Strava I Užas

STRAVA I UŽAS
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač
STRAVA I UŽAS
1
STRAVA I UŽAS
2
Goli Zivot - Milija Prelic - (TV Happy 10.01.2019)
https://youtu.be/nBvcV9Un_9M
Priča o genocidu u Foči 1942. i nekim četnicima

ispričao: Milija Prelic na TV Happy 10.01.2019.
obrada:focanskidani
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/1035259183495665/
3
4
Šta priča Marko Kovač, ratni zločinac
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv Marka Kovača, koja ga tereti za zločine
počinjene nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Foče.
Marko Kovač, ratni komandant Taktičke grupe Foča, priča:
- Nisam ja taj Marko – kazuje na poĉetku razgovora.
Onda je poĉeo i psovati:
- Ne mlati bezveze, goni se u pi*** materinu!
Kovaĉ danas ţivi u Kragujevcu i on je u 2018. godini priznao u razgovoru sa jednim svojim vojnikom da su
oni odgovorni za rušenje dţamije Aladţe u Foĉi.
Novi poziv i insistranje na komentaru o optuţnici koju je podiglo Tuţilaštvo BiH, ipak je izrodio malo
duţi, ali skandalozan komentar.
- Pa, šta ti imaš da zoveš? Treba optuţba protiv vas, koji ste pobili moj narod, oko 100 ljudi! Silovali ţene,
na Svetog Nikolu, sram vas bilo! Umjesto da vi odgovarate, vi nevine ljude optuţujete, sram vas bilo! Šta
imam s tobom da priĉam više! Ja što sam imao, ja sam rekao sudiji, 'ajde zdravo – kazao je Kovaĉ.
Nastavio je u istom tonu nakon što smo ga podsjetili da je protiv njega podignuta optuţnica.
- Ma, pusti to, ne mlati bezveze. Treba da pokreneš preko novina i televizije optuţbu na svoje ljude, koji su
pobili moj narod. Ja sam svoj narod branio. Vi ste moje nabijali na raţanj, nabijali na kolje, silovali ţene i
djecu, sram vas bilo, i likvidirali. I šta vi od mene traţite, kako vas nije sramota – dodao je zloĉinac Kovaĉ i
spustio slušalicu.
5
audio:avaz
video:youtube
produkcija:focanskidani
Foča 1992. je neslavno ušla u historiju.

Foča je mjesto zbog kojeg je silovanje proglašeno ratnim zločinom.
Na snimku se vidi kako ratni zločinac Janko Janjić - Tuta kaže novinarima da će za 5.000 DEM
ispričati sve kako je klao i ubijao ljude, vadio im oči. Sve za 5000 DEM...
6
NA DANAŠNJI DAN
Prije godinu dana
7
8
9
10
11
VJEĈNO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-bistrica-cehotina-krv-
pliva-po-njima/
12
Posted on 6 Jula, 2016
ZAŠTO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA,
DEHOTINA ?…KRV PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/zasto-huce-drina-tara-sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
Gdje nestadoše Latifi, Mustafe, Hajrudini, Halimi, Ahmedi, Bećiri… iz
Foĉe? Gdje nestadoše muslimani iz Foĉe? Ili : Kako to nestaju ljudi?
A da li ste se nekad zapitali : Zašto huĉe Drina, Tara, Sutjeska, Bistrica,
Ćehotina?…Krv pliva po njima…
Tih dana bile su i krvave i mutne i zatrpane leševima i truplima ubijenih
bošnjaka – muslimana…
Leševi i trupla ubijenih plutali su danima tim rijekama…
Zašto huĉe Drina, Tara, Sutjeska, Bistrica, Ćehotina?
FOĈA : mutna i krvava Drina…
13
Kukaviĉluk je svjesno prećutati svoje mišljenje i ne reći/napisati ga javno onda
kad imaš potrebu da ga izneseš – samo zato što znaš da će ti ono „navući“
gomilu negativnosti i komentara koji nemaju veze sa mozgom ni sa onim što si
mislio.
FOĈA : Drina – zelena, Ćehotina mutna i krvava…

Veliki broj osoba koje se sumnjiĉe da su poĉinile ratni zloĉin još uvijek je na
slobodi, zahvaljujući prevashodno sporosti pravosudnih institucija u Bosni i
Hercegovini. Svjedoci su, u meĊuvremenu, ili odselili u inostranstvo, ili su
umrli, ili se ne mogu sjetiti dogaĊaja. Porodice ţrtava su razoĉarane takvim
odnosom pravosuĊa, a najvećim krivcem smatraju bh. politiĉare.
14
rijeka Tara (i ona je bila krvava)
Foĉanske istine i laži

Tri hiljada muslimana krivo je što su ih ubili ĉetnici u periodu 1992. – 1995.
godine. Ubili su ih bez suĊenja, pošto su ih zarobili (i to kao civile), po
unaprijed pripremljenom planu, ali opet su krivi. 3000 nevinih muslimana krivo
je što su ih njihove komšije zaklali, zadavili, spalili, silovali i ubili! Jer da ih tada
nisu ubili ĉetnici ne bi danas Bošnjaci mogli da vode rat protiv Srba „drugim
sredstvima“. Kojim sredstvima? Pa time što kaţu da su srpski vojnici,ĉetnici u
periodu 1992. – 1995. godine ubili tri hiljade muslimana. Je li istina da su ih
ubili? – Jeste.
Dakle Bošnjaci danas vode rat protiv Srba drugim sredstvima, a to drugo
sredstvo u stvari je – istina. Kako se Srbi brane od te istine? – Tako što
optuţuju Bošnjake za mrţnju. Kako se optuţbom za mrţnju brani od istine?
Tako što se kao izraz mrţnje shvata iznošenje ĉinjenica da je u Foĉi i okolini
Foĉe u periodu 1992. – 1995. godine srpska vojska, tj. ĉetnici, po unaprijed
pripremljenom planu ubila tri hiljade zarobljenih muslimana,samo zato što su
bili muslimani. Ko za taj zloĉin danas treba da odgovara? Pa Bošnjaci. Zašto?
Zato što ga koriste kao sredstvo u ratu koji se vodi „drugim sredstvima“…
15
rijeka Sutjeska – zašto huĉi Sutjeska?
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOĈI I
OKOLINI : Pomozite nam da ih pronaĊemo!
Pomozite nam da pronaĊemo kosti naših najmilijih i da ih dostojanstveno
ukopamo!
16
RIJEKA BISTRICA (i ona je bila krvava)
Koliko je samo kamiona-šlepera sa bošnjaĉkim ţrtavama egzekucije 1992.
doveţeno i pokopano na samim Sastavcima (rijeka Ćehotine i Drine) – lokalitet
bivših Rakita (sada su tu nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu
foĉanskog gradskog rugla – zapoĉetog, a nikad dovršenog tzv. hotela na
samoj obali Drine odmah do tih bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i
Hercegovini još je otvoreno pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foĉi.
Nema više ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Foĉaka…

Da li će se naći neko da kaţe istinu???
Gdje nestadoše bošnjaci/muslimani iz Foĉe?
17
rijeka Cehotina – i ona je bila mutna i krvava
U Institutu za nestale osobe kaţu da su lakše dolazili do informacija o mjestu
masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i
ĉinjenica da im podršku više daje MeĊunarodna komisija za nestale nego bh.
drţavne institucije.
priredio:Kenan Saraĉ/focanskidani
fotografije:internet/screenshot/focanskidani/fb PutnikNamjernik/flickr
ekranportal13
design:Kenan Saraĉ
oprema teksta:focanskidani
_____
vidi još:
25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima

