Principi termodinamike u

zaštićenu prostoru (ZP)

Prof. dr. sc. Josip Borošić

Psihrometrijska karta
„ Temperatura zraka suhog termometra
„ Vrijednosti (°C) upisane na horizontalnoj
liniji (dolje) psihometrijske karte (PK) –
prate se vertikalne linije
Količina vode u zraku
Vrijednosti (g/kg suhoga zraka) upisane na
vertikalnoj liniji (desno) PK – prate se
horizontalne linije
Psihrometrijska karta
„ Relativna vlaga zraka (RVZ)
„ Vrijednosti (%) pokazuju krivulje na PK –
donja 10 %, gornja 100 % (zrak potpuno
zasićen vodenom parom)
„ Sjecište vertikalne linije (°C) i krivulje 100
% RVZ pokazuje maksimalnu količinu vode
koju zrak može držati na određenoj
temperaturi (prati se horizontalna linija od
sjecišta do kraja, udesno)
Psihrometrijska karta
„ Relativna vlaga zraka (RVZ)
„ Primjer 1: pri 15 °C i RVZ 100 %, zrak
sadrži 11 g vode na 1 kg suhoga zraka
(između 10,0 i 12,8 na desnoj vertikalnoj
liniji)
„ Primjer 2: pri 15 °C i RVZ 50 %, zrak sadrži
5,2 g vode na 1 kg suhoga zraka (između
4,3 i 7,5 na desnoj vertikalnoj liniji, od
sjecišta 15 °C i krivulje 50 % RVZ do kraja
udesno)
Utjecaj temperature na RVZ

„ Kapacitet držanja vodene pare u zraku

određuje temperatura zraka.
„ Primjer 3:
„

15 °C 100 % RVZ => 11 g/kg

| |
25 °C 55 % RVZ => 11 g/kg
| |
25 °C 100 % RVZ => 20 g/kg
Utjecaj temperature na RVZ
„ Svako povećanje temperature zraka za 10 °C
skoro dvostruko povećava kapacitet držanja
vode, odnosno, RVZ je upola manja.
„ Primjer 4:

15 °C 100 % RVZ => 11 g/kg

| | -
5 °C 100 % RVZ => 5,4 g/kg

5,6 g/kg
Utjecaj temperature na RVZ
„ Pri 5 °C zrak može maksimalno držati
samo 5,4 g vode na 1 kg suhoga zraka.
Višak vodene pare, 5,6 g, kondenzira se
u obliku kapljica vode (na jednaki način
dolazi do kiše).
Smanjivanje RVZ
„ Hladan zrak s malom količinom vode
uvodi se u ZP, zagrije se, povećat će se
njegov kapacitet držanja vodene pare.
„ Primjer 5:

Vani 5 °C 100 % RVZ => 5,4 g/kg

ZP 20 °C 90 % RVZ => 13,4 g/kg

Razlika 8,0 g/kg

Smanjivanje RVZ
„ Sa svakim izbačenim kg zraka iz ZP
izađe i 13,4 g vode, istovremeno s 1 kg
vanjskog zraka uđe 5,4 g vode. Znači, s
1 kg zraka ukloni se 8,0 g vode,
odnosno, 9,5 g vode s 1 m3 zraka (1 kg
zraka otprilike zauzima oko 0,84 m3).
Smanjivanje RVZ
„ Uvedeni hladni zrak ugrije se na željenu
temperaturu (20 °C).
„ Primjer 6:

5 °C 100 % RVZ => 5,4 g/kg

| |

20 °C 37 % RVZ => 5,4 g/kg

Smanjivanje RVZ
„ Međutim, 37 % RVZ u ZP je premalo,
bolje je oko 65 %. Znači, treba
izmijeniti samo oko polovicu volumena
zraka iz ZP.
Principi termodinamike (2) i
aerodinamike u zaštićenu
prostoru (ZP)

Prof. dr. sc. Josip Borošić

Latentna toplina
„ Količina energije vodene pare u ZP proizlazi iz
njezine latentne topline isparavanja i
proporcionalna je količini vodene pare u
smjesi sa zrakom.
„ Dakle, latentna toplina je potrebna energija
da vodu iz tekućeg stanja promijeni u
plinovito (vodena para), bez promjene
temperature. Za pretvorbu 1 kg vode u
vodenu paru potrebno je 2.465,1868 kJ
toplinske energije. Ta se energija nije
“izgubila”, promijenjen je samo oblik vode.
Senzibilna toplina
„ Psihrometrijskom kartom (PK) određena
je i količina energije u smjesi zraka i
vodene pare u ZP. Energija ili količina
topline suhoga zraka proporcionalna je
s izmjerenom temperaturom na suhom
termometru (ST). “Osjećamo” je – zato
ima naziv senzibilna toplina.
Ukupna toplina zraka u ZP
„ Ukupna toplina zraka u ZP je suma
senzibilne i latentne topline,
proporcionalna je temperaturi mokroga
termometra (MT). Na PK je označena kao
dijagonalna linija od gornjeg lijevog ugla
(vrijednosti °C na krivulji 100 % RVZ) prema
donjem desnom.
„ MT ima uvijek vlažan vrh, a zrak struji preko
njega. Pri 100 % RVZ, temperature ST i MT
su jednake (spajaju ih vertikalne linije na PK).
Inače, temperatura MT je manja od
temperature ST; ohlađuje se zbog
isparavanja vode.
Temperatura izmjerena na MT
„ Potpuno suhi zrak (0 % RVZ) ima (npr. pri 30
°C) samo senzibilnu toplinu, bez latentne

