Professional Documents
Culture Documents
o Europi
Mario Kopić
Proslov 7
Mario Kopie
Dubrovnik-Rim, svibanj 2000.
7
Ove sam se zime dovoljno upoznao s europskom literaturom da bih sada
mogao reći kako je moj filozofijski stav daleko najneovisniji, ma koliko se
ćutio baštinikom više tisuđjeća: sadanja Europa još nema pojma o tomu oko
kakvih se strahovitih odluka vrti cijelo moje biće i za kakav sam kotač prob
lema privezan - i da se sa mnom priprema katastrofa, ime koje znam, no
neću ga izgovoriti.
Friedrich Nietzsche
I.
Nihilizam kao usud?
Opisujem ono što dohodi, što više ne može doći drukčije: došašće nihilizma.
Već je sada moguće ispričati tu povijest: jer tu je na djelu sama nužnost. Tu
prišašće govori već u stotinu znamenja, taj se usud navješćuje posvuda; za tu
glazbu prišašća načuljene su sve uši. Svekolika naša europska kultura već se
odavno s nekakvom torturom napetosti što raste iz desetljeća u desetljeće
kreće prema nekoj katastrofi: nemirno, silno, prenaglo: kano struja koja hoće
svom kraju, ali koja više nije svjesna, koju je strah osvijestiti se.
Friedrich Nietzsche
9
S Nietzscheom o Europi
1
b i t a k n e g o (apsolutna) n i š t o ć a . Tek o d d r u g e polovice p r o š l o g a
s t o l j e ć a p o j a m nihilizma p r i d o b i j a p o g l a v i t o k u l t u r n o - k r i t i č k u
značajku, o n u značajku po kojoj ga d a n a s ponajprije ili č a k isklju
čivo r a s p o z n a j e m o .
Izričaj " n i h i l i z a m " izveden je iz l a t i n s k e o d r i č n e p a r t i k u l e ni
hil, nihilum, sastavljene od ne i hilum, i znači " n i m a l o " , "ni najma
nje", "ni m r v e . " Jezični sklop p o k a z u j e da je negacija u l o g i č k o m
i e t i m o l o g i j s k o m smislu z a p r a v o negacija n e č e g a , da se negacija
svagda v e ć o d n o s i na n e š t o . Ili, t o č n i j e : da n e g a t i v n o ima smisla
s a m o k a o o p r e k a p o z i t i v n o m , o d n o s n o d a njegova u l o g a d o l a z i
d o izražaja s a m o s p r a m n e č e g a v e ć o p s t o j e ć e g a . Inače, t a odrič-
na partikula m o ž e se supstantivirati, j e d n a k o kao š t o se m o ž e
s u p s t a n t i v i r a t i glagol " b i t i . " Tako d o b i v a m o riječi "ništoća/ništi-
n a " i " b i t a k " , riječi koje stvaraju d o j a m da su posrijedi pojmovi
š t o označuju n e k e p r e d m e t e , a zapravo je posrijedi s a m o najos-
novnija logička o p r e k a što se u o p ć e d a d e zamisliti. 2 Ta je m o g u ć
n o s t supstantiviranja v e ć uvelike bila s p r o v e d e n a n a p o č e t k u g r č k e
filozofije, kada su skovani izričaji to on ("bitak") i to me on ("niš
t o ć a " ) , izričaji koji s u dali s n a ž a n p o t i c a j s v e k o l i k o j k a s n i j o j
metafizičkoj s p e k u l a t i v n o s t i . Po s v o j e m u se p o d r i j e t l u i n a č i n u
u p o r a b e riječ " n i h i l i z a m " vezuje dakle za svaku n a k a n u da se n e š t o
š t o j e s t , s v e j e d n o koje v r s t e ili ranga, stavi u p i t a n j e , p o r e k n e ,
rastvori u u ništoći. A to p a k znači da izričaj " n i h i l i z a m " izvorno
ima izrazito kritičku u l o g u . To nije toliko n e u t r a l n o - d e s k r i p t i v n o ,
koliko p r i s t r a n o - b o r b e n o p o j m o v n o s r e d s t v o ; n e o z n a č u j e s a m o
neki fakticitet n e g o taj fakticitet i k o m b a t i r a .
Nije j a s n o k a d a je nastala riječ "nihilizam." M n o g i su a u t o r i do
d a n a s isticani k a o njezini tvoritelji, ali t e š k o da se i k o m e od njih
m o ž e pripisati p r v e n s t v o . 3 U svakom slučaju, taj izričaj nije bio
terminus novus ni 1 7 7 3 . g o d i n e , kada g a j e k a o t a k v o g p r e p o r u č i o
njemački t e o l o g F. L. G o t h i u s u svom t r a k t a t u De nonismo et nihil
isme in theologia, a o s o b i t o ne 1 8 6 1 . g o d i n e , k a d a je ruski knji
ževnik I. S. Turgenjev u r o m a n u Otcy i deti ("Očevi i djeca") smjelo
ustvrdio da ga je on prvi skovao. 4 Jer izričaj nihilianismus nedvoj
b e n o je uvelike v e ć bio z n a n u drugoj polovici XII. stoljeća k a o
denominacija j e d n o g a h e r e t i č k o g smjera t a d a n j e kristologije.
10
Nihilizam kao usud?
11
S Nietzscheom o Europi
13
S Nietzscheom o Europi
14
Nihilizam kao usud?
g o v o m biti t j e r a j u r e s t a u r a c i j u d o s a d a š n j e g . Rješenje t r a ž e u
bijegu, n a i m e u bijegu p r e d p o g l e d o m u u p i t n o s t m e t a f i z i č k e
pozicije č o v j e k a . " 1 3
Svoje je p o i m a n j e nihilizma N i e t z s c h e uvjerljivo izrazio slikom
mrtva b o g a . Poradi i z n i m n e l j e p o t e t e k s t a n a v e d i m o je u cjelini:
Niste li čuli za onoga mahnitog čovjeka koji je u vedro prije
podne užegao svjetiljku, pohitao na trg i neprekidno vikao:
"Tražim Boga! Tražim Boga!" - Kako su ondje stajali okupljeni
baš mnogi od onih koji ne vjeruju u Boga, on izazva gromki
smijeh. Da se nije izgubio? reče jedan. Da nije zabludio kano
dijete? reče drugi. Ili da se nije sakrio? Da se on nas ne boji? Da
se nije ukrcao na brod? Otplovio? - tako su vikali i smijali se
jedan drugomu. Mahniti čovjek skoči među njih i prostrijeli ih
svojim pogledima. "Kamo je Bog?" poviče, "Ja ču vam reći! Mi
smo ga ubili - vi i ja! Svi smo mi njegovi ubojice! Ali kako smo
to učinili? Kako smo mogli ispiti more? Tko nam dade spužvu da
izbrišemo čitavo obzorje? Što učinismo kad ovu zemlju otkačis-
mo od njezina sunca? Ta kamo se ona kreče? Kamo se krećemo
mi? Dalje od svih sunaca? Ne strovaljujemo li se neprestance? I
natrag, postrance, naprijed, na sve strane? Ima li još kakvo gore
i kakvo dolje? Ne bludimo li kao kroz neku beskrajnu ništinu?
Ne zapahnjuje li nas prazan prostor? Nije li postalo hladnije? Ne
nadolazi li sveudilj noć i sve veća noć? Ne moraju li se užgati
svjetiljke prije podneva? Ne čujemo li još ništa od vike pogrebni-
kašto pokapaju Boga? Ne vonjamo lijoš ništa od božjega truleža?
- i Bogovi se raspadaju! Bog je mrtav! Bog ostaje mrtav! A mi
smo ga ubili! Kako da se utješimo, mi ubojice svih ubojica? Naj
moćnije i najsvetije što je svijet dosada imao iskrvari pod našim
noževima, - tko da tu krv s nas spere? Kakvom bismo se vodom
mogli očistiti? Kakve li ćemo okajne svetkovine, kakve li svete
igre morati iznaći? Nije li veličina toga čina za nas prevelika?
Ne moramo li sami postati bogovima da ih makar budemo dos
tojni? Nikada nije bilo većeg čina - i ma tko se iza nas bude
rodio, poradi toga čina spada u jednu višu povijest no što je
dosada bila sva povijest!" Tu umuknu mahniti čovjek i opet po
gleda svoje slušatelje: i oni su šutjeli i začuđeno ga gledali. Na
15
S Nietzscheom o Europi
17
S Nietzscheom o Europi
19
S Nietzscheom o Europi
O s n o v n u ideju t o g a N i e t z t s c h e o v a g e n e a l o g i j s k o g objašnje
nja nihilizma p r e u z e o je i na samosvojan način dalje razvio Mar
tin Heidegger, n e d v o j b e n o najveći i najznačajniji zagovaratelj stva
ri N i e t z s c h e o v a mišljenja u n a š e m stoljeću. 3 3 H e i d e g g e r je d o d u š e
s v o j e m u v e l i k o m p r e d š a s n i k u prigovorio d a j e i s k u s i o s a m o " n e k e
c r t e " (einige Züge) nihilizma, ali da njegovu " b i t " ( u o s t a l o m kao
n i j e d n a metafizika prije njega) nikada nije s p o z n a o . P r e m a Heideg-
g e r o v i m riječima, m e t a f i z i k a nije t e k s a m o r o d i l i š t e nihilizma,
njegovo l a t e n t n o obličje, n e g o je metafizika z a p r a v o u svojoj biti
nihilizam. Ovo u t o l i k o š t o n u ž n o misli s a m o na b i ć e a ne i bitak.
Metafizika j e j e d a n o d s a m o g a bitka d o s u đ e n i t r e n u t a k i z o s t a n k a
Nihilizam kao usud?
21
S Nietzscheom o Europi
um ne misli ništa kada misli svoje najviše misli, kada misli besko
načno i sveobuhvatno, odnosno u mislima se odnosi spram ap
solutne, bezuvjetne cjelote. Prema Kantovim riječima, sve tri spo
m e n u t e metafizičke realnosti nisu ništa drugo doli maskirana
obličja onoga ništa, prazni pojmovi bez predmeta (entia rationis),
nebulozne misaone tvorevine (Gedankedinge: pomišljena bića),
ukratko: puke izmišljotine. 38 Stoga nije nimalo čudno što je trans
cendentalna filozofija svojedobno uznemirila duhove, iako je Kant,
kao što je znano, uvelike ublažio oštricu svoje kritike time što je
praktičkom umu prepustio skrb o stvarima za koje je teorijski um
nemjerodavan. 3 9
U usporedbi s Kantovom kritikom metafizike, prema kojoj se
na stanovit način povodi, Nietzscheova kritika je nedvojbeno
površnija, nonšalantnija. No možda upravo stoga što joj manjka
čvrsta podloga, Nietzscheova je kritika smjelija, energičnija,
dalekosežnija od Kantove. Ta kritika nije nikakav reformski pokušaj
učvršćivanja uzdrmanoga nadosjetnoga kraljevstva, nego odlučan
zahtjev za radikalnim prekinućem s onostranim svijetom kao
takvim, podcjenjivanjem ovozemaljskog života, uznošenjem nad
osjetnoga na račun osjetnoga. Umjesto supstitucije starih vrijed
nosti i ideala novima, Nietzsche mijenja sam modalitet vredno
vanja jer uspostavlja novo mjerilo koje polazi od života, života
koji tendira moći, života koji je sam volja za moć. Ta difamirana
volja za moć - koja se u svezi s Nietzscheom najprije spominje i
o kojoj se povodom Nietzschea najradije govori - nema nikakve
veze s porobljavanjem i potčinjavanjem; nije nikakav mračni poriv,
nikakva divlja, brutalna, rušilačka snaga koja razbija i uništava
sve pred sobom. 4 0 Niti je pak smisao Nietzscheove filozofje uopće
u tomu da se ljudski život sastoji samo u bespoštednom razraču
navanju protustavljenih strana. Prema Nietzscheovom mišljenju,
volja za moć nije ništa drugo do stvaralački impuls života, nepo
sredno stvaralačko samoprevladavanje; sposobnost, mogućnost do
življaja i življenja, ljubljenja i čuđenja, otkrivanja i dovođenja u
život novoga, sposobnost stvaranja i darivanja. 41 "Život nije sred
42
stvo za nešto drugo; on je samo obličje rasta moći."
22
Nihilizam kao usud?
23
S Nietzscheom o Europi
57
idealom." N i e t z s c h e o v o uvjeravanje d a j e "preko-čovjek" (Über
m e n s c h : više n o čovjek) j e d i n i " s m i s a o z e m l j e " 5 8 , t o j e s t d a j e
čovjek koji r a d o s n o prihvaća i p o t v r đ u j e život t a k a v kakav j e s t ,
n e t r a ž e ć i nikakvo d r u g o o p r a v d a n j e života osim o n o g a koje ovaj
nosi u sebi s a m o m e , z a p r a v o "strijela" 5 9 o d a p e t a s p r a m prišašća,
zacijelo je v a ž a n miljokaz u t o m smjeru. No h o ć e li d o i s t a biti
t a k o d a j e sav p r o b l e m n a š e g a v r e m e n a u t o m u š t o j e čovjek
o d v e ć d u g o m o t r i o s e b e o p a k i m , zlim p o g l e d o m , procjenjivao
s e b e o p ć i m mjerilom, v i z u r o m ideje, s u p s u m i r a o s e b e p o d opći
p o j a m čovjeka, o d m j e r a v a o svoj r a n g , svoju v r i j e d n o s t " h u m a
nističkim" i d e a l o m , općoj slici o t o m u kakvi svi ljudi t r e b a j u biti,
t a k o da bi t e k radikalno p r e k i n u ć e s metafizičkom b a š t i n o m m o
glo o z n a č i t i "drukčiji p o č e t a k j e d n e d r u k č i j e povijesti ljudstva"? 6 0
Z a sada j e n e j a s n o koliko j e p u t n a koji j e N i e t z s c h e u k a z a o uisti
nu r e a l n a povijesna chance (sreća-prilika) d a n a š n j e g čovječanstva.
No n e m a nikakve d v o j b e da su o b a najveća i najutjecajnija,
a k o p r e m m e đ u s o b n o najoštrije p r o t u s t a v l j e n a socijalna i politič
ka p o k r e t a n a š e g a stoljeća, d e m o k r a c i j a i socijalizam - koji nas
tupaju s neskriveno planetarnim imperijalnim n a k a n a m a , pod
j e d n a k o želeći voditi čitavo čovječanstvo u s u s r e t ljepšoj i sretnijoj
b u d u ć n o s t i - u j e d n o i dva najteža i najstrahovitija iskušenja da
našnjeg svijeta. P o s e b i c e valja naglasiti da su iskušenja socijaliz
m a p o s v u d a j o š uvijek velika, u n a t o č n e d a v n o n e o č e k i v a n o p o
mirljivom i m p l o z i j o m socijalizma p r e d d e m o k r a c i j o m . Nijedan
o d tih p o k r e t a nije n a visini imperativa v r e m e n a , nijedan n e o d g o
vara prijekim p o t r e b a m a časa, n e o v i s n o o t o m u š t o se do n e p o d -
nošljivosti razbacuju svojom s u - v r e m e n o š ć u . J e r i d e m o k r a c i j a i
socijalizam su izrazito restaurativni i restitutivni socijalni i poli
tički p o k r e t i , njihovo je o b z o r j e b e z n a d n o o m e đ e n o duhom osve
te," d u h o m s a m o k a s t r a c i j e čovjeka, o b a se z a l a ž u za ovjekovje
čenje s t a r o g a , dovršenje i ozbiljenje d a v n o s r u š e n i h i n a d i đ e n i h
vrijednosti i ideala. Zapravo, to nisu nikakvi oslobodilački p o k r e
ti p r o t i v n i h i l i z m a , nikakva i s t i n s k a z a m j e n a za i z g u b l j e n u iz
vjesnost n a d o s j e t n o g a - ni u smislu p r o v i z o r n a , a n e k m o l i trajna
rješenja - n e g o najprefriganiji, najskandalozniji spectres samoga
t o g n i h i l i z m a , 6 2 njegovi najistaknutiji navjestitelji i p r e d v o d i t e -
25
S Nietzscheom o Europi
Bilješke
1. Za bliže priopćenje o tomu, vidi Otto Pöggeler, "Hegel und die Anfänge der
Nihilismus - Diskussion", Man and World, 3/1970, s. 163-199, kasnije u Dieter
Arendt (Hrsg.), Der Nihilismus als Phaenomen der Geistesgeschichte in der wissen
schaftlichen Diskussion unserer Jahrhunderts, Darmstadt 1974, str. 307-349. Da se pod
pojmom nihilizma vazda mislilo na najrazličnija ljudska stanja i socijalne situacije,
ukazuje Herman Wien, "Zur Rechtfertigung des Nihilismus (1963)", u: Arendt, o p .
cit.,s. 195-209.
2. Vidi Jean-Paul Sartre, L'être et le néant, Paris 1943. 0 Sartreovom nihilizmu, vidi
Sergio Moravia, Introduzione a Sartre, Roma-Bari 1985, posebice s. 56; Federico
Vercellone, Introduzione a il nichilismo, Roma-Bari 1996, s. 128-135.
3. Uz ovo i dalje, vidi primjerice Otto Pöggeler, "Nihilist und Nihilismus", Archivßr
Begriffsgeschichte, 19/1975, s. 197-210; Manfred Riedel, "Nihilismus", u O. Brunner,
W. Conze, R. Koselleck (Hrsg.), Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zur
politischen Sprache in Deutschland, Stuttgart 1978, , Bd. 4, s. 371-411; Wolfgang
Müller-Lauter, "Nihilismus", u Historisches Wörterbuch der Philosophie, Basel-Stut-
tgart 1984, Bd. 6, s. 846-853; Valerio Verra, "Nichilismo", uEnciclopedia del Novecen-
to, Roma 1979, vol. IV, s. 778-790; Hans-Jürgen Gawoll, Nihilismus und Metaphysik.
Entwicklungsgeschichtliche Untersuchung vom Deutschen Idealismus bis zu Heidegger,
Stuttgart-Bad Cannstatt 1989.
4.1. S Turgenev, Otcy i deti (1862), talijanski prijevod Padri eßgli, Milano 1993, s. 284-
285. O Turgenjevu i nihilizmu, vidi Franco Volpi, // nichilismo, Roma-Bari 1996, s. 7-
10. Da je ruski nihilizam, iako zastupan od literata (Turgenjev, raspra o tzv. oblomov-
štini, Dostojevski, Pisarev, Cerniševski) imao poglavito socijalno-političku narav, vidi
Wolfgang Kraus, Nihilismus heute oder die Gedult der Weltgeschichte, Frankfurt/M
1985, s. 26-33. Također vidi preglednu analizu ruskog nihilizma u: Federico Vercel
lone, Introduzione a il nichilismo, o p . cit., s. 31-55.
5. Ni bitak ni ništoća nisu (u smislu određena predmeta), pa se ni o j e d n o m od njih ne
može misliti neposredno (kao o svakom biću). Cfr. Martin Heidegger, "Zur Seins-
26
Nihilizam kao usud?
frage", Wegmarken, Frankfurt/M 1967, s. 247: "Bitak 'jest' isto tako malo kao i
ništoća. Ali ima ih oboje" (Das Sein 'ist' so wenig wie das Nichts. Aber Es gibt
beides). Da ništoću nigdje i nikada ne susrećemo, ali da ona ipak prožima čitavu
zbilju, ukazuje Rudolph Berlinger u knjizi Das Nichts und der Tod, Frankfurt/M 1972,
s. 81. Iscrpan povijesno-sustavan pregled različnih filozofijskih pokušaja razmatranja
pitanja o ništoći može se naći u članku Karen Gloy, "Die paradoxale Verfassung des
Nichts", Kant-Studien 74/2,1983, s. 133-160. Po svemu fascinantnu knjigu o pokuša
ju rekonstrukcije "povijesti ništoće" ispisao je nedavno Sergio Givone (Stona del
nulla, Roma-Bari 1998). Prema njemu, odlučuejuća alternativa zapadnjačke misli jest
altenativa između ontologije nužnosti (koju nazivlje i onto-teologijom) i ontologije
slobode. Prva se problemu ništoće uopće ne odaziva, dočim ga druga stavlja u sre
dište svojega diskursa. Stoga Givone postavlja tvrdnju da nije samo "ontologija slo
bode rezultat povijesti ništoće, nego da povijest ništoće ostaje nerazriješena i nije
ma ako je ne objasnimo u svjetlu ontologije slobode" (s. XVII). Šire o ovoj studiji
Mario Kopić, "Povijest i vjerovanje", Dubrovnik 3/1999, s. 312-314.
