UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA LUKA

FAKULTET ZA POSLOVNE I FINASIJSKE STUDIJE

ODJELJENJE BIJELJINA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

PORESKA I BUDZETSKA KONTROLA I REVIZIJA

Tema: DOPRINOSI KAO OBLIK JAVNIH PRIHODA

Profesor: Student :

Doc.dr.Miroslav Dinčić Naimkadić Mensuda

index/ II- 2952/12

Bijeljina, 2012

1
 SADRŽAJ

1.Uvod.............................................................................................................................................3
2. Klasifikacija javnih prihoda- doprinosi fiskalni javni prihodi ....................................................4
3. Doprinosi za socijalno osiguranje................................................................................................5
3.1. Obavezni doprinosi za socijalno osiguranje..............................................................................5
3.1.1. Pojam Obavezni doprinosi.....................................................................................................5
3.1.2.Razlika izmedju poreza i doprinosa .......................................................................................6
4. Karakteristike i obilježja doprinosa …………………………………………………………..7,8
5. Samodoprinos .............................................................................................................................9
6. Doprinos za penzisko ili mirovinsko osiguranje..........................................................................9
6.1. Razlika između obaveznog (državnog) penziskog osiguranja i dobrovoljnog ( privatnog)....10
6.2. Razlika između životnog i penziskog osiguranja ....................................................................10
7. Pojam i znacaj penziskog i invalidskog
osiguranja.....................................................................11
8. Cilj doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu .....................................................................12
9. Značaj - zapošljavanje odnosno doprinos za slucaj nezaposlenosti ……………...…...……13,14
10.Zaključak...................................................................................................................................15
11.Literatura....................................................................................................................................16

2
 1. Uvod

Doprinosi su fiskalni oblici javnih prihoda pomoću kojih se prikupljaju sredstva za

financiranje određenih javnih potreba.Doprinosi se razlikuju od zemlje do zemlje - neke države
osiguravaju samo najnužniju socijalnu zaštitu za svoje zaposlene, dok je u drugim državama
socijalna zaštita na zavidnoj visini.

Sažimajući suštinu definicija domaći i strani teoretičara, ističe se da su doprinosi posebna vrsta
namjenskih javni prihoda koja se na osnovu uvedene obaveze ubira od fizički i pravni lica.
Doprinosi su kao i porezi, javna davanja državi. No temeljna je razlika između doprinosa i poreza
u tome što za poreze nema unaprijed određene namjene njihova trošenja, a za doprinose ona
postoji. Navela sam i primjere razlike između poreza i doprinosa u ovom seminarskom radu.
Dakle, onaj tko plaća doprinos za zdravstveno osiguranje zna da je namjena tih sredstava pružanje
zdravstvenih usluga. Štoviše, za doprinose bi trebao postojati i određeni odnos između visine
uplaćenog iznosa i protuusluge koja se za uzvrat dobije.Tako bi na primjer viši iznos doprinosa
plaćenog za mirovinsko osiguranje u pravilu treba znati i višu kasniju mirovinu.
Za poreze takva veza ne postoji jer teoretski svi dobivaju jednaku kvalitetu javne usluge (javne
sigurnosti, državnih škola, i sl.) bez obzira na visinu plaćenog poreza.

3
 2. Klasifikacija javnih prihoda
Doprinosi - fiskalini javni prihodi

Javni prihodi se sastoje od različitih elemenata, koji su klasifikovani prema različitim

karakteristikama, zavisno od vrste prihoda. Tako su, na primer, porezi klasifikovani uglavnom
prema tome šta čini njihovu osnovicu za oporezivanje. Donacije se grupišu prema izvoru iz kojeg
takav prihod potiče (tj. prema tome ko je davalac dotacije, transfera ili donacije), dok se prihodi
od imovine klasifikuju prema vrsti takvog prihoda (kamata, dividenda, zakupnina).
Fiskalni (dažbinski) javni prihod budžeta odgovarajuće političko-teritorijalne
jedinice, ali se ona upravo plaća kao naknada za određenu uslugu koju neki
državni organ (npr. sudski ili upravni) pruža obvezniku. Prihodima od taksi se,
dakle, ne podmiruju opšti javni rashodi, već troškovi koji su prouzrokovani
radnjama državnih organa, koji čine konkretnu uslugu određenom licu. One
su, po pravilu, budžetski prihod.

Doprinosi se smatraju davanjem koje se izdvaja za finasiranje opće društvenih potreba

Doprinosi su fiskalni oblici pomoću kojih se prikupljaju sredstva za financiranje određenih javnih
potreba.Najpoznatiji doprinos u zemljama zapada, danas je doprinos za socijalno osiguranje.
Doprinosi se razlikuju od zemlje do zemlje (neke države osiguravaju samo najnužniju socijalnu
zaštitu za svoje zaposlene, dok je u drugim državama socijalna zaštita na zavidnoj visini).
Kod nas se danas plaćaju za socijalno osiguranje doprinosi za :

4
- doprinos za penzisko osiguranje
- invalidsko osiguranje,
- zdravstveno osiguranje i zaštita
- zapošljavanje odnosno doprinos za slucaj nezaposlenosti.
3. Doprinosi za socijalno osiguranje

Novim zakonskim rješenjima regulisan je sistem socijalnog osiguranja koji se zasniva na četiri
osnovna načela i to :

- Načelo obaveznosti: znači da je sistem doprinosa za socijalno osiguranje određen zakonom kao
obavezujući kako za fizička tako i za pravna lica na koja se odnosi.