iz 1992. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/09/25-godina-od-genocida-grad-
foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992-foto/
Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-
se-sa-zlocinima-iz-1992/
18
NISMO SMJELI SPOMINJATI DA SU NAS ĈETNICI UBIJALI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/nismo-smjeli-spominjati-da-su-
nas-cetnici-ubijali/
FOTO:25.GODINA OD OSNIVANJA KONCENTRACIONIH LOGORA ZA
BOŠNJAKE U FOĈI.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foto25-godina-od-osnivanja-
koncentracionih-logora-za-bosnjake-u-foci/
NAGRADA ZA POĈINJENE ZLOĈINE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nagrada-za-pocinjene-zlocine/
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga…
(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
Фоча: U 3D VERZIJI!
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d
0%b0-u-3d-verziji/
ZLOĈINCI IZ FOĈE – ADNAN IH JE PREPOZNAO…
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/12/zlocinci-iz-foce-adnan-ih-je-
prepoznao/
Ĉetniĉka iţivljavanja kroz masovna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/cetnicka-izivljavanja-kroz-
masovna-silovanja/
SuĊenje u Foĉi:Svjedoci bez saznanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/sudenje-u-focisvjedoci-bez-
saznanja/
Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-
se-sa-zlocinima-iz-1992/
Foĉa, 1992.: Ko nije doţivio, ne razumije!!!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/foca-1992-ko-nije-dozivio-ne-
razumije/
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOĈI : Moramo uĉiniti sve da se o
našim golgotama priĉa
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-
logora-u-foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
AGRESORI ĆE NEKAD MORATI BOSNI I NJENIM GRAĐANIMA PLATITI
PRIĈINJENU ŠTETU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/agresori-ce-nekad-morati-
bosni-i-njenim-gradanima-platiti-pricinjenu-stetu/
Drţava BiH i njeni graĊani nisu obeštećeni za štetu priĉinjenu agresijom
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/drzava-bih-i-njeni-gradani-
nisu-obesteceni-za-stetu-pricinjenu-agresijom/
19
FOĈA 1992. : Tuţna priĉa Midhete Orelj iz Slatine kod Foĉe
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-
midhete-orelj-iz-slatine-kod-foce/
The nightmare of Foca
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1184531.stm
KAKO SU ZELENE BERETKE (ZE-BE) SA KOKARDAMA I CRNIM
ŠUBARAMA NAPALE FOĈU 7. APRILA 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/11/kako-su-zelene-beretke-ze-be-
sa-kokardama-i-crnim-subarama-napale-focu-7-aprila-1992/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i
Mehmed – Meca Kamerić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/25-godina-od-genocida-u-foci-
dan-kada-su-otisli-seval-becirevic-i-mehmed-meca-kameric/
Foĉa gori – oslobaĊanje grada od muslimana/Bošnjaka (1992) (video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/21/foca-gori-oslobadanje-grada-
od-muslimanabosnjaka-1992-video/
FOĈA:STRADANJE FAMILIJE SALĈINOVIĆ IZ ALADŢE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-
salcinovic-iz-aladze-foto/
Foĉa – sinonim za ratna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/16/foca-sinonim-za-ratna-
silovanja/
FOĈA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od poĉetka GENOCIDA u Foĉi
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-
25-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Stradanja civila na Mehkim brdima,
Ratinama i tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-
suda-bih/
FOĈA 1992. – 1995.:DNEVNIK ZLOĈINA (dokumenti,svjedoĉanstva)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnik-
zlocina-dokumentisvjedocanstva/
ZAŠTO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-
sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-
genocid-foto-i-video/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : SVIM FOĈACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-
1995/
20
GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOĈI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-
genocida-u-foci/
FOĈA (1992.-2017.) – ĈETVRT STOLJEĆA GORĈINE : TZV.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-
stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
Neću da zaboravim! : Foĉa 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-
1995-foto/?frame-nonce=0f51403fbd
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
GENOCID U FOĈI 1992.-1995. : ĈETIRI TUŢNE PRIĈE IZ MOJE MAHALE
(napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-
cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-
ovi-su-jos-zivi/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv
2004. godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-
zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
Dr Ibrahim Karović:Foĉa je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako ĉvrsta
ljuštura (svjedoĉenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/06/dr-ibrahim-karovicfoca-je-bila-
okovanazatvoren-grad-jedna-jako-cvrsta-ljustura-svjedocenja/
Foĉa 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani-wordpress-
com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-
1992-1995-kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9
U ZLOĈINIMA „92. UĈESTVOVALI I FOĈANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA
VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-
focanski-ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/
Foĉa 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŢE NASTAVNIĈE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-
druze-nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec
SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa? izbor tekstova sa portala
focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Saraĉ
issuu.com
https://www.scribd.com/document/344728433/SJE%C4%86A%C5%A0-LI-SE-
FO%C4%8CE-Za%C5%A1to-je-zaboravljena-Fo%C4%8Da
21
SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa?
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C
4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
FOĈA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foĉi (izbor
tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/343563019/FO%C4%8CA-1942-1992-2017
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
Genocid u Foĉi 1992. – 1995. priredio : Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-
1995-priredio-Kenan-Sara%C4%8D
Posts about genocid on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/genocid/
Posts about dokumenti written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/dokumenti/
Posts about bošnjaci written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/bosnjaci/
Posts about bosna i hercegovina on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/cat…/bosna-i-hercegovina/
Posts about foĉa on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/foca/
Posts about ubijeni written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/ubijeni/
priredio:Kenan Saraĉ
FOĈA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Ţarko
Vuković, suĊenje za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi – završen dokazni postupak
Optuţbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-
kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-
pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/
FOĈA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Ţarko
Vuković, suĊenje za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, 2.dio)
kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-
pocinjen-u-foci-2-dio/
FOĈA 1992. : Silovanja po kućama (Ţarko Vuković, suĊenje za ratni zloĉin
poĉinjen u Foĉi)
kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/
FOĈA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispriĉanih priĉa?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-
neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/
GENOCID U FOĈI 1992. : Stradanje familije Avdagić u centru grada
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/06/genocid-u-foci-1992-stradanje-
familije-avdagic-u-centru-grada/
22
Odobašić Damir i Amir
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/odobasic-damir-i-amir/
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga…
(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
Foĉa 1992:Ţrtve ratnog zloĉina, ţrtve i poslije smrti
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-
zrtve-i-poslije-smrti/
FOĈANSKE TUŢNE PRIĈE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja,
31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za ţivot!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-
bitevija-u-ratu-ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-
zivot/
FOĈA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ,
OPĆINA FOĈA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-
kukavica-iz-sela-stovic-opcina-foca/
Enisa Salĉinović, preţivjela ţrtva logora “Partizan” u Foĉi (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-
zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/
JELEĈ : NE TAKO OBIĈNA PRIĈA O LJUBAVI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-
ljubavi/
FOĈA 1992. : ŢRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-
stradanje-porodice-duric-foto/
Tuţne foĉanske priĉe : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-
mustafe-dervisevic/
Foĉanske tuţne priĉe: Priĉa o Adili Kovaĉević
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-
adili-kovacevic/
Ţrtve Foĉanskog GENOCIDA : TRAŢI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-
trazi-se-smail-dozo/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Tuţna priĉa iz sela Bjeliš iz 1992.godine
tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/
23
Foĉa 1992. : SVJEDOĈENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-svjedocenja/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : ŢRTVE FOĈANSKOG GENOCIDA – Zulfo
Durić
zrtve-focanskog-genocida-zulfo-duric/
FOĈA 25 godina poslije : Enisina priĉa
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-
prica/
FOĈA 1992. : Tuţna priĉa Midhete Orelj iz Slatine kod Foĉe
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-
midhete-orelj-iz-slatine-kod-foce/
Evropo sretan ti 9.maj – Dan logoraša
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/10/evropo-sretan-ti-9-maj-dan-
logorasa/
FOĈA:UZ 9. MAJ – DAN LOGORAŠA BiH/ZAŠTO HUĈI SUTJESKA/KO NAS
BRE ZAVADI?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/09/focauz-9-maj-dan-logorasa-
bihvjecno-huci-sutjeskako-nas-bre-zavadi/
ZAŠTO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOĈI : Moramo uĉiniti sve da se o
našim golgotama priĉa
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-
logora-u-foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
BH APSURDI : I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši? Ima li ljudi
na obzorju…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/30/bh-apsurdi-i-psi-lutalice-su-
usli-u-zakon-a-gdje-su-tu-logorasi-ima-li-ljudi-na-obzorju/
Odobašić Damir i Amir
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/odobasic-damir-i-amir/
Foĉa 1992:Ţrtve ratnog zloĉina, ţrtve i poslije smrti
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-
zrtve-i-poslije-smrti/
FOĈANSKE TUŢNE PRIĈE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja,
31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za ţivot!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-
bitevija-u-ratu-ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-
zivot/
FOĈA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ,
OPĆINA FOĈA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-
kukavica-iz-sela-stovic-opcina-foca/
24
Enisa Salĉinović, preţivjela ţrtva logora “Partizan” u Foĉi (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-
zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/
JELEĈ : NE TAKO OBIĈNA PRIĈA O LJUBAVI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-
ljubavi/
FOĈA 1992. : ŢRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-
stradanje-porodice-duric-foto/
Tuţne foĉanske priĉe : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-
mustafe-dervisevic/
Foĉanske tuţne priĉe: Priĉa o Adili Kovaĉević
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-
adili-kovacevic/
Ţrtve Foĉanskog GENOCIDA : TRAŢI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-
trazi-se-smail-dozo/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Tuţna priĉa iz sela Bjeliš iz 1992.godine
tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/
Foĉa 1992. : SVJEDOĈENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-svjedocenja/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : ŢRTVE FOĈANSKOG GENOCIDA – Zulfo
Durić
zrtve-focanskog-genocida-zulfo-duric/
FOĈA 25 godina poslije : Enisina priĉa
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-
prica/
FOĈA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od poĉetka GENOCIDA u Foĉi
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-
25-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Stradanja civila na Mehkim brdima,
Ratinama i tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-
suda-bih/
25
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-
genocid-foto-i-video/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : SVIM FOĈACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-
1995/
GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOĈI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-
genocida-u-foci/
FOĈA (1992.-2017.) – ĈETVRT STOLJEĆA GORĈINE : TZV.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-
stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
Neću da zaboravim! : Foĉa 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-
1995-foto/?frame-nonce=0f51403fbd
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
VJEĈNO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
2004. godina)
Dr Ibrahim Karović:Foĉa je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako ĉvrsta
ljuštura (svjedoĉenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/06/dr-ibrahim-karovicfoca-je-bila-
okovanazatvoren-grad-jedna-jako-cvrsta-ljustura-svjedocenja/
Foĉa 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani-wordpress-
26
com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-
1992-1995-kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9
U ZLOĈINIMA „92. UĈESTVOVALI I FOĈANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA
VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-
focanski-ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/
Foĉa 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŢE NASTAVNIĈE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-
druze-nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec
issuu.com
https://www.scribd.com/document/344728433/SJE%C4%86A%C5%A0-LI-SE-
FO%C4%8CE-Za%C5%A1to-je-zaboravljena-Fo%C4%8Da
SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa?
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C
4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
FOĈA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foĉi (izbor
tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/343563019/FO%C4%8CA-1942-1992-2017
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
Genocid u Foĉi 1992. – 1995. priredio : Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-
1995-priredio-Kenan-Sara%C4%8D
27
28
29
30
Bosnian Genocide: Witnessing the Struggle for Justice
https://www.facebook.com/events/356396391802985/
https://18161.blackbaudhosting.com/18161/tickets?tab=2&txobjid=4a156ac2-0408-42f9-b2b4-
d83ac846b10b&fbclid=IwAR3c_Rco5oAqS7R57cw5bsw6vxvqPxBWpUyiAg5bI3riVenK_2IQgHbZTD
Q
31
Genocid u Foči 1992. - 1995.
video:BHT
audio:MTV Igman
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
HISTORIJA FOČE : Nekoliko priloga proučavanju historije Foče
priredio:Kenan Sarač - Izbor tekstova objavljenih na portalu focanskidani, flickr-u ekranportal13 i
facebooku
https://www.scribd.com/document/367333075/HISTORIJA-FOĈE-Nekoliko-Priloga-Prouĉavanju-
Historije-Foče
HISTORIJA FOČE : Nekoliko priloga proučavanju historije Foče
priredio:Kenan Sarač - Izbor tekstova objavljenih na portalu focanskidani, flickr-u ekranportal13 i
facebooku
https://www.academia.edu/35446313/HISTORIJA_FOĈE_Nekoliko_priloga_prouĉavanju_historije_Foče
48
49
50
51
52
53
54
55
obrada:focanskidani
56
57
obrada:focanskidani
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
Tuta i Veca (Mašić)
119
120
121
122
Posted on 14 Oktobra, 2018
Fočanske neispričane priče : Kratka priča o Ramizu Dželilu
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/14/focanske-neispricane-price-kratka-prica-o-ramizu-
dzelilu/
Ramiz Dželil priča o genocidu u Foči 1992.

- Sa dva kamiona da vojska baca...to je bilo šesto metara daleko. Ja nisam mogao prepoznati...da
baca ljude isto kao cigle u Drinu. I prilikom bacanja...onda su drugi vojnici stajali na ogradi tamo i
tamo dok oni ovde bacaju - oni pucaju u njih. (video od 14. déc. 1997.)
izvor:ina.fr
Posted on 14 Oktobra, 2018

