Professional Documents
Culture Documents
Preševo
-DELATNOST-
Što se tiče organizacije rada ona se zasniva na poznavanju teorijskih propisa i polaganju istih,kao
i polaganje praktičnog dela ispita.MUP odredjuje termine i to u okviru zakonskih propisa dva
termina za praktičnu i dva termina za teorijsku obuku.Auto škola šalje spiskove MUPU koji do
15.u mesecu šalje termine za sledeći mesec.
-VODJENJE EVIDENCIJA(REGISTRI) -
Registri se vode u elektronskom obliku prijavom na ISO putem lične karte koja sadrži čip.
TEORIJSKA OBUKA
U Auto školi DIJANA, teorijska obuka se izvodi frontalno.Ukupan broj časova teorijske obuke
je 40,od toga 33 osnovna,i 7 posebni fond časova.
Čas traje 45 minuta sa odmorom od 10 minuta izmedju časova.
U toku jednog dana kandidat može imati,najviše,3 časa,a predavač najviše 8 časova.
Svaki kandidat ima ispred sebe računar.
Čas teorijske obuke se ne započinje u slučaju prekida veze sa centralnom bazom podataka ISO.
Predavač se prijavljuje na ISO putem elektronske lične karte i unosi podatke o času Teorijske
obuke u Dnevnik teorijske obuke.
Unos podataka o kodu teorijske teme,predavač je uneo neposredno pre početka časa teorijske
obuke,a podatke o prisutnim kandidatima pre,odnosno u toku časa teorijske obuke.
PRAKTIČNA OBUKA KANDIDATA ZA VOZAČA
PRAKTIČNA OBUKA
Praktična obuka kandidata je otpočeta tek nakon što je kandidat položio teorijski ispit.
Uvodna obuka počela je na poligonu sa upoznavanjem auta i savladjivanjem osnovnih
poligonskih vežbi.Ti početni časovi su bitni za automatizaciju pokreta koji su neophodni za
kasnije upravljanje vozilom.
U kasnijim fazama obuke radile su se složenije radnje koje se izvode u gradu u svim uslovima
saobraćaja.
Nastavni čas praktične obuke obuhvata vremensko razdoblje u obuci vožnje u trajanju od 45
minuta.
Sledi razgovor sa kandidatom radi pripreme.Nakon toga kandidat obavlja pregled vozila i
zajedno sa instruktorom utvrdjuje ulice i puteve gde će se izvoditi praktična obuka.
Instruktor upisuje čas u knjigu rada i karton o obuci kandidata.Proverava da li kandidat ima
ličnu kartu.
Nakon uvodnog razgovora kada se utvrdi da svi signali u autu pokazuju pravilan rad
motora,započinje se vožnja.
Nakon povratka s vožnje,kandidat parkira vozilo na odgovarajuće mesto,zaustavlja rad motora.
Sledi analaiza završenog časa i potpisivanje kartona o održanom času.
OBUKA VOŽNJE
Na časovima ovog dela obuke kandidat je uvežbavao polazak od I do IV stepena prenosa brzine i
obrnuto.
Najčešće radnje sa kojima se kandidat ovde susretao su:
-prestrojavanje (kandidat mora da gleda u retrovizor,okretanjem glave da se uveri da je traka
slobodna,uključivanje pokazivača;okretanje upravljača ne sme biti naglo)
-mimoilaženje na raskrsnici(jedni druge propuštaju sa desne strane,tako da se centar raskrsnice
nalazi sa desne strane vozila koje se kreće,čime se izbegava ukrštanje)
Kandidat se obučava da drži odstojanje,rastojanje,preticanje,obilaženje,mimoilaženje... Kandidat
mora voditi računa o saobraćajni znacima i poštovanju ograničenja brzine u naselju,a isto tako i
van naselja.
