Professional Documents
Culture Documents
Tolerancije 2 PDF
Tolerancije 2 PDF
Tolerancije 2 PDF
TOLERANCIJE
Pri izradi mašinskih delova i elemenata vrednosti kota koje stoje na crtežu ne
mogu se idealno postići iz više razloga: zbog ograničenih mogućnosti alatnih mašina, zbog
greške čoveka pri izradi, merenju i očitavanju, zbog nehemogenosti materijala itd.
Retko ima i potrebe da mera (kota) bude idealno tačna, odnosno tačno ona
vrednost koja stoji na crtežu. Idealna mera nema praktični značaj. Dozvoljena su manja ili
veća odstupanja od zadate vrednosti mera (kota) (onih koja su na crtežu), koja se naziva
nominalna vrednost. Dozvoljeno odstupanje od nominalne vrednosti naziva se tolerancija,
odnosno tolerancija predstavlja razliku između maksimalne i minimalne dozvoljene
dimenzije. Tolerancije delova u sklopu obezbeđuju funkciju tih delova i sklopova.
Tolerancija utiče na cenu, što je manja (uža) proizvod je skuplji i obrnuto.
Tolerancija se definiše za osovinu i rupu. Osovina predstavlja sve spoljašnje, a
rupa sve unutrašnje mere. Osim toga postoje i kombinovane mere (sl.7.1).
dd = d - |ad|; dg = d + ag ; dg = dd + To.
Stvarna vrednost prečnika osovine ds kreće se između dve granične vrednosti,
odnosno
ds = od dd do dg ds = (dd ÷ dg)
Tolerancija osovine se definišu kao razlika graničnih prečnika To = dg – dd, ili To
=ag + |ad|.
Položaj tolerancijskog polja osovine može biti različit u odnosu na nultu liniju.
Može se celo polje nalaziti ispod nulte linije, iznad nulte linije u odnosu na nultu liniju. Može
se celo polje nalaziti ispod nulte linije, iznad nulte linije ili da bude preko nulte linije. (sl. 7.3).
Kada je preko nulte linije delimično se nalazi iznad i ispod nulte linije. Osim toga,
tolerancijsko polje može celo biti ispod ili iznad, a da se jednim graničnim odstupanjem
dodiruje nulta linija.
Sl. 7.6. Položaj tolerancijskog polja za rupu ispod, preko i iznad nulte linije
Ag = Ad + TR; ag = ad + To.
Položaj polja ispod nulte linije određen je sa gornjim graničnim odstupanjem (ag,
Ag), a donja se računaju prema jednačinama: ad = ag - |To|; Ad = Ag - |TR|.
Vrednost graničnih odstupanja kojima se definišu položaji polja date su
standardima (tabela 7.4 do 7.7).
Tolerancija definisana tolerancijskim poljem označava se prvo sa oznakom Ø (za
kružni poprečni presek), zatim se daje vrednost normalnog prečnika u mm, zatim se oznaka
polja i na kraju kvalitet tolerancije, na primer Ø20B10. Ovo pravilo važi za sve mašinske
delove i elemente, izuzev za zavojnicu. Kod označavanja tolerancije zavojnice redosled polja
i kvalitet je obrnut sa crticom između prečnika i kvalitzeta, na primer M20-10B.
Primer 7.2: Za normalni prečnik rupe Ø220 odrediti sve parametre tolerancije i skicirati
položaj tolerancijskog polja za Ø220P7.
Na osnovu tabele T - 7.2 za prečnik Ø220 i kvalitet tolerancije 7 visina tolerancije
je 46 μm, te je TR = 46 μm. Iz tabele T - 7.7 za prečnik Ø220, polje P i kvalitet 7 gornje
granično odstupanje je -33 μm. Tada se može izračunati donje granično odstupanje, kao Ad
=Ag – TR = -33 – 46 = -79 μm.
Na osnovu usvojene razmere šematski se predstavi ovo polje (sl. 7.8).
Na osnovu poznatih graničnih odstupanja određuje se granični i stvarni prečnici
prema sledećim relacijama:
Naleganje kada je D ≠ d
Ovakvo naleganje može biti:
pomično gde je D > d, javlja se zazor Z = D – d [µm] i
nepomično gde je D < d, javlja se preklop P = d - D[µm].
Naleganje kada je D = d
Ovakvo naleganje se često koristi kod mašinskih delova. Tolerancijama naleganja,
gde se posebno definiše tolerancija za osovinu, a posebno za rupu, postiže se labavo, čvrsto i
neizvesno naleganje.
