotovo je zarežao.
Odmahnula je glavom, a oči su joj bljesnule. “Maštarije su
za ljude koji ne mogu vidjeti ili dodirnuti ono što žele. Ja ne
281
želim maštariju, Hancock. Želim samo tebe. Uostalom, nikada to

prije nisam radila, tako neću moći znati činiš li nešto krivo“
potišteno je dodala.
“Neću učiniti ništa krivo” hrapavo je odvratio. “Neću te
dotaknuti nikako osim nježno, barem s onolikom nježnošću za
koliku sam sposoban. Ja nisam nježan čovjek. Grub sam i
zahtjevan. Sumnjam da sam ti upravo ja potreban u ovom
trenutku. Kada bih ti rekao što želim, vjerojatno bi zavrištala i
sakrila se ispod kreveta.”
Njezine su se oči raširile, ali ne iz straha ili šoka.
Odražavale su nepobitnu znatiželju. I želju. Lice joj je
porumenjelo, a na oči se spustila sanjiva maglica koja mu je
otkrila da ju je uzbudilo to što je rekao, način na koji je to
izgovorio.
Nije namjeravao zvučati uzbudljivo. Želio ju je uplašiti
tako da dvaput promisli o njegovoj razumnosti. Ali sebični dio
njega osjetio je silno zadovoljstvo jer je reagirala na takav način,
rastvorivši usne u znak nijemog poziva.
Bože, što bi sve volio učiniti tim usnama.
Odlučno je otjerao niz neprimjerenih, nagonskih misli koje
su mu stale kružiti umom i toliko mu ukrutile kitu da je
pomislio kako će mu se koža raspuknuti od pritiska.
Zaslužila je nježan uvod u svijet seksa, a ne običnu
jebačinu. Zatvorio je oči, opsovavši u sebi zbog vlastite
nepromišljenosti. Pomisao na druge muškarce kako je drže i
siluju poput zvijeri ispunila ga je mučninom. Erekcija mu je
izgubila čvrstinu, a tuga ispunila dušu.
“Noćas”, podsjetila ga je, kao da poseže ravno u njegov
um i izvlači ga iz njegovih misli.
282
Okrenula se i uspela na njega, naslanjajući se na njegova

prsa neodoljivo nespretno udarajući nosom o njegov. Ali,
dovraga, nije se smjela naprezati kako joj šavovi ne bi popucali i
da se dodatno ne ozlijedi.
Najnježnije što je mogao, pazeći da ne shvati njegovu
gestu kao odbijanje, okrenuo ju je na leđa i namjestio kako mu
odgovara, provjerivši svaki kut kako bi se uvjerio da joj neće
nauditi.
“Ležat ćeš ovako dok te budem uzimao” oglasio se
promuklim glasom koji nije prepoznao. “Nećeš se ozlijediti,
pokidati šavove ili na bilo koji način pogoršati stanje svojih
ozljeda.”
Honor je zamjetno progutala slinu, očiju blistavih od
uzbuđenja, nabubrelih usana i obraza rumenih od želje. Bila je
nešto najljepše što je ikada vidio u svom bezličnom, monotonom
životu.
“Bit ću nježan, pažljiv i strpljiv kao nitko dosad”
zavjetovao se spuštajući tijelo na Honorino i prinoseći usne
njezinima.
Trudio se ne osloniti težinu na njezino krhko tijelo, ne
želeći joj nauditi ni na koji način. Nije joj imao što ponuditi. Ne
može joj pružiti ono što oboje najviše žele. Ali može joj pružiti
taj jedan dar koji je zatražila. Vodit će ljubav s njom i pokazati joj
kako to biva između dvoje ljudi kojima je... stalo. Um mu je
potiho šapnuo tu riječ, tjerajući ga da prizna sam sebi kako mu je
u određenom smislu iznimno stalo do Honor Cambridge.
Silno joj se divio. Poštivao je. Smatrao je ženom bez
premca. Nije mogao pojmiti čime je u životu zaslužio ovu noć s
njom. I to netom prije nego što je preda u ruke iskonskog zla.
283
Polako je istraživao njezino tijelo, jedan slasni milimetar za

drugim. Poljubio je svaki njezin ožiljak, svaku masnicu i ranu, a
potom ih nježno okružio jezikom kao da nastoji odagnati bol
koji je možda prouzročio.
Honor mu je dlanovima držala glavu koliko je mogla dok
je nastavljao predano istraživati njezino tijelo. Kad je zadrhtala,
ali ne zbog boli već požude, postao je agresivniji i zahtjevniji;
premda i dalje mareći za njezinu krhkost.
Ljubio joj je i grickao vrat brzo uvidjevši da, jednako kao i
grudi, predstavlja najosjetljiviji dio njezina tijela. Ili barem
koliko je dotad imao priliku otkriti. Još nije probao srž njezina
ženskog bića, kušajući pritom vlastito - i njezino - strpljenje.
Nekoliko joj se puta približio, prelazeći jezikom i usnama,
a potom i zubima niz njezin trbuh i tik iznad njezina mekog
humka. Honor je tiho zastenjala, a potom ispustila frustrirani
zvuk žene na samoj granici izdržljivosti.
Hancock se nasmiješio i podigao svoje prodorne oči,
obuzete divljim zadovoljstvom kada mu je uzvratila jednako
vatrenim pogledom.
A potom im je konačno pružio ono za čime su oboje silno
žudjeli.
Dodirom mekim poput pera, kliznuo je prstima preko
njezinih raskošnih nabora, a zatim ih pažljivo razdvojio, udišući
miris njezine potrebe i promatrajući ružičastu kožu kako se
presijava u znak njezina snažnog uzbuđenja.
Ipak, upozorio je samog sebe da ne žuri. Da je ne prestraši.
Bila je sitna. Žilava, istina. Ratnica koja ne zna odustati. Ali bila
je nježne građe. Dlanovima je s lakoćom obujmio njezin uski
284
prsni koš i zarobio joj kukove svojim čvrstim stiskom,

prikovavši joj stražnjicu za krevet.
Spustio je glavu, na što je zastenjala te naglo udahnula
kada je liznuo njezin maleni otvor sve do napetog klitorisa koji
je nabrekao i stršao uvis nudeći se njegovu dodiru.
Prelazio je jezikom preko pupoljka, zadirkujući je i mučeći,
a svaki mu je pokret pružao jednako zadovoljstvo kao i njoj.
Postala je mnogo vlažnija, ali svejedno se želio pobrinuti
da bude spremna primiti ga u sebe. Bio je krupan čovjek u
svakom smislu. Snažan, mišićav. Vitak. Savršeno oružje
uništenja. I zavođenja.
Da, zavodio je žene kako bi se dokopao informacija.
Nikada ni jednoj nije naudio, a itekako se potrudio pružiti im
dobar seks. Ali on? On bi se jednostavno isključio i obavio to
napamet, nikada si ne dopuštajući da osjeti ovakvu potrebu—
opsesiju.
Ispijao je njezinu slast, nevinost. Nikada nije iskusio toliku
nevinost. Lizao je i pio od nje sve dok je nije morao pridržati
kako se ne bi ozlijedila vrpoljenjem.
Kada se uvjerio da je dovoljno željna i vlažna da ga primi,
namjestio je svoje moćno tijelo nad njezino i zagledao se u
njezine napola zatvorene oči.
“Jesi li sigurna, Honor?” upitao je premda je već prislanjao
glavić o njezin svilenkasti ulaz.
“Nikada nisam bila sigurnija ni u što u svom životu.
Molim te, Hancock. Učini mi to.”
Želio ga je gurnuti u nju toliko duboko i snažno da se
posve sjedine. Da na tih nekoliko dragocjenih trenutaka postanu
jedna osoba. Jedno srce i duša.
285
Ali skupio je svaki djelić samokontrole koju je posjedovao

i ušao nježno, promatrajući kako joj se oči šire dok se rastezala
oko njega. A zatim je bol bljesnuo u njezinim očima pa se
zaustavio.
“Ne”, pobunila se. “Ili izađi ili samo uđi. Brzo, molim te.
Osjećam da se nešto rasteže, kao da će puknuti, i to me boli.
Molim te, neka prestane boljeti.”
Ako se povuče, morat će to iznova prolaziti, a želio ju je
poštedjeti bola što je više mogao. Zatvorivši oči i stisnuvši zube
kao da osjeća najslađu agoniju, ušao je do kraja.
Honor je uzviknula i trznula se uvis, premda joj je rukama
čvrsto držao kukove. Smjesta joj je sitnim poljupcima obasuo
lice, oči, čelo, nos i usne, ponavljajući riječ “oprosti” kao litaniju
između svakog poljupca.
“Tako mi je žao što sam te povrijedio, Honor” rekao je,
dopuštajući vlastitoj boli da mu se očituje u glasu.
Njezin osmijeh prodro je u najskrivenije kutke njegova
bića.
“Kreći se sa mnom” pozvala ga je promuklim glasom.
“Više me ne boli toliko. A kad bi... ”
Sramežljivo je utihnula, skrećući pogled.
Srce mu je napravilo salto u prsima.
“Što ti treba, malena?” nježno je upitao.
“Dodirni me” šapnula je. “Poljubi mi grudi.”
Kliznuo je dlanom između njihovih spojenih tijela i prstom
pomilovao kliski vršak za što je bio nagrađen istodobnom
navalom vruće tekućine oko svog kurca. Zastenjao je spuštajući
glavu kako bi usisao jednu njezinu napetu bradavicu u usta, te je
natjerao da se posve ukruti. Polako ju je lizao i okruživao
286
jezikom, ostavljajući vlažan trag oko nabubrelog vrška. Potom se

posvetio njezinoj drugoj dojci, pružajući joj jednaku pažnju sve
dok nije ostala bez daha i stala se nemirno vrpoljiti pod njime.
“Sad?” upitao je, protisnuvši riječ kroz stegnute čeljusti.
“Sad” složila se, očiju blistavih od požude koju nije
pokušavala sakriti pred njime.
Čvrsto je primio njezine kukove, ne kako bi je ozlijedio,
već kako bi je zadržao na mjestu, pažljivo ugniježđenu između
sebe i kreveta tako da se ne ozlijedi. Potom je prodro unutra.
Povukao se, klizeći kroz nabubrelo, silno osjetljivo tkivo, a svaki
dodir njezine svilenkasto meke utrobe odašiljao je strujne udare
niz njegovu kralježnicu. Jaja su mu se toliko zategnula da ga je
zaboljelo, ali nije bila riječ o njemu. Noćas neće ništa uzeti.
Pružit će. Bit će to njegov posljednji dar njoj.
Morao je otjerati te misli kada mu je teška, bolna tuga
ispunila srce, pluća i samu dušu. Umjesto toga usredotočio se na
to da učini ovaj čin što ugodnijim, kakvim ga je i zamišljala.
Prodro je duboko i zadržao se unutra, zatvarajući oči i
jednostavno se prepuštajući naletu zadovoljstva. Slatkoći kakvu
nije iskusio nikada u životu, koja ga je okruživala i povlačila
dublje u svoju mrežu satkanu od užitka.
“Molim te” preklinjala ga je, glasa promukla od napora.
“Trebam te, Hancock. Tako sam blizu... ali ne znam što da
radim”
Zvučala je uplašeno i nesigurno. Privio ju je uza se,
ovijajući ruke oko njezina krhkog tijela i zagrlio je onako kako
zaslužuje da je se grli dok prvi put vodi ljubav. Pomicao je
jedino kukove, neumoljivim ih ritmom podižući i spuštajući na
njezine, prodirući duboko i povlačeći se.
287
A kada je prislonila usne na njegov vrat i gricnula ga pa

stala ljubiti sve do uha, usnama okružujući njegovu ušnu resicu,
ugledao je sve zvijezde i posve izgubio kontrolu nad svojim
tijelom. Pripadalo je njoj. Samo njoj.
Nabijao je bez konca i kraja.
“Da”, zastenjala je. “To, Hancock. Baš to. Molim te, nemoj
stati. Tako sam blizu, ali ne znam čemu!”
Frustracija i nevinost u njezinu glasu pogurnule su ga tih
nekoliko posljednjih, dragocjenih centimetara do ruba. Gurnuo
je dlan pod njezinu slatku stražnjicu i podigao je, namještajući je
tako da može prodrijeti još dublje, a potom poprimio tempo
zbog kojeg su oboje stali dahtati, stenjati i vrpoljiti se.
Honor je ovila noge oko njegovih, prikovavši ga za sebe.
“Tako treba, malena”, šapnuo je. “Čvrsto ih ovij oko mene
i ne puštaj. Vjeruj da ću te odvesti tamo gdje želiš. Ne boj se. Bit
ću ondje da te uhvatim. Prepusti se.”
Nakon drugog nasrtaja, nogu čvrsto ovijenih oko njegovih,
rastrojila mu se u naručju dršćući i tresući se dok su njezini
povici odjekivali kroz noć. Navala vlažnosti oko njegova kurca
oduzela je Hancocku i posljednji tračak nestabilne samokontrole
te se ubrzo strovalio za njom, pobrinuvši se da svrši prva; da
pronađe svoje zadovoljstvo i olakšanje prije njega. Tek kada ju je
snažno zahvatio orgazam; tek je tada ušao do kraja i zadržao se
ondje; prazneći se duboko unutar njezina tijela.
Nikada nije iskusio takav osjećaj ispravnosti koji je dolazio
sa stapanjem dvaju srdaca; tijela i duša. Znao je da više nikada i
neće.
288
27. POGLAVLJE
HANCOCK je čvrsto držao Honor u naručju dok su ležali

na boku, pobrinuvši se da ne leži na ozlijeđenoj strani te da je ni
na koji način ne pritišće svojim tijelom. Obavijala ih je tišina, a ni
jedno od njih nije se trudilo narušiti mir koji ih je okruživao.
Snažnije se skutrila u njegovu zagrljaju, kao da se želi
uvući u njega i zauvijek ostati ondje. Zar ne zna da je to već
učinila? Da će, ma kamo pošao na ovome svijetu, sa sobom
zauvijek nositi dio nje. I svu bol zbog onoga što se nikada neće
moći ostvariti.
Mrzio je sama sebe. Njegova se mržnja pretvorila u
živuću, paklenu silu s vlastitim umom, polagano ga proždirući
sve dok od njega ne preostane samo prazna ljuštura nečovječnog
stroja. Zato što ni jedan muškarac nikada ne bi dopustio da žena
koju drži u svojem naručju strada.
Honor je šutjela, ali dok je zurio u nju, uvidio je kako joj je
čelo nabrano, a pogled zastrt sjenama. Namrštio se. Je li joj ipak
naudio? Je li žalila zbog onoga što je zatražila od njega? Jer ni
jedan dio njega nije žalio što ju je učinio svojom. Što je uzeo
nešto što nikada neće pripadati nikomu drugom. Njezinu
nevinost. Njezino djevičanstvo. Čast da bude prvi muškarac koji
je ikad vodio ljubav s Honor.
289
Ako zbog toga ispada primitivni divljak koji će se udarati

šakama u prsa, neka tako bude. Nazivali su ga i pogrdnijim
imenima.
“O čemu razmišljaš?” tiho je upitao. “Jesam li ti naudio?
Žališ li zbog toga što smo učinili?”
Njezin je pogled smjesta postao odlučan. “Ne. Nikada!
Nikada neću požaliti zbog toga. Samo...”
Spustila je pogled, a obrazi su joj porumenjeli od srama.
Prstom je nježno pogurnuo njezinu bradu. “Što je, Honor?
Vjerujem da znaš da mi možeš reći bilo što.”
“Čak i ako ću time prekršiti obećanje koje sam ti dala?”
Ovoga se puta njegovo čelo nabralo. Nije mu dala nikakvo
obećanje. Samo to da više ništa neće tražiti od njega. A, zacijelo
se s time borila. Željela je još nešto, ali čast ju je sprječavala da ga
pita jer je obećala da to više neće učiniti, a Honor drži do svoje
riječi.
“Reci mi što želiš” rekao je, jagodicom prsta milujući
njezinu čeljust sve dok nije okrenula glavu prema njegovoj ruci i
zadovoljno sklopila oči.
“Znam da sam rekla da neću tražiti ništa više osim da
vodiš ljubav sa mnom, ali...”
“Ali?” potaknuo ju je.
“Ali vrlo bih te rado dodirivala. Tako da ja vodim ljubav s
tobom” iskreno je odvratila. “Želim te okusiti. Želim ti pružiti
jednak užitak kakav si ti pružio meni.”
Zastenjao je. “Dušo, ako sumnjaš da si mi pružila užitak,
tada moramo vrlo ozbiljno porazgovarati. Nikad u životu nisam
osjetio veći užitak nego dok smo vodili ljubav. Nikada.”
290
Honor je iznenađeno raširila oči. “Ali, Hancock, bila sam

djevica. Nisam imala pojma što činim! Kako ti je zaboga, moglo
biti ugodno?”
“Vjeruj mi, malena. Da je bilo iole bolje, umro bih.”
Njezine su mu oči uzvratile smiješkom, a zatim se uozbiljila.
“Bi li ti strašno smetalo kada bih te dodirivala i okusila
kao što si ti mene?”
“Muškarci bi bili spremni ubiti za to što mi nudiš, Honor.
Ni sam ne predstavljam iznimku. Ali želim da mi zauzvrat nešto
obećaš.”
Zbunjeno ga je pogledala.
“Nećeš učiniti ništa što te boli. Čak i ako samo pomisliš da
te boli, stat ćemo. Moja je zadnja što se toga tiče, Honor” rekao
je, a glas mu je zvučao vrlo ozbiljno, stoga je shvatila da doista
misli što govori. Nije ju želio razljutiti, ali za Boga miloga, nije joj
želio ni nauditi dok ga pokušava zadovoljiti. Njega koji nije
zaslužio ništa osim mržnje i hladnog prijezira te žene, prekrasne
izvana i iznutra. Žene koja sjaji poput blistave zrake sunca i grije
mjesta u njemu koja nikada nisu osjetila ništa osim hladnoće i
tame.
No uzvratila mu je tek osmijehom, blistavih očiju i toliko
velikodušna i predana izraza na licu da se osjetio nedostojnim.
“Obećavam” svečano je izjavila. “Ali, Hancock, samo da
znaš. Prilika da te dodirujem i pružim ti jednu desetinu
zadovoljstva koje si ti meni pružio nikada me neće boljeti.
Previše to želim da bih uopće mogla osjetiti bol. Daruj mi to.
Daruj mi sebe” nježno je dodala, kao da zna da se osjeća
nedostojnim, ali da to želi jednako snažno kao što želi disati.
291
Potom je zatreptala i spustila pogled, a obrazi su joj

poprimili tamno-ružičastu nijansu kao da se srami.
Hancock je ponovno gurnuo prste pod njezinu bradu i
pogurao je uvis kako bi mogao vidjeti njezine oči i ono što je
muči.
“Reci mi čega se bojiš, Honor”, rekao je pretačući u svoj
glas svaki gram strpljenja i nježnosti za koje je bio sposoban.
Honor je progutala knedlu i duboko udahnula. “Nisam
sigurna kako da te zadovoljim, a silno to želim, Hancock. Toliko
si mi toga pružio. Nikada nisam zamišljala da može biti tako. Ne
zavaravam se mišlju da ću ti moći pružiti i djelić onoga što si ti
meni dao, ali želim da ti bude dobro. Želim da se osjećaš dobro
zbog onoga što ću ti činiti. Ali ne znam kako.”
Izgovarajući posljednju rečenicu zazvučala je frustrirano,
gotovo ljutito. Ljutito na samu sebe.
“Možeš li mi pokazati kako da te zadovoljim?” prošaptala
je. “Možeš li mi pokazati što i kako da učinim?”
Vrh njegova glavića već se ovlažio pa je pogledom
prikovala bisernu suzu. Naizgled opčinjena prizorom, sagnula
se i nježno je liznula.
Kurac mu se trznuo, kukovi izvili uvis, a psovka otela iz
usta. Čvrsto je stisnuo šake, prstima grčevito stežući plahtu kao
da mu život ovisi o tome.
Honor je smjesta ustuknula, unezvijerenih očiju koje su se
stale puniti suzama.
“Oprosti” požurila je reći, kao da se boji da ga je razljutila.
Zatim je udarila šakom o vlastitu nogu, zbog čega je instinktivno
ulovio njezinu ruku kako bi spriječio da joj se rane na zapešćima
iznova otvore. Pomilovao joj je kožu palcem, a zatim prinio
292
njezine prste svojim ustima i poljubio svaki članak. Svaku

jagodicu, uvlačeći ih u usta i sišući.
Potom je dublje gurnuo svaki prst ližući mu vrh, a zatim
donji dio glatke kože, uvlačeći ga sve do grla i naposljetku
gutajući.
Njezine su se oči raširile kada je iznenada shvatila.
Pokazivao joj je kako da ga zadovolji. Kako da primi njegov
kurac u svoja usta i zadovolji ga.
“Honor, nisi učinila ništa loše”, rekao je, ne prepoznajući
nježnost koja mu je iznenada ispunila glas. Zvučao je grlenije i
zavodljivije, kao da zavodi najvažniju ženu na svijetu. Onu koju
mora učiniti svojom jer će u protivnom umrijeti.
“Zaboga, da si učinila nešto još bolje, raspao bih se.
Pogledaj me, malena. Istinski me pogledaj.”
Nevoljko, Honor je podigla pogled i srela njegov.
“Izgledam li kao da mi ne godi bilo što što činiš? Pogledaj me,
Honor. Pogledaj što mi činiš. Gol sam i ranjiv poput
novorođenčeta, a vjeruj mi, ne volim se tako osjećati. Jedino”,
rekao je, otežući, “za tebe. S tobom. Jedino s tobom.” Honor se
potom nasmiješila, a olakšanje koje je obasjalo njezine
tamnosmeđe oči ugrijalo je njegovu dušu.
“Ne postoji ništa što ćeš učiniti, a da ja neću obožavati ili
preklinjati - da, tako je, Honor, rekao sam preklinjati - za još. Na
koljenima ću moliti za tvoj dodir. Tvoje usne. Tvoje bradavice.
Tvoje tijelo. Želim sve.”
“To znači da ti ne smeta moje neiskustvo” zadovoljno je
odvratila.
Hancock joj je dlanovima obujmio lice, petljajući prste u
njezinu kosu dok joj je bez daha uzimao usne. Zatim se
293
odmaknuo, i dalje provlačeći prste kroz njezine svilene

pramenove kao da se ne može zasititi dodirivanja njezina tijela.
“Uživam u činjenici da sam jedini muškarac koji te ovako
intimno dodirivao. Drago mi je da sam jedini muškarac koji te
ovako intimno dodirivao. Jedini muškarac čiji je kurac bio u
tvojim slatkim ustima i osjetio dodir tvog baršunasto mekog
jezika. Bože, što mi sve činiš, Honor. Proklet bio jer sam uzeo
tako dragocjen dar, a ne mogu ti uzvratiti ničime osim bolom i
izdajom.”
Oči su mu se zažarile od suza, ali nije nastojao sakriti svoje
osjećaje pred njom, nešto što u prošlosti nikada ne bi učinio, ni
pred kime. Nitko nije vidio kakav je iznutra. Čak ni njegova
obitelj. Katkada bi štogod nazreli, ali samo ono što bi im
dopustio. Tek toliko da znaju da ih voli.
Ali Honor ga je vidjela u potpunosti. Sve i jednu stvar koje
je potiskivao cijelog života, gradeći neprobojnu tvrđavu oko
onih koje su mu bile važne, sve dok jednostavno nisu iščeznule.
Postao je ono što je poželio postati.
Nezaustavljivi ubojica. Bez osjećaja koji bi ga sabotirali.
Bez emocija koje bi osujetile njegovu misiju.
Ali već je neko vrijeme znao da njegovo srce više ne
pripada misiji. Da više ne kontrolira ni svoje srce ni dušu. Honor
je kap koja će preliti čašu, a nakon ovoga - nakon nje - otići će i
nikada se više neće vratiti. Živjet će život kakav bi Honor željela
za njega - ili će barem pokušati. Kako bi ikada mogao živjeti u
miru znajući da je uništio samo utjelovljenje dobrote? Pa makar
s ciljem da uništi čisto zlo i spasi tisuće nevinih žena, djece i
muškaraca?
Je li zbilja vrijedno toga?
294
Je li?
Honor je suzila oči zureći u Hancocka. “Trenutačno ne
izgledaš zadovoljno.”
Nasmiješio se. Iskreno, otpuštajući demone i sjene koji su
ga progonili i koji će ga nastaviti progoniti do kraja života, jer
nije namjeravao dopustiti da mu bilo što pomuti ovaj trenutak
zadovoljstva. Ovit će se Honorinom svjetlošću i dobrotom, i
vječno ih zadržati uza se.
“Zato što tvoja usta nisu ondje gdje bi trebala biti”
promrmljao je, palcem milujući njezinu donju usnu prije nego
što ga je gurnuo unutra, nježno joj trljajući vrh jezika.
“Onda mi pokaži” odvratila je ubrzana daha i napetih,
ukrućenih bradavica.
Nemoćan odoljeti, kliznuo je dlanom između njezinih
bedara i gurnuo jedan prst u nju, uživajući u šištavom zvuku
zadovoljstva i iznenađenja koji joj se oteo s usana.
O, da, bila je vlažna i uzbuđena. Pri pomisli da
zadovoljava njega.
Bacio je jastuk na pod pokraj kreveta, a potom je nježno i
iznimno oprezno podigao u naručje pa je spustio ničice na jastuk
kako bi je zaštitio od tvrdog poda.
Sjeo je na rub kreveta raširivši bedra, a kurac mu se upro
prema gore, paralelno s trbuhom i orošena glavića. Honor ga je
ponovno pogledala i nesvjesno liznula usnice, na što je
zastenjao.
“Dušo, moraš prestati s time”, promuklo je rekao. “Svršit
ću prije nego što uopće dospijem u ta slatka usta, a trenutačno
umirem od želje da se to dogodi.
295
“Hajde onda”, ljupko je odvratila, a njezina nevinost

preplavila ga je poput iscjeljujuće kiše. “Učini to, Hancock.
Želim da ti vodiš glavnu riječ. Pokaži mi što ti se sviđa. Kako da
te zadovoljim. Neću te iznevjeriti.”
Isuse i Bože. Kako bi ga mogla iznevjeriti, pobogu? Sam
njezin dodir pričinjavao mu je zadovoljstvo. Odavno je shvatio
da je osuđen na pakao, ali dok je boravio s njom, ljubeći je,
dodirujući i sjedinjavajući se s njom toliko duboko da su postali
jedna osoba, jedna duša, jedno biće, u tom je kratkom trenutku
doživio rajsko zadovoljstvo, i nikada nije snažnije žudio ni za
čime u svom životu.
Ne izgovorivši te misli, jer bi u protivnom bio nepovratno
izgubljen, upleo je prste u njezinu kosu, s oba dlana primajući joj
glavu kako bi je povukao prema sebi.
“Otvori usta”, rekao je hrapavim glasom. “Ali pazi na
zube. Zubi... bole i to ne na dobar način.”
Honor se nasmiješila dok ju je privlačio u poljubac pa
poslušno rastvorila usne.
“A sada se opusti i vjeruj mi. Počet ćemo polako kako bi se
priviknula. Poigravaj se s glavićem. Naročito s donje strane.
Rabi isključivo jezik.”
Učinila je točno ono što joj je rekao. I previše poslušno.
Zabacio je glavu osjetivši prvi nesigurni krug njezina jezika oko
svog širokog glavića. To. To je raj. Ona je raj. Anđeo.
Lizala ga je i zadirkivala, posebno se posvetivši donjoj
strani usijanog glavića, a potom ga polizala s obiju strana, duž
procjepa i čitavom dužinom.
Zrak mu je napustio pluća u jednom dugom, Šištavom
navratu te je čvršće stegnuo ruke oko njezine glave i njezinu
296
glavu, ali nije se pobunila. Nije se ni lecnula, no svejedno se

natjerao da bude nježniji, podsjećajući sama sebe da je
ozlijeđena. Da to ne bi trebala ni činiti. Napali su je, ustrijelili, a
zatim ju je onaj kurvin sin Bristow zamalo silovao. Gdje mu je
bila pamet da je podvrgne ovome kada bi trebala biti u njegovu
naručju i odmarati?
Ali opet, sebični dio njega nije se mogao odreći ovog
zadovoljstva. Jedine stvari koju je ikada želio za sebe. Jedine
stvari koju je ikad trebao. On, koji nije trebao ništa i nikoga. Ali
nju jest.
Nevoljko se odmaknuo od njezinih svilenih usana i
jednostavno ostao sjediti, dišući brzo i glasno u tihoj sobi.
“Pričekaj samo trenutak, dušo” protisnuo je.
“Znači, sviđa ti se?” sramežljivo je upitala. “Sviđa ti se to
što radim?”
Sagnuo se prema njezinim usnama i poljubio je kako bi joj
pokazao koliko mu se zapravo sviđa to što radi.
“Ne samo da mi se sviđa. Jebeno je savršeno.”
Počastila ga je osmijehom koji mu je izbio sav zrak iz
pluća.
“Želim još”, odvratila je.
“Dobit ćeš još” obećao je.
Ponovno joj dlanom primivši glavu i upetljavši prste u
njezinu kosu grublje negoli je namjeravao, povukao ju je prema
svom nabreklom kurcu.
“Najprije ću polagano ulaziti kako bi se prilagodila. Ne
želim da se uplašiš. Diši kroz nos. Kad budem mislio da si
spremna, ući ću dublje. Ući ću vrlo duboko”, rekao je glasom
koji je odavao jasno upozorenje i pružao joj priliku da odustane.
297
Ali nije ni najmanje oklijevala. Samo je kimnula, očiju

ispunjenih uzbuđenjem i željom.
“Vjeruj mi” rekao je. “Zadržat ću se ondje i želim da
progutaš glavić i da me sišeš. To pruža neopisivo zadovoljstvo.
Ali nemoj se bojati. Znat ću kada budeš trebala udahnuti i
povući ću se, ali bit ću zahtjevan, Honor. Provjerit ću koliko
možeš podnijeti. Ako ti u bilo kojem trenutku postane previše,
ako zatrebaš predah ili poželiš da prestanem, stisni mi noge.”
Pustio joj je glavu tek toliko da podigne njezine zavijene
dlanove, iznova osjetivši nalet tuge zbog očaja iz kojeg si je to
poželjela učiniti. Jer je pokušala okončati svoj dragocjeni život.
Pažljivo, kao da je riječ o najkrhkijim i najvrjednijim
stvarima na svijetu, položio je njezine dlanove na svoja bedra,
sačinjena od krupnih mišića i okamenjena zahvaljujući
godinama neumornog treniranja i uporabe.
Utisnuo joj je palčeve u svoju kožu, ne skidajući pogled s
nje. “Samo to trebaš učiniti. I prestat ću. Istog trena.”
Honor se namrštila i odmahnula glavom. “Hancock, volim
te dodirivati. Sigurna sam da ću te često stiskati. Moraš odabrati
neki drugi znak. Ruke mi nikako neće biti mirne.”
Nasmiješio se. “Hoće. Zato što ja tako kažem. Ne pomiči
ruke, Honor. Jedino ako želiš da stanem. Shvaćaš li?”
Honor je zadrhtala čuvši njegovu naredbu i moć koju nije
uspio sakriti u glasu. Njezina pokornost bila je predivan dar.
Kad bi je barem mogao imati do kraja života. Da, u potpunosti
bi vladao njome čitav svoj život. Kontrolirao bi svaki djelić
njezina života. Ali na svijetu ne bi postojala razmaženija,
zadovoljenija i obožavanija žena od nje. Podčinio bi je svojom
ljubavlju i potrebom da je zaštiti i pruži joj sve što zatreba.
298
Nikada je ne bi kažnjavao niti bio posesivni šupak. Sve. Sve na

svijetu. Sve bi bilo podređeno njoj. Živio bi za nju. Postojao bi za
nju. Radio bi samo na tome da joj udovolji i učini je sretnom.
“Shvaćam” šapnula je, očiju blistavih od požude.
Rastvorila je usne i liznula ih kao da ne može čekati više ni
trenutka na njegov kurac.
Dao joj ga je, ulazeći centimetar po centimetar i puštajući je
da se privikne na njegovu veličinu. Bez lažne je skromnosti znao
da nije malen po tom pitanju. Niti prosječan. Žene su ga znale
odbiti nakon što su ga vidjele. Druge su stenjale, ne vjerujući
svojoj sreći.
Njemu je predstavljao tek dodatak. Još jedno oružje u
arsenalu od kojeg se nikada nije odvajao. Tek je sada postao
svjestan da bi mogao nauditi Honor. Da bi je mogao prestrašiti.
Da bi je njegova veličina mogla uplašiti i natjerati je da pomisli
kako ga neće moći zadovoljiti. Da, baš.
“Dobro?” prošaptao je ušavši do polovice u njezina usta.
Odgovorila mu je očima koje su snažno zablistale,
očigledno tražeći još. Čovječe, zahtijevala je još. Ali ruke su joj
mirovale, baš kao što je znao da hoće nakon što joj je naredio.
Također je znao da ga neće zaustaviti, ma koliko daleko otišao, i
ni u jednome trenutku nije to smetnuo s uma.
Zastao je, povukao se i ovoga puta prodro snažnije, na što
je Honor dahnula kada su joj se obrazi ispupčili. Ali hitro se
pribrala i izdahnula kroz nos te je osjetio kako se opušta oko
njegove veličine, usisavajući je dublje u grlo.
Povukao se, a svakog puta kada bi iznova ušao, gurao je
dublje, prateći njezinu reakciju u potrazi za bilo kakvim znakom
299
da pretjeruje. Da je plaši. Da joj nanosi bol. A svakog mu je puta

odgovorila gladnim pogledom koji je poručivao da želi još.
Uvjerivši se da se Honor neće slomiti, konačno je
prepustio kontrolu i potrebu za užitkom podivljaloj zvijeri u
sebi. Za dominacijom, vlašću i uzimanjem onoga što mu
pripada, makar samo ovu noć.
Ni u jednom trenutku nije stegnula prste. Njezin palac,
umjesto da se utisne u njegovu kožu i poruči da joj daje previše,
milovao ga je u malenim krugovima dok je Honor zadovoljno
prela oko njegova kurca.
Osjećala je užitak zbog puke činjenice da ga dodiruje.
To ga je zapanjivalo. Nije shvaćao tu - njezinu -
povezanost. Činjenicu da ga je tako spremno prihvatila. Ono što
jest. Njegove potrebe koje bi mnogi nazvali bolesnima.
Izopačenima. Perverznima. Prihvaćala ih je jednako prirodno
kao i potrebu za disanjem.
Postao je grublji, premda je neprestano pazio na svaku
njezinu ozljedu i mjesta na kojima ju jest ili nije mogao
dodirivati.
No tada mu je sve postalo previše pa je obujmio njezino
lice svojim krupnim dlanovima i čvrsto je zadržao na mjestu,
lišivši je mogućnosti da učini bilo što osim da kleči ondje i prima
sve što joj odluči dati. Prodirao je snažno i dugo, stajući tek kad
bi ušao do kraja i uživajući u njezinom nježnom sisanju glavića i
gutanju tekućine koja je prethodila njegovu orgazmu.
Znao je da očekuje kako će joj svršiti u usta, ali imao je
drukčiju zamisao. Primitivnu. Životinjsku. Sve za što je znao da
postoji unutar čudovišta koje ga sačinjava iznutra.
300
Potom je izišao, dopuštajući joj da predahne. Spustio je

pogled, puštajući svojim osjećajima da mu se ocrtaju u očima.
Da joj da do znanja kako je cijeni. Rekao je to mnogo puta, ali
ovoga joj je puta pružio dokaz. Ono što nikada nije pružio
nikome drugom. Sebe, ogoljena. Otvorena i iskrena pogleda.
Honor je uzdahnula, a suze su joj ispunile oči te polagano
kliznule niz obraze, sudarivši se s njegovim rukama koje su je
čvrsto držale na mjestu.
“Snažno ću te jebati, Honor”, rekao je, gruba i strašću
smućena glasa.
“Molim te” tiho je zamolila dok joj je vrh njegova glavića
počivao na usnama. “Daj mi sve, Hancock. Silno te želim
zadovoljiti. Uzvratiti ti onime što si učinio za mene. Ne možeš
učiniti ništa što bi me odbilo.”
Grleno zastenjavši, gurnuo ga je do kraja gotovo kao da je
kažnjava i oduzimajući joj dah. Nije se trudio ostati ondje. Bio je
tako blizu. Vrlo blizu svršavanja. I želio je to.
Jebati je u usta. Označiti je. Noćas pripada njemu. I bit će
toga svjesna.
Jebao je dugo i snažno. Honor se borila za zrak, no ubrzo
se priviknula i shvatila da treba udisati dok se on povlači. Kada
je osjetio kako joj prvi nalet sperme curi na jezik, čelična ga je
volja gotovo napustila te je zamalo ostao ondje, ispunjavajući joj
usta svojim sjemenom.
Umjesto toga, dopustio joj je da ga tek okusi. Samo malo.
Tako da usne s njegovim mirisom i okusom u svojim ustima.
Kada se povukao, pobunila se, a oči su joj djelovale
povrijeđeno, sjenovito. Kao da misli da je pogriješila. Pomilovao
301
joj je obraz jednom rukom, drugom pridržavajući svoj nabrekli

kurac.
Kliznuo je dlanom pod njezinu bradu i podigao je, izlažući
joj vrat, a potom stao pumpati rukom, snažno, gotovo divljački.
Debele bijele niti poprskale su joj vrat, a zatim ih je usmjerio
prema njezinim grudima, zalijevajući ih obje, njezine bradavice i
naposljetku lice, pritišćući erekciju o njezinu svilenkastu kožu
kako je ne bi svu zamrljao ili pogodio u oko.
Razmazao je dokaz svog vrhunca po njezinim obrazima, a
zatim i usnama, mažući ih nalik na ruž, a kada su uslijedile
zadnje kapi, iznova je prodro u njezina usta, duboko i snažno, i
ostao pulsirati u samom dnu njezina grla. Cijedeći se do
posljednje kapi u slatkoj svili njezinih raskošnih usta.
Zauvijek bi mogao ostati ondje.
Honor je polizala njegovu smekšalu erekciju, nježno je
sišući, kao da zna koliko je osjetljiv sada kad je svršio. Jednim
mu je dlanom okružila jaja, pažljivo ih milujući dok mu je čistila
i posljednju kap sperme s kite.
Kada se konačno oslobodio njezinih usta, rukom je
obujmila njegovu smekšanu erekciju i utisnula poljubac u glavić,
iznimno ga nježno ližući dok je gladila njegovu vrećicu.
Zatim je podigla pogled prema njemu sa srcem u očima
blistavih od suza, nalik na sićušne dijamante na njezinim
trepavicama.
“Hvala ti”, promuklo je šapnula. “Nikada neću zaboraviti
ovu noć. Ni tebe.”
302
28. POGLAVLJE
HONOR je ležala ugniježđena u Hancockovu naručju,

obraza naslonjena na njegova prsa i glave tik pod njegovom
bradom. Ležali su u tišini, a njezina je ruka čvrsto obavijala
Hancockov struk želeći ga zadržati pokraj sebe što je dulje
moguće. Svakim trenutkom koji je dolazio i prolazio
približavalo se svitanje i svršetak njihove zajedničke noći.
Hancock je bez prestanka provlačio prste kroz njezinu
kosu. Milovao ju je gotovo odsutno, kao da razmišlja o nečemu
važnom.
Voli ga.
Agonija joj je proparala tijelo, gora od bilo kojeg bola koji
je ikada osjetila. Sve ozljede, svi udarci koje je zadobila tijekom
napada, metak koji je primila umjesto Conrada, Bristowljeva
dva napada. Ništa joj nije nanijelo toliki bol kao ljubav prema
ovom čovjeku i spoznaja da će je za dvadeset četiri sata predati
Maksimovu te ga više nikada neće vidjeti.
Bilo je to nešto najteže na svijetu i iziskivalo svaki djelić
njezine samokontrole kako ne bi zaplakala zbog svega što će
izgubiti. Ali odbijala je klonuti. Zato što i Hancock pati. Znala je
to. Bio je tih. Nije izustio ni jednu jedinu riječ otkad ju je nježno
poljubio u čelo nakon što mu je zahvalila te rekao: “Ne, draga
Honor. Hvala tebi. Ti si meni omogućila da prvi put okusim
sunce.”
303
Zatim ju je odveo u kupaonicu i uveo pod topli tuš gdje je

oprao svaki milimetar njezina tijela, posebno nježno postupajući
prema njezinim ranama. Čak joj je i nježno umasirao šampon u
kosu pa isprao pjenu s dugih pramenova. Pažljivo je obrisavši
ručnikom, iznova je zavio ozljede koje je trebalo namazavši ih
antibiotskom kremom i sredstvom protiv bolova. Zatim joj je do
kraja osušio kosu, odveo je u spavaću sobu i privukao je između
svojih nogu naslonivši leđa na drveno uzglavlje, te joj iščešljao
zapetljane vlasi.
Bila je nadomak snu kada ju je nježno polegao na zdravi
bok i jednostavno se ovio oko nje, gurajući joj glavu pod svoju
bradu i grleći je.
Ali ni jedno nije spavalo ni govorilo. Što su uopće mogli
reći? Oboje su znali što se mora učiniti. Što će učiniti. Ali žalila je
samo zbog jedne stvari. Samo jedne. Ne zbog napada na kliniku,
ne zbog bježanja u neprestanom strahu, ne zbog Hancockove
prvotne izdaje, pa čak ni zbog Bristowljeva napada. Jer joj je sve
to donijelo ovu prekrasnu noć. Ne, žalila je isključivo zbog toga
što je dobila samo tu jednu, jedinu noć.
Hancock ju je učinio najljepšom u njezinu životu, no
također joj je otkrio sve ono što nikada neće imati, a za čime je
žudjela kao nikad ni za čime. Život s Hancockom? Pod
njegovom vlašću, brigom, zaštitom i krajnjom posvećenošću da
učini što god je potrebno kako bi bila sretna?
Poželjela je zaplakati jer, ma koliko željela ovu noć, gotovo
pa je poželjela da nikad nije okusila to zabranjeno voće. Ne
možeš oplakivati ono što nikada nisi imao.
Hancock je bio napet, tjeskoban. Osjećala je podrhtavanje
njegova tijela, toliko ju je čvrsto držao. Stiskao ju je gotovo
304
grubo i na mahove bolno, ali šutjela je kao zalivena, ne želeći