- Načelo pluraliteta izvora finansiranja: znači da se sistem doprinosa za sosijalno osiguranje

zasniva na ekonomskoj snazi osiguranika,poslodavca i drugih obveznika.

-Načelo proporcijonalnosti: znači da se doprinosi za socijalno osiguranje plaćaju po proporcij-

onalnim stopama.

- Načelo namjenskog korištenja sredstava: znači da su sredstva mobilisana po osnovu doprinosa

za socijalno osiguranje strogo destinirana i nemogu se koristiti za neke druge potrebe..
¸

3.1. Obavezni doprinosi za socijalno osiguranje

3.1.1. Pojam Obavezni doprinosi

Obavezni doprinosi za socijalno osiguranje su vrsta izravnih poreza te prema tome ulaze u
širem smislu u porezni sustav. Oni su temeljni prihodi kojima se finasiraju izdaci za penzisko
osiguranje za zdravstveno osiguranje i za zapošljavanje.
Sustav obaveznog socijalnog osiguranja sastoji se od: obaveznog penziskog osiguranja na temelju
generacijske solidarnosti. Dorinosi za ovo osiguranje uplaćuju se u Zavodu za penzisko ili
mirovinsko osiruranje. Tako da se doprinosi za ovo osiguranje uplaćuju u mirovinske ili penziske
fondove prema odabiru osiguranika. Doprnos obaveznog zdravstvenog osiguranja se naplaćuju u
zavodu za zdravstveno osiguranje, dok se doprinosi za zaposljavanje uplacuju u zavodu za
zaposljavanje.
Zakon o samodoprinosu sadrži:
-način donosenja odluka – odluku o uvođenju samodoprinosa donose građani referendumom ili
davanjem pismenih izjava.
- obaveznik samodoprinosa je građanin po osnovu stanovanja ili posjedovanja nepokretnosti u
mjestu raspisivanja samodoprinosa.
- osnovica samodoprinosa čine javni prihodi gradjana i njihova imovina.
- oslobodjenja – samodoprinos se ne moze uvoditi na primanja fizickih lica koja nisu predmet
oporezivanja prema zakonu o porezu na dohodak građana. Samodoprinos danas ima mali bilansni
znacaj. Tako da neke zemlje samodoprinos svrstava u kontni okvir za budzetski sistem odnosno
konto Porezi na dohodak, dobit i kapitalne dobitke. Porezi i druge dadzbine uvode se za cijelu
drzavnu teritoriju, a samodoprinosi na nivou grada,opštine,mjesne zajednice,naselja ili djela
naselja. Prihodi od samodoprinosa idu na poseban racun. Visinu samodoprinosa odredjuju sami
gradjani dok visinu dazbina jednostavno odredjuje nosilac finasijske vlasti. Samodoprinosi se
mogu plaćati u novcu, materijalnim dobrima i uslugama.

5
Doprinosi se ubiru iz plaće ( tj. na teret zaposlenika) i na plaću ( tj. na teret poslodavca).
Tako da se doprinosi za penzisko osiguranje placaju na teret zaposlenika, a doprinosi na
zdravstveno osiguranje i za zaposljavanje naplaćuju na teret poslodavca.

3.1.2. Razlika izmedju poreza i doprinosa

Doprinosi su kao i porezi javna davanja državi. No temeljna je razlika između doprinosa i
poreza u tome što se za poreze nema unaprijed odredjene namjene njihova trošenja, a za doprinose
namjena postoji. Primjer. Kada platimo porez na dohodak, onda ne znamo hoce li se od tog novca
finasirati izgradnja ceste, obnova zemlje ili place carinika. 1
Dok je za doprinose nihova namjena unaprijed utvrdjena. Primjer : ako se placa doprinos za
zdravstveno osiguranje tako se zna da je njihova namjena pružanje zdravstvenih usluga. Tako da
bi za doprinose morao postojati i određeni odnos između visine uplaćenog iznosa i protivusluge
koja se za uzvrat dobije. Tako da veci iznos doprinosa plaćenog za penzisko osiruranje po pravilu
treba znaciti i vecu penziju. Za poreze takva veza ne postoji jer teoretski svi dobivaju jednaku
kvalitetu javne usluge ( javne sigurnosti, državnih škola itd) bez obzira na visinu plaćenog poreza.

