UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK: ŽURNALISTIKA

Humor – više od smijeha

(esej)

Predmet: Sociologija kulture i umjetnosti

Profesor: doc. dr. Sarina Bakić

Sudent: Senka Nikolinović

Sarajevo, 21. 03. 2019.

 i

SADRŽAJ

1.0. UVOD.........................................................................................................................1

2.0. PSIHOLOŠKA ULOGA HUMORA I NJEGOVE SOCIO-KULTURNE

KARAKTERISTIKE...............................................................................................2

3.0. DRUŠTVENE FUNKCIJE HUMORA..................................................................4

4.0. ULOGA HUMORA U IZGRADNJI MEĐULJUDSKIH ODNOSA...................6

5.0. ZAKLJUČAK...........................................................................................................9

BIBLIOGRAFIJA.........................................................................................................10
 1
1.0. UVOD

Malo ćemo se bolje upoznati sa značenjem same riječi „humor“. Zavisno od društvenih

situacija i umjetničkih tvorevina u kojima se pojavljuje, humor ima različite oblike: satira,

ironija, crni humor, vic, sarkazam, karikatura i mnoge druge. Historijski, riječ humor dolazi

od istoimene latinske riječi ¨humor¨ koja je značila ¨vlaga¨, ¨tečnost¨, ¨sok¨. To značenje mu

se dalo zbog uvjerenja tadašnjih doktora (Hipokrat) da tečnost koja preovladava u

čovjekovom organizmu utiče na njegovo raspoloženje. Upravo zbog tog načina na koji se

humor manifestuje, a to je smijeh, mislim da se često uzima kao nešto neozbiljno, nebitno i

prolazno. Uvjerena sam u puno dublje značenje i uticaj ove pojeve u svim aspektima života.

Humor ima veoma značajno mjesto u kulturi i umjetnosti, ali i u različitim sferama

društvenog djelovanja. Humor je bitan faktor u međuljudskim odnosima, odnosu pojedinca

prema samom sebi i prema stvarnosti u kojoj živi, odnosu pojedinca ili društva prema politici

i stanju društva u kojem živi i slično.

U ovom radu ću osvijetliti psihološku ulogu humora, društvene funkcije humora i

ulogu humora u izgradnji međuljudskih odnosa. Iako je ovo veoma opširna tema, nadam se da

će ovaj sažetak dati humoru novu težinu i proizvesti htjenje za dalje proučavanje svim

čitaocima.
 2
2.0. PSIHOLOŠKA ULOGA HUMORA I NJEGOVE SOCIO-KULTURNE

KARAKTERISTIKE

Humor je jedan od načina na koji se nosimo i suočavamo sa svakodnevnim situacijama.

Možemo reći da je on jedna vrsta odbrambenog mehanizma. Rekla bih da se u ovoj ulozi

najčešće pojavljuje kada smo pogođeni tragičnim situacijama, direktno ili indirektno. Oni koji

su prošli kroz devedesete godine u Bosni i Hercegovini svakako mogu svjedočiti koliku je

ulogu humor imao u svakodnevnom življenju pod opsadom. Na neki način, taj humor u

tragediji koja je zadesila našu zemlju, postao je zaštitni znak Bosanaca i Hercegovaca i poznat

u cijeloj regiji.

Sljedeća definicija bi mogla sažeti ono što humor u svojoj suštini jeste i kako on

psihološki djeluje na nas. Dr. Miloš Ilić ga je definisao ovako: „Jedna vrsta prerađivanja onog

dela stvarnosti koji mi nazivamo zbiljom. To se prerađivanje najčešće ostvaruje na umetnički

način, pomoću određenih simbola (kao što su: slike, crteži, pokreti, zvuci i slično), a da pri

tom ovo prerađivanje nije po svom karakteru strašno niti tragično.“ 1

Treba razjasniti razliku između estetskog doživljaja tragičnog s jedene strane i

komičnog s druge, kako bi bolje razumjeli na koji način nam humor pomaže da nadvladamo

tragediju. Naime, osnova doživljaja tragičnog je suosjećanje prema osobama koje

doživljavaju tragediju, dok je osnova komičnog osjećaj superiornosti nad osobama i

sadržajima kojima se čovjek podsmijava. Ovo je karakteristika humora koji nazivamo ¨crni

humor¨. Tragedija u ovom slučaju nije izuzeta, ali je stavljena u drugi plan.