6. Daniel Jenisch, Über Grund und Wert der Entdeckung des Herrn Professor Kant in der
Metaphysik, Moral und Aesthetik, Berlin 1796, s. 200, 274, 273, 203. OJenischu više
u Franco Volpi, // nichilismo, op. cit., s. 14-15.
7. Friedrich HeinrichJacobi, Werke III, Leipzig 1816, s. 37. OJacobijevom nihilizmu,
vidi Thomas Suess, "Der Nihilismus bei F. H. Jacobi", u: Dieter Arendt, o p . cit., s. 65-
78. Cjelovitu analizu problema obavio je Valerio Verra, F. H. Jacobi dall'HIuminismo
aliidealismo, Torino 1963, posebice s. 246-259.
8. O t o m u Wolfgang Janke, Fichte. Sein und Reflexion. Grundlagen der kritischen
Vernunft, Berlin 1970, s. 33.
9. Georg Wilhelm Friedrich Hegel, "Wissen und Glauben", Sämtliche Werke 1, Stut
tgart 1965, s. 409. Na Hegelov odnos spram Jacobija i Fichtea ukazuje Wolfgang
Janke, op. cit., s. 35.
10. F. W. J. Schelling, "Einleitung in die Philosophie der Offenbarung", Sämtliche
Werke XVIII, Stuttgart/Augsburg 1858, s. 8-10. O filozofijskom značaju Schellingova
opisa prijelazna stanja, koje sam Schelling j o š ne nazivlje nihilističkim, vidi Karl
Ulmer, "Die Verantwortung der Philosophie als Wissenschaft oder die Verwechslung
des Einfältigen mit dem Einfachen", Perspektiven der Philosophie 11/1985, s. 299-313.
Walter Schulz ističe: "Iz kasnog nam Schellinga govori nešto što u idealizmu ne
zamjećujemo: neka zbunjenost i dvojba koja je bitno, premda najčešće skriveno,
temeljno osjećanje toga života pri osvještenju da je bez Boga i svijeta te da se
postavlja na sebe sama" (Walter Schulz, Die Vollendung des Deutschen Idealismus in
der Spätphilosophie Schellings, Frankfurt/M 1989, s. 18).
11. Also Sprach Zarathustra IV: Unter Töchtern der Wüste 1,2: KGWV11, s. 375-381.
Cfr. Die fröhliche Wissenschaft 343: KGW V 2, s. 255-256; Zur Genealogie der Moral
III 9: KGW VI 2, s. 375-376. Svi navodi iz Nietzscheovih spisa prema jedinom mjero
davnom izdanju: Nietzsche Werke. Kritische Gesamtausgabe, ed. Colli/Montinari, Ber
lin-New York 1967 ff. Također je konzultirano i talijansko izdanje'Opere di Friedrich
Nietzsche (ed. it. condotta sul testo critico stabilito da G. Colli e M. Montinäri),
Milano 1964 ss.
27
S Nietzscheom o Europi
13. Martin Heidegger, "Zur Seinsfrage", Wegmarken, s. 220; nešto prije Heidegger
ističe: "Bit nihilizma nije izlječiva niti neizlječiva. Ona je bez-spasa (Heil-los), ali kao
takva ona je ipak ukazivanje na spas (Verweisung ins Heile)" (s. 216).
14. Nachgelassene Fragmente 1887/88: KGW VIII 2, 9 (127), 11 (411), s. 1 2 7 , 4 3 1 .
Najšire postavljeno tumačenje osnovnih postavki Nietzscheova razumijevanja nihil
izma proveo j e Martin Heidegger u Der europäische Nihilismus, Pfullingen 1967. Od
preobilne literature o Nietzscheovom poimanju nihilizma, izdvajamo: Adriano Ro-
mualdi, Friedrich Nietzsche - Oltre U nichilismo, Roma 1971; Mihailo Djuric, "Die
geschichtliche Erfahrung des Nihilismus", Wiener Jahrbuch für Philosophie, 8/1975, s.
212-249; Giorgio Penzo, // nichilismo da Nietzsche a Sartre, Roma 1984; Elisabeth
Kuhn, Friedrich Nietzsches Philosophie der europäischen Nihilismus, Berlin-New York
1992; Gianni Vattimo, Dialogo con Nietzsche, Milano 2000, s. 132-162.
15. Die fröhliche Wissenschaft 125: KGWV2, s. 158-160; Also Sprach Zarathustra.
Vorrede 2: KGW VI i, s. 8. Cfr. Nachgelassene Fragmente 1888/89: KGW VIII 3,17 (4),
s. 321-324. Heidegger uočava da Nietzsche u kratkom stavu "Bog je mrtav" sažima
kretanje nihilizma. Stoga kaže: "Pokušaj da se protumači Nietzscheova riječ 'Bog je
mrtav' jednoznačan je s zadaćom da se prikaže što Nietzsche podrazumijeva pod
nihilizmom te da se tako pokaže kako sam Nietzsche stoji u odnosu na nihilizam"
(Martin Heidegger, "Nietzsches Wort 'Gott ist tot'", Holzwege, Frankfurt/M 1950,
s.217). O Nietzscheovoj temi "smrti Boga", vidi: Eugen Biser, "Gott ist tot." Nietzsches
Destruktion der christlichen Bewusstsein, München 1962; Jean Granier, "La critique
nietzschéenne du Dieu de la métaphysique", Revue des sciences philosophiques et
théologiques 52/1968, s.389-407; Giorgio Penzo, Friedrich Nietzsche. U divino come
polarità, Bologna 1975; Reinhard Margreiter, Ontologie und Gottesbegriffe bei Niet-
zsche, Meisenheim am Glan 1978; Eric Blondel, Nietzsche: le " cinquième Evangile",
Paris 1980; Francesco Ghedini, Esperienza del nulla e negazione di Dio. Interpretazi-
one dell'ateismo in Nietzsche, Padova 1988.
16. Svu očitost Nietzscheova "ateizma" dovodi u pitanje katolički filozof Bernhardt
Welte u studiji Atheismus und das Christentum, Darmstadt 1958. Za Weltea, toliko
poznata Nietzscheova borba i pobuna protiv religije i kršćanstva skriva ispod strastvene
egzaltiranosti nijekanja Božje opstojnosti duboku i autentičnu religioznost, na žalost
prevarenu i nezadovoljenu, koja traži svoje ispunjenje i izljevu proklamacijama volje
za moć kao punine života (s. 19). Da vjesnik ubojstva Boga nije vulgarni ateist
(vulgarni, j e r u o p ć e niječe život Boga, dakle i mogućnost njegova ubojstva), niti
ateist nekoga drugog tipa, nego glasnik novih bogova i novih svetih igara, vjesnik
povratka svetog u novom obličju, dakle i nove religioznosti, naglašuje René Girard u
28
Nihilizam kao usud?
29
S Nietzscheom o Europi
30
Nihilizam kao usud?
31
S Nietzscheom o Europi
32
Nihilizam kao usud?
34. Martin Heidegger, "Nietzsches Wort 'Gott ist tot'", Holzwege, Frankfurt/M 1950,
s. 244. Budući da metafizika zaboravlja na bitak, podređujući ga biću, za Heideggera
Nietzsche unatoč svoj kritici metafizike ostaje metafizičar: "Nietzsche, 'zadnji me
tafizički mislilac', znači: u samoj njegovoj misli o volji za moć dovršava se prvi
začetak zapadnjačkog mišljenja" (Martin Heidegger, Nietzsches Lehre vom Willen zur
Macht als Erkenntnis, in: M. H. Gesamtausgabe, Bd. 47, Frankfurt/M 1989 s. 10).
Prema njemu, Nietzsche privodi metafiziku vrhuncu jer sužava svu zbilju na volju, a
bit volje za moć je kao bit volje temeljna značajka čitave zbilje. Gianni vattimo u
svom uvodu u Heideggera tumači: "Nietzsche razumije bit bića, o d n o s n o ono što
čini biće bićem kao volju za moć; taj je izraz kod Heideggera izražen kao volja za
voljom" (Gianni vattimo, Introduzione a Heidegger, Bari-Roma 1996, s.84). I u "Prino
sima filozofiji", Nietzsche je označen kao pred-mislitelj (Vor-denker) nihilizma, pri
čemu je Heideggera stalo do toga da razumije " s t o j e Nietzsche prvi put iskusio i
promišljao kao nihilizam", a sto je, međutim, "do ovog trenutka ostalo neshvaćeno,
i prije svega, nije dospjelo do svijesti" (Martin Heidegger, Beiträge zur Philosophie.
Vom Ereignis. Gesamtausgabe 65, Frankfurt/M 1989, s. 138-141). 0 Heideggerovom
čitanju Nietzschea, od obilne literature izdvajamo: Giorgio Penzo, Nietzsche
nell'interpretazione heideggeriana, Bologna 1976; Vincenzo Vitiello, Utopia del nichilis-
mo. Ira Nietzsche e Heidegger, Napoli 1983; Maurizio Ferraris, Nietzsche e la filosofia
del Novecento, Milano 1989, s. 99-108; Rüdiger Safranski, Wieviel Wahrheit braucht
der Mensch?, München-Wien 1990; Hans Helmut Gander (Hrsg.), "Verwechselt mich
vor allem nicht!" Heidegger und Nietzsche, Frankfurt/M 1994; Franco Volpi, Post-
fazione a M. Heidegger, Nietzsche, Milano 1995, s. 941-973. Heideggerovu ocjenu da
Nietzsche nikada nije spoznao "bit" nihilizma, potvrđuje i Wilhelm Weischedel: "I
Nietzsche ne može biti bez svojevrsne metafizike, pa premda je tako ne nazivlje i
premda ta metafizika nije u prihvaćanju nekog istinskog svijeta onkraj prividnog. I on
se bori protiv metafizike sa stajališta nečega apsolutnoga i time biva u stanovitom
smislu metafizičar." 1 dalje: "Tako Nietzsche može važiti kao veliki rušitelj metafizike.
Ali to će samo reći da je nadomješta svojom novom metafizikom volje za moć. I on se
u filozofiji ne može odreći postavljanja nečeg apsolutnog" (Wilhelm Weischedel, Der
Gott der Philosophen. Grundlegung einer philosopischen Theologie in Zeitalter der Nihilis
mus, Bd. I, München 1972, s. 452,455). Gianni Vattimo pak inzistira na bitnoj poveza
nosti Nietzscheova i Heideggerova tumačenja nihilizma: "Pod nihilizmom mislimo isto
što i Nietzsche u napomeni na početku starog izdanja Volje za moć: stanje u kojemu se
čovjek kotrlja iz središta prema X. Jednako značenje ima nihilizam kod Heideggera:
proces na kraju kojega od bitka kao takvog 'nema više ništa'... Nietzscheova i Heideg
gerova teza podudaraju se i glede sadržaja i načina manifestiranja nihilizma, bez obzira
na razlike u teorijskim postavkama: prema Nietzscheu, cjelokupan proces nihilizma
možemo sažeti u smrt Boga i/ili u 'obezvrjeđenje vrhovnih vrijednosti'. Za Heideggera,
bitak se ništi jer se posve pretvara u vrijednost. Heidegger je svoju karakterizaciju
nihilizma zamislio tako da uključuje i Nietzschea, potpunog nihilista; za Heideggera je
moguć i poželjan neki onkraj nihilizma, po Nietzscheu je pak dovršenje nihilizma sve što
možemo očekivati i čemu se možemo nadati. I Heidegger spada, više s ničeanskog
negoli hajdegerovskog stojišta, u povijest dovršenja nihilizma; čini se da je upravo nihili-
33
S Nietzscheom o Europi
zam ono ultrametafizičko mišljenje koje ište" (Gianni Vattimo, La fine delta modernità,
Milano 1991, s. 27-28).
35. Vidi Richard Wolin, Seinspolitik. Das politische Denken Martin Heideggers, Wien
1991, s.. 172; platonizam, koji prvi zauzima takav stav u odnosu na svijet, jest stoga
u pravom smislu riječi nihilizam tradicije (Alain Boutot, Heidegger et Platon. Le problème
du nihilisme, Paris 1987, s. 251) Na njegovo odbacivanje života i osjetilnosti nadove-
zuje se kršćanstvo i Kantova filozofija morala. Imajući u vidu tu naknadnu transfor
maciju platonističke metafizike u kršćansko učenje, Nietzsche kaže da nihilizam
nije proistekao iz kakvih socijalnih nevolja ili fiziologijskih izopačenja nego je njego
vo izvorište u jednom sasma određenom izlaganju (svijeta), kršćansko-ćudorednom.
O tomu koliko Nietzscheova kritika morala doista pogađa Kanta, vidi Werner Steg-
maier, Philosophie der Fluktuanz. Dilthey und Nietzsche, Göttingen 1992, s. 290-291.
36. Martin Heidegger, "Das Ende der Philosophie und die Aufgabe des Denkens",
Zur Sache des Denkens, Tübingen 1969, s. 64-65. O filozofijskoj problematici kiberne-
tike, više kod Walter Schulz, Philosophie in der veränderten Welt, Pfullingen 1974, s.
210-233. Za Heideggerovu tezu o kraju filozofije, vidi Klaus Held, "Heideggers
These vom Ende der Philosophie", Zeitschrift für philosophische Forschung 34/1980, s.
536-560.
3 7 . 0 t o m u da je Nietzsche radikalno transformirao, to jest na novi način i na novim
osnovama "ponovio" Kantov kritički projekt samokritike uma, vidi Gilles Deleuze,
Nietzsche et la philosophie, Paris 1962. Deleuze ukazuje na t o daje Nietzsche pritom
htio nadvladati Kanta, buduući da je Kantovu kritiku uma smatrao polovičnom i
manjkavom, čak pritvornom i defanzivnom. Kant je, naime, pokušao spriječiti op
sjene spoznaje, a nije vidio daje sama spoznaja obmana, zabluda, falsifikat. Bliže o
Nietzscheovom odnosu spram Kanta izvještava Olivier Reboul, Nietzsche critique de
Kant, Paris 1974.
38. Kritik der reinen Vernunft, Kants Werke III, Berlin 1904, s. 232-233. O "nihilis
tičkom" ishodu Kantove kritike metafizike, vidi Eugen Fink, Alles und Nichts. Ein
Umweg zur Philosophie, Den Haag 1959, s. 92, 165.
39. Detaljnije o ovom Kantovom koraku, vidi Friedrich Kaulbach, Das Prinzip Hand
lung in der Philosophie Kants, Berlin-New York 1978, s. 262-272.
40. U Heideggerovom tumačenju Nietzscheova poimanja volje za moć jednostrano
se inzistira na pojmu moći kao moći vladanja. Vidi Martin Heidegger, Nietzsche I, s.
46-53, 70-79; Nietzsche //, s.235-240, Pfullingen 1961. U Heideggerovom obzorju
ostaje i Emanuele Severino. Drži daje "volja za m o ć " lišena svijesti o "istini bitka",
koja govori daje "sve vječito" i da stoga svijet mora ostati onakav kakav je "iskonski"
bio dan u bitku. Zlo imanentno zbilji koja opstoji bez bitka jest da se u njoj sve
pretvara u stvari, u "objekt moći" - uključujući tu na posljetku i samog čovjeka. Sve
može biti sredstvo neke svrhe, ali može biti i uništeno zbog bilo koje svrhe; o ishodu
odlučuje jedino i samo "volja za moć." Vidi Emanuele Severino, L'essenza del nichilis
mo, Milano 1995, passim. Daje u tom smislu Nietztsche dosljedan platonist, Severi
no naglašuje u knjizi La strada, Milano 1983, s. 217. Zgusnuti prikaz Severinovog
čitanja Nietzschea daje njegova učenica Katja Galimberti u knjizi Nietzsche, Milano
34
Nihilizam kao usud?
35
S Nietzscheom o Europi
36
Nihilizam kao usud?
37
S Nietzscheom o Europi
tako ne misli na neku vrstu čovjeka koji odbacuje humano i postavlja golu samovolju
za zakon i titansko divljaštvo za pravilo. 'Više no čovjek1...jest onaj čovjek koji ide
van preko današnjeg čovjeka samo zato da bi ga priveo njegovoj još manjkajućoj biti
i u njoj ga učvrstio" (Martin Heidegger, "Wer ist Nietzsche Zaratustra?", Vorträge
und Aufsätze, Pfullingen 1967, s. 101-102). Da Nietzscheov "preko-čovjek" nije ni
biologijska, ni sociologijska, ni psihologijska kategorija, nego ponajprije filozofijski
simbol, ističe Jean Granier, Le problčme de la vérité dans la philosophie de Nietzsche,
Paris 1969, s. 5 9 1 , 5 9 6 . 0 preko-čovjeku kao stvaratelju u novoj kulturi, vidi Gianni
Vattimo: "L'oltreuomo e il mondo liberato", // soggetto e la maschera, op. cit., s. 283-
347; Paolo Volonté, Nietzsche, op. cit., s. 59-72.
59. Also Sprach Zarathustra 1. Vorrede 5. Vom Freunde: KGW VI 1, s. 1 3 , 6 8 . Ničean-
sku misao da život nema razloga, Sarah Kofman formulira ovako: "Nema 'razloga
života', čije vrijeme nije linearno nego kružno. U svom vječnom vraćanju život pona
vlja na različit način jednaku vječnu igru" (Sarah Kofman, L'enfance de l'art, Paris
1975, s. 229). Inače, u suvremenom je filozofijskom krajobrazu Nietzscheovo poima
nje života inspiriralo različite diskusione mreže. Tako je Michel Foucault ničeanski
pojam "života" identificirao s "moći" (pouvoir). Pozitivna, produktivna i dinamička
uloga moći važnija je od njezine negativne, represivne ili statičke. Moć nije instituci
ja, nego je kao život impersonalna, anonimna, sveprisutna, svezahvaćajuća (vidi
primjerice Michel Foucault, La volonté de savoir, Paris 1960; L'usage des plaisirs, Paris
1984; Le souci de soi, Paris 1984). Američka filozofkinja Martha C. Nussbaum distan
cira se donekle od Foucaultovog mišljenja, prebacujući mu da pojmu moći pripisuje
pretjeranu ulogu - sama zagovara kulturno i duhovno b o g a t kozmopolitski humani
zam koji se djelatno zauzima za slobodu i jednakost (vidi Martha C. Nussbaum, The
Therapy of Desire. Theory and Practice in Hellenistic Ethics, Princeton 1994). Talijanski
filozof Giorgio Agamben razvija Foucaultove uvide o biopolitici, odnosno o nastojan
jima moderne moći da ovlada ljudskim životom suženim na samo životinjsku dimen
ziju. Agamben u središte svojih izvođenja postavlja zoe, goli život (la vita nuda), a ne
život kao bios (životno držanje bogato vrijednošću i smislom), jer paradigmu današ
njeg čovjeka predstavlja "homo sacer", kako je staro rimsko pravo imenovalo čovjeka
kojega je dozvoljeno nekažnjeno ubiti. Novi politički subjekt živi "život koji nije
vrijedno živjeti": to je zatočenik u koncentracijskom logoru ili čovjek kao pokusni
kunić pri transplantaciji organa i genetičkom inženjerstvu (vidi Giorgio Agamben,
Homo sacer. Il potere sovrano e la nuda vita, Torino 1995, p o s e b i c e s. 3).
60. Ovaj Heideggerov izričaj pristaje ovdje vrlo dobro, iako Heidegger izričito tvrdi
da u našem vremenu " n e započinje ništa nova, nego se samo do krajnosti dovršava
(vollendet) o n o staro što j e novomu vijeku već zacrtano" (Martin Heidegger, Unter
wegs zur Sprache, Pfullingen 1959, s. 265). No Heidegger nam j e ujedno postavio i
pitanje: "Jesmo ii mi, koji jesmo, zakasnili? Hi jesmo li mi ujedno ranioci zore (Vorzeit
igen der Frühe) j e d n e posve druge epohe, koja je naše današnje predodžbe o povi
jesti ostavila iza s e b e ? " (Holzwege, op. cit., s. 300-301).
6 1 . Heidegger, naime, u raspravi "Tko je Nietzscheov Zarathustra?" duh osvete
(Geist der Rache) interpretira kao odupiranje volje (Widerwille) vremenu, dakle i
38
Nihilizam kao usud?
39
S Nietzscheom o Europi
40
II.