Osnovicu doprinosa čini:

1. plaća zaposlenog radnika, rukovodnog radnika i pripravnika,
2. plaća ili druga naknada funkcionera, koja zamjenjuje placu,
3. naknada plaće za prekid rada koji nije prouzrokovao radnik,
4. naknada plaće za vrijeme praznika za koje se po zakonu ne radi,
5. naknada plaće za vrijeme odsustva sa posla radnika u vrijeme koristenja godisnjeg odmora,
6. naknada plaće za vrijeme odsustva sa posla u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovrom id.
7. naknada plaće za vrijeme odsustva radnika sa posla radi obrazovanja i strucnog osposobljavanja
i prekvalifikacije radnika,
8. naknada plaće u slucajevima privremene sprijecenosti za rad usljed bolesti do 42 dana,
9. naknada plaće zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti, koja se isplaćuje iz
sredstava pravnog, odnosno fizičkog lica kod kojeg je osiguranik zaposlen,
10. izuzetno, množenik prosjecne plaće iz clana 6.a stav 2. i koeficijenta 0,25 za zaposlenike u
rudnicima uglja, tekstilnoj, kožnoj i industriji obuce kojima se isplaćuje najniža plaća i nisko
akumulacijskim djelatnostima tradicionalnih esnafskih zanata utvrđenih posebnim propisom kant-
onalne skupštine,
11. svako pojedinacno primanje od članstva u predstavnickim organima vlasti, ako to primanje
nije obuhvaćeno osnovicom iz člana 6. tac. od 1. do 9., na osnovu članstva u skupštini, nadzornom
odboru privrednog društva, clana upravnog odbora, upravnog vijća i drugih njima odgovarajućih
tjala drugih pravnih lica, člana komisije i odbora tih tjela, stečenog upravitelja i suca porotnika
koji nema svojstvo zaposlenika na sudu, primanje, umanjeno za porezno priznati iznos izdatka za
povremene djelatnosti naucnika,umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovackih
putnika, akvizitera,sportskih sudaca i delegata i na osnovu drugih djelatnosti koje se obavljaju uz
neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost.
12. ostala primanja i naknade fizičkih lica koja nisu obveznici doprinosa po drugom osnovu, u
sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i osiguranju nez-
aposlnosti.

1
Prof.dr.Slobodan Komazec, Monetarne finasije,Beograd 2002, str.659

6
Znaci grupu obveznika čine lica koja za svoj rad primaju platu ili ostvaruju neku drugu naknadu.
Zatim imamo lica koja samostalno obavljaju privrednu ilidrugu djelatnost kao osnovno zanimanje.
Poslodavci sva pravna ili fizička lica koja imaju zaposlene.

Osnovicu doprinosa za socijalno osiguranje kao za zaposlene tako i za poslodavca čini:

• Zarada odnosno plata i druga lična primanja,

• Naknada zarade,odnosno plate za vrijeme privremene sprečenosti zarade koje isplaćuje

poslodavac,porodiljskog iskustva, kao i za vrijeme plaćenog odsustva,

• Naknada zarade, odnosno plate za vrijeme koriščenja prava na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju,

čekanja na raspoređivanje i sl.

U slučaju poduzetnika osnovica u doprinosu predstavlja neto prihod utvrđena način kojim se
uređuje porez na dohodak građana. Doprinose za sve vidove obaveznog socijalnog osiguranja
obveznici plaćaju po proporcionalnim stopama u zavisnosti od vrste osnovice i vida socijalnog
osiguranja.2

Stope doprinosa: Najviše stope doprinosa prema osnovici su:

1. na teret obveznika doprinosa iz osnovice (clan 6. tac. od 1. do 10., tacka 12. i clan 7.):
" 17,00 % za penzijsko i invalidsko osiguranje,
" 12,50 % za osnovno zdravstveno osiguranje,
" 1,50 % za osiguranje od nezaposlenosti;3
2. na teret poslodavca na osnovicu (clan 6. tac. od 1. do 10., tacka 12. i clan 8.):
" 6,00 % za penzijsko i invalidsko osiguranje,
" 4,00 % za osnovno zdravstveno osiguranje,
" 0,50 % za osiguranje od nezaposlenosti;
3. na osnovicu, za dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i to:
a) 2,00 % za osiguranike rasporedene na radno mjesto na kojem se 12 mjeseci efektivnog
rada racuna kao 14 mjeseci staža,
b) 3,00 % za osiguranike rasporedene na radno mjesto na kojem se 12 mjeseci efektivnog
rada racuna kao 15 mjeseci staža,
c) 6,00 % za osiguranike rasporedene na radno mjesto na kojem se 12 mjeseci efektivnog
rada racuna preko 15 mjeseci staža.
4. Poseban doprinos za zdravstveno osiguranje, za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu, iz
clana 7. stav 4. ovog Zakona odredit ce Vlada Federacije.

4. Karakteristike i obilježja doprinosa

Doprinosi su važan finansijki instrument kojim se prikupljaju sredstva za finansiranje javnih
rashoda. Oni se u literaturi svrstavaju u red tzv. parafiskalnih davanja.

Njihova obeležja su sledeća:

- Namena trošenja doprinosa je unapred utvrdjena – to su destinirani prihodi,

2
Dr.Jovan Sejmenović, Jovana Gligić. Javni prihodi, Banja Luka, 2012, str.49
3
http://zuko.ba/pdf/download/zakon_o_doprinosima
7
- Doprinosi nisu prihod budžeta,

- Obaveza plaćanja se odnosi na odredjeni krug korisnika koji su povezani odredjenim

ekonomskim, socijalnim ili nekim drugim razlozima i

- Po pravilu obaveza plaćanja doprinosa nije utvrdjena propisima državnog organa.