Interesantna je karakteristika tog osjećaja superiornosti. Iako sam itekako bila svjesna da je

humor u ratnom periodu bilo veoma zastupljen i da je imao svoj značaj, nikada nisam

razumjela zašto je to tako. Istražujući ovaj fenomen sve je dobilo smisao. Mi se humorom

izdižemo iznad tragične situacije ili osobe koja je uzrok tragedije. Podsmijavajući se njima,

postajemo nedodirljivi. Tragedija gubi svoj uticaj nad nama, u psihološkom smislu. Zato su i

1
Dr. Miloš Ilić, Sociologija kulture i umetnosti, Naučna knjiga, 1980. Beograd, 253 str.)
 3
najveće tragedije ismijavane kroz historiju, ne samo na našim prostorima. Poznat je i jevrejski

humor koji je veoma sličan našem bosanskohercegovačkom. Poznati psiholog Viktor Frankl,

koji je sam preživio Aušvic, rekao je: „Sve se čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih

sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog

puta." 2

Kako je i sam Frankl rekao da možda ne možemo promijeniti okolnosti, ono što

možemo jeste zauzeti stav o tome što nam se događa. Možemo se prepustiti tragediji ili se

možemo izdići iznad nje. Humor je alat kojim postižemo ovo drugo. Tome da se ljudi

humorom bore u teškim vremenima, svjedoče brojni3 vicevi i pošalice.

U svojim sjećanjima na boravak u logoru Treblinka, Elie Wiesel prisjeća se priče kada

je jedan logoraš jede neku splačinu koja bi trebala biti supa. Vidjevši kako halapljivo jede,

drugi logoraš mu doviknu: „Hej, Moše, nemoj se prejesti. Misli na nas koji te moramo

nositi!“

Sa vicevima nastalim u logorima smrti Sarajlije su se mogle poistovjetiti, pa su

preuzeli neke od njih i učinili ih svojima. Jedan od njih, ismijava glad tako što Sarajlije igraju

žmurke, a onda onaj koji ih traži kaže: „Hej, izlazi iza te metle“, a potom doda: „Izlazite i vas

trojica.“ 4

U viceve spadaju i urbane legende poput one kako je negdje na Mihrivodama nana

pojela hepo kockicu iz humanitarne pomoći pomislivši da je rahat-lokum, kao i

preimenovanje tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona koji je zbog konstantnog

kolebanja oko vojne intervencije, od Sarajlija nazvan „Bil-ne bil“.

2
Skupina autora: Velika enciklopedija aforizama, redakcija Vladimir Brodnjak, et al., pripremili za tisak Đuro
Plemenčić i Đuro Šnajder, IV izdanje, Prosvjeta — Globus, Zagreb, 1984.
33
Breton Andre, Antologie de l`humour noire, Sagittaire, Paris, 1940.
4
Viktor Frankl, Zašto se niste ubili, Izdavač Žarko Albulj, 1994.
4
 4
Andre Berton također daje mnogobrojne ilustracije crnog humora u svojoj zbirci

„Antologija crnog humora“.5 Aristotel je u svom djelu „Poetica“ govorio o pojavama

komičnog karaktera. On je kao uzrok za takve pojave naveo unutrašnji nesklad, odnosno

odsustvo harmonije među stvarima i događajima. Na osnovu ovoga možemo zaključiti da je

humor pokušaj čovjeka da u sebi pomiri stvarnost koja ga je zadesila. Na taj način on

pokušava dovesti u balans ono što ga je izbacilo iz ravnoteže. Tragične situacije mogu imati

veliku težinu i ako se ne pokuša uspostaviti ravnoteža teret može postati pretežak.

