Professional Documents
Culture Documents
Metodika Knjizevnog Odgoja I Obrazovanja
Metodika Knjizevnog Odgoja I Obrazovanja
TERMINOLOŠKA ODREĐENJA
METODIKA – znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru
nastavnog predmeta, o – o područja ili kojeg drugog organizacijskog oblika o – o
rada
- terminom metodika nastave književnosti obuhvaćen je samo dio predmetnog
područja; književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo nastavom već i
različitim organizacijskim oblicima izvannastavnog i izvanškolskog o – o rada -> zato
se opredjeljujem za naziv metodika knjiž. o. i o. koji označava znanost o knjiž. o. i
o. na svim stupnjevima o – o sistema
- terminom metodika književnog odgoja i obrazovanja obuhvaćamo sve organizacijske
oblike kojima se ostvaruje književni odgoj i obrazovanje
PREDMET PROUČAVANJA
- elementi koji se uključuju u predmetno područje metodike nastave književnosti:
književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja
o – o proces koji se temelji na književnom sadržaju (umjet. i znan.)
primjena pedagogije u nastavi književnosti
metode nastave književnosti
nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiž.
teorije učenja književne materije
literarna komunikacija i literarno – estetska recepcija
ličnost učenika, njegova izgradnja djelovanjem književnog o. i o.
ličnost i uloga nastavnika književnosti
teorija i praksa knjiž. o. i o. u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
odnos metodike i srodnih znanosti
izvannastavni i izvanškolski oblici književnog odgoja i obrazovanja
- sve to ukazuje na složenost predmeta i raznolikost pristupa
- nastavni se predmet temlji na utvrđenim planovima i programima
- u okviru metodike nastave knjiž. razvijaju se radio-metodika, televizijska i
filmska metodia (proučavaju tehnička sredstva u literarnom o. i o.)
- za primanje i usvajanje knjiž. sadržaja važno je čitanje, doživljavanje i
spoznavanje književnih djela
1
- doživljavanje i spoznavanje književnih djela oslanjaju se na rezultate istraživanja
psihologije, teorije recepcije i teorije informacije
- za izgradnju bilo kojeg metodičkog sustava nužno je poznavanje učenikove ličnosti
u procesu knjiž. o. i o. (emocionalne reakcije učenika na književno djelo, književni
interesi učenika, značajke učenika – čitatelja u različitim razvojnim fazama,
emocionalno – intelektualna aktivnost učenika u nastavi književnosti)
*zaključci:
mkoo i znanost o knjiž. predmetno se dodiruju, obje se znanosti bave
književnošću
razlikuju se prema ciljevima proučavanja
mkoo proučava književnost u o –o procesu (utjecaj pedagoških,
socijalnih, psiholoških, subjektivnih, objektivnih činitelja)
mkoo proučava funkciju knjiž. u izgrađivanju ličnosti, tj. svjetonazora
mkoo preuzima spoznaje znanosti o knjiž. i istražuju mogućnosti
njihova usvajanja (npr. metodika nastave teorije knjiž., metodika nastave
povijesti knjiž., metodika nastave umjetničke epohe, metodika nastave
romana...)
mkoo prihvaća metode znanosti o knjiž. i proučava mogućnosti njihove
primjene u o – o procesu
znanost o knjiž. obuhvaća povijest knjiž., teoriju knjiž., književnu
kritiku i metodologiju književnog studija
mkoo obuhvaća metodiku nastave teorije književnosti, nastave povijesti
književnosti, analize književnog djela i metodologiju metodike nastave
književnosti
mkoo korelira sa znanosti o knjiž., ali i s teorijom spoznaje,
estetikom, lingvistikom, povijesti, psihologijom i teorijom pedagogije
2
2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I
MKOO
3
fenomenološki pristup knjiž. djelu – zasniva ga Edmund Husserl, razvija
učenje o razlici između izraza i znaka; temelj učenja je konstituiranje knjiž.
djela u primaočevoj svijesti
- njegov sljedbenik Roman Ingarden uspostavlja teoriju o slojevima, smatra
da strukturi djela ne pripadaju ni pisac, ni čitatelj, a knjiž. je djelo sastavljeno
od različitih heterogenih slojeva; smatra da knjiž. djelo sadrži mjesta
neodređenosti koja čitatelj popunjava; u metodologiju književnog studija uveo je
hermeneutiku (naučava vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova)
MKOO I LINGVISTIKA
- obje se bave proučavanjem jezika
- lingvistika u nastavu knjiž. ulazi posredno, tj. preko književnosti; metodika
nastave knjiž. najbližu vezu uspostavlja sa stilistikom (lingvističkom stilistikom) koja
se dijeli na:
stilistiku jezika – objašnjava odnose i veze riječi, nizova riječi, te
proučava funkcionalne stilove
4
stilistiku govora – proučava značajke govorene i pisane riječi, razlike
između različitih žanrova govorenog i pisanog izraza, njihovu društvenu
uvjetovanost; proučava karakteristike monolooga i dijaloga, intonaciju i
intonacijsku stilistiku
stilistiku umjetničke književnosti – proučava stil umjetničke književnosti
- ling. i metodika nastave knjiž. proučavaju govorne interpretacije
književnoumjetničkih tekstova
- veza mkoo i lingvistike ostvaruje se u nastavnim metodama pisanja, razgovora i
usmenog izlaganja
5
književnoznanstvene problematike, te problem književnih interesa (interes za
čitanje, književno stvaranje, studij književnosti)
*knjiž. kao nastavni predmet možemo odrediti kao: samostalno komponiranu cjelinu
knjiž. sadržaja, prerađenu znanost o književnosti, sustav znanja, sposobnosti i
navika
6
- kriteriji za izbor književnog sadržaja su:
reprezentativnost (antologijska djela)
primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika
tematski, književnoteorijski i književnopovijesni okviri
kognitivna razvijenost učenika
književnopovijesna materija uključuje se na višim stupnjevima
obrazovanja
7
- tematsko povezivanje moguće je i unutar povijesnih okvira – u svakoj se epohi
mogu izdvajati karakteristične teme koje se konkretiziraju djelima različitih
umjetnosti (npr. Romantizam: intima, pejzaž, egzotika, nacionalnopovijesna
tematika)