FOČANSKE TUŽNE PRIČE : Priča o Aliji Dželilu
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/14/focanske-tuzne-price-prica-o-aliji-dzelilu/
Magbula Ramid
Ajša Dudid
Foča, 2011. - SILOVANE BOŠNJAKINJE
https://youtu.be/fEsay8WRBgU
ovdje sam pogriješio godinu - nije 2011. ved 2014.
123
124
125
126
127
PRESUDE ZA ZLOČINE U FOČI
Presuda za silovanje kao zločin protiv čovječnosti na MKSJ-u
Presude za porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti
Masovna silovanja, ubistva, spaljeni domovi...
KONCENTRACIONI LOGORI
Pored KP doma mnogo je lokacija gdje je civilno stanovništvo bilo zatočeno, a neke danas poznate
lokacije su barake "Buk - Bijela", Gimnazija u Foči, sportska dvorana "Partizan", zgrada "Lepa Brena",
Karamanova kuda u Miljevini, kuda u Ulici Osmana Đikida, kuda u Trnovačama, Srednjoškolski centar,
skladište JNA u Livadama i drugi...
U Foči je prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, ubijeno ili nestalo oko
2.800 osoba, vedinom Bošnjaka...
Prema evidenciji Instituta za nestale osobe BiH na području Foče prijavljeno 1.566 nestalih osoba, te
da je do sada ekshumirano i identificirano 960 nestalih osoba.
128
Kako je izvještavao iz Foče 1992. ratnohuškački novinar Drago Todorović:
Zloglasni koncentracioni logor KaPeDom nazvao PRIHVATILIŠEM...Nažalost iz tog
PRIHVATILIŠTA nestaše mnogi (UBIJENI SU) i još uvijek se traže njihovi posmrtni ostaci...
129
130
petak, 01.06.2007.
Prof.Dr.Fra Luka Markesic-ZLOCIN NAD ZENOM,MAJKOM ZIVOTA-1
U prvi se mah moze ciniti da je zlocin izvrsen u Bosni nedjeljiv i da su u njemu stradali jednostavno ljudi,muski i zenski
jednako.Zasto,onda,izdvajati zenu kao stradalnicu u tom zlocinu i govoriti o"zlocinu nad zenom Bosne"?!Medjutim,pomnije
gledano,zlocin izvrsen na zeni tijekom prosloga rata u Bosni ima svoju posebnu narav,strukturu,koju je doista potrebno sa
svom zbiljom sagledati i vidjeti njegovu posebnu tezinu i razornost.
Svjedoci tih zlocina znaju da su oni takodjer smisljeno cinjeni,s odredjenim motivom,da su dio globalnog ratnog plana i
cilja,kojim se htjelo potpuno pokoriti i unistiti svako dostojanstvo i zivot.
"Zlocin nad zenom Bosne",pokazuje,zapravo,ne samo zlocin nad zenom nego i svu strahotnost globalnog zlocina nad ljudima
Bosne-zenskim i muskim.
U cemu je specificnost zlocina nad zenom i kako se u njemu ocituje globalni zlocin nad Bosnom?Pokusat cu to pokazati kroz
nekoliko svjedocanstava samih zena kao zrtava nad kojima je izvrsen zlocin.
Potresno svjedocenje zene Munevere,Peteru Maasu,koje on donosi kao uvod svojoj knjizi"Ljubi bliznjega svoga-prica o
ratu"(Sarajevo,1997,.str.16-17),pokazuje zorno narav i tezinu zlocina nad zenom i zlocina nad Bosnom.U skracenom
obliku,ovako glasi ta prica:
"Sjeo sam na parket sa Muneverom,koja je upravo stigla sa svoje dvoje djece,sedmogodisnjom kcerkom i petogodisnjim
sinom.Pjesice je dosla iz Foce,bosanskog grada,koji je,u normalnim vremenima,sest sati voznje od Splita.Usred noci se morala
kupiti iz Foce,kada su upadi bandi srpskih paravojnih jedinica postali prevelikom pijetnjom.Nocu se ona iskradala od jednoga
do drugoga sigurnog sela,nikad iduci pravo,izbjegavajuci ceste,pjesaceci kroz sume i planine,izbjegavajuci srpska sela,odakle su
znali zapucati na nju i djecu...Bjezala je toliko dugo da se,kad je krajem maja stigla u Split,promijenilo godisnje doba.Vani je bilo
dvadesetak stepeni.Ja sam bio u majici kratkih rukava,ona u zimskim cizmama,jedinoj obuci koju je imala.Munevera je
bila"ociscena".Ta rijec,ociscena,jos nije bila usla u americki rjecnik...Tokom intervjua Munevera mi je kazala da su u Foci
muskarci-Muslimani i Hrvati-bili prvo pohvatani pa odvedeni u"koncetracijski logor"izvan grada.Konc-logori su bili nacisticki
izum,a mi smo 1945.godine sahranili zvijer sto ih je stvorila.Munevera je bila histericna.Munevera je govorila o
sedamnaestogodisnjoj djevojci,svojoj susjetki,koju su srpski vojnici jednog dana odvukli da bi je poslije nekoliko dana vratili
kuci.Utroba joj je krvarila.Silovali su je nebrojeno,nepojmljivo mnogo puta,rekla je Munevera,i umrla je kad su je doveli kuci.I
to sam zapisao.Borbeni helikopteri JNA su nadlijetali Focu,granatirali i mitraljirali kuce,rekla je.I to sam stavio u
biljeznicu.Munevera je bila histericna."
Kao da se i sam pisac bojao i zapisati ono sto je u ovoj prici slusao,pa sam sebe uvjerava ponavljajuci-"i to sam
zapisao".Ali"zapisao"je,kao po nekom visem nadahnucu,ovu stravicnu pricu o zlocinu nad zenom Bosne,koja je olicena u
Muneveri i djevojci,njezinoj susjetki.Ucinio je to,mozda i ne vjerujuci u moc izreke-"Zapisi,pa ce i Bog zapamtiti"(Ivo Andric)
Jedna zena ovako svjedoci:
"Odatle su nas otjerali na livadu i odvojili od muskaraca.Njih je bilo sedam,medju njima i moj svekar.
Odatle su dobili naredjenje da nas otjeraju u susjedno naselje.Kada smo se odmakli nekih 100-200 metara,iza nas su se culi
pucnji.Tada su ubili tih sedam ljudi,a nama su rekli da to nasi pucaju i mi smo legli na travu.Kada smo sisli na cestu,vratili su se
vojnici koji su pobili muskarce.Znali smo da su pobijeni,jer su rekli da u nasem selu nema vise muslimana,sve je popaljeno i
pobijeno.Odatle su nas cestom otjerali u to susjedno naselje.Tu smo ostali nekih 4-5 sati.Odmah su poceli odvoditi po
barakama.Ispitivali su nas.Silovali cure i zene.Odvodili su nas i vracali."(Savez logorasa BiH:Mevla/
Smajo/Barlov).
Specificnost ovog zlocina nad zenom Bosne mogla bi se izraziti jednostavno ovako:
Zlocin nad zenom je zlocin nad zivotom!Zlocinom nad zenom htjelo se,naime,razbiti i unistiti obitelj kao osnovnu celiiju
ljudskog zivota,zajednicu muza i zene,ljubav koja ih drzi u tom zajednistvu i njihovu djecu kao plod tog zajednickog zivota u
ljubavi.I ne samo razbiti i unistiti tu vec postojecu zajednicu muza i zene,nego,takodjer,onemoguciti stvaranje takve zajednice
obescascenjem djevojke ili mladica.U ovoj prici je govor o obescascenju djevojke,koja umire ne samo od fizicke rane nego i od
dusevnog bola.Ali,izvrsavan je isto tako gnusan zlocin nad mladicima,pa i muzevima,koje se prisiljavalo na silovanje svojih
sestara i kceri ili su im divljacki kidani spolni organi.Tako se zlocin nad zenom u Bosni pretvorio u zlocin nad zivotom
ljudi,muskih i zenskih bica.
Ovakvim specificnim zlocinom nad zenom htjelo se,dakako,izvesti onaj generalni zlocin-ubijanje Bosne i Hercegovine kao jedne
zemlje,kao jedne povijesti ljudi i naroda u njoj,kao njihove domovine i drzave.
U tom je smislu zlocin nad zenom Bosne zlocin nad Bosnom i Hercegovinom.Progonstvo Munevere i silovanje
djevojke,razdvajanje i ubijanje ljudi,zbilo se pod otvorenim okriljem JNA,helikopteri te vojske su granatirali i mitraljirali gradove
i kuce ljudi u Bosni i Hercegovini.Ili su to cinile druge vojne i paravojne jedinice pod okriljem njihovih ratnickih politika...
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
“Fočanska optužnica”
Odnosi se na grupna silovanja, torturu i porobljavanje muslimanskih žena u Foči, nakon zauzimanja
grada od strane srpskih snaga, aprila 1992. godine. Optuženo je 8 pripadnika vojske, paravojske ili
policije bosanskih Srba: Dragan Gagovid (šef policije Foče, imenovan od SDS nakon zauzimanja grada);
Gojko Jankovid (po optužnici “jedan od glavnih paravojnih lidera u Foči”); te Janko Janjid, Radomir
Kovač, Zoran Vukovid, Dragan Zelenovid, Dragoljub Kunarac i Radovan Stankovid, svi pripadnici vojne
policije i-ili paravojnih formacija. Njima se pripisuje da su učestvovali u grupnim silovanjima i drugim
vrstama seksualnih napada.
izvor:Sense Agency/Sense TRIBUNAL/HAG/DEN HAAG | 09.01.1999.
FOČA 1992. : GENOCID (DOKUMENTI)
https://focanskidani.wordpress.com/2019/01/08/foca-1992-genocid-dokumenti/
http://www.icty.org/x/cases/kunarac/ind/bcs/foca-ii960626b.htm
142
OPTUŽENI 2.1 DRAGAN GAGOVID, od oca Milorada, rođen 13. juna 1960. u Ustikotlini, bio je stalno
nastanjen u Ustikotlini u opštini Foča. Prije rata bio je načelnik odjeljenja SUP-a u Foči. Bio je član
Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu SDS). DRAGAN GAGOVID, bivši zamjenik u miliciji,
nakon preuzimanja Foče u aprilu 1992. postavljen je od strane SDS za načelnika milicije u Foči.
NADREĐENOST 3.1 DRAGAN GAGOVID, kao šef milicije, bio je osoba zadužena za pritvaranje i
puštanje Muslimanki koje su bile zatočene u Foči. Bio je zadužen za životne uslove zatočenika u
sportskoj dvorani "Partizan", objektu u kojem su bile zatočene žene, djeca i stariji muškarci od jula
1992. do avgusta 1992. DRAGAN GAGOVID provodio je ovlaštenja i dužnosti koje su ukazivale na
njegov nadređeni položaj. On je odlučio da se uhapšene Muslimanke prvo drže u gimnaziji u Foči, a
zatim da se prebace u sportsku dvoranu "Partizan". Pripadnici milicije, podređeni DRAGANU
GAGOVIDU, čuvali su zatočenike u oba ova objekta. Kao osoba koja je nadgledala zatočene
Muslimanke, DRAGAN GAGOVID bio je odgovoran za djela milicionera- stražara i vojnika koji su ulazili
u sportsku dvoranu "Partizan". On je znao ili je imao razloga znati da su žene zatočene u sportskoj
dvorani "Partizan" često seksualno zlostavljane. Sportska dvorana "Partizan" nalazila se u blizini
zgrade SUP-a. Zbivanja u sportskoj dvorani "Partizan" mogla su se čuti i vidjeti iz zgrade SUP-a.
DRAGAN GAGOVID je nekoliko puta lično bio u sportskoj dvorani "Partizan". Oko 16. jula 1992. grupa
zatočenika iz sportske dvorane "Partizan" otišla je u zgradu SUP-a i obavijestila DRAGANA GAGOVIDA
o stalnom seksualnom zlostavljanju žena u pritvorskom objektu. Na dan ili oko 17. jula 1992,
DRAGAN GAGOVID je lično silovao jednu od žena koja se dan ranije žalila na učestalost seksualnog
zlostavljanja
143
144
Zanimljiva izjava Marka Kovaĉa - Ko ne može zaklati 100 muslimana da ne polazi sa njim.
145
146
147
148
149
https://www.slobodnaevropa.org/a/25780660.html director bolnice Mariĉ iz Foĉe
Društvo15/12/2018
PROMOVISANA KNjIGA PRVOG FOĈANSKOG KOMANDANTA
FOĈA, 15. DECEMBRA /SRNA/ - U knjizi prvog foĉanskog komandanta iz posljednjeg rata,
pukovnika Marka Kovaĉa, koju je napisao prema ratnim bilješkama, detaljno su opisani
masovni zloĉini muslimanske vojske nad srpskim civilima, ali i zarobljenim srpskim
vojnicima, kao i junaštvo srpke vojske koja je branila širok front prema Goraždu i
Treskavici, istaknuto je na veĉerašnjoj promociji.
150
Autor knjige "Teški zloĉin - genocid Armije BiH nad srpskim narodom u opštini Foĉa
1992-1995. godina", osamdesetĉetvorogodišnji pukovnik u penziji, koji živi u Kragujevcu
u Srbiji, zbog bolesti nije prisustvovao promociji, ali je poslao pismo kojim se obratio
prisutnima.
Kovaĉ je poruĉio da je ova knjiga njegov dug prema srpskim žrtvama nametnutog rata,
prema roditeljima poginulih boraca, prema 600 ratnih invalida, prema 2.000 ranjenih
boraca, prema svim borcima koji su, kao i on, iz rata izašli narušenog zdravlja, prema djeci
siroĉadima i samohranim majkama.
U knjizi, iz srpske perspektive, opisani su uzroci i poĉetak rata, kao i najvažnije borbe koje
su se vodile na prostoru od Foĉe do Goražda i Ĉajniĉa.
Kovaĉ piše o masovnim zloĉinima nad Srbima, ali i o slabostima pojedinih komandanata,
zbog kojih su probijane linije fronta, pri ĉemu je obiĉno najvišu cijenu plaćalo srpsko
civilno stanovništvo.
Ukazuje i na ĉinjenicu da su napadi Armije BiH izvođeni iz zone koju su UN proglasile