ostati bez njegova dodira. Kada bi pomislio da joj nanosi bol
smjesta bi se odmaknuo, a to nije mogla podnijeti. Malo bola bila
je malena cijena u zamjenu za ležanje u njegovu naručju tijekom
tih nekoliko kratkih sati koji im preostaju.
Zatražila je ovu noć. Samo ovu noć. Ali hoće li sutra
navečer ponovno voditi ljubav s njom, svjestan da će to zaista
biti njihova posljednja zajednička noć? Da će idućeg jutra
krenuti prema Maksimovu kako bi mu je predao?
Ili će provesti tu noć čeličeći se, vraćajući se onom starom
Hancocku kakvog su vidjeli svi osim nje? Stroju. Bezdušnom
plaćeniku koji ne razmišlja ni o čemu osim o tome da preda
običnu ženu običnom muškarcu kako bi ostvario svoj cilj.
Da, to je izglednije. Udaljit će se od nje. Dočekat će je iz sna
onim hladnim pogledom i neumoljivim izrazom lica. Ponašat će
se prema njoj kao prema zatočenici kakva i jest. Naravno, neće
joj tjelesno nauditi. Ali postupat će s njom kao s predmetom.
Hladno i kao da nije nimalo važna. Zato što je to jedini način da
izdrži ono što je prisiljen učiniti. I znala je da mu to nanosi bol.
Nitko drugi neće znati. Ali ona zna i zauvijek će to pamtiti.
Nije ju rastuživalo što će se distancirati i postati tek prazna
ljuštura osobe kakva jest. Znala je da je tako izdržao - izdržavao -
sve te samotne godine. Boljela ju je činjenica da ga više nikada
neće vidjeti. Ništa što će joj Maksimov ili Nova era učiniti
nikada se neće moći mjeriti s agonijom zbog činjenice da je
spoznala ljubav na tako kratko vrijeme, da je kušala strast koja
nipošto ne može biti uobičajena, da se intimno povezala s
pravim Hancockom. Hancockom koga je samo ona vidjela. I
koga više nikada neće vidjeti.
305
Što god da joj Maksimov ili Nova era učine, izdržat će.
Čak će to i prigrliti jer će joj omogućiti predah od istinske boli
zbog gubitka Hancocka. A kada smrt dođe po nju, dočekat će je
spremno jer će je to lišiti svih osjećaja.
Zatvorila je oči osjećajući kako je obavija mir. Njezin život
nije uzaludan. Tijekom jedne čarobne noći iskusila je ljubav.
Voljela je i bila voljena zauzvrat. Ta je noć vrijedna svega što se
dogodilo prije i što će se dogoditi poslije. Zato što joj je donijela
ovo. A ovo je bilo vrijedno umiranja.
“Ne mogu te pustiti.”
Hancockove riječi, promukle od agonije i očaja prenule su
je, narušivši tešku tišinu i misli u kojima se bila izgubila.
Stisnuo ju je toliko snažno da nije uspjela suspregnuti
bolni trzaj. Hancock ga nije ni zamijetio.
“Ne mogu to učiniti, Honor. Ne mogu. Neću. Dovraga,
neću to učiniti!”
Pjenio se, čitavo mu se tijelo napinjalo, a mišići grčili od
bijesa. Da ga ne poznaje u dušu, njegov bi je izraz lica
prestravio. Sličio je onomu čime su ga nazivali cijelog života.
Nemilosrdnom, okrutnom ubojici.
Nježno se odmaknula od njega, tek toliko kako bi se mogla
uspraviti i pogledati ga ravno u oči, ne skrivajući svoju
zbunjenost.
“Hancock?” oprezno je šapnula.
Nije imala blage veze na što misli. O čemu govori. Bila je
posve zbunjena.
Hancockovo lice bilo je izobličeno od muke. Agonija je
buktjela u njegovim očima dok ju je promatrao kao da mu na
ramenima počiva sav teret ovoga svijeta. Je li o tome toliko
306
pomno razmišljao posljednjih nekoliko sati koje su proveli u

tišini, grleći je kao da se boji da će jednostavno iščeznuti? Je li to
planirao sve ovo vrijeme, ili je upravo donio tu impulzivnu
odluku? Poslušao nerazumni poriv da se ne odrekne ove noći
jednako kao što je se ni ona nije željela odreći?
Posegnuo je kako bi joj pomilovao obraz, a Honor si nije
mogla pomoći. Okrenula je glavu prema njegovu dlanu i
spremila se poljubiti ga, ali on ju je iznova okrenuo prema sebi.
Uputila mu je upitan pogled ne shvaćajući što se događa. Ma što
bilo, u pitanju je nešto... vrlo važno. I to ju je silno uplašilo. Ne
zbog nje, već zbog njega.
“Moraš me poslušati, Honor. I moraš shvatiti. Neću te se
odreći”, gorljivo je rekao. “Nema te sile na svijetu koja će me
ikada natjerati da te se odreknem. Shvaćaš li?”
Honor je nabrala čelo. “Ali Maksimov...”
“Zajebi Maksimova” bijesno je odvratio. “I zajebi prokleto
opće dobro. Cijeli sam život izigravao instrument u svrhu općeg
dobra i nikada, nikada nisam tražio baš ništa za sebe. Nikada
nisam očekivao nešto za sebe. Nikada nisam imao ništa što bi
pripadalo samo meni. Ali imam tebe, Honor. I neću te napustiti.
Nikada.”
Osjetila je oštar i gorak okus straha u ustima. Zurila je u
Hancocka dopuštajući svakom djeliću tog straha da joj se nazre
na licu. Bila je prestravljena. Zbog njega. I zbog onoga što je
vjerovala da joj govori.
“Ali, Hancock, ako ne daš Maksimovu ono što želi...
Rekao si mi tko je on i kakav je. Ubit će te. Progonit će te kao
kakvu životinju. Sudeći po onome što si mi ispričao o njemu, o
njegovoj naravi, vjerujem da mu vrijeme ništa ne znači. Čekat će
307
mjesecima, godinama, koliko god treba, ali ubit će te. Ma koliko

trajalo njegovo čekanje na osvetu. Vrebat će u zasjedi i zaskočiti
te. Ne mogu, neću dopustiti da se to dogodi, Hancock.
Neprestano mi govoriš da sam važna. Dovraga, Hancock, ti si
važan” bjesnjela je. “Ti si važan! Važan si ovome svijetu. Svijet te
treba. Važan si meni! Rekao si da moja žrtva neće biti uzaludna,
da će služiti općem dobru. Stoga nemoj dopustiti da se uzalud
žrtvujem! Nikada ne bih mijenjala svoj život za tvoj. Nikada!”
“A smatraš da ti meni nisi važna?” zaurlao je. “Zar misliš
da ću te tek tako predati i otići mirne duše znajući da će te
neprestano silovati? Da će te njegovi ljudi silovati? Koga god
poželi nagraditi, taj će te silovati. Mučit će te samo zato što uživa
u tome. A zatim će te predati Novoj eri i svaki užas koji možeš
zamisliti, oni će ti ga priuštiti. Tek kada budeš toliko blizu smrti
da više nećeš moći izdržati njihovo neprekidno iživljavanje, ubit
će te, ali tvoja smrt neće biti milostiva niti brza. Odvući će te
nasred sela u kojem god da se budu nalazili i nanijet će ti
onoliko ozljeda koliko će te natjerati da umreš polaganom,
stravičnom smrću, a zatim će ostaviti tvoj leš da trune i raspada
se, i nitko ga neće maknuti iz straha da će ih ubiti jer su se
umiješali”
Zadrhtala je zbog živopisnih prizora koje je opisao. Suze
su joj se stale slijevati niz lice. Znala je da se nalaze u nemogućoj
situaciji, premda Hancock to nije želio priznati. Osuđeni su na
propast. Nikada neće moći biti zajedno. Ako ona ne umre,
Hancock hoće.
“Neću mijenjati svoj život za tvoj” ponovila je, ispunjena
bijesom koji je plamtio u njoj poput samog paklenog ognja.
308
“Dobar si čovjek. Nije me briga što ili tko misliš da jesi. Vidim
te, Hancock. Vidim te. Potreban si ovom svijetu.”
“A meni si potrebna ti” kiptio je od bijesa. “Ti si jedino što
želim - što trebam - iznad svega ostalog. Trebam te, Honor.
Kakav bih to čovjek bio kada bih te poslao na silovanje, mučenje
i u neizbježnu smrt? Zar iskreno misliš da bih mogao nastaviti
kao da se ništa nije dogodilo? Zar misliš da bih to preživio? Da
bih mogao nastaviti, boreći se na strani dobra, boreći se za opće
dobro kada si ti opće dobro, a ja sam te ubio. Ja bih te ubio. Ja
bih im dopustio da te siluju i muče. Zar misliš da te noću ne bih
sanjao u njihovim kandžama? Zar misliš da bi svijet bio bolje
mjesto jer ja živim u njemu? Pretvorio bih se u čudovište kakvo
dosad nitko nikada nije vidio i bolio bi me kurac za opće dobro
jer bih vlastoručno uništio sve svoje dobro.”
Honor je naslonila čelo na njegovo, a suze su joj pale na
njegovo lice. “Što ćemo učiniti?” slomljeno je šapnula.
“Obavit ćemo razmjenu.”
Uzvratila mu je preneraženim pogledom.
“Uredit ćemo sve tako da izgleda upravo onako kako
treba. A tada ćemo moji ljudi i ja smaknuti Maksimova. Neću
mu te predati, Honor. Razumiješ li me? Vjeruješ li mi? Neću mu
te predati.”
Honor je progutala knedlu, a nada u njoj procvjetala je te
se trudila - ah, kako se samo trudila - obuzdati je jer je znala da
nada predstavlja vrlo opreznu i krhku stvar. Vrlo nestabilnu, a
opet spremnu rasplamsati se u trenu.
“Vjerujem ti” spremno je odvratila.
Hancock se nagnuo i poljubio je.
309
“Onda mi to vjeruj. Sada moram ići. Želim da se odmoriš.

Zbilja odmoriš. I, Honor, ako to ne učiniš, naredit ću Conradu da
ti da sedativ. Moram se sastati sa svojim ljudima jer imamo tek
nešto više od dvadeset četiri sata da smislimo posve novi plan.”
Honor se potišteno nasmiješila. “Nakon šoka koji si mi
upravo priuštio, mislim da ti je bolje da odmah odeš po Conrada
jer nema šanse da zaspim. Samo ću ležati budna i brinuti...” -
spustila je glas gotovo do šapta, kao da se pribojava da će ih
glasnim govorenjem ureći - “...i nadati se. Bojim se nadati,
Hancock.”
“Zovem se Guy” tiho je odvratio iznenadivši je naglom
promjenom teme. “Nitko me ne zove tako osim moje obitelji. Pa,
zapravo samo Eden, moja sestra. Odnosno, kći čovjeka koji me
prihvatio kao vlastitog sina. On i moja dva brata većinom me
zovu Hancock. Volio bih da me zoveš po imenu, ali samo kada
smo sami.”
“Guy” rekla je, iskušavajući zvuk tog imena. “Guy”
ponovila je. “Pristaje ti. Sviđa mi se mnogo više nego Hancock.”
Načas je zastala, a zatim se zagledala u njega, odlučno srećući
njegov pogled i puštajući svim svojim osjećajima da joj se odraze
u očima, nadajući se da ih on može vidjeti.
Hancock je vidno progutao knedlu, lica ispunjena
jednakim emocijama.
“Sviđa mi se mnogo više jer si ga podijelio sa mnom”, tiho
je dodala.
Pomilovala ga je po bradi, zureći u njega s ljubavlju koju je
osjećala i za koju se nadala da je vidi, jer mu to nije mogla - nije
željela - reći. Ne u ovom trenutku. Zaudaralo bi na emocionalnu
310
ucjenu, a još nisu bili na sigurnom. Stvari bi mogle poći po zlu.

Neće učiniti ništa čime bi pogoršala situaciju.
Hancock ju je ponovno poljubio premda je počeo ustajati i
navlačiti traperice. “Neću te iznevjeriti” svečano je obećao. “Više
sam te puta iznevjerio, Honor. Ali više ne. Nikad više. Znam da
mnogo tražim time što te molim da mi vjeruješ. Izdao sam tvoje
povjerenje. Ne zaslužujem da mi ga pokloniš, ali svejedno ga
tražim. Važno mi je. Vrlo mi je važno.”
Odgovorila mu je bez oklijevanja, ne sklanjajući oči s
njegovih i govoreći ravno iz srca. Jednako je tako mogla reći i
volim te. A sudeći po gorljivom pogledu koji su poprimile
njegove oči, vjerovala je da je čuo odjek tih riječi dok je govorila
da mu vjeruje.
A za nju, povjerenje je predstavljalo ljubav. Ljubav je
predstavljalo povjerenje. U njezinim očima, to je dvoje bilo jedno
te isto.
311
29. POGLAVLJE
“MOŽEŠ li nam to ponoviti, šefe?” upitao je Viper očiju

ispunjenih neskrivenim zaprepaštenjem.
Njegovi timski kolege izgledali su jednako zabezeknuto,
ali na svim njihovim licima naziralo se... olakšanje. S Conradova
lica iščitao je ne samo olakšanje već i nesputano zadovoljstvo.
Izgledao je kao da želi tjelesno reagirati i učiniti nešto sasvim
neuobičajeno poput toga da silovito podigne pesnicu u zrak.
Conrada, koji nikoga nije volio, osvojila je žena s više srčanosti
nego devedeset devet posto muškaraca s kojima su radili.
Zavrijedila je njegovo poštovanje, a sada i zaštitu. Od svih njih,
Conradovo olakšanje bilo je najizraženije. Izjedalo ga je što će
ženu koja mu je spasila život predati poput žrtvenog janjeta i što
će sudjelovati u tom gnusnom činu.
“Čuli ste me” resko je odvratio Hancock, iživciran što
mora ponavljati ono što su očigledno čuli. “Misija se
promijenila.”
“Dobar mojo”, oglasio se Mojo mnogo vedrijim glasom
nego inače. Tip je zapravo izgledao sretno.
“Nije da se žalim, i da smo još u vojsci rekao bih hooyah”,
ubacio se Cope. “Ali što se promijenilo od našeg posljednjeg
sastanka prije malo više od dvanaest sati?”
“Sve” dreknuo je Hancock. “Nećemo se okoristiti
mučenjem i ubojstvom nedužne žene kako bismo napokon
312
smaknuli Maksimova. Jebeno sam sit općeg dobra i kunem se

Bogom, odrezat ću jaja onomu tko to ikada više izgovori preda
mnom”
“To, jebote” prasnuo je Conrad.
“Dobar mojo”
“Samo naprijed, buraz” povikao je Henderson.
Viper i Cope složno su zaklimali glavama.
“Sredit ćemo Maksimova tako što ćemo se pretvarati da
mu dajemo ono što želi. A zatim ćemo ukloniti i njega i svaku
drugu prijetnju. Nije me briga za to koliko će akcija biti čista ili
prljava. I boli me kurac za njegovo carstvo. Za promjenu, netko
drugi može počistiti jebeni nered.”
“Večeras si nabrijan, stari” suho je rekao Conrad.
“Reci mi kako je Bristow umro” iznenada je upitao
Hancock, poprimivši ubojit ton glasa.
Conrad je slegnuo ramenima. “Možda je još uvijek živ. A
možda i nije. Rekao bih da je izdržao nekoliko sati, ali tip je
pičkica. Sumnjam da je preživio više od jednog sata. Baš šteta.”
Ostali članovi tima zažamorili su u znak negodovanja
zbog njegove brze smrti.
“Naređeno mu je da je dostavi drogiranu” rekao je
Hancock vraćajući njihov razgovor na prvotnu temu.
Conrad je podigao obrve. “Hoćeš li to učiniti?”
Hancock je oklijevao, što je bilo neobično za njega. Obično
je nudio brze, odlučne odgovore. Suvereno i besprijekorno
vladao situacijom. Njegovi su ljudi to zamijetili. Bio bi popizdio
da nisu, iako ga je raspizdilo i to što si je priuštio trenutak
nesigurnosti. Obučeni su da uoče sitnice. Najsitniji su detalji
presudni za očuvanje žive glave.
313
Hancock je uzdahnuo. “Da.”

Ostali su ga iznenađeno pogledali.
“Kad bih smatrao da postoji bolje rješenje, ne bih je
drogirao.”
Nitko nije postavio očigledno pitanje, ali ono se ocrtavalo
na svim njihovim licima i u očima. Nijemo su čekali objašnjenje
svojeg vođe.
“Honor ne smije znati kako se zapravo pretvaramo da je
predajemo i ne smije biti pri svijesti iz više razloga uz taj što je
Maksimov tako naredio. Previše je iskrena. Potrebno je samo
pogledati njezino lice, njezine oči i prepoznati istinu. Maksimov
joj nikada neće povjerovati ako ne bude izgledala onako kako
treba izgledati. Kao uplašena, pretučena zarobljenica koju su
upravo predali u ruke čudovišta. Stoga je moram drogirati i...
Jebeno joj moram lagati.”
Potonje je izgovorio sa zastrašujućim bijesom, pritom
osjećajući gorak okus u ustima. Bilo je to nužno zlo kojim će
spasiti njezin život i, ako mu se posreći, usput srediti i
Maksimova. Ali ne znači da mu se sviđa što će joj lagati.
Ponovno. Jebeno je to mrzio. Naročito nakon prošle noći. Tim više
što mu je poklonila svoje bezuvjetno povjerenje. Pomisao da bi
samo i načas mogla pomisliti da ju je izdao gadila mu se iz dna
duše.
“Učinit ćemo što je potrebno” rekao je Viper, tiše nego
inače.
“Dobar mojo” rekao je Mojo u znak slaganja.
“Znaš da je to jedini način” rekao je Conrad, ali Hancock je
mogao vidjeti da se drugi muškarac u jednakoj mjeri protivi
prijevari i osjeća njegovu grižnju savjesti. Čitao je Hancocka kao
314
otvorenu knjigu. Conrad je oduvijek imao neobičnu sposobnost

čitanja svog timskog vođe i bio je svjestan koliko Hancock
prezire to što mora učiniti, jednako kao što je prezirao prvotnu
misiju prema kojoj su trebali predati Honor i otići svojim putem.
“Da, tako je”, rekao je Hancock. “A sada moramo smisliti
plan. Vraški dobar plan. Nema mjesta za pogreške. Maksimov
mora umrijeti, a Honor ne smije stradati ni na koji način. Ona je
naš primarni cilj, a ne Maksimov. Istina, iskoristit ćemo je kako
bismo se dovoljno približili Maksimovu i smaknuli ga. Ali
Honorina sigurnost na prvom je mjestu. Pa čak i ako to znači da
će nam Maksimov umaknuti. Opet.”
“Primljeno na znanje” spremno je odvratio Cope.
A zatim su se svi, kao jedan, okrenuli prema Hancocku i
zauzeli stav mirno, nešto što su posljednji put učinili dok su još
služili u vojsci.
“Imaš našu riječ. Štitit ćemo Honor Cambridge vlastitim
životima” svečano je izjavio Conrad.
Zatim su ostali ponovili Conradov zavjet, a Hancockovo
srce preplavio je ponos. Bili su omraženi, ozloglašeni. Njihova
vlastita vlada, čiji je prljavi posao Titan godinama odrađivao,
okrenula im je leđa i pokušala ih smaknuti. Kada to nije upalilo,
ucijenili su njihove glave.
Bili su to dobri ljudi. Dobri ljudi koji su uime pravde učinili
užasne stvari. I to za jebeno dobro većine. Spasili su živote, čak i
živote ljudi koji su dobrovoljno išli u susret smrti. Nisu radili ni
za koga, ni za koju zemlju. Nisu imali pravu domovinu. I
osuđeni su na vječni bijeg pred nekolicinom koja jedina zna za
njihovo postojanje.
315
Ista ona zemlja koju su toliko neumorno nastojali zaštititi -

i što su još uvijek činili - sviju ih se odrekla. Nagrdila ih je
najgorom mogućom uvredom s obzirom na to da su spriječili
bezbroj terorističkih napada. Prozvala ih je teroristima.
Izdajicama svoje zemlje. Zemlje za koju su bili spremni položiti
vlastite živote. Ostali su posve obeščašćeni, unaprijed službeno
proglašeni mrtvima prije negoli su postali skupina tajnih
operativaca Titan i izgubili svoje državljanstvo. Nisu imali dom,
nikakvo mjesto koje bi mogli zvati domom. Nisu bili vjerni
nikome osim sebi. Njihova svrha, njihova misija, ostala je ista.
To se nikada nije promijenilo unatoč svemu ostalom. Zaštititi
nedužne. Istrijebiti zlo. Bez obzira na nacionalnost.
A njegovi se ljudi nikada nisu pokolebali. Ostali su vjerni
Hancocku i principima koje su postavili preda se nakon što su
bili prisiljeni poći svojim putem. Odmetnuti se. Unatoč svemu
tomu, Hancock nikada nije uspio probuditi mržnju prema zemlji
koju je i dalje smatrao svojom, premda ona njega nije priznavala.
Volio je Ameriku. Volio je njezine ljude. Njegova je mržnja bila
rezervirana za nekolicinu koja ga je izdala i natjerala da čitavo
desetljeće izbjegava atentatore pritom se boreći na strani
pozitivaca.
Protekla ga je noć potresla na mnogo načina, ali možda ga
je najsnažnije potresla činjenica da je prvi put, otkad ga se
njegova zemlja odrekla lišivši ga mjesta koje bi mogao nazvati
domom, konačno pronašao dom u Honorinu naručju. Ona je
predstavljala dom. I nikada nije osjetio nešto toliko ispravno -
toliki spokoj i melem za dušu - u svom životu.
“Još nešto” rekao je Hancock ozbiljnim tonom kao što su
to učinili i njegovi ljudi. “Ako umrem. Ako mi se što dogodi,
316
bježite glavom bez obzira i vodite Honor sa sobom. Nipošto ne

smije pasti u Maksimovljeve ruke, čak i ako to znači da morate
odustati od misije i pustiti gada da odšeta slobodnih ruku.
Znam da je naš moto uvijek glasio da ne ostavljamo ozlijeđenog
kolegu. Ali tražim to od vas jer bih rado mijenjao svoj život za
Honorin. Ne zaslužuje ništa manje. Zaslužuje živjeti. Služi višoj
svrsi i svijet je ljepše mjesto zbog nje.”
“Ako zakažemo, bit će to zato što smo svi mrtvi”
zavjetovao se Viper.
Ostali su složno kimnuli.
“Odvest ćemo je kući” tiho je rekao Conrad. “Na ovaj ili
onaj način. Štitit ću je do posljednjeg daha.”
317
30. POGLAVLJE
HANCOCK je jednom rukom pažljivo pridržavao

poslužavnik, a drugom otvorio vrata spavaće sobe. Ušavši,
ugledao je Honor odjevenu kako je i zatražio, u širokim hlačama
i majici kratkih rukava. Bosih stopala i prekriženih nogu
odmarala je u polu ležećem položaju i dočekala ga s osmijehom
koji mu je rasparao utrobu.
Morao je podsjetiti sama sebe da se mora pobrinuti za
njezinu sigurnost. Spasiti njezin život i vratiti je kući kako je i
obećao. A to je obećanje itekako namjeravao ispuniti.
Natjerao se da joj uzvrati osmijehom, a zatim prinio
poslužavnik pa ga spustio pred nju.
“Doručak u krevetu?” upitala je hineći iznenađenje. “Znaš,
mogla bih se naviknuti na ovakav kraljevski tretman.”
Zračila je srećom. Smiješila se. A iz očiju su joj nestale sjene
koje su ih toliko dugo zamračivale. Bile su vedre. Blistave. I
prepune nade.
“Želim da sve pojedeš i popiješ” odvratio je hineći strogost
i nastojeći poprimiti njezino zaigrano raspoloženje.
Znao je da će mu u određenom trenutku početi postavljati
pitanja. Željet će doznati njihov plan. Željet će znati svaki detalj
jer će brinuti za njega. Stoga je želio da se dobro najede i napije
prije negoli se okrenu stvarima o kojima je bolje ne razgovarati.
Spustila je pogled na tanjur i uzdahnula, podižući vilicu.
318
“A-a” rekao je mršteći se u pokušaju da je zabavi.

Pokazao je prema tabletama antibiotika na poslužavniku.
“Prvo uzmi njih i popij dosta soka. Zatim možeš jesti.”
Zakolutala je očima, ali ipak ga je poslušala i progutala
tablete zalivši ih s nekoliko gutljaja soka. Ispila je pola čaše.
Dobro, ali ne dovoljno.
Pustio ju je da pojede nekoliko zalogaja hrane koju joj je
spremio Mojo, pravi kulinarski stručnjak. Napravio joj je crepes,
koji god da to vrag znači. Hancocku su djelovale pretjerano
otmjeno. Dobila je i slatke uštipke, koje je poznavao i volio. Tko
ne voli uštipke i snažnu crnu njuorlinšku kavu?
A tu su bile i pahuljasta kajgana te šunka sa slaninom.
“Što si učinio, zaklao svinju?” upitala je sa smijehom u
očima.
Pokazao je na sok. “Svježe iscijeđen. Mojo će se uvrijediti
ako ne popiješ sve.”
Gotovo se ugušila gutajući zalogaj. “Mojo je to spravio?”
Hancock se nasmiješio zbog njezine reakcije. “Čovjek ima
mnogo skrivenih talenata.”
“Očito” promrmljala je Honor iskapivši sok.
Zarezala je jednu palačinku i odgrizla maleni zalogaj, a
zatim se namrštila pa to pokušala sakriti. Hancock se pretvarao
da nije zamijetio, ali srce mu je već potonulo u pete.
Nakratko se pozabavila jajima, nabola punu vilicu i
prinijela je ustima, no zatim je položila slobodnu ruku na trbuh
pa ispustila vilicu tako da je glasno zazvečala udarivši o tanjur.
“Hancock, mučno mi je. Nisam pojela gotovo ništa. Ali
osjećam se...”
319
Zanjihala se, a lice joj je problijedilo dok je snažnije

pritiskala dlan o trbuh. Vidio je kako joj se grlo napreže kao da
nastoji suspregnuti poriv za povraćanjem. Smjesta je ispružio
ruku kako bi je utješno pogladio po leđima i smirio njezin
želudac.
Lecnula se, a zatim mu uputila pogled prepun užasa i boli
da je imao osjećaj kao da mu je zabila nož u srce.
“Što se događa?” upitala je potresenim glasom. “Što si mi
učinio?”
Dlanovima je čvrsto primio njezino lice kad se stala opirati
te je privukao u nježan poljubac, pretačući u njega sve emocije
koje si nikada nije dopustio da ih osjeti sve dok nije sreo nju.
Osjetio je okus njezinih vrelih suza i snažnu bol zbog
izdaje kao da je učinjena njemu te dodatno zamrzio sama sebe
zbog onoga za što je znao da mora učiniti.
Ponovno je poljubivši, prošaptao joj je o usne: “Vjeruj mi,
Honor. Ne opiri se. Spavaj sada. Spavaj.”
“Umirem li?” protisnula je dok su joj se suze nečujno
slijevale niz lice. “Poljubi me” šapnula je očiju blistavih od
neutješnih suza. “Poljubi me posljednji put prije nego što
umrem. Pretvaraj se bar još ovaj put, za mene.”
Srce mu se slomilo jer je vjerovala da je hinio strast dok je
bio s njom. Da ju je iskoristio, upravljao njezinim emocijama i
prevario je kako bi mu povjerovala. Stekla povjerenje u njega.
Ali dao joj je što je željela - što je i sam želio, uživajući u
slatkoći njezinih usana posljednji put prije nego što budu morali
krenuti. Zatim se odmaknuo, prodorno zureći u njezine oči kako
bi shvatila da govori iskreno.
320
“Ne, dušo” nježno je rekao, milujući njezinu svilenkastu

kosu. “Samo mi vjeruj. Samo ovaj put. Vjeruj mi. Nedužni danas
neće stradati.”
No njezine su se oči već sklopile i da nije rukom
pridržavao njezinu glavu milujući joj kosu, bila bi se srušila na
bok, u dubokoj nesvijesti. Zvjerski je opsovao, a vlastite suze
zažarile su ga pod vjeđama. Onesvijestila se misleći ne samo da
umire nego i da ju je i otrovao. Da joj je zadao posljednji,
smrtonosni udarac nakon što mu je bezbroj puta poklonila svoje
povjerenje, a on ga jednako toliko puta iznevjerio.
Ogromno kajanje ispunilo je njegovo tijelo, srce, um i
dušu. Nakratko ju je zagrlio, prislonivši lice o njezin meki vrat.
Duboko je udahnuo želeći uživati u tom posljednjem putu dok
ih ne razdvoje nepremostive prepreke.
Tiho je plakao, grleći ženu koja je zauvijek promijenila
njegov život - njegovu sudbinu - i čitavu njegovu budućnost. A
zatim je ponovno posegnuo i prigrlio poznatu, ledenu
ravnodušnost. Preobrazio se iz ljudskog bića s dušom u
bezosjećajnog ubojicu. Stroj programiran da ispuni svoj zadatak
bez obzira na sve. Ili da umre pokušavajući.
Nijemo se sagnuo i pažljivo je primio u naručje pa ustao
podižući je. Izišao je i zaputio se niz hodnik gdje su ga čekali
njegovi ljudi, oslobodivši se i posljednjeg traga svoje duboke
povezanosti s Honor, odbijajući i pomišljati da je vrlo izgledno
odnosi u smrt.
Svi su izgledali smrknuto, nimalo zadovoljniji svojim
zadatkom od Hancocka. Ali nisu imali izbora. Bila je to njihova
jedina prilika da spase Honor. I konačno zaustave Maksimova.
Neka im Bog svima pomogne ako podbace.
321
Neka Bog pomogne svijetu ako Honor pogine, a Hancock

preživi. Zato što ga nitko neće moći zaustaviti. Čak ni sam
nečastivi.
322
31. POGLAVLJE
ČLANOVI Titana tiho su se šuljali kroz šikaru; zaobilazeći

put na koji ih je Maksimov uputio kako bi mu prišli sa suprotne
strane za koju je vjerovao da je sigurna. Proveli su sate i sate
promišljajući o svakoj perspektivi, svakoj mogućnosti,
pripremajući se za najteži mogući ishod i onaj najlakši. Na kraju
krajeva, katkada je linija manjeg otpora bila... upravo to.
Hancock prvi put nije predvodio svoje ljude kao i obično,
postavljajući se ispred svojeg tima. Bio je odgovoran za njih - za
njihovu sigurnost - no danas je njegov jedini cilj bila Honor.
Ostali su ih okruživali, oblikujući zaštitni obruč oko njega i
onesviještene žene koju je vrlo pažljivo nosio na rukama.
Pobrinuo se da droga koju joj je dao bude dovoljno snažna te da
nikako ne uspije povratiti svijest prije negoli sve završi pa se
probudi u njegovu naručju, sigurna u to da je svemu došao kraj.
Da joj Maksimov više ne prijeti i da je konačno sigurna. Izvan
dosega Nove ere.
No nekoliko bačenih buba, krišom prenesenih informacija
pravim medijima i senzacionalna priča o tome da je Honor
Cambridge stradala od Nove ere proširit će se poput šumskog
požara. Ta će vijest osvjetlati njihov obraz i ublažiti osjećaj
sramote. Ugled im je od presudne važnosti, a dok god Honor
bude pritajena, bit će sigurna unutar granica Sjedinjenih Država.
323
Ali morat će ozbiljno porazgovarati o njezinu zavjetu kako

neće dopustiti Novoj eri da je spriječi u njezinu radu. Nikada se
neće vratiti na svoj stari posao. Nipošto joj neće dopustiti da se
ponovno dovede u takvu opasnost, a znao je da će u tome imati
i podršku njezine obitelji.
Rekla mu je kako su je očajnički nastojali odgovoriti od
odlaska, ali da su naposljetku podržali njezinu odluku. Kada
doznaju istinu - a doznat će cijelu istinu, izuzev grozomornih
detalja koji bi im samo priuštili noćne more - udružit će se s
njime i biti jednako odlučni u namjeri da je zadrže podalje od
opasnosti.
Nekakva neugodna slutnja, osjetna promjena u atmosferi,
uznemirila je Hancockov instinkt. A on je uvijek slušao svoj
instinkt. Čak i dok je prebacivao Honor preko svojih ramena iz
sklupčanog položaja u kojem ju je pažljivo držao kako bi mogao
osloboditi ruku kojom je već primio kundak pištolja, čuo je
Mojoa kako mrmlja: "Loš mojo! ”
Isto su osjetili i njegovi timski kolege te su se ukipili
njušeći zrak poput grabežljivaca u lovu. Ili plijena koji
procjenjuje svog protivnika.
Bol je proparao Hancockovo lijevo rame, oduzevši mu dah
kada je vrela krv pojurila niz njegovu ruku i bok. Dovraga.
Napravio je početničku pogrešku. Dok je držao Honor u
naručju, nitko ga nije mogao pogoditi, a da pritom ne ugrozi i
nju. No dok ju je pomicao, čitava mu je lijeva strana tijela ostala
izložena.
Posrnuo je i stao padati ničice, nastojeći podnijeti većinu
udara kako se Honor ne bi osvijestila. Posljednje što mu je
trebalo bilo je da se probudi i postane svjesna, uvjerena da je
324
izdaje i predaje neprijatelju. Ali, jebeš mu sve, tko kaže da ne

čini upravo to?
Ruka mu je utrnula dok se nespretno uspravljao nastojeći
zakriliti Honor, a pištolj mu je ispao iz oslabljenog stiska.
Udarivši koljenima o tlo, tijelo mu se bolno trznulo, a njegovi su
ljudi otvorili vatru svuda oko njega, pritom vičući: “Na tlo! Na
tlo! Snajper! Iza nas. Pokrivajte Hancocka, dovraga! Ranjen je!”
Pao je na lice, zakrećući se najbolje što je mogao kako bi
zaštitio Honor od udara. Bila je mlitava poput lutke, ispružena
pokraj njega dok ju je čvrsto obavijao rukom.
Oko njega vladao je kaos. Napali su ih iz zasjede. Neki su
njegovi ljudi primili metak, a neki su već umirali.
“Žao mi je”, šapnuo je jedva čujnim glasom. “Strašno mi je
žao, Honor.”
Pucnjava je bila žestoka i neumoljiva. Njegovi su ljudi
uzvraćali hitce istom mjerom kojom su ih primali, ali Hancock
nigdje nije vidio Maksimova. Mogao je samo nastojati zaštititi
Honor najbolje što može i nekako pomaknuti svoju beskorisnu
ruku kako bi se dočepao pištolja, sada skliskog od krvi i jedinog
prokletog sredstva kojim je mogao braniti Honor.
Naoko iz daljine, Hancock je čuo Copea kako viče: “Mojo!”
Zatvorio je oči. Dovraga, ne! Mojo je očito pogođen, a
grozničavi ton Copeova glasa poručivao je da je stanje gadno.
Obuzela ga je tuga kad je začuo Viperovu jednako srčanu
molbu. “Mojo! Ostani s nama, dovraga. Da se nisi usudio
umrijeti. Čuješ li me? Bori se, kvragu! Bori se!”
Copeland je dojurio i odvukao Mojoa iza debelih kamenih
stijena koje su pružale prirodno sklonište i samo jedan ulaz,
odnosno izlaz. Svatko tko uđe naletjet će na Copeovu pušku, a
325
tip je bio bijesan kao ris, spreman smaknuti sve do jednog od tih
gadova.
“Mojo, stari, drži se. Reci nešto”, preklinjao je Cope tresući
svog timskog kolegu.
Pjenasta krv izbila je Mojou na usta, a Cope je znao da to
nije dobar znak. Metak je pogodio pluća.
Dok ga je Viper molio da izdrži, Mojo je prošaptao:
“Dobar mojo”.
Potom se nasmiješio, prenerazivši svoje kolege. Mojo se
nikad nije smiješio. Okrenuo se svojem timu dok su mu se suze
slijevale niz lice. Lice preplavljeno emocijama kakve nikada nisu
vidjeli. Bio je staložen i povučen. Rijetko je kad govorio. A sada
su ga smlavile emocije te je jedva govorio zbog suza koje su mu
zakrčile grlo.
“Oduvijek sam mislio da ču završiti u paklu zbog svega
što sam napravio u životu. Ali ovo je sigurno raj. To je nešto
najljepše što sam ikad vidio.”
U glasu mu se osjetilo divljenje i uto je utihnuo, a oči su
mu postale nepomične. No lice mu je odražavalo toliki spokoj
da je Cope zajecao i položio glavu na Mojova prsa dok je ovaj
uvlačio svoj posljednji hrapavi dah.
Kapci su mu zatreperili i sklopili se te je odjednom
djelovao mnogo mlađe. Duboke bore od starosti i užasa kojima
su svjedočili i pridonijeli opustile su se, ustupljujući mjesto
mladenački glatkoj koži. Usne su mu se izvile uvis kao da
raširenih ruku dočekuje smrt, nalik na davno izgubljenu
ljubavnicu.
Hancock je osjetio udarac u nogu i sledio se, toliko čvrsto
stisnuvši Honor da joj je jamačno nanio masnice. Nikada u
326
životu nije osjetio veći strah. Bio je posve nemoćan zaštititi je.
Nije mogao učiniti ama ništa kako bi spriječio da mu je oduzmu.
I neka mu Bog pomogne, ali rasturit će čitav svijet kako bi je
ponovno pronašao.
“Pa, možda sam se prevario.” Glas obilježen krutim
ruskim naglaskom natjerao ga je da se ukipi i nezamjetno pojača
stisak ruke kojom je držao Honor. “Možda se nije previše zbližio
s djevojkom. Možda su moji doušnici bili u krivu.”
Naravno da je Maksimov imao više uljeza koji su
dojavljivali sve što se događa u Bristowljevu kućanstvu. Koga je
Hancock previdio? Prvog je brzo otkrio, ali kako je Bristow
doznao za njegovo “zbližavanje” s Honor? Osim ako...
Ne, neće si dopustiti ni sjeme sumnje u to. Njegovi su ljudi
pouzdani. Ne bi ga izdali. Još je jedan Bristowljev čovjek
prenosio informacije Maksimovu, a Hancock si je sam prokleto
kriv jer je pomahnitao nakon što je Bristow drugi put pokušao
silovati Honor pa je dao ubiti tog šupka. To je bilo golemo
upozorenje Maksimovu jer je znao za ledenog Hancocka. Onog
koji ne poznaje osjećaje, emocije. Hladnog poput sante leda i
posve nesposobnog za ljudske osjećaje ili reakcije. Maksimov
doušnik ne bi izostavio potencijalno važne informacije.
“Možda ju je glupi Bristow namjeravao ubiti ili iskoristiti
na takav način da je ni ti ni Nova era poslije ne biste željeli”
predložio je Ruslan, Bristowljev prvi čovjek. “Doznao si sve o
njemu i njegovim ljudima. Znaš da ozbiljno shvaćaju svoje
misije, a ti ne bi platio Bristowu za oštećenu robu, što znači da bi
on i njegovi ljudi također ostali uskraćeni. Plaćenik je. Sumnjam
da ga zanima bilo što osim novca.”
327
“Možda”, nevoljko se složio Maksimov. “Učinio je kako

sam rekao i drogirao je, i čini se da se spremao predati mi je. No
dobro, opreza nikad dosta.”
Maksimov je zvučao zbunjeno i pomalo zabavljeno pri
pomisli da se prevario. Stopalom je pogurnuo Hancockovo
tijelo, a zatim se sagnuo kako bi izvukao Honor iz njegova
naručja. Podigao ju je u zrak, a Hancockova je ruka stala kliziti
niz njezino tijelo, očajnički nastojeći primiti njezin dlan. Zadržao
ga je nekoliko trenutaka prije negoli je naprasito iščupan iz
njegova stiska.
“Ne, nisam se nimalo prevario” nadmeno je rekao
Maksimov. Hancock je nad sobom ugledao njegov mutni obris.
“Pitam se što ti je bilo na pameti kad si se odlučio osobno mi
predati djevojku?” Nasmijao se, a potom uperio pištolj u
Hancockova prsa pa hitro ispalio hitac.
Unatoč pancirki koju su nosili Hancock i svi njegovi ljudi,
s obzirom na toliku malu udaljenost i činjenicu da se Maksimov
koristio metcima koji se uličnim žargonom nazivaju
“drotomorci” - što znači da mogu probiti pancirku - premda mu
se nije činilo da je probio kožu, definitivno je osjećao da mu je
slomio nekoliko rebara. Ili ozlijedio koji vitalan organ. Činilo mu
se kao da ga je netko ubo paklenim vilama. Sasvim prikladno, s
obzirom na to da će se uskoro naći pred vratima pakla. Čekat će
ga širom otvorena, poput izgubljenog djeteta ili odbjeglog
grešnika koji je prije nekoliko vjekova izveden pred sud i
proglašen krivim.
Toliko je dugo živio misleći da je izgubio svaku vezu s
ljudskošću i postao bezosjećajna santa leda kakvom su ga svi
smatrali. Zato što je to značilo da nikad nije osjećao kajanje.
328
Značilo je da nikad nije osjećao gubitak, toliko stravičan da mu

je prijetio proždrijeti svu dušu i tijelo. Ništa na ovome svijetu
nije bilo vrijedno tog osjećaja. Sada je to shvatio, zato što je sada
osjetio sve. I bilo je gore nego što će to bilo kakav smrtonosni
metak ikada biti. Svijet se zacrnio oko njega, a suza mu je
kliznula iz kuta oka, spustila se niz sljepoočnicu pa nestala u
kosi.
Postalo mu je teško disati i jedva je podnosio bol u prsima.
Zbog metka ili zbog siline svog očaja, u to nije bio siguran.
Vjerojatno i jednog i drugog.
Iznevjerio je svoje ljude. Iznevjerio je svoju zemlju, premda
ga nije priznavala niti prihvaćala. Iznevjerio je bezbroj nedužnih
života. Iznevjerio je sebe, ali najvažnije od svega, iznevjerio je
jedino za što je mario. Ne jebeni, usrani moto općeg dobra. Zato
što Honor predstavlja opće dobro. Samo utjelovljenje općeg
dobra. Onoga za se što njihov moto treba zalagati. Za što se
oduvijek trebao zalagati.
A sada će nedužna žena dospjeti u pakao, mjesto na kojem
krila nijednog anđela nikada ne bi smio umrljati pohlepni
plamen i spriječiti ih da se vinu u nebo kamo Honor i pripada.
329
32. POGLAVLJE
SREDIŠNJICA KGI-A,
OKRUG STEWART, TENNESSEE
ATMOSFERA u ratnoj sobi KGI-a bila je neobično

opuštena. Sam je sazvao “sastanak osoblja” premda su ga ostali
zadirkivali da je to samo izgovor kako bi se svi okupili pa da
Swanny i Donovan mogu pokazati svoj opaki talent u kuhanju i
roštiljadi.
Već su četiri tjedna bili bez misije. Četiri spokojna,
predivna tjedna koja su proveli sa svojim obiteljima. Svojim
ženama, djecom, ljudima do kojih im je stalo. Divota.
Prolomio se smijeh kada je Garrett opsovao i smjesta
zaradio upozorenje barem trojice svojih ljudi, svjesnih da je
Sarah postala stroža nego ikada prije nakon što su dobili
djevojčicu te nije željela da joj djetetove prve riječi budu jebi ga.
Kada je smijeh utihnuo, oglasio se telefon, a za njime i
negodovanje. Sam je žustro opsovao, velikodušno zamijenivši
Garretta po pitanju psovanja. Zar je satelitski telefon morao
zazvoniti upravo sad? Danas, od svih mogućih dana? Vrijeme
nije moglo biti ljepše. Jesen na jezeru Kentucky. Sve su žene bile
na putu prema glavnom mjestu okupljanja, Marleneinoj i
Frankovoj novosagrađenoj replici kuće u kojoj su odrasla
šestorica braće Kelly, novom središtu kompleksa KGI-a. Sada je
330
izvan zaštićenih linija ostao jedino tvrdoglavi samotnjak Joe.

