Što je boja?

Boja je moždana interpretacija osjetila očnog živca na različite dužine svjetlosti.

Neki predmet djeluje da je obojen nekom bojom zato što odbija određenu dužinu svjetlosti ili jedan mali dio
spektra, a ostale absorbira. Odbijenu dužinu svjetlosti ljudsko oko registrira kao boju.
Bijela boja je rezultat reflektiranja svih svjetlosnih dužina u okviru vidljivog spektra, a crna je rezultat absorbiranja
svih svjetlosnih dužina.
Poznato je da čovjek razlikuje oko 7.500.000 boja i njihovih nijansi.

Osnovna podjela boja

Boje se dijele ovisno kako se "gleda" na nekoliko različitih postavki.
Ono što nas najviše zanima vezano uz uređenje interijera donosimo u ovome kraćem podsjetniku.
Postoje tri osnovne ili primarne boje: CRVENA, ŽUTA I PLAVA. One se ne mogu dobiti miješanjem ni jedne druge
boje.
Miješanjem primarnih boja dobijamo sekundarne boje, a to su NARANČASTA, ZELENA i LJUBIČASTA.
Daljnjim miješanjem primarnih i sekundarnih boja dobijamo tercijarne boje (npr. miješanjem žute i zelene dobit
ćemo boju limete)

Primarne, sekundarne i tercijarne boje

Sve ove boje, primarne, sekundarne i tercijarne mogu se medusobno miješati i tako postizati nebrojeno mnogo
razlicitih boja. te boje su poznate kao “nijanse” “vrijednosti” i “kroma”. Evo u cemu se one razlikuju:
Nijansa je drugi naziv za pojam boje. Npr. ako je neki predmet pobojan u crvenu boju reći ćemo da je on u crvenoj
nijansi.
Vrijednost Kada govorimo o svijetlijoj ili tamnijoj boji, onda je riječ o vrijednosti. Ako crvenoj boji dodamo bijelu
boju rezultat će biti roza što znači da ona ima svijetlu vrijednost crvene boje. Ako toj istoj crvenoj dodamo crnu
boju, dobit ćemo bordo koja ima tamnu vrijednost crvene boje.
Kroma je intenzitet boje tj. koliko je ona sjajna ili tamna (mat).

Krug boja
Što je krug boja? Jednostavno i genijalno oruđe uz čiju pomoć možemo stvoriti određenu harmoniju spajajući
dvije ili više boja u jednu cjelinu.

Ako niste sigurni kako kombinirati boje, to ćete najlakše učiniti ako uzmete ovakav krug boja

Prvi kružni dijagram razvio je Isaac Newton 1666. godine, a otada mnogobrojni znanstvenici i umjetnici
proučavaju i dizajniraju brojne varijacije toga koncepta.
Na krugu boja može biti prikazano mnogo različitih boja, ali je najvažnije da su posložene u logičnom slijedu.
Tako možemo napraviti novu podjelu boja i to na:
Komplementarne - su dvije boje od koje jedne nema ni malo u drugoj boji. One se nalaze na suprotnim stranama
kruga boja. To su: narančasta i plava (zato što narančasta nastaje miješanjem crvene i žute, tj. u sebi nema
nimalo plave boje), ljubičasta i žuta, crvena i zelena.
Analogne - su susjedne boje koje pripadaju istoj “obitelji” i nalaze se lijevo ili desno od glavne (izabrane) boje ili
ako ih je više, mogu biti i lijevi i desno.
Triade - su kao što ime kaže, tri boje određene istostraničnim trokutom. Kada gledate krug boja i na njega
postavite imaginarni trokut, one boje koje se povezuju kroz vrhove trokuta su triade.
Monokromatske - to je jedna boja provučena kroz spektar od crne ka bijeloj boji. Drugim rječima, boja kojoj se
dodaje bijela i crna, a produkt toga su nijanse te boje, svijetlije ili tamnije.
SAVJET!
Nećete pogriješiti ako koristite bilo koju od spomenutih tehnika spajanja boja.

. Kontrast boje prema boji

Ovo je najjednostavniji koloristički kontrast - uzimaju se i uspoređuju samo čiste boje. Najveća je
razlika između primarnih boja - žute, crvene i plave - od kojih ni jedna ne sadrži nimalo od druge dvije
boje. Ovo nazivamo
a) kontrast boje prema boji I. reda

Nešto manji je intenzitet između sekundarnih boja koji zovemo

b) kontrast boje prema boji II. reda
I na kraju najmanji kontrast čini
c) kontrast boje prema boji III. reda

