Tvrdi disk

Leon Lisjak, 4.B1

Općenito

Tvrdi disk (engl. Hard Disk, prevodi se i kao kruti disk ili čvrsti disk) sekundarna je
jedinica za pohranu podataka u računalima.

Tvrdi diskovi su se pojavili na tehnološkoj sceni 1956. godine, kao izum tvrtke IBM, i
nakon svog izlaska na tržište postala dominantna tehnologija za sekundarno pohranjivanje
podataka u tipičnim računalnim sustavima tokom 1960-tih.

Danas tvrdi diskovi rabe se u mnogim računalnim sustavima, a nedavne inovacije u

tehnologijama kao tvrdi diskovi bez pokretnih koji rabe tehnologije flash memorija i NAND
tehnologije, polako počinju potiskivati magnetske diskove s pojedinih sustava kao što su
prijenosnici. Tvrdi diskovi zbog neprekidnog razvoja i usvajanja novih tehnoloških rješenja
još su najprivlačniji kao tehnologija za sekundarno pohranjivanje podataka što se tiče odnosa
sljedećih svojstava: nosivosti, brzine prijenosa podataka i cijene.

Dobra svojstva tvrdog diska:

 veliki kapacitet,
 postojanost podataka, te
 brzi pristup podacima

Loša svojstva tvrdog diska:

 osjetljivost na prljavštinu i elektromagnetska polja i
 ograničenje maksimalne gustoće podataka

Slika 1: Tvrdi disk

Tehnička svojstva hard disk-a

Tvrdi diskovi sastoje se od jedne ili više kružnih ploča zatvorenih u hermetičkom
kućištu. Ove kružne ploče vrte se oko jedne središnje osi uz pomoć elektromotora. Ploče su
obično napravljene od legure nekog metala (željeza, aluminija, ili neke druge kombinacije)
dok kod nekih tvrdih diskova ploče su izrađene od stakla. U procesu izrade ploče se obično
presvlače tankim slojem neke feromagnetske tvari.

Čitanje i zapisivanje podataka vrši se uz pomoć posebne magnetske glave koja lebdi
tik iznad magnetskog sloja.

Kapacitet tvrdih diskova uvjetovano je različitim faktorima, i mijenjala se tokom

razvoja tehnologije od svoje pojave na tržištu 1956. godine. Primjerice prilikom razvoja prvog
tvrdog diska IBM-ovi inžinjeri mogli su razviti tvrdi disk većeg obujma, no prodajni
stručnjaci bili su uvjereni da tržište nije sposobno primiti disk s većim obujmom. Kapacitet
nekog tvrdog diska uvjetovana je sljedećim:

• kvalitetom magnetske tvari kojim su presvučene magnetske ploče

• veličinom magnetske glave koja uvjetuje širinu trake, te

• tehnologijom zapisivanja

Neka od svojstava koje utječu na vrijeme pristupa podatcima na nekom tvrdom disku
su: brzina vrtnje ploča presvučenih magnetskim tvarima, brzina pomicanja pisače magnetske
glave s trake na traku, prijenos podataka s magnetske glave, te prijenos podataka prema i od
računala. Tri osnovne značajke koje utječu na prijenos podataka jesu:

• latentnost-vrijeme koje je potrebno da se neki dio koji nosi podatke na disku ponovno
pojavi ispod glave za čitanje i pisanje

• vrijeme traženja- vrijeme potrebno da se dođe do nekog željenog bloka na tvrdom

disku, tj. od trenutka kada se upit poslao prema tvrdom disku

• brzina prijenosa podataka

Princip rada

Magnetski disk svoje djelovanje temelji na fizičkim osnovama magnetskog polja i

svojstvima feromagnetskih materijala. Pri upisu podataka na njega koriste se svojstva
takozvanih tvrdih feromagnetskih tvari da nakon što su magnetizirane vanjskim poljem,
ostanu magnetizirane i nakon što se vanjsko magnetsko polje ukloni.

Tvrdi disk se sastoji od nekoliko ploča obično od nemagnetskih materijala, najčešće

legure aluminija ili stakla. Te ploče su premazane tankim slojem feromagnetskog materijala
debljine 10 do 20 nm. Na taj magnetski materijal se obično još stavi premaz ugljika kao
zaštitni sloj. Za magnetski materijal se danas obično biraju legure kobalta, dok su ranije bili
korišteni oksidi željeza, kroma, ili slično.

Podaci se na disk upisuju uz pomoć male zavojnice koja je sastavni dio glave.
Zavojnica u biranim trenucima propušta električnu struju izabranog smjera. Magnetska glava
sastoji se od zavojnice koja je namotana na tvrdu feritnu jezgru. Glava je učvršćena na ručicu
koja se pomiče po disku.

Protjecanjem struje kroz zavojnicu stvara se magnetsko polje koje se zbog blizine
glave proteže i kroz magnetski materijal na površini diska. Kako se disk brzo okreće ispod
glave, sav materijal koji prođe ispod glave se magnetizira u smjeru određenom smjerom
protjecanja električne struje.

Uključivanjem struje u kratkotrajnim biranim trenucima, postiže se na površini diska

niz različito magnetiziranih područja jedno iza drugog, čime je na disk zapisan niz podataka
tj. bitova. Podaci su na disku nalaze kao niz magnetskih čestica na magnetskom sloju diska
koje su smještene u koncentrične krugove.

Slika 2: Princip rada tvrdog diska i podjela tvrdog diska

Budućnost uređaja za pohranu

Danas sve češće viđamo SSD u našim kućnim računalima. SSD je potpuno nova
tehnologija, bez pokretnih dijelova u sebi i sa gotovo trenutnim odazivom na potrebe
pisanja/čitanja.

Prva ispitivanja ove tehnologije događala su se još davne 1950-te godine, kasnije u 70-
tim i 80-tim, ali se koristila isključivo u tehnološki najnaprednijim super računalima.
Kapacitet u to vrijeme nije bio ni blizu današnjeg, pa su super računala radila na 2MB-20MB
u to vrijeme. Tehnologija je zaživjela i dostupna je masama. Princip rada SSD uređaja
možemo u nekoj mjeri usporediti sa radom RAM modula u računalu. Umjesto rotirajućih
ploča, i igle za očitavanje magnetnog zapisa na površini svake ploče, SSD uređaj radi uz
pomoć posebno dizajniranog čipa, s kojim sabirnica komunicira daleko većim brzinama.

Memorijski čip u SSD uređaju sastavljen je od mreže NAND polja, a svako polje
može u sebe zapisati između 240KB i 4MB. Kontrolni čip na SSD-u u sebi ima zapisanu
adresu svakog polja NAND čipa. Zbog toga je brzina rada ovog uređaja iznimno velika.
Određeni podatak (kada se zatraži) je gotovo trenutno dostupan, i korisnik računala ne osjeća
nikakav zastoj u radu. Vrijeme potrebno za pristup nekim podacima SSD uređaja mjeri se u
nanosekundama. Potrebno je napomenuti da se još uvijek daleko više koriste klasični hard
diskovi, ali sve većim razvitkom tehnologije, cijena SSD diskova strelovito pada i SSD
polako postaje standard u odabiru sekundarne pohrane računala.

Slika 3: SSD
Literatura:
 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=68704

 https://hr.wikipedia.org/wiki/Tvrdi_disk

 http://tecajevi.freeservers.com/rhdd.htm

 http://www.servisracunala.net/skola/tvrdidisk.htm