Dobro, i članovi tima. Ali od Kellyjevih, samo je Joe još uvijek
živio u Samovoj staroj brvnari, nazivajući je savršenom muškom
gajbom, a kako nije provodio previše vremena na kompleksu,
uspijevao je izbjeći zavjere svoje majke i svojih šurjakinja - koje
je obožavao preko svake granice - koje su iščekivale njegov
konačni pad.
Dovraga sve. Sam se veselio vremenu sa svojom voljenom
ženom. Prekrasnom Sophie i njezinom malom dvojnicom,
Charlotte ili Cece, kako su je od milja nazivale njezine
razdragane strine, stričevi, djed i baka. I svojim malenim sinom.
Iz dana u dan, bez obzira na kraj svijeta ili teške okolnosti u
kojima bi se zatekao, nalazio bi vremena da zahvali Bogu na
svojoj čudesnoj obitelji. Još se uvijek divio svemu što posjeduje,
a znao je da je tako i njegovoj braći i mnogim članovima njegova
tima - Riju, vođi jednoga od timova, Steeleu, vođi drugog tima,
Nathanu koji je predvodio treći tim sa svojim bratom blizancem
Joeom i jedinim neoženjenim bratom pod budnim okom mame
Kelly.
KGI je tijekom godina pretrpio mnoge traumatične
događaje. Stvari koje bi narušile ili razorile slabiju obitelj. Ali
Kellyjevi su bili snažni i žilavi, a sve su te osobine genima i
odgojem prenijeli svojoj djeci - onoj po krvi i onoj drugoj - Frank
i Marlene, patrijarh i matrijarh vječno rastućeg klana Kellyjevih.
Žile kucavice čitave obitelji.
Marleneine su ruke obuhvaćale mnogo više od njezine
rođene djece. Voljela je prisvajati lutalice, kako su je sinovi znali
zadirkivati, a zbog čega se vrijeđala. Ali mnoge je uzela pod
svoje okrilje - sadašnjeg šerifa okruga Stewart, Seana Camerona;
331
Rusty Kelly, koju su posvojili premda nije bila maloljetna u

trenutku posvojenja - ali to je bilo iznimno važno u njezinu
mladom, nesretnom životu, a Sam je bio sasvim siguran kako je
njegova majka spasila Rustyn život; zatim Swannyja koji se
vratio jednako ozlijeđen i izmučen kao i Nathan nakon
višemjesečnog zatočeništva nakon propasti misije i naposljetku
sve članove timova KGI-a, uključujući vođe, što se ovi nisu ni
trudili poricati. Možda su gunđali i pretvarali se da ih to
izluđuje, ali voljeli su Marleneine majčinske instinkte jednako
kao i njezini rođeni sinovi.
I Maren Steele, Steeleova žena i majka njihove kćeri. I ona
je spadala među Marleneinu posvojčad.
Prilazeći satelitskom telefonu, Sam je osjetio kako ga
obuzima bijes zbog ometanja potencijalno savršenog dana. Dana
tijekom kojeg se trebao prisjetiti svih svojih blagoslova i uživati
u njima. Jednostavno uživati u životu, ljubavi i jedinstvu svoje
obitelji. Ili je možda samo ostario i postao jebeno preosjetljiv.
Pronalazak žene svog života i promatranje iste dok nosi tvoju
djecu ima moć natjerati čovjeka da iznova promisli o svemu što
je nekada smatrao važnim.
“Sam Kelly” prasnuo je. “Bolje da je važno."
“Kelly” odrješito je rekao glas, a Samu je zazvučao
poznato, premda nikako nije mogao odrediti komu pripada.
“Sad si me zatekao” odvratio je Sam osjetno napeta glasa.
“Tko si ti i odakle ti ovaj broj?”
Glas je zvučao prigušeno, izmrcvareno. Kao da je njegov
vlasnik prošao kroz sam pakao i jedva preživio da to ispriča.
“Sumnjam da se sjećaš mog imena, ali poznaješ vođu mojeg
tima. Ja sam Conrad. Radim za... Hancocka.”
332
“U kurac!”
Svi u prostoriji usredotočili su se. Smjesta je zavladala
tišina, a svi su se članovi KGI-a približili prateći svaki Samov
pokret i govor njegova tijela, naprežući se kako bi čuli što govori
druga strana.
“A zašto me - nas - zoveš? Pretpostavljam da nisi nazvao
jer želiš čavrljati sa mnom?” izravno je upitao Sam.
“Slušaj, nemam mnogo vremena. On nema mnogo
vremena. A što je još važnije, ona nema nimalo vremena”
odvratio je Conrad glasom koji je u sekundi postao razjaren.
“Nisam zainteresiran ni za kakvo nadjebavanje. Ja, mi, trebamo
vašu pomoć. Svu koju nam možete pružiti. I morate krenuti
odmah. Ne bih to tražio da nije pitanje života i smrti i to ne
samo za Hancocka, što možda čak više i ne predstavlja problem,
ili za čovjeka koga smo već izgubili. Stvar je u tome da se
nedužna žena trenutačno nalazi u rukama Maksimova, čovjeka
kome smo dvaput zamalo stali na kraj, ali smo sabotirali svoju
misiju kako bismo spasili vaše dvije žene i jedno dijete.”
Rio se napeo i ispružio ruku iziskujući od Sama da mu
preda slušalicu. Nije ga molio. Sam mu je bespogovorno predao
telefon, ali i upalio zvučnik kako bi svi čuli što se događa. Rio je
nekoć prevodio Titan. Poznavao je tog čovjeka, a Sam je
vjerovao Riju i njegovim instinktima. Rio ih neće odvesti na
krivi put.
“Rio pri telefonu”, rekao je.
“Rio, ovdje Conrad”
Conradov glas odražavao je zamjetno olakšanje. “Nemam
mnogo vremena za objašnjavanje” nastavio je. “Ali, Rio, situacija
je gadna. Vrlo gadna. Vidjeli smo Maksimova. Ponovno. Imali
333
smo nešto što je očajnički želio i samo smo je trebali predati kako
bismo došli do njega.”
“Nju?” Istodobno su se oglasila P. J. i Skylar, mršteći se.
“Tako vi u Titanu dobivate bitke?”
“Nije se trebala naći ni blizu Maksimova”, nestrpljivo
odvratio Conrad. “Slušaj, imate li pri ruci liječnika? Ako mi ne
kaže kako da pomognem Hancocku, umrijet će. I, dovraga, treba
nam vaša... pomoć.”
U bilo kojem drugom trenutku, takva bi izjava pokrenula
beskonačni niz prepucavanja, podlih aluzija, likovanja i
samodopadnosti koji bi urodio krvoprolićem s obiju strana.
Sasvim dobronamjernim, dakako. Samo što je između dviju
skupina vladalo teško neprijateljstvo. Ali također su bili
Hancockovi dužnici, a Sam podmiruje svoje dugove. Sve do
jednoga. A onaj prema Hancocku bio je ogroman.
“Maksimov ju je oteo” bolnim je glasom rekao Conrad.
Kao da mu je stalo. Kao da ima srca.
Ostali su se preneraženo pogledavali. Članovi Titana nisu
bili poznati po svojoj osjećajnosti. Postavljalo se pitanje jesu li
uopće ljudska bića, samo što je Rio nekoć predvodio tim, a tip je
bio živi dokaz da posjeduju barem tračak onoga što ljude čini
onime što jesu.
“Conrade, ostani na vezi”, rekao je Sam reskim,
zapovjedničkim tonom. “Ukratko nam ispričaj što trebamo znati
dok Maren ne stigne. Zatim ćeš razgovarati s njom kako bi
mogla procijeniti stanje s obzirom na ono što vidiš i uputiti te što
da učiniš.”
“Ja ću je nazvati” rekao je Steele. “Obično dođe za dvije
minute, a sad će joj trebati manje od jedne. Jamčim ti.”
334
I tako im je Conrad izrecitirao skraćenu, britku i sažetu

verziju njihove misije, njihova probitka u Bristowljevu
organizaciju i to kako je Honor postala kolateralna žrtva, ali im
istodobno pružila najbolju priliku otkad su počeli loviti
Maksimova.
KGI je vrlo dobro znao koga i što Maksimov predstavlja i
da ga se većina državnih vladi boji te mu se sklanja s puta.
Također su znali za Hancockov prethodni susret s njime kada je
Maksimov gotovo nasmrt pretukao Hancocka jer je izbavio
Maren i vratio je KGI-u - i Steeleu.
“Nije to mogao učiniti” tiho je rekao Conrad. “Držao se
plana sve do dana kada smo je trebali dostaviti Maksimovu i
tada je odbio izvršiti naredbu. Rekao je, citiram, jebeš opće dobro.
Da je Honor opće dobro te da je prokleto umoran od plemenite
borbe za zemlju koja nas ne priznaje niti prihvaća, od štićenja
istih onih ljudi koji su nas pokušali ubiti. A zašto? Od kakve
nam je koristi sve to? Nemamo ni doma ni domovine. Nitko nas
ne priznaje. Čak i ne postojimo. Mi smo jebene utvare od kojih
se očekuje da počiste nered kojim se nitko drugi ne želi baviti te
da smaknemo gamad koja vreba nedužne ljude. E pa, zajebi.
Honor Cambridge primila je vražji metak namijenjen meni.
Meni. Čovjeku koji ju je izdao uvjerivši je da će je spasiti. Da je
spašavam od terorističke organizacije kojoj sam je namjeravao
vratiti. Ona posjeduje više srčanosti, hrabrosti, duše i vjernosti u
svom malom prstu nego većina muškaraca s kojima sam ikada
radio. Stoga da, zajebi opće dobro i zajebi Maksimova. Trebamo
vašu pomoć jer se samo preko mene mrtva i preko našeg
poginulog brata i posebno Hancocka - koji je žrtvovao mnogo
više nego što će itko od nas ikada znati, ako preživi - Honor neće
335
uspjeti vratiti svojoj obitelji. I ponos me neće spriječiti da

preklinjem ako treba, zato što dugujem Honor Cambridge
mnogo više nego što ću joj se ikada moći odužiti. I neka me vrag
odnese ako joj platim silovanjem, mučenjem i bolom koji će joj
Maksimov nanijeti da bi je zatim predao natrag Novoj eri koja će
je beskrajno mučiti i produžavati muke tako da na kraju počne
preklinjati, vapiti i moliti se za smrt jer će tek tada biti posve
slobodna.”
“Ja sam za” promrmljala je Skylar. “Jebeš prokleto opće
dobro. Naročito ako to znači da će stradati nedužna žena, kriva
samo za to što je pomagala ljudima za koje sve ostale boli kurac,
i našla se na krivom mjestu u krivo vrijeme”
Donovan se namrštio, a njegova legendarna sklonost
prema ženama i djeci izbila je na površinu. Izgledao je spremno
poraziti čitavu jebenu vojsku i rastrgati sve koji bi na takav
način zlostavljali bespomoćnu ženu.
“A kako da znamo, ako vam pomognemo vratiti Honor
Cambridge, da nećemo završiti posao koji ste sami započeli - i
pritom očigledno zakazali? KGI neće poslužiti kao alat za slanje
nedužne žene, bilo koje žene, u pakao gori od smrti, a svi znamo
da i Maksimov i Nova era - slobodno odaberi - predstavljaju
noćnu moru punu nezamislive agonije i poniženja.”
“Jebeni ju je Bristow pokušao silovati prije nego što je
preda Maksimovu kao rabljenu robu” jetkim je tonom odvratio
Conrad koji nije umanjivao bijes u svakoj riječi. “Da se spasi - a,
kvragu, možda je to zbilja i željela - prerezala si je oba zapešća, a
zatim se suočila s tim govnarom prislonivši si nož na grlo nakon
što ju je napao i rekla mu da će njezina smrt značiti i njegovu jer
336
će ga Maksimov ubiti ako ne ispuni svoje obećanje i dostavi mu

je.”
“Jebo te život” dahnula je P. J., a pogled joj se smračio,
zasjenjen prošlošću. Vjerojatno nije bila ni svjesna da drhti uz
Colea na koga se naslonila, čega također vjerojatno nije bila
svjesna. Ta žena nikada nije pokazivala slabost pred drugima.
Naročito pred svojim timom.
“Jesi li ga ubio?” smireno je upitao Garrett.
“Nego što da jesam, i pobrinuo sam se da mu smrt ne
bude brza, a bogme ni milostiva. Hancock ga je sam želio ubiti.
Bio ga je spreman rastrgati vlastitim rukama, ali samo je on bio
kadar smiriti Honor, što je i učinio. Ali da ste ga vidjeli u tom
trenutku, da ste ga vidjeli kada je izdavao naredbu da se tijek
misije promijenio, ne biste nimalo sumnjali u njegove - naše -
namjere. Ona nam svima nešto znači, Kelly”, rekao je, posluživši
se zajedničkim prezimenom kako bi im se svima obratio. “Naša
je i ne damo je tom sadističkom govnaru. Željeli smo samo
djelovati kao da je predajemo i planirali smo ga smaknuti. Bolio
nas je kurac za čistu i urednu misiju, prikupljanje dokaza,
rušenje njegova carstva i dopuštanje zemljama da se bore za
ostatke njegova bogatstva. Željeli smo ga mrtvoga i samo nam je
to bilo važno.
“Imao je više doušnika unutar Bristowljeve organizacije.
Jednoga smo otkrili. Ubili smo Bristowa jer nam više nije trebao,
a čak i da jest, nakon onoga što je učinio, nije mu bilo spasa. Ali
Maksimov je i dalje sumnjao, stoga se osobno pojavio kad su nas
napali iz zasjede. Hancock je otkrio svoje osjećaje prema Honor
dok je pokušavao spriječiti Maksimova da mu je otme iz ruku.
Snajper mu je prije toga prostrijelio lijevo rame, a Maksimov mu
337
je potom izbliza ispalio drotomorac u prsa tako da mu nije

dobro. Nimalo. Već sam ostao bez jednog čovjeka i, dovraga, ne
želim ostati i bez Hancocka. A bogme neću ostati ni bez Honor
Cambridge u korist tog izopačenog šupka koji si umišlja da je
sam Bog.”
Maren je banula na vrata, nakrivljenih naočala i raščupane
kose kao da je cijelim putem trčala. Steele je smjesta preuzeo
Oliviju iz njezina naručja i nježno je poveo prema telefonu.
“Conrade, stigla je naša liječnica Maren Steele pa joj reci
što treba kako bi ti znala reći može li se štogod učiniti.”
“Više me zanima ima li kakve nade za nas. Naročito za
Honor” zarežao je Conrad.
“Smiri se. Moramo razmisliti o tome na dulje od tri
sekunde. Razgovaraj s Maren. Neka ti pomogne da pomogneš
Hancocku.”
Na spomen Hancockova imena, Maren je naglo uspravila
glavu i zabrinuto raširila oči. Steele je utješno položio dlan na
stražnju stranu vrata svoje žene, ozbiljna lica.
“Trebaju te, dušo. Hancock te treba.” Uzdahnuo je,
svjestan da unatoč svojim bojaznima o tipu upravo njemu
duguje život svoje žene i kćeri, jednako kao i Rio. “Nije dobro”
tiho je dodao. “Moraš biti brza i pomoći tom čovjeku kako god
znaš dok se spremamo za polazak.”
Maren je odrješito primila satelitski telefon, ali i isključila
mikrofon, na Samovo nezadovoljstvo. Namrštila se pogledavši
ga i odmahnula glavom. “Moram razmisliti, Same, dovraga.”
Udaljila se od ostalih, govoreći žustrim prigušenim tonom,
smireno i učinkovito postavljajući pitanja i ne dopuštajući
Conradu da paničari.
338
“Koji kurac, Same?” tiho je upitao Garrett. “Ovo je neko

gadno sranje. Čak gadnije od onoga čime se mi bavimo.”
“Što drugo možemo?” jednostavno je upitao Rio, a
njegove tamne oči bljesnule su. “Kužim da je Hancock
nepredvidljiv, ali ima svoje principe. Možda nama djeluje
sjebano, ali tip je častan. Prije nego što umrete od smijeha, samo
se sjetite da je mogao oteti Grace u bilo kojem trenutku. Na
leđima sam je djelomično iznio iz planina, a ona je ostatak puta
hodala trpeći neizrecivu agoniju sve dok nije poželjela umrijeti.
Moji ljudi i ja nismo bili nimalo spremni braniti se od Titanova
napada. A što je on učinio? Hancock me poštedio. Rekao je da će
to učiniti samo jednom, ali lagao je. Spašavao je vlastiti obraz.
Pretvarao se da mi duguje zato što sam ja njemu jednom spasio
život. Tako je funkcionirao naš tim. Nitko nije pamtio dugove.
To je glupost. Činili smo što smo morali i nismo nudili isprike
niti zahvale. A zatim me upozorio. Rekao mi je sve što trebam
znati o tome tko i što progoni Grace. Jedino što mi nije otkrio bio
je njegov razlog, a želite pogađati zašto je to učinio?”
“Ne, ali siguran sam da ćeš nam reći”, iznurenim je
glasom rekao Donovan.
“Zato što je znao da je Grace previše prokleto slaba da
iscijeli i obično mače. Da će vjerojatno umrijeti ako je u tom
trenutku bude predao Farnsworthu i natjerao je da pokuša
iscijeliti njegovu kćer. Stoga je odugovlačio, čekajući i vrlo dobro
znajući da je sa mnom u dobrim rukama. A kada je shvatio da je
dovoljno zdrava kako bi spasila Elizabeth, tada ju je odveo.
Nikada joj nije naudio. Nikada joj nije skinuo ni jednu dlaku s
glave. Ali ona je također bila itekako žilava i divio joj se zbog
toga.”
339
“Ima li ovo neku poantu? Jer nam vrijeme istječe”,

dreknuo je Garrett.
“Da, ima” prasnuo je Rio u odgovor.
“Pusti ga da govori jer i ja imam štošta reći” ledenim je
glasom dodao Steele.
“Tek kada je bio siguran da Grace može preživjeti
Elizabethino iscjeljenje, tek ju je tada odveo. Mogao je bilo kada
ubiti Farnswortha. Zašto je čekao? Zašto bi mu obično dijete bilo
važno?”
Joe je pročistio grlo. “Ne čini se da mu nedužna žena
previše znači.”
“Želio je spasiti Elizabeth” tiho je rekao Rio. “I želio je
spasiti Grace. Nisam to shvatio sve dok se nije zbilo ono s
Maren, i rekao sam to samo Steeleu. Ali svi znate. Rekao sam
vam. Titan je ozbiljno pristupao poslu. Neuspjeh je bio ravan
sramoti i smrti. A on se svejedno odrekao prilike da zauvijek
sredi Maksimova jer se bojao pustiti Maren da provede još jednu
noć u Caldwellovim kandžama. Bila je trudna, izvan sebe od
straha i zato me nazvao i izvukao je.”
“Mislim da tu ja nastupam” Steele je oštro rekao,
pogledavajući prema svojoj ženi i nakratko poprimajući
izmučen pogled kao da se iznova prisjeća čitavog iskustva.
“Banuo mi je na vrata sav izubijan. Nikada nisam vidio
toliko pretučenog tipa i to zato što je oslobodio Maren pa više
nije mogao kontrolirati Caldwella. Maksimov mu je poslao
poruku. Ne zajebavaj se sa mnom. Nikada. A zatim je primio metak
umjesto moje žene, mog djeteta” pjenio se Steele. “A kada se
helikopter srušio, zaštitio ju je vlastitim tijelom, i još uvijek mi
nije jasno kako je dovraga uspio preživjeti.”
340
“Zato što govnar ima devet života” namrgođeno je rekao

Garrett. “Okej, kužim. Moramo ići, ali ne moramo to učiniti ne
znajući s kojim se kurcem suočavamo. Ovo je ozbiljnije od bilo
čega što smo ikada učinili. Maksimov je utjecajan diljem svijeta.
Ne vjerujem nikome izvan ove sobe, i to je činjenica.”
Maren je frustrirano podigla glas. “Naravno da ne
očekujem da imaš intubacijsku cijev u terenskom priboru. Nisi
kirurg. Jednostavno ćeš pronaći nešto što možeš sterilizirati i
upotrijebiti kao cjevčicu. Zar niste obučeni za to? Da se snađete i
prilagodite svakoj situaciji?”
Njezin odgovor izmamio je živopisnu rundu povika
hooyah, oohrah i o, da, to je naša cura.
Steele se namrštio, ali djelovao je smiješno ponosno na
svoju sitnu ženicu i njezinu žilavost. “To je moja žena. Ničija
tuđa.”
“Mislim da nije onoliko strašno koliko misliš” Maren je
ohrabrila svog sugovornika.
“Ne može jebeno disati i krvari kao zaklana svinja!”
proderao se Conrad dovoljno glasno da ga čuje i ostatak
prostorije. “Kako nije strašno koliko ja mislim?”
Steele je iščupao telefon iz Marenine ruke unatoč njezinoj
oštroj pobuni i prijekornom pogledu koji je jamčio osvetu.
“Pazi kako razgovaraš s mojom ženom i obraćaj joj se s
punim poštovanjem kakvo i zaslužuje. Posve ga je zavrijedila”
rekao je Steele smrtonosno tihim glasom. “Ako kaže da nije tako
strašno kako misliš, onda nije. Zato začepi i počni raditi što ti
govori, inače ćeš dodatno sjebati misiju.”
Maren je zakolutala očima i otela mu telefon iz ruke,
objašnjavajući potrebu da se uz pomoć intubacijske cijevi ispuste
341
krv i zrak koji sprječavaju normalnu funkciju Hancockovih

pluća. Premda mu metak nije probio prsa već samo pancirku,
udar je bio dovoljno snažan da mu slomi rebra i ošteti plućno
krilo. Drugi mu je metak samo prošao kroz rame pa je bilo
potrebno pobrinuti se da ne izgubi previše krvi te ga smjesta
priključiti na infuziju kako bi nadoknadio njezin smanjeni
volumen. Također je naredila Conradu da mu ubrizga antibiotik
jer mu je s obzirom na situaciju prijetio veliki rizik od infekcije.
“Hoćemo li zbilja svi riskirati vlastite živote zbog
Hancocka?” upitao je Dolphin, naoko ne shvaćajući kako je
onako divno poslijepodne uspjelo uroditi ovom bizarnom
teorijom vladine zavjere.
Dolphin je imao razloga gajiti averziju prema tom tipu.
Primio je metak, premda je znao da ga nije namjeravao ubiti niti
je to učinio, nakon što se Hancock bacio u akciju i oteo Grace iz
ruku KGI-a. Dolphin je imao dobro pamćenje i naročito je
pamtio stvari koje su ga onesposobile za akciju na dulje vrijeme.
Začuvši Dolphinovo pitanje, Maren se snažnije namrštila i
spustila telefon, pritišćući ga o svoje bedro kako bi prigušila
zvuk.
“Nekako mislim da se Eden ne bi složila” tiho je odvratila.
“Kao ni ja. Spasio me. Tri puta. Brinuo se o meni. Ti, nitko od
vas, nije proveo sve te mjesece s njime kao što sam ja to učinila”,
rekla je obuhvaćajući sve prisutne svojim prodornim pogledom.
“Bio je... ljubazan. Štoviše, brižan. Čak i kada se strašno bojao;
bio je vrlo blag sa mnom, i rekao je da neće dopustiti da se bilo
što dogodi meni ili mom djetetu. Mogao je umrijeti zbog toga što
me spasio. Zamalo i jest.”
342
“Velik sam mu dužnik” hrapavo se oglasio Steele.

“Dugujem mu sve.”
Bilo je očito da mu teško pada pokazati slabost i otkriti
sjene koje su još uvijek s vremena na vrijeme zastirale njegov
pogled kad bi se prisjetio koliko je malo nedostajalo da izgubi
Maren i Oliviju.
“I ja” potvrdio je Rio. “Onime što je učinio za mene i više
se nego iskupio za onaj put kada sam mu spasio život.
Spašavanje života timskog kolege nije vražja usluga. Ne bilježi
se i ne donosi dodatne bodove. Spada u tvoj jebeni posao i ako ti
kolega strada zbog tebe, zaslužio si golemu jedinicu”
“Svi mu dugujemo” Tiho je rekao Swanny. Pogledom je
obuhvatio čitavu prostoriju. “On je dio Edenine obitelji. To ga
sada čini dijelom moje obitelji. A ako ste svi govorili istinu o
tome da smo svi mi jedna velika obitelj, tada to Hancocka čini
dijelom vaše obitelji. Eden vam nikada neće oprostiti, a neću ni
ja, ako dopustite da umre. Niste takvi. Nikada niste bili, a
usrdno se nadam da nikada i nećete”
“Kada konačno progovoriš, nemilosrdan si” kiselo je
odvratio Sam.
“U kurac!” eksplodirao je Garrett svjestan da su stvarno u
kurcu. “U kurac, u kurac, u kurac, U KURAC! I puca mi kurac za
to tko će me tužiti Sari. Ako ovo nije trenutak za psovanje, što
jest?” Napadno je počupao vlastitu kosu. “Jebeni usrani
Hancock. Tako mi Boga, ako itko od nas pogine spašavajući
njegovo bijedno dupe, poništit ću sav Marenin trud i vlastitim
rukama ubiti gada.”
Donovan je podigao ruku u zrak. “Nitko nije rekao da
ćemo se oglušiti na njihovu molbu. Odlučujemo tko ide, a tko
343
ostaje, a ne hoćemo li ići ili ne. To se podrazumijeva. Neću

dopustiti ni zbog koga i ni zbog koje misije da sudjelovanje bude
obvezno. Nikoga nećemo poslati na zadatak s manjkavim
informacijama i bez predodžbe s čime se suočavamo.”
Maren je prigušenim glasom nastavila davati upute
čovjeku koji je zbrinjavao Hancockove rane, ali i pomno pratiti
sve što se događa, kao da sumnja da će je povesti sa sobom.
Nema šanse da ostane sjediti kod kuće kada joj je Hancock triput
spasio život. Duguje mu sav svoj život i neće mu se moći odužiti
ni za tisuću godina.
“Ova je misija isključivo dobrovoljna” tiho je dometnuo
Donovan. “Ja idem.”
“I ja” rekao je Rio. Ostatak njegovih ljudi hitro se složio.
Terrence toliko dugo poznaje Rija da je i sam bio članom Titana
kada je Rio obučavao novaka zvanog Hancock, premda to
mnogima nije bilo poznato. Rio je sumnjao da čak i Sam zna.
Budući da su svi koji su na bilo koji način povezani s Titanom
osuđeni na smrt, to bi značilo smrtnu kaznu za članove i obitelji
KGI-a.
Ali Rio nije glup čovjek. Ima određeno osiguranje.
Svojevrsnu propusnicu. Posjeduje poveći broj inkriminirajućih
informacija o visokopozicioniranim vladinim službenicima,
domaćim i stranima, i vrlo je jasno dao do znanja da će, ako mu
se bilo što dogodi, te informacije izaći u javnost i razoriti čitave
države. Taj mu je as u rukavu itekako koristio u ovakvim
situacijama i jednako bi tako mogao spasiti Hancockov život,
pod uvjetom da se u budućnosti kloni nevolja.
“Ja sam za”, rekao je Steele. “Neka moj tim sam odluči.”
Više nije pogledavao P. J. kada su posrijedi misije koje uključuju
344
takve užasne okolnosti. Poštivao je činjenicu da se dovoljno

dobro poznaje da zna što može podnijeti, a što ne nakon užasa
koje je pretrpjela u rukama dvojice silovatelja.
A bilo je jednako očito da je P. J. zahvalna svojem vođi
tima što je nije doveo u središte pozornosti i podsjetio na njezinu
prošlost.
“Ja sam za” odlučno je odvratila. “Neću dopustiti da bilo
koja žena pretrpi ono što sam i sama pretrpjela, ako to mogu
spriječiti.”
Njezin tim - i ostali - začuđeno su je pogledali. Oči njezina
muža, Colea, blistale su od ponosa. Vrlo dugo nije govorila o
tome. Bilo je to prešutno pravilo. Postojalo je. Uvijek i svugdje.
Ali nikada se nije spominjalo naglas. Sve dosad. Cole je stisnuo
njezinu ruku i tiho joj šapnuo nešto što je mogla čuti jedino ona.
“Tako sam prokleto ponosan na tebe, P. J. Svakog dana
zahvaljujem Bogu što si izabrala mene. Što me voliš. I što sam
oženjen najsnažnijom ženom koju sam ikada upoznao.”
Dašak rumenila obojio je njezine obraze, ali s vremenom se
priviknula na Coleove javne iskaze nježnosti, ljubavi i divljenja,
premda je čitava stvar iziskivala mnogo truda s njezine strane.
“Nitko nikada ne bi trebao podnositi takvo mučenje i
poniženje. Nitko se nikada ne bi trebao osjećati posramljeno do
te mjere da poželi stati na kraj svojoj beskrajnoj patnji tako što će
si oduzeti život. A ona se povrh toga ispričala jer je zamalo
sjebala njihovu misiju”, rekla je P. J. očiju punih plamtećeg
bijesa. “Ispričala se za svoju slabost, jebote, i što nije u stanju
spasiti sve te ljude jer je u tom trenutku poželjela umrijeti kako
bi konačno prestala osjećati bol. Nije ni čudo što je Hancock ne
može i ne želi predati Maksimovu. Da je to učinio, kunem se
345
Bogom da ne bi postojalo ni jedno jedino mjesto na ovom svijetu

kamo bi se mogao sakriti, a da ga ja ne bih pronašla i naplatila
mu svaku muku koju je pretrpjela.”
“Kucaš na otvorena vrata, sestro” rekla je Skylar, a gnjev je
zagušio njezin inače blistav i zarazno vedar osmijeh.
Nathan i Joe međusobno su se pogledali, a zatim i svoj tim
među kojima je Swanny stajao uspravno i ukočeno. Prije negoli
su blizanci dospjeli reći bilo što, Swanny je istupio narušavajući
Riov i Steeleov primjer donošenja odluke prije svog tima.
“Ja sam za”, odlučno je rekao Swanny.
“I mi smo”, rekla je P. J. istupajući zajedno s Coleom koji je
čvrsto držao njezinu ruku. Ostale je začudila P. J.-ina odlučnost.
Nije tajila da bi Hancocka rado vidjela kroz svoj dalekozor na
snajperu zato što je Hancockov tim ranio jednog njezinog kolegu
kada je misija spašavanja Grace otišla kvragu. Bila se zaklela da
će mu isprašiti tur ako ga ikada sretne u kakvoj mračnoj uličici.
Zane i Skylar istupili su po jedno sa svake Swannyjeve
strane, ne trudeći se izgovoriti ono što je njihov čin
podrazumijevao. Nije bilo potrebe. Njihova su djela dovoljno
govorila.
“Rekao bih da je došlo do pobune” rekao je Joe
prepredeno se smiješeći.
Nathan je odmahnuo glavom. “A kako bi naš tim išao bilo
kamo bez nas?”
Svi su se usredotočili na Sama i Garretta, jedinu dvojicu
koja se nisu izjasnila.
“Dobro. Ja sam za”, rekao je Garrett dižući ruke u zrak i
nastavljajući psovati.
346
Sam je uzdahnuo. “Zar vi klinci stvarno mislite da ću

pustiti da idete sami? Kurca. Idem i ja. Pa makar samo kako bih
vam svima spasio guzice.”
Svi su mu odgovorili podizanjem srednjeg prsta,
razbijajući napetu atmosferu u prostoriji. Potom im je Sam
naredio da se spreme i krenu. Hancocku nije preostajalo mnogo
vremena, sudeći po brazdama koje su narušavale Marenino
nježno, ženstveno lice.
“Samo da znate, idem i ja” odvratila je Maren glasom koji
je odgovarao oštrom tonu njezina muža. “Marlene može
pričuvati Oliviju.”
Steeleovo lice poprimilo je toliko krut izraz da bi čovjek o
njega mogao slomiti kamen dok je shvaćao kako će riskirati
svoju ženu - čitav svoj život. Ali također je znao da Maren
predstavlja Hancockovu jedinu šansu za opstanak. Uz pomiren
uzdah koji je poručivao da mu se to nimalo ne sviđa, odrješito je
kimnuo i zauzvrat dobio osmijeh pun ljubavi zbog kojeg se
rastopio od glave do pete.
Sam je dao znak da krenu. Namjeravao je nazvati Resnicka
čim polete i izvući što više informacija. Resnick će svršiti od
sreće kad čuje da ima priliku srediti i Maksimova i Novu eru.
Sam nije prezao ni pred time da angažira i dva tima Resnickovih
tajnih operativaca, s obzirom na to da će im biti potrebna sva
moguća pomoć ako kane vratiti Honor. Veliko je pitanje je li još
uvijek živa ili ne, a ako je već mrtva, Hancock također neće htjeti
nastaviti živjeti, ako je vjerovati Conradu.
Maren je još uvijek razgovarala s njime, strpljivo ga vodeći
kroz frustraciju i bespomoćni bijes koji su ga izjedali jer nije
mogao stabilizirati Hancockovo stanje. Ali Maren ga je uvjerila
347
da će, nakon što ga bude pravilno intubirao, Hancock početi

lakše disati; izdržat će tih nekoliko sati koliko im treba da
dolete, a zatim će sama moći u potpunosti procijeniti njegove
ozljede. Tuga je potom ispunila njezino srce, a suze zaprijetile
izlijevanjem, što je smjesta sakrila pred Steeleom jer bi se tip
uspaničio kad god bi zaplakala.
A zatim je, zato što je ovaj vidio njezine suze, požurila
navesti razlog - suosjećajnost - koji ju je ispunio užasom pri
pomisli da se to moglo dogoditi Steeleu pa da joj se ne bi vratio.
Ili bilo kojem članu KGI-a.
“Žao mi je zbog gubitka vašeg timskog kolege”, rekla je
Conradu, glasa ispunjena iskrenom tugom. “Učinit ću sve što je
u mojoj moći da spasim Hancocka.”
“Hvala ti”, odvratio je hrapavim glasom.
“Dušo”, rekao je Steele, svojim velikim dlanom pogladivši
njezino bedro i stisnuvši ga. “To se neće dogoditi nikome od
nas. Moraš vjerovati u to.”
Maren je podigla pogled prema njemu, a zatim i svima
ostalima, trepavica vlažnih od suza. “Ali moglo bi”, šapnula je.
“Uvijek postoji mogućnost da ću primiti ovakav telefonski poziv
i da će posrijedi biti netko od vas, a sve vas silno volim. Ne
smijem izgubiti nikoga od vas, premda znam da činite što
morate. Što moramo. Samo mi obećajte da ćete biti oprezni. I
obećajte mi da ćete izvući tu jadnu ženu iz pakla koji trenutačno
proživljava. Hancock je izbavio mene, ali nju ne može.”
348
33. POGLAVLJE
HONOR se tromo osvijestila dok su se zbunjenost i strah
borili za prevlast nad njezinim umom. Glava ju je divljački
boljela pa je pokušala podići ruku kako bi protrljala
sljepoočnicu, ali nije uspjela.
Kada joj se vid razbistrio, stravična bol - prodorni osjećaj
iznevjerenosti - sasjekla ju je na komadiće tako da od nje nije
ostalo ništa. Tek nejasno, maglovito biće koje lebdi negdje
između života i smrti u duhovnom svijetu. U čistilištu.
Hancock je obećao da je neće predati Maksimovu.
Hancock ju je drogirao. Hancock ju je predao Maksimovu u
obliku obične poslovne razmjene. Hancocka nema nigdje na
vidiku na ovome mjestu, gdje god da se ono nalazi.
Zapitala se do koje je mjere zapravo sezala njezina
naivnost. Sva ona sranja o tome da će se žrtvovati zbog općeg
dobra. Da će zahvaljujući njezinoj žrtvi pasti i Maksimov i Nova
era te da više neće prijetiti stotinama tisuća nedužnih života.
Činilo joj se da je riječ tek o plaćeničkoj razmjeni. O novcu.
Hancock nikada nije zanijekao činjenicu da je plaćeni ubojica.
Ali zašto je bio toliko... okrutan? Toliko nehuman? Zašto je
hinio ljubaznost i brižnost premda ne posjeduje ni jedno ni
drugo? Ionako mu nije mogla pobjeći. Pa čemu onda sva ta
sranja? Zašto se uopće trudio utješiti je? Radije bi prihvatila
brutalnost, pa čak i silovanje, umjesto onoga što je smatrala
prekrasnim i... iskrenim.
349
Možda se tako nosio sa svojom savješću, ali opet, on ne

posjeduje savjest. Ne posjeduje ni srce ni dušu. Ta zašto onda?
Pitanje joj je odjekivalo umom sve dok nije poželjela zavrištati
od frustracije. Zašto je bio ljubazan prema njoj? Zašto je hinio
nježnost? Zašto se pretvarao da mu je važna? I zašto joj je, za
Boga miloga, davao lažnu nadu?
To je bilo najokrutnije od svega. To što joj je ulio osjećaj
lažne sigurnosti da ipak neće doživjeti ono što je već bila
prihvatila kao svoju sudbinu.
Zvjerala je oko sebe nastojeći prepoznati gdje se nalazi,
bilo što kako bi si skrenula pozornost s bezglasnog vrištanja od
bola i agonije. Ali ono što je otkrila samo ju je dodatno
prestravilo i rastužilo.
Nalazila se u... kavezu. Zapešća i gležnjeva okovanih nalik
na životinju. Prostor je bio toliko malen da je bila zgurena u
neugodnom položaju, tijela izvijena kao u kakvoj
mađioničarskoj točki.
Kako glupo. Kako budalasto. Kako naivno.
Kako li se samo Hancock smijao njezinoj naivnosti. Kako li
je uživao znajući da je pretekao Maksimova, pa čak i Bristowa, i
prvi je uzeo. Malu netaknutu djevicu. Dar kojeg se navodno
osjećao toliko nedostojnim. Preplavili su je tuga i žaljenje. Silno
žaljenje koje nije ostavljalo prostora strahovanju pred sudbinom.
Ponovno se pomirila s njome nakon kratkog predaha. Kratkog
razdoblja tijekom kojeg si je dopustila nadu. Bila je vrlo glupa
što si je priuštila nadu u zabranjeno. Znala je da ne smije, a
svejedno se prepustila težnji koja joj je zaposjela srce i ispunila
samu dušu.
350
Dah joj se mahnito spoticao o usne dok se osvrtala po

svom zatvoru. Nalazila se u malenom kavezu pričvršćenom za
strop, stoga čak i kada bi se nekako uspjela osloboditi okova koji
su joj stiskali kožu i otvorila kavez, od poda ju je dijelilo više od
tri metra. Premda se ionako nikada ne bi uspjela osloboditi.
Okovi su joj se usijecali u kožu, a dlanovi i stopala trnuli od
smanjene cirkulacije zbog odviše čvrstog stiska.
Osjećala je vrtoglavicu zbog visine, a njezin strah od
zatvorenih prostora djelovao je dodatno paralizirajuće. Čitava
noć provedena pod ruševinama klinike ispunila ju je prodornim
strahom od uskih, zatvorenih i zagušljivih prostora, premda je
kavez bio prozračan.
Neočekivani nalet bola vrisnuo je njezinim tijelom - ne, ona
je ispustila glasan vrisak, karakterističan za onoga tko
proživljava neizrecivu agoniju. Koža joj je gorjela. Osjećala je
kako je proždiru stravični plameni jezici. Jesu li je živu zapalili?
Nejasno se prisjetila nečega nalik na električni gonič za stoku,
instrument koji pri dodiru s kožom odašilje visokonaponski šok
od kojeg su joj eksplodirali svi živčani završetci. Imala je osjećaj
da je nakratko izgubila svijest jer nije uspijevala razabrati što se
upravo dogodilo. Samo da ovo nije prvi put da osjeća takvo što.
Zatim ga je ugledala. Čovjeka koji zacijelo predstavlja
Maksimova. U ruci je držao dugački štap i pritiskao ga o njezinu
kožu, izazivajući razorni električni šok od kojeg su joj živci još
uvijek poskakivali i drhtali. Ni na koji način nije posjedovala
kontrolu nad vlastitim tijelom; mišići su joj se nesvjesno trzali i
grčili.
Skutrila se i zaplakala, ne samo zbog šoka koji joj je
opsjedao tijelo već i zbog Hancockove nevjerojatne izdaje. Sama
351
si je kriva jer mu je oprostila. Jer mu je poklonila svoje

povjerenje premda je dokazao da ga ne zaslužuje.
Ali to nije nimalo ublažilo njezinu agoniju. Hancock je
učinio ono što nikomu i ničemu nikada nije uspjelo.
Slomio ju je.
Ne bombardiranje klinike. Ne Nova era. Ne Bristowljeva
dva pokušaja silovanja. Pa čak ni ovaj šupak koji stoji pokraj
njezina kaveza s predatorskim sjajem u očima. Uživao je u bolu -
nanošenju bola. Hranio se njime. Da je mogla vidjeti bilo što niže
od njegove glave, bila je uvjerena da bi ugledala erekciju,
jednako kao i na Bristowu kada ju je ozlijedio.
Ali ni jedan od tih muškaraca, ni Bristow ni Maksimov,
nisu je uspjeli slomiti niti će to učiniti.
Hancock ju je slomio, i više joj nije bilo važno hoće li živjeti
ili umrijeti. Više nije marila za to što će joj učiniti jer se ništa nije
moglo mjeriti s onime što joj je Hancock već učinio.
“Mislim da ću te malo zadržati prije nego što dojavim
Novoj eri za svoje dragocjeno otkriće” razmišljao je naglas,
kružeći oko njezina kaveza. “Iznenađujuće si snažna. Za ženu”,
dodao je uz prijezirni osmijeh odajući svu silinu gađenja koje je
očigledno osjećao prema “slabijem” spolu. “Mislim da ćeš me
dugo zabavljati. Predstavljat ćeš mi izazov, a ja zaista volim
dobar izazov. Ali slomit ću te. Naučit ćeš sve što se traži od
tebe.”
“Ne možeš me slomiti”, tiho je odvratila Honor, prvi put
progovorivši.
Glas joj je zvučao odsutno, gotovo nezainteresirano, kao
da razmišlja o nečem drugom, a on je pritom ometa. Neće mu se
svidjeti nemogućnost da posve zaokupi njezinu pozornost.
352
Navikao je na svačije poštovanje. Baš šteta, jer će za njezino

ostati uskraćen.
Djelovao je pomalo zbunjeno, naoko osjetivši nešto onkraj
njezina neposluha kojim bi se takva izjava obično protumačila.
“A zašto?” upitao je blagim glasom koji joj je govorio da
ga nije razljutila. Još. Ne, bio je iskreno znatiželjan.
Srela je njegov pogled, svjesna kako je njezin prazan.
Šupalj. Beživotan. Izgubljen. Maksimov je suzio oči kao da vidi
sve čega je bila svjesna. A iz nekog nepoznatog razloga, imala je
dojam da mu to smeta. Što je bilo smiješno s obzirom na to da je
uživao mučiti ljude sve dok ne postanu beživotni i izgubljeni
kakva je ona već bila, a tek je započeo svoje iživljavanje nad
njom. Možda se ljutio samo zato što ne predstavlja razlog zbog
kojeg se već distancirala od ovog svijeta - i stvarnosti.
“Zato što ne možeš slomiti ono što je već slomljeno”
prošaptala je kroz otupjele usne.
Nakratko je razmislio o njezinim riječima, i možda je to
samo umislila, ali mogla se zakleti da mu se pogled nekako
promijenio i smekšao. Ali možda se samo konačno oprostila s
posljednjim tračkom razuma koji ju je dosad služio jer više nije
imao svrhu. Nije joj trebala zaštita. Nikakav zaklon.
Da je barem...
Nije se ni trudila osjećati sram ili kajanje jer si nije uspjela
oduzeti život. Da je barem imala pojma o Hancockovoj
nadolazećoj izdaji, istog bi si trenutka bila prerezala karotidnu
arteriju i svima im osujetila planove. Hancocku, Maksimovu i
Novoj eri.
353
Maksimov je pritisnuo prekidač zbog čega se kavez

približio podu, a zatim gurnuo ruku kroz šipke i prstima lagano
pogladio zavoje na njezinim zapešćima, proučavajući ih.
“Bit će da je tako" promrmljao je. “Ali to ćemo još vidjeti,
zar ne? Ali, ženo, nemoj misliti da mi se možeš oduprijeti.
Požalit ćeš istog trena.”
Honor mu je uzvratila slabašnim osmijehom koji je
odgovarao njezinu ispraznom pogledu pa slegnula ramenima
najviše što je mogla u svom skučenom zatvoru. “Nemam ti se
razloga odupirati. Moja je sudbina zapečaćena. Znam što mi
slijedi. Nemam razloga živjeti, pa zašto bih onda otežavala svoju
neminovnu smrt tako što ću boriti protiv neizbježnoga?”
Ponovno se namrštio, kao da nije siguran što bi mislio o
njoj. Kao da nikada nije sreo nekoga nalik na nju. A sudeći po
izrazu na njegovu licu, nije bio ljubitelj nedokučivih zagonetki.
Svaki bi je idiot bio u stanju prozreti. Nije potrebno znanje
atomske fizike da bi prepoznao čovjeka koga su kušali preko
svake granice. Koji je postao samo isprazna ljuštura nekadašnjeg
ljudskog bića. Ništa joj neće moći nauditi bez obzira na to što joj
učine odsad pa nadalje, sve dok se čudovišta ne zasite svoje
bolesne, zvjerske igre i konačno je predaju vječnom spokoju i...
miru.
Zatvorila je oči, zamišljajući kako se odmara s anđelima.
Gotovo je osjećala meki dodir njihovih krila i utjehu njihova
zaštitničkog zagrljaja.
“Uskoro”, šapnula je samoj sebi. “Uskoro.”
354
34. POGLAVLJE
ČIM se KGI ukrcao u mlažnjake, Sam je izvukao svoj

satelitski telefon i utipkao niz brojeva koji će mu omogućiti
pristup Resnicku bez obzira na vrijeme dana ili okolnosti.
Resnick se javio nakon drugog zvona, glasa oprezna i napeta.
“Same” rekao je umjesto pozdrava.
“Adame” suho je odvratio Sam.
“Sad kad smo ugodno pročavrljali, čemu dugujem ovu
neočekivanu čast?”
U glasu mu se osjetio teški sarkazam, ali Sam ga je
ignorirao. Volio je podbadati Resnicka, baš kao što je volio
podbadati Hancocka kad god bi uhvatio priliku, ali sada je riječ
o poslu i nema mjesta za zajebanciju.
“Ne tražim uslugu” rekao je Sam.
“Hvala kurcu na tome” promrmljao je Resnick. “Naučio
sam da me tvoje usluge obično zamalo dođu glave.”
“Još si živ” istaknuo je Sam. “Slušaj, što kada bih ti rekao
da se spremamo zauvijek smaknuti Maksimova te da postoji
mogućnost da ćemo zajedno s njime srediti i Novu eru?”
Začuo se krkljaj kao da ovaj je upravo povukao dim
cigarete i u naletu ga uzbuđenja ispuhnuo kroz usta i nosnice.
“Sereš. Nema jebene šanse. Poludio si.”
355
Glas mu je potom postao sumnjičav. “Godinama lovimo