8
- književnoteor. pojmovi se uče i u okviru povijesnog dijela programa, tako se
povezuje teorija i povijest književnosti
9
NAČELA O PROGRAMSKOM ISKAZIVANJU LITER. SPOSOBNOSTI
- liter. spos. iskazuju se u programu za sve stupnjeve i razrede
- prikazuju se razvojno, vertikalno
- program prikazuje spos. u međusobnoj povezanosti
- navode se i spos. kao cilj o-o djelatnosti
SLOBODNE AKTIVNOSTI
- mogu se ostvarivati izvan nastave (izvannastavne aktivnosti) ili izvan škole
(izvanškolske aktivnosti)
- organizirani oblici slobodnih aktivnosti: recitatorska sekcija, dramska, literarna,
filmska, radio-televizijska, novinarska, filološka, knjižničarska sekcija
10
METODOLOGIJA IZRADE PROGRAMA
-postoje utvrđena metodološka načela i zahtjevi pri izradi programa:
program se temelji na znan. spoznajama
izrada novog programa zahtjeva valorizaciju prethodnih programa
program uključuje interdisciplinarni pristup (pedagogija, metodika,
psihologija, sociologija)
programski se sadržaj raspoređuje linijski (gradivo raspoređeno
kronološki), koncentrično (gradivo u tematskim krugovima, najčešće u
osnovnoškolskom obrazovanju, npr. tematski krugovi dom, vrtić, škola,
zavičaj) i kombinirano
do izražaja dolazi načelo egzemplarnosti – ne mogu se obraditi svi pisci
nego tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje
u neke se književnopov. okvire unosi gradivo iz suvremene knjiž. po
načelu aktualizacije
11
* opseg knjiž. sadržaja za nastavni sat uvjetovan je:
složenošću usvajanja
stupnjem knjiž. obrazovanja učenika
specifičnostima razreda
metodičkim uvjetima
- nastavne jedinice cjeline su koje se ostvaruju na jednom nast. satu ili blok-satu
- nastavne jedinice su logički povezane i omogućuju širenje spoznaja
- književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima
učenika, a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima
* zadaci svakog nastavnog sata:
obrazovni (nove spoznaje, pojmovi, termini, definicije, teorije)
odgojni (novi odnos prema sebi i svijetu, novi svjetonazor)
funkcionalni
12
- taj se strukturni model može primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umj. teksta na
svim stupnjevima obrazovanja
13
prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća
prema metodičkim postupcima kojima se ostvaruje
prema aktivnostima učenika
14
pravcu, o epohi
15
- dva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno: reproduktivno se
odnosi na književnopov. činjenice, a produktivno na umjetničku materiju
- produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava, sintetizi-
ranjem, usustavljivanjem, preoblikama, aktualiziranjem
- uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom krugu, li-
kovi u istom djelu, likovi iz različitih djela, djela istog žanra iz iste ili
različitih epoha, različiti estetski nazori pisaca itd.
- preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja, preoblike se mogu
ostvarivati kao dramatizacije, scenariji za film, televizijske emisije
sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se zbog provjere stupnja
usvojenosti znanja i zbog vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom
- znanje iz književnosti obuhvaća: knjiž. podatke i činjenice, pojmove,
generalizacije, definicije, teorije, nazive djela, pisaca i pojmova, postupke u
interpretaciji djela, književnopov. procese
- različite su razine znanja: prisjećanje, prepoznavanje, reprodukcija,
operativno, stvaralačko znanje
- kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta, osmišljenost
zapažanja, preciznost generalizacija, jasnoća tvrdnji i stavova, povezanost
izlaganja, pravilnost jezičnog izraza – sposobnost interpretiranja uključuje niz
drugih sposobnosti
- oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja,
iskazivanje doživljaja i dojmova, samostalno objašnjavanje pojma, citiranje
teksta kojim se nešto dokazuje, samostalno interpretiranje teksta,
parafraziranje teksta, usmena recenzija, usmena rasprava ...
- nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta
- provjeravanje se ostvaruje i pismenim izražavanjem: analitičko (pismeno) i
grafičko provjeravanje znanja
- kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj
objektivnosti, ujednačenost po težini, mogućnost provjeravanja učenikove
pisane riječi, manja uzbuđenost učenika
- kontrolni pismeni zadaci traju 5, 10 do 15 minuta, mogu se uključivati u
sve tipove nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontolnih pis. zadataka su:
odgovori na pitanja, zadaci višestukog izbora, zadaci sređivanja, zadaci
uvrštavanja, preinačivanja, dopunjavanja
- poseban oblik su sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja,
komentare, stavove, dojmove
- školske zadaće ispunjavaju cijele sate, služe provjeravanju književne,
jezične, opće kulture, te kulture pisanja
- testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja, mogu biti kolektivni,
grupni i individualni
- znanje se provjerava i domaćim radovima učenika, koji su produžetak
školskog rada, specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje
bez nazočnosti nastavnika i drugih učenika, rješavanje zadataka nije
vremenski ograničeno, način rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama
16
- domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti, potiču ga na
stvaralaštvo, razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost, samostalnost
- 6 je glavnih sustava domaćih radova učenika: sustav domaćih radova koji
služe usvajanju gradiva, usvajanju znanja u sustavu, formiranju
generalizacija, primjeni znanja, kojima se kontroliza znanje učenika, koji
služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet, moralnom odgoju učenika
kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sata; sadržajni
elementi kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst, književnopov.
