1.Defnicija kolorimetrije!

definicija -- znanstvena disciplina koja se u prvom redu bavi

mjerenjem i uspoređivanjem boja postavljajući pritom modele boja u kojima se one
predstavljaju na način na kojih ih čovjek vidi. cilj -- izgradnja objektivnih modela opisa
boja matematičkim putem, kako bi se opisao ljudski doživljaj boje, izazvan fizičkim
stimulusom.

Podijela -- po području djelovanja: bazična i napredna; -- po metodama analize:

vizualna (vizualni tristimulusni kolotimetar, atlasi boja) i instrumentalna
(spektrofotometrijska analiza, instrumentalni kolorimetar)

2.Objasni pojam boja! -- 3 osnovna: 1. Pojam materijalne naravi (tvar kao nosioc
obojenja, ime po imenu pigmenata npr. kromova-zelena) 2. Fizikalno mjerljivi stimulus
koji uzrokuje percepciju boje (određena dominantna valna duljina svijetlosti vidljivog
dijela spektra) 3. Apstraktna narav – osjet izazvan precepcijom svjetlosti emitirane od
nekog izvora ili reflektirane od površine tijela, a javlja se kad gledamo obojenu tvar
(izražavamo riječima pa kažemo da je nešto zeleno, crveno ili žuto).

3.Definicija boje! -- 1. subjektivan psihofizikalni doživljaj izazvan elektromagnetskim

zračenjem valne duljine u rasponu od 380 do 750 nm -- 2. Svojstvo sustava vizualne
percepcije sačinjeno od kombinacije kromatskog i akromatskog sadržaja. Svojstvo se
može opisati kromatskim nazivom boja (žuta, smeđa, ...) ili akromatskim (bijela, siva,
crna), uz dodatak pridjeva kao što su svijetla, tamna, prigušena.

4.Izvori svjetla! -- Svjetlost je elektromagnetski val koji nastaje poremećajem

elektromagnetskog polja. Opisuje se: amplitudom (veličina prostiranja) i ferkvencijom
(brzina prostiranja). Valna duljina (velična prostiranja) - udaljenost koju svijetlost prijeđe
u smjeru širenja za jednu osnovnu periodu, a izračunava se kao kvocijent brzine
elektromagnetskog vala i njegove frekvencije. Vidljiva svijetlost - mali dio spektra
elektromagnetskih valova – 380 do 750 nm. Dominantnu valnu duljinu svijetlosti čovjek
percipira kao boju. Nastajanje svijetlosti u izvorima svijetla koji se dijele na: primarne
(direktno emitiranje - sunce, žarulja, uv lampa) i sekundarne (emitiranje, reflektiranje ili
trasmitiranje primljene energije zračenja), točkaste ili plošne (isijavaju u raznim
smjerovima), hladne i temeljne. CIE standardni izvori svijetla (1931): A izvor - klasično
umjetno svjetlo - žarulja s volframovom niti (2856 °K), B izvor - filtrirano sunčevo svijetlo
(4874 °K), C izvor - sunčevo dnevno svjetlo (6774 °K), D izvor - su izvedeni izvori svjetla
(5500 °K, 6500 °K, 7500 °K), E izvor - izoenergetsko svjetlo, F izvor - flourescentni
izvori.

5.Interakcija svjetlosti i površine (akromatska i kromatska tijela) -– Boja nekog

objekta ovisi o stupnju apsorpcije, refleksije, raspršivanja i trasmisije što mora biti =
upadnoj zračenoj svjetlosnoj energiji na svakoj valnoj duljini (Zakon očuvanja energije).
Idealni prozirni objekti – transmisija svog upadnog zračenja. Idealno crno apsorbira sve
upadno zračenje dok bijelo reflektira. Neutralna tijela – reflektiraju ili transmitiraju
upadno svijetlo na svim valnim duljinama.

1/7
6.Objasni selektivnu apsorpciju, refleksiju upadne bijele svjetlosti kod obojenih
tijela (površina)! -- Obojena tijela reflektiraju ili transmitiraju selektivno pojedine
komponente (valne dužine) upadne bijele svjetlosti, koje ne apsorbiraju. Selekcija se
upravo odnosi na boju koju vidimo. Obojena tijela imaju najveći stupanj refleksije pri
onim valnim dužinama koje odgovaraju boji tih tijela. Npr. Crvena reflektira samo crvenu,
a upija plavu i zelenu.