Maksimova. Jebote, svi godinama love tog gada i nitko mu se
nikada nije uspio dovoljno približiti da ga sredi pa ostao živ.”
“Znaš za Titan” blago je odvratio Sam, svjestan da će
podsjećanje na njih samo raspizditi Resnicka. “Naročito za
Hancocka. A Hancock ga već dugo lovi. Dvaput mu se približio
pa ga na kraju pustio kako bi spasio nedužnu osobu.”
Resnick je frknuo. “Hancock bi izdao vlastitu mater da
ispuni svoju misiju.”
“E, tu se varaš” odvratio je Sam, smrtonosno tihim glasom
koji je bezobrazno poručivao Resnicku da ne zna kurca o
Hancocku. “Maksimov je ovog puta gadno sjebao. Dočepao se
nečeg vrlo vrijednog Hancocku i vjeruj mi kad ti kažem, dani su
mu odbrojeni.”
“Reci nam kako ćemo preko Maksimova doći do Nove
ere.” Uzbuđenje se osjetilo u Resnickovu glasu, a Sam je čuo
kako oštro uvlači i ispuhuje dim cigarete.
“Ne mogu ništa obećati, ali ono što Maksimov ima, a što
Hancock želi, također želi i Nova era i obilno će platiti kako bi to
dobila. Planirali su lažirati razmjenu, smaknuti Maksimova, a
zatim dogovoriti sličnu stvar s Novom erom.”
“Dakle, pravi kaos” točno je pretpostavio Resnick.
“Upravo tako”
“Što to Maksimov ima da ga i Hancock i Nova era toliko
očajnički žele?” upitao je Resnick.
“Ženu” tiho je odvratio Sam.
Resnick je zastenjao. “Jebeš mi sve. Ženu? Vi Kellyjevi i
vražje žene. Kunem se Bogom...” A zatim ga je, kao da je tek
356
tada shvatio što mu je Sam zaista rekao, obuzeo šok. “Hancock

je popizdio zbog neke žene?”
Nastupila je duga tišina dok se Resnick polako borio sa
svim koji kurac mislima za koje je Sam znao da mu sigurno
kolaju umom.
“Okej, koliko god šokantna činjenica da je Hancock
poludio zbog neke žene bila, kakve jebene veze ima Nova era s
tom istom ženom?”
“Je li ti poznato ime Honor Cambridge?” upitao je Sam.
"Naravno. Poginula je u napadu za koji je odgovornost
preuzela Nova era. Na humanitarni centar u kojem su radili
većinom volonteri, liječnici i medicinske sestre sa Zapada.”
“Preživjela je.”
“Vraga jest” zaštektao Resnick. “Nitko nije preživio.”
“Preživjela je” tiho je ponovio Sam. “Ne samo da je
preživjela već im je uspjela bježati više od tjedan dana. Zbog nje
su članovi Nove ere ispali slabići i budale. Pošteno su se
osramotili, a ona je postala simbol nade za ugnjetavani narod.
Nova era silno je želi. Sjebali su Maksimova prilikom jednog
dogovora. To nikad nije dobra ideja. Bristow, čovjek za koga je
Hancock radio kao tajni agent kako bi se približio Maksimovu,
doznao je da je Honor preživjela i poslao Hancocka da je
pronađe prije Nove ere. Bristow je želio mjesto u
Maksimovljevoj organizaciji. Stoga je namjeravao predati Honor
Maksimovu, a zatim ju je Maksimov trebao vratiti Novoj eri za
mnogo više novca nego što su ga bili prvotno zajebali.”
“Dobro” zamišljeno je rekao Resnick. “To ima smisla. Sve
do onog dijela kad je Hancock poludio zbog toga što Maksimov
357
drži žensku koju mu je Hancock planirao predati od samog

početka.”
“Gledaj, znaš sve što i ja osim da je Conrad, Hancockov
prvi čovjek, rekao da je, noć prije nego što su trebali obaviti
razmjenu, Hancock otkazao čitavu stvar. Dosjetio se da bi mogli
lažirati razmjenu i iznenaditi Maksimova pa ga smaknuti na licu
mjesta. Bolio ga je kurac za Maksimovljeve veze i sve do kojih bi
mogao dovesti Interpol, ClA-u i bogzna koga sve ne. Želio je
samo smaknuti Maksimova kako se ovaj nikada ne bi dočepao
Honor.”
“Stvari očito nisu išle po planu, inače me ne bi zvao”,
mračno je odvratio Resnick.
“Hancock je izgubio jednog čovjeka. Nekoliko ih je
ranjeno. Još se ne zna što će biti s njime. Nisam siguran ni je li
još uvijek živ. Ali njegov nas je prvi čovjek nazvao i zamolio za
pomoć. Žele izvući Honor iz Maksimovljevih kandži i nije ih
briga na koji način. Tip je sadistički kurvin sin i svaki sat koji
provede s njime predstavljat će pravi pakao.”
“Poslat ću tim Kylea Phillipsa i druga dva. Trebat će vam
svi ljudi do kojih možete doći. Pretpostavljam da si već okupio
sve svoje raspoložive ljude.”
Sam ga nije udostojao odgovorom na to pitanje.
“Poslat ću ti koordinate i trebam tvoje ljude u zraku za
najviše pola sata. I, Adame?”
“Ha?”
“Dvije stvari. Radimo naslijepo, stoga trebam sve do jedne
informacije koju imaš o Maksimovu. Boli me kurac za to koliko
su povjerljive. Trebaju mi i to odavno ako je namjeravamo
spasiti i srediti Rusa.”
358
“Riješeno. Druga stvar?”

“Honor Cambridge jest poginula u napadu. Ne smiješ
otkriti činjenicu da je preživjela. Ne još. Ako uspijemo doći do
nje na vrijeme kako bismo joj spasili život i vratili je kući i
njezinoj obitelji, tada će se moći potajno otkriti da je spašena u
zajedničkoj akciji specijalnih operativaca.”
Resnick je prezirno otpuhnuo. “Kao da će takva
informacija moći ostati tajnom ili tihom. Mediji će od nje
napraviti cirkus.”
359
35. POGLAVLJE
RUŠEVNA seoska koliba usred pripizdine u Zapadnoj

Virginiji u koju su se sklonili članovi Titana zaudarala je na krv i
smrt. Resnick je gunđao kako i nije čudo što nitko nije uspio
pronaći Maksimova s obzirom na to da se sastajao s ljudima na
takvom zabačenom mjestu.
Rio ih je prevodio zato što su ga članovi Titana poznavali.
Premda ga to nije spasilo od nadobudnog prsta na okidaču u
posljednjih nekoliko situacija kada su se presjekli putevi Titana i
Rija.
Conrad ga je dočekao na vratima, pogleda ispunjena
bolom. “Mojo”, protisnuo je.
Rio je nakratko sklopio oči. Volio je Mojoa. Bio je povučen
ali izmučen, poput mnogih drugih u Titanovim krugovima. Ali
Mojo je bio vjeran do smrti i njegova je pogibija Rija pogodila
snažnije nego što je očekivao nakon toliko vremena.
Bio je odustao od tog života. Vječno u sjeni, vječno
hodajući po tankom rubu između dobra i zla. Katkada je zlo bilo
ispravno. A katkada je dobro bilo užasno. Ali ugledavši ljude
koji su ga nekoć slijedili kao što sada slijede Hancocka, vratile su
mu se uspomene na mnoge stvari koje je nastojao zaboraviti.
“Žao mi je” rekao je Rio dopuštajući tuzi koju je osjećao da
mu se osjeti u glasu. “Bio je dobar čovjek.” Pogledao je prema
360
vratima, gdje je Conrad bio krpao svog timskog vođu.

“Hancock?”
Conrad je prišao Maren koja je već pregledavala
Hancocka. Bio mu je dao sredstvo protiv bolova, ali ne dovoljno
da mu odveć uspori disanje jer nije mogao znati težinu ozljede
na njegovim plućima. Depresor središnjeg živčanog sustava
mogao bi pogubno djelovati na oslabljena pluća i odveć plitko
disanje.
Maren se nagnula nad Hancocka, a ovaj joj je uputio
letimičan tupi pogled u kojem je bljesnula spoznaja. I olakšanje.
“Maren. Hvala Bogu. Trebam te.” Liznuo je svoje suhe
usne. “Uzeli su je. Nisam je spasio kao tebe. Moram” bolno je
rekao.
“Hancock” odvratila je hineći strogost i podbočivši se o
kuk. “Što sam rekla o igranju oružjem?”
Steele je nijemo prišao svojoj ženi čim je krenula prema
Hancocku, te je uvidio kako se Hancock smiješi. Gad se doista
smiješio, ali jednako je brzo prestao, a u očima su mu bljesnule
tolika bol i tuga da je Steele ostao bez daha. A bilo je potrebno
itekako mnogo da izazove takvu reakciju u Steelea. Maren je to
također zamijetila jer su joj raznježene oči bile vlažne. I dok je
ostatak KGI-a imao... zanimljiv... toplo-hladan odnos s
Hancockom, Maren ga je otvoreno voljela. Bila mu je odana i,
pa, znala je biti prilično žestoka kad su u pitanju ljudi iza kojih
stoji.
“Koliko je loše?” izravno je upitao Hancock kroz čvrsto
stegnutu čeljust. Jamačno je trpio stravične bolove. Znoj mu je
rosio čelo, a blijedo lice brazdale duboke bore. Odjednom je
izgledao mnogo starije, premda je prije izgledao bezvremenski.
361
Bio je to dio njegove kameleonske sposobnosti da djeluje kao da

mu je bilo gdje između srednjih dvadesetih i četrdesetih godina.
Trenutačno je izgledao iscrpljeno i krajnje izmoždeno.
“Moram se moći kretati. Nemam mnogo vremena.” Tuga
je preplavila njegov pogled, a na Steeleovo sve veće
zaprepaštenje, u ogrubjelim muškarčevim očima zasjale su suze.
“Možda sam već zakasnio” promuklo je rekao.
“Preživjet ćeš” vedro je odvratila Maren. “Conrad je
odradio izvrstan posao s obzirom na raspoloživa sredstva.
Zaslužuje pohvalu. Spasio ti je život.”
“Samo sam odradio svoj prokleti posao” prasnuo je
Conrad, bijesan zbog veličanja činjenice da je spasio vođu svog
tima. Kao da bi pristao učiniti bilo što drugo.
Steele je naglo pogledao Conrada, ledenim i bezizražajnim
pogledom kakav je Hancock obično posjedovao. “Pazi kako
razgovaraš s mojom ženom” prosiktao je.
Conrad mu je uzvratio sumornim pogledom. “Nisam htio
biti bezobrazan, dr. Steele. Ali on je moj vođa. Dao bih svoj život
za njega.”
“Odbij, Conrade” obrecnuo se Hancock. “Nemamo
vremena za ta sranja.” Zatim je pogledao Maren, primio njezin
dlan i stisnuo joj prste, što se bi moglo protumačiti kao
romantična gesta da Steele nije znao što je posrijedi.
“Shvati me, Maren. Moram doći do nje. Svaki sat... Svaka
vražja minuta koju provede u njegovim rukama...” Utihnuo je i
zatvorio oči, ali ne prije negoli je čitava prostorija nazrela tugu i
strah u njegovim očima, prenerazivši članove KGI-a.
362
Svjedočili su nečem mnogo važnijem od trenutka kada su

Steelea, nekadašnju santu leda, rastopile sitna plavooka žena i
preslatka djevojčica posve nalik na svoju mamu.
Pogledi su varirali od zaprepaštenja, preko zadovoljstva,
do nevjerice i posvemašnje zbunjenosti.
P. J. nije izgledala izmučeno, kao što je bilo za očekivati.
Da, trebalo je vremena da se navikne ne reagirati na spoznaju o
tome da neka žena biva zlostavljana, ali postala je vještija u
skrivanju svoje reakcije.
Hancock se potom okrenuo Resnicku i ravnodušno
preletio pogledom preko timova za leđima čovjeka komu je iz
usta visjela nezapaljena cigareta. Zatim je vratio pogled na
Sama, proučavajući ga i mjerkajući, postavljajući mu nijemo
pitanje.
“Može mu se vjerovati”, rekao je Sam. “Treba nam sva
snaga koju možemo dobiti. Neće biti lak zadatak smaknuti
Maksimova, ali najprije ga moramo pronaći, a Adam se u
prošlosti u tome pokazao naročito korisnim.”
“Ti bi to prvi trebao znati” kiselim je tonom odvratio
Resnick. “Upucao si me i provalio u moje računalo.”
Hancock se nije trudio iskazati lažno kajanje. Svi su znali
da njihovi poslovi predstavljaju nezavidne misije i svi su
prisutni svojevremeno u ime dobra bili prisiljeni prekršiti osobni
moralni kodeks.
Hancock se oglušio na Resnickovo podbadanje i ponovno
se zagledao u Maren. “Cope je ranjen. Moraš ga pregledati.
Vipera također. Sama si rekla da ne umirem. Još. Pobrini se za
njih.”
363
Zatim se oštro zagledao u Rija i Sama koji je stajao pokraj

Hancockova bivšeg vođe. Premda je Sam prevodio KGI, nije mu
smetalo što se Hancock obraća Riju. Rio je za Hancocka
predstavljao ono što Sam predstavlja za Rija i ostatak KGI-a.
“Honor je prioritet. Boli me kurac za Maksimova. Ostavi
to za neki drugi dan. Neki drugi put. Uvijek će postojati druga
prilika. Ali ne i druga Honor. Ona mora biti na prvom mjestu.
Zakuni se. Mora biti na prvom mjestu.”
Rio je kleknuo i ratničkim stiskom primio Hancockovu
neozlijeđenu ruku.
“Imaš moju riječ, brate.”
Bio je to prvi put da je Rio ukazao na nekoć snažnu
povezanost s čovjekom koga je obučavao. A Sam je znao kako se
Hancock osjeća. Svi prisutni znali su kako se osjeća. Svi su se
svojevremeno zatekli u situaciji u kojoj je žena koju vole morala
doći na prvo mjesto. Ispred misije i općeg dobra. I u kojoj je
katkada dobro jedne osobe itekako prednjačilo pred dobrom
većine.
“Već radim na tome da ga lociram”, ubacio se Resnick.
“Mogao bi biti bilo gdje na svijetu, ali radim uz pomoć podataka
o trenutačnoj lokaciji i njegovih tajnih skrovišta za koje znam.
Nikada nije bio problem locirati Maksimova, već smaknuti tog
gada. Pravi je stručnjak u bježanju. U jednom je trenutku tu, a u
drugom je već ispario.”
“Bio sam umišljen” bolno je priznao Hancock
pogledavajući prema Swannyju, svojevrsnom šurjaku. “Trebao
sam joj dati uređaj za praćenje kao ti Eden. Jednostavno nije bilo
mnogo vremena i bio sam uvjeren da ću ga moći srediti, a da se
Honor neće ni probuditi.”
364
“Zašto si je drogirao?” srdito je upitala P. J.

Njezini su je timski kolege oprezno pogledali, a Cole se
namrgodio i privukao svoju ženu bliže sebi.
“Učinio si je bespomoćnom i nisi se pripremio za najgori
mogući ishod. Uvijek se treba pripremiti za najgori moći ishod”
rekla je promuklim glasom.
Hancock je zažmirio. “Nisam imao izbora. Radio sam bez
sigurnosne mreže. Nisam imao rezervni plan. Maksimov je želio
da je takvu dostavim i morao sam sve urediti da izgleda kako
treba, inače mu se nikad ne bismo uspjeli dovoljno približiti da
ga sredimo. Premda nam to nije previše pomoglo.”
Zvučao je ogorčeno i prezrivo prema samome sebi.
“Otkrio sam doušnika unutar Bristowljeve organizacije, ali
očigledno je postojao i drugi. Ili to ili je netko od mojih ljudi
korumpiran, a u to ne mogu povjerovati.”
“Znaš da se ne smiješ oslanjati na pretpostavke” ispalio je
Rio koreći svog nekadašnjeg čovjeka.
“I sam ih poznaješ, Rio. Pogledaj ih. Pogledaj njihova lica i
promotri što osjećaju prema Honor. Zatim mi reci da ju je - da
nas je - netko od njih izdao.”
"Kakva je šteta, Maren?” upitao je Steele prekidajući
napetu razmjenu. “Je li sposoban? Zato što se neću libiti ostaviti
ga po strani ako mislim da bi netko od naših mogao stradati
zbog njega.”
“Okrhnuti komadić slomljenog rebra” žustro je odvratila.
“Pancirka mu je spasila život, ali iz tolike blizine i s obzirom na
kalibar metka, sretan je što mu metak nije probio prsluk. Conrad
je smanjio pritisak na pluća ispustivši tekućinu i zrak kako bi
365
mogla normalno raditi. Ne kažem da je spreman za rat, ali

izdržat će. Pod uvjetom da odmara i miruje do polaska.”
Hancock je kimnuo, iznenadivši Sama svojom
poslušnošću. Sudeći po bljedilu i znoju, Hancock je patio mnogo
više nego što je želio priznati. Ali njegov tjelesni bol bio je ne
zamjetan u odnosu na emocionalnu bol.
“Idemo onda pronaći tog govnara i smaknuti ga”, rekao je
Garrett, oglasivši se prvi put.
Svi prisutni - KGI, Titan i Resnickovi timovi - jednoglasno
su ga podržali. Nedužna žena nalazila se u rukama čudovišta i
premda je sama ta činjenica bila dovoljna da se bace na
zaustavljanje najopasnijeg čovjeka na svijetu, posrijedi nije bilo
koja žena.
Riječ je o jedinoj ženi zbog koje je Hancock pokazao
ikakvu naznaku ranjivosti, a to ju je činilo samo još važnijom.
366
36. POGLAVLJE
HONOR je ležala u svom kavezu, sklupčana i obamrla.

Osjećala je Maksimovljevu frustraciju, njegov rastući bijes. I
njegovu zbunjenost zbog Honorine sposobnosti da izdrži
njegove opetovane pokušaje da joj naudi. Ali jednostavno nije
ništa osjećala. Bilo je teško nauditi nekome kome jednostavno
više nije stalo i tko nema razloga živjeti.
Nije se zavaravala. Nitko je neće spasiti. Kada se
Maksimov zasiti svojih igrica, pobrinut će se da dobije jedino od
nje što mu preostaje. Novac. I to novac Nove ere. Znala je da će
taj trenutak ubrzo doći jer je svakim danom - a izgubila je pojam
o tome koliko ih je prošlo - postajao sve razdraženiji i
razočaraniji jer mu njegov plijen ne pruža zadovoljstvo na kakvo
je računao.
Osjetila je promjenu na njemu kada je tog jutra ušetao u
skučenu prostoriju bez prozora s čijeg je stropa visio njezin
kavez. Nije se potrudio dati joj hrane ni vode. Ionako ne bi
mogla jesti. Sve bi povratila. No za vodu je bila spremna prodati
dušu, ali tada se sjetila da je više ne posjeduje.
Mrtvi ljudi ne posjeduju dušu, ni bilo što drugo.
“Pokazala si se pravim razočaranjem” razdraženo je rekao.
Gotovo nalik na dijete kome je uskraćena omiljena igračka. Ali
opet, Maksimov nije drugo doli razmaženi nasilnik, naviknut
istjerivati vlastitu volju.
367
Silno je navikao da ga se boje u tolikoj mjeri da može

manipulirati ljudima i podčinjavati ih svojoj volji, ali s Honor je
posve podbacio.
“Odlazim na neko vrijeme”, rekao je uz zlokoban osmijeh
koji bi je nekoć uplašio. “Nova era ne može dočekati da im
dopadneš šaka. Uskoro ideš na put. Vjerujem da znaš kamo.
Barem ti jezik neće stvarati prepreku.”
Nije reagirala. Nije mu željela pružiti to zadovoljstvo.
Uostalom, time će doći na korak bliže smrti, stoga ga je dočekala
raširenih ruku. Vjerovala je da će je zadržati još nekoliko dana,
odlučan zabaviti se, i što je još važnije, odnijeti pobjedu u toj
njihovoj igri nadmetanja volje.
Kad bi samo znao. Nema nikakve borbe. Nije imala
razloga za borbu. Sada se samo željela odmoriti. I nadati se da će
pronaći mir u sljedećem životu, premda je njezina vjera bila
toliko poljuljana da više nije bila sigurna što je čeka nakon smrti.
Previše je puta svjedočila pobjedi zla da bi bila uvjerena da
dobro postoji. Da ipak pobjeđuje te da oni koji se bore na strani
dobra bivaju nagrađeni u svom konačnom počinku.
Nije se čak ni potrudio udariti je na odlasku. Nije je
pokušao nagnati da krikne od bola. Možda je znao da neće biti
nimalo uspješniji nego prije.
Jednostavno se okrenuo na peti i odmarširao iz prostorije,
zalupivši vratima za sobom. Čula je šištanje zračne komore kada
se soba zapečatila. Bila je to neprobojna soba s armiranim
zidovima. Vjerojatno negdje u podzemlju, premda je tek
nagađala po mirisu vlage i činjenici da prostorija nema prozore,
već samo fluorescentno svjetlo koje je neprestano gorjelo,
sprječavajući je da u bilo kojem trenutku pronađe utjehu u
368
spokojnom zagrljaju tame. Još jedan pokušaj da slome ono što je

već slomljeno.
Prikovala je pogled za zid na suprotnoj strani prostorije i
počela risati slike u svojoj glavi, stvarajući vihor boja i
prizivajući uspomene na svoju obitelj. Neprestano se vraćala
tom ritualu, naročito dok bi je Maksimov mučio. Gradila je zid
oko sebe zato što joj najgore tek slijedi, a samo zato što je čekala,
priželjkivala, žudjela za olakšanjem koje će joj smrt naposljetku
donijeti, ne znači da će umrijeti vrišteći, preklinjući i plačući.
U njoj možda više nema ponosa, ali ovdje nije riječ o
ponosu, već o tome da im ne pruži konačnu pobjedu tako što će
gledati njezinu muku i naslađivati se. Otići će u smrt tiho i
spokojno kao nitko dosad.
To je obećala samoj sebi. I svojoj obitelji.
“PROBLEM je, kao što sam siguran da znaš, Hancock, u

tome što je teško pristupiti Maksimovljevu skloništu. Tip je
oprezan, paranoičan gad koji posjeduje skrivene kutke i rupe
koje čovjek lako može previdjeti kad mu se nalaze ravno pod
nosom”, rekao je Resnick.
Hancock je kimnuo, sporije nego što je želio. Još se uvijek
borio za zrak, ali bio je apsolutno usredotočen na to da pronađe
Honor, a ovo je bila njihova treća potraga. Ponestajalo im je
vremena i očaj ga je gušio.
“Netko se kreće u sjevernom krilu.”
Doprvši kroz slušalice, P. J.-in glas odražavao je
neuobičajeno uzbuđenje. Ona, Cole, Skylar i dva Resnickova
369
snajperista okruživala su zdanje dok su se ostali raspršili

uokolo, zauzimajući položaj na svim mogućim ulazima.
Postavili su eksplozive uz dva betonska zida kako bi
probili rupe, stvarajući dodatne ulaze. Sada su samo čekali znak
za pokret.
“I u južnom”, javio se Cole. “Čini se da su čuvari.”
Hancock je osjetio plamičak nade u svojoj utrobi, unatoč
tomu što se svim silama trudio oduprijeti razočaranju. Iznova.
Ali druga nastamba koju su pretražili bila je prazna. Ovo je prvi
put da su naišli na bilo kakav znak života.
“Treba nam broj toplinskih oznaka” ubacio se Hancock.
Istina, bio je ranjen, ali nije bio onesposobljen i nije
namjeravao stajati po strani. Ovo je njegova misija. Sam ju je
sjebao. Sam će vratiti Honor bez obzira na sve.
“Ja imam tri” obavijestila je P. J.
“Ja dva” rekao je Cole.
“Netko je u dvorištu” tiho je rekao Edge. “Čini mi se da se
spremaju izići.”
Hancockovo je bilo ubrzalo, kao i njegovo disanje, za što je
platio kada mu se plućno krilo raširilo, a bol proparao prsa. Ali
ignorirao ga je jer, ako se netko kreće, to vjerojatno znači da je
Honor ovdje i da se Maksimov sprema predati je Novoj eri. Nije
zakasnio.
Tuga mu je izjedala utrobu. Nije prekasno da je spasi od
Nove ere, ali je prekasno da je izbavi od višednevne muke
kakvu god da joj je Maksimov priuštio.
Isključi to. Steele mu je rekao da isključi osjećaje, a tip ima
iskustva s time. Gotovo je izgubio Maren, a s njome i svoju
čeličnu volju. Hancock neće pomoći Honor ako poludi. Neće joj
370
pomoći ako poludi od tuge. Mogao bi je stajati glave, kao i

ostale.
“Zadržite položaje” naredio je Sam. “Vozilo prolazi kroz
prednje vratnice. Čim dam zeleno svjetlo, upadamo. Moramo
biti brzi. Zaboli me hoćemo li napraviti nered. Samo se pobrinite
da Honor ne strada u unakrsnoj vatri.”
Svi su dobili naredbe, stoga je radiovezom zavladala
tišina. Snajperi će skinuti mete čim se uvjere da time neće
ugroziti Honor.
“Jedna je toplinska oznaka posve mirna i naizgled visi u
zraku”, tiho je rekla Skylar.
Hancock je znao da ne bi narušila tišinu da nije posve
sigurna da je riječ o Honor.
“Dajte mi trenutak da bolje pogledam”, rekla je. A zatim je
opsovala, na što se Hancocku sledila krv u žilama.
“Nalazi se ispod kuće. I oznaka je slaba. Kladim se da je u
pitanju podzemni bunker. Armirani zidovi. Upravo onakvo
mjesto na kakvom se drže zarobljenici.”
Činjenica da je Skylar rekla kako je izvor topline posve
miran Hancocka je još uvijek ispunjavala panikom. Kao i da je
slab. Ali ne. Toplina znači život. A ako je Skylar u pravu što se
tiče podzemne prostorije s armiranim zidovima, to objašnjava
slab signal. Ali ne i mirnoću.
Ali živa je, i to je jedino na što se mogao usredotočiti, inače
će poludjeti.
“Pokrivajte me” tiho je rekao Hancock. “Idem u podrum.”
Rio je opsovao. “Ne bez pojačanja. I ne trudi se prepirati sa
mnom.”
Hancock se slabašno nasmiješio. “Više nisi moj vođa, Rio.”
371
“To ne znači da nisi jedan od mojih ljudi” bijesno je

odvratio Rio.
“Rio i ja čuvat ćemo ti leđa dok ostali čiste put” rekao je
Conrad stavši na Riovu stranu.
“Vozilo se zaustavilo. Tri muškarca. Nitko drugi. Svi su
unutra. Moramo krenuti” rekao je Nathan.
“Idemo” zarežao je Sam.
I tada je nastupio kaos.
Prolomila se pucnjava. Eksplozija je potresla tlo, gotovo
bacivši Hancocka na koljena, ali Rio i Conrad pomogli su mu
dok su jurili u kuću, tragajući za putem koji će ih odvesti ispod
razine tla.
Resnickovi timovi nagrnuli su u prostorije, skidajući svaku
metu na svom putu. Hancock je razmišljao samo o tome da
pronađe put za podrum. Rio i Conrad okruživali su ga, ali nije
usporio ili čekao na njihovu zaštitu. U jednoj je ruci nosio
jurišnu pušku, a pištolj u onoj drugoj, jer je u rame s te strane
primio metak.
Prva pretraga prizemlja nije urodila plodom, stoga je
Hancock žestoko opsovao. Što im promiče?
“Smiri se i usredotoči se”, tiho je rekao Rio. Potom je stao
govoriti u mikrofon: “Sky, možeš li nam reći položaj toplinske
oznake pod zemljom? Nismo klinca našli. Trebamo te.”
“Ispod vas. Točno ispod vas” smireno je odvratila Skylar.
“Stojite nad njom. Tu je.”
Hancock se bacio na koljena, kao i Conrad i Rio, te su
počeli opipavati pod u potrazi za kakvih vratima. Hancock je
zatim uspravio glavu i pogledom pretražio zidove. Prekidač,
372
naravno. Nisu pronašli nikakva vrata; pod je bio naoko

besprijekoran.
“Prekidači”, zarežao je u Conradovu smjeru. “Isprobajte ih
sve. Na desnoj strani postoji cijeli red prekidača. Jedan mora
otvarati podna vrata.”
Conrad je pohitao i počeo jedan za drugim pritiskati
prekidače. Stigavši do posljednjeg, Rio je posrnuo i umalo
propao kada se pod počeo razmicati, otkrivajući stubište.
Hancock nije gubio vrijeme. Iz podruma je dopiralo žarko
svjetlo i kupalo malenu prostoriju. Stuštio se niza stube,
spreman na najgore, ali čak ga ni to nije moglo pripremiti na ono
što je otkrio.
Koljena su mu zakazala, a želudac poskočio kada je
ugledao nevjerojatno maleni kavez kako visi sa stropa i čvrsto
klupko Honorina tijela, stiješnjeno u skučenom zatvoru.
Kavez se počeo spuštati te je iznenađeno uočio kako Rio
stišće prekidač, na što se kavez polako spustio sa stropa.
Hancock je pohitao naprijed osjećajući kako mu srce nabija
u grlu, a zatim gotovo iskače iz prsa kada ju je pomno
promotrio.
Honorina zapešća i gležnjevi bili su otečeni i krvavi, a
koža razderana od preuskih okova. Zašto? Ionako nije mogla
pobjeći iz kaveza. Ali opet, Maksimov uživa u nanošenju boli i
patnje.
O, Bože.
Ispustio je zvuk sličan ranjenoj životinji, a nije ni shvatio
da dolazi od njega.
Honor je bila u užasnom stanju. Kosa joj je bila zamršena;
lice prepuno masnica i krvavo. Još gore, na podu ispod mjesta
373
na kojem je visio kavez nalazio se jebeni električni šoker. A tijelo

su joj prekrivale opekline na mjestima gdje ju je Maksimov očito
opetovano ozljeđivao.
Suze su mu zamaglile vid te je zaurlao od bijesa, dršćući
po čitavom tijelu. Zgrabio je rešetke kao da ih pustom voljom
može slomiti i osloboditi je.
Ništa ga nije moglo zaustaviti. Rio i Conrad shvatili su da
je uzalud nastojati ga smiriti pa su umjesto toga potražili način
da otvore kavez. Kada su konačno uspjeli, Hancock je već
raskrvario i ogulio dobar dio kože na rukama u pokušaju da je
izbavi.
Naglo je povukao vrata, a zatim zastao, kipteći od
frustracije.
“Ključ” promuklo je rekao. “Gdje je jebeni ključ da joj
skinem te jebene okove?”
Conrad nije prozborio ni riječ. Samo se progurao pokraj
njega izvlačeći set za obijanje brave iz svojih vojničkih hlača i
počeo oslobađati Honorine udove.
Posve obuzet potrebom da pronađe i oslobodi Honor,
Hancock nije ni zamijetio da su joj oči otvorene. Sledio se, zureći
u njezine posve beživotne oči. U njima nije bilo iskre. Samo
tupilo. Nije reagirala ni na koji način, niti pokazala kako je
uopće svjesna da su ondje.
Oprezno je pomilovao njezin obraz, pribojavajući se da bi
se mogla slomiti ako je dotakne.
“Honor?”
Glas mu je bio promukao, smlavljen brigom i prigušen od
suza koje nije uspijevao zatomiti. Slijevale su mu se niz obraze te
374
je spustio lice u njezinu kosu dok je Conrad uklanjao i

posljednju sponu s njezina gležnja.
Cijelo mu se tijelo treslo dok je suzama natapao njezinu
kosu.
“Slobodna je” tiho je rekao Conrad. “Pusti da je ja nosim,
Hancock. Znaš da nisi dovoljno snažan. A ako se probudi i vidi
te takvoga, umrijet će od straha.”
Hancock je nevoljko pristao, ali ne iz razloga koji je
Conrad naveo. Znao je da će ga, ako Honor povrati svijest i
ugleda ga, gledati kao izdajicu kakav jest. Kao gubitnika kakav i
jest. Kao čovjeka koji je prekršio niz obećanja koja joj je dao.
“Samo dok ne stignemo u avion” gorljivo je odvratio
Hancock. “Tada želim da joj daš lijek protiv bolova i sedativ. Ne
želim da se probudi u ovakvom stanju. Ne ovdje. Ne u avionu.
Želim da se probudi na mjestu na kojem će znati da je sigurna.”
“Pobrinut ću se za to”, rekao je Conrad, svjestan muke
koju Hancock proživljava. “I, Hancock, svi smo je iznevjerili. Ne
samo ti.”
“Ja sam je izdao”, bijesno je odvratio Hancock. “Ja sam joj
obećao da je neću predati Maksimovu, već da ću pronaći način.
Ja sam je drogirao i zatajio joj što činim. Ja sam taj za koga je
vjerovala da ju je izdao kada se probudila u Maksimovljevim
rukama. Ja sam kriv i nitko drugi. I ja ću morati živjeti s time do
kraja svog prokletog života.”
375
37. POGLAVLJE
"UPRAVO sam postigao glavni zgoditak” rekao je

Donovan, uobraženo udarajući šakom o šaku dok je sjedio pred
računalom na kojem je nesmiljeno provaljivao u zaštićene
podatke s Maksimovljeva računala.
Zrakoplov je poletio prije jednog sata, a Honor je spavala
u malenoj spavaćoj sobi, dok su se ostali raširili po naslonjačima,
kauču, pa čak i podu.
Jedan Resnickov tim uzeo je drugi mlažnjak kako bi mogli
čuvati Honorinu obitelj. Sam je javio Seanu da osigura kompleks
te da nikome, ni pod kojim uvjetom, ne dopušta da napusti
zaštićeno područje.
Odlučeno je da će Nathanov i Joeov tim ostati na
kompleksu kako bi zaštitili obitelj dok preostali članovi KGI-a i
Titan kreću u lov za Maksimovim.
“Pljuni” zarežao je Hancock.
Jedino on nije sjedio, a njemu je odmor bio najviše
potreban. Umjesto toga, koračao je skučenim boravkom i često
zirkao prema vratima sobe u kojoj je Honor spavala,
odškrinutima u slučaju da se probudi i uspaniči.
“Da je riječ o bilo kome drugom, sumnjao bih na zamku”
rekao je Donovan. “Ali Maksimov je umišljeni gad koji istinski
vjeruje da je nezaustavljiv. Imam koordinate, mjesto i vrijeme
376
kada namjerava odraditi razmjenu s Novom erom i već je

krenuo. Zato ga nismo zatekli ondje.
Pregovara s njima i muze svoje otkriće, koliko god može.
Poslao je svoje ljude da mu dovedu Honor - i NE. Imamo
scenarij iz snova. Možemo ih sve smaknuti u isto vrijeme.
Nikada nam se neće pružiti ovakva prilika, stoga moramo otići i
riješiti stvar.”
Sam se namrštio. “Nemamo dovoljno ljudi za takvu
operaciju. Dobri smo, ali daleko brojčano nadjačani, a bez tima
koji čuva Honorinu obitelj i Nathanova i Joeova tima koji je
ostao na kompleksu, nemamo jebene šanse smaknuti i
Maksimova i Novu eru.”
“Tu se varaš”, gorljivo je odvratio Resnick. “Sav sam u
tome. Pozvat ću četiri tima SEAL-ovaca. Imam dva tima tajnih
operativaca, dovodim tri specijalne postrojbe i, najbolje od
najboljih, vojne rendžere te nekoliko zrakoplovnih jedinica.
Neće znati što ih je snašlo. Ujak Sam rado će ubiti dvije muhe
jednim udarcem i dat će nam koji god kurac zatražimo da ih sve
smaknemo. Za ovu misiju? Predat će mi ključeve jebenog
kraljevstva. To je živa istina.”
“Trebat će vam mamac” zamišljeno je rekla P. J. “Bez
dokaza da je Honor tamo, nećemo im se moći dovoljno približiti
da ih sredimo.”
“Ne!” eksplodirao je Cole, točno znajući što smjera.
Hancock je uočio sirovu bol u Coleovim očima i shvatio da se
prisjeća posljednjeg puta kada se KGI poslužio mamcem - u
obliku P. J. - i to sa stravičnim posljedicama. Silovali su je i
ozlijedili, a svi članovi KGI-a još uvijek su zbog toga osjećali
krivicu, ponajviše Cole.
377
“Ne dolazi u obzir” rekao je Cole glasom ledenim od bijesa.