Rođenje Europe iz duha filozofije
Friedrich N i e t z s c h e
42
Rođenje Europe iz duha filozofije
j e p o g l e d u p r e d s o k r a t s k i p o č e t a k g r č k e filozofije v e ć p o s v e n a
liniji kasnije p l a t o n o v s k o - a r i s t o t e l o v s k e r a z r a d b e , pa n e m a dvojbe
d a j e p r o j e k t s a m o s p o z n a j e čovjeka k a o s u b j e k t a artikulacijski
princip svekolikoga g r č k o g razumijevanja E u r o p e . Utoliko je grč
4
ka filozofija p a r a d i g m a e u r o p s k o g a d u h a za sva v r e m e n a , prem
da taj d u h u njoj nije o b j e l o d a n j e n u č i s t o m obličju v e ć s a m o u
vidu p a n h e l e n s k o g p r o g r a m a . J e r ni Platon niti Aristotel nisu na
p o s e razmišljali o Europi, niti opširnije razvijali m i s a o o razlici
i z m e đ u E u r o p e i Azije - koju je na neki način navijestio v e ć Anaksi-
m a n d a r prvim zemljovidom svijeta - n e g o su se zadovoljili sas-
ma a p s t r a k t n i m filozofijskim o d r e d b a m a , držeći da t e o r i j s k o nas-
trojenje kojega su p r e d s o k r a t o v c i poistovjetili s filozofijom 5 - nije
o b i č n a n a r a v n a d i s p o z i c i j a s t a n o v i t e s k u p i n e ljudi n a j e d n o m
mjestu, n e g o svjestan izbor ili odluka g r č k o g čovjeka da o sebi
s a m o m u i svijetu o k o s e b e misli i govori na j e d a n p o s v e o d r e đ e n
n a č i n . 6 Ne s a m o š t o Platon i Aristotel nisu d o s t a t n o akcentuirali i
razjasnili e u r o p s k u značajku g r č k o g a m i s a o n o g iskustva b i t k a ,
n e g o nisu čak ni pokušali to iskustvo izričito d o v e s t i u svezu s
e u r o p s k i m d u h o m . Stoga s e n e t r e b a čuditi š t o ideja E u r o p e nije
n a m a h zablistala p u n i m sjajem na političkom n e b u E u r o p e , i š t o
e u r o p s k i n a r o d i unaprijed po pravilu nisu pokazivali veliko zani
manje i razumijevanje za nj, n e g o ih j e najčešće t e k ex post t r e b a
lo pridobivati i osviješćivati. U svakom slučaju, ideja E u r o p e zacije
lo nije nailazila na isti odjek u različnim povijesnim o k o l n o s t i m a .
Čak je p o t r e b a za njom o b i č n o bila u r a s k o r a k u sa svagdanjim
r e a l n o s t i m a života. U času pogibelji od izvanjskog neprijatelja,
t a d a k a d a je prijetila velika n e d a ć a ili p r o p a s t , ali i k a d a su nu
tarnji prijepori ugrožavali zajednički o p s t o j , svijest o d u h o v n o m
j e d i n s t v u E u r o p e narastala je i dobivala na v a ž n o s t i , da bi u mirn
o d o p s k i m uvjetima, u r a z d o b l j i m a r e l a t i v n a smiraja i p o č i n k a
blijedjela i zamirala. Slučaj je h t i o da ideja E u r o p e odigra v a ž n u
u l o g u u najkritičnijim t r e n u c i m a e u r o p s k e p o v i j e s t i , i u s t a r o
d o b a , u vrijeme grčko-perzijskih vojni, i u novije vrijeme barbar
skih devastacija i t u r s k i h o p s a d a i osvajanja, služeći ne s a m o kao
o p ć a p o d l o g a n e g o i k a o mobilizacijski p r i n c i p pri oblikovanju
o d g o v a r a j u ć i h o b r a m b e n i h političkih s a v e z a . 7
43
S Nietzscheom o Europi
44
Rođenje Europe iz duha filozofije
45
S Nietzscheom o Europi
46
Rođenje Europe iz duha filozofije
da je o v o H e g e l o v o t u m a č e n j e p o s v e m a u skladu s P l a t o n o v i m
tumačenjem toga najvažnijega i najznačajnijega zapisa na
A p o l o n o v o m h r a m u u Delfima. U j e d n o m od najranijih dijaloga,
u Harmidu, djelu koje je p o s v e t i o raspravljanju o r a z b o r i t o s t i (soph-
rosyne: u m j e r e n o s t , samosvladavanje), Platon j e , n a i m e , iznio miš
ljenje da " S p o z n a j s e b e s a m a " (gnothi seauton) z n a č i isto š t o i
"Budi r a z b o r i t " (to sophronei); š t o v i š e , izričito je u s t v r d i o da je
" p o z n a v a n j e s e b e s a m a " (gignoskein heauton) s a m o d r u g o i m e za
" r a z b o r i t o s t . " I zaključio: "Upravo onaj t k o je r a z b o r i t j e d i n i će
p o z n a v a t i s e b e (ho sophron monos autos heauton gnosetai) i bit će
s p o s o b a n preispitati s e b e i š t o zna i š t o n e , a na isti način će moći
r a z m o t r i t i i š t o drugi znaju i š t o misle da znaju i š t o d o i s t a znaju,
ili što misle da znaju a ne znaju - nitko drugi to n e ć e m o ć i . Očito
da je i biti r a z b o r i t (to sophronei) i r a z b o r i t o s t (sophrosyne) i s a m
s e b e p o z n a t i (heauton auton gignoskein), znati i š t o se z n a i š t o se
ne zna."23
Pri t o m u Hegel u o p ć e nije d o v o d i o u pitanje m o g u ć n o s t tak
va razumijevanja. Ni za s e b e ni za svoje p r e d š a s n i k e . Nije p u n o
razmišljao koliko je u o p ć e p e r t i n e n t n o i l e g i t i m n o govoriti o Eu
ropi i e u r o p s k o m d u h u k a o j e d i n s t v e n u obličju. Uzimao je s a m o r a
zumljivim da je d o s t a t n o biti s a m o k o n z e k v e n t a n u t o m smislu,
p o t v r đ u j u ć i o s n o v n u h e u r i s t i č k u p e r s p k e t i v u t o g a d u h a . Iako j e
d o b r o z n a o z a o p s t o j z n a t n i h razlika m e đ u p o j e d i n i m dijelovima
E u r o p e - i u naravnim b o g a t s t v i m a i u stupnju razvića - te da je
u d i o p o j e d i n i h e u r o p s k i h n a r o d a u e u r o p s k o m zbivanju više no
različan, Hegel je ipak n e d v o j b e n o r a č u n a o s t i m da E u r o p a k a o
cjelota posjeduje n e k e navlastite crte, s t a n o v i t e p o s e b n e o s o b i n e
po kojima se razaznaje i p o m o ć u kojih se održava i d e n t i t e t njezi
na povijesna opstoja i djelovanja. Nije vidio nikakvu p r e p r e k u u
t o m u š t o j e stalno iznovice upućivao n a načelnu distinkciju izme
đu a n t i k e i m o d e r n o g v r e m e n a . 2 4 D r ž a o je da E u r o p a čini j e d i n
stveni d u h o v n i složaj, u n a t o č m n o g i m k o l e b a n j m a i velikim o d s t u
panjima, kao š t o i Azija oblikuje cjelovitu figuraciju d u h a , u n a t o č
svim različnim lokalnim k o l o r i t i m a .
Iz Hegelovih kratkih n a p o m e n a rasutih diljem njegova i m p o
z a n t n a djela, d o s t a t n o j a s n o proistječe z a š t o je p o j a m samosvijes-
47
S Nietzscheom o Europi
ti n e r a z d v o j n o u svezi s i d e j o m E u r o p e , z a š t o je on ključ r a z u m i
jevanja e u r o p s k o g a d u h a . Ili t o č n i j e , z a š t o je pojam s u b j e k t a koji
refleksijom uspostavlja s e b e s a m a najvažnija karika u lancu poj
m o v a koji v o d e n a t r a g t o m d u h u . I t o u n a t o č t o m u š t o stari Grci
25
j o š nisu p o s v e m a razvili s p e k u l a t i v a n p o j a m samosvijesti. Pos
rijedi je a u t e n t i č n a d u h o v n a n a s t r o j e n o s t koja je ostala skrovita i
n e d o s t u p n a istočnjačkoj m u d r o s t i , z a p r a v o j e d n o n o v o shvaća
nje u m n o s t i š t o su ga t e k Grci namrijeli čovječanstvu. 2 6 Europski
je d u h prije svega i iznad svega "samosvijesni u m " , taj d u h je
p o n a j p r i j e z a o k u p l j e n s a m i m s o b o m , bavi s e svojom v l a s t i t o m
m i s a o n o m d j e l a t n o š ć u . Njegov j e z n a k r a z a z n a v a n j a s a m o o g -
raničenje i s a m o o d r e đ e n j e . A to znači da je e u r o p s k o mišljenje u
osnovi s a m o r e f l e k s i v n o , da p o č i n j e i ustrajava k a o mišljenje miš
ljenja.27 Utoliko je Hegel s p r a v o m i s t a k n u o o t k r i ć e b e s k o n a č n e
vrijednosti d i m e n z i j e subjektivnosti k a o e p o h a l n o e u r o p s k o iz-
n a š a š ć e . Doista je samosvijest p o l a z n a i najčvršća t o č k a o s l o n c a
e u r o p s k o g a d u h a i b e z pojma subjekta ne m o ž e se zamisliti neču
ven humanistički p a t o s t o g a d u h a u svom njegovom sjaju i veliči
n i . 2 8 Ako u o p ć e h o ć e m o shvatiti e u r o p s k i d u h , m o r a m o poći o d
t o g a da je s a m o u t e m e l j e n j e njegova o s n o v n a z a d a ć a i skrb, 2 9 da
je to d u h koji sa m s e b e p o s r e d u j e i koji z n a da je vlastiti proiz
v o d . H e i d e g g e r o v i m riječima: "Svako p r a v o o s l o b o đ e n j e nije,
m e đ u t i m , s a m o i z l a ž e n j e (Ausbrechen) iz o k o v a i o d b a c i v a n j e
sveza, o n o j e prije t o g a novo o d r e đ e n j e biti s l o b o d e . Sada slo-
b o d n o s t ( F r e i s e i n ) z n a č i d a čovjek u m j e s t o i z v j e s n o s t i s p a s a
m j e r o d a v n e za svaku istinu stavlja t a k v u i z v j e s n o s t na o s n o v i
koje i u kojoj s a m p o s t a j e svjestan s e b e k a o bića koje na taj način
30
sebe sama postavlja na sebe." Ova n a g l a š e n a s a m o u v j e r e n a
n a s t r o j e n o s t e u r o p s k o g d u h a vrijedi u o b a m o g u ć a pravca: i za
t e o r i j s k o i za p r a k t i č n o područje, svejedno je li u smislu njihova
j e d i n s t v e n a o d r e đ e n j a ili u smislu njihova n a č e l n a razlučivanja.
Taj d u h ne t r p i nikakva izvanjska ograničenja, ne povija se p r ed
kalo/om m r a č n o m , n e p r o z i r n o m silom, n i š t a n e m o ž e odoljeti
njegovoj s t v a r a l a č k o j s l o b o d i , o s o b i t o r a z o r n o m r a d u njegova
r a z u m a . 3 1 U i m e t o g d u h a čovjek p r e u z i m a p o s v e m a š n j u o d g o
32
v o r n o s t za svoj život, postaje vlastiti g o s p o d a r . Na p u t u s a m o o -
48
Rođenje Europe iz duha filozofije
49
S Nietzscheom o Europi
50
Rođenje Europe iz duha filozofije
43
polja ljudske s l o b o d e . U n a t o č svim razlikama i z m e đ u a n t i č k o g
44
i m o d e r n o g razvića ipak je u e u r o p s k o m svijetu odvajkada sve
n a č e l n o bilo u s m j e r e n o j e d n o m cilju: u v e ć a n j u b o g a t s t v a ljud
s k o g života, z a p r a v o s v e s t r a n o m razvijanju svih ljudskih dispozici
ja, š t o nigdje d r u g d j e nije ni n a v i j e š t e n o , a n e k m o l i p r e d o č e n o
kao realna povijesna chance čovječanstva.
D o d u š e , veliki idealistički p r o j e k t e u r o p s k o g d u h a nije i z d r ž a o
kušnju v r e m e n a . Ne s a m o š t o se nije ozbiljio kao politički p r o
g r a m n e g o je i k a o filozofijski u z o r d o v e d e n u pitanje. D o š a o je
p o d malj kritike čim je u z d r m a n njegov h u m a n i s t i č k i t e m e l j , čim
j e u z e l a m a h a s k e p t i č n o s t s p r a m čitava naslijeđa f i l o z o f i j e sub
j e k t i v n o s t i . A to se z g o d i l o u b r z o n a k o n Hegelove smrti, k a d a su
filozofija života i egzistencijalistička filozofija g o t o v o o d j e d n o ć
razobličile n a s l i j e đ e n u ideju u m a k a o p u k u h i m e r u . 4 5 Naravski,
t o m u j e išlo n a ruku i n e z a d r ž i v o k r e t a n j e m o d e r n o g a d r u š t v a
p r e m a sve čvršćem sprezanju dijelova u cjelotu, p r e m a sve g r u b
ljoj subordinaciji čovjeka a n o n i m n i m silama i p o r e c i m a . 4 6 Tada je
n a i m e o b j e l o d a n j e n o d a j e u p r a v o o n o š t o čini esenciju e u r o p
s k o g a d u h a i zahvaljujući k o j e m u je taj d u h p o s t i g a o sjajne us
p j e h e na svim poljima l j u d s k o g s t v a r a n j a - o s o b i t o u t e h n i c i ,
z n a n o s t i i industriji - i s t o d o b n o i njegova najvulnerabilnija t o č
47
ka. Posrijedi j e naravski č i s t o u n i v e r z a l i s t i č k o p o i m a n j e ljud
s k o g i d e n t i t e t a koje polazi o d p r e t p o s t a v k e d a j e b o ž a n s k i u m
(logos, nous) utjelovljen u svakomu čovjeku k a o opći k o n a č a n ljudski
u m , te da um koji čovjek t r a ž i u svijetu i stvarima ovoga svijeta
uistinu on s a m m o r a unijeti u svijet, ako stvari t o g a svijeta u o p ć e
trebaju biti u m n e . To shvaćanje ugrožava p r o c e s svagdanjega sin-
g u l a r n o g s u b j e k t a u njegovoj j e d n o k r a t n o s t i i n e p o n o v l j i v o s t i ,
j e r a p s t r a h i r a od m n o š t v a i raznolikosti r e a l n o g života i n a m e ć e
logičku s h e m u mišljenja p r e m a kojoj je u m n a spoznaja n u ž n o i
o p ć e v a l j a n o spoznaja o p ć e g . Tako se devalvira s i n g u l a r n o , daje
se p r e d n o s t istom nad različitim, postuliraju n o r m e i mjerila p o d
koje t r e b a s u p s u m i r a t i p o j e d i n a č n e slučajeve. Riječju, u z i m a se
za g o t o v o da je p o j e d i n a č n o neuhvatljivo i neshvatljivo, j e r kao
j e d n o s t a v n o i nedjeljivo protuslovi o p ć e m obličju svakoga o d r e
đ e n o g j e z i č n o g izričaja, p a s e p o d r u č j e k o n k r e t n e individualnos-
51
S Nietzscheom o Europi
52
Rođenje Europe iz duha filozofije
p o j e d i n c u k a o m i k r o k o z m i č k o m u zrcalu m a k r o k o z m o s a , t a d a s e
m o d e r n a s u b j e k t i v n o s t u s v a k o m slučaju odlikuje k a o samovolj
ni m i k r o k a o s u p o m u t n j i , n e p r i s t u p a č n o j p o j m o v i m a u m a . Speci
jalizirali s m o se za s u b j e k t i v n o s t u b i t n o m u z b o g t o g a jer, čak
k a d a b i s m o htjeli, ne b i s m o mogli vjerovati u s m i s a o i d o b r u
nakanu cjelote."52
Nakon t o g a n a č e l n o g a filozofijskog osporavanja - koje je naj-
euforičnije p o t a k n u o i u m n o g o m e t r a j n o obilježio Friedrich Niet
z s c h e z l o s l u t n i m navještajem d o š a š ć a e u r o p s k o g a nihilizma - nije
t r e b a l o d u g o čekati i na kritike d r u g e v r s t e , p o s e b i c e sa stajališta
p o j e d i n i h d r u š t v e n i h z n a n o s t i . Tako j e v e ć p o č e t k o m d v a d e s e t i h
g o d i n a o v o g a stoljeća Max W e b e r o d v a ž n o u p o z o r i o n a p r o b
l e m a t i č n o s t z a p a d n j a č k o g racionalizma, i t o o č i t o u s u p r o t Hege-
lu i njegovoj o d v e ć pozitivnoj ocjeni s l o b o d a r s k o g a značaja eu
r o p s k o g d u h a . Zahvaljujući njegovu u p o z o r e n j u ideja j e E u r o p e
j a m a č n o p o s t a l a p u n o realističnija, ako v e ć nije i p o s v e m a izgu
bila svoj negdanji sjaj i privlačnost. U z n a m e n i t o m u p r e d g o v o r u
dragocjenim komparativno-povijesnim konsideracijama protes
t a n t s k e e t i k e i g o s p o d a r s k e e t i k e velikih religija s t a r o g a Istoka, 5 3
taj j e veliki s o c i o l o g s f a s c i n a n t n o m o š t r o u m n o š ć u o p i s a o niz
pojavnosti e u r o p s k o g a racionalizma u r a z n i m p o d r u č j i m a života
društva, prije svega u kapitalističkoj organizaciji s l o b o d n o g a r a d a
- naglašujući da t a k o n e š t o nikada prije i nigdje nije p o s t o j a l o -
da bi svoju istraživačicu z a d a ć u izričito formulirao p i t a n j e m : za
š t o j e taj racionalizam svojstven s a m o Z a p a d u i k a k o j e d o š l o d o
t o g a d a s e o n razvije s a m o n a Z a p a d u ? 5 4 P r i t o m s e W e b e r nije
u p u š t a o u p o m n i j u analizu naravi s a m o g a t o g obličja r a c i o n a l
n o s t i , n e g o se ograničio na ispitivanje k a u z a l n o g n e k s u s a koji je
o m o g u ć i o njegov trijumf. Nije se služio n i k a k v o m r e d u k t i v n o m
e k s p l i k a t i v n o m s h e m o m , n e g o je v o d i o r a č u n a o s l o ž e n o s t i soci
j a l n o g razvića, p o s e b i c e o miješanju i p r e p l e t a n j u različnih poja
va i o d n o š e n j a . No nije očekivao ništa d o b r o od t o g razvića - ne
s a m o š t o s e nije z a n o s i o m o g u ć n o š ć u socijalnog p r e p o r o d a n e g o
j e š t o v i š e s a s m a pesimistički g l e d a o n a b u d u ć n o s t čovječanstva. 5 5
53
S Nietzscheom o Europi
56
ma s v e o p ć e g a p r o c e s a racionalizacije ljudskog života, valja reći
da je t e k s u v r e m e n a filozofija uistinu raskinula s idejom E u r o p e ,
b u d u ć i da je radikalizirala kritiku subjekta kao s a m o s v j e s n o g a i
s a m o o d g o v o r n o g a bića u liku čovjeka, o s o b n o s t i i p o j e d i n c a . Ovo
n a p o s e vrijedi z a tzv. p o s t m o d e r n u f i l o z o f i j u koja j e u g l a v n o m
s a m o d e s t r u k t i v n a reakcija n a t r a d i c i o n a l n u f i l o z o f i j u (idealis
tičkog) u m a od Platona do Hegela. Posrijedi je vodeći pravac su
v r e m e n e francuske f i l o z o f i j e n a s t a o p o d okriljem tzv. n e o s t r u k -
t u r a l i z m a k a o posljednji i z d a n a k k l a s i č n o g etnologijsko-lingvis-
t i č k o g a s t r u k t u r a l i z m a , ali i p o d s n a ž n i m utjecajem N i e t z s c h e o v e
i Heideggerove genealogijske rekonstrukcije filozofije svijesti i
s u b j e k t i v n o s t i . 5 7 P r o g r a m a t s k e ciljeve o v o g a p r a v c a izložio je
ponajprije Jean-François Lyotard u p o p u l a r n o m spisu La condition
postmoderne.58 Njezina se izrazita a n t i e u r o p s k a o s n o v n a orijenta
cija o g l e d a u t o m u š t o je eksplikativnu p a r a d i g m u života i ljuds
k o g o p s t a n k a potražila u j e d n o j drugoj dimenziji od o n e na kojoj
se temelji ideja subjekta. Na t r a g u n e k i h radikalnih N i e t z s c h e o v i h
uvida, ali zacijelo i p o d m u č n i m d o j m o m t r a g i z m a novije e u r o p
ske povijesti 5 9 m n o g i predstavnici p o s t m o d e r n e f i l o z o f i j e (ponaj
prije Foucault, D e l e u z e , Derrida i Lyotard, iako s a m o ovaj zadnji
s e b e nazivlje p o s t m o d e r n i s t o m , d o č i m oni p r e t h o d n i odbijaju
svaku svezu i s n e o s t r u k t u r a l i z m o m ) s l o ž n o objavljuju kraj tran
s c e n d e n t a l n o g s u b j e k t a . Za njih je taj s u b j e k t mrtav, k o n a č n o i
n e p o b i t n o . Priznaju da je načelo s u b j e k t i v n o s t i teorijski i prak
t i č n o iscrpljeno, da n e p o v r a t n o p r i p a d a p r o š l o s t i . Iz njihovih lu
cidnih i stilski b r a v u r o z n i h zamjedbi p r o i s t j e č e d a j e herojska faus-
tovska pustolovina europskoga duha neslavno o k o n č a n a . 6 0 ne
s a m o š t o s u b j e k t nije a p s o l u t n i g o s p o d a r svojega o p s t a n k a , j e r
ne m o ž e utemeljiti i legitimirati s e b e s a m a , to j e s t proizvesti s e b e
kao e g z i s t e n t a n svijet, n e g o on nije ni p o u z d a n p o s r e d n i k izme
đu o p ć e g u m a i n e - u m a u čovjeku, j e r ne m o ž e zajamčiti primje
r e n o razumijevanje svojih m n o g o s t r u k i h o d n o š e n j a ni na području
s p o z n a j e niti na p o d r u č j u djelovanja. 6 1 Zaključuje Seyla Benha-
bib: "U analitičkoj filozofiji, u s u v r e m e n o j h e r m e n u t i c i i u fran
cuskom p o s t s t r u k t u r a l i z m u paradigma svijesti n a d o m j e š t a se para
d i g m o m j e z i k a . Iz te z a m j e n e paradigmi p r o i s t j e č e da se u središtu
54
Rođenje Europe iz duha filozofije
55
S Nietzscheom o Europi
56
Rođenje Europe iz duha filozofije
70
nja b i t k a i pitanja n o r m i , pitanja tzv. e g z i s t e n c i j e " , t a k o isto
n e ć e p o m o ć i n i n e d a v n o prvi p u t objavljeno H e i d e g g e r o v o
neočekivano hrabro i otvoreno upozorenje europskim narodima
iz iste g o d i n e da m o g u o p s t a t i p r e d navalom azijatske pogibelji
s a m o p o d u v j e t o m da prevladaju " v l a s t i t o iskorjenjivanje i ko
m a d a n j e . " 7 1 Stvar nije u t o m u š t o d a n a š n j a E u r o p a j o š uvelike
z a o s t a j e za svojim najvišim ciljevima, š t o j o š ni izdaleka nije rea
lizirala svoje i s k o n s k e intencije, n e g o š t o su ti ciljevi d u b i o z n i i
nesigurni, š t o su od p o č e t k a j e d n o s t r a n o univerzalistički postav
ljeni n a s p r a m b o g a t s t v a i raznolikosti n e p o s r e d n a ljudskog živo
t a , pa je njihov nasilni značaj j e d n o m m o r a o biti demistificiran.
