Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSKI RAD
Mentor: Student:
Dr Snežana Živković Darko Jovanović 15019
Niš , 2019
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................3
1. DEFINICIJA MOTIVACIJE............................................................................................4
2. MOTIVACIONE TEORIJE.............................................................................................5
ZAKLJUČAK....................................................................................................................18
LITERATURA...................................................................................................................19
2
UVOD
Ipak, i pored toga što je zaposleni obučen da obavi radni zadatak i što mu organizacija
omogućuje da zadatak uspešno obavi – ništa od navedenog nema smisla ukoliko
zaposelni nije motivisan da zadatak ostvari.
Mullins takođe svrstava motivacione faktore rada u tri osnovne katergorije i to:
- ekonomske nagrade kao što su zarada, razne beneficije, penzioni fondovi, materijalna
dobra i osiguranje – ovo je instrumentalni pristup poslu, a bavi se "drugim stvarima"
- društveni odnosi kao što su prijateljstva, grupni rad i želja za pripadanjem, statusom i
povezanošću – ovo je društveni pristup poslu i bavi se "drugim ljudima"
3
motivacija
radni
učinak
sposobnost šansa
1. DEFINICIJA MOTIVACIJE
4
Slika 2 Proces motivacije
2. MOTIVACIONE TEORIJE
Sadržajne teorije motivacije su orijentisane na utvrđivanje grupa potreba ili motiva koje
utiču na ponašanje naglašavajući prvenstveno potrebe ljudi kao motivaciju za rad.
Potrebe iniciraju želje čije zadovoljenje zahteva određene akcije da bi se postigao
konačni cilj, a to je zadovoljenje potrebe. Sadržajne teorije su znatno starije od procesnih
i počinju s teorijama instinkta, teorijama udovoljavanja organskim potrebama i teorijama
spoljašnjih podsticaja.
5
visokom ocenom samog sebe)
- potrebe za samopotvrđivanjem ili samorealizacijom (za osobnim razvojem,
samoostvarenjem i realizacijom punog osobnog potencijala)
Maslow tvrdi da najjače motivaciono delovanje imaju potrebe koje nisu zadovoljene.
Čim se neka potreba zadovolji, prelazi se na sledeći stepen potreba u hijerarhiji potreba
koje nisu zadovoljene. Ova teorija je važna za menadžment jer za uspešno vođenje ljudi
je potrebno poznavanje važnosti i raznolikosti njihovih potreba i što potpunije
zadovoljavanje tih potreba.
6
princip regresije kroz frustraciju što znači da ako pojedinac u više pokušaja ne zadovolji
potrebu višeg reda on će se vratiti ostvarivanju potreba nižeg reda.
ERG model je interesantan za menadžere jer jasno ukazuje na to da i ako ljudi imaju
slične potrebe, njihov relativni značaj je različit, te stoga svakom zaposlenom treba
pristupiti drugačije.
Kao i u slučaju Maslow-ljeve teorije, ni ERG model nije dobio mnogo empirijskih
potvrda i pored svoje očigledne logičnosti.
Ovaj je model McClelland proširio 1961. godine uvođenjem dve nove varijable, a to su
moć i afilijacija. Moć se manifestuje u želji i tendenciji za uticajem i kontrolom
ponašanja drugih. Potreba za afilijacijom predstavlja težnju za pripadanjem i
povezivanjem s drugim ljudima, pri čemu takvi pojedinci teže zadacima koje karakteriše
socijalna interakcija. Moć, povezanost i postignuće su od posebnog značenja za
menadžment jer ih se treba prepoznati kako bi se ostvarili kompanijski ciljevi. Iz svega
navedenog proizlazi da je ova teorija više usmerena na motivaciju menadžera nego na
motivaciju zaposlenih.
Prema ovoj teoriji motivatocioni faktori vode većem zadovoljstvu radom, a time i većem
radnom angažmanu. Tako npr. izazovan posao, postignuće, odgovornost, priznanje i sl.
neposredno utiču na zadovoljstvo u radu i radno ponašanje pa time i na produktivnost
7
rada. Higijenski faktori sprečavaju nezadovoljstvo, ali ne utiču na veći radni angažman.