“Neću te ponovno izložiti opasnosti, P. J. Ne možeš očekivati da
ti to dopustim. Ne nakon...”
Utihnuo je, a riječi su mu zapele i zamrle u grlu. No suze
su mu bijesno zablistale u očima.
“Naravno da ne može”, utješno je rekla Skylar polažući
dlan na Coleovu nadlakticu i utješno je stišćući. “P. J. nimalo ne
sliči Honor. Nikada ne bi upalilo.”
Coleu su zaklecala koljena od olakšanja te je privukao P. J.
i zario lice u njezinu kosu, a ona mu je to dopustila,
posvjedočivši da je svjesna mjere do koje se njezin muž uzrujao.
P. J. pred drugima ne voli djelovati slabo ili kao da joj
treba tuđa zaštita i utjeha. Vraški je žilava ratnica. Honor je bila
jednako žilava, samo na drukčiji način.
“Ja sam logičan izbor”, smireno je rekla Skylar.
Kolibom su se prolomili povici Nema šanse! i Preko mene
mrtva!, a Edge je ustao, toliko krupan da je naizgled zauzeo sav
prostor u i onako krcatoj kolibi, očiju blistavih od bijesa.
“Nećeš to učiniti, Skylar.”
“Ti nisi moj vođa, Zane” blago je odvratila Skylar,
koristeći se njegovim pravim imenom.
Njih su dvoje cimeri i bliski prijatelji. Najbolji prijatelji. U
njihovu odnosu nije bilo ničeg romantičnog, prije su nalikovali
na brata i sestru. Ali to ne znači da Edge nije bio izuzetno
zaštitnički raspoložen kada je riječ o njoj.
“Nije, ali mi jesmo” oštro je rekao Nathan bodući se
palcem u prsa i pokazujući na Joea. “I nećemo riskirati i poslati
te kao mamac. Nikada više nikoga nećemo dovesti u položaj na
378
kakav je P. J. bila prisiljena. Skupo ga je platila i zamalo smo je

izgubili. Nećemo izgubiti tebe. To je naredba.”
Skylar ih je sve razdraženo pogledala. Ona i P. J.
razmijenile su letimičan sestrinski pogled istovjetan mentalnom
kolutanju očima. Predstavljale su visoko obučeno, smrtonosno
oružje, ravnopravne u odnosu na svoje muške kolege u KGI-u, a
KGI je nadasve cijenio i štitio svoje žene. Sve njih. Žene, sestre,
majke. Pa čak i svoje timske kolegice.
“Da trebamo muškog mamca, bi li koji od vas oklijevao
odraditi posao?” pobunila se Skylar. “Vrlo se dobro sjećam kada
je Nathan preuzeo mjesto pilota aviona koji je trebao odvesti
Maren i Caldwella u koju god pizdu materinu da ju je
namjeravao odvesti. I nitko se nije bunio da se ne treba izlagati
riziku.”
Muškarci su razmijenili nelagodne poglede jer su bili
skroz sjebani. Ako ustraju na tome da ne žele ugroziti Skylar,
poslat će krivu poruku. Da nije jednaka, a bila je, u svakom
smislu. Ispast će da joj ne vjeruju kako je sposobna brinuti za
sebe i odraditi svoj posao.
“Samo me poslušajte prije nego što izdate naredbu s vrha”
s teškim je sarkazmom izjavila Skylar.
“Honor je sitna. Gotovo smo jednake visine. Mršavija je od
mene, ali opet, prošla je pakao pa nije ni čudo. Ali obje imamo
plavu kosu i ne moram se im se približiti da bi me bolje
pogledali. Nova era samo treba vidjeti nekoga za koga će misliti
da je Honor, i da je predaju udova vezanih kao u purice za Dan
zahvalnosti.
“Nabacit ćete mi masnice. Ne doslovno”, hitro je dodala
kada su se njihova lica smrknula od bijesa. “Šminka je korisna
379
stvar. Našminkat ćete me tako da izgledam kao ona nakon što

smo je pronašli. I pravit ću se da sam u nesvijesti, što će i
očekivati, s obzirom na to da očito vole drogirane žene”,
zgađeno je dodala.
“Poanta je u tome da ću nas tako uvesti unutra. Ostalo
ovisi o nama, Resnickovim timovima i svima koga god Ujak
Sam odluči poslati. Znate da je to prokleto dobar plan i ako na
samo dvije sekunde zanemarite svoj mačo ego iz trinaestog
stoljeća, shvatit ćete da je to jedini način da postignemo svoj
cilj.”
“E, jebi ga”, promrmljao je Garrett.
Edge nije djelovao nimalo sretnije nego u početku, ali
stisnuo je usne, očigledno odbijajući podariti glas bujici
prigovora kojom ju je želio zasuti.
“U pravu je”, tiho je rekao Sam. “Dovraga, plan mi se ne
mora sviđati - ne sviđa mi se. Jebeno mi se gadi - ali u pravu je.
Ali želim da je neprestano pokrivate.”
P. J. je posegnula i stisnula Skylarin dlan. “Hvala ti. Nisam
mislila da ti to učiniš. Nisam ti htjela uvaliti mjesto mamca.
Učinila bih to, obojila kosu, što god treba. Ali...”
Izgledala je posramljeno i ranjivo, u dovoljnoj mjeri da
Cole dlanom ovije stražnju stranu njezina vrata i nježno ga
stisne u znak podrške.
“Nisam sigurna da bih to mogla izvesti” priznala je P. J.
“Ne znam mogu li se pouzdati u sebe da neću pošiziti. I sram
me je zbog toga, naročito zbog činjenice da mi je laknulo što ćeš
me zamijeniti. Ispadam jebena kukavica” zgađeno je dodala, a
njezine obično bezizražajne oči buktjele su od emocija.
380
Hancocku je dozlogrdio samoprezir ove hrabre žene jer je

bila jedna od najžilavijih žena koje poznaje. Prišao joj je,
zanemarivši činjenicu da se Cole smjesta uznemirio i pokušao
povući P. J. iza sebe.
Hancock je stao pred P. J. i kleknuo tako da su mu se oči
nalazile u ravnini s njezinima.
“Da se nikada nisi nazvala jebenom kukavicom” rekao je
dopuštajući svakom tračku svog bijesa da mu se odrazi u glasu.
“Imaš srce ratnice i jedna si od najhrabrijih ljudi - tako je, ljudi,
ne samo žena - koje sam ikada upoznao. Ne sumnjam da si u
stanju poraziti sve do jednog timskog kolege i oni to znaju. Svi
to znamo. Ono što si učinila, kroz što si prošla, bio je
najnesebičniji čin kojem sam ikada svjedočio. Sve do Honor...”
Utihnuo je kada mu je tuga ispunila glas.
Cole je ostao zapanjen Hancockovom gorljivom obranom
P. J. Poštovanje je zablistalo u njegovim očima kada su on i
Hancock razmijenili pogled prepun razumijevanja. Ostatak KGI-
a djelovao je jednako zapanjeno, osim Rija koji je izgledao kao
da nije ni očekivao ništa manje.
Hancock se sabrao, zato što nije završio. Naglo je ustao i
prišao Skylar, pa kao i s P. J. kleknuo i primio njezine dlanove
svojima, pobrinuvši se da joj ne naudi i ostavi masnice dok mu
je bijes ključao u samim kostima.
“Hvala ti”, tiho je rekao. “Zato što ćeš se izložiti opasnosti
zbog žene koju ne poznaješ i nečasnog čovjeka koji vam je u
prošlosti donio toliko nevolje. Ne zaslužujem pomoć koju mi
bezrezervno nudiš, ali zahvalan sam ti iz sveg srca. Znaj to.”
Zastao je i prikovao je pogledom, zureći u nju sve dok nije
bio siguran da ga istinski vidi. Da mu vidi srce u očima.
381
“Ako ikada zatrebaš pomoć. Ako ikada zatrebaš bilo što,

samo me nazovi. Doći ću. Što god da je u pitanju. Nikada vam se
neću moći odužiti, ali moram pokušati.”
Skylar ga je zatekla nagnuvši se naprijed i oprezno ga
zagrlivši, pazeći da mu dodatno ne naudi. Ukočio se, posve
zatečen i nimalo siguran u to što da učini. Nitko ga nikada nije
grlio. Osim Honor. I njegove sestre.
“Sve će biti u redu, Hancock” Skylar mu je šapnula na
uho. “Nije sve izgubljeno. Predao si se, a ne smiješ to učiniti. Je li
vrijedna borbe? Ako jest, onda se bori. Čuješ li me? Bori se, Guy
Hancock.”
Uzvratio joj je zagrljajem i spustio bradu na njezino tjeme.
“Ti si jedna vrlo posebna žena, Skylar”, odvratio je
umornim glasom.
“Idi k Honor, Hancock”, tiho je rekao Donovan. “U glavi
još nisi posve spreman za akciju. Moraš se uvjeriti da je dobro.
Obavještavat ćemo te o svemu. Nećemo te nasamariti, iako sam
Bog zna da nisi ni za što osim za bolnički krevet, ali da je riječ o
Eve ili bilo kojoj među našim ženama, ne bismo posustali pa
makar bili jednom nogom u grobu. Imaš moju riječ, sve ćeš
doznati.”
“Posljednje što želim jest da se probudi i vidi me”
sumorno je odvratio Hancock. “Ne želim joj nauditi više nego
što već jesam.”
“U nesvijesti je” rekao je Conrad. “Neće se probuditi u
skorije vrijeme. Prestani se mučiti. Obojica znamo da nisi kriv.”
“Vraga nisam” bijesno je dreknuo Hancock na što su se
ostali lecnuli začuvši sirovu bol u njegovu glasu.
382
Conrad se varao i Hancock je to znao. Kriv je. Izdao ju je i

iznevjerio i to je bilo neoprostivo. Ali povjerovao je Conradu na
riječ da je Honor dao dovoljno sedativa tako da se ne probudi
dok ne stigne na sigurno, a osim toga, morao ju je vidjeti.
Dotaknuti je, premda nije zaslužio ni jedno ni drugo. Ali morao
je doznati koliko joj je Maksimov zapravo naudio.
Odrješito je kimnuo pa se uvukao u sobičak s krevetom na
kojem se Honor sklupčala. Čak i snu, skutrila se u zaštitno
klupko izgledajući toliko ranjivo da mu je tuga bolno ispunila
prsa.
Voli je. Jebeno je obožava. Nikada nije volio nikoga osim
obitelji koja ga je posvojila, Eddieja i Caroline Sinclair, roditelja
koje nikada nije imao. I svoje braće, Raida i Rykera, i svoje
predivne sestrice, koju je također iznevjerio. Činilo se kao da
vječno nanosi bol ljudima do kojih mu je najviše stalo. Kako će
ikada pogledati Velikom Eddieju Sinclairu u oči nakon svega što
je učinio? Prije je uvijek znao da su njegovi postupci nužno zlo.
Ali nije bio nimalo spreman za Honor. Provukla se onkraj
njegovih pažljivo podignutih brana i nekako postala živući,
dišući dio njega. Njegova druga polovica. Sada je shvaćao što je
gonilo Kellyjeve da životom brane svoje žene, supruge. Zato što
je to i sam osjećao. Ali Kellyjevi svojim ženama nisu učinili ono
što je Hancock učinio Honor, ono što je isprva namjeravao
učiniti, hladnokrvno i bez kajanja.
Do smrti će živo osjećati te dvije emocije.
Legao je u krevet, približavajući joj se centimetar po
centimetar sve dok nije mogao osjetiti njezin miris i toplinu,
dotaknuti je. Potrajalo je naizgled čitavu vječnost prije negoli ju
je privukao u naručje i dopustio samome sebi da se opusti.
383
Zario je lice u njezinu slijepljenu kosu, ne mareći za miris

blata i krvi. I tada je zaplakao. Zaplakao je zbog svega što mu je
darovano, a što je tako bezobzirno odbacio i izdao. Zbog onoga
što je sada zauvijek izgubio.
Honor ga je promijenila. Preobrazila ga je iz temelja i
premda je znao da ga mrzi, odsad će živjeti životom kakav bi
željela za njega. Želio je biti čovjek kakvim ga je nekoć smatrala.
Bila je jedina osoba koja je u njemu vidjela nešto izuzev tame
koja mu je vječno prebivala u duši. Završio je s Titanom. Završio
je s borbom za opće dobro. Završio je s čovjekom koji se prestao
gledati u zrcalu jer više nije bio u stanju prepoznati vlastiti
odraz.
Darovala mu je ono najbolje od sebe, a on ju je odbacio. I
sve to uime općeg dobra.
384
38. POGLAVLJE
HANCOCK se ukipio, prenuvši se kada je osjetio da se

Honor promeškoljila pokraj njega. Dovraga! Nije kanio ostati
toliko dugo, ali zadrijemao je, smlavljen potrebnom za snom i
okrepljenjem. A ona se nije trebala probuditi sve dok se ne vrati
svojoj obitelji. Nije imao čak ni drugu špricu sa sedativom koji bi
joj mogao ubrizgati da se ne razbudi.
Tjeskobno je zurio u nju, nadajući se da se samo trgnula u
snu te da će ponovno podleći učinku droge koja joj je kolala
tijelom. Ali nije bio te sreće.
Kapci su joj lijeno zatreperili te je otvorila oči i ugledala ga.
Napeo se u iščekivanju njezine osude, njezine mržnje, spreman
na sve ono što zaslužuje. Ali Honor je samo zurila u njega
tupim, beživotnim očima i ni na koji način nije reagirala. Ništa.
Strah mu je prostrujao kralježnicom jer jednostavno nije bila
ondje.
“Trebala sam znati” ravnodušno je odvratila. “Da ćeš me ti
odvesti Novoj eri, a ne Maksimov. Ironično, zar ne? Ti si me
spasio od Nove ere i ti si taj koji će me vratiti njima. Puni krug.”
Ne izrekavši više ni riječ, nespretno se okrenula stenjući
od bola dok se odmicala od njega i ponovno savijala u klupko,
isključujući ga i povlačeći se u sebe, na mjesto na kojem više
neće osjećati bol.
385
Patnja ga je razdirala svojim oštrim kandžama. Svaka mu

se riječ urezivala u dušu. Osjećao je bolnu potrebu da je zagrli.
Utješi. Da joj kaže sve što nosi u srcu. Ali ne bi mu povjerovala.
Nikada mu neće povjerovati. Kao i sve ostale dragocjenosti,
izgubio je njezino povjerenje.
Zamalo je položio dlan na njezino rame, ali povukao se u
zadnji čas jer joj nije želio dodatno nauditi, a još nije ni doznao u
kolikoj je mjeri ozlijeđena.
“Što ti je taj gad učinio?” oštro je upitao, na jedvite jade
susprežući bijesni urlik koji je prijetio provaljivanjem iz njegova
grla.
Jedno sitno rame podiglo se i spustilo. “Zar je važno?”
“Da, dovraga, važno je! Što je učinio, Honor?”
Ukočila se, na što je osjetio kako bol isijava iz njezina
sitnog sklupčanog tijela, zbog čega je poželio zaplakati poput
djeteta.
“Trebao bi znati, Hancock”, odvratila je umornim glasom,
kao da njezine brane popuštaju, kao da se polagano raspadaju
štitovi koje je podigla i paralelna stvarnost koju je stvorila kako
bi preživjela. “Sam si rekao što će mi Maksimov učiniti. Jednako
kao što si mi rekao što će učiniti Nova era. Želiš li da ti ispričam
sve mučne detalje? Hoćeš li biti sretan kad doznaš da sam
patila? Brine li te da možda nije učinio sve ono što si rekao?”
Nije mogao disati. Srce mu je odjednom težilo čitavu tonu.
Paralizirao ga je strah kakav nikad nije poznavao i oduzeo mu
moć govora. Nije mogao razmišljati. Nije mogao smetnuti s uma
sve ono što je rekao da će joj Maksimov i Nova era učiniti. Stvari
za koje se zakleo da će ih spriječiti jer je odustao od misije. A ona
misli da je sve bila laž.
386
“Što je učinio?” promuklo je upitao, glasa prigušena od

suza i tolikih emocija koje su ga preplavile, smlavile, lišile i
najmanje sposobnosti razmišljanja.
“Ništa gore od onoga što sam preživjela” rekla je, kao da
nije važno. “Nije mi on naudio, Hancock. Ti si to učinio. Ti si me
uništio. I pretpostavljam da ti na neki način trebam zahvaliti.
Zato što si me povrijedio onako kako to nitko nikada nije učinio,
stoga se Maksimovljevi postupci nisu mogli ni mjeriti s time.
Boljelo je. Znam da jest. Hoću reći, moralo je boljeti, zar ne? Ali
nisam osjetila. Zato što mrtvi ne osjećaju. A ja sam umrla onoga
dana kad si me izdao. Stoga, što god da mi Nova era sprema,
rado ću to prihvatiti. Zato što neće biti važno. Ništa više nije
važno. A što se Maksimova tiče, barem ću im oduzeti užitak da
slušaju moje urlike. Moje preklinjanje. Zato što se to neće
dogoditi. Uživat će dok me budu lomili, ali kao što sam rekla
Maksimovu kada me nadmeno obavijestio da će me uspjeti
slomiti - ne možeš slomiti ono što je već slomljeno.”
Hancockovo srce rasulo se u komadiće oštre poput britve,
nanoseći mu rane koje nikada neće zacijeljeti. Krvario je iznutra.
I nikada neće stati. Suze su mu klizile niz lice, a tuga ga je
proždirala sve dok nije ostalo ništa od njega. Jednako kao što je
Honor rekla da nije preostalo ništa od nje.
Slomio ju je.
Slomio ju je premda to nikom drugom nije uspjelo.
Uništio je taj dragocjeni dar.
“Znam da te nije briga za moje želje”, rekla je umornim
glasom. “Ali boli me, Hancock, i znam da nemam mnogo
vremena prije nego što dođe kraj. Možeš li me barem pustiti na
miru? Hoćeš li mi pružiti barem to? To što sam te vidjela i
387
razgovarala s tobom uništilo je prazninu u meni koju sam se

silno trudila stvoriti. Mjesto na kojem mi nitko i ništa ne može
nauditi. Na kojem ne osjećam bol. Na kojem ne osjećam... ništa.
Trebam to. Dobio si što si htio. Možeš li me barem pustiti na
miru tako da se pokušam pripremiti na ono što slijedi?”
Hancock se okrenuo, ne usuđujući se pogledati je, svjestan
da bi ga to ubilo. Patila je. Unatoč tomu što je rekla da joj
Maksimov nije naudio, nije to mislila na jednak način kao on.
Željela je reći samo to da je Maksimov nije uspio slomiti zašto je
to Hancock već učinio.
Izišao je u boravak i shvatio da mu se sve što osjeća
zacijelo zrcali u očima, na licu; zato što su se ostali vidno lecnuli
od kakvog god užasa da su ga ugledali na njemu.
Usredotočio se na Maren i nastojao ostati miran i sabran
premda je iznutra umirao, krvareći iz tisuća posjekotina koje mu
je nanijelo vlastito rasprsnuto srce.
“Boli je. Ne znam što joj je učinio i mrzi me. Ali boli je i
moraš je pregledati. Trebaju joj lijekovi protiv bolova, i Maren,
želim da joj daš sedative. Ona... slomljena je. Slomio sam je”
protisnuo je. “Ja. Ne Maksimov. Ja. Svake sekunde u kojoj je
svjesna, pati, mrtva je iznutra. Molim te, daj joj mir. Za mene.
Molim te.”
Maren je izgledala dirnuto te je i sama, kao Skylar, ovila
ruke oko njega i nježno ga zagrlila. Osjetio je kako mu njezine
suze padaju na majicu. Plakala je zbog njega. Bože.
Nježno ju je odmaknuo pa je pogledao beživotnim očima.
“Ne brani me, Maren. Ne pokušavaj joj ništa objasniti. Ako
pomisli da si bilo tko osim nekoga kome sam platio da je pokrpa
prije nego što je predam Novoj eri, neće ti vjerovati i odbit će
388
analgetike, a naročito sedativ. Molim te, samo neka joj bude što
ugodnije i pokušaj doznati što joj je taj gad učinio. Moram znati.
Dovraga, moram znati jer ću taj grijeh zauvijek nositi na duši.”
“Ali...”
“Molim te. Za nju, Maren. Ukaži joj tu ljubaznost. Ja je
nisam zaslužio, ali ona jest. Neka misli da me mrziš. Da sam te
oteo i natjerao da se pobrineš za njezine ozljede. Učini što god
treba da je uvjeriš da mi nisi nimalo sklona inače neće
surađivati.”
Maren je uzdahnula ali kimnula, prilazeći svojoj liječničkoj
torbi. Dobacila je Hancocku posljednji potišten pogled pa
nestala kroz vrata.
Hancock se okrenuo Resnicku. “Nemam pravo ništa
tražiti, ali želim da tvoj najbolji tim štiti Honor u sigurnoj kući.
Reci joj da me presrela američka vlada - vjeruje da je trenutačno
predajem Novoj eri - i spasila je, te da je sigurna na američkom
tlu, ali da, dok Maksimova, Novu eru i... mene... ne smaknu, nije
sigurno da bude sa svojom obitelji. Nije sigurno da njezina
obitelj zna da je živa. Objasni joj da je opasno za nju i njezinu
obitelj, te da će njezini biti sigurni i zaštićeni, a kada opasnosti
više ne bude, tvoj će je tim odvesti k obitelji.”
“Smatraj to riješenim”, bez oklijevanja je odvratio Resnick.
“I samo da znaš, Hancock. Nisi bezosjećajni gad kakvim se
predstavljaš pred svijetom. Podsjećam te da mi nije drago što
sam popio metak, ali sada shvaćam zašto si to učinio i bila je to
pravedna misija.”
“Griješiš” hladno je rekao Hancock. “Upravo sam takav i
još gori.”
389
39. POGLAVLJE
SVE su oči poletjele prema vratima spavaće sobe nakon

što se kroz njih nakon jednog sata promolila Marenina glava.
Hancockov je želudac potonuo jer je Maren izgledala kao da je
na rubu sloma. Steele je ustao i prišao joj prije negoli je Hancock
dospio upitati za Honor.
“Uđi sa mnom, molim te, Jacksone” plačnim je glasom
rekla Maren.
Jedino ga je ona nazivala pravim imenom, što je zvučalo
čudno s obzirom na to da je prezime potpuno odgovaralo
čeličnoj osobnosti.
Hancock je ustao u znak pobune, ali Maren je podigla
ruku. "Odmara se. Neće biti svjesna Jacksonove prisutnosti. Ja...
Trebam ga nakratko.”
Približivši se, Steele je zagrlio svoju ženu i oboje ih ugurao
u sobu pa zatvorio vrata za sobom.
Maren je briznula u plač, zarivši lice u muževljeva široka
prsa.
“Nemoj plakati, dušo” očajno je rekao Steele. Poznata je
činjenica da ga je ženin plač bacao na koljena i činio
bespomoćnim poput novorođenčeta.
“Ona stravično pati, Jacksone”, protisnula je. “Oboje pate.
Hancock je imao pravo. Slomljena je. Nije ovdje. Posve je
izgubljena. Želi umrijeti.”
390
Steele ju je zagrlio, milujući je po leđima i nudeći joj utjehu

premda je znao da joj neće pomoći. Bila je dobra od glave do
pete. Nježnog srca i blaga. Pravo sunce. Sve ono što on nije bio,
ali što je doživio kroz nju. S njom. Bože, kakav li mu je život bio
prije nje?
Pogledao je povrh glave svoje žene, prema Honor koja je
ležala sklupčana na krevetu i lecnuo se. Izgledala je užasno.
“Što joj je taj gad učinio?” upitao je Steele smrtonosno
tihim glasom, a bijes je stao isijavati iz njega u valovima.
“Mučio ju je. Često je koristio električni gonič stoke. Ima
rane po cijelom tijelu. Masnice. Tukli su je. Ali, Jacksone, to nije
ono najgore, to će zacijeljeti. Slomljena je. Jednostavno se
predala. Ne mari ni za što. Ne mrzi. Ne voli. Nije ljutita.
Nesposobna je bilo što osjećati. Prazna je ljuštura, mrtva, samo
što joj srce još uvijek kuca. Ali u svakom smislu koji vrijedi, više
je nema.“
“Ne boji se što će je predati Novoj eri. Prihvaća to.
Objeručke. Bože! Jednostavno više ništa ne osjeća. Ne znam hoće
li preživjeti. Pokušala se ubiti kada ju je Bristow napao. Na oba
zapešća ima šavove, a rane su prilično duboke. Kada shvati da je
neće predati Novoj eri, bojim se da će jednostavno privesti
posao kraju i okončati svoj tjelesni život, zato što je njezina duša
već mrtva.”
“U pizdu materinu” rekao je Steele, trljajući prsa pred
iznenadnim naletom bola. “Ta je žena proživjela sami pakao.
Preživjela je unatoč nepostojećim izgledima. Borila se. Nikad
nije odustala. Ali očito voli Hancocka i uvjerenje u njegovu
izdaju učinilo je ono što ništa drugo nije. Porazilo ju je.”
391
Maren je podigla suzne oči prema Steeleu. “I kako da

iziđem i kažem Hancocku sve što sam ti upravo rekla? Jesi li ga
vidio? Slomljen je kao i ona, jednako shrvan, u istoj mjeri mrtav
iznutra. Teško da će to preživjeti, baš kao i ona.”
Steele je dlanom nježno primio njezinu bradu i utisnuo joj
poljubac u usne. “Nemoj mu reći.”
“Neće to prihvatiti" rekla je. “Poludjet će. Već muči samog
sebe zbog onoga što joj je Maksimov učinio. Neznanje ga ubija.”
“Reci mu osnovne stvari. Reci mu za njezine ozljede. Ali
prešuti sve što si rekla meni. Ništa nećeš postići time, a samo bi
moglo uvelike kompromitirati našu misiju. Zato što će skroz
poludjeti ako mu kažeš sve. Bit će nezaustavljiv. Opasan. Jedini
će mu cilj biti smaknuti čovjeka koji joj je naudio i ljude koji joj
se spremaju nauditi. Neće mariti što će možda poginuti. Kao što
si rekla, već je mrtav. Ali mnogo bi nas moglo poginuti zbog
njega. Treba nam smiren i usredotočen koliko god je moguće,
stoga mu reci samo ono što je potrebno i ništa više. Neću izgubiti
ni jednog člana KGI-a zato što će Hancock izgubiti svoj ionako
slab dodir s razumom i ugroziti čitavu našu misiju.”
Uzdahnula je i oslonila se na njega. Steele je ovio ruke oko
nje i jednostavno je ostao grliti, svjestan da joj to trenutačno
najviše treba.
“U pravu si, naravno” rekla je. “Ali, Bože, Jacksone. Boli
me vidjeti tako mladu ženu poraženu i pomirenu sa sudbinom.
Silno mi se plače zbog nje.”
Nasmiješio se. “Dušo, već plačeš. Cijelog si me smočila.”
Šmrcnula je. “Nisi to trebao primijetiti.”
Primio je njezin dlan i stisnuo ga. “Idemo ispričati
Hancocku prije nego što rasturi cijeli avion.”
392
“Volim te”, rekla je bolnim glasom. “Mislim da sam

djelomično toliko shrvana zbog Honor jer sam i sama mogla biti
na njezinu mjestu.”
Steele ju je zagrlio, zadrhtavši po cijelom tijelu. Uspomena
na to koliko je malo nedostajalo da je izgubi nikada nije
iščeznula. Nije bilo dana da ne pomisli na to, da se ne sjeti
trenutaka kada je mislio da ju je izgubio. Zato što, tako mu Boga,
bilo ih je mnogo.
“I ja tebe volim”, hrapavo je odvratio. “Ti i Olivia moj ste
život.”
“I teško mi je gledati Hancocka u takvom stanju” nastavila
je bolnim glasom. “On je dobar čovjek. Nije onakav kakvim ga
svi smatraju. Nije onakav kakvim se sam smatra, čovjek kakav je
uvjeren da jest. Brinuo se o meni sve vrijeme dok sam bila
zatočena. Štitio me, bio nježan i brižan. Tješio me i hrabrio kad
mi je to najviše trebalo. Nikada mi nije prijetio i odustao je od
svoje misije zbog mene. A zatim me ponovno spasio. Bio je
spreman umrijeti za mene. Ne zaslužuje to, Jacksone. Ni jedno
od njih to ne zaslužuje.”
Pomilovao joj je kosu, dobro svjestan da toliko duguje
Hancocku da mu se nikada neće moći odužiti. Zahvaljujući
njemu ima Maren i njihovu predivnu djevojčicu. Ne. Hancock
nije zaslužio bol zbog gubitka voljene žene i usrdno se nadao da
će se nekako, na bilo koji način, stvari riješiti pa da će dvoje ljudi
koji trenutačno umiru polaganom smrću nekako pronaći put
natrag jedno drugome i moći iznova zacijeljeti.
393
40. POGLAVLJE
KADA je zrakoplov sletio na pistu na kojoj su se timovi

trebali razdvojiti - jedan će odvesti Honor u sigurnu kuću i štititi
je, a drugi odraditi sastanak kako bi isplanirali misiju za
smaknuće Maksimova i Nove ere - Hancock je inzistirao na
tome da osobno prenese Honor u mlažnjak u kojem će
otputovati zajedno s Resnickovim timom.
Zatražio je nekoliko trenutaka nasamo s njom prije nego
što se ostali ukrcaju, a oni su mu udovoljili. Atmosfera je bila
ozbiljna, a tuga je prožimala čitavu skupinu.
Hancock je krajnje brižno polegao Honor na kauč,
pobrinuvši se da joj bude posve ugodno. Ruke su mu zastale
nad razderanom kožom njezinih zapešća. Povrh šavova zbog
prerezanih žila, koža joj je bila zguljena i okrvavljena od okova
koji su se bili duboko zarili u njezino osjetljivo tkivo.
Položio je dlan na njezino čelo, prstima joj milujući
zamršenu kosu, a zatim je jednostavno upio pa se nagnuo i
poljubio njezine nepomične usne. Udahnuo je njezin miris,
njezin okus i utisnuo ih u svoje srce za čitavu vječnost.
Tuga se sručila na njega, toliko teška da se nije bio kadar
pomaknuti. Kamo god pošao u svom ispraznom životu,
zauvijek će sa sobom nositi dio nje. To će biti najbolji, jedini
dobar dio njega.
394
“Tako mi je žao, Honor”, šapnuo je. “Volim te. Uvijek ću

te voljeti. Samo tebe. Nikada neću nikoga voljeti kao što volim
tebe. Tako mi je prokleto žao što nisam mogao biti muškarac
kakvog trebaš. Što nisam mogao biti dobar muškarac za tebe.
Nadam se da ćeš pronaći sreću. Da nisam zauvijek uništio nešto
toliko posebno. Svijetu treba više ljudi kao što si ti, Honor. Treba
tvoju dobrotu, tvoj duh, tvoju strast i hrabrost. I tvoje
suosjećanje. Sve ono što meni nedostaje, ali što sam nakratko
iskusio kroz tebe. Budi sretna, ljubavi moja. I živi. Živi.”
Svjestan da, ako sada ne ode, nikada i neće, nevoljko je
ustao. Pustio je prste da se zadrže u njezinoj kosi, spuštajući ih
sve do kraja njezinih pramenova pa ih konačno maknuo.
Ispunio ga je sve prožimni osjećaj gubitka kao da je umrla.
Nikada je više neće dodirnuti. Poljubiti, zagrliti, osjetiti
obavijanje njezine topline, niti će ikada više vidjeti onaj blistavi
osmijeh koji parira samom suncu.
Zatvorivši oči, okrenuo se i otišao do ulaza pa se stubama
spustio na asfaltiranu pistu. Znao je kako izgleda i zašto ga
ostali odbijaju pogledati. Zato što bi vidjeli nešto užasavajuće.
Odveć užasno da bi gledali. Nikada se više neće pogledati u
zrcalo jer, bez Honor, zna da bi vidio tek bezdušno čudovište
koje je oduzelo sve jednom nevinom biću.
“Idemo” rekao je glasom koji nije prepoznao.
395
41. POGLAVLJE
HONOR se polako vraćala svijesti, iznova se oslobađajući

učinka sedativa. Isprva je toliko ustrajala da ih ne želi jer nije
htjela da joj bilo što naruši sposobnost rasuđivanja i osjećanja.
Trebali su joj oštri refleksi i bistra glava.
A sad? Sada su predstavljali željeni predah, a zapravo se
nije osjećala drugačije i kad nije bila drogirana, stoga nije mogla
nagnati samu sebe da mari za to.
Otvorila je oči i shvatila da se više ne nalazi u zrakoplovu.
Nalazila se u spavaćoj sobi. Lijepo namještenoj spavaćoj sobi sa
zbilja udobnim krevetom. Histerični joj je smijeh navro u grlo,
ali zatomila ga je. Podsjetio ju je na buđenje u Bristowljevoj kući,
kada je mislila da je sigurna, spašena.
Nikada više neće napraviti istu pogrešku. Više neće biti
toliko naivna i puna povjerenja.
Začuvši nekakav zvuk, polagano i ravnodušno okrenula je
glavu u smjeru iz kojeg je došao.
Visoki, mišićavi muškarac u vojnoj odori stajao je na
dovratku. Uvidjevši da je budna, napravio je nekoliko koraka
prema njoj ali zastao podalje od kreveta. Kao da se boji da je ne
prestraši? Morala se ugristi za usnu da zatomi onaj histerični
smijeh koji joj je bujao u grlu. Odavno je prerasla strah. Sada je
bila tek pomirena sa svojom sudbinom.
396
"Gospođice Cambridge, ja sam Kyle Phillips iz Američkih

marinaca. Presreli smo pokušaj razmjene između ruskih
krijumčara oružjem i terorističke organizacije i shvatili da su vas
zarobili, stoga smo poduzeli potrebne mjere kako bismo vas
spasili i vratili u Sjedinjene Države.”
Honor je tupo trepnula. Zar očekuje da povjeruje u to
sranje? Štoviše, zašto se trudi lagati? Čudovišta očigledno
uživaju u psihološkim igricama. Hancock je sasvim sigurno
briljirao na tom području.
“Dok se teroristička organizacija ne rasturi, a Maksimov
ne ukloni, bit čete pod neprestanim nadzorom i zaštitom. Niste
zatvorenica. Smijete ići kamo god poželite unutar ove kuće.
Također vjerujemo da postoji uvjerljiva prijetnja vašoj obitelji,
stoga smo se pobrinuli da i oni budu zaštićeni dok se ta prijetnja
ne ukloni. Ali ne smiju doznati da ste živi sve dok...”
“Da, da” promrmljala je Honor. “Dok loši momci ne budu
mrtvi. Evo vam savjet. Nikada neće biti mrtvi jer nikada nisu ni
bili živi. Ne možete ubiti onoga tko ne posjeduje dušu.”
Muškarac se, Kyle, kako se predstavio, namrštio i stao je
proučavati, a njegove oči ispunilo je nešto nalik na zabrinutost.
“Čim dobijem zeleno svjetlo, osobno ću vas odvesti vašoj
obitelji. Dajem vam svoju riječ.”
“Riječi ne znače ništa” ogorčeno je odvratila.
Okrenula se od njega, isključujući ga, iznenađena što se
uopće potrudila bilo što reći. Nakratko je zapravo osjetila...
ljutnju. Nešto drugo za razliku od obamrlosti koja joj je
prožimala čitav um. I to joj se nije svidjelo. Nimalo. Nastala je
pukotina u njezinoj mučno sagrađenoj brani koju je bila podigla
protiv emocija. Neprobojnoj tvrđavi koja ju je okruživala tako da
397
nije osjećala... ništa. Ili je barem tako mislila. Hoće li se raspasti

sada kad joj je najviše potrebna?
Šteta što nitko nije upao sa zgodnom špricom sedativa.
Tada bi ponovno mogla otplutati. U ništavilo.
Umjesto toga, zatvorila je oči i u mislima ponovno stala
dizati zidove koje je s tolikom mukom gradila tijekom svog
zatočeništva, prigrlivši osjećaj crne praznine.
“KAD ću je, tako mi kurca, moći odvesti kući?“ Kyle je

prasnuo na Sama Kellyja.
“Čim pošaljemo jebenog Maksimova i Novu eru u pakao”,
odrezao je Sam.
“Ona kopni”, frustrirano je rekao Kyle.
Nastala je kratka stanka. “Kako to misliš? Rekao si joj da je
spašena i da su ona i njezina obitelj zaštićeni i da će ići kući čim
Maksimov i Nova era budu uklonjeni, zar ne?”
Kyle je ispustio zvuk nestrpljenja. “Zar iskreno misliš da
će žena, koju su na svakom koraku zavaravali i lagali joj, tek
tako prihvatiti da se u jednom trenutku nalazi u avionu s
čovjekom za koga vjeruje da je predaje terorističkoj skupini, pa
da će u drugom upasti marinci i izbaviti je. Usput, ne možeš još
kući, ali hoćeš. Jednom."
“Opiši što znači da ‘kopni’” zarežao je Sam.
“Misliš da serem”, rekao je Kyle, raspizdivši se. “Ne želi
jesti. Ne želi piti. Dovraga, morao sam uposliti jednog svog
čovjeka da je drži kako bih joj mogao priključiti infuziju da
barem ne dehidrira. Baš zabavno. Terorizirati i zlostavljati ženu
398
koja je već prošla kroz pakao pri samom je vrhu popisa mojih
dužnosti. Jeben način za služenje domovini, zar ne?“
“Ne govori. Ne reagira. Svjetla su upaljena, ali nema nikog
kod kuće, i to nije puka metafora. Umrijet će, Same. Ako se nešto
ne promijeni i to ubrzo, umrijet će. A najgore od svega, ona
iščekuje smrt. Želi je. Treba ti biti dovoljno stalo da bi se borio za
život, a nju boli kurac za to što će joj se dogoditi.”
Sam je ispustio bujicu psovki koja bi prestrašila i
najhrabrije. Za Kylea, bio je to samo još jedan običan radni dan.
“Sutra krećemo” rekao je Sam, a Kyle je shvatio da mu to
nije smio reći. “Učini što god moraš, ali održi je na životu do
sutra, a onda ću te nazvati pa ćeš je moći odvesti njezinoj
obitelji. Neće povjerovati ni u što dok se ne uvjeri na vlastite
oči.”
“Sad si skužio” promrmljao je Kyle.
HANCOCK je stajao nad Maksimovljevim okrvavljenim

tijelom osjećajući toliku mržnju da je muškarčeve oči preplavio
užas, ali i pomirenost. Nije bio krvav zahvaljujući Hancocku.
Kada su ga napali, Maksimov je gurnuo nekolicinu svojih ljudi
preda se, koristeći ih kao žive štitove, stoga je završio obliven
krvlju petorice muškaraca iza kojih se skrivao poput kukavice,
što i jest.
Resnick i KGI održali su svoje obećanje pa je Maksimov
živ dočekao Hancocka. Čak je i sada Resnickov tim po naredbi
okupljao teroriste koji su preživjeli i brojio tijela onih koji nisu.
Nitko osim Resnicka, KGI-a i Hancocka neće znati kako je
Maksimov skončao.
399
Hancock je želio odvesti Maksimova sa sobom i priuštiti

mu dugu, neopisivo bolnu smrt bez milosti. Mučiti ga kao što je
on mučio Honor. Opekotine na njezinu tijelu, iskasapljena i
razderana koža na njezinim zapešćima od okova koje su joj
morali čupati iz kože, jer su se toliko urezali u nju tvorili su vrlo
živu uspomenu u njegovu umu, i želio je istom mjerom uzvratiti
Maksimovu.
Tako bi postupio prije nekoliko godina, dovraga, prije
samo mjesec dana. Ali to je bilo prije Honor. Prije nego što je
istinski vidio i iskusio dobrotu. Želio je da Maksimov pati onako
kako nitko nikada nije patio. Želio mu je deseterostruko vratiti
rane koje je zadao Honor. Ali to ga nije činilo ništa boljim, ništa
drukčijim od tog čudovišta koje se iživljavalo nad Honor i
bezbrojnim drugima. Nije više želio biti taj čovjek. Želio je biti
čovjek kakvim bi se Honor ponosila. Želio je biti dostojan nje.
Želio je biti poput nje.
“Ne zaslužuješ nikakvu milost zbog onoga što si učinio”
rekao je Hancock glasom koji je podjednako ključao od bijesa i
tuge. “Ali bolji sam od tebe. I neću se spustiti na tvoju razinu.
Neću postati ti.”
Okrenuo se i dobacio letimičan pogled muškarcima koji su
čuvali stražu. Koji su spasili Honor. Koji su i u ovom trenutku
bili spremni okrenuti glavu pred onime što je želio učiniti
Maksimovu i zaklinjati se da ne znaju što se s njime zbilo. Dobri
ljudi koje bi zajedno sa sobom povukao u pakao da je izvršio
svoju osvetu.
“Predajte ga Resnicku. Nemam koristi od tog bijednog
govnara” ispljunuo je Hancock, zanemarujući iznenađene
poglede pune... poštovanja. Obišao ih je i nastavio koračati, ne
400
želeći ništa drugo doli udaljiti se od tog mjesta i uspomena koje

su mu se podmuklo ukopavale u um. Zatvoriti oči pred svime
što je dobio - pa izgubio - u tako kratkom roku. Čitavom jednom
životu.
“Hej, čekaj” rekao je Rio, dotrčavši za svojim bivšim
timskim kolegom.
Hancock je zastao premda je samo žarko želio otići. Biti na
miru.
“Želiš li da te odvezem k Honor? Dok se vratimo kući, ona
će već biti s obitelji.”
Nakratko nije mogao udahnuti zbog bola koji mu je
proparao tijelo, srce i dušu.
“Ne”, naposljetku je tiho odvratio.
Rio ga je iznenađeno pogledao. “Koji kurac, stari? Nećeš
ništa učiniti?”
Hancock se okomio na njega kada mu je bijes stao kolati
žilama.
“Izdao sam je. Prekršio sam toliko obećanja da ih ne mogu
ni nabrojiti. Ne zaslužujem je, a ona itekako zaslužuje mnogo
boljeg od mene. Mrzi me, ali ne više nego što ja mrzim samog
sebe.”
“Ne čini to, stari” rekao je Rio, očiju punih suosjećanja.
“Nemoj učiniti ništa zbog čega ćeš žaliti do kraja života.”
“Prekasno je za to” odrezao je Hancock pa se okrenuo i
otišao.
401
42. POGLAVLJE
KYLE Phillips stajao je u dnevnom boravku Honorinih

roditelja i pred cijelom njezinom obitelji. Njezinom majkom,
ocem, četvoricom braće i sestrom. Njihove oči kupala je
prodorna tuga jer je znao da pomišljaju na najgore.
Noć prije toga pročula se vijest da su terorističku skupinu
odgovornu za napad na humanitarni centar u kojem je Honor
volontirala posve zbrisale ujedinjene snage američkih
specijalnih postrojbi i SEAL-ovaca. Njezina obitelj bila je posve
spremna na to da će smrt njihove kćeri, premda ponavljana bez
kraja i konca u danima i noćima nakon napada, sada biti i
službeno potvrđena. Prema izvješćima, nitko nije preživio,
premda Honorino tijelo nije vraćeno. Unatoč tomu, njezina se
obitelj tvrdoglavo nadala. Ali sada? Očekivali su isključivo
potvrdu Honorine smrti.
Nakon što se službeno predstavio, Kyle ih je zamolio da
sjednu i pričekao dok ga nisu poslušali kako bi im otkrio razlog
svog dolaska. Nije postojao lagan ili obziran način da im to kaže,
a tip nije bio vičan okolišanju. Prelazak na stvar štedio je mnogo
vremena.
“Vaša je kći živa” rekao je sasvim bezizražajna glasa,
promatrajući kako pomirenost na njihovim licima smjesta
zamjenjuje oprezna nada.
402
Nastupila je potpuna tišina. Bili su zgranuti. Šokirani. A

