Professional Documents
Culture Documents
Co 2
Co 2
KALESIJA
Maturski rad
Gasno zavarivanje (CO2)
Mentor: Učenik:
Enes Mujanović dip. Ing. Nevres Halilović
2
Sadržaj
1. Uvod.................................................................................................................................3
2. Osnovni pojmovi u zavarivanju.......................................................................................4
3. Gasno zavarivanje............................................................................................................6
3.1. Vrste plamena...........................................................................................................7
4. Zaključak........................................................................................................................15
5. Literatura........................................................................................................................16
3
1. Uvod
Zavarivanje je spajanje dva ili više istorodnih metala topljenjem, sa ili bez
dodavanja dodatnog materijala, na način da se dobije homogen zavareni spoj
(zavareni spoj bez grešaka sa zahtjevanim mehaničkim i ostalim svojstvima).
Navarivanje je nanošenje dodatnog materijala po površini, topljenjem, radi
povećanja volumena, ili radi zaštite od korozije i habanja.
Žlijeb je prostor između dijelova pripremljenih za zavarivanje.
Zavar je očvrsnuti rastopljeni materijal nastao topljenjem osnovnog i
dodatnog materijala u jednom prolazu.
TEHNOLIGIJA ZAVARIVANJA
• gasno
• elektrolučno
• elektrootporno
• aluminotermisko
• pod troskom
• trenjem
• ultrazvukom
• difuzijom u vakumu
• elektronskim snopom u vakumu
3
2. Osnovni pojmovi u zavarivanju
Zavarivanje je proces spajanja dva ili više metalna dela istog ili približno istog
hemijskog sastava. Spajanjem se dobija nerazdvojiva veza. Zavarivanje se izvodi pod
dejstvom toplote, uz dodavanje ili ponekad bez dodavanja dodatnog materijala i uz
primenu pritiska ili bez njega
Pri zavarivanju vrši se lokalno zagrevanje ivice metalnih delova koje treba spojiti
(zavariti).
4
Šav se obrezuje očvršćavanjem mešavine istopljenog osnovnog i dodatog
materijala, a u nekim slučajevima samo osnovnog materijala. Zonu uticaja
toplotečine slojevi osnovnog materijala, naslonjenog na materijal šava u kome
se usled toplote unete u procesu topljenja dešavaju strukturne promene.
5
3. Gasno zavarivanje
b – horizontalno – vertikalan;
c – vertikalan;
d – iznad glave;
e – kos.
6
3.1. Vrste plamena
Dužina jezgra, kada je plamen dobro regulisan, iznosi oko 3 mm od 5 mm.Na kraju
jezgra plamena postiže se temperatura od. Zona je deo plamena gde se sagorijevanje
nastavlja uz utrošak kiseonika iz vazduha. Boja ove zone je plavičasta. Ova zona se koristi
pri zavarivanju. Površine delova koje zavarujemo drže se u zoni zavarivanja na 4 do 6 mm
od jezgra plamena. Omotač plamena čine konačni proizvodi sagorijevanja.
Boja ove zone je prljavobele. Duž ove zone temperatura pada ispod 1200 o, što je
dovoljno da se obezbedi usporeno hlađenje materijala šava ili predgrijavanje delova. U
zavisnosti od odnosa kiseonika i acetalina, razliku ju se tri vrste plamena: neutralni,
oksidirajući, i redukujući.
7
Neutralni plamen se dobija pri odnosu O2 : C2H2 = 1,1 - 1,2. Ovaj plamen se najviše
koristi pri zavarivanju, jer se dobija najbolji kvalitet zavarenog spoja.
Oksidujuči plamen nastaje pri višku kiseonika u smeči. Ovaj tip karakteriče kratko
jezgro plemena, plavičasta boja i šuštanje. Višak kiseonika reaguje sa rastopljenim metalom,
stvara okside koji u obliku uključaka ostaju u materijalu šava i čine ga poraznim, sa znatno
smanjenim mehaničkim svojstvima.
Redukujući plamen nastaje pri višku acitelena u smeši. Ovaj plamen ima izdužen
svetleći konus napravljenog oblika pri vrhu. Pri sagorijevanju pojavljuje se višak ugljenika
koji prelaze u materijal šava povećavajući sadržaj ugljenika u njemu, čime ga čini kritim.
Vrsta plamena bira se prema vrsti osnovnog materijala koji se zavaruje.
a) Oksidirajući plamen
b) Neutralni plamen
c) Redukujući plamen
8
3.2. Komponente gasnog zavarivanja
3.2.1. Acetilen
Zapremina boce je oko 40 litara, a može da primi 6m3 acetelina, pod pritiskom
od 15 bara. Prednost ovakvog ovakvog načina korišćenja acetelina je smanjenja
opasnosti od eksplozije i povećanja mogućnosti transporta.Radi bezbednosti, kao
i da bi se izbeglo obrazovanje opasnih gasnih mešavina, boca sa
acetalinom obojena je belom bojo.
CaO + 3C → CaC2 + CO
Reakcije
9
* Iznad 400 °C (673 K) počinje piroliza acetilena, što je podosta nisko za
ugljovodonike. Glavni proizvodi su dimer vinil-acetilen (C4H4) i benzen. Na
temperaturama iznad 900 °C, (1173 K), glavni proizvod je čađ.
3.2.2. Kiseonik
Osobine kiseonika
Primena
Postupak sa gasom
10
Nije dozvoljen kontakt kiseonika sa organskim materijalima. Za tečni kiseonik
se preporučuju austenitni čelici, aluminijum i legure, bakar i legure. Dozvoljena
upotreba fluornih polimera (teflon). Za gasoviti kiseonik je pod određenim uslovima
dozvoljena primena ugljeničnih lako legiranih čelika i legura bakra i aluminijuma.
Redukcioni ventili imaju dva manomenta. Prvi manomentar pokazuje visoki pritisak
kiseonika ili acetilena koji vlada u boci, a drugi manometar pokazuje niski pritisak gasova
koji napustaju redukcijoni ventil pod kodstantnim pritiskom podešenim na vrednost potrebnu
za zavarivanje.
Na svom izlazu svi cilindri imaju ventil (glavni ventil) koji ima samo dve funkcije: da
otvara i zatvara izlaz gasova, a opremljene su i dodatnim, finijim ventilima za
kontrolu protoka gasa. Sve boce moraju imati jasne oznake o tome koji gas sadrže.
Boce za različite gasove imaju i različite izlazne otvore.
11
3.2.4. Sistemi za sprovođenje gasova
12
3.3. Dodatni materijal
Pre nego što se pristupi procesu zavarivanja, moraju se pripremiti ivice osnovnog
materijala, kao i njegovo postavljanje u odgovarajuci položaj. Priprema ivice vrši se po
debljini osnovnog materijala.
13
Redukujući plamen, metal šava ključa i nije čist.
14
4. Zaključak
15
5. Literatura
5. Internet
16