METODA RAZGOVORA – dijaloška metoda

VRSTE RAZGOVORA: 1. Katehetički r. – kratka pitanja i kratki odgovori 2. Razvojni

(heuristički r.) – poticajna i polazna pitanja 3. Slobodni r. – slobodni dijalog 4. Diskusija –
zauzimanje osobnog stajališta 5. Oluja ideja – iznošenje primjedbi, dosjetki

PITANJA I ODGOVORI:

40. Čime se razlikuju zatvorena od otvorenih pitanja?

Otvorena pitanja mogu imati i nekoliko točnih odgovora, a zatvorena imaju samo 1 ispravan
odg. Učitelji češće postavljaju zatvorena pitanja jer tako dobivaju na vremenu.

41. Kojih se zahtijeva valja pridržavati pri postavljanju pitanja?

a) Prilagoditi izbor riječi i sadržaja pitanja učenicima

b) Pitanjima obuhvatiti što više učenika

c) Po potrebi postavljati potpitanja učenicima

d) Iskoristiti učeničke odgovore (pa čak i netočne)

e) Izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku između pitanja

f) Progresivno povećati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda

g) Djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku

42. koja pitanja valja izbjegavati u razredu (navedite nekoliko primjera)?

- pitanja na koja učenici ne mogu dati odgovor zbog neznanja ili nedostatka iskustva

- alternativna pitanja (imaju li ptice krila?)

- sugestivna pitanja (podržava li kisik gorenje?)

- kaverzna pitanja koja sugeriraju pogrešan odgovor

- neodređena ili višeznačna pitanja (kakvo je godišnje doba?)

- predugačka, složena, višestruka pitanja (što je voda, njezina svojstva i uporaba?)

43. Kako treba ispravno metodički postaviti pitanja?

Postaviti pitanje cijelom razredu, sačekati, napraviti kratku stanku kako bi učenici razmislili, a
potom prozvati učenika. Nije dobro da se učenici uz dizanje ruke glasaju te da se ustaju iz
klupe. Odgovor mora biti potpuna rečenica. Pogreške treba učenik ispraviti sam uz učiteljevu
pomoć.
44. U čemu je vrijednost učenikova pitanja u nastavi?

Različita pitanja često će iznenaditi mnoge učenike pa i učitelja. Učeniku valja odgovoriti na
svako pitanje. Ako učitelj nezna odg. treba zadati učeniku da odg. potraži u znanstveno-
popularnoj literaturi te idući put raspraviti o tom pitanju. Takav rad ima veloko značenje u
razvitku zanimanja za određene prirodnine i pojave u učenikovu okruženju i služi kao poticaj
za samostalno istraživanje okruženja.

Nekoliko zanimljivih pitanja: Koliko jaja izleže kokoš svakog dana? Kako djeluje dim
cigarete na biljke? Što su Turci jeli prije Krbavske bitke? Jesu li pušili duhan? i sl.

ŠKOLSKO DVORIŠTE I ŠKOLSKI PARK

1. Kakva je uloga školskog dvorišta?

Školsko dvorište ima dvostruku ulogu u životu učenika početnih razreda osnovne škole. U
njemu oni provode dio svog slobodnog vremena, ali u njemu učitelj s učenicima može
provoditi i različite praktične radove i vježbe u svezi s nastavom PiD.

2. Što vježbamo u 1. razredu?

U prvom razredu s učenicima možemo na školskom dvorištu uvježbavati prelaženje preko

ceste i raskrižja.

3. Što vježbamo u 2. razredu?

S učenicima drugog razreda u dvorištu možemo obrađivati strane svijeta, izraditi sunčanu
uru, prikazati vodotoke u zavičaju.

4. Što vježbamo u 3. razredu?

U trećem razredu mjerimo školsko igralište, u pješćaniku izrađujemo reljef zavičaja, gasimo
požar pomoću vatrogasnog aparata. U mnogim je školskim dvorištima i meteorološki stup s
različitim uređajima za mjerenje temperature zraka, količine oborina, smjera i snage vjetra.

5. Koje pokuse možemo izvoditi u 4. razredu?

Pokazat ćemo im neke pokuse s vodom, let balona, zmaja i jedrilice.

6. Kako izgleda okoliš većine škola?

Oko većine škola prostori su monotono uređeni. To su jednolične travnate površine s

nekoliko skupina zasađenih vazdazelenih (četinjača), kakad listopadnih stabala i grmova.
Kako travnjake sustavno kosimo, na njima gotovo ništa ne cvate i ne donosi sjemenke ni
plodove. Na takvim prostorima oko škole ne možemo razvijati zanimanje učenika za pojave u
okolišu.
7. Kako treba izgledati školski park?