Zg = Dg – dd; Zg = Ag + |ad|
Zg = Dg – dd; Zd = Dd - dd
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Zg - Zd
Pg = dg – Dd; Pg = ag + |Ad|
Pd = dd – Dg; Pd = ad + |Ag|
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Pg - Pd
Sl. 7.10. Čvrsto naleganje
Pg = dg – Dd; Pg = ag + |Ad|
Zg = Dg – dd; Zg = Ag – ad
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Pg + Zg
Svaki ovaj sistem može da obezbedi labavo, čvrsto i neizvesno naleganje. Kod
sistema ZR tolerancijsko polje za rupu je H, a kod sistema ZO tolerancijsko polje za osovinu
je h. I pored ovakvog ograničenja svi zahtevi naleganja u praksi mogu da se zadovolje sa ZR
ili ZO.
Pg = dg – Dd; Pg = ag
Pd = dd – Dg; Pd = ad + Ag
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Pg - Pd
Pg = dg – Dd; Pg = |Ad|
Zg = Dg –Zg = Ag - ad
Tn =To + TR po definiciji
Tn = Pg + Zg
Zg = Dg – dd; Zg = Ag + |ad|
Zd = Dd – dg; Zd = Ad
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Zg - Zd
Pg = dg – Dg; Pg = |Ad|
Pd =dd – Dg; Pd = ad + |Ag|
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Pg - Pd
Neizvesno naleganje u sistemu ZO dato je na sl. 7.19. Parametri koji definišu ovo
naleganje i jednačine po kojima se određuju su:
Pg = dg – Dd; Pg = |Ad|
Zg = Dg – dd; Zg = Ag - ad
Tn = To + TR po definiciji
Tn = Pg + Zg.
Primer 7.3: Za toleranciju naleganja Ø180H10/u9 odrediti sve parametre tolerancije, vrstu
naleganja i šematski predstaviti položaje tolerancijskih polja.
Na osnovu prečnika Ø180 mm i kvaliteta tolerancije za rupu 10, a za osovinu 9
dobija se TR = 160 μm i To = 100 μm. Pošto je polje za rupu H, radi se o sistemu ZR. Polju H
se nalazi iznad nulte linije i dodiruje je donjim graničnim odstupanjem, gde je Ad = 0 za sve
kvalitete tolerancije i sve prečnike.
Sada se može za polje Ø180H10 odrediti: Ag =TR = 160 μm, Dd = D = 180 mm, Dg
= D + Ag = 180 + 0,160 mm, Ds = Dd ÷ Dg = 180 ÷ 180,160 μm. Za polje Ø180u9 dobija se
donje granično odstupanje ad = 210 μm.
Ostali parametri polja za osovinu određuju se prema sledećim relacijama:
ag = ad + To = 210 +100 = 310 μm; dd = d + ad =180 + 0,210 = 180,210 mm;
dg = d + ag = 180 + 0,310 = 180,310 mm; ds = dd ÷ dg = 180,210 ÷ 180,310 mm.
Na osnovu izračunatih vrednosti parametra, prema usvojenoj razmeru, mogu se
tolerancijska polja šematski nacrtati (sl. 7.20).
Primer 7.4 Za sklop glavčine zupčanika i vratila normalnog prečnika Ø25 mm odabrati
toleranciju elemenata tako da u sistemu ZO obrazuju naleganje sa Zg = 40 μm i Pg = 10 μm.
Kvalitet tolerancije osovine treba da je za jedan stepen "finiji" od kvaliteta rupe.
Pošto je zadat sistem zajedničke osovine ZO, polje za osovinu je h. N osnovu
zadatih vrednosti graničnih preklopa i zazora (zazor je veći od preklopa) može se skicirati
položaj tolerantnih polja (sl. 7.21).
Tolerancija naleganja je: Tn = Zg + Pg = 40 + 10 μm. Pošto su kvaliteti tolerancija
za stepen različiti, tolerancija naleganja se deli u srazmeri 0,6 : 0,4 u korist rupe. Tada se
određuje TR = 0,6 · Tn = 0,6 · 50 =30 μm i To =0,4 · Tn = 0,4 · 50 = 20 μm. Iz tabele T - 7.2
usvajaju se prve manje ili bliže standardne vrednosti za rupu i osovinu, te je TRs = 33 μm, što
određuje kvalitet IT8 i Tos = 21 μm za kvalitet IT7. Sada je tolerancija za osovinu poznata
Ø25h7. Vrednost parametra tolerancije osovine su: ad =ag – Tos = 0 – 21 = - 21 μm, dd = d -
|ad| = 25- 0,021 = 24,979 mm i ds =dd ÷ dg = 24,979 ÷ 25 mm.