podaci, književnoteor. pojmovi i definicije, lingvističko-stilistička materija;
na takvom se satu mogu javiti i širi umjetnički sadržaji; usporedo se može
provesti i ocjenjivanje učenika
17
isključivog samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često, to je npr. sat
pisanja školske zadaće
- prema sadržaju razlikujemo: sat samostalnog rada u interpretaciji
teksta, u proučavanju stvaralaštva pisca, u proučavanju književnog pravca ili
epohe
- sat interpretacije tekst može se ostvariti: nastavnik sam interpretira
tekst-učenici slušaju, nastavnik razgovara s učenicima o tekstu, učenici
samostalno interpretiraju tekst
- pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta,
istraživanje učenikova odnosa prema tekstu, određivanje književnoteor.,
književnopov. odrednica koje odlučuju o samostalnom radu
- samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad, kao faza o-o
procesa koja prethodi samostalnoj interpretaciji
- uz samostalno čitanje mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju
učenika prema određenim problemima – to je tzv. usmjereno čitanje teksta
- odnos učenika prema pročitanom tekstu, doživljaj teksta i stupanj
razumijevanja teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom, kontrolnim
zadacima na nast. listićima, orijentacijskim razgovorom, samostalnim
pismenim sastavcima analitičkog i stvaralačkog karaktera
- u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja
individualiziraju odgovore
- odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada
(pripremanje), izvođenje, usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni
rad učenika na satu traje oko 25 minuta
- sat sam. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza), grupnim radom,
radom u parovima, individualnim radom (faza samostalnog rada učenika)
- taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog
rada; a primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera
- istraživački zadaci obuhvaćaju: samostalno stvaranje plana istraživanja,
postavljanje hipoteze, izbor metode, traženje argumenata, sređivanje
podataka, uopćavanje, izricanje sudova
- učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna
- takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika, osposobljava učenika za
samoobrazovanje, upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog
rada, razvija stvaralačke sposobnosti učenika
sat – koncert – literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i
glazbene dionice, tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalne atmosfere;
najčešće se lirska poezija povezuje s glazbom
- glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematsko-
motivskoj ili emocionalnoj razini
- kada se upoznaje epoha, prvo se upoznaju književna djela iz epohe, a
zatim se organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna
glazbena djela tog razdoblja
sat – dramski spektakl – dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao
teatarski čin učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom
18
nastavnika; u interpretaciji dramskog djela sat-dr. spektakl najčešće je
zaključni sat
- interpreti se mogu izabrati na satima prije sata-dramskog spektakla, pri
pokušajima interpretativnog čitanja dram. teksta izdvajaju se učenici koji
pokazuju sposobnost scenskog govora
- sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu
pojedine dramske slike, a može se temeljiti i na televizijskoj, filmskoj,
radijskoj prezentaciji dramskog djela
kino – sat – film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao
umjetnički sadržaj
- strukturne jedinice sata: motiviranje učenika za gledanje filma, gledanje
filma, interpretacija filma, uopćavanje
televizijski sat
radijski sat
sat – seminar
kviz – sat
19
raznovrsni tipovi govornih situacija – nastavu gramatike povezuju s nastavom
izražavanja
- nastava jezika i nastava knjiž. su u uzajamnom odnosu, upotpunjuju se i
prožimaju, međusobna im se suradnja očituje u području nastave gramatike,
stilistike, interpretacije i nastave izražavanja
- sadržaji filmske umj. uključeni su u program nastave jezika i knjiž. kao nastavno
područje
- u povijesnom dijelu programa film se povezuje uz pov. razdoblja – program
iskazuje reprezentativne ekranizacije književnih djela i temeljne povijesne tokove u
razvoju filmske umj. (film u ekspresionizmu, nadrealizmu ...)
20
NAČELO INTERDISCIPLINARNOSTI
- model o-o sustava koji polazi od načela interdisciplinarnosti i integracije znanosti
uspostavlja sustav međupredmetne povezanosti, a napušta tradicionalnu zatvorenost
pojedinog nast. predmeta
* tematsko-vremenski tip međupredmetnih veza – pojavljuju se teme koje su
zajedničke većem broju srodnih predmeta koje se mogu pojaviti u istom razredu ili u
različitim razredima
- problem je što se pojedine teme koje pripadaju istom pov. razdoblju ne
proučavaju u isto vrijeme, a isto pov. razdoblje u različitim se znan. disciplinama
označava različitim terminima
- svaka programska tema ima određeni sadržaj i određeni opseg informacija
- povijesna se periodizacija u nast. predmetima razlikuje terminološki i kronološki
- specifičnost jezično-umjetničkog područja je što se pojavljuju umjetnički (umj.
djela) i znanstveni (znan. činjenice, definicije, teorije) sadržaji
dogmatsko – reproduktivni
- temeljni sadržaj u nastavi knjiž. u ovom je sustavu povijest knjiž.
- važan je sadržaj nastavnog procesa i teorija knjiž. koja se proučava deduktivno,
bez uporišta u književnom djelu
- učenik pamti što veći broj knjiž. činjenica; takva nastava razvija reproduktivne
sposobnosti i pamćenje
- nastavnik je predavač koji učenicima prenosi gotove stavove, a učenici ih moraju
reproducirati
reproduktivno – eksplikativni
- učenik prepričava knjiž. sadržaj, ali u jezični izraz unosi «svoje riječi»
- nastavnik ima dominantnu ulogu, on je predavač i tumač knjiž. pojava, učenikov
udio u tumačenju knjiž. djela je u drugom planu
interpretativno – analitički
- interpretacija knjiž. djela dominantni je oblik nastavnog rada
21
- učenik je estetski subjekt
- osobita je pažnja posvećena jeziku umj. djela, istražuje se estetska funkcija
jezika
- dominira metoda heurističkog razgovora i metoda rada na tekstu
- nastavnik je organizator nastavnog procesa
problemsko – stvaralački
- učenik se stavlja pred književni problem i motivira ga se za samostalno
istraživanje; učenik ne prima gotove spoznaje, do njih dolazi sam
- faze nast. sata koji se temelji na načelima problemske nastave:
a) stvaranje problemske situacije
b) definiranje problema i metode
c) samostalni rad učenika
d) analiza i korekcija rezultata
e) zadavanje novih zadataka
- afirmira se istraživačka metoda – učenici sami stvaraju plan istraživanja,
postavljaju hipotezu, određuju postupak za njezinu verifikaciju, provode
istraživanja, izdvajaju podatke, klasificiraju ih i osmišljavaju
- do izražaja dolazi učenikov kritički stav; književna se problematika aktualizira
- velike su mogućnosti grupnim oblicima rada i individualizaciji
- u fazi korekcije i analize rezultata afirmira se konfrontacija stavova što dovodi
do polemičke situacije
korelacijsko – integracijski
- povezuju se srodni predmeti u zajednički didaktički sustav, jezično – umj.
područje povezuje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti
22
b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika
- metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20. st.