Doprinosi su javni prihodi novijeg datuma i još nedovoljno priznati i poznati u
mnogim zemljama. Porodica doprinosa je danas veoma brojna, a najznačajniji
član je socijalno osiguranje. Socijalno osiguranje predstavlja zaštitu koju
društvo pruža svojim članovima kroz niz javnih mera kakao bi ih obezbedilo
od ekonomskih i scijalnih poteškoća nastalih usled znatnog smanjenja njihove
ekonomske snage (prihoda) zbog bolesti, povreda na radu, nezaposlenosti,
invalisnosti, starosti i smrti. Ono obezbedjuje i pokriće troškova plaćanja, kao
posebnu pomoć u slučaju duže bolesti.
U našoj zemlji doprinosi za socijalno osiguranje su obavezni, a obaveza
njihovog obračunavanja i naplate je odredjena zakonima.

Prema većem broju autora,doprinosi kao oblici društveni prihoda

karakteristični su po četiri osnovna elementa:
- Javni su prihodi koji predstavljaju takva davanja kod kojih je element
protiv usluge.

- Ne plaćaju ih kao što je slučaj kod poreza,sva lica već samo ona koja će
imati neku korist od tako prikupljenih javni sredstava.

- Predstavlja prinudno plaćanje,odnosno obaveznu naknadu pojedinaca ili

grupa za učinjene
usluge ili radove koji se u potpunosti ili djelimično finansiraju
doprinosom.

- Prikupljena sredstva su strogo namjenska sredstva,te ne prolaze kroz

budžet i budžetsku
proceduru sažimajuči suštinu definicija domači i strani teoretičara,ističe
se da su doprinosi
posebna vrsta namjenski javni prihoda koja se na osnovu uvedene
obaveze ubira od fizičkih
i pravnih lica.4

U jugoslovenskom finansijskom sistemu doprinosi se javljaju 1952 god,

prilikom donošenja Osnovnog zakona o društvenom doprinosu i porezima,od
tada pa sve do danas se bogato koristi u našem finansiskom sistemu.
Nekada označava prihod koji se alimentira iz privrednog sektora, da bi kasnije
doprinosima nazivali prihode koji opterećuju lična primanja građana.
Doprinosi imaju izvjesne sličnosti s porezima i taksama.
Porezima su slični po sljedećim karakteristikama:
-prinudnost plaćanja,
-obično su to novčana davanja, po obliku naplate i tehnici.
4
Prof.dr.Slobodan Komazec,Monetarne finansije,Beograd 2002,str.658

8
Taksama su slični po tome što se radi o nekoj ličnoj koristi koja se očekuje, bilo
neposredno ili posredno, već prilikom plaćanja doprinosa.

Doprinosi kao kategorija javnih prihoda po svojim karakteristikama zauzimaju mjesto između
taksa i poreza. Doprinose plaćaju zaintereosvana lica ili grupe lica da bi na taj nacin realizovala
određenu korist. Međutim korist, korist o kojoj je rijec, nije samo korist za tu grupu lica. Radi se o
zajedničkim interesima, pa se kategorija doprinosa znatno približava porezima.5

5. Samodoprinos

Samodoprinos je: lokalni javni prihod koji se razlikuje od tradicijonalnih dažbinskih oblika u
sljedećem :
•Jedna od opštih karakteristika tradicijonalni dažbinski oblika(porezi,carine itd.) je da se oni
uvode autoritetom vlasti. Uvođenje samodoprinosa u sistem prihoda rezultat je slobodno izražene
inicijative i odluke samih građana budućih obveznika:
•Samodoprinos je strogo destinirani prihod, dok prihodi od poreza i drugih dažbina služe za
finansiranje ukupnih javni potreba,
•Porezi i druge dažbine uvode se za cijelu državnu teritoriju, a samodoprinosi na nivou grada,
opštine, mjesne zajednice, naselja ili djela naselja;
•Prihodi od poreza i drugih dažbina evidentiraju se u 8 buđzetu, dok prihodi od samodoprinosa
idu na poseban račun,
•Visinu samodoprinosa određuju sami građani, dok visinu dažbina jednostrano određuje nosilac
financiske vlasti;
•Porezi i druge dažbine plaćaju se u novcu, a samodoprinos u novcu,materjalnim dobrima i
uslugama.6

6. Doprinos za penzisko ili mirovinsko osiguranje

Kako sam vec navela doprinose imamo za:

- doprinos za penzisko osiguranje,
- invalidsko osiguranje,
- zdravstveno osiguranje i zaštita,
- zapošljavanje odnosno doprinos za slucaj nezaposlenosti.

Doprinos za penzisko osiguranje ima tri stuba i sadrži:

Prvi stub:je obavezno državno penzijsko osiguranje, odnosno sistem međugeneracijske
solidarnosti.
Drugi stub:je obavezno dopunsko penzijsko osiguranje koje se odnosi samo na zaposlene, a koje
administriraju privatni penzijski fondovi. Ono funkcioniše tako što se zakonom odredi da se dio

5
Doc.dr.Miroslav Dincic, Prof.dr.Slavko Vukša,Dr.Žarko Ristic, Poreska i Budzetska kontola i revizija ,
Beograd,2011 str. 108
6
Prof.dr.Jovan Sejmenović,Prof.dr.Slobodan Komazec, Prof.dr.Žarko Ristić,Monetarne i javne finasije, Banja Luka,
2008
9
procenta obaveznih doprinosa namenjenih za finansiranje prvog stuba usmeri u drugi, tako da
zaposleni ostvaruju pravo na dve penzije, državnu iz prvog i privatnu iz drugog stuba.
Prvi i drugi stub su obavezni.
Treći stub:je dobrovoljno dopunsko penzijsko osiguranje, namenjeno svim građanima, bez obzira
da li su zaposleni ili ne, da li imaju redovne prihode, studiraju, bave se samostalnom delatnošću,
itd.Treći i drugi stub su dopunski.