zaštićenom, kao i da je "Nikoljdansku ofanzivu" na Foĉu u decembru 1992. godine kada
je poĉinjen najmasovniji zloĉin nad srpskim civilima, muslimanska vojska, prema
njegovom ubjeđenju, prema instrukcijama NATO-a pokrenula za vrijeme primirja koje su
garantovali Alija Izetbegović, ali i Bil Klinton.
Kovaĉ opisuje pokolje srpskih civila i paljenja kuća u više od 60 srpskih sela, u Jošanici,
Jabuci, Mrežici, Miljevini i drugim selima, ali i muĉenja zarobljenih srpskih boraca, među
kojima je najpotresnije svjedoĉenje o spaljivanju boraca iz Ĉelebića, zarobljenih na
Cerovoj ravni.
Prema podacima Kovaĉa, koji je komandovao srpskom vojskom u Foĉi od juna 1992. do
novembra 1993. godine, na podruĉju opštine Foĉa u proteklom ratu poginulo je 618
Srba, od ĉega 470 boraca i 148 civila, od kojih 14 djece, 61 žena i 74 starca.
Kovaĉ ne bježi da otvoreno govori i o srpskim boljkama i podjelama, pa tako napominje

da su njega, mada je bio prvi i tada jedini, aktivni oficir, neki smatrali komunistom i
"brozovcem", ali istiĉe da je general Ratko Mladić uspio da stane ukraj takvim podjelama
uvodeći jedinstvene oznake na kapama.
U knjizi su opisana i junaštva boraca, između ostalog i podvig bolniĉarke Vesne Lonĉar,
koja je pod kišom metaka izvukla srpske ranjenike, ali i ĉojstvo srpskih boraca kada su
ranjenu muslimansku bolniĉarku deset sati nosili na rukama da bi potom bila operisana i
razmijenjena za tri srpska starca iz Goražda.
Tehniĉki urednik knjige Slobodan Stojanović iz Kragujevca rekao je da je knjiga istorijskog
151
karaktera i da prije svega govori o teškom zloĉinu, koji ima razmjere genocida na manjem
prostoru.
"S obzirom na to da se više od 20 godina o tom zloĉinu uporno ćuti na svim nivoima,
Kovaĉ je kao sudionik svega toga odluĉio da doprinese istini i nazaboravu. Pored toga,
htio je da zahvali pojedinim ljudima za koje smatra da su dali poseban doprinos slobodi
naroda Foĉe i istakao ih je imenom i prezimenom", rekao je Stojanović.
Predsjednik Boraĉke organizacije Foĉa Srđan Stanković kaže da su jedino za zloĉine u

Jabuci i Jošanici vođene istrage, ali da ni za ta masovna stradanja Srba nisu podignute
optužnice.
Naĉelnik opštine Foĉa Radisav Mašić je naveo da i ova knjiga svjedoĉi da su foĉanski Srbi
u posljednjem ratu branili pravo na život i da su ginuli na podruĉju svoje opštine, braneći
svoje kuće.
"Agresor koji pogine na svome ne može biti agresor. Ovo je naša zemlja", istakao je
Mašić.
On je napomenuo da je knjiga obuhvatila dosta širu temu, nego što to naslov govori, jer
u njoj nije samo pisano o zlodjelima nad Srbima, već i o primjerima junaštva i ĉojstva, kao
i taktiĉkim potezima komandanta.
http://www.srna.rs/novosti1/651829/promovisana-knjiga-prvog-focanskog-
komandanta.htm
152
153
154
155
156
Dragan Milanović - Ćuba, ĉetnik iz Ćerezluka
157
158
159
160
161
162
163
164
165
Vijesti
166
PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA ZLOĈIN PROTIV
ĈOVJEĈNOSTI NA PODRUĈJU FOĈE
05.09.2018. 15:30
Optuženi Slobodan Ćurĉić (1970) se u dvije taĉke optužnice tereti da je 1992. godine, na
podruĉju Foĉe, poĉinio ratne zloĉine nad žrtvama bošnjaĉke nacionalnosti.

Tužilac Posebnog odjela za ratne zloĉine podigao je optužnicu protiv:
- Slobodana Ćurĉića, roĊenog 1970. godine u Foĉi, nastanjenog u Crnoj Gori.
Optuženi se tereti da je za vrijeme rata u BiH, u okviru širokog i sistematiĉnog napada na civilno
stanovništvo bošnjaĉke nacionalnosti na podruĉju Foĉe, postupao protivno odredbama
meĊunarodnog humanitarnog prava i ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.
Optuženi se tereti da je u svojstvu pripadnika VRS, tokom 1992. godine, za vrijeme napada na
selo Hum u općini Foĉa, pucajući iz vatrenog oružja poĉinio ubistvo dvoje civila bošnjaĉke
nacionalnosti.
TakoĊer, optuženi se tereti da je zajedno sa drugim osobama sudjelovao u silovanju i seksualnom

zlostavljanju žena i djevojaka bošnjaĉke nacionalnosti te liĉno poĉinio silovanje jedne osobe.
Optuženi se tereti za kriviĉno djelo zloĉini protiv ĉovjeĉnosti iz ĉlana 172. KZ-a BiH.
167
Tužilaštvo BiH će navode optužnice dokazivati pozivanjem 13 svjedoka i struĉnih vještaka i
prilaganjem oko 50 materijalnih dokaza.
Optužnica je proslijeĊena na potvrĊivanje Sudu BiH.
168
169
170
171
172
173
174
175
IZVJEŠTAJ S PRAĆENJA SUĐENJA
Suđenje Veselinu Čančaru
176
Kantonalni sud u Sarajevu
Sudsko vijede: sudac Hilmo Vučinid (Predsjednik vijeda), Spomenka Njego-Popovid (sutkinja) i
Jasminka Njegovanovid (članica Vijeda), Ranka Cenčid i Subhija Lučid (suci porotnici)
Tužitelj: Dragan Čorlija
Branitelj: odvjetnik Zijad Hadžimuratovid.
Uvod:
Prema navodima optužnice, Veselin Čančar je 11. travnja 1992. godine, nakon okupacije
Foče, zapovijedao akcijom zarobljavanja, upudivanja i odvođenja isključivo civilnog
bošnjačkog stanovništva u logor Livade, čime je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva. Nakon prvog suđenja, koje je održano pred Kantonalnim sudom u
Sarajevu, Veselin Čančar je 19. siječnja 1998. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od
11 godina. Poslije provedenog žalbenog postupka, Čančaru je 16. listopada 1998. godine,
kazna smanjena na 9 godina zatvora, da bi potom 30. studenoga 1999. godine bio pušten na
uvjetni otpust. Temeljem aplikacije optuženog Čančara, Dom za ljudska prava BiH donio je 8.
studenoga 2000. godine odluku kojom je naložio Federaciji BiH da učini napore, kako bi se
ovaj postupak obnovio, ukoliko optuženi to bude tražio. Temeljem zahtjeva optuženog,
Kantonalni sud u Sarajevu je u srpnju 2004. godine donio odluku o ponavljanju postupka.
Ponovljeno suđenje počelo je u prosincu 2004. godine, a okončano 12. siječnja 2005. godine,
izricanjem presude. Optuženi je poricao izvršenje kaznenog djela, tijekom postupka je, osim
optuženika, saslušan samo jedan svjedok obrane. Tužitelj i branitelj optuženog bili su
suglasni da se pročitaju izjave svjedoka saslušanih u ranijem postupku.
Glavna rasprava, 10. siječnja 2005. godine
S obzirom da je Sudsko vijede promijenjeno, radi odlaska dosadašnjeg člana Vijeda, suca
Branka Schorra na odmor, Vijede je donijelo rješenje da glavna rasprava počne iz početka.
Predsjednik Vijeda, sudac Vučinid je, uz suglasnost stranaka, konstatirao da je: optužnica
pročitana, optuženi optužnicu uredno primio i razumio i da ostaje pri ranije iznijetoj obrani
(zapisnik od 2. prosinca 2004. godine). Vijede je, uz suglasnost stranaka, donijelo rješenje da se
pročitaju iskazi saslušanih svjedoka, te da se izvrši uvid u materijalne dokaze, koji su priloženi
sudskim spisima. Konstatirano je u zapisnik da su pročitani svi navedeni iskazi i materijalni
dokazi, da nema primjedbi. Kako više nije bilo dokaznih prijedloga, prešlo se na završne riječi.
177
U svojoj završnoj riječi tužitelj je istaknuo da je temeljem provedenih dokaza Tužiteljstvo
dokazalo da je optuženi Čančar izvršio kazneno djelo koje mu se u izmijenjenoj optužnici
stavlja na teret (nakon što je Dom za ljudska prava BiH naredio, a Vijede Kantonalnog suda
dozvolilo ponavljanje postupka). Tužiteljstvo je dokazalo postojanje svih bitnih elemenata
koji čine bide kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Dokazalo je da je u
periodu izvršenja kaznenog djela postojao rat kao međunarodni oružani sukob na području
opdine Foča. Temeljem toga, postojala je i obveza optuženog da poštuje odredbe
međunarodnog humanitarnog prava. Optuženi je, nesporno, bio pripadnik srpskih vojnih
formacija u statusu pričuvnog časnika u ožujku 1992. godine. Tužitelj je, potom, istaknuo da je
iz iskaza optuženog, koji je izjavio da ga je pozvao Lazar Kunarac radi upoznavanja sa
komandirima četa u okviru bataljuna, i da je dobio zaduženje da iz magazina TO Livade
izmjesti vojnu opremu u jednu kudu, a potom izvrši osiguranje objekata, vidljivo da je
optuženi sudjelovao u izvršenju zapovijedi zapovjedništva. Nadalje, tužitelj je rekao da se iz
uvjerljivih i suglasnih iskaza više svjedoka, od kojih su mnogi bili i žrtve nezakonitog zatvaranja,
jasno vidi da je optuženi nakon okupacije centralnog dijela Foče, Aladže, zapovijedao akcijom
zarobljavanja, upudivanja i odvođenja civilnog bošnjačkog stanovništva. Tužitelj je naglasio
da je svjedokinja Suada Mrakovid naglasila ulogu optuženog tijekom napada na naselje
Aladža. Rekla je da je uočila optuženoga kako aktivno sudjeluje u napadu s ostalim
vojnicima, da je kod sebe imao motorolu i izdavao razne zapovijedi, među kojima i zapovijed
da se minira kuda u kojoj je bio Bido Salem, koji je pružao otpor. Tužitelj je rekao da je ova
svjedokinja zapazila da je opt. Čančar za jednu grupu vojnika bio glavni, s obzirom da su od
njega tražili upute. Tužitelj se, potom, pozvao na iskaz svjedoka Gorana Kukavice koji je
istaknuo da ga je optuženi, s još nekoliko vojnika, odveo toga dana iz Doma zdravlja u logor
Livade, zajedno s Mirsadom Hadžimešidem, dr. Ibrom Karovidem i dr. Avdom Šadinlijom te da
se optuženi predstavio kao zapovjednik garnizona Livade. Svjedok Ibrahim Karovid je rekao
da je kao liječnik odveden iz Doma zdravlja u logor Livade. Svjedok je istaknuo da je po
izlasku iz Doma zdravlja vidio optuženog Čančara, čuo ga da pita vojnike zašto su ti ljudi
vezani, na što mu je vojnik odgovorio: «Komandante mi smo imali naređenje». Nakon toga je
optuženi odgovorio vojniku: «Ja sam komandant garnizona i ja naređujem da se njihove
ruke odvežu». Svjedok je istaknuo da je primijetio kako je optuženi izdavao zapovijedi,
da je svima bilo jasno da je on zapovjednik garnizona. Svjedoci Emir i Munira Lipa suglasno
su izjavili da su iz stana prvo izvedeni u kotlarnicu Doma zdravlja gdje ih je optuženi
verbalno vrijeđao, a potom su prebačeni u logor Livade. Tužitelj je rekao da se iz iskaza
svjedoka Enesa Hrnjčida i Ferida Loja može zaključiti da su u logoru bile zatočene i druge
osobe koje se spominju u dispozitivu optužnice. Na kraju, tužitelj je naglasio da navode
svjedoka potvrđuju i dijelovi iskaza optuženog. Sve to ukazuje da je opt. Čančar imao
zapovjednu ulogu u akciji zarobljavanja civilnog stanovništva. Po riječima tužitelja, očito je
da je optuženi izvršio kazneno djelo prema civilima bošnjačke nacionalnosti, što znači da se
radi o diskriminacijskoj osnovi što predstavlja teži oblik ratnog zločina, koji je prema članku 5.
statuta Haškog tribunala odmah iza genocida. S obzirom da u Krivičnom zakonu BiH ne
postoji posebno kazneno djelo koje bi posebno sankcioniralo ratni zločin izvršen na
diskriminacijskoj osnovi, tužitelj je predložio da Vijede navedenu okolnost uzme u obzir kao
otegotnu prigodom odlučivanja o kazni.
178
Nakon tužitelja, završnu riječ je dao branitelj optuženog Veselina Čančara, odvjetnik Zijad
Hadžimuratovid.
Branitelj je naglasio da je prioritetni prijedlog obrane da se optuženi na temelju članka