7.Objasni trikromatsku teoriju viđenja boja! -- Rad znanstvenika s kraja 19. stoljeća
(Maxwell, Yung i Helmholtz) - ljudsko oko posjeduje tri tipa senzora za boje (čunjića) koji
korespondiraju crvenom, zelenom i ljubičasto-plavom dijelu spektra što znači da se
svaka boja može dobiti mješanjem tri vrste pigmenta.

8.Objasni teoriju suprotnih procesa! == Heringova teorija kaže da čunjići nisu osjetljivi
na tri kromatska područja nego generiraju signal na osnovi principa suprotnih parova
boja. Hering je ustanovio da se neki tonovi nikad nemogu zajedno percipirati. To jest
moguće je percipirati žućkasto-zelenu ali ne crno-bijelu boju.

9.Zonska teorija ili moderna Heringova teorija! -- povezuje trikromatsku teoriju i

teoriju suprotnih procesa, prema kojoj se u mrežnici iza sloja niza stanica čunjića
različitih kromatskih osjetljivosti (S, M i L) nalazi još jedan sloj (zona) receptora koji mogu
primiti suprotne informacije od svakog čunjića (+ i -) i mogu djelovati kao suprotne
stanice, odnosno prenositi suprotne informacije. Na taj način različite informacije mogu
biti prenijete istim živcem.

10.Aditivna sinteza! -- Postupak kombiniranja primarnih aditivnih podražaja koje

nazivamo ljubičasto-plava, zelena i crvena boja (RGB), a koje istovremeno emitiraju
primarni izvori svjetla u različitim omjerima i s različitim intenzitetima. Aditivni sustav
mješanja boja je temeljni sustav, a važan je stoga što se temelji na fiziologiji ljudskog
oka. To je mješanje svjetlosnih podražaja, bez selektivne adsorpcije. BLUE + GREEN =
CYAN, BLUE + RED = MAGENTA, RED + GREEN = YELLOW, Mješanjem svih triju primarnih
boja, u istom omjeru nastaje doživljaj koji nazivamo bijela boja.

11.Suptraktivna sinteza! -- Suptraktivna sinteza je postupak moduliranja vidljive

svjetlosti koji se zasniva na oduzimanju pojedinih područja valnih duljina koje odgovaraju
nižim (S), srednjim (M) i višim (L) valnim duljinama, u različitim omjerima i
intenzitetima, kako one ne bi mogle doći u ljudsko oko i izazvati osjećaj doživljaja
pojedine boje. U ljudskom oku dolazi do podražaja samo M i S čunjića. Bijelom
svijetlu oduzimaju se više valne duljiine. Tako se pomoću: YELLOW filtera oduzima
bijeloj svijetlosti BLUE komponenta, MAGENTA filtera oduzima bijeloj svijetlosti
GREEN komponenta, CYAN filtera oduzima bijeloj svijetlosti u RED komponenta.
Totalnom sintezom nastaje crna boja. Mješanjem dviju boja suptraktivne sinteze dobiti
ćemo onu boju aditivne sinteze koja je sudjelovala u izgradnji i jedne i druge. Npr.
MAGENTA + YELLOW --> RED, CYAN + YELLOW --> GREEN, MAGENTA + CYAN --> BLUE

2/7
12.Komplementarne ili suprotne boje! -- BLUE i YELLOW, GREEN i MAGENTA, RED i
CYAN. Svojim mješanjem daju crnu boju. CYAN apsorbira RED, GREEN MAGENTU, YELLOW
BLUE, vrijedi i obrnuto.

13.Vizualna kolorimetrija! - najstarija, najdirektnija i najtočnija metoda objektivnog

procjenjivanja i kvalificiranja boja. Temelji se na tristimulusnom vizualnom eksperimentu
usklađivanja percepcije i doživljaja boja. Najkompliciranija. Radi tako da promatrač gleda
vidno polje kroz otvor u zastoru (nema utjecaja okoline), svijetlo iz bijelog izvora pada na
gornju polovinu bijelog zaslona, donji dio osvjetljen s bijelim svijetlom iz tri stimulusa
(RGB).