zatim se činilo kao da su shvatili što im je rekao. Njezina majka i
sestra briznule su u plač. Braća su se nagnula naprijed i spustila
lica u dlanove, a njezin otac posivio.
“M-molim?” Mandien je glas zadrhtao dok je u nevjerici
zurila u marinca. “Ali rekli su nam da je mrtva. Cijeloj je zemlji
rečeno da je mrtva. Na vijestima su govorili samo o tome otkad
je napadnut humanitarni centar u kojem je radila. Što to zaboga
govorite?”
“Preživjela je” tiho je rekao Kyle. “Shvaćam da ste
šokirani...”
Nije dospio reći ništa više prije negoli su ga zasuli
pitanjima.
“Gdje je?” promuklo je upitala Honorina majka dok su joj
se suze slijevale niz lice.
“Je li dobro?” oštro je upitao njezin otac. “Zašto nije ovdje?
Zašto ste vi ovdje, a ne ona? Što nam prešućujete? Je li
ozlijeđena?”
“Zašto to tek sad doznajemo, dovraga?” srdito je
protisnuo Brad, očiju ispunjenih olakšanjem, ali i sumnjom.
Kyle je podigao ruku kako bi zaustavio bujicu riječi.
“Morate poslušati sve što vam imam reći. Vrlo je važno i
zato sam ja prvi došao. Ona je na putu. Nije daleko, ali morao
sam doći prije nje kako bih vas... pripremio.”
“Pripremio?” šapnula je Honorina majka, glasa prigušena
od suza, a sada i straha.
Naslutivši važnost Kyleovih riječi, svi su ušutjeli i nagnuli
se naprijed posve zabrinutih lica.
403
Kyle im je ispričao potankosti - većinom - Honorina bijega

i ponovnog zarobljavanja. Prepričao im je sve što se dogodilo.
Osim bilo čega što se ticalo Hancocka. Na Honor je hoće li im
reći za Hancocka ili ne, i neće je lišiti tog izbora.
“Morao sam je natjerati da primi infuziju dok smo čekali
da bude sigurno pa da se može vratiti k vama. Predala se”
bolnim je glasom rekao Kyle. “Bila je žilava. Hrabra. Odvažna.
Nikada još nisam upoznao nikog sličnog. Ali na kraju joj je
jednostavno bilo previše. Pretrpjela je previše bola, muke i još
gore, posve izgubila nadu koju je toliko dugo gajila. Ne vjeruje
da joj govorim istinu, da je slobodna. Vjeruje da se poigravam
njome, psihički je mučeći i odgađajući njezinu neizbježnu
tjelesnu torturu i smrt koje je prihvatila. Slomljena je, gospođo”,
obratio se njezinoj majci.
Tihim im je glasom ispričao ono što su već i sami dokučili.
“Vaša kći nije ista mlada žena kakva je bila kada vas je napustila
i želim vas pripremiti na to. Povukla se duboko u sebe.
Izgladnjela je. Odbija jesti. Morao sam joj na silu uvesti infuziju,
inače bi umrla. Ozlijeđena je na različitim mjestima, na različite
načine. Trebat će joj vaša ljubav, podrška i prije svega vaše
strpljenje. Potrebna joj je medicinska skrb. Ali najviše od svega,
potreban joj je razlog da živi.”
“O, moj Bože. O, moj Bože” odvratila je njezina sestra, a
njezini jecaji odjeknuli su prostorijom.
“Živa je!” uskliknuo je jedan brat. “Vraća se kući!”
“Pomoći ćemo joj”, zavjetovao se njezin otac. “Što god joj
treba. Što god je potrebno. Neću dopustiti da se moja kći čudom
vrati pa da je ponovno izgubim. To se neće dogoditi.”
404
“Ne postoji ništa što neću učiniti za svoju djevojčicu”

gorljivo je izjavila njezina majka. “Ne postoji.”
Kyle je kimnuo. Da, pomislio je, njezina će je obitelj
povratiti. U njihovim je očima vidio ljubav i odlučnost. Bili su
ustrajni. Jasno je vidio otkud potječe Honorina snaga volje. Ali
tko će spasiti Hancocka?
HONOR je oprezno otvorila oči, a potom ih naglo

zatvorila kada je strah ispunio njezin napukli um. Nada - nešto
što joj je bilo uskraćivano iznova i iznova sve dok nije odbila
dopustiti da uopće i pomisli na nju - podmuklo je stala gmizati
njezinim žilama, ubrzavajući joj puls sve dok gotovo nije ostala
bez zraka. Odmahnula je glavom. Ne. Ne opet. Nikada više.
Posljednji se put predala nadi i to ju je posve uništilo. Neke se
lekcije nauče na teži način.
Kada je terenac skrenuo u Ulicu Oakwood, izgubila je svu
svoju pažljivo izgrađenu samokontrolu i briznula u plač. Ruke
su joj poletjele prema licu, prigušujući grlene jecaje koji su joj se
otimali iz grla. Njihala se naprijed-natrag dok su se
približavali... njezinu domu.
“Stanite!” povikala je. “O, Bože, molim vas, stanite!”
Vozač je smjesta nagazio na kočnicu, a Honor se sagnula i
spustila glavu među koljena, boreći se za dah dok joj je panika
nagrizala utrobu.
Kyle Phillips, koji se vratio do mjesta na kojem su čekali i
sjeo pokraj nje pa naredio vozaču da krenu, položio je dlan na
Honorina leđa i stao ih nježno masirati kružnim pokretima.
405
“Honor? Hoćeš li povraćati? Jesi li dobro? Hajde, dušo,

moraš disati.”
“Ne mogu ići onamo”, plakala je.
Podigla je suzama ispunjene oči i srela Kyleov zatečeni
pogled.
“Ne razumijem” odvratio je, vidno zbunjen njezinom
reakcijom. “Znaju da dolaziš, Honor. Zato si morala pričekati.
Želio sam ih pripremiti. Nisam želio da ih tek tako zaskočimo.”
“Ne smiju me vidjeti ovakvu” uzviknula je. “Pogledaj
me!” Pokazala je na svoje izgladnjelo tijelo, nezacijeljene rane,
izblijedjele tragove opeklina i još uvijek živopisne proreze na
svojim zapešćima kakve je imala i na gležnjevima, ali oni su
barem bili skriveni.
“To će ih ubiti”, šapnula je. “Ne mogu to učiniti, Kyle.
Molim te, ako imaš i malo suosjećanja, i malo milosti, reći ćeš im
da ću razgovarati s njima telefonom. Ali doći ću. Nakon što
zacijelim. Jest ću. Kunem se. Učinit ću što god mi kažeš. Ali,
molim te, tako ti Boga, ne tjeraj me da idem onamo u ovakvom
stanju.”
Kyle je izgledao shrvano, očiju preplavljenih tolikim
suosjećanjem i razumijevanjem da su je nagnale na još jednu
bolnu provalu suza.
Nježno ju je povukao u uspravan položaj pa je privio na
svoja prsa, utješno je njišući.
“Shvaćam kako se osjećaš, Honor” tiho je rekao. “Kunem
se da je tako. Ali, dušo, oni znaju što mogu očekivati.”
“Rekao si im?” užasnuto je upitala.
“Ne sve” rekao je još nježnije. “Samo ono što se tiče tvog
tjelesnog i psihičkog stanja. Nisam spominjao Hancocka. Na tebi
406
je da odlučiš hoćeš li im reći ili ne. Ali gledaj na to ovako,

Honor. Upravo su doznali da je njihova kći za koju su vjerovali
da je poginula itekako živa te da uskoro stiže kući. Naravno da
su uzrujani i ljutiti zbog svega što si pretrpjela. Ali ono što žele,
ono što trenutačno trebaju više od svega, jest vidjeti te. Zagrliti
te. Uvjeriti se da si živa. Nemaš se čega sramiti.”
Odmaknuo ju je od sebe kako bi joj dlanom obujmio
bradu. Palcem joj je pomilovao obraz i natjerao je da ga pogleda
u oči.
“A sada želim vidjeti Honor Cambridge koja je umaknula i
uspješno zavarala najmoćniju i najnemilosrdniju terorističku
skupinu na Bliskom istoku. Nećeš ući u svoj dom posramljena i
pognute glave. Tvoja je obitelj izvan sebe od sreće. Čak i sad
odbrojavaju sekunde i čekaju da naš automobil stane na njihov
prilaz kako bi te vidjeli. Dodirnuli. Zagrlili. I rekli ti koliko te
vole. Hoćeš li im to uskratiti?”
“Ne” protisnula je. “Oprosti. Oprosti što ti nisam
vjerovala. Bio si ljubazan prema meni, ali naučila sam da
ljubaznost vodi do izdaje, stoga nisam doživljavala tvoje riječi.
Nisam mogla. Bio je to jedini način da preživim jer si nisam
smjela dopustiti da osjetim jedinu stvar koja je imala moć
uništiti me u potpunosti. Nadu.”
“Pssst, ne ispričavaj se. Rado sam surađivao s tobom,
Honor Cambridge. Osvojila si srce ovog marinca, tako da znaš.
Mogu li sada reći Anthonyju da nastavi voziti?”
Nasmiješila se i instinktivno ga zagrlila, žudeći za onime
čega je odavno bila lišena. Ljudskog dodira. Kontakta. Utjehe.
Sve od...
407
Ne, neće se vraćati na to. Ono što je pružila, odnosno što

joj je Hancock uzeo, ne računa se. Zato što nije bilo stvarno.
Naizgled osjetivši njezinu potrebu za dodirom i
ljudskošću, Kyle joj je uzvratio iznimno nježnim ah čvrstim
zagrljajem te ostao tako, dopuštajući joj da se drži za njega sve
dok se nije pribrala.
Naposljetku se odmaknula i duboko udahnula,
dopuštajući nadi i olakšanju da preplave čak i ispraznu ljušturu
njezine duše.
Osjetila je žarko uzbuđenje ugledavši svoju kuću na kraju
slijepe ulice. Djelomično je očekivala da će je cijela obitelj čekati
na travnjaku pred kućom, ali Kyle je rekao da ih je pripremio,
što vjerojatno znači da im je rekao koliko je krhka.
Kada su se zaustavili iza poznatog kombija njezine majke,
Honor je ostala sjediti prikovana za sjedalo, pogledom pohlepno
upijajući ono za što je vjerovala da više nikada neće vidjeti.
Obuzela ju je nesigurnost, a dlanovi su joj se oznojili te je
prepoznala dolazak još jednog napada panike.
Kyle je primio njezin dlan te ga stisnuo u znak ohrabrenja.
“Bit ću s tobom cijelo vrijeme”, tiho je rekao.
Odgovorila mu je osmijehom. Pravim pravcatim
osmijehom, na što se oduševio.
“Hvala ti” iskreno je odvratila.
“Oprosti na ovoj otrcanoj frazi, ali zaista mi je drago što
sam te upoznao, Honor Cambridge.”
Uzvratila mu je stiskom ruke pa uvukla okrepljujući dah u
svoja pluća; šireći ih u potpunosti zbog čega je nestalo onog
hrapavog zvuka, a ona prodisala.
“Učinimo to”, rekla je.
408
43. POGLAVLJE
CYNTHIA Cambridge podigla je ruke u zrak dok joj je

očaj isijavao iz očiju, zureći u svoju obitelj - izuzev Honor, koja je
sjedila u knjižnici, svom utočištu. Svi su se okupili. Brad je
došao ravno s posla, bez i jednog pitanja. Keith je zatražio da ga
puste s treninga njegove momčadi čim su mu javili da se Honor
vratila kući, ali još nije stigao. Tate i Scott bili su vlasnici
nekoliko lokalnih poslovnica i obojica su živjela u blizini, stoga
su pristigli za nekoliko minuta. Mandie, jednako kao i Keith, tek
se trebala vratiti s posla.
Svi su zurili u majku - suprugu - osjećajući zatezanje
tjeskobe u prsima. Cynthia je djelovala umorno i izmučeno, lica
preplavljena tolikom tugom da se svi pribojavali onog najgoreg.
“Ovo mora prestati”, rekla je Cynthia, na rubu suza.
Mike, njezin muž, privukao ju je u naručje, jednako
uzrujan premda se suzdržavao jer je uvidio koliko je njegova
voljena žena nadomak sloma.
“Nije joj bolje. Bolesna je. Ne želi razgovarati o tome - ni o
čemu.”
“Znali smo da neće biti lako, mama”, rekao je Brad, njezin
najstariji sin.
Još je uvijek nosio odoru jer ga je otac pozvao ravno s
posla i rekao da ga trebaju kod kuće. Njegovi će zamjenici
409
izdržati dok ga nema. Ništa mu nije bilo važnije od obitelji -

sestre.
“Oporavlja se tjelesno” oprezno je rekao Tate. “Kad se tek
vratila kući, bila je toliko slaba da bi je povjetarac mogao srušiti.
Dobila je na težini. Jede.”
“Slažem se s mamom”, odlučno je rekla Mandie.
“Oporavlja se od rana, tjelesnih ozljeda. Zapravo, jedva da su
više i zamjetne. Osim onih na zapešćima” dodala je mršteći se.
Marinac koji je doveo Honor kući rekao im je da su joj
zapešća i gležnjevi bili okovani toliko čvrsto da su joj morali
iščupati metal iz kože. Ali ispod toga nazirale su se dublje rane.
Šavovi. Nisu znali, ali slutili su... Međutim, nitko nije ništa
spominjao jer bi to značilo priznati koliko je Honor moralo biti
loše da si je pokušala oduzeti život. Nisu mogli podnijeti dokaz
da je bila toliko očajna da si pokuša skratiti muke.
“Ali bolesna je”, nastavila je Mandie. “Nešto nije u redu s
njom. Neprestano povraća. Blijeda je i vrlo slaba. Zabrinuta sam.
Istinski zabrinuta. Mislim da bismo je trebali odvesti liječniku.”
Njezin je otac uzdahnuo. Honor je odbila ići kod liječnika
nakon prvotnog pregleda, terapije i vitamina koje joj je propisao.
Odbila je ići na razgovor kod psihijatra, premda su je svi
nagovarali da razgovara s nekim, kad već ne želi s njima. A ako
se nešto uskoro ne dogodi, slomit će se, a nije bio siguran da će
je ovoga puta uspjeti povratiti. Ako njegova žena i kći
namjeravaju Honor odvesti liječniku, očekuje ih vraška borba.
“Svi smo bili oprezni s Honor. Možda i previše” priznala
je Cynthia. “Ali sada se moramo ujediniti i stjerati je u kut.
Mandie i ja vodimo je kod liječnika. Već sam nazvala kliniku i
primit će je već danas.”
410
“Znači, zvale ste nas da vam je pomognemo odvući”,

prepredeno je rekao Keith.
“Ne. Da nas podržite”, ispravila ga je majka. “Volimo je i
odbijam dopustiti da iščezne do kraja. Možda će me mrziti, ali
barem će biti živa pa će to moći činiti.”
“Nikada te neću mrziti, mama” tiho se oglasila Honor s
dovratka kuhinje.
Bili su toliko zaokupljeni raspravom i brigom da nisu ni
čuli kada je ušla u kuhinju.
“Oprostite što sam vas zabrinula. Sve vas” dodala je,
pokajnički pogledavajući svakog člana svoje obitelji. “Ako će vas
odlazak liječniku smiriti, učinit ću to. Sigurna sam da je riječ o
crijevnoj virozi ili nečem sličnom. Nakon svega što mi se
dogodilo, nisam to uopće doživljavala” iskreno je odvratila.
Bradovo lice smrknulo se od bijesa na spomen svega što je
njegova sestra pretrpjela. Kao šerif, bio se zakleo da će provoditi
zakon i zahtijevati pravdu. U skladu sa zakonom. Ali tako mu
svega svetoga, da se dočepao gadova koji su mučili Honor, bio
bi ih hladnokrvno ubio i pritom ne bi osjetio ni tračak kajanja.
“Idem i ja”, rekla je Mandie, provlačeći ruku ispod
Honorine pa je sestrinski stišćući. “Nema šanse da te prepustim
mami na milost ili nemilost. Zna biti neumoljiva. Vjerojatno će
siroti liječnik zamuckivati tijekom pregleda.”
Honor se nasmiješila. Mandie je imala sposobnost ublažiti
bilo kakvu situaciju svojom oštroumnošću i smislom za humor.
Bio je to jedan od mnogih razloga zbog kojih je silno voljela
svoju sestru. Voljela ih je sve, i posramljeno shvatila da nije
jedina koja pati. Bila je toliko sebična i usmjerena samo na sebe,
a njezina je obitelj zbog toga očigledno ludjela od brige.
411
“Zbilja mi je žao” rekla je Honor posve iskrenim glasom.

“Nisam vam željela biti toliki teret i sve vas toliko zabrinjavati.
Bila sam sebična.”
Njezina je majka obišla kuhinjski pult i gorljivo je zagrlila.
“Nisi nam teret. Nisi sebična i ne želim to slušati. Ti si naša
malena, Honor. Srce i duša cijele obitelji. Vječita mirotvorka,
prva koja izgladi svaki sukob. Prva koja nudi zagrljaj. Oduvijek
si znala što je svima potrebno i pružala si to bez oklijevanja.
Imaš najvelikodušnije srce od svih ljudi koje sam ikad upoznala.
Naravno da smo zabrinuti. Zato što si najmanje zaslužila da ti se
dogodi to što ti se dogodilo!”
Suze su potekle, a Honor više nije bila sigurna grli li majka
nju ili ona majku.
A zatim ih je Brad nježno razdvojio i ovio ruke oko Honor.
Vječiti stariji brat. Njezin zaštitnik. Pratila ga je poput sjene
otkako je naučila hodati, a njemu to nikad nije smetalo, nikada
nije bio odveć zauzet za svoju sestricu. Kako ih samo sve voli.
Nedostajala joj je njezina obitelj. Njihova bliskost. Bezuvjetna
ljubav usko vezane obiteljske jedinice.
“Ljutit sam” tiho je rekao pokraj njezina uha. “Svakog
dana viđam sranja, a ništa se od toga ne može usporediti s
onime što su učinili tebi. Dovraga, ti si to najmanje zaslužila. Ti
si sve dobro što postoji na ovome svijetu, Honor. Nitko od nas
ne bi mogao učiniti ono što si ti učinila. Nesebično dati sebe
kako bi pomogla ljudima kojima nitko drugi ne želi pomoći,
svjesna i spremna na rizik, svjesna da bi mogla platiti životom.
Teret? Ti si dar, malena, nemoj to nikada zaboraviti. Volim te
najviše od svih. Uvijek će biti tako. Od onog dana kad si se
rodila, znao sam da si nešto posebno i da ćeš daleko dogurati.
412
Samo nikada nisam razmišljao o žrtvama koje ćeš morati

podnijeti da bi ispunila svoj poziv.”
Honorine su oči zasuzile, premda nije plakala od povratka
kući. Znala je da su zabrinuti što poriče to što joj se dogodilo. Da
se ne nosi sa svojim demonima, već da ih samo potiskuje. Ali
zapravo, bila je tupa i nesretna iz razloga za koji nisu imali
pojma. Bože, da se barem morala boriti samo s uspomenama na
mučenje i zlostavljanje. Ali nikada neće preboljeti Hancocka i
njegovu izdaju. Neka joj Bog pomogne, ali još uvijek ga voli.
Nakon svega što je učinio; svih obećanja koja je prekršio, nakon
što je vodio ljubav s njom i uvjerio je da osjeća prema njoj isto
što je ona osjećala prema njemu. Nije se mogla nagnati da ga
istinski mrzi i zbog toga je osjećala srdžbu. Bijes.
“Ako mislimo stići na pregled, vrijeme je da krenemo”
oštro je rekla njezina majka, brišući suze i poprimajući majčinski
stav. “Momci, očekujem da se pobrinete za večeru s obzirom na
to da ćemo se moje kćeri i ja kasno vratiti. Primit će je na kraju
radnog vremena.”
Tate se lijeno nasmiješio. “Mislim da to možemo srediti.”
DVA sata poslije, Honor je tupo izišla u čekaonicu u kojoj

su sjedile Mandie i njezina majka. Cynthia nije bila sretna što je
Honor zahtijevala da je liječnik pregleda nasamo pa nije mogla
čuti dijagnozu iz prve ruke. Ali Honor je znala da bi njezina
majka ugnjavila liječnika pa bi još uvijek bili unutra da se Honor
nije oduprla i natjerala majku i sestru da je pričekaju vani.
413
Smjesta su zamijetile njezino tmurno i šokirano

raspoloženje pa su obje istodobno skočile sa svojih stolaca i
prišle joj.
“Dušo, što nije u redu?” smjesta je upitala njezina majka.
Honor je podigla drhtavi dlan. Jedino je tako uspjela
zadržati samokontrolu i ne slomiti se pred krcatom čekaonicom.
“Molim vas, ne ovdje” šapnula je. “Molim vas, pođimo
kući. Reći ću vam sve kad stignemo. Ali ne ovdje. Molim vas.”
Majka je stisnula usne u znak pobune, ali Mandie ju je,
naslutivši koliko je Honor blizu toga da se slomi, utješno ovila
rukom oko struka i počela izvoditi iz klinike i prema
parkiralištu.
“Ti vozi, mama” odlučno je rekla Mandie. “Ja ću sjesti
otraga s Honor.”
Honor je stisnula Mandienu ruku kada su sjele na stražnje
sjedalo i nijemo joj zahvalila, svjesna da jedino time zadržava
neprolivene suze.
Mandie joj je uzvratila stiskom, a zatim šapnula kada je
majka upalila motor: “Što god da je u pitanju, Honor, uz tebe
smo. Zajedno ćemo to prebroditi. Ne brini. Sad si kod kuće i
nikada te više nećemo pustiti.”
Honor se naslonila na sestru, iznenadivši je svojom
potrebom za utjehom. Honor se uvijek držala na distanci s
cijelom svojom obitelji, pružajući pažnju i ljubav kad je to njima
potrebno, ali naizgled nikada nije tražila ništa od njih.
Mandie ju je čvrsto zagrlila i srela majčin zabrinuti pogled
u retrovizoru. Cynthia, vječito oprezna vozačica, prekršila je sve
do jednog prometnog propisa kako bi svoje kćeri što prije
dovezla kući.
414
Njezin otac i braća čekat će ih. Premda im je Cynthia

zabranila da pođu s njima, ustrajali su u tome da budu kod kuće
kad se Honor vrati. Kako će im pogledati u oči i reći im to što
mora? Ono što im nikada nije spomenula. Sada će morati
doznati za svaku sramotnu pojedinost njezine muke.
Zaustavili su se na prilazu, a Honor je hitro izmigoljila iz
sestrina zagrljaja pa požurila unutra. Kao što je i slutila, otac i
braća sjedili su u dnevnom boravku, nemarno skrivajući svoje
nestrpljenje i zabrinutost.
Mandie i majka ušle su za njom, a otac i braća uperili
nestrpljiv pogled u nju. I to je bila kap koja je prelila čašu.
Briznula je plač užasnuvši braću, a naročito Brada, i žurno
ih obišla pa izjurila na stražnju terasu. Spustila se na ljuljačku na
kojoj je uvijek pronalazila utjehu tijekom odrastanja, a suze su
nastavile teći.
“Cynthia, koji se vrag događa?” oštro je upitao Mike
zureći za Honor.
“Ne znam”, frustrirano je rekla Cynthia. “Ništa nije rekla.
Bila je blijeda poput duha kad se vratila u čekaonicu, a kada sam
je upitala što nije u redu, rekla je: ‘Ne ovdje’ Molila me da ne
razgovaramo ondje o tome. Rekla je da će nam reći kad
stignemo kući.”
“Pustite mene da razgovaram s njom” tiho je rekao Brad.
Brad je oduvijek bio blizak sa svojom najmlađom sestrom.
Od njezine rane dobi znao je da je posebna. Drukčija. Nježna i
dobra. Nikada ni za koga nije imala ružnu riječ, i bila je spremna
na sve kako bi pomogla bilo kome u nevolji.
On se najsnažnije protivio njezinom odlasku na Bliski
istok, ali shvaćao je njezin poriv. Ali nije želio da bude ondje.
415
Želio je da bude ovdje, gdje će je moći zaštititi. Gdje joj se neće

dogoditi ništa loše. A dogodilo se upravo ono od čega je najviše
strepio.
Ali živa je. Njihovo čudo. A sada pati i povukla se od svih,
premda je oduvijek bila potpuno iskrena i otvorena s njima. Što
god da nije u redu, mnogo je gore od svega što im je dosad
povjerila, a ta ga je činjenica užasavala. Što zaboga može biti
gore od onoga što je proživjela? Kao policajac susretao se sa
stravičnim okolnostima, ali oduvijek je uspijevao prevladati
strah. Ali sada? Ščepala ga je panika, paralizirajući ga. Stežući
mu vrat tako da je jedva disao.
Ne čekajući da se itko pobuni, okrenuo se i slijedio Honor
do stražnjeg trijema. Izišavši, a zbog svih jecaja koje je ispuštala
kao da joj se srce slama - kao da već jest slomljeno - grlo mu se
stegnulo te je jedva suspregnuo vlastite suze. Zato što je Honor
trebala njegovu snagu. Više nego ikada prije.
Tiho kako je ne bi uplašio, spustio se na ljuljačku pokraj
nje i privio njezino krhko tijelo uza se.
“Što nije u redu, malena?” nježno je upitao. “Znaš da mi
možeš sve reći. Što god da nije u redu, popravit ćemo to.”
“Ovo ne mogu popraviti” odvratila je glasa prepuna tuge.
“Nitko ne može. Trudna sam, Brade. O, Bože, trudna sam.”
Brad je naglo udahnuo, a lice mu je prvo poprimilo
zatečen, a potom ubojit izraz. “Nisi nam rekla... Hoću reći, nisi
nam gotovo ništa rekla. Samo da si patila i da su te mučili. Nisi
rekla da su te silovali.”
Bol je preplavila njegove oči te se nagnuo i privukao je u
naručje, njišući je amo-tamo, dršćući od tuge.
416
Honor se sklupčala u njegovu naručju, upijajući njegovu

snagu i ljubav. Njezin vječni stariji brat i zaštitnik.
“Nisu me silovali” šapnula je. “Pokušali su, ali muškarac...
zaštitio me muškarac koji je otac mog djeteta. Pobrinuo se da me
ne siluju. Ali... izdao me. Vjerovala sam mu. Rekao mi je da me
vodi kući, da ću biti sigurna i da će cijelo vrijeme biti uz mene.
Ali tada me drogirao i predao Maksimovu, a ne shvaćam zašto.
Zašto me prevario? Zašto me natjerao da mislim da mu je stalo?
Zašto me zaveo i rekao da će me vratiti obitelji, a zatim me
drogirao? Probudila sam se kao zarobljenica muškarca koji me
dvaput pokušao silovati. A zatim me predao muškarcu koji me
mučio. Ozljeđivao me električnim šokerom. Tukao. Želio me
slomiti, ali već sam bila slomljena. Hancock je to učinio. Nitko
više.”
“Dotad sam bila snažna. Odbijala sam se predati. Borila
sam se i nisam namjeravala olako odustati. Ali nakon što me
izdao, predala sam se. Nije mi preostalo ništa za što bih se
borila. Nisam marila. Nisam imala razloga živjeti i nisam željela
da me obitelj ikada vidi toliko slabu i shrvanu.”
“O, dušo”, rekao je njezin brat bolnim glasom, prigušenim
njezinom kosom. “Silno mi je žao zbog svega što si prošla. I što
još uvijek prolaziš”, ispravio se. Poljubio ju je u tjeme i
jednostavno je ostao grliti, dopuštajući tišini da se slegne kada
su njezini jecaji utihnuli. Svako toliko nogom bi pogurnuo
ljuljačku, tješeći je. Ne sileći je da govori više nego što želi. Samo
je čekao da razgovara s njime kad bude spremna. Premda je
potajno žudio za time da pronađe onog prokletog marinca koji
je vratio Honor kući i izrešeta ga u vezi s tim Hancockom.
Točnije, gdje ga Brad može pronaći. A zatim je želio izvršiti
417
malo staromodne pravde koja bi zauvijek stala na kraj njegovoj

policijskoj karijeri.
Vrijedilo bi.
Uzdahnuo je gladeći njezina leđa. “Znam da je to šok.
Znam da si preživjela nezamislive stvari. Ali imaš izbora, dušo.
Ako ćeš patiti ako rodiš to dijete, ako će te neprestano podsjećati
na bol i izdaju, možeš okončati trudnoću. Možeš ga dati na
posvajanje. Možeš učiniti što god je najbolje za tebe. Shvaćaš li?
Barem jednom misli na sebe. Nema ničeg lošeg u tome. Naročito
s obzirom na sve što si pretrpjela. Nitko te neće kriviti ni
osuđivati.”
“Ne!” žustro je odvratila. “To je dijete nedužno. Nije
učinilo ništa loše i neću biti toliko sebična da ga odbijem roditi
samo zato što će me podsjećati na bolne stvari. To dijete - moje
dijete - zaslužuje živjeti i neću ga se odreći. Otići ću. Ne želim
sramotiti ni tebe ni ostatak obitelji. Ne zaslužujete to.”
“Vraga ćeš otići” bijesno je odvratio Brad. “Trebaš obitelj
više nego ikada prije, i ako samo i pomisliš da ćemo ti dopustiti
da odeš samo zato što nas ne želiš sramotiti, onda si prokleto
sišla s uma. Ne postoji hrabrija, nesebičnija žena od tebe i neka
me vrag odnese ako dopustim da to prolaziš sama. Tvoja će
obitelj biti uz tebe na svakom koraku. Ja ću biti uz tebe na
svakom koraku. Sramotiti nas? Nikada ni jedna obitelj nije imala
više razloga ponositi se svojom kćeri i sestrom. Nije me briga što
će drugi misliti ili reći. Stajat ću iza tebe i svog nećaka ili
nećakinje i odjebati bilo koga tko bude rekao bilo što protiv
toga.”
“Tvoj brat ima pravo” rekao je njezin otac stojeći za
njihovim leđima.
418
Honor se okrenula i pognula glavu shvativši da je cijela

obitelj slijedila Brada na terasu te da su čuli sve što mu je
ispričala.
“Nećeš hodati spuštene glave kao da se nečega trebaš
sramiti” žustro je rekla njezina majka. “Ti si žrtva. Nisi kriva. To
nije tvoje djelo. I tako mi Boga, svi ćemo biti uz tebe na svakom
koraku.”
Honor je podigla pogled i uvidjela jednaku odlučnost u
svim njihovim očima. A zatim je iznova briznula u plač.
Mandie se približila i zauzela prazno mjesto s Honorine
suprotne strane tako da ju je sada okruživala zajedno s Bradom.
“Hoćeš li nam sada reći, Honor? Znali smo da nešto
prešućuješ. Da te nešto strašno povrijedilo, ali da ne želiš
govoriti o tome. Nećeš to moći vječno držati u sebi, inače ćeš se
slomiti.“
“Već sam slomljena”, potišteno je rekla Honor.
Brad je obujmio njezinu bradu tjerajući je da sretne njegov
pogled. “Vraga si slomljena. Ti si jedna od najsnažnijih žena koje
poznajem. Možda si trenutačno onesposobljena, ali ne i zauvijek.
Ni blizu. A ako nam dopustiš da ti pomognemo, ako nam se
povjeriš, pomoći ćemo ti. Nećeš to moći još dugo držati u sebi.
Osloni se na nas, dušo. Tomu služi obitelj. I sama bi učinila isto
za nas i znaš to. Nikada ne bi prihvatila nečiju šutnju kad bi
znala da patimo, a bogme ni mi nećemo prihvatiti tvoju.
Vjerujem u tebe, Honor. Čak i ako ti trenutačno ne vjeruješ u
sebe.”
Nagnula se i zagrlila ga, posve se ovijajući i grčevito
pridržavajući za njega kao da joj život ovisi o tome. Čvrsto je
419
zažmirila kada su joj nove suze nijemo potekle niz obraze. Brad
je promuklo odgovorio na njezino prigušeno “Volim te”.
A tada im je ispričala sve ono što je dotad izostavila. O
tome kako se zaljubila u Hancocka i njegovo obećanje da će,
nakon što su vodili ljubav, pronaći drugi način. Da je neće
žrtvovati zbog više svrhe. I to kako joj je lagao i da ju je upravo
to, a ne bilo što drugo što su joj učinili, dokrajčilo.
Kada je završila, osjećala je umor i mučninu. Njezina je
obitelj bjesnjela, prepoznala im je to u očima, po izrazima i
riječima.
Ali okružili su je svojom ljubavlju i bezuvjetnom
podrškom. Smislili su plan. Napravili su raspored odlazaka
ginekologu tako da netko uvijek može ići s njom. Njezin je otac
smjesta počeo planirati proširenje Honorine spavaće sobe kako
bi dijete imalo svoj kutak, ali da uvijek bude dovoljno blizu da
ga Honor može čuti.
Ruke su joj kliznule niz trbuh do blagog ispupčenja za koje
je vjerovala da predstavlja prijeko potrebne vraćene kilograme
nakon što se bila izgladnjivala gotovo do smrti. Liječnik je rekao
da je trudna četiri mjeseca. Kako to nije prije zamijetila?
Osvrnuvši se unatrag, shvatila je da su svi znakovi i
simptomi bili prisutni. Silni umor, mučnina, osjetljivost u
grudima i pretjerana emocionalnost. Ali nakon onoga što je
pretrpjela, kako je mogla i pomisliti da je u pitanju bilo što osim
posljedica svega toga?
Na neki neobičan način, veselila se pomisli na
Hancockovo dijete. Dio njega koji će živjeti kroz nju. Ono
najbolje od njih oboje. Ako bude dječak, odgojit će ga tako da
postane muškarac kakav je Hancock želio biti, ali je smatrao da
420
to nikada neće moći. Dijelit će Hancockovu volju da zaštiti

druge, i majčinu hrabrost i snagu.
Ako bude djevojčica, imat će onu čeličnu nit Hancockove
volje i ustrajati u provođenju pravde. A Honor će je naučiti da se
nikada ne podcjenjuje. Da slijedi svoje srce i snove te da nikada
ne izbjegava slabo utabane puteve.
Slavit će to dijete kao dar kakav i jest. Žalila je samo što
Hancock nikada neće upoznati svoje dijete i spoznati da je
sposoban voljeti i štititi te da nikada ne bi povrijedio ono što mu
pripada.
To dijete nosi njegovu krv. Honor ne. Premda je zbog svoje
misije mogao žrtvovati Honor, znala je da nikada ne bi žrtvovao
vlastitu krv i meso.
421
44. POGLAVLJE
HONORINA je majka izišla na terasu mršteći se u licu.

“Neki te muškarac došao vidjeti. Kaže da je važno.”
Honor je podigla pogled i osjetila kako joj kralježnica trne
od strepnje. Ali ne, nema razloga za strah. Njezina je obitelj
ovdje. Ništa joj se ne može dogoditi.
“Dovedi ga” tiho je rekla Honor. “I, molim vas da nas
ostavite nasamo dok ne doznam što mi ima reći.”
Majka je djelovala kao da će se usprotiviti, ali uvidjevši
odlučnost u Honorinim očima, stisnula je usne, kimnula pa
nestala puštajući Honor da čeka i brine zbog svog neočekivanog
posjetitelja.
Nakon nekoliko trenutaka vrata su se otvorila, a Honor je
načas odbijala podići pogled. Zatim je progutala knedlu, ne
želeći više biti kukavica kakva je već dugo bila i podigla pogled.
Šok ju je pogodio poput munje.
“Conrade?”
Ozbiljno je kimnuo.
“Bit ćemo unutra”, rekla je njezina majka, prije se
obraćajući Conradu nego Honor. Bilo je to jasno upozorenje, na
što se Conrad malčice nasmiješio.
“Nemam namjeru nauditi vašoj kćeri, gospođo
Cambridge”, blago je odvratio Conrad. “Ali želio bih nasamo
razgovarati s njom.”
422
Cynthia je kimnula i nevoljko se povukla, premda je