- potpuniju razradu razvija u sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv
stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već interes pokazuju za
individualni doživljaj umjetničkog teksta, za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst
d) škola interpratacije
- javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. uoči Drugog svj. rata
- Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. jezik knjiž. djela;
temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela
- glavni je teoretičar Kayser – smatra da je središnji predmet znanosti o knjiž.
književno djelo, razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika
**školska interpretacija
- respektira doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika, a književni tekst shvaća kao
izvor doživljavanja i spoznaje
- faze procesa primanja književnog djela: percipiranje djela, afektivno reagiranje i
racionalno obuhvaćanje djela
- interpretativno čitanje je pravilno, osmišljeno i emocionalno obojeno čitanje
teksta – cilj mu je da probudi estetski doživljaj kod učenika
- emocionalna pauza trenutak je kada se učenik uključuje u doživljajni i misaoni
svijet djela
- spoznavanje djela temelji se na uočavanju pojedinosti u djelu
- cilj interpretacije je da pronikne u umj. smisao djela; knjiž. djelo kao osnovni
predmet interpretacije postoji kao umjetnički i književopov. fenomen
- u studiju knjiž. traži se suradnja senzibilnosti i erudicije, svaku spontanu reakciju
i zapažanje treba projicirati na teoretsko, tj. književnopov. tlo
- u početnoj fazi učenikova pristupa knjiž. djelu prevladava emocionalna
komponenta, kasnije se emocionalni moment obogaćuje misaonim i kritičkim
elementima
- školska interpretacija mora uvažiti:
23
doživljajno-intuitivni plan
logičko-intelektualni plan
- u osnovnoj školi inter. ostaje u doživljajnim okvirima, srednjoškolska inter.
ujedinjuje oba plana
- tradicionalna nastava književnosti više se bavila književnopov. građom, analiza
djela iscrpljivala se u prepričavanju sadržaja djela
- moderna nastava knjiž. kako temelj nastave uzima književno djelo
RJEŠAVANJE PROBLEMA
- faze rješavanje literarnog problema:
1) učenik uočava problem, osjeća teškoće, problem izaziva emocionalnu i
intelektualnu napetost, radoznalost i želju za rješenjem
2) problem se pobliže određuje, navode se činjenice koje će olakšati
rješavanje problema
3) učenik pokušava riješiti problem, postavlja problemska pitanja,
hipoteze, traži argumentaciju za postavljene teze, uspoređuje se problem sa
sličnim problemima
- do izražaja dolazi kreativnost u rješavanju problema
4) verifikacija hipoteza, na temelju argumenata izriče se sud o problemu
- na satu problemske nastave mogu se obrađivati cjelovita knjiž. djela ili pojedini
moralni, estetski, filozofski, društveni, idejni problemi vezani uz određeno djelo
24
- problemi se otvaraju na idejno-tematskoj razini djela, ali i na fabulativno-
kompozicijsko i jezično-stilskoj razini
- izdvajaju se oni problemi koji će najviše zaokupiti interese učenika
25
citiranjem poslovica, aforizama ili mota koji se povezuju s književnim
problemom nametnutim u knjiž. djelu
interpretativnim čitanjem teksta
uspoređivanjem glazbenog i knjiž. djela koje je poslužilo kao inspiracija
glazbenom stvaratelju
uspoređivanjem književnog s filmskog djela ili ilustracijom
uspoređivanjem dviju epizoda iz knjiž. djela koje se temelje na istom
motivu
postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik
književnokritički tekstovi koji navode oprečna mišljenja o djelu
PODJELA METODA
prema izvorima
- izvori mogu biti pisani, govorni i grafički – pa postoje pisane, govorne i
vizualne metode
- pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu)
- tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički,
književnokritički, književnoznanstveni, udžbenički
26
- podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj.,
književnokritičkim, književnoznanstvenim tekstom, metoda rada s čitankom i
drugim didaktičkim izvorima
- govorni su izvori: nastavnik, učenik, snimljeni govor, radijska ili televizijska
emisija
- razlikujemo monološku i dijalošku metodu
- vizualni su izvori: slika, fotografija, ilustracija, crtež, shema, film,
televizijska emisija
LITERARNA KOMUNIKACIJA
- tri tipa metoda s obzirom na lit. kom.:
metoda primanja književnoumj. poruka
metoda tumačenja
metoda vrednovanja, ocjenjivanja
- lit. kom. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. teksta i njegova čitatelja
- uključuje tri elementa:
tekst (izvor informacija) -> čitanje/slušanje -> čitatelj/primatelj informacija
27
ČITATELJ – postoji nekoliko klasifikacija:
* po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita, čitatelj koji malo čita, aktivan
čitatelj koji postavlja cilj čitanja, čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti
knjiga, poslušni čitatelj koji se podruđuje rukovođenju, čitatelj koji se ne vraća
pročitanom
* po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju, čitatelj koji ne
uspostavlja kritički stav, čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu, čitatelj
koji čita bez praktičnog cilja
* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu
literaturu, realistički tip, intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava,
estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote
28
**stvaralačke vježbe vezane uz element-film biograf. tipa:
formuliranje naslova pojedinih sekvenci filma
dopunjavanje i preoblikovanje sadržaja filma
uspostavljanje odnosa teksta i filmskog predloška
29