topline (temperatura MT 10,5 °C), jer nema

vlage u zraku. Uvođenjem vlage u zrak do
potpunog zasićenja, temperatura će ST pasti
do vrijednosti temperature MT (10,5 °C) pri 0
% RVZ. Pad je temperature na ST uzrokovan
upotrebom dijela senzibilne topline zraka, za
isparavanje vode u zraku.
Temperatura izmjerena na MT
„ Gubitak energije kao senzibilne topline
točno je u ravnoteži s porastom
energije kao latentne topline. Ukupna
energija u smjesi zraka i vode ostala je
jednaka.
„ Najniža temperatura do koje zrak može
biti ohlađen metodom adiabatskog
hlađenja je temperatura MT.
Hlađenje isparavanjem
„ Na PK, na sjecištu temperature 35 °C i 40 %
RVZ, prateći dijagonalnu liniju MT, dolazi se
do vrijednosti 24 °C (sjecište s krivuljom 100
% RVZ).
ST 35 °C 40 % RVZ
| |

MT 24 °C 100 % RVZ

25,6 °C – u praksi moguće

sniženje
Hlađenje isparavanjem
„ Pri adiabatskom hlađenju, zrak, npr.
temperature 35 °C i RVZ 40 %, prolazi
kroz vlažnu ploču. Voda s ploče
isparava povećavajući količinu vodene
pare u zraku (povećava se latentna
toplina). Istovremeno, smanjuje se
temperatura zraka (smanjuje se
senzibilna toplina), gotovo do 24 °C.
Hlađenje isparavanjem
„ Temperatura MT pokazuje vrijednost do
koje temperature zrak u ZP može biti
ohlađen isparavanjem na poroznoj
ploči. Praktično, tu temperaturu nije
moguće doseći. Zrak se može ohladiti
blizu te vrijednosti, oko 1,6 °C više od
nje. U prethodnom primjeru to je: 24 °C
+ 1,6 °C = 25,6 °C, što je oko 85 % od
razlike između temperatura ST i MT.
Hlađenje isparavanjem
„ Iz navedenoga proizlazi, temperatura
MT, zraka izvan ZP, pokazuje do koje se
temperature zrak u ZP može ohladiti
isparavanjem vode (adiabatsko
hlađenje).
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Za intenzivne solarne radijacije
temperatura zraka u ZP može biti i za
više od 10 °C veća od vanjske, iako su
otvori za provjetravanje otvoreni.
„ Dobro projektiran sustav hlađenja
isparavanjem može održavati
temperaturu zraka u ZP i za desetak °C
nižom od vanjske.
Sustav adijabatskog hlađenja

„ Elementi proračuna:
„ Strujanje zraka određuje se u m3/min za
svaki m2 površine ZP
„ Za dobro osvjetljenje u ZP (oko 55.000 lx)
dovoljno je strujanje zraka 2,44 m3/min za
svaki m2 površine. Ova se osnovna
vrijednost korigira prema nadmorskoj visini
(NV), očekivanom osvjetljenju u ZP i
udaljenosti evaporacijske ploče od
ventilatora – prema faktorima (F) korekcije
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Faktor (NV): kapacitet izbacivanja zraka
ovisi o njegovoj masi, a ne volumenu.
Zbog rjeđeg zraka na većoj NV,
potrebno je izbaciti veći volumen zraka
jednake mase ali manjeg volumena na
nekoj manjoj NV.
NV (m) <300 300-600 600-900 900-1200

Fn.v. 1,00 1,04 1,08 1,12

Sustav adijabatskog hlađenja
„ Faktor osvjetljenja u ·000 (lx) Fosvjetlj.
ZP: osvjetljenje je <43 0,8
ovisno o lokaciji ZP,
43-48 0,9
određuje količinu
topline koja je u ZP. 48-54 1,0
54-59 1,1
59-65 1,2
65-70 1,3
70-75 1,4
75-80 1,5
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Faktor promjene
temperature u ZP: ∆T (°C) Ftemp.
temperatura raste
od evaporacijske 5,5 0,70
ploče do ventilatora, 5,0 0,78
∆T je njezina razlika. 4,5 0,88
Faktor je obrnuto
4,0 1,00
proporcionalan
brzini strujanja 3,3 1,17
zraka i može se 2,7 1,40
podesiti na željenu 2,2 1,75
vrijednost.
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Navedeni faktori ulaze u izračun
korekcijskog faktora ZP:
„ Fz.p. = Fn.v. x Fosvjetlj. x Ftemp.