Honor znala da će se cijela obitelj nagurati iza vrata i neprestano
ih motriti.
“Izgledaš grozno” ispalio je sjedajući nasuprot ljuljački na
kojoj je Honor sjedila.
“Isto bih i ja mogla reći tebi” sarkastično je odvratila.
“Istina” prepredeno je odvratio. “Ali brineš me, Honor. Ne
izgledaš nimalo dobro.”
Podigla je obrvu. “Što radiš ovdje, Conrade?”
“Došao sam iz mnogo razloga” rekao je. “Došao sam ti
zahvaliti jer si mi spasila život. Došao sam ti se ispričati jer sam
te iznevjerio. Ali najvažniji je razlog taj da sam ti došao reći da te
Hancock nije izdao, Honor.”
Ukipila se, a pogled joj je postao krut i bezizražajan. “Ne
želim razgovarati o Hancocku. Ako je to sve što si mi došao reći,
možeš ići.”
Conradovo je lice postalo jednako kruto i odlučno.
Nagnuo se prema njoj, neumoljiva izraza.
“Neću otići dok ti ne kažem sve što imam reći. Što ćeš
učiniti s time, to je samo tvoja stvar, ali reći ću ti što se zapravo
dogodilo.”
Honor je zatvorila oči, iznova preplavljena tugom. U
tjednima otkad je doznala da nosi Hancockovo dijete, silno se
trudila zaboraviti na njega i njegovu izdaju. Gledati naprijed, a
ne natrag. Usredotočiti se na maleni, nevini život u sebi koji je
bila spremna štititi do posljednjeg daha.
“No, reci što imaš”, promuklo je odvratila. “A onda
odlazi.”
423
“Znaš da se predomislio. Da smo cijelu noć probdjeli

smišljajući drugi plan. A onda te drogirao i mrzio se zbog toga.
Prezirao se zbog onoga što je znao da mora učiniti. Iz dvaju
razloga: kao prvo, Maksimov je naredio da te preda drogiranu
pa smo bili prisiljeni održati taj privid. Kao drugo, zato što dok
si bila u nesvijesti, Maksimov nikako nije mogao vidjeti ono što
je nama bilo potrebno da vidi. Previše si iskrena, Honor. Nema
šanse da bi te Maksimov pogledao i vidio prestravljenu,
poraženu i slomljenu zatočenicu kakvu je očekivao. Vidio bi
hrabru, prkosnu ženu koja bi mu prije pljunula u oko nego
dopustila da je ikada ustraši.”
“To je i učinio”, istaknula je Honor. “Nazvala bih to
uzaludnim gubitkom dragocjenog sna.”
Conrad je odmahnuo glavom. “Ne shvaćaš. Nije ti smio
ispričati plan. Bože; kako je to želio. Mrzio je pomisao na to da
će te prevariti; premda si mu poklonila svoje povjerenje. Premda
se zakleo da te neće iznevjeriti. Ali previše je toga ovisilo o tvom
neznanju. Ništa nisi smjela znati, inače smo mogli ugroziti cijelu
misiju i svi stradati. A Hancock je jasno dao do znanja da si nam
ti jedini i glavni prioritet. Da čak i ako to znači da moramo
pustiti Maksimova da pobjegne, da ćemo te zaštititi po svaku
cijenu.”
Honor mu je uputila zbunjen pogled jer nije razumjela
ništa od toga što je govorio.
“Isplanirali smo zasjedu. Vidiš, prvotni je plan bio predati
te Maksimovu kako bismo mu se približili. Kako bismo konačno
doprli u njegov uski krug nakon godina posredovanja s ljudima
poput Bristowa. On bi te predao Novoj eri dok bismo mi iz
temelja rušili njegovu operaciju. Svakog sudionika, svaki izvor
424
zločina. Željeli smo uništiti čitavu njegovu mrežu, a zatim smo

ga namjeravali smaknuti. Za to nam je trebalo vrijeme. Mnogo
vremena. Ti bi stradala u rukama Nove ere dok bismo mi
završili s uništenjem Maksimovljeve organizacije.
“Ali Hancock se predomislio. Bristow je dogovorio
razmjenu prema Maksimovljevim uvjetima, ali mi smo
isplanirali zasjedu. Samo smo se željeli približiti dovoljno da
smaknemo Maksimova i odvedemo te, ma što morali učiniti
kako bismo to postigli. Nije mario što će svi njegovi kontakti
preživjeti, što će netko drugi jednostavno preuzeti uzde
Maksimovljeva carstva. Samo ga je želio smaknuti, zaštititi tebe i
otići. S tobom. I dopustiti nekom drugom da se prihvati zadatka
uništenja Maksimovljeva nepreglednog carstva.”
“Ali otkud onda...
Nabrala je čelo, posve zbunjena. Bila se probudila u
kavezu, a Maksimov se poigravao njome. Danima ju je mučio. A
zatim se probudila u zrakoplovu pored Hancocka, koji ju je
odvodio Novoj eri.
“Maksimov je očito imao više doušnika unutar
Bristowljeve organizacije. Bili smo sredili jednog koga smo
uspjeli otkriti. Ali drugi je prenio informaciju da je Hancock
pošizio i ubio Bristowa nakon što te pokušao silovati. Stoga su
oni nas napali iz zasjede, a ne obratno. Izgubili smo Mojoa”,
bolnim je glasom rekao Conrad. “Viper i Cope zadobili su teške
ozljede, a Hancocka su dvaput upucali. Bio je napola mrtav, ali
čak te i tada Maksimov morao iščupati iz njegovih ruku.
Hancock je zatražio naplatu svih svojih dugova od organizacije s
kojom nije u najboljim odnosima. Nismo neprijatelji, ali nismo ni
saveznici. Nije ga bilo briga. Nema ponosa kada je riječ o tebi.
425
Preklinjao je da mu te pomognu pronaći i spasiti. Beskrajno je

mučio sama sebe znajući da si u Maksimovljevim rukama, a da
ne može učiniti ama baš ništa. Krivi se. Vjeruje da te izdao. Da te
iznevjerio. Sve ono što vjeruješ o njemu, on vjeruje sam o sebi.
Ali nije te izdao, Honor. Misija je otišla kvragu. Pretrpjeli smo
teške gubitke, ali svejedno nije posustao, iako mu je očajnički
trebala liječnička pomoć.”
Honor je preneraženo odmahnula glavom. “Ne
razumijem.” Činilo se da nije u stanju reći ništa drugo. Bilo je
previše toga za probaviti, u nekoliko sekundi promijeniti
mišljenje koje je mjesecima gajila i tugovala zbog njega.
“Honor, on te voli”, nježno je rekao Conrad. “Hancock
nikada nikog nije volio, osim obitelji koja ga je usvojila. Nikada
ga nitko nije volio osim njih. Nikada nije osjećao da zaslužuje
ljubav. Smatra se čudovištem. Vjeruje da je gori od Maksimova.
Umire iz dana u dan. Tuguje i muči samog sebe, voli te, a zna da
te nije vrijedan, da te ne zaslužuje. Razočarao te. Izdao.
Dopustio je Maksimovu da ti naudi i nikada si to neće oprostiti.”
“Zašto mi to sve govoriš?” šapnula je.
“Zato što vjerujem da patiš jednako kao on. Vjerujem da
ga voliš jednako kao što on voli tebe. Vjerujem da oboje umirete i
da ste se predali. I znam da si jedina koja ga može spasiti. Nisam
mogao dopustiti da nastaviš vjerovati u ono protiv čega se ni on
sam ne bi branio, zato što vjeruje u sve to. Da te izdao. Da te
razočarao. Povrijedio. Manipulirao tobom. Lagao ti. Ali, Honor,
nisi ga vidjela dok nam je govorio da se misija promijenila. Nisi
vidjela odlučnost u njegovim očima kada nam je rekao da si ti
jedini prioritet, da je tvoja sigurnost na prvom mjestu. Bolio ga je
kurac za misiju i za to hoće li uspjeti smaknuti Maksimova.
426
Pokušao je postupiti časno i poštedjeti te, ali istodobno ukloniti

ozbiljnu prijetnju tisućama nevinih života. I zbog toga je izgubio
sve.”
Suze su kliznule niz Honorine obraze te se obgrlila
rukama, njišući se naprijed-natrag na ljuljački.
“Zašto nije objasnio? U avionu. Nakon što me izbavio od
Maksimova. Zašto me pustio da vjerujem kako me predaje
Novoj eri? Zašto nije barem pokušao?”
“Zato što si vjerovala u to. Nisi bila ondje, Honor. Bila si
tisuće kilometara dalje i ne bi poslušala ni jednu riječ koju bi ti
uputio. A teško je braniti se ili objašnjavati kada osjećaš da si
kriv za sve i jedan grijeh za koji si ga optužila. Nije se branio jer
je znao da je kriv za zločine koje je počinio protiv tebe. I voli te
jednako kao što mrzi samog sebe.”
“Gdje je?” oštro je upitala.
Conrad je zatvorio oči. “Ne znam. Nestao je nakon što su
Maksimov i Nova era smaknuti. Titan više ne postoji. Svi smo
otišli na svoju stranu. Završili smo. On je vuk samotnjak, Honor.
Otišao je nekamo kako bi umro polaganom i bolnom smrću zato
što ne može živjeti s onime što ti je učinio. Ali jedno znam. Voli
te svim svojim srcem i dušom. Radio sam s njime, slijedio ga i
bio mu odan više od deset godina. A prije tebe, svaka osobina
koju mu pripisuju bila je istinita. Sličio je stroju prije nego
čovjeku. Ništa nije osjećao. Imao je vlastiti kodeks i živio po
njemu. Viša svrha. Katkada je to podrazumijevalo žrtvovanje
nevinih. Mrzio je to, ali znao je da predstavlja nužno zlo.”
“Ali ti si sve promijenila. Promijenila si njega. Odjednom je
poželio biti muškarac koga si vidjela u njemu. Poželio je biti bolji.
Zbog tebe. Ti si ga naučila voljeti. Osjećati. Biti čovjekom.
427
Nikada neće zavoljeti nekog drugog. Zauvijek će voljeti tebe,

jednako kao što će vječno mrziti samog sebe zbog onoga što ti je
učinio.”
“A kako da ga pronađem?” frustrirano je upitala.
“Dovraga, Conrade, ne možeš doći ovamo i reći mi sve to i onda
otići, a da me barem nekako ne uputiš. Neću dopustiti da si to
radi. Neću. Volim ga. Imaš li pojma koliko sam patila dok sam
vjerovala da me iskoristio, izdao i dopustio Maksimovu da me
muči?”
Conradove oči poprimile su izmučen izgled. “I ja sam te
iznevjerio, Honor. Ne samo Hancock. Svi smo te iznevjerili.”
“Glupost” bijesno je odvratila.
Tuga joj je preplavila oči. “Tako mi je žao zbog Mojoa. Bio
je dobar čovjek. Nije zaslužio umrijeti zbog mene zato što je
Hancock promijenio tijek misije. Jesu li Viper i Cope sada
dobro?” tjeskobno je upitala.
Conrad se lagano nasmiješio, posežući kako bi nježno
stisnuo njezin dlan. “Vječno zabrinuta za druge. Ti si izuzetna
žena, Honor. Život mi je ljepši jer sam te upoznao. I ako uspiješ
spasiti Hancocka, bit ću ti vječno zahvalan. Da, Mojo je bio
dobar čovjek, ali umro je u miru. Pruženo mu je iskupljenje,
nešto za što ni jedan od nas nije ni pomišljao da će dobiti. Viper i
Cope također su dobro. Ne znam gdje je Hancock, kunem ti se.
Ali mogu te uputiti k ljudima koji možda znaju ili ti barem
mogu pomoći da ga pronađeš.”
Gorljivo se nagnula naprijed. “Reci mi.”
“Sam ću te odvesti onamo” rekao je. “Neću te poslati bez
zaštite. A i nije tako daleko. Dover, Tennessee, nekoliko
428
kilometara južno od granice Kentuckyja. Za koliko se možeš

spremiti?”
Već je ustajala s ljuljačke. “Pričekaj pet minuta.” Conrad se
nasmiješio promatrajući je kako maršira, pogleda ispunjena
odlučnošću. Tupa, beživotna maska koja je prianjala za nju
poput kože isparila je te je nalikovala na Honor kakva je i bila
kada ju je tek upoznao. Vatrena i borbena. Srčana i hrabra.
Ako itko može spasiti Hancocka, onda je to ona. Gotovo
mu je bilo žao tipa. Gotovo. Zato što neće ni znati što ga je
snašlo kada ga Honor Cambridge pronađe.
429
45. POGLAVLJE
HONORINA obitelj jasno je dala do znanja da ona neće ići

nikamo s muškarcem koga ne poznaju, a bogme ni da će ići
sama s Conradom. Brad je ustrajao u tome da pođe s njom, a
Conrad i ona jednako su se zalagali da pođe sama.
Izbila je svađa te je svaki član Honorine obitelji zahtijevao
da ide s njom.
“Moram to učiniti” tiho je rekla Honor.
“Shvaćam da me ne poznajete i da mi nemate razloga
vjerovati” smireno je rekao Conrad. “Ali štitit ću Honor
vlastitim životom. Imate moju riječ. A tamo kamo idemo, neće joj
prijetiti opasnost. U svakom će je trenutku okruživati čitava
vojska muškaraca. Ovo je važno vašoj kćeri. Mora zacijeliti, i
upravo to namjeravam postići. Ako je volite, a znam da je tako, i
ako joj vjerujete, što također znam, morate je pustiti da to učini.
Potrebno joj je ako ikada više misli biti osoba kakva je bila
nekoć”
“Nemam mnogo vremena” nestrpljivo je rekla Honor.
“Vjerujte mi, znam što radim. Javit ću se. Conrad će vas
obavještavati. Ali moram to učiniti ako želim preživjeti.” Lica
članova njezine obitelji odražavala su šok i zabrinutost, ali i
pomirenost, kao kada je čvrsto odlučila otići na Bliski istok kako
bi pomagala onima kojima je pomoć očajnički potrebna.
430
Okupili su se oko nje, grleći je i plačući dok su je ljubili i

govorili joj da je vole. A zatim je Brad uputio oštar pogled
Conradu.
“Znam takve kao što si ti. Znam što činite u ime pravde.
Ne osuđujem te. Ali zaštitit ćeš moju sestru. Branit ćeš je i, ako
stvari pođu po zlu, izvući ćeš je. Nije me briga što će htjeti ili
željeti. Vratit ćeš je kući kamo i pripada.”
Conrad je zauzeo stav mirno u znak poštovanja prema
predstavniku zakona.
“Dao bih život za nju”, iskreno je odvratio. “Ona je spasila
moj, a ja vraćam svoje dugove. Kunem vam se da će biti sigurna
sa mnom.”
Honor je zagrlila sve do jednog člana obitelji, a zatim
izgurala Conrada da što prije krenu.
“Koliko je daleko? Vozimo se ili letimo?”
“Letjet ćemo. KGI ima zaštićenu privatnu pistu na
kompleksu. To je ne samo najbrži već i najsigurniji način.”
Koljena su joj zaklecala od olakšanja. Sada kad je doznala,
svaki joj je trenutak predstavljao agoniju. Svaka sekunda daleko
od Hancocka djelovala je poput vječnosti.
HONOR je nervozno progutala knedlu dok je jedan od

muškaraca koji su ih dočekali na pisti i odvezli u “ratnu sobu”
utipkavao ulaznu zaporku, nakon čega su se vrata rastvorila
tolikom brzinom da je iznenađeno trepnula.
Namjerno je obukla nekoliko brojeva veću, široku majicu,
zato što joj se petomjesečni trudnički trbuh čvrsto zaoblio. Ali
zbog svih onih izgubljenih kilograma i izgladnjivanja kojem se
431
podvrgla, trudnički kilogrami djelovali su kao da se vraća svojoj

uobičajenoj težini i opsegu.
Osim toga, željela je da Hancock želi nju. Željela je da je
voli nevezano za bilo što drugo. A znala je, bez obzira na to voli
li je ili ne, želi li je ili ne, da je nikada ne bi odbio ako dozna da
nosi njegovo dijete.
Nije bila prevarantica po naravi, ali nije željela
manipulirati njime ili ga natjerati da donese odluku koju inače
ne bi donio nakon što otkrije da je trudna. Najprije je željela
doznati ishod svog iskrenog razgovora s Hancockom.
Čim su je ugurali u glavnu sobu, uvidjela je da su se tom
prigodom okupili naoko svi koji rade za KGI. Bila joj je potrebna
samo jedna osoba koja će joj reći kako da pronađe Hancocka, ne
i prostorija krcata opakim operativcima.
Odjednom ju je ščepao bijes. Bila je sita beskrajnog
strahovanja pred vojnicima, plaćenicima, teroristima, šupcima i
kime god. Ako su je namjeravali zastrašiti, mogu je slobodno
poljubiti u dupe.
Suzila je oči pa iskoračila iza Conradova zaštitničkog
stava.
“Čujte, je li stvar u tome da vas dvadeset ili koliko već zna
gdje se Hancock nalazi ili me samo zajebavate i pokušavate
uplašiti? Zato što, ako je to sve što imate, samo dajte.”
Odgovorili su joj širokim osmijesima i gdje kojom
provalom smijeha, a zaklela bi se i da je čula ženski glas kako
govori: “Bravo, curo.”
Jedan je muškarac istupio sa smiješkom na licu. Imao je
tamnoplavu kosu i najbistrije plave oči koje je ikada vidjela.
432
Ispružio je ruku pa nije imala drugog izbora nego je nevoljko

primiti.
“Gospođice Cambridge, počašćen sam što se ponovno
vidimo. Ja sam Sam Kelly.”
Zurila je u njega, pomalo zbunjena, ali tada je shvatila da
je zacijelo sudjelovao u misiji njezina spašavanja od Maksimova.
Što znači da je suočena s prostorijom punom ljudi koji su vidjeli
u kakvom se stanju nalazila kad su je izbavili.
Uspravila se u leđima. Odbijala je osjetiti sram zbog toga.
Prestat će se osjećati poniženo zbog stvari nad kojima ne
posjeduje nikakvu kontrolu i prestat će biti strašljiva poput
jebenog miša. Mogla bi ići na poduku kod jedinih dviju članica
KGI-a. One sasvim sigurno nisu izgledale poput prestrašenih
miševa.
“Tko mi može reći gdje ću pronaći Hancocka?” oštro je
upitala, nabacivši svoj najžešći izraz lica. Onaj za koji joj je Brad
rekao da ga podsjeća na neodoljivog mačića koji frkće prvi put u
životu.
Nestrpljivo se počupala za kosu i ne pričekavši odgovor.
“Što je to s muškarcima, njihovim proizvoljnim odlukama
i uvjerenjem da znaju sve odgovore na ovom svijetu? Zašto
muče sami sebe kada misle da su nekoga izdali ili povrijedili i
da, premda se toj osobi možda čini da su je sjebali, muškarac to
zna, ali se i ne trudi objasniti jer on vjeruje da je kriv što ju je
izdao i povrijedio. Stoga ode u nekakvu junačku potjeru i cmolji
i kmeči i bogzna što sve što vi muškarci volite raditi” rekla je s
daškom prijezira. “Ali znam što Hancock neće učiniti, stoga neka
mi Bog pomogne ako netko od vas ne ispljune nekakvu
433
informaciju i to brzo, jer vam se neće svidjeti ono što će se

dogoditi.”
Ostali su je promatrali razjapljenih usta, vidno
preneraženi, ali kada je svoju tiradu privela kraju, počeli su se
smijati tako da su im suze stale curiti niz lice. Pobjesnjela je na
njih što hihoću poput hijena kad je u pitanju njezin život.
Njezina budućnost. Budućnost njezina djeteta. I Hancockova.
Garrett je prodahtao: “O, Bože, nikada ovo neću
zaboraviti. Mučit ću tog gada do kraja života. Ovo je
neprocjenjivo.”
Honor je stisnula zube i odmarširala ravno do mrge pa mu
se unijela u lice. Zamalo ga je srušila, a to bi joj i uspjelo da nije
leđima udario u zid, zapavši u nepovoljan položaj.
“Što je tebi? Kako se možeš smijati u ovakvom trenutku?
Baš si kreten.”
Garrett ju je skrušeno pogledao. “Oprostite, gospojo.
Nisam htio biti nepristojan.” Hitro je pogledao svoje timske
kolege, preklinjući za pomoć. Oni su samo prasnuli u još jači
smijeh.
Honor je podigla ruke u zrak. “Ovo nema smisla. Potrošila
sam čitav dan na dolazak. Dobro, sama ću ga pronaći. Nimalo
zahvaljujući vama.”
Odmarširala je pokraj sviju s Conradom za petama i
približila se vratima. Sam je uhvatio njezinu ruku i nježno je
zadržao. Oči su mu i dalje bile razgaljene, ali svjesno se potrudio
djelovati ozbiljno i iskreno.
“Zbilja ne znamo gdje se Hancock nalazi, ali znam tko bi
nam možda mogao pomoći. Možeš li pričekati dvije sekunde
dok obavim poziv?”
434
Načas ga je proučavala, uvidjevši da je posve ozbiljan.

Konačno netko s malo mozga. Kimnula je.
Sam je uzeo telefon i pritisnuo samo jednu tipku,
očigledno nazivajući nekog koga dobro poznaje.
“Eden, dušo? Sam je. Dođi u ratnu sobu što prije. Može?
Važno je.”
Nastala je kratka stanka nakon čega se Sam nasmiješio.
“Hvala ti, Eden. Najbolja si.”
“Joe, iziđi pred Eden kako joj ne bi bilo neugodno ući u
ratnu sobu” naredio je Sam.
Donovan je zirnuo prema nadzornim kamerama koje su
snimale preko trideset različitih prostora. “Nema potrebe.
Swanny je s njom i ne djeluje sretno što nisi pozvao i njega.”
“Neka nas Bog sačuva od mladenaca” zgađeno je rekao
Joe.
Čitava mu je prostorija uputila znalačke cereke.
“Ah, kucnut će i tvoj čas, braco” nadmeno je rekao Garrett.
“I predviđam da ćeš pasti gore nego svi mi zajedno.”
Joe je podigao srednji prst dok su ostali umirali od
smijeha.
P. J. i Skylar, dvije članice KGI-a, iz solidarnosti su prišle
Honor kako ne bi bila okružena tolikim testosteronom, ili zato
što su jednostavno drage.
“Kako si, Honor?” tiho je upitala P. J. “Istinski.”
Nešto u očima te žene govorilo je Honor da je vidjela i
pretrpjela užasne stvari te da zna što je Honor proživjela i još
uvijek proživljava.
Nasmiješila se, ali izraz joj je prije djelovao kao bolna
grimasa. “U početku baš i nisam bila dobro. Ali sada... imam
435
nade. Ako uspijem natjerati određenog umišljenog muškarca da

mu dođe iz guzice u glavu, sve će biti sjajno.” Skylar je
zakreštala od smijeha, privlačeći sumnjičave poglede svojih
timskih kolega. Odvratila im je tek nevinim smiješkom koji nije
nimalo smanjio nelagodu u njihovim očima.
P. J. je još uvijek ozbiljno promatrala Honor. “Kako god da
prošlo, što god se dogodilo, uspjela ti uvjeriti Hancocka da
uključi mozak ili ne, taj te čovjek voli. Svi u ovoj sobi znaju
koliko te voli. Hancock je krut čovjek. Nitko od nas nije ni
pomišljao da je sposoban voljeti bilo koga, ali s vremenom smo
počeli nazirati tračke ljudskosti i shvatili da je Hancock rezultat
svoje obuke. Smrtonosan je, ali ima srce. Dobar je on čovjek,
Honor.”
Honor se nasmiješila. “Znam. I hvala ti.” Dotaknula je
ženin dlan. “To mi mnogo znači. I drago mi je što nisam jedina
koja vidi ono što skriva ispod svoje grube vanjštine.” Vrata su se
otvorila, a Honorino je srce poskočilo ugledavši apsolutno
prekrasnu, visoku plavokosu ženu kako graciozno ulazi zajedno
s muškarcem višim za nekoliko centimetara, izbrazdana lica i
mišićavog tijela kojim je mogao parirati bilo kojem muškarcu na
tom kompleksu.
Eden je raširila oči uvidjevši da se okupio čitav KGI te je
bojažljivo pogledala prema muškarcu pokraj sebe za koga je
Honor pretpostavila da je njezin muž. Povukao ju je prema sebi i
utisnuo poljubac u njezinu sljepoočnicu.
“U redu je, dušo”, ohrabrio ju je.
Sam joj je prišao i srdačno je zagrlio. “Hvala što si tako
brzo došla. Ovdje je netko tko silno želi pronaći Hancocka i
pitali smo se bi li joj mogla pomoći?”
436
Eden je zbunjeno nabrala čelo, ali prije nego što je uspjela

pogledom prijeći sobom kako bi pronašla “onu” koja treba
njezinu pomoć, Sam ju je povukao u stranu i tiho joj se obratio
tako da ga ostali nisu mogli čuti.
Eden je isprva djelovala zatečeno. Potom su suze zablistale
u njezinim očima neobične boje te se nasmiješila. Njezino
olakšanje bilo je toliko zamjetno da se Honor zapitala kog joj to
vraga Sam govori.
Kada ju je poveo prema Honor, Eden je jurnula pokraj
Sama i zgrabila zapanjenu Honor. Čvrsto ju je zagrlila, a Honor
je osjetila kako ženino tijelo dršće od emocija dok ju je grlila.
Kada se konačno odmaknula, na licu je imala široki
osmijeh, a u očima blistave suze. Honor je preneraženo zurila u
nju dok je Eden primala Honorine dlanove i stiskala ih jednako
čvrsto kako je maločas primila nju.
“Nemaš pojma koliko sam dugo molila za ovaj dan” rekla
je Eden, glasa prepuna emocija. “Guy je bio strašno izgubljen u
mladosti. Moji su ga roditelji primili k sebi. Bio im je sin poput
moja dva starija brata, Raida i Rykera. Moja je obitelj jedina koju
je Guy ikada imao.”
Okrenula se i nacerila ostatku KGI-a, a ovi su zastenjali.
Zatim je vratila pogled na Honor s prepredenim osmijehom na
licu.
“Samo su bijesni zato što je Guy dio moje obitelji, a sad je i
KGI moja obitelj, što Guya i KGI čini istom obitelji. Nikada nisu
bili pretjerano sretni zbog te činjenice. Ali pomirit će se već”
vedro je dometnula. “Naročito sad kad si ti ovdje. Promijenit ćeš
Guyev život.”
437
“Već ga je promijenila” rekao je Conrad, oglasivši se prvi

put otkad je došao.
Ostali članovi KGI-a namrgodili su se zureći u Conrada
kao da su se tek sada sjetili da je dopratio Honor. Honor im je
uzvratila jednako žustrim mrštenjem.
“Da ga nikad niste tako gledali. On je moja obitelj i Guy će
biti moja obitelj, što Eden čini dijelom moje obitelji, a posredno i
vas. Stoga je Conrad također dio vaše obitelji.” Conrad je
djelovao zgranuto. Njegov zapanjeni izraz bio je smiješan. KGI
se samo podsmjehnuo te je začula mrmljanje o tome kako žene
vladaju svijetom.
“Znam da ti se žuri, stoga te više neću zadržavati” Eden je
rekla Honor. “Guy se nalazi u očevoj kući s mojom braćom, a
sudeći po njihovim riječima, toliko je nesretan otkad je stigao da
su spremni ubiti ga na spavanju.”
Honor je pogledala u Sama dok joj je srce nabijalo u grlu, a
njegov se pogled smekšao.
“Hoćeš li me odvesti k njemu?” nesigurno je upitala. Sam
je prevalio kratku udaljenosti između njih i zagrlio je. “Naravno,
dušo. Čim natočimo gorivo u mlažnjak.” Potom se okrenuo i
nacerio braći. “Onda, tko želi ići i svjedočiti najvećem padu u
povijesti čovječanstva?”
Sobom je eksplodirao zbir povika hooyah i oohrah, a Honor
je još zbunjenije pogledala Sama. Jesu li svi oni ludi?
Nasmiješio se. “Ne obaziri se na nas. Dugo smo čekali da
Hancock ipak dokaže da je vražje ljudsko biće.”
Okrenuo se Eden. “Nazovi oca, dušo, i reci mu da sjedne
na Hancocka ako treba i da ga ne ispušta iz vida dok ne
stignemo.”
438
Potom je stao izvikivati niz naredbi kako bi se za manje od

pola sata mogli vinuti u zrak.
VELIKI Eddie Sinclair spustio je slušalicu i okrenuo se

svojim sinovima, Raidu i Rykeru.
“Eden je zvala”, rekao je zbunjeno. “Želi da zadržimo
Hancocka i pobrinemo se da nikamo ne mrdne dok ona ne
stigne. Kaže da ima lijek za njegovu bolest.”
“E, pa, hvala kurcu” mračno je odvratio Raid. “Sit sam
sveg tog malodušja i samo sažalijevanja.”
“Amen, jebo te” žustro je odvratio Ryker.
439
46. POGLAVLJE
EDEN je predvodila kolonu na putu prema ulaznim

vratima svoje obiteljske kuće. Bilo je dobro što se smrknulo jer
nije bilo šanse da svita od dvadeset opakih operativaca koji su
pratili Honor, Eden i Swannyja, koji ni na trenutak nije puštao
svoju ženu iz vida, prođe neopaženo.
Vrata su se otvorila prije negoli je Eden stigla i pokucati, a
na dovratku su se pojavili čovjek za koga je Honor pretpostavila
da je njezin otac te njezina starija braća. Guyeva obitelj.
Tri su muškarca prešla pogledom preko Swannyja i Eden,
a zatim konačno dospjela do Honor, poprimivši osupnut izraz.
Stariji je brat zatresao glavom. “Nema šanse”, promrmljao
je.
“Nema jebene šanse” složio se mlađi brat.
Edenin se otac nasmiješio i s lica odagnao zabrinutost i
tugu. Odjednom je djelovao mlađe čim su se njegove duboke
bore opustile dok je zurio u Honor.
“E, neka me vrag odnese” zadivljeno je rekao. “Nikad
nisam mislio da ću doživjeti ovaj dan.”
To je raspizdilo Honor pa je položila oba dlana na kukove
i oštro se zagledala u muške članove Edenine obitelji.
“Što je s vama, ljudi? Ponašate se prema Guyu kao da nije
ljudsko biće ili sklon ljudskom ponašanju. Ne znam što je gore,
440
to što on sam vjeruje da ne posjeduje dušu ili što tako misli

njegova obitelj.”
Edenina su braća prasnula u smijeh, ali izbrazdano lice
njihova oca smekšalo se. Zakoračio je prema Honor i privukao je
u zagrljaj od kojeg je pomislila da će joj popucati kosti pa se
pokušala odmaknuti. Možda je dosad uspješno skrivala
trudnoću, ali tako čvrst zagrljaj ukazat će na njezin pod odjećom
skriven trudnički trbuh.
“Dobrodošla u obitelj, draga. Dugo smo čekali da netko
poput tebe naglavce okrene Hancockov svijet. Ja sam Eddie, a
ovo su moji sinovi, Raid i Ryker” Prstom je pokazao tko je tko.
A zatim, naizgled tek tada primijetivši hordu nabrušenih
muškaraca kako stoje iza Eden, Swannyja i Honor, Edenin je
otac upitno pogledao kćer.
“Eden? Tko su svi ovi ljudi u mom dvorištu?”
“Ah, došli su svjedočiti Guyevu padu” vedro je odvratila
Eden. “Mrak je pa ih ne možeš vidjeti, ali to je KGI.”
“Nathane? Joe?” upitao je Ryker obilazeći oca kako bi
provjerio tko je sve dopratio Eden i Honor.
Eddiejevo se lice ozarilo prepoznavši ostatak tima svog
zeta kada su pristupili kako bi pozdravili Sinclairove.
Eddie i Ryker na silu su zagrlili Skylar i rukovali se sa
Zaneom.
“Drago mi je što vas vidim, gospodine” oglasio se Joe. “A
to što je čitav KGI ovdje? Nema šanse da propustimo priliku
svjedočiti kako Hancock pada na koljena pred ženom od jedva
metar i pol. Namjeravamo se pobrinuti da to nikada ne
zaboravi. Čak ni Steele nije bio toliko zabavan kad mu je žena
servirala njegova vlastita jaja na pladnju.”
441
“Jebi se” bezobrazno je odvratio Steele, i dalje skriven u

sjeni.
“Halo?” zarežala je Honor, osjetno nestrpljivim i
frustriranim glasom. “Gdje je on?”
“Rado ću te osobno odvesti k njemu” samodopadno je
rekao Raid. “
No, uđite” rekao je Eddie okupljenoj gomili.
“Pretpostavljam da ćemo ih naposljetku oboje vidjeti. Bit će nam
mnogo udobnije u dnevnom boravku.”
Napustivši ostale, Raid ju je poveo uza stube te do sobe na
samom kraju dugačkog hodnika. Zastao je i spustio pogled na
nju, smrtno ozbiljna lica.
“Ako nam ga uspiješ vratiti, zauvijek ću biti tvoj dužnik.
Predao se, Honor. Nema nimalo volje za životom i toliko pati da
mi je teško uopće i gledati svog brata.”
“Ah, povratit će se on” zavjetovala se. “Makar ga morala
istući, zavezati i odvući natrag kući, ne odlazim bez njega.”
Raid se nasmijao i nagnuo se kako bi je poljubio u čelo.
“Znaš što? Vjerujem ti na riječ, sestrice.” Zatim mu se lice iznova
uozbiljilo. “Želiš li da ja prvi uđem?”
Honor je zakolutala očima. “Guy mi nikada ne bi naudio.
Trebalo bi te brinuti hoću li ja nauditi njemu, Ali, ne. Ovo je
privatna stvar. Želim da budemo posve sami.”
Raid je kimnuo i zaputio se niz hodnik. Honor je pričekala
dok nije nestao iz vida i tek se tada okrenula prema Guyevim
vratima. Prinijela je dlan kvaki, pribojavajući se da će vrata biti
zaključana te da joj neće htjeti otvoriti. Ali tada je odmahnula
glavom. U prizemlju se nalazi više od dvadeset muškaraca koji s
lakoćom mogu razvaliti ta vrata. Ući će, milom ili silom.
442
Na svoje olakšanje, tiho zakrenuvši kvaku, ustanovila je

da su vrata otključana te ih lagano odškrinula. Ipak, oklijevala je
jer se unatoč svoj hrabrosti i odlučnosti silno bojala da je neće
željeti ni pogledati. Doživjeti je. Poslušati.
Iznutra se začulo frustrirano režanje. “Rekao sam da me
jebeno pustite na miru. Što vam tu nije jasno, šupci jedni
naporni?”
Honor je odgurnula vrata do kraja i umarširala u sobu s
rukama na kukovima. Kada ju je Hancock ugledao, gotovo se
prevrnuo s kreveta. Pojurio se uspraviti, šokirana lica. A zatim
su njegov prvotni izraz zamijenili tuga, kajanje i samo prezir, na
što su Honor zaklecala koljena.
U tom je trenutku shvatila da će morati biti hrabra. Nije
smjela dopustiti svojim očima da odraze i mrvicu pretrpljene
boli, jer će ga to shrvati i nikada je neće saslušati. Neće je čuti.
Otjerat će je od sebe, uvjeren da će joj samo iznova nanijeti bol.
Barem je jedno od njih pri zdravoj pameti u ovom trenutku, a to
nije on.
Stoga, umjesto da mu se baci u naručje kako je željela te se
isplače zbog svega što su izgubili i količine ljubavi koju osjeća
prema njemu, morat će biti pomalo gruba za njegovo dobro.
“Zar se tako obraćaš svojoj obitelji?” oštro je upitala,
prijekorno tapkajući stopalom po podu.
“Honor?”
Zvučao je potreseno i toliko promuklo da je gotovo
nerazgovijetno izgovorio njeno ime, pogleda rastrgana boli i
tugom. Tolikom patnjom da je Honor stegnulo u grlu,
onemogućivši joj da progovori. Zaboravila je na svu potrebnu
grubost i kučkasti nastup.
443
Više nije mogla podnijeti udaljenost između njih te se

bacila na njegovo tijelo tako da mu nije prestalo drugog izbora
već uloviti je ili joj dopustiti da ga sruši. Položila je dlanove na
njegove obraze zureći u nadu koja se pomaljala u Guyevim
očima. Progutao je knedlu i skrenuo pogled, kao da si odbija
dopustiti da samo i pomisli na takvo što, ali Honor to nije
namjeravala trpjeti. I sama se bila odbijala predati nadi i
pogriješila zbog toga. Trebala se boriti, kao što se sada spremala.
Ovu bitku ne smije izgubiti, inače će je to shrvati. Neće izgubiti.
Odlučno ga je okrenula natrag prema sebi i stala zuriti u
njega dok naposljetku nije nevoljko podigao pogled i sreo
njezin.
“Da, to sam ja” hrapavo se oglasila. “I moram ti reći, Guy
Hancock, trenutačno nisam pretjerano zadovoljna tobom.”
“Zašto bi i bila? ” upitao je bolnim glasom.
Frustrirano je uzdahnula. “Nisi me izdao i oboje to znamo.
Ili bi barem ti trebao znati. Da nisi toliko ustrajan u namjeri da
uvjeriš sama sebe da si užasno čudovište, shvatio bi da me nisi
izdao.”
“Kako možeš vjerovati da nisam?” unezvijereno je upitao.
Honor je zakolutala očima. “Pa, naravno da sam u početku
mislila da jesi. Ali, Bože dragi, da se netko potrudio reći mi što
se zaista dogodilo onda kada si mi dopustio da povjerujem da
me vodiš Novoj eri - usput, zbog toga sam također vrlo ljutita -
ni ti ni ja ne bismo propatili posljednjih nekoliko mjeseci.”
“Lagao sam ti. Drogirao sam te, a zakleo sam se da to više
nikada neću učiniti. Iznevjerio sam te, Honor. Dopustio sam tom
gadu da te se dočepa i danima muči prije nego što sam te uspio
pronaći.”
444
“Je li ti ikad palo na pamet da mi kažeš što se dogodilo i

priuštiš mi luksuz da sama odlučim jesi li me izdao ili ne?
Umjesto toga, izigravao si i sudca i porotu umjesto mene. Bio si
toliko uvjeren da si učinio upravo to pa si umjesto mene odlučio
da ćeš mi sve prešutjeti. To je jedini razlog zašto sam ljutita na
tebe. Dobro, čak ne ni ljutita, već povrijeđena. Povrijedio si me,
Guy” bolno je rekla. “Patila sam pet dugih mjeseci. Nisam
mogla spavati, ni jesti. Tako mi Boga, željela sam umrijeti.
Predala sam se. Nisam željela živjeti bez tebe. Možeš li to
shvatiti?”
Glas joj je bio molećiv. Opasno blizu preklinjanju, ali tako
joj Boga, kad je riječ o tom muškarcu nije posjedovala ni tračak
ponosa. Puzala bi da mora. Sve samo da joj se vrati. Da je voli
kao što ona voli njega.
Hancock je zurio u nju svojim izmučenim očima,
bjelodano ne znajući što da joj odgovori. Bio je toliko uvjeren u
svoju krivicu da mu, eto, nije ni palo na pamet da njoj prepusti
tu odluku.
Jednostavno je prelazio rukama preko njezina lica,
njezinih usana, vrata, ramena, iznova i iznova kao da mu je
teško povjerovati da je zbilja ondje.
“Mrziš me” izmučeno je šapnuo. “Bože, ja se mrzim.”
“Pogledaj me, Guy”, nježno je rekla. “Dobro me pogledaj.”
Zurio je u njezine oči gotovo čitavu vječnost prije negoli
mu je naizgled sinulo. U njima nije bilo mržnje. Ni straha. Ni
osjećaja izdaje ili povrijeđenosti. Samo ljubav. I nježnost,
suosjećanje i zavjet da će ga vječno štititi. Da će zauvijek biti
siguran s njom. Da će njegovo srce zauvijek biti sigurno s njom.
445
“Ne mrzim te. Volim te” gorljivo je prošaptala. “Volim te. I

ne možeš donositi odluke umjesto mene. Ne možeš mi reći da te
ne volim. Ne postoji ništa što bi mogao učiniti, a što bi me
natjeralo da te prestanem voljeti.”
Tanki potočići stali su kliziti niz njegove obraze. Nosnice
su mu se širile sa svakim udahom dok se nesmiljeno trudio
zadržati kontrolu nad sobom, tako da se posve ne rastroji.
Honor je dlanovima primila to lice koje je toliko voljela i
zagledala mu se ravno u oči.
“A sada me poslušaj, Guy, jer je ovo što ću ti reći važno.
Najvažnije na svijetu. Ne prekidaj me dok ne završim. Jasno?”
Kratko je kimnuo te se zapitala je li mu uopće trebala reći
da je ne prekida. Nije bio sposoban ništa reći u tom trenutku.
Jednostavno su ga preplavile emocije.
“Dakle, ako si me napustio zato što me ne želiš i ne voliš,
to ću morati prihvatiti.”
Hancock je proizveo zvuk kao da se guši, ali Honor ga je
prostrijelila pogledom, podsjećajući ga na obećanje da će šutjeti.
No nije izgledao nimalo sretno. Izgledao je bijesno, a oči su mu
plamtjele.
Dobro, srdito je pomislila. Uvijek bi radije odabrala
njegovu ljutnju i bijes umjesto tog ispraznog pogleda koji je
nosio u očima.
“Međutim, ako si me napustio zato što si mislio da te
mrzim, jer si istinski vjerovao da si me izdao, lagao mi i osjećao
se nedostojnim, to neću prihvatiti”, odlučno je rekla. “Jer to je
glupost. Sve je to glupost. Neću odbaciti najbolju stvar u svom
životu zato što si ti odlučio da si počinio neoprostiv grijeh protiv
nekoga tko ti je i onako oprostio.”
446
“Jesi li završila?” oštro je upitao.

Kimnula je.
“Dobro. Jer te jebeno volim više nego što sam ikad u svom
životu volio drugo ljudsko biće. Ti nisi samo svijet, Honor
Cambridge. Ti si sav moj svijet. Razlog zašto postojim. Da sam te
napustio jer te ne želim i ne volim? Napustio sam te jer
zaslužuješ boljeg od mene. Zaslužuješ muškarca koji će te
bezuvjetno štititi i neće dopustiti da te zamalo siluju, a zatim
muče. A ja nisam taj muškarac” bjesomučno je odvratio.
“Da”, smireno je odvratila. “Jesi.”
Očaj je iznova preplavio njegove oči.
“Nemaš pojma kakvim bi životom morala živjeti da si sa
mnom. Zbog činjenice da sam tijekom godina stekao više
neprijatelja nego sva ona čudovišta protiv kojih sam se borio.
Bila bi vječna meta. Ti si moja najveća slabost, i svi bi to na ovom
prokletom svijetu znali i nastojali bi mi nauditi tako što će
povrijediti tebe. I povrijedili bi te. Već su te povrijedili”,
izmučeno je rekao. “A ja to ne bih mogao podnijeti, Honor. Ne
bih mogao živjeti sa sobom kad bih te izgubio.”
“U tom mi je slučaju drago što si tako opak”, vedro je
odvratila. “Nikad, baš nikad nećeš nikomu dopustiti da mi
naudi.”
Guy je zatvorio oči, čvrsto svijajući dlanove u pesnice.
“Tvoje me povjerenje zapanjuje. Osjećam se nedostojnim
jer nema razloga da vjeruješ u moje riječi ili obećanja. Ali,
Honor, opasnost... To je samo jedan dio. Ja sam čovjek koji
zahtijeva i očekuje potpunu kontrolu. U svakom smislu. Kao
moja žena, bila bi mi potpuno podređena. Nadzirao bih svaki
447
tvoj pokret. Očekivao bih da mi se javiš samo i ako ideš u

samoposlugu.”
Podigao je dlan i drhtavo ga prevukao preko svoje glave.
“Zahtjevan sam u seksualnom smislu. Ne dopuštam da
itko kontrolira bilo koji dio mog života, malena” rekao je bolnim
glasom, kao da upravo priznaje ubojstvo. “Ne mogu to učiniti.
Poriv za kontrolom usađivan mi je cijelog života. Obučen sam
da upravljam svakom situacijom u kojoj se zateknem. Što misliš,
nakon koliko ćeš se vremena početi osjećati kao da te gušim?
Koliko ću vremena imati prije nego što ubijem tu stvar koja te
čini toliko različitom u odnosu na ostatak svijeta? Tvoj osmijeh,
tvoje sunce, tvoju dobrotu i velikodušnost. Ugušio bih te,
Honor. I naposljetku bih te uništio.”
Nasmiješila se, šireći osmijeh dok je upijala njegovo
posvemašnje iznenađenje zbog svoje reakcije na to bolno
priznanje.
Podigla je prste, po jedan za svaki argument. “Da vidimo,
broj jedan, seksualna dominacija? Zadrhtim čim samo i
pomislim na to. Već sam iskusila seks s tobom, Hancock, i svaka
bi budala mogla zaključiti da si zahtjevan, grub i dominantan
kao sam vrag. Uvjeravam te, uživat ću u svakoj sekundi tvoje
nadmoći.”
Drugi prst. “Broj dva. Tvoja potreba da znaš gdje se
nalazim u bilo kojem trenutku i pretjerani zaštitnički instinkt.
Hm, dobro jutro? Nisam glupa, Guy. Vidjela sam ono najgore od
ovog svijeta i vidjela sam tvoj svijet. Iskreno, neću ni željeti ići
ikamo bez tebe. Štoviše, ako budeš želio uposliti čitavu vojsku
da nas štiti, neću imati ništa protiv.”
448
Podigla je posljednji prst. “A što se gušenja, ubijanja,

umaranja i uništavanja tiče... Neću ništa reći na to jer i ne
zaslužuje odgovor.”
Nagnula se i dodirnula mu lice, nježno spuštajući usne na
njegove.
“Jedino što me kod tebe može ubiti jest to ako me više ne
želiš ili voliš. Ako me ponovno napustiš. To će me uništiti. Ništa
drugo.”
Uzvratio joj je poljupcem, silovitim, strastvenim i gorućim,
kao da umire od gladi za njom. A, Bože, kako li je ona umirala
za njime! Posljednjih je nekoliko mjeseci živjela bez polovice
vlastite duše. Nikada to više nije željela osjetiti.
Hancock je potom spuznuo s kreveta na koljena, posežući
za njom i povlačeći je na noge dok je klečao pred njom. Ovio je
ruke oko nje i zario lice u njezine grudi. Vrele suze klizile su joj
kožom, svaka od njih izazivajući bol, nalik na sićušne bodeže
koji su mu probijali srce.
“Tako mi je žao, Honor” protisnuo je. “Tako mi je žao.
Ludio sam tih dana, umirao iz sata u sat znajući da si u
njegovim rukama. Nisam mogao razmišljati ni o čemu drugom.
Znao sam da te muči i da misliš kako sam te izdao tako što sam
mu te predao. Nisam mogao spavati. Ne mogu ni sada. Iako
znam da je mrtav. Da Nove ere više nema. Da ti više ne mogu
nauditi. Ne mogu spavati, ne mogu jesti. Neprestano razmišljam
koliko sam te povrijedio i koliko sam te puta iznevjerio. Molim
te, oprosti mi” prošaptao je. “Molim te, daj mi priliku da ti
dokažem da te više nikada neću iznevjeriti. Provest ću čitav
život brinući se za to da više ne zadobiješ ni ogrebotinu. Želim
449
biti dobar čovjek. Zbog tebe. Želim biti čovjek kime ćeš se moći
ponositi.”
“Ah, ljubavi” šapnula je. “Zar ne shvaćaš? Obožavam te
takvog kakav jesi. Ne smiješ se promijeniti. Neću voljeti
muškarca koga ćeš stvoriti misleći da ga trebam i želim. Trebam
tebe.”
Palčevima je otrla suze s njegovih obraza, a zatim se
sagnula kako bi ga poljubila pridržavajući mu lice dlanovima.
“I već sam ti oprostila. Nema potrebe da to ponovno
tražiš.”
“Oprostila si mi, a da te nisam ni pitao” tiho je odvratio.
“Trebao sam te na koljenima moliti za oprost, stoga ti to pružam
jer si zaslužila, unatoč tomu što mi je tvoje velikodušno srce već
oprostilo.”
Kada ju je poželio povući prema sebi, Honor se oduprla,
svjesna da će pod tim kutom moći nasloniti obraz točno na
njezin zaokruženi trbuh. Podigao je pogled prema njoj, zbunjen i
pomalo nesiguran.
Nasmiješila se i sjela na krevet, tapšući mjesto pokraj sebe.
“Dođi. Postoji još nešto o čemu moramo raspraviti.”
Hancock je sjeo pokraj nje i namrštio se jer se iznenada
napela, a znala je da mu to neće promaknuti. Ovio je dlan oko
njezina, podižući ga i spuštajući na svoje bedro, pa isprepleo
prste s njezinima.
“Što je bilo, Honor?”
“Kao prvo, nisam te kanila - ne kanim te - prevariti. Samo
sam... sebična” rekla je kriveći lice.
“Ti si najnesebičnija osoba koju poznajem” progunđao je.
450
Slabašno se nasmiješila. “Samo sam morala... Morala sam