Kroz sve gore navedeno možemo vidjeti da je humor neizostavan faktor u čovjekovoj

borbi za opstanak, za pronalaženje smisla da se nastavi živjeti bez obzira na okolnosti. Humor

je također izbor, a oni koji mu se priklone vjerovatno će se lakše izboriti sa izazovima koji se

pred njih postavljaju. Ovaj dio ću završiti riječima spomenutog Viktora Frankla jer smatram

da je u njima sažeta suština uloge humora u svakodnevnom životu: „Pokušaj humora i

posmatranja svega u humorističkom svetlu stvara veštinu koja se zove umetnost življenja.“ 6

3.0. DRUŠTVENE FUNKCIJE HUMORA

Vidjeli smo koju ulogu humor ima u našem ličnom doživljaju stvarnosti. Ali, istina je da

humor ima šire polje djelovanja. Gledajući na njegov društveni uticaj, nameće nam se pet

najvažnijih socijalno-kulturnih funkcija humora, a one su:

1. Humor služi kao sredstvo smanjivanja odnosno povećavanja napetosti u društvu i

istovremeno kao sredstvo uspostavljanja psihološke ravnoteže između ozbiljnog i

neozbiljnog dijela života.

2. Humor služi i kao sredstvo pomoću kojeg se povećava efikasnost komunikacije u

društvu.

3. Humor omogućuje da se žigošu, a eventualno i uklone slabosti koje pogađaju društvo.

4. Značajna funkcija humora je i u sferi zabave i razonode.

5
Berton Andre, Antologie de l`humour noire, Sagittaire, Paris 1940. stranica
6
Viktor Frankl, Zašto se niste ubili, Izdavač Žarko Albulj, 1994.
 5
5. Kao jedna od funkcija humora može se shvatiti težnja pojedinca ili grupa da se

pomoću humorističkog kontaktiranja obezbijede protiv socijalne izdvojenosti,

odnosno izolacije.7

O prvoj od navedenih funkcija, već smo opširnije govorili u prethodnom poglavlju.

Možemo kratko dodati viđenje francuskog autora Andrea Mauroisa koji je ulogu humora u

ovom smislu vidio kao sredstvo za umanjivanje značaja ozbiljnog koje nas pritišće. 8 Ovo

objašnjava činjenicu da se čovjek podsmijava svemu čega se boji, od čega zazire i što ga na

bilo koji način ugrožava, pa čak i onome što vjeruje.

Druga funkcija proizlazi iz činjenice da se humor u svojoj osnovi odvija u povoljnoj

socijalno-psihološkoj atmosferi. Naime, humor stvara pozitivnu atmosferu što omogućava da

slušalac otvorenije pristupi sadržaju koji mu se prenosi. Ovu pojavu su opisali Allport i

Postman u svom djelu Psihologija humora.9 Koristeći se humorističnim sadržajem u vidu

viceva, metafora, aforizama i slino, padaju odbrambeni mehanizmi učesnika komunikacije,

tako da se umanjuje mogući otpor za prijem date informacije.

Treća društvena funkcija diže humor na jedan viši nivo. Kritičkom upotrebom humora se

želi ukazati, pa čak i uticati na slabosti i nepravilnosti u društvu. U ovu svrhu se najčešće

koristi satira i satirična književnost. Treba reći da se neki slojevi društva (malograđanstvo)

znaju kriti iza satire, tako što samo prihvatanje i odobravanje satiričnog sadržaja smatraju

svojim doprinosom njenoj funkcionalnosti. U tim slučajevima satira gubi na svojoj

prodornosti. Ironija s druge strane zahtijeva viši stepen aktivnosti čitalaca. Satiru, koja se

koristi ironijom, publika će različito doživjeti na osnovu svog obrazovanja tj. razumijevanja

iste. Robert Escarpit razlikuje tri osnovne vrste ironije: retorička, stilistička i dramska.10