Nije nikakvo č u d o š t o oni d a n a s služe s a m o j o š k a o r e t o r s k i u k r a s
u b o r b i o k o m o ć i . Ideja E u r o p e nije s a m o p r a k t i č k i p o h a b a n a ,
n e g o je i teorijski devalvirana i obesmišljena, njezin iskonski smi
s a o n i k o g a više ne obvezuje i ne o h r a b r u j e . A to znači da je d a n a s
p o s v e z a l u d n o i n e p r i k l a d n o p o z i v a t i s e n a e u r o p s k i d u h ili
prisezati na e u r o p s k e vrline i vrijednosti. N e m a smisla p o d s j e ć a t i
e u r o p s k e m o ć n i k e n a klasično filozofijsko n a s l j e đ e , o p o m i n j a t i
ih da se d r ž e e u r o p s k i h mjerila ljudskosti. 7 2 Prije bi priličilo da im
valerijevski prezrivo d o v i k n e m o k a k o su oni s a m o bijedni g r o b a r i
73
j e d n o g a d a v n o v e ć o b e z d u š e n a i o b e z l i č e n a svijeta...
Danas zacijelo ne m o ž e m o više o k r e t a t i glavu p r e d prikriveno
nihilističkim z a č e t k o m e u r o p s k e povijesti, niti p r e d njezinim otvo
r e n o nihilističkim i s h o d o m . Oboje s u n a m v e ć p o d o s t a ugrozili
m i r i s p o k o j , u s t o š t o su s t r a h o v i t o o b r e m e n i l i n a š u svijest i
savjest. E u r o p a nije s a m o n e d o v r š e n i n e g o i nedomišljeni projekt
samooslobođenja i samoodređenja čovjeka, ne samo imajući u vidu
njezinu sadanju realnost, n e g o i njezino najviše o d r e đ e n j e . Sto
ga ne dolazi u obzir nikakav p o v r a t a k starim vrijednostima; nije
m o g u ć a nikakva antikvarna restitucija klasičnoga h u m a n i s t i č k o g
i d e a l a ! 7 4 Ne m o ž e m o više nekritički slijediti naivnu iluminističku
iluziju p o s v e m a š n j e g o s l o b o đ e n j a čovjeka od t e r e t a p o v i j e s n o g
75
nasljeđa, o s o b i t o ne m o ž e m o više l a k o m i s l e n o inzistirati na čisto
u n i v e r z a l i s t i č k o m poimanju ljudskog i d e n t i t e t a , š t o j e e u r o p s k a
filozofija n a m e t n u l a svojim o t k r i ć e m o b r a z l a g a j u ć e g ili u t e m e -
ljujućeg mišljenja. 7 6 Nije više m o g u ć e p o d r ž a t i zahtjev za oslo-
57
S Nietzscheom o Europi
58
Rođenje Europe iz duha filozofije
Bilješke
1. U prilog tvrdnji, vidi primjerice temeljne programatske knjige: Ralph Dahrendorf,
Plaidoyer für die Europäische Union, München 1973; Peter Bender, Das Ende des
ideologischen Zeitalters, Berlin 1981 ; Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrsg.),
Wege zur Europäischen Union, Bonn 1986.
2. Bliži podaci o tomu, kao i o drugim važnim detaljima, mogu se naći u knjizi Denisa
de Rougemonta, Vingt-huit siècles d'Europe. La conscience européene à travers les
textes d'Hésiode à nos jours, Paris 1961, kao i u knjigama Edgar Morin, Penser l'Europe
(Paris 1987); Konrad Paul Liessmann, Der Aufgang des Abendlandes. Eine Rekonstruk-
tion Europas (Wien 1994).
3. Hans-Georg Gadamer, "Die griechische Philosophie und das moderne Denken",
Gesammelte Werke, Bd. 6: Griechische Philosophie II, Tübingen 1985, s. 3.
4. Daje grčka paradigma predodređujuća, obvezujuća i još uvijek važeća paradigma
europske kulture, vidi Johannes Lohmann, "Über den paradigmatischen Charakter
der griechischen Kultur", u Dieter Henrich/Walter Schulz/Karl-Heinz Volkmann-
Schluck, Die Gegenwart der Griechen im neueren Denken. Festschrift für Hans-Georg
Gadamer zum 60. Geburstag, Tübingen 1960, s.171-187. No, već je to uvjerljivo
pokazao i Werner Jäger u znanoj knjizi Paideia. The Ideals of Greek Culture I, Oxford
1939, osobito s. XII-XXIX. Shvaćanje o vrijednosti i značaju grčke kulture Jäger je
iznio i u nizu priloga u zbirci Humanistische Reden und Vorträge, Berlin 1960, naročito
u odjeljku "Kulturidee und Griechentum", s. 117-129.
5 . 0 podrijelu i domašaju razlike između praktičnoga i teorijskoga načina života, kao
i o filozofijskoj idealizaciji ovoga posljednjeg opširno raspravlja Werner Jäger, Über
Ursprung und Kreislauf des philosophischen Lebensideals, Berlin 1928. Vidi i Werner
Jäger, "Die Griechen und das philosophischen Lebensideal", Humanistische Reden
und Vorträge, op. cit., s. 222-239.
6. Da je filozofija po svojoj filijaciji i u svojoj biti grčka ne zato što su je Grci izmislili,
nego stoje Grke najdublje pogodila "stvar" koja se označuje tim imenom, trajanje
uvid Martina Heideggera: "Riječ philosophia govori nam da je filozofija nešto što
ponajprije određuje egzistenciju grštva. I ne samo to - philosophia - određuje i
najunutarnjije osnovne značajke zapadnjačko-europske povijesti... Stav da je filozo
fija u svojoj biti grčka ne govori ništa drugo doli to da su Zapad i Europa, i samo oni,
izvorno 'filozofijski' u svom najunutarnjijem povijesnom tijeku" (Martin Heidegger,
Was ist das - die Philosophie?, Pfullingen 1976, s. 6-7). Na veliko značenje ove
Heideggerove teze i na neutemeljenost invektiva da iz nje progovara neki navodno
neobuzdani eurocentrični šovinizam, upozoruju Reiner Thurner, "Der Rückgang in
der Grund des Eigenen als bedingung für ein Verstehen des Anderen in Denken
Heideggers" i Helmuth Vetter, "Ursprung und Widerholung. Überlegungen in An
schluss an Heidegger Vortrag Was ist das - Philosophie?", u Hans-Helmuth Gander
(Hrsg.), Europa und die Philosophie, Frankfurt/M 1993, s. 130, 179.
7. Vidi neprevladanu povijest ujedinjenja Europe: Bernard Voyenne, Histoire de l'idée
européene, Paris 1964. Jedno propitivanje aktualnosti ove ideje sprovodi Pierre Be
har, Une géopolitique pour l'Europe. Vers une nouvelle Euroasie?, Paris 1992.
59
S Nietzscheom o Europi
60
Rođenje Europe iz duha filozofije
Ernst Jünger je ove spekulativne Hegelove uvide politički "usitnio" i preveo u nape
t o s t između slobode ("Zapad") i prisile usuda ("Istok"). Tako, između ostalog, piše:
'Ćutimo silu težine toga kontinenta, čujemo zveckanje lanaca s Kavkaza. Perzijski
kraljevi i njihovi satrapi, šahovi i kanovi, predvodnici neizmjernih odreda i kolona
vojske, nad kojima se uzdižu čudni stijegovi, konjski repovi, zmajevi, crvena sunca,
srpovi, polumjeseci -sijali bi strah gdje god bi se pojavili, dokbi požari bojili nebo
u crveno" (Ernst Jünger, Der Gordische Knoten, Frankfurt/M 1953, s. 5). Duboku j e
kritiku ovejüngerove zablude ispisao veliki znalac tradicija i kultura Istoka Julius
Evola (vidi Julius Evola, lOperaio nel pensiero di Ernst Jünger, Roma 1998, s. 149-151).
Čuđenje zbog ovoga Jüngerova "iskliznuća" tim je veće jer je i sam Jünger iskusio
propast jedne "zapadnjačke" predrasude spram naroda Istoka. Riječ je o prvom
susretu s Hrvatima, tijekom njegova boravka u Dalmaciji 1932. godine. Piše: "Pre
dočavao sam Hrvate otprilike onako kao što žive kod nas u sjećanju na Sedmogodiš
nji r a t - kao vrstu bestidnih barbara dugačkih brkova i smrknutih pogleda. Na naše
iznenađenje, umjesto toga naišli smo na ljubazan, radišan i kultiviran narod. Bilo nam
je u g o d n o susresti se s patrijarhalnim elementom š t o je kod nas iščezao još od
vremena praotaca. Uskoro nam je iz brojnih opažanja postalo jasno da na ovoj obali
još živi staro, doraslo uređenje" (ErnstJünger, "Dalmatinischer Aufenthalt", Blätter
und Steine (1934), u Werke, Tagebücher IV. Reisetagebücher, Stuttgart 1960, s. 11).
2 1 . U dobre antologije ta je određenja skupio publicist Paul Michael Lützer. Vidi
Europa. Analysen und Visionen Romantiker, Frankfurt/M 1982; Plädoyers für Europa.
Stellungsnahmen deutschsprachiger Schriftsteller 1915-1949, Frankfurt/M 1987.
22. Hegel, Vorlesungen über die Philosophie der Geschichte, s. 291-292,410-411.
Cfr. također Grundlinien der Philosophie des Rechts, s. 465; System der Philosophie
III, SW 10, s. 25; Vorlesungen über die Geschichte der Philosophie I, SW 17, s. 4 5 . 0
smislu g n o m e "Spoznaj sebe sama", vidi Werner Beierwaltes, Selbsterkenntnis und
Erfahrung der Einheit - Plotins Enneade V 3 , Frankfurt/M 1991, s. 77-93. Na svezu
Apolonova izrijeka i Pindarove zapovijedi, upozoruje posebno Adrian Peperzak,
Selbsterkenntnis des Absoluten. Grundlinien der Hegeischen Philosophie des Geistes,
Stuttgart/Bad Cannstatt 1987, s. 36-37. Mario Untersteiner, jedan od najznačajnijih
proučavatelja sofistike, misli da grčku civilizaciju u njezinom kontinuiranom stoljet
nom nastojanju da pomogne čovjeku spoznati sebe sama i tomu adekvatno biti on
sam, m o ž e m o odrediti kao "antropodiceju." Untersteiner označuje ovim izričajem
čovjekovo htijenje da "sebi i iz sebe opravda svoj opstoj u svijetu" (Mario Unterstein-
er, "Spiritualité greca e spiritualité humana", Scritti minori. Studi di letteratura e
fllosofia greca, Brescia 1971, s. 1). U studiji "Goetheova helenska obzorja" ukazali
smo na formativni i informativni značaj Apolonova izrijeka i Pindarove zapovijedi za
Goetheovo najhelenskije djelo Iphigenie: ljudska duša kadra je naporom svoje vlasti
te snage, ne očekujući pomoć božje mudrosti, približiti se božanstvu, vidi Mario
Kopić, "Goetheova helenska obzorja", Dubrovnik, 3/1999, s. 177-182.
2 3 . Platon, Harmid 164E-165A. Uz ovo, vidi Karen Gloy, "Piatons Theorie der episte-
me hautes im Charmenides als Vorläufer der modernen Selbsbewusstseins-theo-
rien", Kant-Studien 77/1986, s. 137-164. Karen Gloy nam u ovoj izvrsnoj studiji
61
S Nietzscheom o Europi
62
Rođenje Europe iz duha filozofije
63
S Nietzscheom o Europi
64
Rođenje Europe iz duha filozofije
65
S Nietzscheom o Europi
66
Rođenje Europe iz duha filozofije
67
S Nietzscheom o Europi
68
Rođenje Europe iz duha filozofije
70. Edmund Husserl, Die Krisis..., s. 347. Češki fenomenologjan Patočka pak uzrok
krize Europe ne vidi primarno huserlijanski u polovičnosti i nedostatnoj radikalnosti
teorijskog uvida (Einsicht), nego u t o m u da se znanost okrenula od obvezujućega i
odgovornoga samooblikovanja poradi teorijskog i tehničkog uspjeha. Posrijedi je
dakle poglavito kriza čovjekove egzistencije koju je, između ostalog, prouzrokovala
moćnija dominacija znanosti: "Ideal teorijske refleksije koji zna s definitivnom jas
noćom razlučiti ono što pretpostavlja, misli i sluti, vjerojatno nije moguće realizirati,
no ostaje vrijediti kao stremljenje za maksimalnom jasnoćom i navještaj mogućnosti,
p u t života prema istini i u istini, kojim filozofija i znanost koračaju" 0an Patočka,
"Europa und Nach-Europa", Ketzerische Essais zur Philosophie der Geschichte, Stut
tgart 1988, s. 208-209). O mogućoj svezi Husserlova "nadracionalizma" i Nietzs
cheova "prekočovjeka", vidi Rudolf Boehm, Von Gesichtpunkt der Phänomenologie,
Den Haag 1968, s. 217-236.
7 1 . Martin Heidegger, "Europa und die deutsche Philosophie", u Europa und die
Philosophie, s. 31.
72. U drugom eksplikativnom kontekstu, vidi Mario Kopie, "Le peuple croate, la
nation e t l'(im)pouvoir", Migrations littéraires, Paris 21/1992, s. 33-41.
73. Cfr. Paul Valéry, "La crise de l'esprit", VariétéI, Paris 1924, s. 11-21,24-26,30-31,
38-44, 54-55. Također vidi razgovor Bogdana Radice s Valéryem u Agonija Evrope,
Beograd 1940, s. 117-129. Na neke dodirne točke Valéry-Husserl-Heidegger skreće
pozornost Jacques Derrida u knjižici De l'esprit. Heidegger et la question, Paris 1987,
s. 9 4 , 9 7 . U knjižici Drugi pramac, Derrida ukazuje daje stara Europa iscrpila moguć
nost diskursa i protudiskursa o svojoj vlastitoj identifikaciji. Možda stvaranje, potvr
da, prisuće identiteta u sebi poprima svagda osnovno obličje pramca: izbočeni vrh i
kapitalizirajuća zaliha. Od Hegela do Valéryja, od Husserla do Heideggera, u n a t o č
razlikama koje razdvajaju te velike uzore, ovaj je tradicionalni diskurs jedan mode
ran diskurs. Datira od onoga časa iz kojega se Europa vidi na obzorju, od neizbježnosti
njezina kraja. Primjeraki primjeran, to je većjedan tradicionalan diskurs modernosti,
diskurs anamneze, uzrokovan ovim okusom kraja, možda čak i smrti: "No, mi mora
mo odgovarati za ovaj diskurs moderne tradicije. Kapitalizirajuće sjećanje koje čuva
mo o njemu jest također i odgovornost za t o nasljeđe" (Jacques Derrida, Lautre cap,
Paris 1991, s. 32).
7 4 . 0 kraju humanizma vidi Heideggerom inspiriran znameniti tekstjacquessa Der-
ride "Les fins de l'homme", Marges de la philosophie, Paris 1972, s. 129-164. O tomu
da ovaj tekst predstavlja manifest "postizma", želi posvjedočiti zbornik Phillipe
Lacoue-Labarthe i Jean-Luc Nancy, Les fins de l'homme. A partir du travail de Jacques
Derrida, Paris 1981.
7 5 . 0 t o m u da se između pojmova "prosvjetiteljstvo" i "oslobađanje" može povući
znak jednakosti, vidi Harald Holz, Vom Mythos zur Reflexion, Freiburg-München 1975,
s. 24,32, 46.
76. U t o m je svjetlu osobito virulentna opaska Petera Sloterdijka da filozofima "koji
teže krajnjem utemeljenju ništa ljudsko nije strano, samo pod uvjetom daje a priori"
(Peter Sloterdijk, Zur Welt kommen - Zur Sprache kommen, Frankfurt/M 1988, s. 60).
69
S Nietzscheom o Europi
77. Da sloboda ne može biti nešto što je jedino ljudsko, naglašuje Martin Heidegger:
"Prvotna (das anfängliche) bit slobode skriva se u zapovijedi koja smrtnicima daje
misliti ono s t o j e najvrednije promišljanja. Stoga sloboda nikada nije nešto samo
ljudsko, baš kao što nije ni nešto samo božansko; j o š je manje puki odslik njihova
susjedstva" (Martin Heidegger, Mto heisst Denken?, Tübingen 1971, s. 153). A upravo
stoga stoje, napose u novovjekovnoj metafizici, bila shvaćena kao isključivo ljudska,
stoje bila čvrsto "prikovana (angenagelt)" za subjektivnost ljudskog subjekta, slobo
da je - "bitkovnopovijesno-prvotno (seynsgeschitlich-anfänglich)... izgubila svoju
ulogu. Jer, bitak (Seyn) je prvotnije nego bićevnost (Seiendheit) i subjektivnost"
(Martin Heidegger, Schellings Abhandlung über das Wesen der menschlichen Freiheit,
Tübingen 1971, s. 232). Pitanje o slobodi kako g a j e Heidegger vidio i razmatrao
dosegnut će svoje dovršenje u sljedećim njegovim riječima: "Međutim, dostojanstvo
bitka kao bitka ne sastoji se u tomu da važi kao vrijednost, pa iako i najviša. Bitak
prebiva (das Sein west: bitak sustvuje) tako što on - sama sloboda slobodnoga (die
Freiheit des Freien selbst) - svako biće oslobađa za njega samoga i što mišljenju
ostaje o n o što ima misliti (dem Denken das zu Denkende bleibt)" (Martin Heideg
ger, Nietzsche II, s. 398). Više o Heideggerovoj "topologiji slobode", vidi Luigi Parey-
son, Heidegger: la liberté e il nulla, Napoli 1990; da Heideggerovu filozofiju treba u
cjelini shvatiti kao filozofiju slobode, ambiciozno nastoji formulirati u svom habilita-
cijskom radu Gunter Figal, Martin Heidegger - Phänomenologie der Freiheit, Frank
furt/M 1988.