14.Standardni promatrač! -- hipotetski promatrač koji percipira boje prema nekakvoj

statističkoj raspodjeli svih ljudi bez vidnih anomalija. Prilikom mjerenja za standardnoga
promatrača ujedno su definirana i dva kuta promatranja s obzirom na veličinu vidnog
polja u vizualnom tristimulusnom eksperimentu i to kut od 2° (CIE 1931) i kut od 10º (CIE
1964).

15.Objasni spektrokolorimetrijska mjerenja -- temelje se na CIE standardima pri čemu

su definirana: geometrija osvjetljavanja, izvori svjetla kojima osvjetljavamo uzorke, pojam
spektralne osjetljivosti i standardnog promatrača, spektralni sastav filtera za dobivanje
boja. Spektrometri - iz bijelog svijetla pomoću monokromatora izdvajaju valne duljine s
kojima se osvjetljava uzorak i etalon bijelog. Postupak se provodi redom s
monokromatskim svjetlima duž čitavog spektra (od 380 do 750 nm, najčešće korakom od
20 nm). Tokovi svijetla su različiti. Iz dobivenog se određuje vrijednost spektralne
informacije.

16.Objasni pojam spektralne informacije! -- potpuni i jasni opis boje dobivena

mjerenjem energije svjetla na svakoj valnoj dužini. predstavlja iznos svake od boja
spektra sadržane u svjetlosti koja se ovisno o vrsti objekta reflektira, transmitira ili
emitira. Informacija o fizikalnim karakteristikama svjetla koja napušta površinu. Ne
opisuje kako ljudsko oko doživljava tu informaciju i ne dozvoljava jednostavno
matematičko rukovanje. Grafički prikaz spektralne informacije je spektrometrijska
krivulja - pokazuje promjene u refleksiji, transmisiji ili apsorpciji duž valnih duljina
vidljivog dijela spektra.

17.Objasni pojam tristimulusne informacije! -- predstavlja opis pojave boje kako ona
izgleda pod određenim uvjetima gledanja, predočena u obliku tristimulusne funkcije
kojima odgovaraju tri dijela spektra. Jednoznačno određuje boju tako da dvije boje s
jednakim tristimulusnim funkcijama, pod jednakim uvjetima promatranja, standardni
promatrač doživljava kao jednake.

3/7
18.Objasni denzitometrijska mjerenja! -- temelje se na određivanju stupnja refleksije i
transmisije s ciljem izračunavanja optičke gustoće. Kod denzitometrijskih mjerenja važno
je napomenuti da su refleksija i transparencija u osnovi funkcije valne dužine, te je stoga
za određivanje optičke gustoće, prilikom mjerenja potrebno koristiti funkcije koja opisuje
na koji način refleksija i transparencija moraju biti definirane za jednadžbu optičke
gustoće. Optička gustoća se dijeli na analitičku i integralnu. Analitička optička gustoća
mjeri se na jednoslojnim uzorcima i to filterom komplementarne boje. Ovo mjerenje se
prakticira u proizvodnji kolor fotomaterijala za isptivanje pojedinačnih slojeva. Integralna
optička gustoća predstavlja postotak prekrivenosti površine Di (%), a mjeri se na
višeslojnim uzorcima u kojima su slojevi nanošeni jedan iznad drugog. Integralna optička
gustoća predstavlja zbroj analitičkih optičkih gustoća i pratećih optičkih gustoća nastalih
uslijed neželjene apsorpcije. Refleksiona denzitometrija - nakon mjerenja moguće je
izračunati: Ukupni nanos, Ton boje i pogreška tona (Hue & Hue error), Sivoću boje
(Grayness), Efikasnost, Nalijeganje boje na boju (Trapping), Prirast geometrijske veličine
rasterskog elementa (Dot Gain), Optički efikasnu površinu, Optičku deformaciju.