znati da sam ja ta koju želiš. Ta koju voliš. Nisam željela da
budeš sa mnom iz obveze. Stoga ti nisam odmah rekla. Ali sada
ti govorim.”
Pogled mu je postao zabrinut. Ne srdit ili uplašen, kao da
vjeruje da je učinila nešto grozno. Bio je zabrinut za nju, a to je
samo produbilo njezinu ljubav.
“Trudna sam” tiho je rekla. "Čekam tvoje dijete, Guy.
Trudna sam gotovo pet mjeseci.”
Hancock je šokirano spustio pogled na njezin trbuh, a
zatim ga vratio do njezina lica, kao da to što mu govori
jednostavno nema smisla.
“Ne primijeti se osim kada nosim usku odjeću. Stoga sam
za dolazak odabrala široku majicu. Čak ni ostali ne znaju. Jedino
moja obitelj. Bila sam toliko mršava i izgladnjela kad sam se
vratila kući, doslovce sama kost i koža, tako da se čini da sam
samo vratila kilograme koje sam prethodno izgubila.”
“Pokaži mi” odvratio je prepukla glasa. “Daj mi da vidim
naše dijete. Molim te.”
Primila je rub svoje široke majice i lagano ga zadigla. Oba
njegova dlana blago su joj se priljubila uz trbuh, a prsti su mu
zadrhtali na njezinoj koži.
“Jesi li dobro?” uznemireno je upitao. “Bila si ozbiljno
povrijeđena i izgladnjela, kao što si i sama rekla. Nije dobro za
tebe da očekuješ dijete.”
Nasmiješila se, želeći ga utješiti. “Ginekolog mi je prepisao
vitamine i režim prehrane koji moja majka primjenjuje poput
vojnog zapovjednika.”
451
“Jesi li sretna zbog toga?” upitao je, očiju ispunjenih

ranjivošću.
Odgovorila mu je osmijehom koji je dočarao sav raspon
njezine sreće. “O, da”, dahnula je. “Pravo je pitanje, jesi li ti?”
“Sretan?” promuklo je upitao. “Mislim da osjećaj sreće ne
može prikladno opisati krajnje iznenađenje koje trenutačno
osjećam. O, Bože, Honor, ne zaslužujem ni tebe ni dijete. Znaš li
ti uopće koliko neprijatelja imam? Jesi li svjesna opasnosti u koju
stavljaš i sebe i dijete svojom željom da budeš sa mnom?”
Ruke su mu se snažnije zatresle, a ona je nježno spustila
dlanove na njegove, povrh svog trbuha.
“Bog me nije zaboravio” rekao je glasa ispunjena
divljenjem i očiju blistavih od suza dok je podizao pogled prema
njoj. “Nisam proklet. Nitko bez duše i osuđen na vječnu propast
ne bi mogao dobiti dva toliko dragocjena dara.”
Srce ju je zaboljelo zbog patnje koju je Guy toliko dugo
izdržavao. Zbog vremena koje je proveo posve sam na svijetu,
bez ikakvog sidra koje bi ga usmjeravalo.
“Nije, dušo” nježno je odvratila. “Zaista si blagoslovljen.
Oboje smo. Dobio si treću priliku. Reci mi. Hoćeš li je
prihvatiti?”
Da”, gorljivo je odvratio. “Nego što da hoću.”
Sljubio je usne s njezinima u vrućem naletu strasti. Pokreti
su mu bili divlji, gotovo nalik na životinjske dok je posesivno
prelazio rukama uz i niz njezino tijelo, smjesta ublažavajući
dodir kada bi prešao preko njezine utrobe koja je skrivala
njihovo dijete. Odmaknuo se oštro udišući, a oči su mu blistale
kao u grabežljivca.
452
“Zapečatila si svoju sudbinu tako što si mi se dvaput

predala”, hrapavo je rekao. “Jednom sam te pustio da odeš.
Nikada to neću ponoviti. Stoga budi sigurna, Honor. Budi vrlo
sigurna da to želiš i da sam ja taj koga želiš. Jer jednom kad mi
se predaš, neće biti povratka.”
“Pa, hvala Bogu”, odvratila je hineći olakšanje. “Hoću reći,
što sve žena ovih dana neće morati napraviti za to?”
“Reći mi da me voli”, rekao je, a glas mu je zadrhtao.
Honorino se srce gotovo slomilo zbog nesigurnosti koja mu je
bljesnula u očima. I straha.
“Volim te”, šapnula je. “Silno te volim. Nikada nikoga
neću voljeti kao što volim tebe.”
“Hvala Bogu”, dahnuo je, silovito je privlačeći na sebe i
grleći je kao da mu život ovisi o tome. Oči su ga žarile od suza,
ali nije mario za to. Pronašao je svoje iskupljenje unatoč očajanju
da više nikada neće ugledati sunce.
“Ti si čudo”, promuklo je rekao. “Moje sunce, Honor.”
“Drago mi je što si to konačno shvatio”, odvratila je sa
smiješkom.
453
EPILOG
HANCOCK je oprezno nosio poslužavnik krećući se iz

kuhinje u dnevni boravak u kojem je Honor hranila Reecea, koji
je nedavno navršio osam mjeseci. Posebno se pobrinuo za
jutrošnji doručak, umjetnički ga - koliko mu je to njegova
kreativnost dopuštala - posloživši, stavivši jednu žutu ružu u
usku vazu pokraj tanjura i velike čaše soka od naranče,
omiljenog soka njegove žene.
Čak i nakon svih tih mjeseci, morao je zastati ugledavši
njihova sina ugodno smještena na majčinim grudima dok mu je
jednom rukom pridržavala bočicu, a drugom nježno milovala
paperjaste kovrče. Izraz na njezinu licu bio je toliko bolno
prekrasan da mu je svakog puta beziznimno oduzimao dah.
Tihim je glasom šaputala Reeceu, govoreći mu koliko ga
majka i otac vole. I govorila je apsolutnu istinu. Sunce se podiglo
i smjestilo u podnožju kreveta na kojem su ležali njegova žena i
dijete. Svakog se dana budio s Honor u naručju. Svake je noći
lijegao u krevet, ispunjen zbog vođenja ljubavi sa svojom
ženom, njezinog snenog “Volim te” ili “Toliko te trebam, Guy”
koji bi mu draškali uši. Svakog bi ga puta bacili na koljena te bi
prošaptao molitvu zahvale jer je dobio svoje iskupljenje i oprost,
novu priliku sa ženom koju voli više od života.
Onih nekoliko puta kada se morao udaljiti od nje,
opsjedala ga je potreba da joj se što prije vrati. Nije bio siguran
454
kako će ikada prevladati strah od toga da će ih izgubiti, da će se

vratiti kući i shvatiti da su nestali. On je prvi bio itekako svjestan
zla koje korača među običnim ljudima na ovome svijetu, a
tijekom godina stekao je i previše neprijatelja da bi ih mogao
nabrojiti.
Stoga su živjeli na izoliranom otoku kao njegovi jedini
stanovnici, dostupnom isključivo brodom ili helikopterom.
Svojim dugogodišnjim plaćeničkim radom i plemenitom
borbom zaradio je mnogo novca koji nikada nije upotrijebio.
Nije ga imao razloga upotrijebiti. Nije ga imao na koga potrošiti.
Ali sada? Sada je imao ženu i sina koje je mogao razmaziti
do besvijesti, stoga je to redovito činio, na Honorino veliko
nezadovoljstvo. Morao bi suspregnuti cerek zbog njezine
frustracije i izjave kojom bi ga vječno dočekala. Da već ima sve
što može poželjeti. Da joj ne treba ništa drugo. Ali to nije značilo
da će je poslušati. Čim bi samo natuknula, nevina kakva jest, da
joj se nešto sviđa, ili kada bi vidio izraz na njezinu licu dok je
gledala nešto što joj se sviđa, kupio bi joj to.
Čak je i sada samodopadno čekao predati joj poklon za
njihovu prvu godišnjicu braka nakon što spreme Reecea na
spavanje, pripravan na bučni prijekor jer je pretjerao. Obožavao
je udovoljavati svakom njezinu hiru. Usrećivati je. Njezin
osmijeh davao je smisao čitavom njegovom životu.
Osjetivši njegovu prisutnost, Honor je podigla pogled sa
sina kome se dotad nježno obraćala te se nasmiješila, očiju toliko
punih ljubavi da ga je presjeklo u prsima. Srce bi mu nabujalo i
zaprijetilo da će eksplodirati kad bi ga samo i pogledala. Nikada
se nije zasitio tinjajuće ljubavi u njezinim očima i vječno joj je
uzvraćao istom mjerom.
455
“Nemam ništa protiv toga da me razmaziš, ali što je to?”

šaljivo je upitala.
Hancock je odložio poslužavnik na stolić za kavu pred
njom te se spustio na kauč pokraj nje, naginjući se kako bi je
poljubio i svojim krupnim dlanom obuhvaćajući sinovu glavu.
“Nemoj mi reći da si zaboravila kako nam je danas prva
godišnjica braka” odvratio je tobože ozbiljno.
Honor se vragolasto nasmiješila. “Nisam. I ja imam nešto
za tebe, ali morat ćeš malo pričekati. Trenutačno sam zauzeta.”
“Tvoja je ljubav jedini dar koji mi je potreban” iskreno je
odvratio.
“Dobro, to je lagano. Zbilja te volim, Guy. Uvijek ću te
voljeti. To se nikada neće promijeniti i nadam se da ti osjećaš
istu stvar. No taj dar dobivaš svaki dan. Ali danas? Danas za
tebe imam nešto posebno.”
“Ženo, katkada zbilja pričaš gluposti” odvratio je suzivši
oči, premda je znao da ne djeluje nimalo iživcirano. Honorine
oči odgovorile su mu osmijehom. “Možeš misliti što ja ne osjećam
istu stvar” otpuhnuo je. “Ti si moj život, Honor. Bez tebe ne bih
imao ništa. Bez tebe ne bih ni želio živjeti.”
Iznenada je prinijela slobodnu ruku njegovu licu i
pomilovala mu obrijanu bradu, a on si nije mogao pomoći.
Pazeći na dragocjeni zavežljaj koji je i dalje objedovao u njezinu
naručju, nagnuo se i poljubio je, nježno joj istražujući usta,
upijajući njezin okus kojeg se nikada neće zasititi.
Kad se naposljetku odmaknuo, njezini obrazi bili su
rumeni, a pod otežalim kapcima u njezinim toplim smeđim
očima blistala je želja.
456
“Koliko još prije nego što pojede i ode na spavanje pa da

njegov otac na neko vrijeme može ukrasti njegovu majku?”
upitao je glasa prepuna požude.
I ostatak njegova tijela bio je jednako željan, napet i bolan
od potrebe.
Nasmijala se. “Tek se probudio. Zadrijemat će tek za
nekoliko sati.”
Hancock je zatomio psovku. Da nije takav paranoični,
posesivni gad prihvatio bi brojne ponude svoje i Honorine
obitelji da pričuvaju Reecea za vrijeme produženog vikenda
njihove godišnjice pa da ima Honor samo za sebe.
Ali rijetko su napuštali otok. Letimična, mračna pomisao
preletjela mu je umom. Je li se Honor osjećala poput
zarobljenice? Kojoj nikad ne puštaju da slobodno dolazi i odlazi
kad poželi? Hancock je bio posesivni gad. Nikad nije odlazila s
otoka bez njega, a on je nikad nije ostavljao samu na otoku.
Većina bi se žena osjećala zarobljeno i počela mrziti takva
ograničenja, ali ne i Honor. Premda ga to nije sprječavalo da
brine kako će jednog dana... Otjerao je tmurne misli. Neće
razmišljati o tome. Honor ga je uvjeravala da obožava svoj život.
Da obožava njega.
“Hoćeš li mu pomoći da podrigne pa ga staviti u
ležaljku?”
Honorina dražesna molba probila se kroz njegove turobne
misli pa je pohitao gurnuti svoje velike, nespretne dlanove ispod
Reeceove glave i guze u peleni, podižući ga na rame kako bi ga
mogao tapšati po leđima. Nakon nekoliko minuta i impresivnog
podrigivanja, Hancock se nasmijao i spustio dijete u ležaljku
okrenutu prema pješčanoj plaži i blistavoj vodi.
457
Kada se okrenuo, oči njegove žene blistale su od radosti pa

joj je uputio svoj najžešći pogled. Beskrajno ju je zabavljalo što
još uvijek misli da će mu dijete ispasti ili da će zdrobiti njegovo
sitno tjelešce rukama koje je dosad rabio samo kao oružje. Za
nasilje, ne za nježnost. Za nanošenje boli, ne za pružanje utjehe.
Potapšala je mjesto pokraj sebe i namjestila se na kauču.
Šteta, jer mu je njezin prethodni položaj pružao divan pogled na
njezine grudi, još uvijek prilično bujne. Posegnula je za tanjurom
i pružila mu ga, a zatim sebi uzela drugi pa su sjedili jedno
pokraj drugog uživajući u doručku koji je Hancock pripremio.
Jela je, a on je jednostavno uživao promatrajući je. Nikada
mu nije dosadilo promatrati je.
Bože, kako voli tu ženu.
Honor je proučavala Hancocka ispod polu spuštenih
trepavica. Čak i da nije osjećala njegov vatreni pogled, znala bi
da je promatra. Vječno ju je promatrao. U početku bi se odala
rumenjenjem i ispitivala ga zašto vječito zuri u nju.
Vrlo ozbiljnim tonom, rekao bi joj da je nešto najljepše na
svijetu i da mu je još uvijek teško povjerovati da mu pripada. A
pripadala mu je na sve moguće načine.
Upozorio ju je na svoju posesivnost. Svoju dominaciju.
Svoju potrebu da kontrolira svaki dio svog, njihova života. I
svoju apsolutnu posvećenost njezinoj sigurnosti. Kao da je taj
dio njegove osobnosti može zastrašiti. Povremeno je osjećala
njegovo ustezanje. Osjetila je kako se suzdržava jer se boji da će
je otjerati, ali nije to namjeravala trpjeti i to mu je vrlo odrješito
davala do znanja. Željela je sve što Guy jest ili ništa.
Morala je biti prilično strpljiva, a povremeno ga je još
uvijek morala uvjeravati da stvari koje je smatrao svojim
458
manama ona ne samo voli već i da uživa u njima. Da ih treba. Da

treba njega. Bože, kako ga je trebala i voljela svim svojim bićem.
I dok je on brinuo je li zadovoljna, Honor je brinula je li on
sretan. U posljednjih je godinu dana napravio potpuni zaokret u
životu. Više nije živio sa spoznajom da bi mu svaki dan mogao
biti posljednji i, ma koliko ludo zvučalo, znala je da mu to godi.
Ne zato što je ovisnik o adrenalinu ili zato što uživa u tome. Već
zato što je istinski želio pridonijeti svijetu. Zaštititi nevine,
ukloniti zlo. Smatrao se zlim čovjekom premda to nije moglo biti
dalje od istine.
A upravo oni ljudi koji su oformili Titan zbog više svrhe,
okrenuli su leđa njemu i njegovim timskim kolegama, nazivajući
ih odmetnicima i izdajicama jer Guy i njegovi ljudi više nisu
željeli odrađivati njihove prljave poslove.
Mrzila ih je zbog toga. Zato što su nagrdili Guyevu čast i
usudili se sumnjati u njihove namjere. Besprijekorne namjere
najboljih ljudi koji postoje, koji štite one koji nemaju nikoga.
Zastupaju one koji nemaju pravo glasa i suprotstavljaju se
onima koji izdaju svoju zemlju i građane za čije su se interese
zakleli da će ih zastupati.
Nagnula se naprijed kako bi odložila prazni tanjur na
stolić za kavu, ali Guy ju je preduhitrio, uzeo tanjur i stavio ga
na drvenu površinu pa je privukao u zagrljaj, gurajući je pod
svoje rame i mišićavo tijelo.
Uzdah zadovoljstva izmigoljio je kroz njezine usne dok se
rastapala uz njega.
“Zvučiš sretno”, zadovoljno je rekao.
“Ah, i jesam”, dahnula je.
459
Nagnula je glavu tek toliko da može promatrati njegovo

prekrasno lice. Senzualna usta, tople oči, čvrstu čeljust i izražene
jagodične kosti. Prešla mu je dlanom preko prsa i spustila se do
njegova srca, osjećajući njegov odmjereni, sigurni bat.
“Sjećaš li se našeg vjenčanja?”
Pogledao ju je kao da misli da je sišla s uma. “Kako bih
ikada mogao zaboraviti dan kad si službeno postala moja?
Sjećam se svake sekunde. Vjerojatno neću zaboraviti ni jedan
jedini trenutak. Ili to kako si izgledala. Tvoj glas dok si govorila:
“Uzimam.” To kako sam zaboravio na sve ostale čim sam okusio
tvoja slatka usta i beskonačno te ljubio, nikada ne želeći prestati.
Kako je vrijeme stalo i kako smo u tom trenutku postojali samo
ti i ja. Zajedno. Zavjetujući se da ćemo zajedno provesti ostatak
svojih života. I ne slutiš koliko mi je značio taj dan, Honor.
Mislim na njega svakog dana nakon što vodimo ljubav pa zaspiš
u mom naručju, a ja te jednostavno promatram, držim uza se i u
glavi iznova proživljavam naše vjenčanje.”
“Ajme” prošaptala je. Rumenilo joj je oblilo obraze, a
ljubav ispunila srce do te mjere da je pomislila kako će se
rasprsnuti.
“Sjećat ću se tog dana do kraja svog života” rekao je posve
ozbiljnim glasom. “Zato što si mi tog dana darovala nešto vrlo
posebno, Honor. Darovala si mi sebe, a to doživljavam -
zauvijek ću doživljavati - vrlo ozbiljno. Nikada neću uzeti, tebe
ili naše dijete, zdravo za gotovo.”
“Volim te”, odvratila je glasa ispunjena emocijama koje
mu nisu mogle promaknuti.
460
Poljubio ju je, dugo i lijeno, premda je Reece veselo

gugutao mašući i pružajući ruke u svojoj ležaljci. “I ja volim tebe
Honor Hancock. Uvijek. Zauvijek ”
Ugnijezdila se u njegovu naručju, njegovoj toplini i snazi,
prstima rišući nasumične uzorke po njegovim prsima.
“Nedostaju li ti? Žališ li ikada što nisi ostao sa svojim
timom? Što si otišao i što se nisi osvrnuo?”
Odmaknuo se i s gorljivim se izrazom zagledao u njezine
oči. “Ne! Nikada.” Pomaknuo se tako da može dlanovima
obujmiti njezino lice. “Titan je predstavljao cijeli moj život više
od deset godina. Moju obitelj. Oni i Sinclairovi, premda ih nisam
često viđao. Ali, Honor, ti si sada moja obitelj. Sav moj svijet. Ti i
naš sin. Jedini razlog zašto živim. Dala si mi svrhu. Razlog da
postojim, da zaista živim. Nikada to nisam imao. Moje su misije
bile puki poslovi koje sam rutinski obavljao. Moje srce i duša
nikada nisu sudjelovali u njima. Bio sam osuđen na vođenje
razumom kako bih preživio. Nikada nisam imao ništa svoje. Niti
sam želio. Sve do tebe. Nedostaje li mi taj život? Naravno da ne.
Ne mogu ni zamisliti svoj život prije tebe i našeg djeteta. Ne želim
ga zamišljati, i zato činim sve što činim kako bih te zaštitio, kako
bih se pobrinuo da ti se nikad ništa ne dogodi. Zato što bez tebe
ne postojim. Ti si mi sve na svijetu.”
Oči su joj se ispunile suzama dok je zapanjeno zurila u
svog muža. Guy nije bio rječit čovjek. Niti bi ga tko nazvao
poetičnim ili spretnim na jeziku. Bio je britak, katkada čak i
naprasit, premda to nikad nije shvaćala osobno. Najčešće je bio
tih. Njegova strastvena izjava bila je toliko neuobičajena i
iskrena da je u najdubljim zakutcima svoje duše osjetila sve do
jedne riječi.
461
Nije znala što odgovoriti. Što je mogla reći na tu najljepšu i

najrječitiju izjavu koju je čula u svom životu? I to samo za nju. Iz
ljubavi prema njoj.
Suze su joj nijemo kliznule niz lice. Čak i da mu može
ponuditi prikladne riječi, ne bi ih uspjela protisnuti zbog goleme
knedle u grlu.
“Ne plači" očajno je rekao Guy s izrazom tipične muške
panike na licu.
Da nije bila toliko preplavljena emocijama, nasmijala bi se,
jer je Guy nije mogao gledati kako plače. Jednom joj se povjerio
da se tada osjeća posve bespomoćno, a kada muškarac poput
Guya prizna da se osjeća bespomoćno... pa, to je golema stvar.
Osjećajući da im je očajnički potrebna druga tema i još
malo vremena prije negoli mu otkrije svoj dar za godišnjicu,
prihvatila se prvog što joj je palo na pamet. Guyeva skorašnjeg
odlaska na Bliski istok.
“I dalje putuješ za dva tjedna?” vedro je upitala, pod
čvrstom uzdom držeći emocije koje su joj nabujale u grlu.
Njegove su se usne smjesta zakrenule nadolje. Mrzio je što
ostavlja Honor i Reecea, ali druga je mogućnost bila da Honor
pođe sama, a vrlo je jasno dao do znanja da će se tamo vratiti
samo preko njega mrtvoga.
Premda je većina Nove ere bila uništena i onesposobljena,
Honor je još uvijek predstavljala metu mnogih koji su ih
podržavali ili su se jednostavno osjećali uvrijeđenima što je
jedna žena uspjela poraziti čitavu terorističku skupinu. Iako ona
zapravo nije ništa učinila. Tu su operaciju izveli Titan i KGI, uz
pomoć CIA-inih operativaca.
462
Nije bila sigurna čak ni u Sjedinjenim Državama, zato što

bi je zaostali pobornici Nove ere rado ubili. I drugi simpatizeri,
teroristi, koji bi uživali u mogućnosti da je smaknu. To bi im
služilo na čast i slovili bi za junake svim onima koji su se opirali
svemu što Honor predstavlja. Hrabrost. Otpor. Ženu koja je
preživjela i izašla kao pobjednica, premda bi mnogi na njezinu
mjestu umrli.
Honor je održala svoj zavjet da je Nova era neće natjerati
da prestane pomagati unesrećenima. Hancock je bio jednako
ustrajan u namjeri da je spriječi da ikada više kroči onamo, a
Titan ga je svesrdno podržavao. Odnosno, oni koji su nekoć
sačinjavali Titan. Conrad, Cope, Viper i Henderson. Još ju je
uvijek rastuživao gubitak Mojoa. Mrzila je činjenicu da je i jedan
Guyev čovjek poginuo zbog nje.
Stoga su postigli kompromis koji se pokazao iznenađujuće
ugodnim za sve uključene. Honor je osnovala dobrotvornu
organizaciju za pružanje pomoći silno ugroženim selima,
mjestima na koja se nitko nije usuđivao doći. A bivši članovi
Titana otkrili su da mirovina i nije toliko zabavna koliko su
mislili, stoga su obučili nove članove da zamijene Mojoa i
Hancocka i povećali svoj broj, ali nisu odlazili u misije. Nisu se
ponašali kao Titan u prošlosti. Njihov jedini i glavni cilj bila je
zaštita Honorina humanitarnog centra i njegovih djelatnika. Čak
su pomagali obučiti i lokalne muškarce i žene u selima kako ne
bi bili toliko bespomoćni tijekom napada. Taj je dogovor svima
odgovarao.
Ali Honor je poznavala Hancocka i znala je da nikada neće
biti sretan ako bude boravio kod kuće sa ženom i djecom,
dvadeset četiri sata na dan, sedam dana u tjednu, tristo šezdeset
463
i pet dana u godini. Stoga je djelovao kao Honorin poslanik i tri

do četiri puta odlazio u humanitarne centre kako bi se pobrinuo
da liječnici, bolničari i volonteri imaju svu potrebnu opremu,
premda je Honor znala da želi i treba vremena da se sastane s
ljudima koji su mu više od deset godina bili poput braće.
Zatim su postojali i oni nemirni dani, a Honor je uvijek
znala kada je vrijeme da ga nekoliko dana pusti na miru. Nikada
ga nije pitala, a on joj nikada nije otkrivao kamo ide, ali većinu je
života živio sam i izoliran, stoga mu je to svako toliko bilo
potrebno. Još uvijek nije posve navikao živjeti “normalnim”
životom i shvaćala je to, prihvaćala. A on ju je zbog toga samo
još više volio.
Dogovor joj je godio jer Guy ni pod kojim uvjetom ne bi
ostavio svoju ženu i sina nezaštićenima, stoga ju je, kada je
odlazio nadgledati operacije u humanitarnom centru ili na
nepoznata mjesta, oduvijek odvodio jedinoj osobi osim Honor
kojoj je vjerovao. Maren Steele, a time i Jacksonu Steeleu,
premda ga nitko osim njegove žene nije zvao Jackson', jednako
kao što su Honor i Eden Hancocka jedine nazivale “Guy”.
Za posljedicu, u potpunosti se uklopila u klan Kellyjevih i
kroz smijeh doznala da predstavlja najnovije posvojče mame
Kelly. Tada bi viđala i svoju obitelj. Sam Kelly mlažnjakom je
dovozio njezine roditelje, braću i sestru na kompleks Kellyjevih,
daleko od znatiželjnih očiju medija i drugih izvora tračeva, a
Honor je uživala u blagodatima što je posjećuje cijela njezina
obitelj.
Eddie, Raid i Ryker Sinclair dolazili su kad su mogli,
premda je, sada kad se Reece rodio, Honor vjerovala da će Eddie
464
doći u Tennessee svakog puta kada njegov prvi unuk svrati u

posjet.
“Takav je plan”, rekao je Guy, odgovarajući na njezino
pitanje. “Osim ako nešto ne iskrsne. Neće me biti najviše tjedan
dana. Sam će poslati jedan svoj mlažnjak i tim kako bi dopratili
tebe i Reecea u Tennessee.”
Honor se ugrizla za usnu susprežući osmijeh. Osim ako
nešto ne iskrsne bilo je preneseno značenje za usputne pothvate u
kojima je Guy sudjelovao. Premda je pazio da se osobno ne
uključi ni u što zbog čega bi mogao stradati i ostaviti svoju
obitelj nezaštićenom, radio je mnoge stvari za mnoge ljude.
Dojavljivao je informacije Resnicku, CIA-inom agentu
odmetniku koji je vjerojatno sumnjiv koliko i nekoć sam Guy,
brojnim vladinim agencijama - i to ne samo američkim - pa čak i
KGI-u, premda bi vjerojatno radije pregrizao jezik nego priznao
da im zapravo pomaže.
Guy je odrađivao mnoštvo savjetovanja. Godinama je
radio i živio u sjeni. Znao je većinu stvari koje krotkim
operativcima nisu poznate. Poznavao je način na koji kriminalci
misle i rade. Raspolagao je golemim znanjem o trgovanju
ljudima i onima koji predvode takve operacije.
Da ga Honor ne poznaje u dušu, pobjegla bi vrišteći u
drugom smjeru, zato što je tipu na čelu pisalo da donosi nevolju.
No ipak je bio častan. Posjedovao je strogi kodeks kojeg se
pridržavao u svakoj prilici. Vodio se vlastitim zakonima, ali nije
zloupotrebljavao svoju moć, znanje, vještine ili poznanstva.
Pripadao je pozitivcima.
“Koliko djece želiš?” ispalila je.
465
Zatim je opsovala samu sebe zbog nedostatka suptilnosti.

Isuse. Toliko o nagloj promjeni teme koja nema nikakve veze s
prethodnom.
Guy je desetinku sekunde izgledao zbunjeno, a zatim se
namrštio. Ups. Možda je trebala pričekati do večeras kad bi bio
zadovoljen i krotak poslije vođenja ljubavi pa da mu to kaže.
Okrenuo se i položio dlanove s vanjske strane njezinih
kukova kako bi je mogao pogledati u oči. Guy je bio malo -
dobro, vrlo - strog tijekom njezine prve trudnoće. Inzistirao je na
tome da Maren porodi njegovo i Honorino dijete premda nije
ginekologinja. Bila je obiteljska liječnica. Ali Maren mu je draga,
a njemu nije mnogo ljudi drago, ali još važnije, vjeruje Maren, a
činjenica je da on vjeruje tek šačici ljudi.
Stoga su dva tjedna prije termina otputovali u Tennessee, a
Guy je najavio kako će ostati ondje sve dok Honor ne rodi, a
Maren izda dopuštenje da se može vratiti kući. Nikome nije
rekao gdje se ta “kuća” nalazi. Bila je to strogo čuvana tajna
poznata samo Guyu i Honor, a čak je ustrajao na tome da ne
doznaju ni njihove obitelji jer ih u tom slučaju nitko ne bi mogao
prisiliti da odaju informacije koje ne posjeduju.
Honor je progutala knedlu kad se Guy zlokobno nadvio
nad nju, prilično ljutit. Razdraženost je stala isijavati iz njega u
valovima na sam spomen druge djece.
“Nikada te više ne želim dovesti u tu situaciju” rekao je
čvrsto stišćući čeljust i snažnije se mršteći. Zatim mu se čitavo
lice smekšalo, a ljubav obasjala oči. “Podarila si mi sina, nešto
što nikada nisam ni pomišljao da ću imati. Podarila si mi pravu
obitelj. Nešto moje. Moju krv. Ti i Reece dovoljni ste mi. Uvijek
ćete mi biti dovoljni.”
466
Nasmijala se. Nije si mogla pomoći, premda mu se to nije

svidjelo. “Guy, porođaj mi nije mogao biti jednostavniji!
Protekao je glatko i bez ikakvih poteškoća. Trudovi su trajali tek
šest sati.”
Lice mu je problijedilo, a oči poprimile izmučen izraz.
Njezino se srce stisnulo ugledavši sukobljene emocije očite u
njegovu pogledu.
“Bože, Honor, toliko te boljelo”, rekao je izmučenim
glasom. “Pretrpjela si dovoljno patnje i bola. Bola koji sam ti ja
nanio. Ja! I proklet bio ako ti ga nanesem i malo više.”
Čitavo mu se tijelo opustilo, a njezino se srce ispunilo
ljubavlju prema tom čovjeku. Kako li bi bez njega izgledao
njezin život? Prinijela je ruku njegovu mekom licu i nježno mu
pomilovala obraz.
“Dušo, bol je normalna tijekom porođaja. Od početka
svijeta. Ali nagrada... Ah, Guy, nagrada je vrijedna svih bolova i
muke zato što je njihov rezultat prekrasan dječak ili djevojčica.”
Ustala je s kauča, izvlačeći se iz Guyeva naručja. Prišla je
svom prekrasnom sinu u ležaljci koju je gotovo prerastao, a
kada ju je ugledao, mališan joj je uzvratio širokim osmijehom s
po dvama djelomično izraslim zubićima na svakoj čeljusti.
Smjesta je počeo mahati rukama i nogama i vrpoljiti se čitavim
tijelom, dodatno podsjećajući Honor da će se uskoro morati
riješiti ležaljke prije nego što je slomi ili iskoči iz nje. Podigla ga
je u naručje, nježno milujući njegovu mekanu kožu. Zatim je
pogledala Guya, a sva ljubav koju je osjećala prema svom mužu
i sinu zablistala je u njezinim očima poput baklje.
“To što držim u rukama vrijedno je svakog bola. Nećeš
promijeniti moje mišljenje što se toga tiče.”
467
Guy je odmahnuo glavom, a dobro joj poznat tvrdoglavi

pogled obasjao je njegove oči. Prekrižio je ruke na prsima i
odlučno se zagledao u nju, stišćući usne u tanku crnu.
“Reece će biti naše jedino dijete. Neću dopustiti da sve to
ponovno prolaziš.”
Zakolutala je očima pa se nasmiješila podižući se na prste
te s Reeceom u naručju poljubila Guya.
“Volim te, ali prekasno je da mi uskratiš još jedno dijete.
Jednostavno ćeš morati stisnuti zube i prihvatiti neizbježno.”
Šokirano je zurio u nju, posve preneražen. Dugo je otvarao
i zatvarao usta, nesposoban progovoriti. Izgledao je kao da ga je
netko čekićem odalamio po glavi.
“Opet si trudna?” promuklo je upitao. “To je prerano,
Honor.” Panika mu je ispunila glas te se stao silovito tresti od
glave do pete. “Nisi se još posve oporavila ni od prve trudnoće!”
Izgledao je prestravljeno, a oči su mu bile potištene.
“Ne smijem te izgubiti. Ti si mi sve. Bože, što sam učinio?
Što sam to učinio? Uzimala si kontracepciju. To se nije smjelo
dogoditi. Što sam to učinio?” ponovio je i treći put, lud od očaja.
“Naudit ću ti. Ne mogu te ponovno dovesti u tu situaciju.
Naročito ne tako brzo.”
Protrljao je lice dlanovima pa ih prevukao preko glave,
klonuvši od posvemašnjeg očaja. Nikada ga nije vidjela u
takvom stanju. Bio je snažan. Neslomljiv. Vječno staložen.
Sposoban isključiti osjećaje kad god poželi. No sada se raspadao,
slamajući se naočigled njoj.
Ali nije mogla reagirati na isti način. Morala se našaliti i
pokazati mu da se nimalo ne boji.
468
“Rekla bih da imaš vrlo moćne plivače” zadirkivala ga je.

“Kontracepcijske pilule imaju slabu točku i očito si to ti.”
Bijesnim je pogledom odgovorio na njezin pokušaj humora.
“Kako se možeš šaliti u vezi s time? Ako ti se nešto
dogodi, Reece će ostati bez majke, a ja ću ostati bez tebe. ” Dobro,
ništa od humora. U tom će slučaju upotrijebiti svoje najmoćnije
oružje. Pogledala ga je velikim, tužnim očima i doslovce
napućila usne, nešto za što nije zamišljala da će ikada učiniti. Ali
hej, ako upali, neće nimalo žaliti. Nije joj preostalo drugog
izbora jer je njezin muž bio neumoljiv i nevjerojatno zaštitnički
nastrojen prema njoj.
“Guy, znao si da želim veliku obitelj i prije nego što smo
se vjenčali”, rekla je tihim, drhtavim glasom koji možda jest, a
možda i nije zvučao kao da je na samom rubu suza. “Hoćeš li mi
to uskratiti? Znajući da to želim svim srcem i dušom?”
Namrštio se, a zatim prešao dlanom preko svoje glave pa
sve do stražnje strane vrata. Potom je zatvorio oči.
“Prokleto dobro znaš da bih ti dao sve što poželiš. Dao bih
ti čitav svijet. Ali, dovraga, Honor. Ne želim te izgubiti!” Podigla
je Reecea na prsa naslanjajući mu glavicu na svoj vrat i iskreno
promatrajući u muža. Muškarca koga je voljela više nego što je
smatrala da je moguće voljeti drugo ljudsko biće.
“Ah, Guy, nećeš me izgubiti” odvratila je nježnim glasom
koji je odražavao sve njezine osjećaje. “Bojim se da me se nikada
nećeš riješiti.”
Hancock je ovio ruke oko svoje žene i djeteta i bradom
protrljao njezino tjeme. “Nego što” promrmljao je. “Nikada te se
neću odreći, dušo. Već si mi pružila nešto o čemu se nisam
usudio ni sanjati, a sada mi daješ još i više!’
469
Odmaknuo je glavu kako bi je mogao pogledati u oči, tako

da vidi sve što se nalazi u njegovima. “Volim te” rekao je, glasa
sirova i prepuna emocija. “Zauvijek. Znam da sam zahtjevni gad
i da znam biti pravi šupak, ali svakog dana zahvaljujem Bogu na
tebi i upravo kada pomislim da ne može bolje, ti mi se
nasmiješiš i obasjaš cijeli jebeni svijet pa sve postane itekako
bolje. Svaki vražji dan s tobom bolji je od onog prethodnog.
Nisam te zaslužio, ali nikada te neću pustiti.”
Tolika je ranjivost blistala u njegovim očima te je šokirano
zamijetila tračak suza koje su nestale jednako brzo kao što su se i
pojavile, ostavljajući je da se pita je li ih umislila. Premjestila je
Reecea na bok kako ga ne bi ugušili, a zatim se ponovno propela
na prste i podarila Guyu dugi, nježni poljubac. On joj je uzvratio
jednako dugim i nježnim poljupcem, dokazujući da nije uvijek
dominantan i zahtjevan.
Nevoljko su se razdvojili kada se Reece stao nervozno
vrpoljiti pa ga je Guy uzeo iz Honorina naručja.
“Izgleda da ćemo uskoro morati posjetiti Maren” potišteno
je rekla.
“Ići ćemo sljedeći tjedan” izjavio je, povrativši dominaciju
i zahtjevnost. Zatim ju je prikovao strogim pogledom. “I nećeš
se naprezati, Honor. S obzirom na već jedno dijete i mučnine
tijekom prve trudnoće, nećeš ni prstom mrdnuti i to je moja
zadnja.”
“I” rekao je podižući prst kada je zaustila da nešto kaže,
“rodit ćeš mi još jednog sina s obzirom na to da toliko želiš kuću
punu djece. Našoj će kćeri trebati zaštita starije braće.”
Nasmijala se i zagrlila ga sa strane na kojoj nije počivao
Reece. “Živim za to da vas usrećim, gospodaru moj."
470
Uputio joj je pogled okupan nježnošću, pridržavajući sina

na jednom i priljubivši svoju ženu o drugi bok.
“Silno me usrećuješ. To što se svakog jutra budim pokraj
tebe? Što svaku noć spavaš u mom naručju? Što uljepšaš sav moj
svijet kada se nasmiješiš i kažeš mi da me voliš? Nikada neću
tražiti ništa više u životu. Ti si moj život i ne postoji ništa drugo
što volim više od tebe.”
Sedam mjeseci nakon toga, ponovno je usrećila svog
supruga podarivši mu sina kojeg je i zatražio.
471

Maya Banks - 10. Kušnja Prije Svitanja PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Maya Banks - 10. Kušnja Prije Svitanja PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Prevela s engleskoga Jelena Pataki

Nadam se da uživaš s anđeoskim krilima dok na nebu s ljubavlju

HONOR Cambridge zalijepila je šareni flaster sa žutim

bi nametnuli vlastita uvjerenja protivnicima svoje ideologije još

kojem život polako iščezava iz nekoć živahnog ljudskog bića.

stopala u kaosu koji ju je okruživao, ali posljednja misao na

uvjerena da će joj slomiti sve do jedne kosti u tijelu, nemoćne

svjetskih medija i obuče elitu, najbolje od najboljih, one koji se ne

javljalo u odgovor i na najmanji zapuh vjetra, preostali dio neće

Začuvši viku, izvikivanje naredbi i odgurivanje krhotina,

Prilazili su sve bliže i bliže. Gotovo je mogla čuti kako

vjenčanju, da stoji uz nju, premda se nije namjeravala udati u

raspršili svuda oko Honor. Začula je kašljanje i prigušene

HONOR se nejasno osvijestila, osjećajući ošamućenost.

Vratit će se kući. Iznaći će način. I tako joj Boga, kada to

nogama i stopalima kako bi pobjegla s ovog mjesta. I to najbrže

koji je samo dodatno osnaživao njezin naum. Što je na više

Ozlijeđeno će joj koljeno zadati najviše problema. Morala

Obuzeo ju je drhtaj. Hvala Bogu pa joj se militanti nisu

Ponovno je dahnula pronašavši izvor mira usred bijesa

opipavajući vlastite noge i prstima nježno sklanjajući prepreke

To ju je razljutilo jednako kao i nerazumne smrti mnoštva

Povukla je ruke prema van, opipavajući oko sebe kako bi

Osjetila je nalet ushićenja kada je, oslobodivši deblji dio

do podnošljive razine; a ukočenost konačno napustila njezin vrat

kako bi mogla odšepati i lagano napredovati kroz krhotine.

“ŽELIŠ da ja i moji ljudi učinimo što?” staloženo je upitao

su proždiranjem. Povremeno se osjećao kao lovina - što je i bio -

dolazi u mnogim oblicima, veličinama i bojama. Hrabrost nije

ih napusti i pobjegne, pobjegao bi. Ljudi poput njega uvijek

Veliki Eddie, čovjek koji ga je nazivao svojim sinom, obratio mu

nacionalnosti ili drži do druge vjere. Nedužni umiru iz dana u

stvari za muškarca poput njega. No jedna je misao pak

Hancock ga se još neće riješiti, ali će dopustiti tipu da shvati tko

temperament. Da je riječ o bilo komu drugom, već bi reagirao.

kako skupine ratuju jedna protiv druge uz pomoć oružja koje im

ispod brojnih slojeva kako ne bi osjetio ništa osim goruće želje

ćemo moji ljudi i ja otići nekamo drugamo. Uvijek postoji netko

“Maksimov će je željeti” ispalio je Bristow. “Nemaš pojma

Hancock je prekrižio ruke na trbuhu hineći opuštenost i

uvjerljivi i obećavaju bezgranično bogatstvo, moć i dominaciju.

Potonje je izgovorio s krajnjim zadovoljstvom;

“Dakle, želiš da potražim tu ženu, pronađem je prije nego

postigao svoj cilj, učinit će to bez oklijevanja. Morat će se

HONOR je dlanom čvrsto primila provizornu halju koja

bjesomučnog pokušaja da pobjegne. izgubila osjećaj za vrijeme.

neće zateći u ovakvoj opasnosti. Ništa je u njezinu mladom

Njezine materijalne zalihe opasno su se smanjile, a dobila

položaj. Da će pobijediti. Nema šanse. Igra nije završena. Ako se

baršunastom nebu. Nalikovale su na vilinski prah. Ljepota noći

dopušteno nositi nikakvu otkrivajuću odjeću, a Honor je bila

Oči su uvijek bile prvo što bi pogledala. Pomalo ju je

se nastojala osloboditi krhotina. Masnice i ozljede koje je

prazan želudac. Prvog dana bijega proživjela je pravi pakao

u kožu. Nije se usuđivala obratiti pažnju na njih, a sve dosad

instinktom. Instinktom za preživljavanje. Bila je skupila svaki

HONOR se probudila s prvim zrakama sunca koje su

Ni jedno selo nije se smatralo otpornim na nevolje mnogih

Čak i da je uspjela pronaći analgetike snažnijeg, opijajućeg

potencijalne obrane, ali istinski joj je razlog neprestano gmizao

Privezala je pojas tako da se jednim naglim pokretom

Kada je nastupio prekid u koloni ljudi; pohitala je prema