78. Friedrich Nietzsche, Die fröhliche Wissenschaft 24, KGW V 2, s. 72.
70
III.
Nietzsche u postmoderni
Ono zapovjedničko nešto što puk nazivlje "duhom" hoće biti u sebi i oko sebe
gospodarem i ćuti se kao gospodar: ono ima volju iz mnoštva prema jed
nostavnosti, volju što steže, kroti, žudi za vlašću i zbilja vlada... Snaga duha
da prisvoji strano očituje se u jakom nagnuću da se novo učini sličnim starom,
da se složeno pojednostavni, posve protuslovno previdi ili odbije... Istoj ovoj
volji služi jedan prividno oprečan nagon duha, iznenadno iskrsavajuća odlu
ka za neznanje, za dragovoljno izoliranje, za zatvaranje svojih prozora,
jedno unutarnje Ne ovoj ili onoj stvari, nedopuštanje prilaza, jedna vrsta
obrambenog stanja u odnosu na puno toga što se može znati, zadovoljstvo
tamom, zatvorenim obzorjem, prihvaćanje i odobravanje neznanja.
Friedrich Nietzsche
U r e c e n t n i m filozofijskim r a z g o v o r i m a o p o s t m o d e r n i - š t o zasje
nili su p o s v e sve d r u g e d o n e d a v n e r a z g o v o r e o m n o g i m d r u g i m
m o d e r n i m p o s t - i z m i m a - č e s t o se s p o m i n j e i m e F r i e d r i c h a Ni-
e t z s c h e a . P u n o češće n e g o ime bilo kojega d r u g o g a mislioca iz
bliže i dalje prošlosti. D o d u š e , to spominjanje nije v a z d a o t v o r e
no i n e p o s r e d n o , a nije ni v a z d a d o s t a t n o p r o m i š l j e n o i argu
m e n t i r a n o . Pa ipak, povezivanje N i e t z s c h e o v a i m e n a s p o s t m o -
d e r n o m uvelike je v e ć familijarno i š i r o k o p r o š i r e n o . Za ponajveći
broj s u d i o n i k a s p o m e n u t i h r a z g o v o r a , N i e t z s c h e figurira kao ro-
d o n a č e l n i k filozofijske p o s t m o d e r n e , kao prvi vjesnik, ako ne v e ć
i najznačajniji p r e d s t a v n i k o v o g a n a v l a s t i t o g pravca mišljenja u
s u v r e m e n o j filozofiji. P o k r e t a č t i h r a z g o v o r a n a z v a o je čak Ni-
e t z s c h e a "točilom" (Drehscheibe: o k r e t n i c a , v r t e š k a ) na "ulasku u
p o s t m o d e r n u " . 1 Ova j e denominacija m o ž d a n a t e g n u t a , osim t o g a
š t o j e d o n e k l e n e o d r e đ e n a , n o zacijelo nije p r e t j e r a n a . N i e t z s c h e
71
S Nietzscheom o Europi
72
Nietzsche u postmoderni
73
S Nietzscheom o Europi
74
Nietzsche u postmoderni
75
S Nietzscheom o Europi
76
Nietzsche u postmoderni
77
S Nietzscheom o Europi
78
Nietzsche u postmoderni
od Niezschea, z a š t o ga je z a o b i l a z i o i t a k o u p o r n o p r e l a z i o p r e k o
njegovih instruktivnih uvida, važnije je naglasiti da Lyotard nije
p o k a z a o d o s t a t n o razumijevanje za N i e t z s c h e a čak ni t a d a k a d a
se na njega r e f e r i r a o . Nije slučajno njegovo u p r a v o s p o m e n u t o
evociranje N i e t z s c h e o v a poimanja nihilizma t o l i k o p r o b l e m a t i č n o .
J e r Lyotard je p r o p u s t i o p o z o r n i j e r a z m o t r i t i taj p o j a m i u ranijem
spisu, gdje je t a k o đ e r n a l e t i o na nj. Zadovoljio se krajnje simpli
ficiranom p r i k a z b o m N i e t z s c h e o v a objašnjenja podrijetla " e u r o p
s k o g nihilizma". Povodeći s e z a p o t r e b a m a vlastite s u ž e n e t o č k e
motrilišta, z a o k u p l j e n isključivo e p i s t e m o l o g i j s k i m pitanjima, Ly
o t a r d je n a p r e č a c izjednačio N i e t z s c h e o v p o j a m nihilizma sa svo
j i m p o j m o m "gubitka l e g i t i m n o s t i " ( d é l é g i t i m a t i o n ) z n a n s t v e n o
ga znanja, tvrdeći: "U drukčijim izričajima, N i e t z s c h e ne čini ništa
drugo kada pokazuje da europski nihilizam proizlazi iz samoprimje-
ne z n a n s t v e n o g zahtjeva za i s t i n o m na sam taj zahtjev". 2 2 Aplici
rati zahtjev za istinom na s a m zahtjev za i s t i n o m t o , p r e m a Lyo-
t a r d u , z n a č i p o k a z a t i da iza z n a n s t v e n e i r a c i o n a l n e t e ž n j e za
i s t i n o m n e stoji n a g o n z a i s t i n o m n e g o s a m o k o n v e n c i o n a l n a -
p r a g m a t i č k a pravila j e d n e "jezične igre" koja n e m a nikakvo p o
s e b n o , a p o g o t o v o ne veće pravo u o d n o s u na d r u g e igre koje ne
p r e t e n d i r a j u na istinu i samorefleksiju. Tako je Lyotard s t v o r i o
krivi d o j a m da i z m e đ u njega i N i e t s z c h e a n e m a n i k a k v e b i t n e
razlike, čak da opstoji s u g l a s n o s t bar u j e d n o j važnoj t o č k i . Ništa
ne mijenja na stvari š t o Lyotardov n a v o d nije p o s v e p r o m a š e n ,
ali o č i t o ne iscrpljuje t r e z o r Nietzscheovih uvida.
Z a d r ž i m o se j o š koji časak na Lyotardovoj "filozofijskoj knjizi"
(kako j u j e s a m nazvao n a o m o t u o r i g i n a l n o g a izdanja 2 3 ). P o t r e
b i t o j e t o n e s a m o s t o g a š t o j e o n a novijeg d a t u m a , p a j e u t o l i k o
m e r i t o r n i j a , n e g o i z a t o sto je p r o g r a m p o s t m o d e r n e u njoj p u n o
j a s n i j e artikuliran i n e u s p o r e d i v o temeljitije e l a b o r i r a n n e g o u
p r e t h o d n o m p r i g o d n o m r a d u . Lyotard je u t o j knjizi, u o s t a l o m ,
o t v o r e n o i m e n o v a o svoje f i l o z o f i j s k e u z o r e i u č i t e l j e . I z m e đ u
o s t a l o g , p o k a z a o je i svoje zavidno p o z n a v a n j e filozofijske t r a d i
cije. Njegovo j e priznanje z a č u d o p o s v e m a k r a t k o , djeluje n a t e g
n u t o i neuvjerljivo. G l e d e r a d i k a l n o s t i njegove intencije i dale-
k o s e ž n o s t i njegovih zaključaka, t a k o n e š t o s e p o n a j m a n j e m o g -
79
S Nietzscheom o Europi
80
Nietzsche u postmoderni
Nije p o t r e b i t o ovdje o p s e ž n i j e t u m a č i t i L y o t a r d o v p r o g r a m
p o s t m o d e r n e i p o d r o b n i j e pokazivati u č e m u je Lyotard slijepo
slijedio Kanta i W i t t g e n s t e i n a , a u č e m u je o d s t u p a o od njih. To
z a n a s u o p ć e nije b i t n o . P o s v e m a j e m o g u ć e d a j e L y o t a r d o v a
kritika K a n t o v o g i W i t t g e n s t e i n o v o g " a n t r o p o l o g i z m a " p r e t j e r a -
81
S Nietzscheom o Europi
na, d a n e r e s p e k t i r a d o s t a t n o n i Kantov t r a n s c e n d e n t a l n i s h e m a
t i z a m u m a niti W i t t g e n s t e i n o v u p r a g m a t i s t i č k u o d r e d b u j e z i k a .
Lyotardova j e kritika j e d n o s t r a n a , k a o š t o j e j e d n o s t r a n o i njego
vo razumijevanje W i t t g e n s t e i n a kojega n a p o s e kritizira. J e z i k nije
n e š t o a p s o l u t n o raspoloživo, k a o š t o s i p r e d o č a v a Lyotard, 3 4 k a o
š t o nije ni s a m o sredstvo priopćivanja (kako tvrdi W i t t g e n s t e i n ) . 3 5
J e z i k nije d o g a đ a j koji u s u d b e n o s n a l a z i čovjeka, n e k a k v a au
t o n o m n a igra u koju čovjek biva u v u č e n m i m o svoje volje (kao
š t o misli Lyotard u d u h u h e b r e j s k e tradicije, no sasma u skladu s
H e i d e g g e r o v i m mišljenjem bitka 3 6 ), niti je j e z i k puki p r i b o r koje
g a p o s v o j e m u n a h o đ e n j u rabi čovjek k a o onaj koji ima n e š t o
priopćiti (kao š t o ga razumije W i t t g e n s t e i n , imajući na u m u , d o
d u š e , s a m o njegovu empirijsku u p o r a b u , ali ne i njegove t r a n s
c e n d e n t a l n e supozicije). 3 7 Tako j e n u ž n o p o t r a ž i t i n e k o s r e d n j e
rješenje m e đ u t i m e k s t r e m i m a , ž e l i m o li r a z u m j e t i i p o j a s n i t i
m o g u ć n o s t n a s t a n k a novih jezičnih obličja. U t o m u je smislu Al
e x a n d e r W e b e r p r i m j e r e n o u s p o r e d i o Lyotardovu koncepciju j e
zika s pozicijom lingvističkog socijaldarvinizma. Zaključuje: "Ly
o t a r d p r e p o r u č a d a s e u k l o n e sve barijere koje b i m o g l e o m e s t i
b o r b u i z m e đ u k o n k u r e n t s k i h vrsta. Svi pokušaji intervencije iz
vana u s t r u k t u r a l n o n e i z b j e ž n o m konfliktu moraju biti zabranje
n e . Kao većina socijal-darvinista, i Lyotard je čisti selekcionist (Le
différend je b e z o d r e đ e n a smjera i cilja, j e r j e z i k nije j e d a n h o
m o g e n i o r g a n i z a m koji b i bio u s m j e r e n s a m o n a j e d n u svrhu).
Tako se Lyotardova teorija suočava s istim p r o b l e m o m kao i t e o
retičari p r i r o d n o g i z b o r a vrste. Bili su kadri vrlo d o b r o o p i s a t i
m e h a n i z a m selekcije, ali nisu bili kadri objasniti z a š t o se u o p ć e
javljaju varijacije, a š t o je j e d n a g o l e m a s l a b o s t koju je i s a m
Darwin o t v o r e n o p r i z n a o . Evolucionisti su p a k mogli dati j e d n o
teleologijsko o b r a z l o ž e n j e za varijabilnost, b u d u ć i da su prirod
n o m i z b o r u vrsta pripisali o d r e đ e n e svrhe. A s a d a ni Lyotard nije
kadar objasniti m n o g o l i k o s t i varijabilnost j e z i k a . S i m p t o m a t i č n o
je da u La condition postmoderne m o r a p r i z n a t i da se m n o g o ! i k o s t i
n a r a t i v n o g i z n a n s t v e n o g znanja s a m o m o ž e m o č u d i t i , baš kao i
38
r a z n o v r s n o s t i r o d o v a biljaka i životinja".
82
Nietzsche u postmoderni
83
S Nietzscheom o Europi
46
m o n i s t i č k o - h o l i s t i č k o m s h e m o m mišljenja Lyotard n a v j e š ć u j e
m i r n o , b e z žalosti, b e z s e n t i m e n t a . U t o m u n e vidi ništa s t r a h o t -
n o , š t e t n o ili pogibeljno: " D a n a s m o ž e m o reći da je rad n o s t a l
gije o k o n č a n . Ne t r e b a se n a n o v o počinjati. Snaga je W i t t g e n s t e i -
na bila iz njega ne izaći na s t r a n u p o z i t i v i z m a koji je n j e g o v a o
Bečki k r u g i naznačiti k r o z svoje istraživanje jezičnih igara pers
pektivu j e d n o g tipa legitimiranja koje se ne razlikuje od perfor-
mativnosti... Nostalgija za naracijom izgubljena je za većinu lju
di. To n i p o š t o ne znači da su o s u đ e n i na b a r b a r s t v o . Od t o g a ih
odvraća to š t o znaju da se legitimiranje m o ž e postići isključivo iz
njihove j e z i č n e p r a k s e i k o m u n i k a c i j s k e i n t e r a k c i j e " . 4 7 N a p u š t a
nje načela j e d i n s t v a za Lyotarda je z a p r a v o i m p e t u s za n o v o , druk
čije mišljenje, o b e ć a n j e n o v e , velike b u d u ć n o s t i s l o b o d n o g a m n o š
tva i r a z n o l i k o s t i . Ne k a ž e s a s m a slučajno da t e k u o k o l n o s t i m a
" p r e z a s i ć e n o s t i t e o r i j o m (lassitude a l'égard de la t h é o r i e ) " dolazi
d o i s t i n s k o g osvještenja, t e k t a d a kuca "vrijeme filozofiranja". 4 8
Lyotard j e o č i t o uvjeren d a t i m e o d g o v a r a najdubljim zahtjevima
vremena.
J e d i n o objašnjenje za ovaj radikalno o d b o j a n stav s p r a m nače
la j e d i n s t v a m o ž e se naći u t o m u š t o Lyotard polazi od j e d n o g
iskrivljenog p o i m a n j a s a m o g t o g n a č e l a , š t o p r e t p o s t a v l j a d a j e
j e d i n s t v o m o g u ć e s a m o po cijenu potiskivanja i poništavanja raz
lika. Ta je p r e t p o s t a v k a za njega n e š t o s a m o r a z u m l j i v o . Lyotard
u n a p r i j e d z n a da n e m a i ne m o ž e biti n i k a k v e s l o b o d e u j e d i n
stvu, da s t e g a počinje v e ć z n a k o m i z n a č e n j e m , 4 9 da je um koji
utemeljuje i opravdava zapravo totalitarni, hegemonijski um. U
s v a k o m z a h t j e v u za j e d i n s t v o m krije se z a h t j e v za niveliranjem
n e j e d n a k o g , iza s v a k o g zahtjeva za p o m i r b o m v r e b a pogibelj eli
m i n a c i j e o n o g d r u g o g . Cijela d o s a d a n j a p o v i j e s t č o v j e č a n s t v a
d o k a z u j e i p o k a z u j e da je jedinstvo svagda s a m o prividno j e d i n
stvo. P r e d u g o s m o bili izloženi t e r o r u t e o r i j e , 5 0 o d v e ć d u g o s m o
čeznuli z a a p s o l u t n i m s r e d i š t e m , p r e d u g o s m o robovali j e d n o m i
cijelom: "Skupo s m o platili čežnju za cjelinom i j e d n i m , za pomir
b o m p o j m a i o s j e t i l n o s t i , za t r a n s p a r e n t n i m i k o m u n i k a b i l n i m
iskustvom". 5 1 Iz o v e krajnosti Lyotard bježi u d r u g u krajnost. Nje
gov p l u r a l i z a m isključuje svaki u n i v e r z a l i z a m , na o b r u b u je iskliz-
84
Nietzsche u postmoderni
nuća u a u t o d e s t r u k t i v n u j e d n o s t r a n o s t . Da bi s t a o na p u t mišlje
nju koje t u m a č i svijet k a o cjelotu, da bi p r e k i n u o t e r o r t e o r i j e
koja s m j e r a n a a p s o l u t n o u t e m e l j e n j e , Lyotard daje p r e d n o s t
m n o š t v u n a d j e d n i m , čak o t v o r e n o kliče: "Rat cjeloti, svjedočimo
0 ne-prikazivom, aktivirajmo razlike, s p a s i m o čast i m e n a " . 5 2 Lyo
t a r d kao d a zaboravlja d a b e z istoga n e m a razlike, d a j e j e d n o s t
uvjet svake m n o š t v e n o s t i . Razlike m o g u p o s t o j a t i s a m o u o d n o
su na isto, m n o š t v o s a m o u o d n o s u na j e d n o i j e d i n t v e n o . N e m a
evidencije m n o š t v e n o s t i i j e d i n s t v e n o s t i koje nije s t r u k t u r i r a n o
j e d n i m i koje nije s t r i g e n t n o j e d n o m i cjeloti. Razlike su slične,
r a z d e r a n o s t i cjelovite, m n o š t v o j e d i n s t v e n o . 5 3 U o s t a l o m , Lyotard
gubi iz vida da bi sve d r u g o r a d i k a l n o p r o t u s l o v i l o i n j e g o v o m
v l a s t i t o m n a č e l n o m izjašnjenju n e s a m o p r o t i v d e s p o t i z m a n e g o
1 p r o t i v anarhije: "Svakako da bi bilo pravično da ' p u k ' vlada rečeni
c a m a , k a d a bi ' p u k ' o b u h v a t i o sve pošiljatelje, sve p r i m a t e l j e i
sve r e f e r e n t e p r o z e , koja ne bi bila j e d a n žanr, čak ni j e d n a vrsta
j e z i k a (espce de langage), n e g o s v e u k u p n o s t rečenica svih r e ž i m a
i svih ulančavanja svih ž a n r o v a (uključujući p o e z i j u ) . No taj se
način vladavine nazivlje d e m a g o g i j a , j e r k a k o v i d i m o , p u k sebi
p r o t u s l o v i , svađa se i uništava, p o v r š a n je i p o d l o ž a n mnijenji
m a . Nije p u k prevrtljiv n e g o 'jezik'. S a s v a k i m j e d o g a đ a j e m
u g r o ž e n k o n t i n u i t e t r e č e n i c e koja se d o g a đ a i p r e t h o d n i h rečeni
ca, r a t počinje jamčiti njihovu sukcesiju. Proza m o ž d a u o p ć e nije
m o g u ć a . S j e d n e s t r a n e prijeti joj d e s p o t i z a m , s d r u g e p a k ' a n a r
hija". 5 4
U o v o m g r u b o m i p o n e š t o simplificiranom p r i k a z u o s n o v n e
ideje Lyotardova p r o g r a m a p o s t m o d e r n e nije t e š k o p r e p o z n a t i
središnji m o t i v Nietzscheove filozofije. Kako N i e t z s c h e o v o d l u č a n
p r e k i d s a svakim d o g m a t i z m o m , t a k o i N i e t s z c h e o v o o d v a ž n o
zalaganje za radikalan poliperspektivizam: 5 5 "Opstoji (es gibt) s a m o
perspektivističko gledanje, s a m o perspektivistička 'spoznaja'; i uko
liko više n a g o n a p u s t i m o da d o đ u do riječi o nekoj stvari, ukoliko
više očiju, različnih očiju z n a m o upotrijebiti pri p r o m a t r a n j u j e d n e
iste stvari, utoliko će biti potpuniji naš 'pojam' te stvari, naša ob
j e k t i v n o s t " . 5 6 Sličnost j e toliko velika d a j e n a p r o s t o o č i b o d e ć a .
Lyotardov p r o g r a m je zapravo p r o g r a m Nietzscheove vesele znano-
85
S Nietzscheom o Europi
86
Nietzsche u postmoderni
87
S Nietzscheom o Europi
88
Nietzsche u postmoderni
p r e t h o d n a k r a t k a objašnjenja u svezi s N i e t z s c h e o v i m p o j m o m
nihilizma, pa se t a k a v zaključak n u ž n o n a m e ć e . No i b e z njega
ništa nas n e b i spriječilo d a t o u č i n i m o .
