EVROPSKI UNIVERZITET

BRKO DISTRIKT
BOSNA I HERCEGOVINA

EUROPEAN UNIVERSITY
BRDSKO DISTRICT BOSNIA
AND HERZEGOVINA

SEMINARSKI RAD
TEMA: VALERSKI ODNOSI TAKANJEM

Mentor:
Doc.dr. Petrija Jovii

Student:
Mirela Kaurinovi

Brko Distrikt, februar, 2014

SADRAJ
1. UVOD............................................................................................................................3
2. Valer...............................................................................................................................4
3. Grupe valera valerski klju.........................................................................................4
- valerska skala
- valersko izraavanje u likovnoj umjetnosti
6
4. Toka.............................................................................................................................7
5. Zakljuak........................................................................................................................9
6. Literatura.......................................................................................................................10

1. UVOD
Valer je od uvijek velikog znaaja, uz njegovu pomo moemo opisivati predmet vrlo
jednostavno, koristei se moda kijaro-skurom (chiaro-scuro / svijetlo-tamno). Zatim se moe
koristiti za rijeavanje prostore, oblika, ritma i svijetlosti... Sa valerom prikazujemo jednu
boju u vie nijansi. Najvjerovatnije prvi umjetnik/filozof koji je to uoijo jest Arisotel, koji je
perdpostavljo da su svijetlost i boja samo razliita imena za isti vizualni fenomen. Valer nije
odnos, ve svijetljina i koliina svijetla u nekoj boji.

2. Valer
Rije Valer (franc. valeur) to znai vrijednost, u likovnom jeziku svijetlosna vrijednost.
Vizualni element valer ili ton u vizualnom pogledu znai koliina svijetlosti u tonu jedne boje.
Ta koliina moe biti svijetlija, ili tamnija, pa je valer raspon izmeu najsvijetljih i
najtmanijih tonova.
Svijetljina jedne povrine moe zavisit od:
- jaine svijetlosnog izvora
- kuta pod kojim svijetlost pada na povrinu
- strukturne materije od koje je povrina izgraena, odnosno od njene sposobnosti da
reflektuje veu ili manju koliinu svijetlosti
- udaljenosti povrine od oka posmatraa
Kada se jaina svijetla vezuje za boju, tada govorimo o valeru boje, a kada se vezuje za
osvijetljenost predmeta, onda je to valer svijetla.
Valer neke slike utjee na raspoloenje posmatraa, svijetli tonovi utjeu pozitivno , dok
tamniju negativno.

3. Grupe valera valerski klju

Valerska skala
U prirodi postoje na tisue valerskih vijednosti koje ljudsko oko moe lako da razlikuje, i to
oko 250 razliitih nijansi tonova. Ono registruje svijetlo na dva razliita naina: tonski
jednobojni i koloristiki viebojni. Iz praktinih razloga koriste se valerske skale daleko
manjeg raspona. esto se koristi tako zvana 9-stepena skala koju je predlozio Denman Ross
1907. godine. Oznacena je sa postupnom promjenom gradacijom od bijelog oznaenog
brojem 1. do crbog oznaenog broja 9.

Valerski klju predstavlja raspon tonova od najsvojetlijih do najtamnijih.

Razlikujemo: - Durski valerski klju, ima 9 tonova od bijelog do crnog, a kontrasti su veliki,
ime se postie dinaminost i jak utisak.

Molski valerski klju, ima 5 tonova imeu bijelog i crnog, te kontrast je

manji.
I jedan i drugi mogu biti: svijetli ili visoki, srednji i tamni ili niski duboki

visoki valerski klju, djeluje vedro i optimistiki. Eduardo Manet, Olympia

Srednji valerski klju, dijeluje jasno, odreeno, objektivno, vidi se na velike udaljenosti,
pogodan za plakate. Picasso, Mlade Plemkinje

Duboki valerski klju, djeluje dramatino, sveano, patetino. Koriten je najvie u doba
baroka. Polkle, Zlatna ribica
Dobivanje valerski razlika u praksi:
- direktnim mjeanjem crne i bijele boje
- optikim mjeanjem crne i bijele boje papira
- prodiranjem svijetle podloge kroz vie ili manje transparentan sloj boje
( tzv. duboka tampa)
Svaka boja posjeuje odreen valer. Upotrebe valera u grafici varira od dvodimenzijonalnog
rastojanja, do potepenog prelaenja od svijetlog u tamno (sfumato), ime se postie iluzija
reljefnosti.
Najizraenija svijetlost kontrast nose crna i bijela boja, ali svijetlosna suprotnost se moe
izraziti svim bojama, dobivanjem crne i bijele. ak i bez dodavanje crne i bijele, boje imaju
svoju koliinu svijetla. Pa je tako uta najsvijetlija, slijedi narandasta, zatim crvena i zelena,
pa plava i na kraju ljubiasta kao najtamnija. Svijetlosnu vrijednost boje lake emo uoiti ako
boje gledamo kroz trepavice, to e apsorbirati finije razlike.
Kvalitet boje odreuje njenu istou, zasienost i intenzitet. Jarkost boje je vea to je manje
sive boje u njoj. Dakle to je vie sive, boja je manje istija, intenzivna i kaemo da je
degradirana.
Valersko izraavanje u likovnoj umjetnosti
Dekorativni postupak noten tehnika, kod koje su svi predmeti posmatrani u ravnomjernom
osvijeljenju koje dolazi sa prednje strane. Slike se svode na povrinu, predemti gube reljefnost
jer nema sjene, a boje ostaju nepromjenjene. Poznata u istonom kinesko i japansku
umjetnosti.
Naturalistika tehnika chiaro.scuro ili svijetlo-tamno, je nain prikazivanja osvijetljenosti
predmeta pomou valera. Predmet je s jedne strane bono osvijetljen, a s druge u sjeni, zbog
ega dijeluje trodimenzionalno.
Modelacija ili tonska modelaciaja, je likovni nain na kojim volumen, dubinu prostora i
izdvajanje udaljenih predmeta postiemo pomou svijetlijh i tamnih tonova boje, postepenom
blagom degradacijom.