tematska shema – sadrži inf. koje se odnose na tematsku
strukturu teksta
kompozicijska shema
jezično-stilska
sheme – tablice o knjiž. likovima – karakterološke tablice pri
analizi dramskog lika, sadrže repliku na temelju koje se utvrđuje
doživljajno stanje lika, njegove misli i namjere
sheme – tablice o idejnom ustrojstvu teksta
30
o radni udžbenik/čitanka (sadrži radne zadatke i vježbe)
o razgranati radni udžbenik/čitanka (obuhvaća temeljnu knjigu,
dopunske izvore – radne bilježnice, videokasete, filmove)
o višeizvorni udžbenik/čitanka (sadrži književnoumj. tekstove,
interpretacije tekstova, književnoteor. i književnopov. tekstove)
31
tekst učenika
PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE
- sadrže književnu i metodičku interpretaciju cjelokupnog sadržaja u
čitanci/udžbeniku; prati sadržaj čitanke/udžbenika i interpretira ga s književnog i
metodičkog gledišta
RADNI LISTIĆI
- nast. sredstvo namijenjeno samostalnom radu učenika: u redovnoj nastavi,
domaćem radu, fakultativnoj i izbornoj nastavi
32
književne teorije
UČENIČKI TEKSTOVI
* tri su temeljna tipa:
beletristički (literarni; priča, novela, pjesma, pjesma u prozi, putopis,
esej, memoari, dnevnik)
znanstveni (objašnjenje, komentar, rasprava, članak, interpretacija,
kritika, anotacija)
publicistički (bilješka, reportaža, intervju, feljton)
DNEVNIK ČITANJA
DNEVNIK ČITANJA – posebna je bilježnica u koju se zapisuju zapažanja, misli,
doživljaji, asocijacije o pročitanom književnom tekstu
- bilježenje može biti:
a) spontano – po vlastitom nahođenju
b) usmjereno – po nastavnikovim napucima
33
sadržaj
kompozicija emisije
vizualna komponenta
auditivna komponenta
govorna realizacija emisije
34
- osim sadržaja bitno je da učenici zapaze posebnosti lirike u smislu melodioznosti,
jezične organizacije, zgusnutosti izraza, slikovitosti, ekspresivnosti i sugestivnosti
* klasifikacija poezije:
tematski: ljubavna, rodoljubna, socijalna, filozofska, pejzažna
formalno: oda, elegija, himna, ditiramb, epigram, madrigal
35
- pjesnička slika se promatra i kao kompozicijska jedinica
b) RITAM
- analiza ritma provodi se u svim fazama školovanja i povezana je s fonetičkim,
morfološkim, sintaktičkim i leksičko-semantičkim ustrojstvom pjesme
- ritam se uključuje u interpretaciju lirske pjesme u svim fazama školovanja:
1. - 4. razreda – učenici zamjećuju izmjenu brzog i sporog ritma, te ritam
povezuju s promjenom raspoloženja u pjesmi; pri čitanju teksta ostvaruju
pauze na kraju stiha i strofe
5. i 6. razred – učenici zamjećuju nijanse u ritmu koje su uvjetovanje raspo-
loženjem, određuju pauze u stihu zavisno od reda riječi
7. i 8. razred – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emociona-
lnom tonu pjesme, određuju tempo i intenzitet izgovora riječi i stihova,
ostvaruju pauze propisane interpunkcijom, zamjećuju red riječi
- pri interpretaciji ritma povezuje se nastava književnosti i jezika (naglasak,
duljina, red riječi, slogovi, naglašene i nenaglašene riječi i izgovorne cjeline)
c) JEZIK I STIL
- interpretacija lirske pjesme temelji se na otkrivanju pjesničkog jezika koji je:
- specifično organiziran
- sugestivan pobuđuje
- emocionalan estetsku recepciju
- slikovit
- muzikalan
36
jezik (upotrebljavaju npr. poredbu, ali spontano)
- razvija se osjetljivost za emocionalno djelovanje i zvukovne vrednote pj.
jezika
5. i 6. razred – uče se teorijski pojmovi epitet, onomatopeja, hiperbola, pore-
dba, kontrast, gradacija
7. i 8. razred – u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sre-
dstva (funkcija glagola – prezent, aorist, imperfekt)
*tipovi motivacija:
motivacija utemeljena na osobnim iskustvima učenika (emocionalnim,
socijalnim, intelektualnim, moralnim) – učenikova osobna iskustva mogu se
upoznati primjenom anketa u formi pitanja, s ponuđenim višestrukim izborom,
sa zadanom tematskom poticajnom riječi uz koju učenici povezuju određene
motive)
motivacija utemeljena na glazbenim, likovnim, filmskim predlošcima
- načela kojih se moramo držati pri izboru glazbenih djela:
o ono mora biti u suglasju s lirskom pjesmom koja će se
interpretirati
o mora biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenika
o mora biti vremenski u skladu sa strukturom nast. sata
o učenike se mora motivirati za slušanje glazbenog djela
o nakon slušanja učenici izražavaju svoj doživljaj
o doživljaj učenika služi kao podloga za prihvaćanje lirske pjesme
- načela kojih se moramo držati pri izboru likovnih djela:
o djelo mora biti primjereno mogućnostima učenika, osobito su
dobra djela koja su tematski, idejno bliska učenicima
o djelo mora pobuditi interes učenika, izazvati emocije
o djelo mora temom, idejom, ugođajem korespondirati s lirskom
pjesmom
o djelo se uključuje u pripremnu fazu nastavnog sata
o djelo svojom veličinom mora biti vidljivo svim učenicima
motivacija utemeljena na književnoteorijskim ili književnopovijesnim
činjenicama
motivacija utemeljena na općekulturnim sadržajima
motivacija utemeljena na lingvističko-stilističkoj osnovi
motivacija utemeljena na filozofskoj, socijalnoj ili povijesnoj osnovi
37
PRISTUP PJESNIČKOJ ZBIRCI
- pjesnička se materija u pjesničkim zbirkama organizira na kronološkoj,
tematskoj ili tematsko-formalnoj osnovi
INTERPRETACIJA
- je faza o-o procesa u kojoj se otkrivaju književnoumjetničke značajke teksta pri
čemu se afirmiraju različiti postupci koji primatelja dovode do estetske spoznaje
(ostali nazivi za inter.: analiza teksta, literarna analiza, književnoumj. analiza,
faza udubljivanja u tekst)
- temeljna svrha interpretacije je spoznavanja književnoumj. značajki teksta