M o ž d a ć e biti d o s t a t n o u k r a t k o n a p o m e n u t i s a m o o n o zna
m e n i t o N i e t z s c h e o v o o t k r i ć e n o v e " b e s k o n a č n o s t i " svijeta, 6 8 bes
k o n a č n o s t i u smislu p o s v e m a š n j e o t v o r e n o s t i za najrazličnija t u
mačenja, kojemu j e o n sam p r i d a v a o i z n i m n o z n a č e n j e . Tako s e
ponajprije m o ž e naći fiksno u p o r i š t e z a p o d r o b n i j u k o m p a r a c i j u .
To je o t k r i ć e zacijelo j e d a n od nosivih e l e m e n a t a p r o g r a m a ve
sele z n a n o s t i . U okviru t o g p r o g r a m a , v e d r o i r a d o s n o se o p r a š t a
jući od monističko-holističke s h e m e mišljenja, N i e t z s c h e na p o s v e
n o v način o d r e đ u j e p o j a m svijeta: svijet je r e d u c i r a o na " b e s k o n a č n a
t u m a č e n j a " , u s t v r d i o j e d a j e "svijet" s a m o kratica z a n e o g r a n i č e n o
m n o š t v o svjetova-tumačenja: "Kako d a l e k o s e ž e perspektivistički
značaj o p s t a n k a ( p e r s p e k t i v i s c h e C h a r a k t e r d e s Daseins), ili čak
je li on u o p ć e ima neki drugi značaj i ne biva li o p s t a n a k b e z
t u m a č e n j a , b e z 'smisla', u p r a v o 'besmislen', i nije li s d r u g e stra
n e sav o p s t a n a k esencijalno t u m a č e ć i o p s t a n a k - t o s e n e m o ž e ,
b a š s p r a v o m , s p o z n a t i ni najmarljivijim ni najsavršenijim analiz
iranjem ni samoispitivanjem intelekta: j e r ljudski i n t e l e k t ne m o ž e
pri takvoj analizi izbjeći s e b e vidjeti u svojim perspektivističkim
obličjima i s a m o u njima. Mi ne m o ž e m o g l e d a t i m i m o n a š e g
ugla. Ali, mislim, mi s m o d a n a s u najmanju ruku d a l e k o od smi
j e š n e n e s k r o m n o s t i d a i z svog ugla i z d a j e m o n a r e d b e k a k o s e
s a m o iz t o g ugla smije imati p e r s p e k t i v u . Naprotiv, svijet n a m je
j o š j e d n o m postao 'beskonačan': ukoliko ne m o ž e m o otkloniti
m o ž n o s t d a o n u s e b i uključuje b e s k o n a č n e i n t e r p r e t a c i j e . " 6 9
Radikalnije se doista nje mogla prekinuti sveza s j e d n i m i cjelo-
t o m ! P r e m a N i e t z s c h e o v o m mišljenju, svijet k a o s k u p o d r e đ e n i h
stvari i d o g a đ a j a ne opstoji kao n e š t o g o t o v o i z a v r š e n o , n e m a
nikakva svijeta koji bi n a m bio d a n prije t u m a č e n j a i na koji bi se
t u m a č e n j e m o g l o o d n o s i t i . Svijet s e z a p r a v o k o n s t i t u i r a t e k
p o s r e d s t v o m t u m a č e n j a , vidljiv je s a m o s n e k o g o d r e đ e n o g stojiš-
t a , i z n e k e o d r e đ e n e ljudske p e r s p e k t i v e : "Svijet j e b i t n o svijet
o d n o š a j a : kao takav, p o k a z u j e različita lica iz svake t o č k e : njegov
je bitak u svakoj točki b i t n o drukčiji: on pritišće na svaku t o č k u , a
89
S Nietzscheom o Europi
90
Nietzsche u postmoderni
Biješke
1. Jürgen Habermas, Der philosophischen Diskurs der Moderne, Frankfurt/M 1985, s.
104. Vidi i Allan Megill, Prophets of Extremity: Nietzsche, Heidegger, Foucault, Derrida,
Berkeley-Los Angeles-London 1985, s. 1-2, 105-106, 183-184, 268-269, 339-341.
Uvjeren da diskurs o postmodernitetu u filozofiji mora biti vođen Heideggerovim
izričajem Verwendung (prijegor) metafizike, vodeći predstavnik talijanske postmo
derne (koja zacijelo zaslužuje poseban osvrt) Gianni Vattimo u knjizi Kraj modernite
ta tvrdi da "filozofijski postmoedernitet počinje s Nietzscheovim djelom" (Gianni
Vattimo, La fine délia modernité, Milano 1991, s. 172). lako priznaje da se Nietzsche
doduše prvi opraštao od moderne na post-moderan način, od pokušaja da se on shvati
kao "prvi mislitelj postmoderne", ograđuje se Wolfgang Welsch u studiji Unsere
postmoderne Moderne, Weinheim 1988, s. 1 8 1 .
2. Da je Nietzscheovo destruiranje "izvjesnosti nadosjetilnog", to jest njegovo "uki
danje/prevladavanje metafizike" presudno utjecalo na stvaranje postmoderne situ
acije, ističe Manfred Frank, Was ist Neostrukturalismus?, Frankfurt/M 1984, s. 27-29.
Ništa ne mari što Frank, inače, među preteče postmoderne uz Nietzschea ubraja i
Hegela, Heideggera i Freuda (ibidem, s. 31-32), jer Hegel zacijelo nije mislio d a j e
"Bog mrtav" na jednak način i u jednakom smislu kao Nietzsche (za Hegela je Bog
mrtav kao m o m e n t najviše ideje, odnosno apsolutne slobode; vidi Damir Barbaric,
Varia philosophica, Zagreb 1992, s. 69-82), dok su Heidegger i Freud opet nedvojbe
no bili pod jakim utjecajem Nietzschea. Na neke Nietzscheove središnje t e m e koje
su "neposredno" ili "posredno" pomogle u uobličenju postmodernog diskursa, uka-
91
S Nietzscheom o Europi
92
Nietzsche u postmoderni
93
S Nietzscheom o Europi
ti, Nietzsche, s. 200-203). Iako Mazzino Montinari (Che cosa ha verainente detto
Nietzsche, Roma 1975; Su Nietzsche, Roma 1981) polemizira s "modom" Nietzschea,
on manje inzistira na ezoteričko-mudrosnoj dimenziji filozofije i dopušta mogućnost
da se njegovo mišljenje rekuperira u j e d a n kulturalni diskurs demokratsko-pluralis-
tičkog tipa. Na značenje Nietzschea kao "vremenu neprimjerenog" filozofa i nemo
gućnosti uvrštavanja njegova mišljenja u tradicije proleterijata, s puno razloga inzis
tira i Feruccio Masini u knjizi Lo scriba del caos. lnterpretazione di Nietzsche (Bologna
1978).
6. Svoje iscrpno tumačenje Nietzscheove filozofije kojega je iznio u nizu predavanja
i raspri između 1936. i 1946. godine, sam je Heidegger objavio u znatno skraćenom
i prerađenom obličju u monumentalnom djelu Nietzsche (I-II, Pfullingen 1961). Izvorni
tekst predavanja objavljenje tek naknadno u Martin Heidegger, Gesamtausgabe, Bd.
4 3 ( Nietzsche: Der Wille zur Macht als Kunst, Frankfurt/M 1985), Bd. 4 4 (Nietzsches
metaphysische Grundstellung im abendländischen Denken, Frankfurt/M 1986), Bd. 4 7
(Nietzsches Lehre vom Willen zur Macht als Erkenntnis, Frankfiirt/M 1989), Bd. 4 8
(Nietzsche. Der europaische Nihilismus, Frankfurt/M 1986).
7. "Silno se varaju oni koji misle daje iracionalizam učenje koje umu protustavlja
nešto drugo umjesto mišljenja: prava danosti, prava srca, osjećaja, kaprica ili strasti.
Kod iracionalizma nije posrijedi ništa drugo do mišljenje, nema ničeg drugog osim
mišljenja. Umu se protustavlja samo mišljenje; umnom biću protustavlja se sam
mislilac. Zato što um za svoj račun prikuplja i izražava prava onoga što podčinjava
mišljenje, mišljenje ponovno vraća svoja prava i proglašuje se zakonodavnim protiv
uma" (Gilles Deleuze, Nietzsche et la philosophie, s. 107).
8. U knjizi "Razlika i ponavljanje", Deleuze daje ovu iznenađujuću definiciju empiriz
ma: "Empirizam nipošto nije reakcija protiv pojmova, niti obično pozivanje na
proživljeno iskustvo. On, naprotiv, uspostavlja najluđe stvaranje pojmova koje se
ikada vidjelo ili razumjelo. Empirizam je misticizam pojma, njegov matematizam"
(Gilles Deleuze, Dijferenza e ripetizione, Bologna 1971, s. 6).
9. Gilles Deleuze, Felix Guattari, LAnti-Oedip. Capitalisme et schizophrénie 1, Paris
1972.
10. Jacques Derrida, Éperons. Les styles de Nietzsche, Paris 1978 (talijanski prijevod
Sproni. Gli stili di Nietzsche, Milano 1991). Plodna i instruktivna su Derridina razmat
ranja Nietzschea i kasniji radovi: Otobiographies. L'enseignement de Nietzsche et la
politique du nom propre (Paris 1984); "Guter Wille zur Macht (II): Die Unterschriften
interpretieren (Nietzsche-Heidegger), u Phillipe Forget (Hrsg.), Text und Interpreta
tion (München 1984, s. 62-77); Politiques de l'amitié, Paris 1994, passim. Nekoliko
zgodnih objekcija o Derridinom čitanju Nietzschea daje MarioVergani, Jacques Der
rida, Milano 2000, s. 88-89.
11. "Dekonstrukciju karakterizira (negativno ali krajnje eksplicitno) odbacivanje sus
tavnog usvajanja kodova i stabiliziranih i reguliranih metajezika... Sredstvo dekon-
struktivizma nije sredstvo protiv metode i manje nego ikad slavljenje odsuća me
tode. Naprotiv, tematizacija je alternative između m e t o d e i ekstrametodičnosti i
općenito svih neodlučnosti koje karakteriziraju našu tradiciju... Tako da dekonstruk-
94
Nietzsche u postmoderni
tivizam elaborira, parazitski, već opstojeću tradiciju ili tradiciju koja se stvara (i čiji je
uostalom, po pretpostavci, dio); ne optira ni za jedan određen izbor, nego pokušava
zacrtati genealogiju i ukazati na učinke. Dekonstruktivizam tematizira neodlučnost...
Tako da se dekonstrukcijska operacija predstavlja ne samo kao destrukcija idola
nego, istodobno, kao gradivna aktivnost, kao rekonstrukcija složenog tkanja preko
završnog ispita pojedinačnih tekstova koji ga sačinjaju" (Maurizio Ferraris, Postille a
Derrida, Torino 1990, s.107,112-113). Da Derridina dekonstrukcija nije identična s
Heideggerovom destrukcijom (koja je svagda i konstrukcija), ističe Heinz Kimmerle:
"Dakle, posebitost Derridina pothvata ne leži u tomu što su destruktivni i konstruk
tivni aspekti djelotvorni istodobno. Može biti da se njegov posebiti pristup ponajpri
je shvaća pomoću 'stalne promjene perspektiva'. To za Derridine dekonstrukcije
znači da se one svagda izrađuju polazeći od novih perspektiva i da se svagda usmjeruju
na druge perspektive metafizike i njezine povijesti" (Heinz Kimmerle, Derrida zur
Einführung, Hamburg 1988, s. 42). Za razumijevanje dekonstrukcije kao samokritike
filozofije, vidi Ernst Behler, Nietzsche-Derrida, Derrida-Nietzsche, München 1988.
12. Jacques Derrida, Sproni, s. 105.
13. Nachgelassene Fragmente 1881/82: KGWV2, 12 (62), s. 485.
14. Jacques Derrida, Sproni, s. 121-122.
15. Zahtjev da se Nietzsche spasi čitanja hajdegerovskog tipa, Derrida je istaknuo
već u svojoj ranoj knjizi "O gramatologiji": "Ovdje bi Nietzsche - s radikaliziranjem
pojmova interpretacije, perspektive, vrednovanja, razlike i svih 'empirističkih' ili ne-
filozofijskih motiva koji kroz sveukupnu povijest Zapada kontinuirano muče filozofi
ju, s radikaliziranjem koje je imalo samo jednu, istina neizbježnu slabost, naime, da
je nastalo unutar filozofijskog polja - koji nipošto nije (skupa s Hegelom i kao što bi
to htio Heidegger) jednostavno ostao u metafizici, mogao u mnogomu pripomoći
oslobođenju označitelja od njegove ovisnosti ili od njegove izvedenosti u odnosu na
logos i u odnosu na s njim povezan pojam istine ili prvog označenog, u kakvu god
smislu ga razumjeli... Prema tomu, možda ne bi trebalo uskratiti Nietzschea Heideg-
gerovu čitanju nego mu ga, naprotiv, posvema izručiti te se pod tu interpretaciju bez
rezerve potpisati; na stanovit način i sve do točke u kojoj obličje sadržaja Nietzs
cheova diskursa, više manje izgubljeno za pitanje o bitku, opetovano pronalazi svoju
apsolutnu stranost u kojoj njegov tekst konačno zahtijeva jedan drugi tip čitanja:
Nietzsche je napisao ono stoje napisao" (Jacques Derrida, De la grammatologie, Paris
1967, s. 3 1 , 32). Prema Josephu Simonu, i sam se Derrida naizbježno ponovno
zapliće u "mišljenje metafizike". Svaka filozofija koja hoće poučavati novom mišljenju
i stoga se mora oprostiti od dosadanjeg mišljenja, biva prema pojmu metafizike kao
htijenju-da-se-dođe-do-kraja u mišljenju (Zu-Ende-Kommen-VVoHen im Denken) i sama
metafizičko mišljenje (Joseph Simon, Philosophie desZeichnes, Berlin-New York 1990,
s. 252).
16. Vidi Walter Reese Schäfer, Lyotard zur Einführung (und Walter van Reijen, Dick
Veerman, Gespräche mit Jean-François Lyotard); Hamburg 1988.
17.1 t o u objema svojim knjigama programatske naravi: Le différend (Paris 1983) i La
condition postmoderne. Rapport sur le savoir (Paris 1979). Inače, usputnih ocjena na
95
S Nietzscheom o Europi
28. Cfr. Die fröchliche Wissenschaft 110: KGW V 2, s. 147-149, gdje Nietzsche
radikalizira svoju kritiku elejskog poimanja istine započetu j o š u spisu "Filozofija u
tragičkom razdoblju Grka". Podrobnije o Nietzscheovoj kritici Parmenidova učenja o
bitku, vidi Manfred Riedel, "Präludium zur Ontologie. Nietzsches und Parmenides",
u Günter Abel/Jörg Salaquarda (Hrsg.), Krisis der Metaphysik, Berlin-New York 1989, s.
307-327.
96
Nietzsche u postmoderni
97
S Nietzscheom o Europi
98
Nietzsche u postmoderni
99
S Nietzscheom o Europi
treba shvatiti prije kao odbacivanje svakog odnosa spram nečega drugog što nije
o p e t već neko tumačenje nego kao pomicanje u beskonačnost odnosa spram stvar
nosti, potvrđuje Nietzscheovo kasnije kandidno uvjeravanje da "zakonitost prirode"
nije "nikakvo činjenično stanje, nikakav tekst, nego, naprotiv, samo j e d n o naivno-
Ijudsko dotjerivanje i iskrivljavanje smisla" 0enseits von Gute und Böse 22: KGW VI
2, s.31). Uz ovo, vidi Joseph Simon, Philosophie des Zeichnes, s. 61,127,131-133. 0
prednosti izričaja "svjetovi tumačenja" nad izričajem "tumačenja svijeta", vidi Günt
er Abel, "Interpretations-Welten", Philosophische Jahrbuch 96/1 1989, s. 1-19, na
pose s. 4. Općenito o Nietzscheovoj teoriji tumačenja, s detaljnom bibliografijom,
vidiTonino GrifFero, "Theoria dell'interpretazione", u Maurizio Ferraris (a cura di),
Nietzsche, Roma-Bari 1999, s. 145-198.
70. Nachgelassene Fragmente 1888/89: KGW Vili 3 , 1 4 (93), s. 63.
7 1 . Die fröhliche Wissenschaft 373: KGW V 2, s. 307.
72. Die fröhliche Wissenschaft 373. KGW V 2, s. 307. 0 "destruktivnoj snazi" i
"pozitivnom smislu" ove "misli o tumačenju", vidi Günther Abel, Nietzsche. Die Dy
namik der Willen zur Macht und die ewige Widerkehr, Berlin-New York 1984, s. 151-
153,157-161.
7 3 . 0 t o m u d a j e zadaća filozofije "ista u svim vremenima", jer je um što proizvodi
filozofiju "vječno jedan te isti", vidi G. W. F. Hegel, Differenz des Fichteschen und
Schellingschen Systems der Philosophie, Sämtliche Werke, Jubiläumsausgabe, ed.
Herrmann Glockner, StuttganVBad Cannstatt 1965, Bd. 1, s . 4 1 . Karakteristično je i
ovo mjesto: "Da je filozofija samo jedna, i da može biti samo jedna, temelji se na
tomu d a j e um samo jedan; i kao što ne može biti različnih umova, tako se između
uma i njegove sebespoznaje ne može postaviti zid posredstvom kojega bi se ono
moglo pojaviti u bitno različnim obličjima, jer apsolutno motren, i ukoliko kao pred
m e t sebe sama u sebespoznaji biva filozofija, u m j e sa svoje strane jedan te isti, i
stoga sasma jednak" (G. W. F. Hegel, "Über das Wesen der philosophische Kritik
überhaupt", Sämtliche Werke, Bd. 1, s. 174). 0 pitanju istine identiteta kod Hegela i
uopće, vidi Slavoj Žižek, For they know not what they do, London 1991, posebice s.
141-142; isti, Tarrying with the Negative, Durham, N.C. 1993.
74. Die fröhliche Wissenschaft 109: KGW V 2, s. 146. Ovo se važno mjesto nerijetko
tumači posve arbitrarno. Da je Nietzsche identificirao "izvorni tekst prirode" kao
"masku ili koprenu", pretpostavlja Jean Granier, "La pensée nietzschéenne du cha
os", Revue de Metaphysik et de Moral 76/2,1972, s. 132-139. A da Nietzsche ovdje
"nije ni zaboravio ni prikrio bitak", nego da g a j e , naprotiv, "izričito odredio kao
iskonski kaos", tvdi Stanley Rosen, "Nietzsches Piatonismus", Allgemeine Zeitschrift
für Philosophie 12/2 1987, s. 1-15, napose s. 6. Na kantovsku provinijenciju ovog
"ostatka vjere" u Nietzschea u "stvari po sebi", skreće p o z o r n o s t Arthur C. D a n t o ,
Nietzsche as Philosophers, New York- London 1963, s. 95-96. Naime, Nietzscheo
va misao o svijetu koji je za svu vječnost kaos (neprekidno bivanje) vrlo je bliska
Kantu, iako ide p u n o dalje od njega. Stoga se ona očito ne m o ž e dobro razumjeti bez
prethodna temeljnog poznavanja Kanta. Sveza s Kantom je u t o m u što i Kant smatra
da smisao i značenje nisu nikakva objektivna svojstva stvari po sebi, nego subjektivni
100
Nietzsche u postmoderni
101
IV.