„ Kada je udaljenost između

evaporacijske ploče i ventilatora manja
od 30 m, koristi se korekcijski faktor
brzine strujanja zraka.
Sustav adijabatskog hlađenja
Razmak, m Fbrzine
„ Izračunaju se i Fz.p. i 6,0 2,23
Fbrzine, a u daljnjem 9,0 1,86
proračunu koristi se 12,0 1,57
samo jedan faktor,
onaj veće 15,0 1,40
vrijednosti. 18,5 1,30
21,5 1,22
24,5 1,12
27,5 1,05
30,5 1,00
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Potreban volumen zraka za hlađenje
isparavanjem izračuna se množenjem
površine ZP, osnovne vrijednosti brzine
strujanja zraka i korekcijskog faktora.
„ Ukupno potrebno strujanje zraka =
dužina (m) · širina (m) · 2,44 (m3/min ·
m2) · Fz.p. (ili Fbrzine)
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Slijedi odabir pravilne dimenzije i broja
ventilatora i specifikacija evaporacijske
ploče.
„ Ako je moguće, ploča se stavlja na
stranu gdje pušu ljetni vjetrovi.
Ventilatori nasuprot vjetru su za oko 10
% većeg kapaciteta.
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Preporučena udaljenost ventilatora i
evaporacijske ploče je 30 do 70 m. Za svakih
8,5 m međusobne udaljenosti, uzima se 30
cm visine ploče.
„ Najveći međusobni razmak ventilatora: 7,5 m.
„ Volumen spremnika za vodu: po 30 l za svaki
m2 ploče. Utrošak vode za vrućih dana: do
0,4 l/min·m2 ploče.
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Primjer izračuna kapaciteta ventilatora:
„ ZP – 39 m x 8 m; NV – 900 m; očekivano
osvjetljenje – 65.000 lx.
„ Iz tablica slijedi: Fn.v.=1,12; Fosvjetlj.=1,20;
Ftemp.=1,00; Fbrzine=1,00
„ Fz.p.=1,12 x 1,20 x 1,00 = 1,344
„ Fz.p.>Fbrzine; za daljnji proračun uzima se
veća vrijednost faktora, 1,344
Sustav adijabatskog hlađenja
„ Primjer izračuna kapaciteta ventilatora:
„ Ukupno potrebno strujanje zraka = 39 m ·
8 m · 2,44 m3/min·m2 · 1,344 = 1.023
m3/min.
„ Ako prema ponudi proizvođača, npr.,
postoje ventilatori kapaciteta 510 m3/min,
onda na čeonu stranicu treba postaviti 2
ventilatora na međusobnu udaljenost 6 m.
Primjena CO2
„ Od 1960. god. u Europi proizvođači
povrća koriste CO2 u staklenicima,
parafinske pećice za interventno
grijanje salate noću (mraz)
„ CO2 u atmosferi oko 340 ppm (0,03 %),
za vrijeme hladnog sunčanog dana,
kada se ventilacija ne otvara,
koncentracija može pasti i do samo
polovice vanjske koncentracije - CO2
limitirajući čimbenik za fotosintezu
Primjena CO2
„ Povećanje CO2 za 3 do 4 puta (oko 0,1
%) ubrzava fotosintezu
„ Veća koncentracija, moguća oštećenja
ako nema dovoljno svjetla, topline,
vode i biljnih hranjiva
„ Načini primjene:
„ Čisti CO2 (komprimirani, suhi led) samo u
istraživanjima (nema povećanja vodene
pare),
„ Pećice u objektima s izgaranjem goriva,
Primjena CO2
„ Uvjet za gorivo, <0,05 % S
„ Koja goriva: zemni plin (ispitati S), parafin,
propan, … (1 kg goriva daje oko 3 kg CO2,
1,5 kg H2O, 460.000 kJ)
„ Proizvodi gorenja su i NO i NO2 (NOx),
iznad 1.000 °C mali dio N2 oksidira, >0,3
ppm NO produžuje malo vegetaciju
„ Pri 0,1 % CO2, koncentracija NO je oko 0,3
%, a pri 0,2 % CO2, koncentracija NO je
oko 0,6 %
Primjena CO2
„ Vrijeme primjene: sunčan (vedar)
hladni dan, kada se ventilacija otvara
rjeđe, samo za snižavanje relativne
vlage zraka
„ Povećanje koncentracije CO2 počinje
ujutro, prestaje kada osvjetljenost
padne na 1.500 lx