345. ZKP-a oslobodi od optužbe, te da mu se prigodom izricanja oslobađajude presude ukine
pritvor. Analizirajudi navode izmijenjene optužnice, branitelj je naglasio da, po mišljenju
obrane, tužiteljstvo nije uspjelo dokazati niti jednu od odlučnih činjenica iz kojih bi se moglo
zaključiti da je optuženi počinio ovo kazneno djelo. Prije svega, optuženi je u vrijeme izvršenja
bio pričuvni poručnik bivše JNA, a nadređeni su mu bili kapetani Lazar Kunarac - zapovjednik
logora - i njegov zamjenik Rajko Cicmil. S obzirom da se primjenjivalo načelo subordinacije,
karakteristično u svakoj vojnoj organizaciji, po mišljenju obrane, logično je da je u takvim
odnosima optuženi mogao biti samo izvršitelj njihovih zapovijedi. Branitelj je, potom, naglasio
da je optužnicom, kao vrijeme izvršenja kaznenog djela, eksplicitno određen 11. travanj
1992. godine. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da je najvedi broj civila nakon toga
datuma uhiden i odveden u logor Livade. Iz toga slijedi da optuženi ne može biti odgovoran
za to, čak i da je s tim imao neke veze. Nadalje, branitelj je naglasio da nije utvrđena ni
esencijalna činjenica, od koje ovisi postojanje ovog kaznenog djela, a to je da je kazneno
djelo izvršeno u vrijeme okupacije. Po riječima branitelja, zakonodavac pod okupacijom
podrazumijeva ratnu okupaciju, a to je situacija kada je teritorij ili njezin dio zauzet od
strane druge države. Takva tvrdnja, kada se govori o Foči, nije utvrđena u ovom postupku, iz
spisa je bjelodano da je optuženi u vrijeme izvršenja bio pripadnik Srpske TO. Ta činjenica je,
po mišljenju branitelja, značajna stoga što se ratni zločin protiv civilnog stanovništva može
počiniti u tri slučaja kršenja međunarodnog prava: za vrijeme rata, za vrijeme oružanog
sukoba ili okupacije. Branitelj je, potom, naglasio da, s obzirom da se u optužnici navodi da je
kazneno djelo izvršeno za vrijeme okupacije, ova tvrdnja obrane, ukoliko bi je sud prihvatio,
bila bi dovoljna za izricanje oslobađajude presude. Branitelj je naglasio, u svojoj završnoj
riječi, da se svi saslušani svjedoci mogu podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu čine svjedoci
obrane, kojih je bilo 10, koji tvrde da je optuženi bio u logoru Livade pričuvni poručnik JNA
zadužen za logistiku, a da su mu nadređeni bili zapovjednik logora Lazo Kunarac i njegov
zamjenik Rajko Cicmil. Drugu grupu čine svjedoci optužbe, koji, po mišljenju branitelja, nisu
suglasni u svojim iskazima. Branitelj Hadžimuratovid je, potom, istakao da se, ako opt. Čančar
bude proglašen krivim, sud ne smije povesti za prije izrečenom kaznom koja je neprimjerena.
Branitelj je istaknuo da su u preciziranoj optužnici otpale prva i treda točka optužnice, dok je još
ranije otpalo navodno ubojstvo jednog civila. S obzirom na ove činjenice, branitelj je
predložio da se optuženom, primjenom članka 43. st. 1. t. 1, u vezi s člankom 42. st. 2. t.
2. Krivičnog zakona, izrekne kazna ispod posebnog minimuma za to kazneno djelo. Branitelj
je naglasio da je sud prigodom odlučivanja o kazni ograničen člankom 371. ZKP-a, po kojemu
optuženi ne može dobiti vedu kaznu od one koju je ved dobio, s obzirom da je njegov izvanredni
pravni lijek usvojen, pa stoga ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj od onoga u kojem je
bio prije njegova ulaganja. Branitelj je naglasio da je optuženi ved doveden u nepovoljniji
pravni položaj, s obzirom da je on u vrijeme kada je podnio izvanredni pravni lijek bio na
uvjetnom otpustu, a da se sada nalazi u pritvoru, što je u suprotnosti s odredbom članka 371.
ZKP-a. Branitelj je rekao da obrana predlaže da se i u slučaju osuđujude presude, neovisno
o visini kazne, optuženom ukine pritvor s danom njenog izricanja. Na kraju je branitelj
179
naglasio da je obrana svjesna težine ovog predmeta, težine izvedenih dokaza, kao i činjenice
da su najvede žrtve nedavnog rata bili Bošnjaci, ali da se ne smije dogoditi da sud nevinog
čovjeka proglasi krivim i da se osuđujuda presuda temelji na emocijama, a ne na dokazima.
Tužitelj se suglasio s prijedlogom branitelja da se, danom donošenja presude, optuženom

Veselinu Čančaru ukine pritvor. U replici, tužitelj je istakao da u slučaju da je tvrdnja obrane da
su neke od nezakonito zatočenih osoba uhidene i odvedene u logor nekog drugog dana, a ne
11. travnja 1992. godine točna, Sudsko vijede ima ovlasti te osobe izostaviti iz činjeničnog
opisa.
Optuženi Veselin Čančar je izjavio da u cijelosti prihvada završnu riječ svog branitelja i nema
što dodati.
Predsjednik Vijeda, sudac Vučinid je na kraju konstatirao da je glavna rasprava završena, da

de presuda biti objavljena 12. siječnja 2005. godine u 15,30 sati.
Izricanje presude
Predsjednik Vijeda, sudac Vučinid je objavio da je Sudsko vijede donijelo presudu kojom se
optuženi Veselin Čančar proglašava krivim i osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i
6 mjeseci. S obzirom da je izrečenu kaznu, ved izdržao u zatvoru, Sudsko vijede je odlučilo da
se optuženi pusti iz pritvora.
180
Dnevnik sa Pala Mladena Vuksanovića: 110
dana među ubicama Sarajeva
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/dnevnik-sa-pala-mladena-vuksanovica-110-dana-medu-ubicama-
sarajeva?fbclid=IwAR0_J7YokhAlhCxwMqLSy8iEKm8ECFeFdEGXpvR5X-d5Pu1j9i5gaRRSSRc
Uspomena na velikog čovjeka koji je uspio sačuvati