Spomenak Europe
Friedrich Nietzsche
103
S Nietzscheom o Europi
104
Spomenak Europe
105
S Nietzscheom o Europi
106
Spomenak Europe
107
S Nietzscheom o Europi
108
Spomenak Europe
P r o c e s s p o n t a n e a u t o d i s o l u c i j e e u r o p s k o g d u h a , u s r e d koje
s m o s e zatekli, nije s a m o višeslojan n e g o i v i š e d i m e n z i o n a l a n ,
nema samo spekulativno-spoznajno nego i egzistencijalno-on-
t o l o g i j s k o z n a č e n j e , nije stvar s a m o t e o r i j s k e n e g o i p r a k t i č n e
s t r a n e čovjekova o d n o š e n j a s p r a m s e b e s a m a i svijeta o k o s e b e ,
pa mu se, o č i t o , m o ž e prići s različnih s t r a n a . Njegovi se uzroci i
učinci m o g u p r o m a t r a t i iz različnih vizura. Stoga je p o s v e prirod
no što ima i pokušaja da se f e n o m e n nivelizacije razlika, bar djelo
mice, ako ne već i u cjeloti, shvati i p r o t u m a č i kao g o l e m a tekovina
a k t u a l n o g a povijesnog razdoblja čovječanstva. Recimo, talijanski
filozof Gianni Vattimo, z a s t u p n i k tzv. meke/slabe misli (il p e n s i e -
ro d e b o l e ) , z v a n e j o š i g o s t o l j u b i v o mišljenje (il p e n s i e r o ospi-
tale), oblik e g z i s t e n c i j e koji o d g o v a r a n o v o m shvaćanju smisla
opisuje k a o p o s t m o d e r n i oblik života. Posrijedi j e j e d n a "uskovit
lana egzistencija", " m o b i l n o s t i z m e đ u privida", p a o n a s t o g a s e b e
više n e osjeća kao " b e s m r t n u d u š u " n e g o k a o " m n o š t v o s m r t n i h
duša."24
Bilo bi svakako vrijedno i p o u č n o ispitati sva m o g u ć a obličja i
s t u p n j e v e o n o g a d e s t r u k t i v n o g a kretanja koje d a n a s u Europi slavi
pravu p r a v c a t u orgiju. 2 5 Makar s a m o i u najopćijim c r t a m a , a k o
ne i u p o j e d i n o s t i m a . Takva j e d n a fenomenologijska arheologija ili
genealogija nihilizma je poglaviti filozofijski n a l o g . Teško se m o ž e
očekivati r a s p l e t sadanje krize i zbiljski p r e p o r o d e u r o p s k o g d u h a
sve d o k se ne pristupi ozbiljnom ispunjenju te z a d a ć e . Ali feno
m e n o l o g i j s k a r e k o n s t r u k c i j a e u r o p s k o g n i h i l i z m a nije n i j e d i n o
ni najprobitačnije m o g u ć e strategijsko usmjerenje. Opstoji i j e d a n
drugi, kraći i seduktivniji, iako teži i riskantniji p u t kojim se s p o
m e n u t i filozofijski nalog m o ž e b r ž e n a č e t i , pa čak i p o d u z e t i i
iskušati. Bio bi to p u t h e r m e n e u t i č k o g "preživanja ( W i d e r k ä u e n ) "
tradicije, t o j e s t p u t m i s a o n a p o t a p a n j a u s a m s k l o p e u r o p s k o g
d u h a koji j e k a m e n temeljac svekolika n a š e g a d o s a d a n j e g načina
opstojanja, p u t n e p o s r e d n a obraćanja s a m o j f u n d a m e n t a l n o j dife
renciji na kojoj počiva e u r o p s k i o b r a z a c mišljenja i djelovanja,
razlici koja je d a n a s t a k o o p a s n o d o v e d e n a u pitanje, ukoliko nije
v e ć ni p o s v e zbrisana i zaboravljena. M o ž d a je to čak najpriklad
niji p u t u s a d a n j e m o d l u č n o m v r e m e n u , j e r s e t e k t a k o m o ž e
109
S Nietzscheom o Europi
110
Spomenak Europe
111
S Nietzscheom o Europi
ontologijsko, a ne s p o z n a j n o - t e o r i j s k o z n a č e n j e . N i p o š t o nije p u k a
slučajnost š t o su n a j p r o m i n e n t n i j i predstavnici filozofijske t r a d i
cije odvajkada r a d o zamjenjivali ili dopunjali obje s t a n e t o g od
n o s a o d g o v a r a j u ć i m d r u g i m i m e n i m a , primjerice b i t a k i pričin,
o d n o s n o bit i pojava. Nad t i m se p r o š i r e n i m ili p r e i m e n o v a n i m
o d n o s o m prvi ozbiljno zamislio Parmenid, j e d a n od dvojice naj
većih predstavnika tzv. p r e d s o k r a t o v a c a . Tim je n a s t o j a n j e m Par
m e n i d s p r a v o m s t e k a o i m e ne s a m o zbiljskog z a č e t n i k a , n e g o i
i s t i n s k o g utemeljitelja e u r o p s k e filozofije. 2 9 Njemu je p a l o u dio
da prvi s n e o b i č n o m s n a g o m i p r o d o r n o š ć u postavi p r e s u d n i upit:
Z a s t o j e ljudski život faktično t a k o d u b o k o o g r e z a o u laži i pričinu,
iako je izvorno n e d v o j b e n o ukorijenjen u bitku i i s t i n i ? 3 0 M o ž e
m o s a m o n a g a đ a t i kakva j e m i s a o n a s t i s k a n a g n a l a o v o g a sa
m o s v j e s n o g i s t i n o s l o v c a d a svoj s t r o g o p o j m o v n o - d i s k u r z i v a n
o d g o v o r na taj u p i t izloži u obličju b o ž a n s k o g p r i o p ć e n j a , i to
svečanim mitsko-poetskim jezikom.31
Razumije s e d a j e P a r m e n i d p r i š a o svojoj z a d a ć i više n e p o
s r e d n o n e g o p o s r e d n o . Kao prvoklasni mislilac, nije ni m o g a o druk
čije. Da bi u š a o u t r a g najdubljim u z r o č n i c i m a ljudskih n e d a ć a ,
m o r a o je ponajprije na š i r o k o m planu razviti i p r e d o č i t i o b r a z a c
istinskoga ljudskog o p s t o j a . Sva njegova n a č e l n a izvođenja o snazi
s u d a u m n o g g o v o r a i m o n o l i t n o m j e d i n s t v u bitka - tijek kojih je
relativno lako r e k o n s t r u i r a t i na t e m e l j u s a č u v a n i h f r a g m e n a t a , 3 2
ali s m i s a o kojih ni do d a n a d a n a š n j e g nije p o s v e p o j a š n j e n -
predstavljaju z a p r a v o (ili ih t a k o m o ž d a ponajprije valja shvatiti)
p r e t h o d a n , p r e l i m i n a r n i o d g o v o r n a p i t a n j e m o g u ć n o s t i pričina.
J e r o p s t o j j e pričina o č i t o zadavao ponajveću s k r b n a š e m mislio
cu. Kako j e u o p ć e m o g u ć e d a bitak i pričin o p s t o j e j e d n o u z d r u g o ?
O t k u d a to da istina i laž p r a t e j e d n o d r u g o u s t o p u p o p u t svjetlo
sti i s j e n e ? J e s u li to s a m o dva lika j e d n e te i s t e cjelote, ili dva
p o s v e različna i o d v o j e n a lika? Kako pričin m o ž e n a s t a t i iz bitka,
o d n o s n o istina iz laži? Kako je m o g u ć e da b i t a k p r o i z v e d e n e š t o
sebi t a k o s t r a n o k a o š t o je pričin, o d n o s n o da istina iz s e b e izluči
n e š t o t a k o n a k a z n o k a o š t o je laž? Zar u s a m o m u bitku, koji je
v a z d a s e b i j e d n a k , m o ž e opstojati n e š t o d r u g o , n e š t o različno?
112
Spomenak Europe
113
S Nietzscheom o Europi
T r e b a d o b r o z a m i j e t i t i d a P a r m e n i d nije e l a b o r i r a o logički
k a n o n mišljenja, niti j e u o p ć e u z d i g a o stav protuslovlja n a r a n g
s u p r e m n o g aksioma filozofije. Nije mu bila bliska ni p o m i s a o na
takvu m o g u ć n o s t , a n e k m o l i da je d o i s t a i p o k u š a o t a k o n e š t o . To
j e učinio t e k Aristotel, veliki učitelj h i p o t e t i č k o - d e d u k t i v n e m e
t o d e dokazivanja i pobijanja, p o v o d e ć i se, naravski, p u n o više za
svojim n e p o s r e d n i m p r e t h o d n i k o m P l a t o n o m , n e g o za d a l e k i m i
zajedničkim r o d o n a č e l n i k o m . 3 6 J e r P a r m e n i d j e j o š s t a m e n o sta
j a o na stojištu i s k o n s k o g j e d i n s t v a mišljenja i bitka, j o š je sav bio
p o s v e ć e n zadaći vjerna p r e n o š e n j a samoobjavljene istine cjeline, 3 7
pa nije ni h t i o ni m o g a o pribjeći nikakvom n o m i n a l i s t i č k o m rje
šenju. N e m a k o d njega ni t r a g a nastojanju da se mišljenje odvoji
od bitka, to j e s t da se shvati i p r i k a ž e kao neka od bitka o s a m o
staljena d j e l a t n o s t , m a k a r i s a m o u p u k o m e t o d s k o m smislu. Ne
s a m o š t o P a r m e n i d nije p o k u š a o mišljenje izvesti n a p u t p o s r e
d o v a n a znanja, n e g o j e , štoviše, svjesno r a č u n a o s t i m da je n e
p o s r e d n o z r e n j e ili intuitivno p o i m a n j e njegova najviša p o t e n c i
j a . Mišljenje n e smije protusloviti sebi n e s a m o s t o g a š t o j e d i n o
t a k o m o ž e o d g o v o r i t i svojim vlastitim z a h t j e v i m a , n e g o p r v e n
s t v e n o s t o g a š t o je bitak u sebi s a m o m i d e n t i č n o i nepromjenlji
vo j e d n o i j e d i n s t v e n o , pa mišljenje ne m o ž e drukčije pristupiti
o d r e đ e n j u svojega p r e d m e t a , t o j e s t n e m o ž e g a drukčije učiniti
mišljivim za s e b e doli izlazeći u s u s r e t njegovim z a h t j e v i m a . U
t o m u j e . s m i s l u P a r m e n i d u j e d n o m d a h u t v r d i o d a mišljenje pri
p a d a b i t k u , t o j e s t d a j e nezamislivo d a mišljenje m o ž e misliti
n e š t o d r u g o o s i m bitka, ali isto t a k o i da n i š t o ć a ne m o ž e o p s t o
jati izvan bitka, t o j e s t d a j e nezamislivo d a b i t a k m o ž e nastati i z
n e b i t k a . Nimalo ga nije skrbilo s t o je na taj način implicitno u d r u ž i o
stav p r o t u s l o v l j a sa z a k o n o m k a u z a l i t e t a - k o j e u i s t i n u nije ni
razlikovao - j e r mu o č i t o u o p ć e nije bilo s t a l o do t o g a da osigura
j e d a n i j e d i n s t v e n t e m e l j dokazivanja. Toliko je v e ć unaprijed bio
siguran d a logička n e m o g u ć n o s t implicira o n t o l o g i j s k u n u ž n o s t ! 3 8
Tako se z g o d i l o da je o d n o s istine i laži o s t a o k o d P a r m e n i d a u
sjeni j e d n o g a d r e v n o g vjerovanja, iako n a t r a g u j e d n o g a n o v o g
otkrića. Z a j e d n o s Heraklitom - od kojega se i n a č e o š t r o ograđi
v a o 3 9 - P a r m e n i d se k l o n i o svake j e d n o s t r a n e egzaltacije čovje-
114
Spomenak Europe
115
S Nietzscheom o Europi
U s k l a d u s t i m , valja naglasiti da se o v d j e ne n u d i n i k a k a v
grubo restaurativan program i ne zastupa nikakvo pastoralno
t r a d i c i o n a l i s t i č k o s t a j a l i š t e . Ni u l e t e r a l n o m , ni u p r e n e s e n o m
smislu. Teško da bi t a k o n e š t o bilo p o t r e b i t o , č a k i kada bi d o i s t a
bilo m o g u ć e ! Ne d o l a z i u obzir nikakvo n a k n a d n o opijanje drev-
116
Spomena k Europe
117
S Nietzscheom o Europi
j u ć e g a s u s t a v n o g značenja. U č a s u k a d a m o d e r n i Europljanin s t u p a
u " r a z d o b l j e p o s v e m a š n j e n e u p i t n o s t i svih stvari i svih p a t v o r i n a
(Machenschaften)"45 - kako je Martin Heidegger j e d n o m upečat
ljivo i m e n o v a o aktualnu krizu svijeta - filozofija doista n e m a drugi
i z b o r n e g o uhvatiti se u k o š t a c sa svojom p r o š l o š ć u . Ne da bi os
t a l a z a r o b l j e n a i z a t o č e n a u njoj, n e g o da bi je prevladala i p r e -
bolila. Izlaz nije ni u s k r u š e n o m priklanjanju t r a d i r a n i m oblicima
d u h a , nije ni u n a d u t o m odricanju od njih, n e g o u njihovom t e
meljitom preslišavanju i značajnom modificiranju. Filozofija,
u o s t a l o m , "djeluje" s a m o i n t e r p r e t i r a n j e m . N e p o s r e d n o g djelo
vanja filozofije n e m a , j e r j e f i l o z o f i j a "slaba", ili a k o s e h o ć e , p o
svojoj biti s a z d a n a za drukčije djelovanje. I H e i d e g g e r o v s a m o e k -
splikativan o s v r t u r a z g o v o r u za t j e d n i k " D e r S p i e g e l " t r e b a ra
z u m j e t i u t o m svjetlu: " S v e u k u p a n m o j r a d na p r e d a v a n j i m a i
vježbama u p r o t e k l i h t r i d e s e t g o d i š t a bio je u biti s a m o i n t e r p r e
tacija z a p a d n j a č k e f i l o z o f i j e . " Pri t o m u n e t r e b a očekivati nikakvo
č u d o , p o g o t o v o s e n e t r e b a n a d a t i nikakvom b r z o m u s p j e h u . I n e
t r e b a se u z d a t i ni u kakvo n a t p r i r o d n u iluminaciju ili mistički
d r h t a j . Sve ovisi s a m o o d n a š e s p r e m n o s t i , o d n a š e s p o s o b n o s t i
da i z d r ž i m o na p u t u mišljenja. Onaj pravi rascjep, o n a o s n o v n a
p o d j e l a , više n e razdvaja vjernike i " s l o b o d n e m i s l i o c e " , n e g o
o n e koji se j o š m o g u p o z v a t i na n e k o g oca i - p r e u z m e m o li izraz
č e š k o g filozofa J a n a P a t o č k e - p o t r e s e n e / u z d r m a n e , " o n e koji su
pretrpjeli udar, o n e koji su kadri shvatiti š t o je posrijedi u životu
i s m r t i , pa p r e m a t o m u i u povijesti." 4 6 Prišašće je E u r o p e m o ž d a
d u b o k o z a p r e t e n o i z a t o č e n o u našim davnim n e - d o m i š l j e n i m i
ne-promišljenim misaonim odlukama...
Nad E u r o p o m se nadvija t e ž a k , t a m a n , olujni oblak, o b l a k š t o
z a s t i r e svo n e b o i sav svijet. Munje sijevaju p o d njim i oglašuje
se p o d m u k l a t u t n j a v a . D o h o d i oluja b i t k a kakve j o š bilo nije. I
s a m o onaj t k o b u d e p o g o đ e n munjom i z t o g a o b l a k a , p o s t a t ć e
biće istine - i slavit će oblak, slavit će oluju, slavit će pogibelj u
o t v o r e n u iščekivanju: u velikoj žudnji na p u t u s a m o ć e n a s l u t i t će
vedrinu, novo jutarnje rumenilo.
118
Spomenak Europe
Bilješke
1. O američkoj misiji u svijetu, vidi Hans. J. Morgenthau, The Purpose of American
Politics, NewYork1960, posebice s . 9 9 . 0 razlici Europe i Zapada, vidi kapitalno djelo
Raymonda Abellioa, La structure absolue. Essai de phénoménologie génétique, Paris
1965. Također Alain de Benoist, Les idées à l'endroit, Paris 1979, s. 263-282. O
identifikaciji zapadnjačke ideologije s amerikanizmom, vidi Thomas Molnar,
L'Américanologie: triomph d'un modèle planétaire, Lausanne 1 9 9 1 .
2 . 0 tomu čudu što se nazivlje nenasilna smrt socijalizma još nije izgovorena mjerodav
na riječ primjerena tomu događaju. No neki su koraci (različnih duhovno-povijesnih
upravljenosti) u t o m smjeru ipak učinjeni. Vidi primjerice Jürgen Habermas, Die
nachholende Revolution, F r a n k f u r t s 1990, posebice s. 179-204; Dieter Henrich, Eine
Republik Deutschland, Frankfurts 1990; Tine Hribar, Pustiti biti, Maribor 1994; Mar
cello Veneziani, llsecolo sterminato, Milano 1998, posebice s. 59-89.
3. José Ortega y Gasset, Der Aufstand der Massen, Hamburg 1956, s. 1 3 8 . 0 Orteginim
europeističkim pogledima, vidi Armando Savigno, Introduzione a Ortega y Gasset,
Roma-Bari 1996, posebice s. 113-139. S iznimnimje senzibilitetom Orteginu misao
o Europi tijekom II. svjetskog rata razvijala njegova učenica Maria Zambrano, filozo-
fkinja čije vrijeme t e k dohodi. Vidi Maria Zambrano, L'agonia dell' Europa, Venezia
1999.
4. Svoj je govor o Europi i njemačkoj filozofiji proljeća 1936. godine u rimskoj
Bibliotheca Hertziani Martin Heidegger započeo riječima da naš povijesni opstanak
(Dasein) iskušava sa sve većom stiskom i jasnoćom daje njegovo prišašće jednako
golemom ili-ili: ili spasu Europe ili njezinom uništenju. Mogućnost spasa pak zahti
jeva dvoje: 1. očuvanje europskih naroda pred azijatstvom; 2. prevladavanje njima
svojstvene iskorjenjenosti i rascijepljenosti (Martin Heidegger, "Europa und die
deutsche Philosophie", u: Hans-Helmuth Gander /Hrsg./, Europa und die Philosophie,
Frankfurt/M 1993, s. 31).
5. U okviru šireg razmatranja modernog procesa industrijalizacije sa socijalno-psi-
hologijskog motrišta, na neodređenost i dvosmislenost kao "znamenje vremena"
skreće pozornost Arnold Gehlen u svojim radovima Urmensch und Spätkultur, Frank
furt/M 1964, s. 263; Die Seele im tehnischen Zeitalter: Sozialpsychologische Probleme
in der industriellen Gesellschaft, Hamburg 1957, s. 87-89; Anthropologische Forschung,
Hamburg 1961, s. 128-129. Sam Gehlen napominje daje ovo motrište najavio Alfred
Weber u djelu Kulturgeschichte als Kultursoziologie, Leiden 1935, s. 399-400.
6. Svakako j e naznačajnije djelo Oswalda Spenglera, Der Untergang des Abendlandes,
München 1918-1922, napose knjiga I, s. 43: "Svaka kultura ima svoju vlastitu civiliza
ciju... Civilizacija je neizbježiva sudba jedne kulture... Civilizaciju predstavljaju kraj
nja i umjetna stanja za koja je kadra neka viša vrsta ljudi. Ona je završetak; ona slijedi
postajanju kao nešto stoje postalo, životu kao smrt, razviću kao ukočenost... ona je
kraj, neopoziv; ali ona se svagda ponovno dostiže s najdubljom nuždom." O Spengle-
rovim pogledima i o njihovoj suvremenoj recepciji, vidi Domenico Conte, Introduzi
one a Spengler, Roma-Bari 1997. U polje iste literature upisuje se i knjiga najvećeg
hrvatskog intelektualca i političkog emigranta XX. stoljeća Bogdana Radice,/4gon(/'a
119
S Nietzscheom o Europi
120
Spomenak Europe
uspostava uvjeta u kojima je moguć svagda novi progres. No, ako oduzmemo 'prema
čemu', sekularizacija biva i disolucijom samog pojma progresa - a to se upravo zbilo
u kulturi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće" (Gianni Vattimo, La fine délia modemità,
Milano 1991, s. 15-16). Filozofijski diletantsku tezu o kraju povijesti reklamira danas
Francis Fukuyama, The End of History and the Last Man, New York 1992. 0 kraju
povijesti u suvremenoj postmodernoj kulturi, vidi Gennaro Sasso, Tramonto di un
mito. Uidea di "progresso" tra Ottocento e Novecento, Bologna 1984. Temu kraja uma u
svojoj ideologijskoj malignosti prvi je radikalno postavio Georg Lukacs, Die Zer-
störung der Vernunft, Neuwied/Rhein 1962. Od obilne recentnije literature, izdvaja-
mo lucidno štivo Jacquesa Bouveressea, Le philosophie chez les autophages, Paris
1984. U talijanskom ambijentu najviše diskusija izazvao je zbornik: Aldo Giorgio
Gargani (a cura di), La crisi della ragione, Torino 1979.