Kontrast svijetlo - tamno

Najizraženiji svjetlosni kontrast nose crna i bijela boja, ali svjetlosna suprotnost se može
izraziti svim bojama, dodavanjem crne i bijele. Čak i bez dodavanja crne i bijele boje imaju
vlastitu količinu svjetla, tzv. valere, pa je tako žuta najsvjetlija, slijedi ju narančasta, zatim
crvena i zelena, pa plava i na kraju ljubičasta kao najtamnija. Svjetlosnu vrijednost boja lakše
ćemo uočiti ako boje gledamo kroz trepavice, što će apsorbirati finije razlike.
 Kontrast toplo - hladno
Toplina i hladnoća boja su psihološka svojstva boja koje nesvjeno ali dokazano osjećamo;
poznati su primjeri različito obojanih staja za trkaće konje koji su se brže hladili i sušili od
znoja u plavozeleno obojanoj štali, kao i pokusi sa ljudima koji su sobe obojane hladnim
bojama doživjeli doslovno hladnijim za nekoliko Celzijusovih stupnjeva. Uostalom, crvena,
žuta i narančasta su boje sunca i vatre, a plava, zelena i ljubičasta su boje voda i leda.
U Ostwaldovom krugu sve tople boje nalaze se na lijevoj polovini kruga, a hladne na desnoj.
Dodavanjem tople boje hladnoj možemo hladnu učiniti toplijom - dodavanjem žute zelenoj
dobiti ćemo žutozelenu. Napokon, tople boje imaju ekspanziona svojstva (vizualno se šire i
približavaju) a hladne boje introvertna svojstva (vizualno se skupljaju i udaljavaju).
 Komplementarni kontrast
Komplementarni odnos dobivamo stavljanjem u odnos jedne primarne boje s jednom
sekundarnom dobivenom od druge dvije primarne, recimo:
crvena : zelena (zelena=žuta+plava).
Takve su boje točno dijametralno suprotne na Ostwaldovom krugu boja, i njihovim
međusobnim miješanjem uvijek se dobiva siva. To vrijedi samo za pigmente; ako
pomiješamo raznobojne svjetlost, reflektorima recimo, od svih boja dobiti ćemo bijelu.
Komplementarni parovi su:
crvena - zelena
žuta - ljubičasta
narančasta - plava
Ti parovi su istovremeno i u toplo-hladnom kontrastu i u svjetlo-tamnom kontrastu.
Simultani (istodobni) kontrast
Ako se zagledamo u crvenu točku oko pola minute pa skrenemo pogled na bijelu podlogu
pojaviti će se paslika - prividna zelena točka. Isto vrijedi za sve boje unutar komplementarnih
parova; naše oko samo, sukcesivno, stvara suprotnost viđenoj boji, što je izrazito važno
slikarima prilikom slaganja boje uz boju. Naime, naše oko ne vidi doslovno boju koja je pred
nama, već ju simultano modificira tražeći joj vizualni par. Ako želimo doista vidjeti boju
objektivno potrebno ju je izolirati sivom šablonom, a poželjno ju je identificirati i na nekoj od
kolorističkih mapa, recimo DIN standardom.
  Osim prirodnog kontrasta što ga proizvodi naše oko Paul Klee razlikuje i kontrast krivih
parova, npr. ljubičaste i zelene. Pogledajmo građu ovog para: ljubičasta= plava+crvena,
zelena= plava+žuta. Izvršimo sukcesivno priduživanje: ljubičasta će si iz sastojaka zelene
uzeti žutu, ostati će plava. Zelena će si iz sastojaka ljubičaste uzeti crvenu, ostati će plava.
Tako će oko težeći ispravku kršenja sintaktičkih pravila stvoriti kompleksnu vizualnu igru -
bilo zbog sintagme ljubičasta-žuta, bilo zeleno-crvene, ali obje će boje postati plavije, što će
stvoriti "osjećaj" plave boje.
Kontrast kvalitete
Kvaliteta boje označava njenu čistoću, zasićenost, intenzitet. Jarkost boje je to veća što je
manje sive u njoj, ili u slučaju tehnike akvarela što je manje vode u pigmentu. Dakle više sive
ili vode - boja je manje čista, intenzivna, kažemo - degradirana je. Tako možemo kontrastirati
boje veće i manje čistoće odnosno kvalitete. Čistoću boje nazivamo valer.
Kontrast kvantitete
Kvantiteta znači količina; ovdje se dakle radi o suprotstavljanju više ili manje boje, u
obojenim plohama ili mrljama.
Nositelji količine svjetla u boji određuju i materijalnu količinu boje na plohe koja teži
uravnoteženosti. Tako će najsvijetlije žute biti potrebno tri puta manje od najtamnije
ljubičaste, a crvene i zelene otprilike jednako. Sličnom se progresijom mogu odrediti i ostali
odnosi između spektralnih boja:

Takav odnos vrijedi samo za čiste boje; promijenom kvalitete mijenjaju se i omjeri.
Intenzivnije i zasićenije boje teže su od manje intenzivnoh odnosno manje zasićenih, pa
ponekad samo mala količina jedne boje može držati ravnotežu velikoj količini druge. To
nazivamo optička ravnoteža i možemo ju vidjeti na primjeru lijevo: Georges Braque: "Biljar".
Kontrasti prema Paulu Kleeu
Druga, kraća sistematitacija kolorističkih kontrasta dana je od strane Bauhauskog pedagoga i
slikara Paula Klee. Klee priznaje samo dvije vrste kontrasta: 
1. komplementarni kontrasti
2. "krivi" parovi
Obje vrste kontrasta su već objašnjene. Podsjetimo na djelovanje "krivih" parove: oni se
temelje na komplementarnom, točnije simultanom kontrastu. Ako u susjedstvo stavimo
narančastu i ljubičastu boju, oko će samo potražiti komplemente za svaku boju i izdvojiti ih -
narančastoj treba plava koje ima u ljubičastoj (preostaje crvena), a ljubičastoj treba žuta koje
ima u narančastoj (opet preostaje crvena). Tako se pojavljuje privid "preostale" boje,
odnosno crvenkasti dojam.