Prostor oko škole valja urediti kao prirodni, ekološki park u suglasju s našom hrvatskom
tradicijom. Temeljnu oznaku školskog parka čini skladna cjelina samonikle autohtone
vegetacije i najrazličitijeg kulturnog bilja, što pridonosi biološkom bogatstvu i razlikosti u
njemu. Tako uređeni prostor oko škole pridonijet će upoznavanju i očuvanju ne samo
autohtonih biljaka i životinja nego i narasprostrenjenijih kulturnih biljaka kao što su voćke i
cvijeće. U školskim parkovima dobro je zasaditi vrste koje su samonikle u kraju u kojem je
škola, kao i kulturne biljke koje se u tom kraju već duže vrijeme uzgajaju. Pri sadnji školskih
parkova uvažavamo temeljna pravila sadnje i izabiremo odgovarajuća dominantna stabla –
solitere, stabla za perivoje te određeno grmlje i svijeće. Od drveća dobro je zasaditi: hrast,
bukvu, grab, lipu, jelu, smreku, bor, hrast crniku, čempres, a od voćaka: jabuku, trešnju,
šljivu, maslinu. U tim parkovima najčešće je grmlje glog, lijeska, drijen, divlja ruža, lovor, a
od ukrasnog grmlja jorgovan, japanska dunja, pajasmin, planika, oleander. Za oblikovanje
živih ograda koristi se grab, glog, svib, kalina. Na cvjetnim površinama dobro je uzgajati
mnoge proljetnice, tj. visibabe, jaglac, drijemovac, ljubičice, šumarice, kockavice, jetrenka.
Tijekom ljeta i jeseni cvate potočnica, božur, sunovrat, maćuhica, perunika, kadifa, lijepa
kata, srdašce, cinija. Lijepo uređeni školski park nije samo ukras svake škole i naselja već je
to i nastavni prostor koji učenicima omogućuje neposrednu i cjelovitu spoznaju okoliša. Zato
se uređivanju prirodnih, ekoloških školskih parkova pridaje sve više prirodoslovno i ekološko
odgojno-obrazovno značenje.

ŠKOLSKI VRT

1. Tko je zaslužan za širenje i ustrojavanje školskog vrta?

Za širenje i ustrojavanje školskih vrtova kod nas je zaslužan D. Trstenjak koji je uspješno
povezivao nastavu prirodoslovlja uz praktične radove učenika u školskom vrtu, te svoja
iskustva obradio u monografiji „Školski vrt“, 1883. Pedagozi koji se ističu u svijetu J.A.
Komensky, J.J. Rousseau i F. Fröbel.

2. Koja je temeljna zadaća školskog vrta?

Temeljna je zadaća školskog vrta u uspješnom izvođenju nastave PiD. Pod učiteljevim
nadzorom, učenici neposrednim motrenjem stječu jasne spoznaje o građi, ishrani, rastu i
razmnožavanju biljaka, te njihovoj ovisnosti o tlu, vodi, svjetlosti i toplini – o podneblju
nekog prostora. Učenici tako spoznaju uzroke i djelovanje abiotičkih čimbenika na život
biljaka, životinja i ljudi. Oni će tako shvatiti da poljoprivredna proizvodnja nije mehanički
rad, već da zahtijeva veliko znanje i njegovu primjenu kako bi se postigla veća produktivnost.
Tijekom rada u vrtu razvijaju se mnoge učenikove sposobnosti: točnost, disciplinarnost,
upornost, sustavnost, štedljivost, susretljivost, itd. Školski je vrt, kao i učionica, laboratorij,
ali u slobodnoj prirodi, pogodan za promaranje, izvođenje praktičnih radova, postupno
uvođenje učenika u prirodoslovne postupke i znanstveno - istraživački rad učenika.
3. Što mogu naučiti u 1. razredu u školskom vrtu?

Učenici prvog razreda u školskom će vrtu prepoznavati i imenovati različito povrće.

4. Što mogu naučiti u 2. razredu u školskom vrtu?

U drugom razredu učenici već mogu pomagati u presađivanju rasada povrća i cvijeća na
određene gredice. Tijekom vegetacijske zone mogu pomagati u uzgoju biljaka (pljevljenje,
okopavanje), koristeći se odgovarajućim alatom i priborom.

5. Opiši što mogu u 3. razredu u školskom vrtu?

Učenike trećeg razreda možemo aktivno uključiti u manje poslove u školskom vrtu. Oni
dobivaju svoje gredice, pripremaju tlo za sadnju određenim alatom, brinu se za uzgoj
određenih biljaka, gnoje ih, okopavaju, zalijevaju, prate njihov razvitak i ubiru ih za hranu.