Tako npr. dobri međuljudski odnosi, visoka plata, dobri uslovi rada i sl. nisu faktori
motivacije jer ne utiču na zadovoljstvo radom već samo otklanjaju i sprečavaju
nezadovoljstvo.
Procesne teorije motivacije polaze od toga da ljudi nisu dovoljan faktor objašnjenja radne
motivacije, te uključuju u analize i druge faktore, kao što su percepcije, očekivanja,
vrednosti i njihove interakcije. One uspešno eliminišu glavni nedostatak sadržajnih
teorija, a to je da ne mogu odgovoriti na pitanje zašto ljudi često u životu rade stvari koje
im nisu drage, odnosno koje nisu u skladu s njihovim interesima i motivima.
8
Zajedničko im je naglašavanje očekivanja ljudi da će njihovo ostvarivanje zadatih ciljeva
rezultirati određenim željenim efektima pa se često nazivaju i teorijama očekivanja.
Ako ljudi osećaju da su nepravedno nagrađeni mogu biti nezadovoljni, smanjiti kvalitet
ili kvantitet outputa ili napustiti organizaciju, a ako smatraju da su nagrade veće od
onoga što smatraju pravednim mogu više da rade, a moguće je i da takve nagrade
smatraju nagrađivanjem unapred.
Ljudi mogu preceniti svoj vlastiti doprinos i nagrade koje primaju drugi, što je jedan od
problema primene ove teorije. Razlike u razmeni motivšu pojedince da ih uklone ili
smanje, odnosno veći osećaj nejednakosti generiše veću želju za njenom eliminacijom.
Metode rešavanja problema nejednakosti od strane pojedinca mogu biti sledeće:
delovanje na sopstvene inpute i outpute tako da u slučaju negativne razlike se smanjuju
inputi, a nastoje povećati outputi, dok se u slučaju pozitivne razlike nastoje povećati
9
inputi; rezistencija prema radu u vidu izostanaka s posla, odugovlačenja s izvršenjem,
prelaska na drugi posao ili napuštanja organizacije; racionalizacija nastalih razlika
(pronalaženjem opravdanja za te razlike) ili promjenom referentne grupe (pronalaženjem
neke druge osobe na nižem nivou outputa s kojom će se porediti).
Pojedinac bira onaj način redukcije nejednakosti kojim maksimizuje outpute i minimizira
inpute, a pri tome ne dovodi u pitanje svoje samopoštovanje i sliku o sebi.
10
Temeljna pretpostavka promene ponašanja je zakon efekta, prema kojem se pozitivno
ponašanje ponavlja, a negativno ponašanje se ne ponavlja.
Teorija pojačanja traži odnose između ponašanja i posledica tog ponašanja, a svaki tip
pojačanja je odgovor na neki ugodni ili neugodni događaj. Pri tome se koristi više
tehnika i alata.
1. rotacijom posla
2. proširivanjem posla
3. obogaćivanjem posla
11
1. integrisanim radnim timovima
2. autonomnim radnim timovima.
Obogaćivanje posla podrazumeva porast dubine posla jer omogućuje zaposlenima veći
stepen kontrole njihovog rada, odnosno zaposlenom se omogućuje preuzimanje nekih
zadataka koje je ranije obavljao nadređeni.
Integrisani radni timovi veliki broj zadataka dodeljuju timu, a tim sam odlučuje koje će
zadatke dodeliti svojim članovima i odgovoran je za rotaciju poslova između članova.
Tim ima vođu koji nadgleda aktivnosti grupe.