6.1. Razlika između obaveznog (državnog) penziskog osiguranja i dobrovoljnog ( privatnog)

Obavezno (državno) penzijsko osiguranje funkcioniše tako što se penzijski doprinosi sadašnjih
zaposlenih uplaćuju u fond PIO iz kog se isplaćuju penzije sadašnjim penzionerima.
Globalni demografski trend pada nataliteta i produženja životnog veka prisutan je i u našoj zemlji.
To znači nepovoljan odnos broja zaposlenih kao izvora finansiranja penzija i penzionera koji ih
uživaju. Kada se tome doda i spor opšti ekonomski rast i deficit u fondu PIO, kao rezultat se
dobija neminovan pad državnih penzija.7
Pored toga, Zakonom su određeni minimalni i maksimalni iznosi doprinosa,kao i minimalna i
maksimalna visina državne penzije.Uplata penzijskih doprinosa je isključivo mesečna i obavezna,
a isplata penzije mjesečna. Za ostvarivanje prava na privatnu penziju nije od značaja da li je
pojedinac zaposlen i da li ima redovne prihode.
Uplate penzijskih doprinosa u dobrovoljne penzijske fondove su dobrovoljne, mogu biti mesečne,
periodične i jednokratne, ne moraju da budu redovne, a može da ih uplaćuje pojedinac za sebe, ili
da to za njega čini neko drugi (bračni drug, roditelj, poslodavac, udruženje ili sindikat čiji je član,
itd.).Uplate se vode na individualnim računima članova i svaki član preko interneta ima
neposredan uvid u svoj račun. Sredstva iz fonda se investiraju i pripisom ostvarenog prinosa
uvećavaju. Član bira na koji način će povući i raspolagati sredstvima: jednokrantom isplatom,
programiranom, doživotnim anuitetima ili kombinacijom ovih načina.
Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima određuju iznos minimalnog
doprinosa,dok maksimum ne postoji. Takođe, uplate ne moraju da budu redovne i ukoliko se
preskoče, to ne dovodi do prestanka članstva u fondu.

6.2. Razlika između životnog i penziskog osiguranja

Upravo prednost štednje u dobrovoljnim penzijskim fondovima ogleda se učinjenici da su

sredstva fonda razdvojena od imovine Društva za upravljanje tim fondom. Samim tim, i kada bi
došlo do bankrota Društva, to ne bi uticalo na sredstva članova.
Osim toga, kontrola rada Društava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima od strane
državnih institucija (Narodne banke i Mnistarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku)
daleko je rigoroznija.Ona podrazumeva kontrolu investiranja, visine prinosa, davanje
saglasnostina ugovore o penzijskim planovima, pa čak i oglašavnje fondova.
Takođe, prilikom zaključivanja ugovora o životnom osiguranju, osiguraniku je poznata osigurana
suma. Član fonda unapred ne zna visinu penzije, sobzirom da ona zavisi od visine penzijskog
doprinosa, perioda uplaćivanja,ostvarene dobiti i izabranog načina isplate.
Naknade koje osiguravajuća kuća naplaćuje od premije za životno osiguranje daleko su veće od
naknada od uplaćenog penzijskog doprinosa(do 3%) i vrednosti imovine fonda (do 2%) na
godišnjem nivou. Kod životnog osiguranja kreću se od 20% - 40%.Poreski tretmani takođe se

7
Internet,www.porezni vodić.hr,2005,penzisko osiguranje Dunav
10
razlikuju. Kada poslodavac uplaćuje premiju za životno osiguranje zaposlenih, nema nikakvih
poreskih i drugih olakšica.Kada uplaćuje penzijski doprinos za svoje zaposlene u dobrovoljni
penzijski fond, doprinosi su oslobođeni poreza na dohodak građana, kao i doprinosa za obavezno
socijalno osiguranje.

Kod osiguranja se bazira na uplati dogovorene premije osiguranja i na

unapred određenom načinu isplate. Kod dobrovoljnih penzijskih fondova
mesečno se uplaćuje dogovorena svota na lični račun u fondu, a ta suma se
isplaćuje posle 53. godine života. Uplatama se ta sredstva akumuliraju, a na
dugi rok se uvećavaju i za prihode od investiranja fonda.
Kao osnovna prednost osiguranja života ističe se to što uključuje zaštitu od
rizika i zagarantovanu osiguranu sumu, čija je visina unapred definisana
ugovorom. Osiguranje života podrazumeva obezbeđenje finansijske sigurnosti
najbližih u slučaju smrti osiguranika, kao i finansijska sigurnost u slučaju
radne nesposobnosti ili invalidnosti usled nezgode. Mešovito osiguranje života
za slučaj smrti i doživljenja je štedno osiguranje koje uključuje rizik, što nije
slučaj sa penzijskim fondom.