razum i ljudskost u samom srcu tame.
Piše:Tomislav Marković
181
Vuksanovid je kao autor i urednik TV Sarajevo odbio raditi za Srpsku televiziju na Palama i biti dio ratnohuškačke
mašinerijeEPA/Arhiva
April je mesec, vreme crnih godišnjica za Sarajevo i celu BiH, ali i vreme
da se podsetimo ljudi koji su se usprotivili zlu, onih pojedinaca koji su u
mračnim vremenima sačuvali ljudskost i oduprli se zločinačkom
mahnitanju svojih sunarodnika. Jedan od njih bio je i Mladen Vuksanović,
urednik i scenarista dokumentarnih filmova na TV Sarajevo, dobitnik
brojnih meĎunarodnih nagrada, izmeĎu ostalog i Prix Italia 1991. godine.
Mladen Vuksanović proveo je prvih 110 dana rata na Palama, u svojevrsnoj
izolaciji, jer je kao autor i urednik TV Sarajevo odbio da radi za Srpsku
televiziju na Palama i da bude deo ratnohuškačke mašinerije. Kad ga je
koleginica Vojna Travanj pozvala i upitala kad će početi da radi za njihov
„Srpski informativno-televizijski centar“, Vuksanović je odgovorio
rečenicom koja treba da uĎe u anale novinarske etike: „Ja nisam nacionalni,
već profesionalni novinar“.
Za vreme boravka u strogom centru mraka, meĎu ubicama i pljačkašima,
Vuksanović je vodio dnevnik koji je, kako sam kaţe, „pisan u stalnom grču i
strahu da ga ne pronaĎu prilikom pretresa kuće“. U jednom dnevničkom
zapisu Vuksanović beleţi:
„Ako mi naĎu ovaj dnevnik, neće me ubiti već vrtjeti na raţnju“.
I to samo zato što je u svom dnevniku pisao golu istinu o uţasu koji je
zavladao na Palama.
182
Licem u lice sa nepojmljivim zlom
Vuksanović je svoj ratni dnevnik 1996. godine objavio kao knjigu pod
naslovom „Pale 5. 4. - 15. 7. 1992“ u zagrebačkom Durieuxu, a potom su
usledili prevodi na engleski i nemački jezik. Predgovor za nemačko izdanje
napisao je tadašnji ministar spoljnih poslova Nemačke Joška Fišer.
Dnevnik sa Pala je neprocenjivo svedočanstvo o prvim mesecima rata,
svedočanstvo zgroţenog, očajnog pojedinca koji se našao licem u lice sa
nepojmljivim zlom, pisano rukom časnog čoveka i pouzdanog svedoka. Dok
paljanskim ulicama prolaze Vuksanovićevi poznanici obučeni u uniforme,
dok nebom lete vojni helikopteri iz Srbije, dok sluša gruvanje topova sa
Trebevića koji seju smrt po Sarajevu – on sve to beleţi u svoju svesku, kako
bi sačuvao istinu o Karadţićevim ubilačkim bandama.
Kako bi sa tom jezivom istinom sačuvao i sopstveni zdrav razum.
Na samom početku opsade Mladen i njegova supruga Jadranka zatekli su se
u svojoj kući na Palama, dok su njihovi tek punoletni sin i ćerka ostali u
Sarajevu. Vuksanović beleţi da je sina mesec dana ranije poslao u Sarajevo
kako bi izbegao mobilizaciju na Palama, te kako tu odluku nije mogao da
objasni nekim članovima porodice:
„Urlam na telefon i objašnjavam šogoru u Titogradu da je bolje da mi sin
pogine u Sarajevu od granate ratnih zločinaca nego da postane ubica sa
Trebevića. Šogor to ne moţe shvatiti i spušta mi slušalicu.“
Pokazalo se da postoji i nešto gore od smrti - a to je prestati biti čovek i
postati ubica. Iako je Vuksanović ateista, i on i njegov sin razmišljaju na
jevanĎeoski način, u duhu Hristove izreke: „Jer kakva je korist čoveku ako
zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?“
Na sličnu misao nailazimo i u Talmudu: „Bolje je ako se nalazimo meĎu
progonjenima nego meĎu progoniteljima“. Gospodari smrti sa Pala i iz
Beograda nikada sebi nisu postavili ovakvo pitanje, nikada se nisu zapitali:
„Kakva je korist čoveku ako zadobije Veliku Srbiju, a dušu svoju izgubi?“
Valjda nisu imali šta da izgube.
Kad ljudi postanu ljudožderi

Atmosferu koja je tih meseci vladala na Palama Vuksanović dočarava u
nekoliko poteza, izazivajući jezu u čitaocima:
„Noć bez sna. Oko pola noći počinje rafalna pucnjava na kuće Muslimana.
Sve su to naše komšije i prijatelji. (…) Nitko ne zna šta se dešava u mraku,
nitko ne smije izaći na ulicu, svi smo satjerani u naše mračne sobe, u kojima
odbrojavamo časove do svitanja zore. Noć je ovdje kao grotlo ponovo
183
probuĎenog vulkana. Čovjek je potpuno sam, prepušten na milost i nemilost
barbarima”.
Kratkim rečenicama, telegrafskim stilom, beleţeći gole činjenice,
Vuksanović dočarava slike pakla na zemlji:
„Na Palama se srpski rezervisti opijaju opljačkanim viskijem. Noću pucaju
na muslimanske kuće. LuĎački ples barbara na ovim prostorima. Totalno
'OslobaĎanje Ďavola'.“
Jeziva je scena u kojoj Mladenova prijateljica gleda utovarivanje
zarobljenika u kamione ispred centralnog zatvora na Palama, a jedna ţena
koja stoji sa strane, do tada mirna domaćica, odjednom zaurla: „Zakoljite tu
gamad, zašto ih štedite!“
Veliki deo Vuksanovićevog dnevnika obeleţen je nevericom – čovek gleda
šta se oko njega dogaĎa, sopstvenim očima vidi kako ljudi postaju ljudoţderi
i jednostavno ne moţe da veruje u ono što vidi, jer je stvarnost postala toliko
Ďavolska da to prevazilazi mogućnosti ljudskog poimanja.
Zaista, kako shvatiti, kojim to saznajnim aparatom pojmiti da su ljudi preko
noći postali gori od zveri; da komšije, kolege i prijatelji s kojima je čovek
provodio ţivot sada ispaljuju prave i medijske plotune na grad u kojem su
do juče radili i provodili najbolje godine svojih ţivota?
Jedan od prvih dnevničkih zapisa govori upravo o tom neshvatljivom uţasu
koji je nastupio: „Paljani bombarduju Sarajevo, Stari grad i moje prijatelje
koji tamo ţive!“ U jednom poznijem zapisu kaţe: „Svaka eksplozija granate
što pada na grad i razara ga boli me kao da mi raznosi mozak“.
Vuksanović opisuje svoje susede, prijatelje i bliţnje koji su skinuli maske, a
ispod nje se ukazalo lice izobličeno od mrţnje. Tako opisuje posetu očevom
grobu na kojem sreće prijatelja iz detinjstva koji je sada u uniformi. Prijatelj
ga napada zato što je snimio film o razaranju Dubrovnika „OslobaĎanje
Ďavola“ i kaţe mu: „'Nasjeo si ustaškoj laţi'. Njegova ţena kaţe: 'Samo im
zamjeram (Paljanima) što su bombardovali Sarajevo, a da nisu sve Srbe
izvukli van!'“.
Granatiranje prijatelja
Ima mnogo sličnih zapisa, jedan glasi ovako:
„Saznajem da mi je bivši prijatelj sa Pala unaprijeĎen u komandira čete što
sa Trebevića granatira ljude – naše prijatelje u Sarajevu – s kojima je prije
dvije godine u mojoj kući slavio Novu godinu. Čekam da mu jednom
pogledam u oči. Razmišljam kada će doći da me hapsi.“
Vuksanović pripoveda kako im je u posetu došla supruga njihovog bivšeg
prijatelja M.R. koji sada s Trebevića puca na Sarajevo: „Provela je veći dio
184
ţivota u Sarajevu, tamo do rata radila, i ni jednog časa, ni jednom riječju, ne
iskazuje ţalost za tim gradom i ljudima u njemu. Kaţe: 'Sve je to kriv sistem,
sve je reţirano u Vatikanu, ljudi nisu krivi'“.
Na te reči opravdavanja zločina reaguje Mladenova supruga Jadranka:
„Nema tog sistema koji bi me natjerao da bilo koga ubijem. Umrijet ću, a
neću shvatiti svu ovu mrţnju“.
Jedne noći u posetu im dolazi i narečeni M.R. koji priča kako mu se brat
javio iz opkoljenog Sarajeva, ţaleći se kako su mu stan opljačkali srpski
vojnici. Na bratovljevu ţalbu M.R. reaguje izlivom besa: „Da znam
koordinate, svojim rukama bih mu granatirao taj stan. Zar ne zna da je rat?“
Suočen sa ovolikim potonućem u zlo, Vuksanović komentariše:
„Nevjerojatno. Najbolji drugovi na Palama bili su mu Muslimani, u Sarajevu
se školovao i zaposlio, a sada iz njega izbija samo mrţnja prema tim ljudima
i gradu čak i prema bratu, koji u Sarajevu čuva stan. (…) On je zahvalna
tema za jednu posebnu analizu, kako se čovjek, pojedinac, koji je nekada bar
malo mislio svojom glavom, tako brzo utopio, prilagodio novom talasu
fašističke svijesti.“
Takvi rascepi u porodicama u to vreme postaju najnormalnija pojava.
Vuksanović navodi još jedan sličan primer: „Saznajem da drugi moj
prijatelj, skijaški entuzijasta, hoće da se odrekne sina, koji stalno ponavlja:
'Od Sarajeva treba napraviti krompiruše!'“ I sumorno konstatuje do čega je
doveo Miloševićev i Karadţićev ubilački pohod: „Kakav uţas. Kakvo
cijepanje ljudi na Ove i One, bliski prijatelji i srodnici postaju neprijatelji“.
Fašizam uzima svoj danak u krvi

Vuksanović se ne libi da ono što vidi oko sebe nazove pravim imenom. U
zapisu od 9. maja čitamo:
„Danas je Dan pobjede nad fašizmom. U Evropi i svijetu, ali ne i ovdje.
Ovdje se on ponovo raĎa i uzima svoj danak u krvi“. Zaista, Vuksanović je
bio u prilici da svojim očima gleda ponovno buĎenje fašizma na tlu Evrope, i
to upravo u onoj zemlji koja je pola veka ranije fašizam porazila. Otuda i
njegov komentar:
„U jedno sam siguran: agresori i ubice iz ovog rata su nasljednici onih koji
su poraţeni u prošlom. Mislio sam da je njihov duh zauvijek pokopan, a on
je sada izišao iz groba da ponovo sije smrt oko sebe.“
Povampirenje četništva i fašističkih metoda bilo je vidljivo na svakom
koraku. Vuksanović beleţi brojne primere: „Jutros je na kapiji paljanske
pilane osvanuo natpis: 'Zabranjen ulaz svim NESRBIMA'. Još jedan korak
prema čistom fašizmu“.
185
Da se radilo o fašizmu, ideologiji uništenja i smrti u domaćoj izvedbi
dovoljno govori sledeći dnevnički zapis: „Jutro počinje viješću da je u
Sarajevu bombardovano porodilište. To je novo porodilište, izgraĎeno
novcem graĎana (samodoprinosom). Ima li za stvorenja sa brda ijedno
'sveto' mjesto u Sarajevu?”
Kako drugačije nazvati one koji su u stanju da topovskim granatama gaĎaju
novoroĎene bebe nego fašistima?
Vuksanović rezignirano konstatuje: „Korak po korak, nova vlast na Palama
sprovodi u ţivot onu Hitlerovu ideju o supremaciji jedne nacije nad drugom,
a arijevcima i Ţidovima. Samo što je Hitleru za to trebalo par godina, a
ovima par mjeseci“.
Karadţić, Mladić i njihove ubilačke horde nisu gubili vreme, kao ponosni
nastavljači ideologije roĎene u pomračenim umovima. Vuksanović piše:
„Gledam neke stare novine (na Pale uopće ne stiţe štampa) i neku staru
fotografiju Hitlera u njima. Gleda me kao da je ustao iz groba i šeta oko
mene. Ne mora on da ustane, njegovi nasljednici su već oko mene“.
Novinari, saučesnici u zločinu