- učenici u toj fazi zapažaju estetske pojedinosti u tekstu, uspostavljaju odnose
među njima, zaključuju, ocjenjuju, uopćavaju
- ostvaruje se tzv. literarno mišljenje koje se očituje u zapažanju, razlikovanju,
uspoređivanju, uopćavanju, zaključivanju, ocjenjivanju književnoumjetničkih pojava
38
*polazišta interpretacije:
primateljev doživljaj pjesme u cjelini (koji se može iskazati usmeno ili pismeno,
likovno ili glazbeno)
emocionalno ustrojstvo pjesme (može se primijeniti interpretativno čitanje kojim se
učenici uvode u emocionalno ustrojstvo pjesme; inter. teži usklađivanju emocionalnih
iskustava primatelja s emocijama u pjesmi; otkriva se kretanje emocija u pjesmi,
njihovo smjenjivanje i nijansiranje)
**vrste motiva:
sadržajno – intimni, rodoljubni, socijalni, pejzažni, refleksivni
žanrovski – lirski, epski, dramski
strukturalno – motiv kao dio stiha, unutar jednog stiha ili nekoliko njih
stilski – romantički, realistički, modernistički, ekspresionistički, impresionistički
39
o prema kriteriju pripadanja: pejzažni, socijalni, religiozni
o prema načinu percipiranja: vizualni i auditivni
o prema kriteriju stanja motiva: statički i dinamički
uočavanje veza i odnosa među motivima – dijaloška metoda
zaljučci – motiv u književnopov. i stilskom kontekstu (npr. utvrđivanje
tipičnih motiva pjesnika, tipičnih motiva u pojedinoj epohi)
- specifičnosti proze:
o pripovijedanje
o objektivnost
o opisivanje, dijalog, monolog, komentar
o mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim
postupcima
40
tematskom kriteriju
kriteriju aktualnosti
kriteriju interesa učenika za pojave u suvremenoj prozi
41
- osim spontanog bilježenja primjenjuje se i usmjereno čitanje – nastavnik
upozorava učenike na što u tekstu trebaju obratiti pozornost
- iz teksta se citiraju rečenice, odjeljci, monolozi i dijalozi
ANOTACIJA – sažeta karakteristika djela u kojoj se iznosi tema, ideja i kratka
ocjena njegovih umjetničkih svojstava, sadrži i podatke o vremenu nastanka djela i
povijesnoj epohi koja je u njemu prikazana
RECENZIJA – zahtjeva obrazlaganje iznesenih sudova, obrazloženu analizu teme i
idejne zamisli djela; oblikovanju recenzije prethodi čitanje s bilježenjem (aktivno
čitanje)
A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA
* tipovi motivacija pri interpretaciji prip. djela, prema sadržajnoj usmjerenosti:
motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika
-II- na književnoteor. i književnopov. osnovi
-II- na likovnim, glazbenim i filmskim predlošcima
-II- na općekulturnim sadržajima
-II- na lingvističko-stilističkoj osnovi
-II- na filozofskoj, sociološkoj i povijesnoj osnovi
42
slušanje glazbe
gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela
samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja su
bilježili u dnevnik čitanja, čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka)
čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika, komentara o genezi
djela)
izlaganje nastavnika ili učenika
B) LOKALIZACIJA TEKSTA
- tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće
cjeline, to su cjelovite pripovijetke, novele, crtice) i zavisne (odabrani odlomci
izdvojeni iz veće cjeline, romana, novele, pripovijetke, drame) -> postavlja se
pitanje treba li svaki tekst lokalizirati
- lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo
- lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje
u dio romana, roman u piščev opus, u stvaralačku fazu, vremenski kontekst u kojem
je djelo nastalo
- lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu
43
- može se pojaviti u početnoj fazi sata, kao dož.-spoz. Motivacija
* 1. faza: priprema teksta za čitanje
- nastavnik studira tekst, njegove idejno-estetske značajke, kritike i
interpretacije teksta
- grafički se označavaju pauze, intonacije, tempo
- važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja
D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA
- krataka pauza u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu
- svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u
postupanju s tekstom
- za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učeni-
kovu koncentraciju
44
razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja
F) INTERPRETACIJA
* 4 su metodičke teorije pristupa obradi romana:
fragmentarna koncepcija obrade romana u školi
- pravi izbor manjih cjelina iz romana
- prednost: analitičko čitanje proznog teksta do detalja
- nedostatak: gubi se iz vida roman kao cjelina
- nastala je kao opreka prepričavalačkoj koncepciji koja se temeljila na
pričavanju fabule bez dubinske analize djela
45
objektivni uvjeti samostalnog čitanja izvan nastave: posjedovanje
teksta, režim čitanja, rok čitanja
subjektivni uvjeti: probuđeni interes za roman, stupanj čitateljeve
knjiž. senzibilnosti i kulture
školska inter. temelji se na učenikovim emocionalnim, socijalnim,
moralnim i intelektualnim iskustvima
46
statički
dinamični (mimika, geste kao izraz likova unutrašnjeg stanja)
- imena likova imaju svoj puni učinak u idejnoj i umjetničkoj izgradnji djela
G) SINTEZA
- usustavljivanje najvažnijih spoznaja do kojih se došlo analizom
* može se izvesti:
pitanjima i zadacima (usmeno i pismeno)
samostalnim izlaganjem učenika
- u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena, tj. afirmira se i scenski odgoj;
učenik postaje:
47
čitatelj dramskog teksta
gledatelj scenskog djela
- program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom
(uvođenje učenika u interpret. dramskog i scenskog djela i samostalna interpret.)
- reprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno-stilskih
formacija (npr. u razdoblju renesanse, klasicizma)
DRAMSKA DRUŽINA
- pripada izvannastavnim aktivnostima, osnovni joj je zadatak razvijanje učenikova
dramskog izraza
48
- dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski uzorci
2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog pro-
stora i vremena
- usvaja se stručni rječni: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz
- učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica
3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija
dramskog lika
- počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze dramska
lica
4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere
- razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima
- u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice, uvećanice, riječi
pogrdnog značenja
- uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih odnosa, tj.
što se događa sada, što se događalo prije, što će se dogoditi
5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi
- u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi
- uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa
- govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih
riječi
6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju
radnje
- analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova
i situacija
7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za ime-
novanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija
- analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica
- pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju
njihove značajke
8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira
- u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni,
publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni
srednja škola – drama se afirmira kao književni rod
- proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima
- srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju
49
UVOĐENJE UČENIKA U SCENSKO DJELO
I. faza – od 1. do 4. razreda – nastava priprema učenike za čitanje dram. djela
II. faza – 5. i 6. razreda – učenici upoznaju jezik scenske umj. i iluzionističke
značajke teatra
- kazališno zbivanje učenici doživljavaju naivno realistički
- to je razdoblje presudno za formiranje interesa za kazalište
III. faza – 7. i 8. razred – scensko djelo učenici doživljavaju kao autonomnu
umjetničku stvarnost
- učenici mogu samostalno interpretirati dramsko djelo, te usvajaju kazališni rječnik
IV. faza - srednja škola – učenici samostalno interpretiraju dramsko djelo
INTERPRETATIVNO ČITANJE
- npr. prvi čin učenici čitaju samostalno kod kuće, drugi čitaju na satu
interpretativnim čitanjem, a treći kod kuće usmjereno
- zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena,
postupaka likova, govora likova, didaskalija
- sljedeći nastavni sat ima karakter samostalnog rada učenika koji iznose svoja
zapažanja i rezultate rada; struktura takva sata:
a) utvrđivanje problema koje je trebalo istražiti
50
b) usmeno ili pismeno iznošenje problema
c) korekcije, dopune, generalizacije
d) zadaci za domaći rad
TEATROLOŠKA ANALIZA
- ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u,
interpretacija obuhvaća i scenske elemente: prizore, likove, scenu, kostime
- moguća je usporedba izvedbe i izvornog dramskog teksta
- moguće je na sat pozvati glumce, redatelja, scenografa koji će objasniti svoj udio
u ostvarivanju scenske izvedbe
51
a) tematsko – idejna analiza -> provodi se dijaloškom metodom (heuristički
razgovor), pitanjima na koja učenici odgovaraju, a odgovore argumentiraju
tekstom (metoda rada na tekstu)
- cilj je da učenici prošire krug spoznaja, izgrade osobne stavove, usporede
autorov stav sa suvremenošću
52
- scenskom govoru (govoru likova)
- akustičkim scenskim znakovima (šumovi, glazbe)
- za realizaciju radio-drame najvažnije je scensko zamišljanje likova, prostora
**kreativni zadaci
- učenik na temelju didaskalija treba predočiti izgled pozornice
- učenik treba predočiti izgled lika u određenim situacijama
- trebaju odrediti odnose među likovima, njihov raspored na sceni
- trebaju odrediti kako govorno treba ostvariti određene replike
- trebaju opisati i izraziti geste i mimiku, te kretanje pojedinog lika u određenoj
dramskoj situaciji
**analitičko-kritički zadaci
- nastavnik čita repliku iz dramskog teksta, učenici pokušavaju odrediti podtekst,
citira se tumačenje redatelja, teatrologa, glumca o tome kako shvaća podtekst
određene replike; primjenjuju se tzv. karakterološke tablice koje sadrže repliku,
doživljajno i misaono stanje lika, govornu, mimičku i gestovnu realizaciju
- učenici iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi, čita se kazališna kritika o toj
predstavi, učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja)
- učenici određuju govorne karakteristike lika, slušaju izvedbu teksta u
interpretaciji glumca, komentiraju govor glumca
53
vj. opisivanja slike – učenici govore o slici koju su gledali nekoliko
sekunda
vj. razvijanja asocijacija – učenici dobiju dio predmeta te moraju
zamisliti cjelinu kojoj predmet pripada (guma, koža, staklo)
vj. u razvijanju dramskog dijaloga – uč. samostalno stvaraju dram.