Tolerancijsko polje za rupu bira se iz uslova da je Ag pozitivno, a Ad negativno i
manje od |ad|, odnosno manje od 21 μm. Iz tabele T - 7.6 to je polje J8 definisano sa Ag = 20
μm. Vrednosti ostalih parametara to9lerancije za rupu polja Ø25J8 su:
Tabela 7.12.
Sl. 7.25. Primer primene geometrijskih tolerancija na jednoj projekciji crteža i odgovarajući
solid model
Tabela 7.13.
Tabela 7.13. - nastavak
Tabela 7.13. - nastavak
Tabela 7.13. - nastavak
1.10.2. Označavanje klase hrapavosti površi
Stvarne površine mašinskog dela sadrže neravnine koje su nastale usled primene
određenog tehnološkog postupka izrade. U eksploatacionim uslovima često se zahteva da
pojedine površine budu manje ili više glatke. Za analizu i merenje hrapavosti u
metaloprerađivačkoj industriji koristi se takozvani efektivni profil na dužini l (JUS.A1.030).
Profilna linija na izabranoj referentnoj dužini l prikazana je na slici 7.26. Osu X čini srednja
linija profila m – linija određenatako da je srednje kvadratno rastojanje profila (y1,y2,......yn)
od te linije minimalno.
Označavanja klase hrapavosti (gornji deo tabele) i pravaca prostiranja brazda (donji
deo tabele).
1.10.5. Primeri označavanja klase hrapavosti površi
Za označavanje površina nastali skidanjem matrijala rezanjem, struganjem, glodanjem,
brušenjem i dr. koristi se kukica koja je zatvorena sa gornje strane (sl. 7.28) . Za označavanje
kvaliteta bez skidanja materijala rezanjem koristi se otvorena kukica sa dodatkom križića u
prvom redu crteža. Ista kukica koristi se i za označavanje zahteva da data površ treba da
ostane u stanju koje je nastalo u predhodnom procesu, bez obzira na način obrade.Tada se
kukuici nedodaje nikakva oznaka. Kod posebnih karaktristike površi, dodaje se nastavak na
dužem kraku sa desne strane gde se ispisuju tražene karakteristike obrde površi ( u trćem redu
crteža )
Označavanje kvaliteta obrade zupca zupčanika u preseku i pogledu vrši se kao na slici
7.35. Kod naležućih površina, bilo da je reč o istom, ilio različitim kvalitrtima, kukica se
stavlja na tajedničku konturnu liniju ili pomoćnu liniju, koja je nastavak zajedničke konture
(slika 7.35 – donja projekcija ).
Napomena: Kada se kod oznake kvaliteta hrapavosti broj 6 iza njega se stavlja tačka (6.).
Time se jasno razlikuje od broja 9 u okrenutom položaju za 180 stepeni.
Sl. 7.35. Označavanje klase hrapavosti zubaca zupčanika, odnosno ožljebljene rupe
Ako je izvodnica, odnosno trag površine prava linija, znak se postavlja pomoću
pokazne linije na konturi ili na pomoćnu kotnu liniju (slika 7.36). Ako su osnovni znaci
propraćeni dodatnim oznakama za obradu orijentišu se, po pravilu, tako da se mogu čitati
odozdo ili sa strane.
sanapomenomblizu posmatranog pogleda ili u gornjem desnom uglu crteža (sl. 7.37) i
iza oznake broja obratka (slika 7.38), bez napomene.
Ako se zahteva da se površine izuzev označeni imaju istu površinsku hrapavost, onda se to
može prikazati na sledeći način
upisivanjem zajedničkog znaka obrade u blizini pogleda ili u gornjem desnom uglu
crteža sa napomenom: « sve površine osim naznačenih » (slika 7.37).
Upisivanjem zajedničkog znaka obrade oznake broja obratka i opšteg znaka između
dve kose crte (slika 7.38) i
Upisivanje zajedničkog znakaobtade iza oznake broja obratka i upisivanjem (između
dev kose crte) na crtežu korišćenih znakova hrapavosti, prema rastućim brojevima,
koji su međusobno odvojeni zarezom (slika 7.38).
Tabela 7.16.
Primer: Izvrši konstruisanje 2D objekta koji su postavljeni na slici 7.39 i 7.40. Definisati
osnovne geometriske aplikacije, sa punim konturnim prikazom kotiranog objekta i uneti
simbolima površinsku hrapavost.