Jedan od lajtmotiva Vuksanovićeve knjige je ponašanje njegovih kolega
novinara koji su se dobrovoljno stavili u sluţbu novog reţima, postajući tako
saučesnici u zločinu. Pokazalo se da su mnogi od onih koji su se
predstavljali kao novinari bili samo sluge u potrazi za gospodarom.
Vuksanović beleţi njihov moralni i profesionalni sunovrat:
„Na Srpskom radiju slušam svoje dojučerašnje kolege kako pozivaju 'svoj
narod' na konačni obračun s 'islamskim fundamentalizmom'. Prošle godine
pozivali su 'svoje komuniste' na konačni obračun sa svim nacionalistima.
Sada rade za drugog gazdu.“
Fabrika medijskih laţi radi neprestano, stvarajući paralelnu stvarnost za
račun Karadţićevih ubica. Dok jedni ubijaju granatama, drugi ubijaju
rečima, najvaţnija je dobra podela posla: „Srpski radio upravo objavljuje
vijest da 'ni jedna granata nije ispaljena sa Lapišnice (Pale) na Sarajevo'.
Dok to slušam, čujem potmulu grmljavinu topova iz pravca Lapišnice. Ovaj
narod je sukus laţi, njegova suština je laţ“.
Novinari koji su se stavili na raspolaganje mašineriji za ubijanje postali su
najobičniji ratni huškači. Njihov izbor bio je dijametralno suprotan od
Vuksanovićevog, oni su bili nacionalni, a ne profesionalni novinari.
U pojedinim trenucima Vuksanoviću se činilo da su njegove vajne kolege još
veći zločinci od onih koji granatiraju Sarajevo: „Gledam naveče beogradski
TV Dnevnik i ponovo se uvjeravam kako su neki novinari ubice i ratni
186
zločinci, čak gori od onih što sa okolnih brda razaraju Sarajevo i ubijaju
civile. Pomračenom i zaslijepljenom mozgu njihove riječi su jedini putokaz“.
Nakon masakra u Ulici Vase Miskina, „zločina od kog mozak staje“,
Vuksanović je potpuno zgroţen, slomljen: „Ne mogu da dišem, hodam,
mislim, ne mogu da podnesem sebe kao dio ljudskog roda“. A onda gleda na
Srpskoj televiziji sa Pala nekadašnju koleginicu Radu Đokić koja kaţe da su
to namerno uradili sami Muslimani da bi šokirali svet. Njegov komentar je
kratak i jasan: „To nisu novinari, to su profesionalne ubice“.
Potom navodi još jedan detalj koji razotkriva zločinačku prirodu takvog
novinarstva: „Još jedan argument Rade Đokić da je sve bilo smišljeno: kako
to da se ekipa TV Sarajevo našla brzo na mjestu masakra? A zna, vrlo dobro,
da je nedavno jedan punkt TV Sarajevo formiran u bivšoj radio-stanici,
stotinjak metara daleko, i da su mobilne ekipe stalno obilazile grad“.
Odlazak sa Pala
Ţiveći u svojoj kući Mladen Vuksanović se iznenada našao duboko u
neprijateljskoj teritoriji, okruţen komšijama i poznanicima koji su preko
noći srbnuli i postali ubice. Tamo gde bi trebalo da bude svoj na svome i
meĎu svojima, bio je – kako to reče Radomir Konstantinović za sebe, u po
mnogo čemu sličnoj situaciji – „tuĎ u tuĎem setu“.
Jer poštenom, časnom čoveku svet kojim su zavladali lopovi i koljači, svet u
kojem je okruţen ljudima iz čijih očiju gleda smrt – moţe da bude samo tuĎ.
Otuda Vuksanovićeva čvrsta odluka: „Ako preţivim, s Pala ću definitivno
otići, da se više nikada ne vratim u rodno mjesto koje sam toliko volio. Ne
zbog straha da će me ubiti, već zbog najdubljeg stida što ţivim okruţen
ubicama i pljačkašima“.
Kada su srpske vlasti proterali Vuksanovićeve komšije Muslimane sa Pala,
došlo je vreme da i on napusti svoje rodno mesto koje više nije mogao da
prepozna u tami koja je zavladala. Uspeo je da pobegne sa Pala u Rijeku. Sa
sobom je poneo i svoje vredno svedočanstvo o uţasu koji je video, sakriven u
prtljagu. Pri kraju dnevnika Vuksanović svodi račune sa svojim rodnim
mestom:
„Pale za mene sada postoje samo kao sjećanje na divne ljude s kojima sam
proveo djetinjstvo i mladost, na livade i šume, na snijeg i skijanje, na
opijanje i ljubljenje. Ove današnje Pale za mene su pokopane u grobnicu i
više ne postoje“. Umro je na Cresu u 57-oj godini ţivota, radeći kao noćni
čuvar.
Mladen Vuksanović je pravi srpski heroj, čovek koji ne sme biti zaboravljen,
velikan na kog svi ljudi koji su u sebi sačuvali zrno humanosti treba da budu
ponosni. A njegov dnevnik sa Pala, potresni dokument čije se rečenice
187
zabadaju pravo u mozak i srce, trebalo bi da postane obavezna školska
lektira u Srbiji i Republici Srpskoj.
Tek kada deca budu iz Vuksanovićevog dnevnika učila istinu o prošlosti, tek
kada ulice srpskih gradova budu nosile njegove ime, znaćemo da se nešto
zaista promenilo na ovim prostorima. Do tog trenutka u nekoj dalekoj,
boljoj budućnosti, ostaje nam da čitamo dnevničku knjigu Mladena
Vuksanovića i da čuvamo uspomenu na velikog čoveka koji je uspeo da
sačuva razum i ljudskost na najgorem mestu, u samom srcu tame.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
Gorazde
(FOTO) POTRESNE PRIĈE IZ KOLEKTIVNOG CENTRA U

GORAŽDU: NEMAJU NOVCA ZA HRANU, ODJEĆU i OGRIJEV
http://gorazdeportal.com/foto-potresne-price-iz-kolektivnog-centra-u-gorazdu-nemaju-novca-za-hranu-odjecu-i-
ogrijev/?fbclid=IwAR0xihYuRhEuH_lj7Ayryg2zrpq_zlz5OfmAUVIs4i_-1Ddj-FVhJhBMPGk
September 29, 2019
Na život u nehumanim uslovima, stanovnici kolektivnog centra Belvedera u Goraždu

potpuno su navikli jer za bolje i ne znaju, ali se plaše dolaska zime jer rijetki su u prilici
nabaviti dovoljno ogrijeva da zagriju kućice koje su u katastrofalnom stanju na što smo
nebrojeno puta upozoravali.
Ogrijev je jedino što treba starica Rahima Dţaferović kojoj ţele pomoći prijatelji iz Holandije
dirnuti priĉom koju su mediji nedavno objavili o ovoj bespomoćnoj ţeni. 77-godišnja Rahima je
stanar kolektivnog centra Belvedere već 20 godina. Muţ i svekrva su joj umrli, sin i kćerka ţive u
Sarajevu, a Rahima je potpuno sama.
188
Strah od zime
“Mi smo iz Višegrada, iz Kaoštica, tamo smo radili zemlju tako da nije bilo penzije. Izganjala sam
ono 90 KM, to mi donese poštar Ramiz, a on mi i struju plati kad treba, jer ja ne mogu sići u grad.
Nisam dobrog zdravlja, puno lijekova pijem. Djeca mi doĊu kad mogu, donesu kafe i šećera, ali
svako ima svoje probleme. Brašna, hvala Bogu imam, vreću i po. Ja sebi sama sve kuham.
Evo jutros ispekla hljeb, klanjala podne i pošla da pitam za drva. Kad bi mi ko pomogao samo bih
sebi drva kupila. Ide zima, a u ovim kućicama dok loţiš i ĉuješ, ĉim prestaneš hladno. Musafa mi
cijelo ljeto sam loţila. Nemam ja ništa na struju, samo stari friţider, a i ne treba mi jer sam stara
za to. Eto obećavaju ima tri godine i više da nam prave zgradu, a ja bih opet ovdje voljela ostati.
Nije za stara insana grad”, kaţe Rahima Dţaferović.
Ovu će zimu na Belvedere doĉekati i samohrana majka Anela Hlivnjak. Ovdje je skoro godinu
dana sa dvoje djece. Preţivljavaju od 87 KM djeĉijeg dodatka.
“Prije smo ţivjeli na Ilovaĉi, muţ se oţenio ponovo, istjerao i mene i djecu i ovako jedva kraj s
krajem sastavljamo. Smještaj nije uslovan, ali bar ne plaćamo kiriju. Curica je peti razred, a
djeĉak nema još pet godina. Moji su u Vitezu, ali nisu u nekoj situaciji da bi mogli pomoći. Nisam
još drva nabavila, sve mi treba, hrana, odjeća, obuća, nisam u stanju da kupim, a dijete mi ide u
školu i svaki dan joj treba bar marka ili marka ili dvije. Odliĉna je uĉenica, to me raduje jer ţivot
je ovdje katastrofa, koliko moţemo pomognemo jedni drugima, ali zaista ima ovdje puno ljudi
koji trebaju pomoć”, ispriĉala je Anela.
189
I Muhamed Sofović je samohrani otac, bez posla, jer je obolio.
“Ne radim jer sam operisao kiĉmu. Imamo djeĉiji dodatak 58 KM, troje djece je sa mnom, ova se
najstarija udala, a najmlaĊi je deveti razred. Drva su nam najpotrebnija, jer je ovo neuslovno, jako
je hladno zimi, nije lahko zagrijati ovo. I hrana, nje uvijek fali”, dodaje Muhamed.
U istoj kućici, samo u odvojenoj sobi je njegova majka Mevlida Šuman. Teško je oboljela nakon
pogibije mlaĊeg sina prije sedam godina.
“Nema kakve bolesti nemam, on u grob, a ja u postelju. Nikad ga moje srce neće zaboraviti. Nije
lahko, u ovoj sobici provodim vrijeme jer i tamo je guţva, djeca”, priĉa Mevlida.
Sadaka
190
Stanovnici naselja Belvedere uglavnom se raduju bilo kakvoj pomoći, no posjete su rijetke
posebno u godinama poput ove kada nema izborne kampanje.
“Bili su obećali stanove, sad nema, bit će kao kasnije i nikad. 18 godina sam ovdje, sedam godina
provela u Glamoĉu s majkom, tu mi je majka bila dok nije umrla. Ma koga briga za nas ovdje,
svako ima svoje probleme. Ja nosim aparat za sluh, promjenila sam ih do sad tri, ovo mi je ĉetvrti.
Ne mogu nabaviti novi, jer najjeftiniji je 820 KM. Ovo što mi primamo je sadaka, ja sam bila u
logoru i u Podhranjenu I na Površnici, uhvaćena sam u Lozju. Ne ţelim više da se vraćam na to,
oboljela sam, radila sam dok sam mogla, koga to briga. Samo znam da mi je u logoru bilo bolje
nego danas”, kazala nam je Sida Bogdanić.
U kolektivnom centru Belvedere nadomak Goraţda smješteno je više od trideset porodica,