4. Toka
Toka je oblik bez i jedne naglaene dimenzije: ni visine, ni irine, ni duine. Time je toka
gotovo abstraktan, nedefinisan oblik koji je osnova za sve druge vizualne oblike: kretanjem i
ostavanjem traga, taka stvara crtu., a proirenjem u odreenom treneutku nastae povrina
lik (oblik), kao i zgunjavanjem mnotvo toaka. Toka je vrlo jasna likovna i optika
vrijednost kojom moemo graditi, varirati i nepravilnim grupisanjem. Moemo takoer
oponaati i razliite strukture. Guim ili rijeim grupisanjem toaka moemo dobiti razliite
svijetlonosne vrijednosti, tonove. Ako je prelaz od gueg nizanja (tamnijeg) prema rijeem
nizanju (svijetlijem) postepeno, moemo dobiti privid trodimenzionalnih oblika na povrini,
poto nema doslovno tona, govorimo o grafikoj modelaciji.
Takama u boji moe nastati tako zvani pointilistiki izraz (od point taka) odnosno
takanje. Takav je izaz karakteristian za Georgesa Seurata u vrijeme impresionizma. Seurata
kae: ''istina spektralnog elementa je osnov moje tehnike..''. Time je definisao svoju tehniku
koja se sastoji u postavljanju istih i komplementarnih taaka boje na platno.
Ta se tehnika razvila u Francuskoj oko 1885. godine. Vjerovalo se da postoji samo jedna
lokalna boja, kao da je svaka boja ovisna o drugoj pored nje i zato boje nebi se trebale
mjeati, nego porediti jedna kraj druge. Slikari te tehnike nisu mjeali boje na paleti nego ih
koristili iste i u malim tokama jedne pored druge. Sa takvim preklapanjem boja dobiva se
tako zvano optko mijeanje, u kojem se dvije boje sitnim takanjem u oku prividno spajaju u
jednu. Pripadnici ovog pravca u slikarstvu su koristili ovu tehniku poigravajui se efektima
koje slika ostavlja na posmatraa.
Ta se tehnika koristi u tampi, u danasnjoj tehnologiji kao sto su na primjer monitori ili
televizori, gdje je slika sainjena nizanjem takica (piksela). Svaki piksel ima svoje
koordinate, svoju boju, svijetlinu i zasienje. Grupisanjem piksela pojavljuje se slika to jasno
ilustruje tvrdnju s poetka kako je toka osnovni optiki element.
Takoer u tetovitanju nalazimo tehniku pointilizma (takanje), i ako u jako maloj formi jer se
govori o sitnim iglama koje bezbroj puta probadaju kou i ostavljaju permanentne tragove na
tijelu. Ljudskom oku to nije vidljivo kao umjetnika dijela ali je na tom principu rada.
I ako postoji samo jedna taka, jedna oznaka na praznom papiru, na mozak joj odma daje
znaenje i nastoji da pronae nekakav odnos ili red, makar samo kao orijentaciona toka. Ako
postoje dvije toke, oko e odma napraviti spoji i ''vidjeti'' liniju. Ako su tri toke one se
neizbijeno tumae kao tokut.

Gestalt je osnovna alatka koju dizajner ili umjetnik koriste da stvore kohernetnu kompoziciju.
Prikazani primjeri pokazuju kako slike mogu biti napravljenje odo toaka, gdje variajcije u
gustoi proizvode iluziju forme.

Camille Pissarro, Sajam svinja, 1886

5. ZAKLJUAK

Okruenje je obojano. Boja daje formu svemu, a boja bez svijetlosti neznaajna je. Da nema
boje nebi bilo kako je, ili bolje rei nae navike bi bile drugaije. Boja i svijetlost, su vrlo
kompleksni pojmovi, mogu se prouavati sa vie aspekata: fizike, psihologije, umjetnosti,
grafiki dizajn... boja i svijetlost nisu samo stvari koje prijaju naem oku neo puno vie,
svijetlost nam daje ivot, a boja govori o nama, o naim karakteru, naem biu i naem
ponaanju.

6. Literatura

1. Dragan Markovi, Dragan Cvetkovi Osnovni grafiki dizajn, Beograd, 2009

2. Dragan Markovi, Dragan Cvetkovi, Zona Kosti, Aleksandar Tesi Osnovni
grafiki dizajn Praktikum, Beograd, 2009

10

11

12

13

14

15

16