6. Zašto je veliko značenje vrta u 4. razredu?

U četvrtom razredu gotovo nije zamislivo ostvarivanje zadaće nastave prirodoslovlja bez
praktičnih radova u školskom vrtu. Učenici bi trebali praktičnim radom u školskom vrtu
upoznati ovisnost biljaka o vanjskim čimbenicima (tlu, vodi, svjetlosti i toplini), ovisnost
klijanja biljaka o vanjskim čimbenicima, ovisnost klijanja i rasta biljaka u vodi, različitog
stupnja onečišćenja, vodu kao otapalo različitih tvari, utjecaj onečišćenog zraka na život
biljaka i životinja, istraživanje sastava tla, djelovanje različitih vrsta gnojiva na plodnost tla,
oprašivanje i razmnožavanje biljaka, povezanost biljaka i životinja i drugo. Iako smo tako
visoko ocijenili doprinos školskog vrta u obradi nastavnog programa, ipak valja naglasiti da
učenici praktične radove: kopanje, usitnjavanje tla, sijanje, sađenje, presađivanje, plijevljenje,
zalijevanje, i druge, izvode na svježem zraku, usvajajući spoznaje i razvijajući svoje
sposobnosti na prirodan način.

ŠKOLSKO DVORIŠTE (ŠKOLSKA BARA)

1. Kakvo je značenje školskog dvorišta za estetski i humani odgoj?

Školsko dvorište ima dvostruko značenje u nastavi; prije svega, to je prostor u kojem se
odvija dio nastave i služi kao mjesto poučavanja, ali i kao mjesto u kojem učenici provode dio
slobodnog vremena. Loš estetski izgled školskog dvorišta utire put za loše ponašanje mladih u
zajedničkim i javnim prostorima u svim prilikama i u svako vrijeme. Ako učenicima ne
izgradimo estetski i odgovoran odnos prema svijetu teško će on, kao odrastao čovjek znati,
htjeti i moći mijenjati i stvarati novi, ljepši svijet. Estetsko i higijensko uređenje školskog
okoliša mora biti plansko i osmišljeno. To ne može biti zadatak pojedinca već zajednička
akcija cijele zajednice. Slika škole i okoliša šalje poruku svima koji u nju dolaze i s njim
surađuju. Što je škola i školsko dvorište ljepše i učitelji i učenici će se ljepše osjećati. Učenici
će se primjerom osposobljavati, ponositi i to nositi sa sobom u život. Primjer je najbolji za
odgoj. Loši primjeri loše djeluju, a dobri dobro.
2. Kako se može organizirati rad u školskom dvorištu, kako izgraditi školsku baru?

Rad na uređenju školskog dvorišta može se organizirati kao projekt na kojem će se raditi dulje
vremena integrirano: likovna kultura (crtanje), matematika (mjerenje), geografija (orijentacija,
izradba reljefa, sunčanog sata), biologija (uređenje tla, odabir sadnica, briga o drvetu) i slično.
Svake školske godine učenici prvog razreda mogu zasaditi svoje „drvo života“ ili „drvo
spoznaje“ s kojim će rasti osam godina i tijekom desetak godina oko škole će biti park.

Izgradnja školske bare nije uvijek moguća u području podzemnih voda ili izvora te su
potrebni tehnički uređaji (dovod, odvod, ustave, nasipi). Velićina bare ne bi smjela biti ni
velika ni mala, a dubina treba biti različita. Svakoj biljnoj i životinjskoj vrsti potrebna je
odgovarajuća dubina. Po uzoru na prirodu, i umjetne bare imaju plitka i duboka mjesta. Dno
bare treba biti neravno i na taj način će se udovoljiti svim vrstama. Plićine od 10 do 30
centimetara i niski prijelazi kopno – voda su potrebni kao i strma obala i pojasevi od jednog
metra da se pri naletu hladnog vala dno ne bi zamrznulo. Po sredini jezera poželjno je izraditi
otočić sa žbunjem kao utočište za ptice. Ona je prvenstveno namijenjena školskoj nastavi, ali i
zaštiti ugroženih biljnih i životinjskih vrsta površinskih voda stajaćica.

3. Opiši kako izgleda i čemu služi kontrolirana divljina!

Kontrolirana divljina u školskom dvorištu su oni dijelovi dvorišta koji nisu kulturno uređeni
već su pušteni prirodnoj vegetaciji da obraste neuređeni teren s ostacima od izgradnje škole:
gomila pijeska, poslagane opeke, rov od iskopa šljunka, srušeno stablo, panj, mravinjak, mali
vrbik, grm i slično. Sve to budi maštu i zove u avanturu: traženje blaga, igru detektiva,
skrivača, lovice. Učenici mogu napraviti kućice za ptice, izgraditi svoju kolibu, mogu izraditi
luk i strijelu, organizirati indijansku vatru i večeru. Osobito su važna sakupljanja raznih alata,
ribolov, branje divljih plodova, jestivih biljaka.