- Takođe, prednost koju uživaju ljudi koji imaju polisu osiguranja života je
ostvarivanje prava na pripadajuću dobit, koja se isplaćuje po isteku trajanja
ugovora. Osnovna razlika između klasičnog životnog osiguranja i penzijskog
fonda je u preuzimanju rizika ulaganja.
Osiguranja preuzimaju rizik ulaganja za klijente i oni po isteku trajanja
ugovora o osiguranju dobijaju osiguranu sumu, koja je zagarantovana
ugovorom o osiguranju, i celokupnu pripisanu dobit - tvrdi Kristof Cetl,
predsednik UO "Grave osiguranja".8

Jedna od prednosti ulaganja u dobrovoljni penzijski fond je svakako način

štednje kroz investiranje, gde se ispred svega stavlja dobrovoljnost. Tako
članovi sami biraju visinu uplate, učestalost uplate, izbor fonda, kao i
eventualnu promenu istog, bez ikakvih ograničenja, uslovljavanja ili gubljenja
prava koja su obezbeđena zakonom.

7. Pojam i znacaj penziskog i invalidskog osiguranja

Sadržaj specijalističkog rada « Penzijsko i Invalidsko osiguranje »jedna

od grana prava osiguranja i socijalnog prava ukazuje na to da je kako pravo
osiguranja, tako i njegova grana, penzijsko i invalidsko osiguranje , su izašli iz
faze početnog konstituisanja i da se sada nalaze u svojoj visokoj fazi uspona i
razvoja. U prvom djelu ovog rada razmatrana su osnovna i opća pitanja i
pojmovi proučavanja prava osiguranja, a u drugom dijelu detaljno je obrađena
jedna od grana prava osiguranja tj. penzijsko i invalidsko osiguranje.
Kroz razmatranje i proučavanje osnovnih pojmova i pitanja penzijskog i
invalids- kog osiguranja doći ćemo do većeg obima saznanja o veoma važnoj
funkciji prava osiguranja i to socijalno-zaštitnoj funkciji životnog standarda
kako pojedinca, tako i cjelog društva uopšte u svim zemljama.

8
http://www.krediti.rs/vesti/za-starost-polisa-ili-privatna-penzija
11
Kroz razvoj društva funkcija osiguranja je uvijek ista, a to je zaštita lica i
imovine.
Djelatnost osiguranja stalno raste i ono je neophodno u svakom društvu, u
svakoj državi. Funkcije osiguranja su univerzlane bez obzira na stepen razvoja
društva, karakter društveno - političkih, društveno-ekonomskih odnosa, te su
od izuzetnog značaja za svako društvo. Na univerzalno tehni- čkoj organizaciji
osiguranja se zasniva osiguranje, kako u savremenim razvijenim državama,
tako i u zemljama u tranziciji.Osnovno obliježje savremenog osiguranja je
stalno širenje obuhvatanja rizika. Osiguranici se i osiguravaju zbog rizika,
štete , koji se stalno povećavaju, u rastućoj su putanji a što dovodi do stalnog
širenja osiguranja.
Definicije osiguranja razlikuju se shodno ekonomsko-pravnim teorijama:teorija potrebe, teorija
sigurnosti, tehničko-pravne i mješovite teorij(teorija preduzeća, teorija rizika , teorija rizične
zajednice i teorija kompenzacije) i pravnim teorija- ma (teorija odštete itd.).
Pravo osiguranja čine sve pravne norme koje se odnose na osiguranje.Ove norme mogu biti kako
one koje regulišu pravni položaj društva za osiguranje(uključuju- ći i nadzor), tako i one norme
koje regulišu osiguranje - pravne odnose kojima se zasniva djelatnost osiguranja imovine lice ,
poslovi saosiguranja,poslovi reosigur- anja,te i poslovi neposredno povezani sa poslovima
osiguranja,te u širem smislu i pružanje drugih usluga u osiguranju.