1 2 . 0 kraju uopće, vidi Karheinz Stierle, Rainer Warning (Hrsg.), Das Ende, München
1996. 0 problematičnom govoru o kraju u poststrukturalizmu, vidi Jochen Horisch,
"Das doppelte Subjekt. Die Kontroverse zwischen Hegel und Sendling im Lichte
Neostrukturalismus", u Manfred Frank, Gerard Raulet, Willem van Reijen (Hrsg.),
Die Frage nach dem Subjekt, Frankfurt/M 1988, s. 144-164.
13. Na upadljivu sličnost Derridine dekonstrukcije logocentrizma zapadnjačkog miš
ljenja s negdanjim violentnim optužbama protiv uma u Njemačkoj između dva rata -
kojih je glavni predstavnik bio Ludwig Wages, koji je, uostalom, prvi upotrijebio
izričaj "logocentrizam" u djelu "Duh kao protivnik duše" - ukazuje Manfred Frank,
"Politische Aspekte des neufranzösichen Denkens", Conditio moderna. Essays, Re
den, Programm, Leipzig 1993, s. 119-139. Zanimljiva je i sljedeća Frankova napome
na: "Kada sam... upozorio Derridu na opasnost da sredstva svoje logocentričke de
konstrukcije zapadnöuropske misli odveć jednostavno preuzimlje od preziratelja
uma (Verächtern der Vernunft) iz dvadesetih i tridesetih godina, odlučio je prekinuti
svaku svezu sa mnom, a čini se daje i svojim nesamostojnim adeptima (njihovje broj
popriličan) dao generalni naputak da to isto učine..." (ibidem, s. 133). 0 Heideggero-
vom ograđivanju od iracionalizma svake vrste, vidi Martin Heidegger, Sein und Zeit,
Tübingen 1972, s. 136: "Iracionalizam kao pandan racionalizmu - govori samo razro
ko o onomu za s t o j e potonji slijep." No da nije neumjereno dovođenje u svezu
Heideggera i mistike, ističe John D. Caputo, The Mystical Element in Heidegger's
Thought, New York 1986. U ovom kontekstu valja skrenuti pozornost i na studiju
Barbare Merker pod naslovom Selbsttäuschung und Selbsterkenntnis. Zu Heidegger
Transformation der Phaenomenologie Husserls (Frankfurt/M 1988), studiju koja poku
šava iznaći religiozno-povijesne paralele između gnostičke soteriologije i Heideg-
gerove egzistencijalne analitike (napose s. 153-288). Merkerova se pri elaboraciji
svoje teze služi interpretacijom gnostičke mitologije koju je dao Heideggerov učenik
Hans Jonas nakon objave Sein und Zeit 1928. godine. Posrijedi j e jedna uvjereno
egzistencijalna interpretacija gnostičkih tekstova, interpretacija koja ni tada nije bila
neprijeporna. No, bilo kako bilo, na pitanje zašto se ključtako dobro uklopio u bravu,
ne može se zacijelo odgovoriti jednostavnom tvrdnjom Barbare Merker daje Heide
gger proveo "resubjektiviranje kozmičke drame oslobođenja gnostike" (s. 185).
121
S Nietzscheom o Europi
122
Spomenak Europe
123
S Nietzscheom o Europi
1962, s. 321. 325-326. 0 različnim ocjenama ove Husserl ove teze, vidi Klaus Held,
"Husserls These von der Europäisirung der Menschheit" i Elmar Holenstein, "Euro
pa und die Menschheit. Zu Husserls kulturphilosophischen Meditationen", u Chris
toph Jamme, Otto Pöggeler (Hrsg.), Phänomenologie im Widersteit. Zum 50. Todestag
Edmund Husserl, Frankfurt/M 1989, s. 13-39,40-64.
27. Usporedi Platon,Theat. 189A-B, 189E-190B; Piaton,Soph. 240C-241B, 263D-264B;
Aristotel, Dei'nt. 16b 33- 17a 7,18a 39-41; Aristotel, Met IV 7,10llb23-27, IX10,1051
b 1-17. Zanimljiv komentar nekih od ovih mjesta može se naći u knjizi: Martin Heide
gger, Logik. Die Frage nach der Wahrheit. Marburger Vorlesung WS 1925/26, ed. Walter
Biemel, Gesamtausgabe Bd. 21, Frankfurt/M 1976, posebice s. 163,168.
28. Usporedi Aristotel, Met. IV 8,1011a 29 - 1012b 31 ; Met. XI 6,1063b 30-35. O
Aristotelovom poimanju istine vidi Paul Wilpert, "Zum aristotelischen Wahrheitsbe-
grifF", u Fritz-Peter Hager (Hrsg.), Logik und Erkenntnislehre des Aristoteles, Darms
t a d t 1972, s. 106-121.0 značenju Aristotela za nastanak Heideggerove koncepcije
istine, vidi Franco Volpi, Heidegger e Aristotele. La critica heideggeriana della concez-
ione aristotelica del tempo, Padova 1984, s. 75-90. Prema Volpiju, o d Aristotela j e
uzeta kako misao d a j e apophansis samo jedan modus otkrivanja, tako i struktura
"nečega kao nečega", kao temelj "hermeneutičkog kao." I samo stoga š t o "tubitak"
biće već otkriva kao istinito i neistinito, može se suditi podrijetlo Heideggerove
(problematične) ontologijske teorije istine. O ovomu vidi i Enrico Berti, "Heidegger
ed il concetto aristotelico di verità", u Herméneutique et Ontologie (Hommage à P.
Aubenque), Paris 1990, s. 97-120.
29. Daje Parmenid izrekao "prvu odlučnu istinu filozofije" i daje s njim na Zapadu
uistinu "započelo filozofiranje", naglašuje Martin Heidegger, Aristoteles IX. Freiburg
er Vorlesung WS 1930/31, ed. Heinrich Hüni, Gesamtausgabe Bd. 33, Frankfurt/M
1981, s. 2 3 . usporedi također Martin Heidegger, Parmenides. Freiburger Vorlesung
WS 1942/43, ed. Manfred S. Krings, Gesamtausgabe Bd. 54, Frankfurt/M. s. 2-3, 8-9,
10-12. Sadržajan pregled Heideggerovog čitanja Parmenida daju Slobodan Žunjić,
"Parmenidovo biće i Hajdegerovo bivstvovanje", Filozofski godišnjak, 1/1988, s. 7-72;
Franci Zore, Obzorjagrštva, Ljubljana 1997, s. 100-107. Vidi i Eugen Fink, Raum-Zeit
-Bewegung, Den Haag 1957, posebice s. 46: "Parmenid j e utemeljitelj ontologijske
filozofije. I ona opstoji kao jedan neprekinuti lanac sve do danas. Parmenidova je
filozofija jedan nečuven i čudovišan događaj. Kada bi jedan gigantski meteor udario
u Zemlju, ili kada bi mjesec pao na Zemlju, i kada bi se planete počele ljuljati u
svojemu kretanju, sve to ne bi bilo veće zaprepaštenje čovjeka nego što je ono
zaprepaštenje koje je izraženo u iskri Parmenidovog mišljenja: da biće jest."
3 0 . 0 Parmenidovom neumornom izoštravanju pogleda na bitak usuprot prijetećoj
pogibelji nemisaonog inkliniranja pričinu, kao i o teškoćama i ograničenostima nje
govog upornog otklanjanja misli o ništoći zbog navodnog monolitnog jedinstva bit
ka, vidi Klaus Held, Heraklit, Parmenides und der Anfang von Philosophie und Wissen
schaft, Berlin-New York 1980, s. 472,477,488-489,518, 543-544,576-577.
3 1 . Religioznu i mističku pozadinu Parmenidove proemije uvjerljivo je pokazao još
Werner Jäger, The Theology of the Early Creek Philosophers, Oxford 1948, s. 90-98.
124
Spomenak Europe
Veliki istraživač mita i religije Kâroly Kerény o Parmenidovom proemiju kaže: "U
uvodnoj viziji svog didaktičkog spjeva, filozof Parmenid penje se na Helijeve kočije.
I nehotice potkrijepivši osnovni stav mitologema o Sunčevom peharu, on tako pro
lazi kroz dveri gdje se smjenjuju dan i noć, da bi stigao do onog što za nj znači 'bitak',
a osobine kojega, međutim, sljedstveno odgovaraju Oceanu. Jezikom mitologije
tako jasno izraženo, a jezikom filozofije tako neizrecivo teško, s Oceanom se pojav
ljuje sama Geneza, izvan vremena i prostora, stoje svojstveno apsolutnom Bitku. I iz
Geneze se izdiže, svjetla lika, svaki dan nov: otac naš, Helije" (Kâroly Kerény, Figlie
del Sole, Torino 1949, s. 40).
32. Uzorno je kritičko izdanje ovid odlomaka, s njemačkim prijevodom i dodatnim
pojašnjenjima priredio Uvo Hölscher, pod naslovom Parmenides. Vom Wesen des
Seienden, Frankfurt/M 1969. Ništa manje uzorno je i najnovije talijansko izdanje
Giovannija Cerrija (Parmenide di Elea, Poema sulla natura, Milano 1999). Na moguć
nost da se pričin (doxa) shvati kao lažno biće (ta dokounta) posredstvom učenja o
bitku (eon, einai), prvi su skrenuli pozornost Hans Schwabl, "Sein und Doxa bei
Parmenides", Wiener Studien 66/1953, s. 50-75 (pretisak u Hans-Georg Gadamer /
Hrsg./, Um die Begrijfswelt der Vorsokratiker, Darmstadt 1968, s. 391-422) i Mario
Untersteiner, "La Doxa di Parmenide", Dianoia 2/1956, s. 203-221. Kod nas najdalje
j e u t o m smjeru otišao Marijan Cipra u kapitalnoj knjizi Metamorfoze metafizike.
Duhovno-znanstveni pojam povijesti filozofije, Čakovec 1978, s. 33-57. Od novijih
radova o Parmenidu pažnju zaslužuje knjiga: Lambros Couloubaritsis, Mythe et phi
losophie chez Parménide, Bruxelles 1986.
33. Vidi Uvo Hölscher, Parmenides, s. 81-83. Prema Oskaru Beckeru, "Parmenidov
stav kazuje dakle da nešto misleći shvatiti svagda već znači da ovo Nešto u bilo
kojemu smislu jest, da ima bitak. Prema Parmenidu j e s t dakle sve mišljeno (Ge
dachte); je li i obratno sve biće j e s t ili može biti mišljeno ostaje otvoreno" (Oskar
Becker, "Drei Abhundlugen zum Lehrgedicht des Parmenides", Kant-Studien 55/
1964, s. 256). 0 mogućnosti mističkog razumijevanja Parmenidovog temeljnog sta
va, vidi tumačenje Gorazda Kodjančiča u Parmenid, Fragmenti, Maribor 1995, s. 85-
88.
34. dikranoi su dvoglavci, dvostrukoglavci, ali i akritaphyla, nerazborita krda, budući
da ne mogu razlučiti bitak i nebitak. Cfr. Frg. V I 5 . 0 dubljem smislu ove oznake, vidi
Alexander P. D. Mourelatos, "The Deceptive Words of Parmenides Doxa", u Ale-
ksander P. D. Mourelatos (ed.), The Pre-Socratics. A collection of critical essays, New
York 1974, s. 314-315.
35. Cfr. Frg. VI1-2; VI 8-9.
36. Arist. Met. IV 3,1005b 18:bebaiotate arche (najpostojanijepočelo). Na su-pripad-
nost stava protuslovlja i pojma bistva (ousia) u Aristotelovoj metafizici ukazuje Fernan
do Inciarte, "Die Einheit der Aristotelischen Metaphysik", Philosophische Jahrbuch
101/1 1994, s. 1-21.
37. O Parmenidovoj jednadžbi thea-aletheia, vidi Martin Heidegger, Parmenides, s. 6-
8,14-16,182,340-241. Paul Ricoeur drži da otkrivenje od strane božice znači daje
"Istina" manje diskurs koji artikulira čovjek negoli govor bitka kojega izriče sam
125
S Nietzscheom o Europi
bitak, pa se u tom smislu može govoriti o "otkrivanju (dé-couverte)" bitka. Vidi Paul
Ricoeur, Etre, essence et substance chez Platon etAristote, Paris 1982, s. 1 2 3 .
38. Tako i Walter Bröcker, Die Geschichte der Philosophie vor Sokrates, Frankfurt/M
1965, s. 62.
39. Vidi Wilhelm Weischedel, Parmenides und Heraklit, Tübingen 1948.
40. Vidi Martin Heidegger, Parmenides, s. 16-23, 37-42,104-112. O razlici između
pojedinačne istine i istine kao cjelote, kao i o središnjem značenju ove posljednje,
vidi Gerhard Krüger, Grundfragen der Philosophie. Geschichte, Wahrheit, Wissenschaft,
Frankfurt/M 1965, s. 15-16,20-23, 73-74.0 egzistencijalno-ontologijskom značaju
"iskonske povezanosti" istine s bitkom, vidi Martin Heidegger, Sein und Zeit, s. 212-
213,230.
4 1 . eidosfos: čovjek koji vidi, pa otuda "onaj koji zna", "čovjek znalac." cfr. Frg. 13.
Vidi Karl Bormann, Parmenides. Untersuchungen zu den Fragmenten, Hamburg 1971,
s. 61-62; Giovanni Cerri, u: Parmenide di Elea, Poema sulla natura, s. 169-170.
42. Ovdje predloženo udubljivanje u Parmenida, inspirirano je neusporedivo origi-
nalnijim i filozofijski produbljenijim pokušajem talijanskog mislioca Emanuela Sever-
ina. Grubo rečeno, Severino potvđuje neophodnost povratka Parmenidu, budući da
drži da je cijela zapadnjačka civilizacija, čak i grčka, nihilistička, dopušta naime
mogućnost bivanja (divenire). Vidi njegovo kapitalno djelo Essenza del nichilismo,
Milano 1995. U j e d n o m kraćem tekstu Severino ovako vidi svoj misaoni napor: "U
središtu mojih tekstova opstoji tvrdnja o opstoju nužne implikacije između ekstrem
nog ludila i našeg vjerovanja da je bivanje (tj. nastanak i odlazak u ništoću) realno.
Naše je temeljno uvjerenje, kojega svi dijelimo ukoliko smo stanovnici Zapada, daje
"svijet" mjesto bivanja... Uvjerenje... da stvari proizlaze i vraćaju se u ništoću -
povezano je s nužnošću ekstremnog ludila, budući da je povezano s nužnošću
uvjerenja da su stvari ništavne. Ovo je odlučna crta mojih tekstova: uvjerenje da
stvari, odnosno ne-ništoća, proizlaze iz ništoće i u nju se vraćaju, identično je s
uvjerenjem da su stvari ništavne... Simptom ludila konstituiranje u onom fundamen
talnom tipu mentalne bolesti - klinički puno puta provjerene - u kojoj je individuum
osuđen biti ništoća ili kao ništoća biti izložen promatranju. 'Naša civilizacija' smatra
da je glavna crta ove mentalne bolesti 'alijenacija', ne vodeći računa daje ono što se
izražava kao mentalna alijenacija - uvjerenje o t o m u da smo ništavni - zapravo
temeljna misao naše civilizacije: to je-uvjerenje, volja da su stvari, ne-ništoća, ni
štavne. 'Stvari'-to će reći ne ono sto je apstraktno, nego aspekti, obličja, određeni
i konkretni događaji svijeta" (Emanuele Severino, La guerra, Milano 1992, s. 50-52).
O Severinovoj misaonoj poziciji, vidi Cornelio Fabbro, L'alienazione dell'Occidente.
Osservazioni sul pensiero di Emanuele Severino, Genova 1 9 8 1 . U polemičku se kon
frontaciju upustio Hans-Jürgen Gawoll, Nihilismus und Metaphysik. Entwicklungsge
schichtliche Untersuchungen von deutschen Idealismus bis zum Heidegger, Stuttgart-
Bad Cannstatt 1989, s. 286-289.
4 3 . Cfr. Massimo Cacciari, Geo-ßlosofia delï Europa, Milano 1994, s. 157: "Europa nije
bila ni u j e d n o m nasilju, ni u jednoj volji za skladom (volonte di armonia). Svog je
demona svagda pitala 'gdje otići'. Njezino se sjedište nikada nije stabiliziralo na
126
Spomenak Europe
prostoru koji su joj ocrtavale vlastite granice; njezino se 'sjedište' vazda pokazivalo
kao nešto što valja dosegnuti, a različita joj ustrojstva kao trenuci, prijelazi. Ili
zapravo kao domišljanja o nekoj odsutnoj domovini." Inače, u okviru razmatranja o
modernitetu i procesu modernizacije svijeta uopće, izričaj "nedovršeni projekt"
uporabio je ponajprije Jürgen Habermas, "Die Moderne - ein unvollendetes Pro
jekt", Kleine politische Schriften IV, Frankfurt/M 1981, s. 444-464. Za Habermasa j e
modernitet nedovršen i još uvijek poticajan projekt, pa se kroz njega valja oprezno
probijati i njegove aporije strpljivo, argumentirano raspitati, a ne pomodno preskakati
ili paradoksalno i rezignirano podnositi. Manfred Frank pak pokušava u Die Grenzen
der Verständigung. Eine geistergespräch zwischen Lyotard und Habermas (Frankfurt/M
1988) dokazati kako "Habermas nije manje postmoderan od Lyotarda" (s. 66).
44. Kritik der reinen Vernunft, Kants Werke III (Akademie-Ausgabe, Berlin 1904), s.
141-142 (A 150-151, B 190-191). Ovo mjesto napose komentira Martin Heidegger,
Die Frage nach den Ding, Tübingen 1975, s. 135-137.
45. Maitin Heidegger, Beiträge zur Philosophie (Vom Ereignis), ed. Friedrich-Wilhelm
von Hermann, Gesamtausgabe Bd. 65, Frankfurt/M 1989, s. 123. Za Heidegera u
takvoj situaciji filozofija neizbježivo biva nešto sasma čudno, t u đ e , nerazumljivo.
Budući da je njezina najviša zadaća (njezino "neizvodljivo i neprocjenjivo dostojanst
vo (unableitbare und unverrechenbare Würde)", ibidem s. 5) postavljati pitanje bitka,
prizivati ono najupitnije, pitati za ono najdostojnije pitanje, to otpada svaka potreba
za njom u razdoblju svijeta posvemašnje neupitnosti svih stvari i svih patvorina. Na
izgled je posrijedi sasma turoban i onespokojavajući zaljučak. No to nije Heideg-
gerova zadnja riječ u filozofiji. Upravo poradi toga sto je filozofija dospjela u svoju
najvišu točku razvića, oslobađa se pogled za prišašće modaliteta mišljenja drukčijeg
od dosadanjeg, otvara se mogućnost drugog početka. Heidegger rabi izričaj "drugi
početak (anderer Anfang)" kao protuvjesje izričaju "prvi početak (erster Anfang)"
(ibidem, s. 179-180). O "drugom početku", vidi Werner Marx", Seinsgeschichtliches
Denken - eine spekulative Hermeneutik", u Dieter Henrich (Hrsg.), Kant oder He
gel? Über Formen der Begründung in der Philosophie, Stuttgart 1983, s. 357-373,
posebice s. 371.
46. Jan Patočka, Kriviverski eseji o filozofiji zgodovine, Ljubljana 1997, s. 161. Patočka
nastavlja: "Shvatiti d a j e povijest sukob gologživota, sputanog strahom, i života na
vrhuncu, koji ne planira buduću svakodnevicu, nego jasno vidi da svakodnevica,
njezin život i 'mir', imaju svoj kraj. Samo onaj tko je kadar shvatiti tu stvar, koji je
kadar za preokret, metanoia, jest duhovni čovjek. Duhovni čovjek shvaća, ali njegovo
shvaćanje nije puko konstatiranje činjenica, niti 'objektivno znanje', i kada mora
ovladati objektivnim znanjem i svrstati ga u svoj prostor kojim će suvereno raspola
gati" (ibidem). Više o Patočkinim tezama o Europi i pojmu odgovornosti, vidi Jacques
Derrida, Donner la mort, Paris 1999.
127
Filozofska biblioteka
Izdavač
Naklada Jesenski i Turk
Za izdavača
Mišo Nejašmić
Urednici
Petar Milat i Dinko Telećan
Lektura
Dinko Telećan
Grafički urednik
Mario Ostojić
Izrada omota
Božesačuvaj
Tisak
CARPO DIEM g.i.u.
ISBN 953-222-016-X
UDK 1 Nietzsche, F.
KOPIĆ, Mario
S Nietzscheom o Europi / Mario Kopić; -
Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2001. -
(Filozofska biblioteka)
ISBN 953-222-016-X