19.Podjela i karakteristike intuitivnih modela boja! -- Podjela: intuitivni modeli

temeljeni na aditivnoj sintezi (Ostwaldov krug boja), intuitivni modeli temeljeni na
suptraktivnoj sintezi (Tintometar), intuitivni modeli temeljeni na percepcij boja i
pojavnosti boja (Munsell, NCS, ...). Pokušavaju razvrstati boje i organizirati ih prema
redoslijedu definiranom perceptualnim karakteristikama boja koje se opisuju riječima kao
što su: sličnost, ton, zasićenje, kromatičnost, svjetlina, jačina, komplementarnost,
redoslijed i sl.

20.Navedi i opiši perceptualne karakteristike boje -- ton, zasićenje i svjetlina. Tonom

boje nazivamo atribut vizualnoga doživljaja na osnovi kojega je neka promatrana
površina ili objekt sličan jednoj od percepcija suprotnih parova boja koje nazivamo
(RGYB) ili određenoj kombinaciji dviju od navedenih percepcija boja. Ton boje je
uzrokovan različitim valnim duljinama i opisuje boju koju osjeća naše oko. Zasićenje je
karakteristika koja pokazuje stupanj odstupanja boje od akromatske boje iste svjetline.
Zasićenje je manje što se miješaju boje udaljenije u spektru. Boja nastala miješanjem
uvijek je manje zasićena od boja od kojih je nastala. Svjetlina je atribut vizualnoga
doživljaja na osnovi kojega neka uspoređivana površina u odnosu na neku definiranu
površinu emitira (reflektira) više ili manje svjetla.

21.Münsellov sustav prikazivanja boja! == HVC model – jedan od prvih intuitivnih

modela za prikaz percepcijskih atributa boja. Zasnovan je na ljudskoj osjetljivosti za
razlike i odnose među bojama – omogućuje odrešivanje komplementarnih boja, balansa i
kombinacije boja. Definirane su sljedeće karakteristike: mogućnost izdvajanja
komponenti ovisno o boji, odnosno odvajanje svjetline od tona boje i zasićenja, što
omogućuje prikaz boja u dvije dimenzije. Munsellov atlas sadrži oko 1500 uzoraka na 40
stranica konstanog tona, svaka stranica tona uređena tako da se svjetlina povećava od
nogu prema glavi, a zasićenje od hrpta knjige prema vanjskom rubu. Atlas dostupan u
matt i sjajnoj izvedbi. Svaka je boja određena s tri veličine: Veličina Munsell Hue (ton)
podijeljena je u 10 integralnih cijelina i pet osnovnih tonova boja. Veličina Munsel

4/7
Chroma (zasićenost) predstavlja stupanj pomaka veličine Munsel Hue (tona) prema
neutralnoj akromatskoj osi u rasponu od 0 (neutralna siva) u središtu do 10 ili 14 na
obodu (ovisno o gamutu medija). Veličina Munsell Value predstavlja sivi stepenasti klin
koji ima nivoe između nula (0 = idealna crna boja) i deset (10 = apsolutna bijela boja) i
koji su vizualno prema navedenom principu perceptualno uniformirano razmaknuti.

22.HSB i HLS modeli boja! -- Od kratica Hue, Saturation i Brightness. HSB model boja
(A. R. Smith 1978.) je organiziran tako da se u krugu, boje na međusobnoj udaljenosti od
120° nalaze tri aditivna primara (R, G i B) raspoređena u obliku trokuta (tako da su što je
moguće više udaljeni jedan od drugoga). Između aditivnih primara nalaze boje koje
nastaju njihovim mješanjem, odnosno primari suptraktivne sinteze (C, M i Y). Nedostatci
HSB modela boja: ne uzima u obzir nelinearnost svjetline, odnosno nije postignuta
percepcijska uniformiranost svjetline. HLS model boja, (Textronix, 1977). čije ime tvore
kratice atributa: Hue, Luminescance i Saturation (ton, svjetlina i zasićenje). HSL model
boja je pokušao riješiti probleme svijetline koji su se javljali u HSB modelu tako da je
model izveden s dva heksagona koja su spojena na svojim ravnim gornjim plohama. Na
taj način je za dvostruko povećana vrijednost koja opisuje svjetlinu, u odnosu na
prethodni HSB model. Obojenje (H) se definira kao kut u rasponu od 0° do 360°, i to na
sljedeći način: 0° - crvena (R), 60° - žuta (Y), 120° - zelena (G), 180° - zeleno-plava (C),
240° - plava (B), 300° - purpurna (M). Zasićenost (S) raste odmicanjem od središta tijela,
tako da je na obodu najveća te se izražava u postotcima (0 - 100). Svjetlina (B) kod HSB
modela, odnosno L kod HLS modela prikazuje se u postotcima (0 - 100).