8. Cilj doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu

Pojam zdravstvene zaštite obuhvata organizovanu i sveobuhvatnu

delatnost društva u cilju očuvanja zdravlja građana. Pored zdravstvenih
usluga, ovaj pojam uključuje i područje upravljanja i finansiranja u svim
segmentima društva koji su značajni za socijalnu sigurnost i zaštitu
stanovništva. Zdravstveno osiguranje predstavlja posebni oblik društvene
organizovanosti pri kojoj se pacijenti osiguravaju od rizika oboljevanja i
povređivanja , posredstvom ustanova zdravstvenog osiguranja, koje preuzima
taj rizik na sebe nadoknađujući štetu osiguraniku u slučaju odštetnog zahteva.
Začetke modela obaveznog zdravstvenog osiguranja u formi koja je prisutna i
danas, postavio je Bismarck-ov sistem socijalnog osiguranja. On počiva na
doprinosima koje u „bolesničke kase“ uplaćuju zaposleni i poslodavci. Posle
Drugog svjetskog rata u Engleskoj se uspostavlja Beveridge-ov model ili
sistem nacionalne zdravstvene zaštite koji počiva na obaveznom
zdravstvenom osiguranju finansiranom iz državnog budžeta na osnovu
poreza. U zemljama sa socijalističkim društvenim poretkom razvijen je
Semaškov model socijalističkog zdravstvenog osiguranja kao pandan
Beveridge-ovom modelu, samo sa ideološkom razlikom. U radu su u
najznačajnijim elementima prikazani navedeni sistemi zdravstvenog
osiguranja . Suština savremenog koncepta zdravstvene osiguranja u Evropi je
u uvažavanju principa solidarnosti. Ovaj princip predstavlja osnovni postulat u
afirmaciji demokratije i ekonomske razvijenosti društva. Načinjen je i osvrt na
privatno zdravstveno osiguranje u SAD. Za ovaj sistem važi da, iako je
najskuplji i često omogućuje visok standard zdravstvenih usluga, ne obuhvata
princip solidarnosti.
12
Ovo podrazumeva i cilj da se što veći procenat stanovništva obuhvati pravom
na korišćenje osnovne zdravstvene zaštite bez doplate.
Osnovni ciljevi savremenog sistema zdravstvene zaštite su:
Univerzalnost - obezbediti pristup pravima iz zdravstvenog osiguranja svim
stanovnicima.
Ekonomičnost - očuvanje troškova zdravstvene zaštite na određenom nivou.
Pravičnost - ljudima koji imaju jednake zdravstvene potrebe mora biti
osiguran jednak kvalitet zdravstvenih usluga.
Sloboda izbora za korisnike zdravstvenih usluga.
Autonomija za davaoce zdravstvenih usluga.
Sistem zdravstvene zaštite obuhvata osnovne elemente zdravstvene zaštite i
njihovu međusobnu uređenost. Među navedene elemente spadaju:
Korisnici zdravstvene zaštite, koji u tom sistemu nastupaju direktno, tako
što sami plaćaju zdravstvene usluge i proizvode ili indirektno kao osiguranici
organizacija obaveznog ili dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.
Dobra zdravstvene zaštite koja čine usluge i proizvodi kojima pojedinci
mogu zadovoljiti svoje potrebe u u pogledu zdravstvene zaštite
Organizacije zdravstvene zaštite koje pružaju usluge i proizvode9
Država, koja u sistemu zdravstvene zaštite uobličava društveni interes i
ostvaruje ga u okviru tog sistema bilo da to čini neposredno utiču na
upravljanje u organizacijama zdravstvene zaštite ili organizacijama obaveznog
zdravstvenog osiguranja, bilo da odgovarajućim postupcima reguliše
aktivnosti i učinke zdravstvenih organizacija.Kada definišemo područje
zdravstvenog osiguranja, onda po teoriji osiguranja mora područje zdravstva
ispunjavati određene uslove osiguravanja, i to:
postojanje potencijalnog rizika postojanje "stranke" odnosno osiguranika koji
je spreman da se pred rizikom osigura postojanje onog koji je spreman da taj
rizik preuzme na sebe, koji je spreman da se od tog rizika osigura .Područje
užeg zdravstvenog osiguranja ispunjava sve navedene uslove. Dakle, pred
realnim rizikom oboljevanja i povređivanja pacijenti se od tog rizika
osiguravaju, plaćajući određenu cenu - premiju,
a Fond ili Zavod za zdravstveno osiguranje preuzima taj rizik na sebe, kao i
rizik od dela socijalnih posledica bolesti i povreda i u slučaju odštetnog
zahteva osiguraniku nadoknađuje štetu .
Finansiranje na osnovu treće stranke, odnosno fonda za osiguranje, postoji u
svim sistemima zdravstvene zaštite, pa i u modelima privatnog ili ličnog –
dodatnog osiguranja. Tržišni model u kojem potrošač (pacijent) za učinjene
usluge zdravstvenih radnika plaća celokupni iznos, nije poželjan i retko se
pojavljuje kao oblik finansiranja zdravstvenih usluga.
Razlog posrednog plaćanja zdravstvenih troškova, odnosno osiguranja, leži u
činjenici što niko ne zna kada će i da li će se i od čega razboleti i kakve će
ekonomske posledice to imati po njega .

9. Značaj - zapošljavanje odnosno doprinos za slucaj nezaposlenosti

Zakonom o doprinosima uređeno je plaćanje doprinosa za socijalna osiguranja te su unesene

određene izmjene u odnosu na do tada važeći Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja.

9
Prof.dr.Slobodan Komazec, Monetarne finasije,Beograd 2002 str.
13
Izmjenama se potiče zapošljavanje i primanje na volonterski rad kroz određivanje olakšica za
poslodavce koji zaposle osobe koje se prvi puta zapošljavaju, to jest za poslodavce koji prime na
volonterski rad osobe koje su stekle izobrazbu u određenome zanimanju za koje je zakonom ili
drugim propisom određeno radno iskustvo u nekom vremenu kao uvjet obavljanja poslova tog
zanimanja. Poticanje zapošljavanja očituje se u slučaju osoba koje se prvi puta zapošljavaju u
oslobađanju poslodavaca plaćanja doprinosa na plaće (doprinosa za zdravstveno osiguranje, za
zaštitu zdravlja na radu i zapošljavanje), a u slučaju volontera u oslobađanju poslodavaca plaćanja
doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu. Obje olakšice Zakon
ograničuje na vremensko razdoblje maksimalno jedne godine od zasnivanja radnog odnosa
odnosno volonterskog rada.