raseljenih osoba i izbjeglica iz okolnih gradova i mjesta koji su tokom rata našli utoĉište u
Goraţdu, a nikada se nisu vratili svojim kućama iz razliĉitih razloga, MeĊu njima su uglavnom
ljudi koji pripadaju najsiromašnijim slojevima društva i u stanju socijalne potrebe, ili druge
ranjive kategorije.
___
Svjedok rušenja Aladţa dţamije otkriva imena svih izvršilaca - objavljujemo tajni razgovor u
kojem pukovnik Kovaĉ priznaje da je izdao naredbu. Sudija Branko Perić o korupciji u pravosuĊu,
sudijama i tuţiocima, nedodirljivim ĉlanovima VSTV-a bez kontrole. Srbi traţe svoje pozicije u
vladama kantona - prijete apelacijama pred Ustavnim sudom Federacije. Haag radikalno po
radikalima - traţi izruĉenje 'šešeljevaca'.
Politiĉki magazin Mreţa FTV-a
https://youtu.be/0V1u7PyynXs
191
Odiseja porodice Šehid iz Nevesinja – bježedi od srpske
vojske skrivali se šest mjeseci u planini Mukinji
Nakon što je izbjegla iz nevesinjskog sela Rabina sa svoje ĉetvero djece, sinovima Elvirom i Emirom, te
kćerkama Elvirom i Sanelom i najmlaĊim sinom roĊenim u pećini, Nerminom, Raza Šehić je sa majkom
Fatom provela šest mjeseci u planini Mukinji skrivajući se od srpske vojske. Njena odiseja spada gotovo u
domen ĉuda, ali je dokaz da ţivot na hercegovaĉkom kršu nikada nije prestao da teĉe, već da je on antipod
pustoši i razaranju.
192
Sredinom mjeseca juna 1992. godine porodica Šehić bjeţi iz svog doma, zajedno sa još 80 mještana,
uglavnom ţena djece i iznemoglih staraca. U mjesecu junu srpska vojska ulazi u sela Rabinu i Ţulju, te ih
do temelja ruši. U najkritiĉnijim trenucima po mještane u selu se našao i Razin suprug Juso Šehić, borac
Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je uspio ţenu i djecu skloniti od napadaĉa. “I ne zaboravi šta
sam ti rek'o: ako vas, ne daj Boţe, opkole ĉetnici, nemoj ţiva njima u ruke, nego u prvu ĉatrnju ili bunar
bacaj djecu, pa onda i ti za njima skaĉi”, sjeća se Raza rijeĉi koje joj je izrekao suprug u momentu bjeţanja.
Rastali su se u rano jutro, poslije jedne besane noći, pune bola, zlosutnosti i gorĉine.
U pustoj planini, u koju su nekada odlazili sa iskljuĉivo sa svojom stokom, sada su Rabljani krenuli prema
nadi i golom opstanku. Jedina misija im je bila – spasiti ţivu glavu. Samo se ĉula krhka, ali hrabra Razina
majka Fata, koja je bodrila svoje komšije i roĊake: “Šta je, šta ste se skamenili… šta oĉajavate, dozovite
Allaha, Allah je kadar i najveće zlo na dobro okrenuti, i najteţu muku ublaţiti”. Ipak, stariĉine rijeĉi nisu
mogle utješiti narod koji je prolazio golgotu. Kroz nekoliko dana Rabljani i Ţuljani su se razišli u grupama
koje su, traţeći bezbjednija mjesta i zaklon, bjeţale na sjever i jug.
U bespuću zvanom Pendţera ostali su samo trudnica pred porodom Raza Šehić, njena majka i djeca, sami i
bezpomoćni. Tu su proveli mjesec i po dana u išĉekivanju pomoći koja nije mogla doći. U planinskoj
divljini ništa im drugo nije ni preostajalo, nego da broje dane i muĉe svoju muku. Navode da se o danima
provedenim u pećini u Pendţeru mogla ispisati cijela knjiga. “Od svega najteţe smo podnosili glad. Kad
zacvile ĉetvora djeĉija usta, morali smo imati nešto da pojedu, pa sam noću išla u okolna sela i po mraku
iskopavala krompir po njivama i bašćama i tako smo prvih mjeseci utoljivali glad. A kada nije bilo ni
krompira, onda smo parali travu i korijenje, kuhali i jeli, da bismo preţivjeli”, kazuje Raza Šehić.
Muke su nastupile kada je Raza dobila trudniĉke bolove, a sve što je u tom momentu imala bila je kućica
od pruća, najlona i kamenja u kojoj se i rodio najmlaĊi Šehić. Plemenita majka se tada našla u ulozi babice
– matiĉara. Dok se Raza poraĊala, Fata je uzela abdest te klanjala da bi se pomolila za ţivot svom petom
unuku kome je prerezala pupak i nadjela mu ime Nermin. To je bila i ţelja njezinog zeta Juse, koji za to
vrijeme ništa nije znao o sudbini svojih najmilijih.
Sredinom ljeta iz pećine u Pendţeru, Šehići su prešli u Kljenovac, gdje su utoĉište našli u jednoj klisuri
obrasloj šumom, i tu su ostali sve do 26. decembra 1992. godine. O boravku u toj klisuri Fata navodi:
“Sinko, tek smo tamo nauĉile da trpimo i krpimo ţivot. Ali, i trpnja je ljudski miraz, posebno za nas
Muslimane Bošnjake, je l’ tako… Jedina briga su nam bila ova djeĉica koju smo najĉešće prihranjivali
zeljem i šumskim plodovima. Vodu za piće i pranje smo donosile s jedne obliţnje kamenice, gdje sam ja
uzimala abdest, jer sam i u tim najmuĉnijim danima klanjala svaki namaz.”
Najveće su nevolje stizale s prvim zimskim vjetrovima i snjegovima. U mrkoj planini Mukinji, obavijenom
mrakom i okovanoj hladnoćom, Šehići su poĉeli gubiti nadu u spas. Ţivot im je bio ustaljen – danju su
pripremali svoje skromne obroke, a ĉitavu noć Raza i Fata su bdjele pored zaloţenog ognjišta dok su u
njihovoj neposrednoj blizini zavijali ĉopori vukova. Sve dotle su imale samo jednu šibicu, ali su ove
dovitljive ţene vatru “ĉuvale” zapretenu u lug, kao u kamenom dobu. U takvom stanju su doĉekale
momenat kada su pred njihovu nastambu, sa uperenim puškama, banula dvojica srpskih vojnika. “Ajde,
izlazite iz te jazbine”, izderao se jedan od njih.
“Od tog prizora mi smo skamenile, oĉekujući ono najgore – da će nas poklati, da će nam oĉi u ţivo vaditi,
ali nisu. Baš u momentu kad smo napuštali pećinu, pojavio se i treći vojnik, inaĉe naš poznanik i prijatelj
Radomir Crnogorac iz Hortiješa kod Mostara, po zanimanju mehaniĉar. Ovaj dobri ĉovjek, kojem mi
dugujemo ţivote, donio nam je hljeba i konzervi, rekao da se niĉeg ne plašimo, te da ćemo ići za Trebinje,
u razmjenu”. Tako je i bilo. Kolima MeĊunarodnog crvenog krsta i španskog UNPROFOR-a, Šehići su
prebaĉeni u Trebinje. Zbog promrzlina po tijelu i ispaćenosti od gladi, prvih 18 dana su proveli u bolnici, a
zatim u domu za izbjeglica, pa u Domu penzionera.
Za to vrijeme, Juso Šehić, pet puta ranjavani vojnik ARBiH, branio je Mostar, Podveleţje i Blagaj,
strahujući za sudbinu svojih najbliţih. Sve dok mu legendarni komandant Mithad Hujdur Hujka nije
saopštio radosnu vijest: “Juso, Muštuluk! Ţena i djeca su se javili iz Trebinja, preko MeĊunarodnog
crvenog krsta!” Preostali izbjegli, koji su lutali vrletima, u Gostinoj šumi poviš Mostara, prebaĉeni su na
slobodnu teritoriju. S jedne strane, u španskim blidiranim kolima bili su Fata i Raza Šehić s petero djece, a
s druge strane, Juso Šehić u civilnom odijelu i oficir za vezu u 4. korpusu ARBiH Jusuf Jelin. “Eno našeg
babe”, uglas su povikali Elvir, Emir, Elvira i Sanela, dok je i najmlaĊi Šehićev sin Nermin širio ruke, u isto
vrijeme smijući se i plaĉući. U konaĉnici su se “skrasili” u ulici B. Radana br. 3 u Mostaru.
izvor:“OsloboĊenje”; 23. maj 1995. Godine
193
194
195
196
197
198
199
200
201
SVJEDOK VREMENA
Tražeći neke fotografije po albumima u Asocijaciji Foča, naiĎoh na ovu fotografiju, koja je pravi
svjedok vremena.
Na nišanu piše:
Merhum H. Mehmed Germović, roĎ. 1854. g.
Išao je na hadž 1899. g.
Umro 1939. g.
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
202
203
FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA.pdf
https://www.academia.edu/35447289/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREGOLEMA.pdf
17. decembar 2017. u 01:34 ·

FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA
izbor tekstova o genocidu u Foĉi
priredio:Kenan Saraĉ
Izbor tekstova objavljenih na portalu focanskidani, flickr-u ekranportal13 i facebooku
204
205
STRAVA I UŽAS
STRAVA I UŽAS
206

Strava I Užas

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Strava I Užas

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STRAVA I UŽAS

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

Priča o genocidu u Foči 1942. i nekim četnicima

Foča 1992. je neslavno ušla u historiju.

Prije godinu dana

FOĈA : mutna i krvava Drina…

FOĈA : Drina – zelena, Ćehotina mutna i krvava…

Foĉanske istine i laži

Nema više ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Foĉaka…

25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima

Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.

Ramiz Dželil priča o genocidu u Foči 1992.

Posted on 14 Oktobra, 2018

PROMOVISANA KNjIGA PRVOG FOĈANSKOG KOMANDANTA

Ukazuje i na ĉinjenicu da su napadi Armije BiH izvođeni iz zone koju su UN proglasile

Kovaĉ ne bježi da otvoreno govori i o srpskim boljkama i podjelama, pa tako napominje

Tehniĉki urednik knjige Slobodan Stojanović iz Kragujevca rekao je da je knjiga istorijskog

Predsjednik Boraĉke organizacije Foĉa Srđan Stanković kaže da su jedino za zloĉine u

- Slobodana Ćurĉića, roĊenog 1970. godine u Foĉi, nastanjenog u Crnoj Gori.

TakoĊer, optuženi se tereti da je zajedno sa drugim osobama sudjelovao u silovanju i seksualnom

Optužnica je proslijeĊena na potvrĊivanje Sudu BiH.

Suđenje Veselinu Čančaru

Tužitelj: Dragan Čorlija

Branitelj: odvjetnik Zijad Hadžimuratovid.

Glavna rasprava, 10. siječnja 2005. godine

Branitelj je naglasio da je prioritetni prijedlog obrane da se optuženi na temelju članka

Tužitelj se suglasio s prijedlogom branitelja da se, danom donošenja presude, optuženom

Predsjednik Vijeda, sudac Vučinid je na kraju konstatirao da je glavna rasprava završena, da

Uspomena na velikog čovjeka koji je uspio sačuvati

Kad ljudi postanu ljudožderi

Fašizam uzima svoj danak u krvi

Novinari, saučesnici u zločinu

(FOTO) POTRESNE PRIĈE IZ KOLEKTIVNOG CENTRA U

September 29, 2019

Na život u nehumanim uslovima, stanovnici kolektivnog centra Belvedera u Goraždu

U kolektivnom centru Belvedere nadomak Goraţda smješteno je više od trideset porodica,

Politiĉki magazin Mreţa FTV-a

17. decembar 2017. u 01:34 ·

You might also like