1. raznolikost veština je traženi stepen u kojem posao zahteva raznolike aktivnosti tako
da se može koristiti određeni broj različitih veština i talenata;
2. identitet zadatka je traženi stepen u kojem posao zahteva kompletiranje celine i u
kojem se može prepoznati deo rada;
3. značenje zadatka je stepen u kojem posao bitno utiče na život i rad drugih ljudi;
4. autonomija je stepen u kojem posao osigurava slobodu, nezavisnost i diskreciju za
pojedince u rasporedu rada i određivanju procedura koje će se koristiti u njegovom
izvršavanju;
5. povratna veza je stepen u kojem izvršavanje zadatka rezultira individualnim
dobijanjem direktnih i jasnih informacija o efektivnosti.
12
slobodno vreme i sl. U tom se smislu posebno ističu nove opcije rasporeda rada kao što
su:
- sažeta radna nedelja kao npr. četvorodnevna radna nedelja koji je efikasna neko vreme,
ali nakon dužeg vremena dolazi do problema
- fleksibilno radno vreme je planski sistem u kojem se od zaposlenih zaheva da rade
određeni broj sati nedeljno, ali imaju slobodu variranja sati rada unutar zadatih limita pri
čemu je definisano zajedničko radno vreme za sve i fleksibilno radno vreme na početku i
na kraju radnog dana, ali mnogi poslovi se ne mogu tako organizovati jer su povezani s
drugim poslovima kojima prethode ili na koje se nastavljaju što čini planiranje i kontrolu
skupljom i komplikovanijom
- podela rada omogućuje da dvoje ili više zaposlenih dele nedeljni posao, a prednost je u
mogućnosti angažovanja sposobnih pojedinaca čiji angažman nije potreban celo radno
vreme; sezonski rad: povremeni rad radnika na daljinu (telecommuting) podrazumeva
mogućnost da radnici rade kod kuće, a povezani su računarom sa saradnicima i
menadžerima u preduzeću.
13
Nagrade zaposlenima u proporciji sa
Plaćanje za postignuti njihovim doprinosom, odnosno
rezultat plaćanje po zasluzi
Nagrade svim zaposlenima i
menadžerima u poslovnim
jedinicama kada se dostignu unapred
definisani rezultati, motiviše na
Podela dobiti timski rad
Zaposleni dobijaju deo vlasništva
preduzeća koje ima omogućava da
učestvuju u poboljšanim profitnim
ESOP rezultatima.
Nagrade zaposlenima sa
istovremenim gotovinskim
plaćanjem zasnovanom na
Bonusi rezultatima
Vezivanje zarade zaposlenog za
odeređena znanja i veštine, radnici se
tako motivišu da uče da obavljaju
Plaćanje znanja više poslova
Fleksibilno radno vreme dozvoljava
da radnici sami postave svoje radno
vreme, podela posla dozvoljava rad
Fleksibilni raspored rada dva ili više radnika na jednom poslu
Tabela 1. Novi motivacijski programi zasnovani na empowermentu
Postoji još celi niz teorija, kao i više različitih pristupa koje neki autori zauzimaju u
tumačenju teorija motivacije. Menadžeri u praksi bi trebali biti upoznati sa svim
teorijama i strategijama kojima savremeni menadžment i psihologija rada raspolažu kako
bi znali i mogli primeniti njihova teorijska tumačenja u povećanju produktivnosti
zaposlenih. Na žalost, stiče se utisak da se odluke o primeni određene motivacione
tehnike ili njihovih kombinacija u praksi donose stihijski, bez odgovarajućih spoznaja i
posebnog interesa za faktore koji motivišu zaposlene. U najvećem broju slučajeva,
motivacija se ipak vrši pomoću štapa i šargarepe, odnosno novčanim nagradama i
različitim sankcijama, dok je tehnika preoblikovanja posla, empowermenta ili neke druge
savremene strategije još uvek nedovoljno u primeni.
14
3. NAČINI MOTIVACIJE ZAPOSLENIH U KOMPANIJI
B.EX.
Motivisanje je svaki uticaj koji izaziva, usmerava i održava ciljno ponašanje ljudi.