DOPRINOSI NA PLAĆU
STOPA u %
Udio doprinosa koje placa zaposlenik – navela primjer F BiH

17%
Doprinos za obvezno penzisko i invalidsko osiguranje

12,5%
Doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja

1,5%
Doprinos za zapošljavanje

Prikazani doprinosi na plaću obveza su poslodavca, oni povećavaju trošak plaća i padaju na teret
poslodavca. Od doprinosa na plaću razlikujemo doprinose iz plaće (doprinose za mirovinsko
osiguranje), koji su sadržani u plaći radnika i predstavljaju dio plaće koji se posebno izdvaja za
radnikovo osobno mirovinsko osiguranje u starosti. Znači, doprinosi na plaću obveza su
poslodavca, a doprinosi iz plaće obveza su radnika, no sve vrste doprinosa prema Zakonu dužan je
obračunati i platiti poslodavac.10

Oslobođenje na koje poslodavac prema Zakonu ima pravo u slučaju zapošljavanja radnika koji se
prvi put zapošljava odnosi se na oslobođenje poslodavca od plaćanja doprinosa na plaću radnika i
ono za tog poslodavca znači smanjenje troška rada za ukupno 17,2 % (vidjeti gornju tablicu).
Treba napomenuti da poslodavac nije oslobođen plaćanja doprinosa na plaće za staž osiguranja s
povećanim trajanjem, iako je obveznik obračuna i plaćanja tog doprinosa također poslodavac.
Naime, taj doprinos se odnosi osobno na pojedinog radnika radi priznavanja povećanog staža za
svaku godinu rada u otežanim uvjetima. Isto tako, Poslodavac koji je obveznik plaćanja doprinosa
za zapošljavanje (po stopi 0,1 % ili 0,2 %) nije oslobođen njegova plaćanja.11

U tabeli je naveden primjer stope doprinosa u FBiH, tako da ima razlike izmedju stope u FBiH i
RS i Brcko Distrikta.

10
http://www.ekonos.hr/ostalo/poticaji-zaposljavanju
11
http://www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena_javna_potrosnja
14
 10. Zaključak

U ovom seminarskom radu sam se dotakla pojma doprinosa, njihov znacaj zatim razliku
izmedju poreza i doprinosa. Medjutim navela bi da se poreski sistem razlikuje od zemlje do
zemlje u pogledu učešća pojednih poreskih oblika zavisno od strukture javnih prihoda i njenog
fiskalnog karaktera. Navedene razlike nastaju zbog razlicitih faktora. U razvijenim državama veće
učešće imaju porez na dohodak i porez na imovinu, dok je učešće ovih poreznih oblika u manje
razvijenim zemljama znatno niži. U nerazvijenim zemljama porezi i drugi javni prihodi koriste se
kao transfer sredstava iz državnih preduzeća u budžet.

15
Doprinosi se obračunavaju na temelju bruto plaće, koja obuhvaća neto plaću zaposlenika
pomnoženu sa utvrđenim koeficijentom plus doprinosi i porezi. Sredstva za penzisko i invalidsko
osiguranje u skladu sa Zakonom o penziskom i invalidskom osiguranju obezbjedjuju se iz
doprinosa o penziskom i invalidskom osiguranju, budžeta i drugih izvora. Osnovica za obracun
doprinosa znaci predstavlja novčani i svaki drugi prihod, bez obzira na oblik isplate, oporeziv
porezom na dohodak, koji je poslodavac isplatio ili bio dužan isplatiti zaposleniku na temelju
radnog odnosa. Rok za obračun i uplatu doprinosa za poslodavca je zadnji dan u mjesecu u kojem
je i plata trebala biti isplaćena pa čak i ako nije ispaćena doprinos se mora uplatit najduže do
narednog desetog u mjesecu. Porerzna uprava je nadzorni organ za uplatu doprinosa. Međutim
postoje uvedene i olaksice.Olakšice i oslobođenja od obveze plaćanja doprinosa za socijalna
osiguranja trebale bi doprinositi poticanju gospodarske aktivnosti i fiskalnom rasterećenju
određenih društvenih skupina za koje postoji interes za olakšavanjem njihovog socijalnog
položaja

11 .Literatura

1. Doc. Dr. Miroslav Dinčić, Prof.Slavko Vukša, Dr.Žarko Ristić, Poreska i

Budzetska kontrola i revizija, Beograd, 2011

2. Dr.Jovan Sejmenović, Jovana Gligić. Javni prihodi, Banja Luka, 2012

16
 3.Prof.dr.Jovan Sejmenović,Prof.dr.Slobodan Komazec, Prof.dr.Žarko
Ristić,Monetarne
i javne finasije, Banja Luka, 2008

4. Prof.dr.Slobodan Komazec, Monetarne finasije,Beograd 2002

Interet:
- http://zuko.ba/pdf/download/zakon_o_doprinosima
- www.porezni vodić.hr,2005,penzisko osiguranje Dunav
- http://www.krediti.rs/vesti/za-starost-polisa-ili-privatna-penzija
- http://www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena_javna_potrosnja
- http://www.ekonos.hr/ostalo/poticaji-zaposljavanju

17