OBUKA VOŽNJE U NOĆNIM USLOVIMA I U USLOVIMA SMANJENE VIDLJIVOSTI
Instruktor u ovom delu obuke ističe kandidatu kako se upotrebljavaju duga svetla i kako treba da
se prilagodi vožnja stanju i uslovima saobraćaja. Kandidat je prilagodio brzinu kretanja,usled
smanjene vidljivosti,za razliku od dnevne vožnje. Instruktor je objašnjavao kandidatu da obrati
pažnju na neosvetljene bicikliste ,traktore,pojave odrona,oštećenja puta.Naročito se obraćala
pažnja prema pešacima,koji su često neupadljivi i ne uočavaju se na vreme.
PRIPREMA VOZAČA I VOZILA U PRVOM SUSRETU
INSTRUKTORA VOŽNJE I KANDIDATA ZA VOZAČE
Za kandidata:
· lična karta,
· knjižica kandidata,
· lekarsko uverenje koje nije starije od jedne godine od dana izdavanja.
Za instruktora vožnje:
· vozačka dozvola,
· licenca,
· knjiga praktične obuke,
· plan praktične obuke.
Za vozilo:
· saobraćajna dozvola,
· potvrda o tehničkoj ispravnosti vozila,
· polisa osiguranja,
· evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi.
· rezervni točak,
· sigurnosni trougao,
· oprema za pružanje prve pomoći,
· uže ili polugu za vuču.
Kod vožnje van naselja instruktor treba da upozna kandidata da se unutrašnje ogledalo podešava
na način da gornja ivica zadnjeg vetrobranskog stakla treba da bude u gornjem uglu ogledala,
vidi Sliku 7.
Slika 7. Unutrašnje ogledalo podešeno za vožnju u naselju
Ovo je značajno zbog veće brzine saobraćajnog toka koja je prisutna na putu van naselja,
pa je potrebno da vozač ima preglednost nad daljom okolinom iza vozila kako bi imao dovoljno
vremena da uoči pojavu ili promenu kretanja drugih vozila.
Spoljašnja ogledala podešavamo tako da se u ogledalu vidi bočna strana vozila i to samo
krajevi vozila i prostor pored vozila tako da možemo uočiti drugo vozilo kada nas pretiče ili se
kreće pored nas.
Slika 10. Spoljni bočni retrovizori
U saobraćaju se 90% informacija dobija čulom vida, zato je veoma važno “videti I biti
viđen.” Prilikom izvođenja svih radnji u saobraćaju na javnom putu uveravanje da se radnja
može bezbedno izvesti podrazumeva: korišćenje vozačkih ogledala, osmatranje preko ramena,
osmatranje kroz vetrobransko, odnosno bočna stakla I procenu saobraćajne situacije. Osmatranje
preko ramena vršimo ako se naša bočna ogledala ne mogu pravilno podesiti, pa postoji prostor
pored vozila koji se ne može videti u ogledalima, takozvani “mrtav ugao”, videti Sliku 11. nas.
Ako je podešavanjem bočnih ogledala, moguće eliminisati postojanje mrtvog ugla, tada
ogledala treba podesiti tako da se vide samo krajevi zadnjeg dela vozila u uglovima bočnih
retrovizora, videti Slike 6, 7 i 8.
Slika 12. Eliminisanje MRTVOG UGLA
U vozilima marke Volvo postoji uređaj po imenu „BLIS“ (Blind Spot Information
System), koji nas upozorava da imamo automobil u mrtvom uglu. Sistem funkcioniše uz pomoć
dve digitalne kamere, ugrađene ispod spoljnih retrovizora. Kada neko vozilo uđe u naš mrtav
ugao upozorava nas kontrolna lampica (Slika 14).
Sigurnosni pojasevi, nasloni za glavu i vazdušni jastuci su osnovni faktori zaštite vozača i
putnika u trenutku saobraćajne nezgode. Najveći broj saobraćajnih nezgoda skoro 70% dogodi se
u naselju, pri brzinama od 50 km/h, što poređenja radi jačina udarca kao da ste pali sa petog
sprata. Kod čeonog sudara pri tim brzinama, za putnike koji nisu vezani, vrlo je mala mogućnost
da će preživeti saobraćajnu nezgodu.