Kao menadžer S.S. mora dobro da poznaje svoje zaposlene. S.S. tačno zna koliki broj
zaposlenih može da motiviše novac, koliko njih unapređenje, a koliko njih će biti
motivisani izazovnijim poslom. S.S. je tako tačno može da odredi koji posao može da
dodeli kojem radniku, odnosno da ako posao dodeli M.M. i time mu omogući nagradu u
vidu povećanja plate, odnosno bonusom, a M.M. ne vidi nikakvog motiva u novcu, M.M.
se neće ništa više potruditi nego za jedan rutinski posao. No ukoliko za projekat angažuje
G.H. koja je motivisana bonusom jer ima neke neostvarene planove za koje joj je
potrebno više novca, ona će dati sve od sebe da bonus i zaradi. Dakle pri donošenju
odluke o načinu nagrađivanja S.S. mora dobro da razmisli na koga će kojom nagradom
moći da utiče na bolju motivisanost i tek tada doneti odluku.
U tom sklopu menadžment mora otvoriti širok prostor razvoju zaposlenih, imajući na
umu da zadovoljavanje različitih potreba.
Kao uspešni menadžer S.S. je i sama prošla celu ovu piramidu tako da može i zna kako
da motiviše svoje podređene da teže sve višim i višim ciljevima. Ovako nešto može
samo menadžer koji dovoljno poznaje svoje ljude.
15
preduzeću kao što je B.EX. postoji mnogo kanala komuniciranja, a da se oni ne bi
iskrivili, odnosno da bi se komunikacija obavljala na pravom mestu u pravo vreme važno
je formirati komunikacijske kanale i komunikacijsku mrežu. Tu razlikujemo formalnu
komunikaciju od neformalne komunikacije. Dobra komunikacija obezbeđuje
zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba. Zaposleni će se osećati sigurnije, imaće osećaj
pripadnosti kompaniji, kao i osećaj samopotvrđivanja kroz rad. Nosioci dobre
komunikacije moraju biti menadžerske strukture.
Direktor veleprodaje kompanije B.EX., S.S. je svesna da se jedan deo ljudi ne zapošljava
da bi ceo radni vek proveo na jednom radnom mestu već želi da napreduje jer
napredovanje donosi bolji status, bolju zaradu i položaj u društvu. Takođe, promene na
bolje pozitivno utiču na svakog zaposlenog.
16
Ciljevi programa:
- bolja saradnja u timu zaposlenih
- bolji međuljudski odnosi
- bolja komunikacija
- izgradnja lojalnosti preduzeću
- stvaranje opuštene atmosfere unutar tima
17
ZAKLJUČAK
Čovek je biće koje teži zadovoljenju različitih potreba. One su postavljene hijerarhijski,
od fizioloških do potreba za samoostvarenjem. Potreba koja se svesno doživi naziva se
motiv. Motiva ima ograničen broj, ali su zato načini zadovoljenja motiva veoma različiti,
zato što postoje velike individualne razlike među ljudima.
Postoje različita shvatanja o motivaciji. Jedno čoveka svodi samo na ekonomsko biće.
Drugo čoveka sagledava samo kao socijalno biće. Primenjena u radu, ova dva shvatanja
se pokazuju neproduktivnim.
Produktivno shvatanje uvažava raznolike čovekove potrebe, koje uključuju i ekonomske i
socijalne potrebe. Ovo shvatanje čoveka kao kompleksnog bića, primenjeno na radu,
omogućava veću produktivnost.
Funkcionalna autonomija motiva objašnjava da jedan cilj vremenom može postati sam
sebi svrha, tj. od instrumenta za zadovoljenje potrebe sam postaje potreba.
Ukoliko poznajemo motivacioni model pojedinca, odnosno znamo koje su njegove
najvažnije potrebe, možemo postaviti takve optimalne ciljeve koji će kao rezultat imati
veću produktivnost. Optimalan cilj je konkretan, sa jasnim vremenskim rokom i jasnom
odgovornošću.
18
LITERATURA
19