Svakako bi bilo dobro podrobnije istražiti satiru i ironiju, jer mogu biti veoma efikasno oružje

u našim rukama u borbi protiv loše uređenih političkih sistema sredine u kojoj živimo.
7
Dr. Ilić Miloš, Sociologija kulture i umetnosti. VI izdanje. Beograd: Naučna knjiga, 1980. str. 255
8
Maurois Andre, U traganju za Marselom Prustom, Matica srpska, Novi Sad, 1957, str. 230-252
9
Allport G.W. – Postman Leo, The Psychology of Humor, Henry Holt, 1947. str.
10
Escarpit Robert, L'humour, PUF, Paris, 1960. str.
 6
Četvrta funkcija humora je poprilično jasna sama po sebi. Već je spomenuto da humor

stvara opuštenu i pozitivnu atmosferu. Neke od činjenica do kojih se došlo tokom ispitavanja

su da smijeh opušta tijelo, jača imunološki sistem, otpušta endorfin (hormon sreće) i

poboljšava rad srca i krvnih žila.11

O petoj funkciji humora tj. o tome kako humor utiče na međuljudske odnose, reći ćemo

nešto više u nastavku.

4.0. ULOGA HUMORA U IZGRADNJI MEĐULJUDSKIH ODNOSA

Berge i Souriau su smatrali da je smijeh složena kategorija koja zahtijeva iscrpno istraživanje.

Berge je u svom istraživanju stavio težište na same nosioce smijeha, a to su ljudi. Njegovo

razmišljanje je bilo sljedeće: „Smijeh je dokaz postojanja određenih odnosa između ljudi koji

se smiju.“12 On je posebno isticao osobinu humora da socijalizira i humanizuje odnose među

ljudima. Polazna tačka u ovome jeste da se kroz smijeh povezujemo s drugima već od kada

smo samo male bebe. Roditelji se smiju nekim bebinim gestama ili nagrađuju svaki njen

napredak, što na dijete pozitivno utiče, te se osjeća sretno, voljeno i sigurno. Dijete tada želi

što više puta ponoviti naučeno kako bi uživalo u pozitivnim reakcijama.

Vrlo je značajna uloga humora u humanizaciji odnosa među ljudima. To također

možemo vidjeti već kod djece. Kada u nečemu pogriješe, znajući da im slijedi ukor, oni se

koriste gestama za koje znaju da će izazvati osmijeh na licu roditelja, nadajući se da će tako

izbjeći kaznu.

Na sličan način se dešava da protivnici, nakon što se nasmiju nečemu, teško ostaju

neprijateljski raspoloženi jedan prema drugom. Smijeh na ovaj način ostvaruje ulogu

povezivanja. On stvara jednu opuštenu, toplu atmosferu koja poziva na zajedničko

učestvovanje u izgradnji odnosa ili čak zajednice.

11
http://www.helpguide.org, http://www.laughteronlineuniversity.com
12
Berge i Souriau Smijeh, NIP, Zagreb, 1961, str. 124 – 127
 7
Souriau, s druge strane, smijeh posmatra na malo drugačiji način. On je napravio

razliku između smiješnog i komičnog. Po njemu je smijeh: „...znak opisnog, brutalnog,

nepristojnog, znak očitog pomanjkanja smisla za lijepo ponašanje.“13

Upravo iz ovog razloga se javlja potreba za takozvanim disciplinovanjem smijeha. I

djeca se uče da se ne treba smijati određenim stvarima, a i odrasli se nađu u situacijama kada

se moraju suzdržati od smijanja, jer tada to ne bilo prikladno. Nijanse koje određuju kada je

koji smijeh prihvatljiv, uslovljene su društvenom sredinom i atmosferom. Zbog ovoga,

Souriau naglašava važnost razlikovanja smiješnog od komičnog, gdje je smiješno nefiltrirano,

a komično je estetski opravdan smijeh. Estetska opravdanost se postiže važnošću i

zanimljivošću poruke, raskrinkavanjem lažnih vrijednosti i stilizacijom autentičnosti.