Boravak djece u kontroliranoj divljini pomaže djeci da samostalno donose odluke i da stječu
veće samopouzdanje i veću prilagodljivost nego igrajući se nekom elektroničkom napravom.

ŠKOLSKO VJEŽBALIŠTE – POLIGON

1. Što je prometno školsko vježbalište (poligon)?

Školsko prometno vježbalište je specijalno uređen prostor na kojemu se izvodi školsko

vježbanje ponašanja sudionika u različitim prometnim situacijama.

2. Što treba biti izgrađeno na školskom vježbalištu?

Asfaltne staze, obilježene kao i prometnice u naselju, zatim su postavljeni prometni znakovi
(zabrane, obavještavanja i opasnosti) i semafori za reguliranje prometa.

3. Koji sadržaji se obrađuju prije izlaska na prometno vježbalište?

Uvođenje učenika u prometni odgoj započinje u učionici. Učenici najprije upoznaju određena
pravila i propise. Zatim se simuliraju određene prometne situacije u kojima učenici uz igru
oponašaju ponašanja u prometu. Kada su učenici naučili, primjerice, prelaziti ulicu sa zebrom,
semaforom i prometnim policajcem, prelazimo na uvježbavanje izvan učionice, na školsko
dvorište ili prometno vježbalište i na kraju na najbliže raskrižje u naselju.

4. Kakvo je to pokretno prometno vježbalište?

Svi dijelovi potrebni za obilježavanje vježbališta čuvaju se u drvenoj kutiji na kotačima. Brzo
se mogu postaviti na svakom prostoru. Takvo je vježbalište pogodno za rad u početnim
razredima osnovne škole, jer ga možemo postaviti u učionicu, predvorje i na školskom
igralištu.

PLAN GRADA

1. Što je plan grada i čemu služi?

Plan grada je umanjeni crtež grada koji sadrži sve prometnice, ulice i objekte u gradu, tj.
umanjeni crtež prostora iz kojeg se vidi oblik, veličina i položaj objekata u prostoru i na
kojem se objekti mogu prikazati i određenim dogovorenim znakovima.

Služi za određivanje položaja objekata u prirodi te snalaženje u prostoru. Na planu se najčešće

snalazimo pomoću mreže, koje su stupci označene brojevima, a redovi slovima.

2. Koje su glavne točke grada?

U početku je škola središnji objekt (točka) prema kojem orijentiramo sve objekte u prostoru,
primjerice, pošta je južnije od škole itd.

Uglavnom su to, prometnice, vode, crkva, škola, pošta, ulice itd.

3. Na koji način možemo mjeriti udaljenost od jednog objekta do drugog?

4. Zašto pravimo plan grada?

Plan grada pravimo kako bismo se lakše snalazili u prostoru, kako bi umanjeno prikazali
prostor prema određenim potrebama ljudi. Iz umanjenog crteža, tj. plana možemo odrediti
položaj objekata u prirodi.

5. Što je vidikovac?

Vidikovac je uzvisina na koju dolazimo te odabiremo stajalište, s kojeg imamo dobar vidik,
kako bi promatrali više objekata. Promatrati se mogu oblici reljefa, ravnice, uzvišenja, doline,
vodotoci i dr. Prema nekim metodičarima vidikovac je dobro mjesto u prirodi za izradu
reljefa.
6. Koji je rezultat promatranja s vidikovca (spoznaja)?

Učenici imaju dobar vidik na oblike reljefa, ravnice, uzvišenja, doline, vodotoke i ostalo.
Svim uočenim objektima određuje se položaj i veličina odoka. Svi objekti se postavljaju na
plan u mjerilu prema svojoj veličini i udaljenosti jedan od drugoga.

7. Opiši postupak izrade plana naselja pomoću pješčanika.

Pješčanik, sanduk s pjeskom, velika je kutija s vlažnim pjeskom (150 x 150 x 20 cm), često na
kotačima kako bi se mogao po potrebi pomicati. U njemu se u učionici izrađuje reljef
zavičaja. Reljef učenici izrađuju prema svojim skicama.

Na pješčaniku se najprije orijentiramo i označimo strane svijeta, a zatim od vlažnog pijeska

najprije modeliramo uzvisinu s koje smo promatrali grad. Zatim ćemo oblikovati pobrđa koja
se spuštaju u ravnicu u tom gradu. Obojimo goru i pobrđa smeđe, a nizinu zeleno. U
pješčaniku modeliramo vodotoke rijeka, naglasimo njihove smjerove. Označimo glavne
cestovne prometnice, željezničku prugu itd. Gotov reljef treba usporediti s planom tog grada.