dijalog
vj. stvaranja dramske radnje – uč. u tijeku radnje sam stvara zaplete,
rasplete, uvodi u radnju dramska lica
vj. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – uč. dodirom prepoznaju
predmet i razvijaju asocijacije
** vrste:
esej
pamflet
feljton
umjetnički memoari
dnevnik
** književno-znanstvene su vrste:
putopis
reportaža
54
POLAZIŠTA INTERPRETACIJE
- problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter. treba
obuhvatiti:
logičko-spoznajni element
emocionalno-fantazijski element
55
* pripremanje učenika za čitanje takve proze:
nast. daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosi
čitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služio
promatraju se slike, likovni prilozi, kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj
teksta koji će se interpretirati
iznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografiji
objašnjavaju se nepoznate riječi, pojmovi i imena
učenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnika
lokalizira se odabrani ulomak
** vrste:
pripovijetka
bajka
basna
lirka pjesma
epska pjesma
lirsko-epska pjesma (balada)
zagonetka
poslovica
pitalica
PROGRAMSKA ODREĐENJA
od 2. do 4. razreda – poslovice, zagonetke, bajke, basne (njihovo prepoznavanje
bez ulaženja u alegorijsko značenje)
5. razred – na osnovu primjera zaokružuju se osnovni pojmovi o bajci i basni kao
knjiž. vrstama, preneseni smisao i pouka basne, fantastični elementi, likovi i motivi
bajke
6. razred – epske i lirske narodne pjesme, zapažanje specifičnosti epske poezije
(ponavljanja, deseterci)
56
7. razred – narodna balada
POLAZIŠTA INTERPRETACIJE
- polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom
svijetu čitatelja
- polaziša mogu biti:
likovi
fabula
struktura
smjenjivanje fantastičnih i realnih motva
kompozicija
INTERPRETACIJA LIKOVA
- u bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi (likovi iz biljnog i životinjskog
svijeta te prirodne pojave)
- pri inter. nestvarnih likova moramo uočiti neke karakteristične stilske postupke:
personificiranje likova
hiperboličnost
socijalna dimenzija likova (car, kraljević, pastir)
likovi kao nositelji narodnih vjerovanja
57
o ako su učenici kod kuće pročitali bajku u cjelosti,
provjerava se kako su je doživjeli, koji su ih likovi zainteresirali
o gledanje filma rađenog na predlošku bajke
2) čitanje teksta (interpretativno) – treba uvažiti pripovjedni
karakter bajke
3) provjeravanje doživljaja – usmeno, pismeno, anketom
provjeravaju se osjećaji i misli pobuđene tekstom
4) prepričavanje –može biti izborno, sažeto, stvaralačko,
prepričavanje povezano uz ilustracije, pri prepričavanju učenici se
mogu služiti kompozicijskom shemom
5) analiza teksta (interpretacija) – obuhvaća temu, likove,
kompoziciju, ideju, jezik, stil te karakteristike bajke kao književne
vrste
- metode u ovoj fazi: dijaloška metoda (problemska pitanja na koja
učenici odgovaraju, metoda objašnjavanja (učenici objašnjavaju
postupke, likove, jezik, stilska sredstva), metoda rada na tekstu
(odgovori se argumentiraju dijelovima teksta), metoda čitanja (glasno
izborno, tiho usmjereno, interpretativno čitanje)
6) uopćavanje – na osnovu uočenih elemenata učenici izvode
zaključke i sistematiziraju elemente koje se odnose na likove,
kompoziciju...
- primjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja, komentari,
izlaganja, usmene recenzije) i pismenog (nastavni i anketni listići,
rješavanje kontrolnih zadataka) rada
7) pripremanje učenika za interpretativno čitanje, stvaralački rad
na tekstu, dramatizacija – učenici se pripremaju za čitanje
obilježavanjem pauza, određivanjem tipa intonacije rečenice, ritma,
boje glasa; provodi se čitanje po ulogama i dramatizacija teksta
(učenici prenose tekst bajke u dramski oblik)
8) zadavanje zadataka za samostalni rad kod kuće – usmeni zadaci:
prepričavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija
likova, samostalno iznošenje fabule, izlaganje idejnih stavova bajke;
pismeni: odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni
plan kompozicije, sažeto prepričavanje, komentiranje jezičnih i stilskih
elemenata
- zadatak može biti da učenici ilustriraju bajku, pripreme izložbu
najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija
58
doživljaj likova
situacija
doživljaj smiješnog i šaljivog
doživljaj podrugljivog i ironično-satiričnog
59
5) analiza – provodi se karakterizacija likova, razjašnjava se alegorija i
izvodi pouka
6) sinteza
7) zadavanje zadataka za samostalni rad
60
1) priprema za čitanje – kao i kod bajke i basne s tim da se uključuje
povijesni kontekst; učenici prikupljaju povijesne sadržaje iz različitih izvora;
usvaja se nepoznati rječnik i karakteristična narodna frazeologija
2) interpretativno čitanje – moramo imati na umu pjevni karakter i
deseterac; mora se poštovati interpunkcija, pravilno akcentuirati tekst i
prilagoditi glas ugođaju djela
3) emocionalna pauza
4) izražavanje doživljaja i dojmova – emocionalno djelovanje teksta
provjerit ćemo pitanjima
5) ponovno usmjereno čitanje – čitanje sa zadacima, otkrivaju se
kompozicijske i stilske značajke teksta
6) sažeto prepričavanje sa citiranjem
7) analiza – faza razvoja radnje, dijaloga, opisa, pripovijedanja, autorava
komentara, postupaka u kreiranju likova, stila, stiha (metoda rada na tekstu)
8) sinteza
9) samostalni stvaralački rad
*faze interpretacije:
1) provjera jesu li učenici razumjeli smisao
2) književna obilježja (sredstva slikovitog izražavanja, verbalne igre,
ritam, sintaktičko ustrojstvo)
3) samostalni rad učenika
61
- takva obrada počinje u srednjoj školi
- pri obradi epohe treba upotrijebiti induktivnu metodu, tj. krenuti od konkretne
književne građe i njenom analizom izvesti obilježja epohe
- kao osnova za definiranje i karakteriziranje određene epohe uzimaju se
reprezentativna djela i autori
REDOSLIJED OBRADE
motivacija – likovno ili glazbeno djelo
najava epohe – vremensko određenje, značenje termina
mogućnosti obrade epohe; na što se obrada koncentrira:
o izabrani tekstovi iz određene epohe po vrstama ili problemima o
kojima govore
o obrada se može povezati s obradom te epohe u glazbi i
slikarstvu
o polazište mogu biti književni programi i manifesti
o obrada se može izvoditi po nacionalnom kriteriju (njemački,
engleski, ruski romantizam)
o oblikovanje književnog lika u dotičnoj epohi (usporedba s likovima
iz drugih epoha)
62
17. PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA
* tipovi planiranja:
godišnji/kalendarski plan rada
- raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine,
polugodišta, tromjesečja
- obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati
tematski plan
- nast. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse
- obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast. sredstva – međupredmetnu korelaciju
oblike govornog i pismenog izražavanja
plan nastavnih jedinica
- završna faza u raščlanjivanju nast. gradiva
- određuje sadržajne i metodičke elemente nast. sata
63
rukovanje tehničkim sredstvima
originalnost, fleksibilnost, rječitost
64