Robert Escarpit slično tvrdi da smijeh mora biti očišćen od primjesa sebičnosti,

neotesanosti i neukusa. Čovjek, po njemu, mora prvo biti spreman da se smije na račun

vlastitih grešaka i nedostataka. Uzevši u obzir širinu pojma i uticaja humora, jasno je što se

provode iscrpne studije o smijehu. Psihoanalitičari također izučavaju smijeh i njegovo

kompenzatorsko djelovanje, mehanizam sublimiranja na smijeh kao odbrambeni mehanizam

ličnosti od spoljnih neprijatelja.

Vidjeli smo da humor ima veliku ulogu u međuljudskim odnosima, bilo da se

njegovim posredstvom povezujemo ili branimo, bilo da načinom na koji ispoljavamo vlastiti

humor utičemo na ono kako nas ljudi doživljavaju, što u konačnici opet utiče na naš odnos

ljudima oko sebe. Praksa je pokazala da određene vrste humora spajaju ili razdvajaju

određene pojedince ili grupe ljudi. Reakcija na smijem može biti pozitivna ili negativna, ali

sigurno je da nas njega niko neće ostati ravnodušan.

13
Souriau E., Smijeh, NIP, Zagreb, 1961, str. 207 i dalje.
8
 9
5.0. ZAKLJUČAK

Svrha ovog rada bila je osvijetliti psihološku ulogu humora, društvene funkcije humora i

ulogu humora u izgradnji međuljudskih odnosa. To je samo mali dio uloge fenomena koji

nazivamo humor. U prvom dijelu smo vidjeli da je humor moćan alat za suočavanje i

nadvladavanje tragičnih situacija s kojima se suočavamo. U ovom smislu on nam daje izlaz

kada se čini da ga nema.

U drugom dijelu smo uvidjeli da humor ima i puno ozbiljnije djelovanje. Pomoću

njega možemo direktno uticati na dešavanja u zajednici u kojoj živimo. On je naš glas, naš

stav i naš doprinos u pokušaju promjene negativnih stanja u društvu.

U trećem dijelu vidjeli smo da humor ima veliku ulogu u međuljudskim odnosima, te

kako određene vrste humora spajaju ili razdvajaju određene pojedince ili grupe ljudi. Reakcije

na smijeh su različite ali nas ne ostavljaju ravnodušnima.

Bez humora bismo teško ostvarili odnose s drugim ljudima. On nas povezuje s onima

koji su sličnih razmišljanja kao mi, ali sa i onima s kojima smo u nekoj vrsti neslaganja. Kroz

humor postajemo dio zajednice i dobijamo osjećaj pripadanja i važnosti. Humor, sa svim

svojim varijacijama, je duboko utkan u svaku poru našeg postojanja. Vjerujem da bi se svi

složili da bi bez humora naš život bio veoma siromašan.

 BIBLIOGRAFIJA

Allport, G.W., Postman, Leo. The Psychology of Humor, Henry Holt, 1947.

Berge, Souriau. Smijeh, NIP, Zagreb, 1961.

Breton, Andre. Antologie de l`humour noire. Paris: Sagittaire, 1940.

Escarpit, Robert, L'humour, Paris: PUF, 1960.

Frankl, Viktor. Zašto se niste ubili. Žarko Albulj, 1994.

Dr. Ilić Miloš. Sociologija kulture i umetnosti. VI izdanje. Beograd: Naučna knjiga, 1980.

Maurois, Andre, U traganju za Marselom Prustom. Novi Sad: Matica srpska, 1957.

Velika enciklopedija aforizama. Skupina autora. Redakcija Vladimir Brodnjak, et al., IV izdanje, Zagreb:

Prosvjeta — Globus, 1984.

http://www.helpguide.org, http://www.laughteronlineuniversity.com