Kod čeonog sudara, vozilo se trenutno zaustavlja, a tela vozača i putnika nastavljaju da se
kreću brzinom kojom se vozilo kretalo pre sudara. U tom je momentu funkcija sigurnosnog
pojasa da zadrži vozača i putnike u sedištima, i da spreči izletanje iz vozila ili udarce telom o
unutrašnje delove vozila.
Bezbedno korišćenje sigurnosnog pojasa podrazumeva uspravan položaj leđnog naslona
sedišta, što omogućava da leđa u potpunosti naležu na naslon, da pojasevi ne smeju nalegati na
čvrste predmete (telefon, ključevi, hemijske olovke i sl.) i da traka pojasa ne sme biti uvrnuta i da
bude u svakom trenutku zategnut. Horizontalni deo pojasa treba da bude u visini karlice a ne
preko stomaka. Vozači koji smatraju da im sigurnosni pojas ne treba jer u vozilu postoji vazdušni
jastuk su u zabludi I dovode sebe u veliku opasnost jer mogu biti povređeni prilikom aktiviranja
vazdušnog jastuka.
Postavljanje naslona za glavu u pravilan položaj, odnosno dovoljno visoko i dovoljno
blizu glave kako bi sprečili povredu vrata u slučaju sudara. Preporučuje se da naslon bude u
visini temena, kao i da dodiruje zadnji deo glave. U suprotnom, u sudaru će verovatno doći do
povrede vratnih pršljenova. Trzajne povrede vratnih pršljenova najčešće nastaju prilikom sudara
u kojima jedno vozilo sa zadnje strane udari u drugo.
Glava vozača prednjeg vozila u tom slučaju je njegov najranjiviji deo, jer telo sa sedištem
naglo kreće prema napred – a glava ostaje. Ako naslon ne zadrži glavu, može doći čak i do
trajnih posledica – invaliditeta. Proizvođači automobila su prepoznali ovaj problem i ponudili
rešenje koje može da ublaži posledice ugradnjom aktivnih naslona za glavu. U trenutku kada
dođe do udarca u zadnji deo vozila, naslon sedišta u kojem se nalazi poluga pomera naslon za
glavu naviše I napred.
Sigurnosni pojasevi u kombinaciji sa naslonima za glavu su najbolja individualna
sredstva pasivne zaštite putnika, vidi Sliku 5 i 15.
Vozački ispit se sastoji iz teorijskog i praktičnog dela.Ato škola centralnoj bazi podataka
ISO dostavlja spisak kandidata koji su podneli prijave za polaganje teorijskog i praktičnog ispita.
Vozačka obuka može da se pohadja sa navršenih 16 godina,a polaganje vozačkog ispita sa
navršenih,najmanje 17 godina.
Teorijski ispit se polaže po završetku teorijske obuke,a nakon položene prve pomoći.
Na testu je 42 pitanja,a vreme za izradu je 60 minuta.
ZAKLJUČAK
Presudan uticaj na bezbednost saobraćaja imaju: znanje, veštine, stavovi i iskustvo
učesnika u saobraćaju. Jedino na šta instruktor ne može da utiče u procesu obuke kandidata za
vozača, je iskustvo kandidata, dok je najodgovorniji razvijanje svih ostalih elemenata. Instruktor
mora da poseduje znanje, da ima razvijene veštine i da kroz rad sa kandidatom, i pre svega
svojim ličnim primerom, utiče na formiranje ispravnih stavova kandidata. Takođe, instruktor je
taj koji vozača uči osnovnim veštinama u vožnji i stvara mu temelj na kojem iskustvo treba da
izgradi bezbednog vozača.