23.RGB model boja! -- trodimenzionalno tijelo koje se predočava kao heksaedar (kocka),
kojemu su tri osnovne koordinate boje aditivne sinteze: crvena (R), zelena (G) i
ljubičasto-plava (B). U ishodištu sustava nalazi se crna boja, a nasuprot (s obzirom na
prostornu dijagonalu kocke) nalazi se bijela boja. Akromatska dijagonala – prostorna
dijagonala čije su krajnje točke crna i bijela boja.

24.CMYK model boja! -- trodimenzionalno tijelo heksaedar (kocka) u čijem se ishodištu

nalazi bijela boja, a na suprotnom kraju dijagonale crna (suprotno od RGB). Osnovne
koordinate: zeleno-plava (C), purpurna (M) i žuta (Y), a na bridovima koje tvore dva
primara suptraktivne sinteze nalaze se crvena, zelena i ljubičasto-plava boja.

5/7
25.Zahtjevi za izgradnju kolorimetrijskih boja! -- 1. Svaka pojedna boja mora imati
jedinstvene koordinate opisa unutar modela, odnosno dvije boje koje imaju iste
kolorimetrijske vrijednosti moraju imati i istu pojavnost te se moraju percipirati kao
jednake (u definiranim uvjetima). Vrijedi i suprotno, dvije boje sa različitim koordinatama
moraju se percipirati kao različite (u definiranim uvjetima). 2. Kolorimetrijske vrijednosti
trebaju se prezentirati unutar koordinatnoga sustava čije su dimenzije perceptualno
ortogonalne i u određenoj mjeri u korelaciji s karakteristikama koje definiraju osnovne
perceptualne atribute boja. 3. Stupanj (veličina) različitosti između numeričkih vrijednosti
koje prezentiraju dvije boje treba biti proporcionalno usklađen s percipiranom različitosti
između navedenih boja.

26.Objasni tristimulusne funkcije usklađivanja boja! -- Tristimulusne funkcije r(λ),

g(λ) i b(λ) kojima je moguće opisivanje cjelokupnog vidiljivog spektra, izračunate su kao
funkcije spektralne distribucije tristimulusnih primara R, G i B koji bi odgovarli
monokromatskoj svjetlosti sa sljedećim dominantnim valnim dužinama: R (λ=700 nm), G
(λ=546.1) i B (λ=435.8). Opis neke tražene boje Q može biti definiran sljedećom
formulom: Q = r(λ) R +g(λ) G + b(λ) B, Jedinični vektori R, G i B koji predstavljaju
primarne stimuluse definiraju tordimenzionalni prostor koji nazivamo tristimulusni
prostor boja. Vektori imaju zajedničko ishodište, ali različite smjerove. Vektor Q ima isto
ishodište kao R, G i B vektori. Njegove tri komponente smještene su duž osi definiranih sa
R, G i B, i imaju definirane duljine (skalarne vrijednosti) koje su označene s RQ, GQ i BQ i
određuju veličine tristimulusnih vrijednosti za boju Q.

27.Objasni imaginarne tristimulusne funkcije usklađivanja boja! -- x(λ), y(λ) i z(λ)

pokazuju količinu svakog od triju imaginarnih primara X, Y i Z na svakoj od valnih dužina,
potrebnih da bi se za hipotetskog CIE standardnoga promatrača za kut gledanja od 2º
uskladila percepcija doživljaja kombinacije triju imaginarnih primara s testnim
(usklađivanim) monokromatskim stimulusom na toj istoj valnoj dužini. Imaginarne
tristimulusne vrijednosti X, Y, Z nekog obojenog stimulusa, možemo izračunati putem
sljedećih formula: X = k ∫λ S(λ) x(λ) d(λ), Y = k ∫λ S(λ) y(λ) d(λ), Z = k ∫λ S(λ) z(λ) d(λ)

28.Trikromatski trokut boja! -- modelira se na jediničnoj plohi koja je omeđena s tri

stimulusna vektora R, G i B koji su definirani kao jedinični, pri čemu vrijedi da je njihov
zbroj jednak jedan (R+G+B=1). Model predstavlja površina jednakokračnog trokuta.
Visina trokuta prema konvenciji iznosi jedan, a zbroj okomica iz neke točke na stranice
trokuta u ovakvom jednakokračnom trokutu također je jedan. Koordinatne osi
dvodimenzionalnog prikaza predstavljaju linije presjecišta jedinične plohe s tri ravnine
koje su definirane parovima tri stimulusna vektora. Iz toga proizlazi da je R=RQ , G=GQ , a
B=BQ. Vrijednosti kromatičnih koeficijenata r, g i b nanose se na stranice nasuprot kutu
na kojem se nalazi boja i mjerilo su za udio te komponente u nekoj boji.
r = R / (R+G+B), g = G / (R+G+B), b = B / (R+G+B) iz čega slijedi da je: r + g + b = 1

6/7
29.CIE dijagram kromatičnosti! -- izveden je direktno iz CIE XYZ sustava imaginarnih
stimulusa i koristi se za grafičko prikazivanje boja u dvije dimenzije neovisno o
osvjetljenu. Veličina Y je indentična imaginarnoj tristimulusnoj veličini Y u CIE XYZ
prostoru boja i predstavlja svjetlinu boje, a x i y veličine nazvane su kromatske
koordinate boje i izračunavaju se direktno iz tristimulusnih veličina XYZ. CIE dijagram
kromatičnosti naziva se yoš i CIE Yxy model boja. Spektarske boje (monokromatska
svjetlost) unutar CIE dijagrama kromatičnosti smještene su na krivulji i rubovima
dijagrama (proširenom dijelu u odnosu na jedinični trokut X+Y+Z=1). Kromatske
koordinate kojima se određuje položaj pojedine boje u CIE dijagramu kromatičnosti
izračunavaju se uvažavajući činjenicu da je x + y + z = 1 putem sljedećih formula:
x = X / (X+Y+Z), y = Y / (X+Y+Z), z = Z / (X+Y+Z).

30.CIE UCS model boja! -- i/ili CIE L'u'v' nastao je pokušajem jednostavnog iskrivljenja i
rotiranja CIE kromatskog dijagrama tako da standardizirani izvor svjetla pada upravo u
centar koordinatnog sistema, dok se oko njega ovija spektralni luk. Koordinate za
prikazivanje boja izračunavaju se jednostavnom linearnom transformacijom:
u = 4x / (-2x+12y+3) = 4X / (X+15Y+3Z) , v = 6y / (-2x+12y+3) = 6Y / (X+15Y+3Z)

31.CIE L*a*b* model boja! -- je trodimenzionalni perceptualno uniformirani i o uređaju

neovisan model prikazivanja boja temeljen na tri kanala veličina (L*, a* i b*) čije se
koordinate dovode u vezu sa psihičkim karakteristikama boje prema principu Heringove
teorije suprotnih procesa boja (svijetlo-tamno, crveno-zeleno i žuto-plavo). Kanal L*
prikazuje svjetlinu (u rasponu od 0 = idealno bijelo do 100 = idealno crno). Kanal a*
prikazuje raspon boja između zelene i crvene (od -200 do +200). Kanal b* raspon boja
između žute i ljubičasto-plave boje (također od -200 do +200). Točka u kojoj je a* = b*
= *L* = 0 predstavlja ishodište CIE L*a*b* modela. Izračunavanje koordinata za opisivanje
boje unutar CIE L*a*b* zasniva se na sljedećim formulama:
L* = 116 ( Y / Yn )1/3 – 16
a* = 500 [ ( X / Xn )1/3 - ( Y / Yn )1/3 ]
b* = 200 [ ( Y / Yn )1/3 – ( Z / Zn )1/3.

7/7