DVOMATIČNO PČELARENJE U KOŠNICAMA NASTAVLJAČAMA

Ovaj način pčelarenja može se primijeniti u svakoj košnici nastavljači koja ima dovoljno nastavaka, ali se
najlakše primjenjuje u košnici tipa L-R i Farrar. Teže je pčelariti ovim načinom u košnici Dadant-Blatt
zbog različite visine okvira u medištu i plodištu. U ovoj košnici su ramovi u plodištu većih dimenzija,
pa su kompleti sa nastavcima previše teški za rad.Većina pčelara u svijetu i kod nas koji pčelare ovim
načinom, primjenjuju košnicu tipa L-R na svojim pčelinjacima. Ona ima i niz prednosti, a malo
nedostataka nad ostalim tipovima košnica. Jedan od nedostataka je stoje nepogodna za utovar i istovar u
prijevozu na paše zbog visine većeg broja nastavaka u jednoj košnici. Za jako pčelinje društvo u ovom
tipu košnica treba 6-7 nastavaka.Ali, seleći pčelari koji imaju ovaj tip košnica i pčelare dvomatičnim
pčelarenjem, obično ugrađuju na palete od 6 do 10 košnica,pa ih ili prevoze na autoprikolicama ili na
paletama tovare autokranom na prijevozna sredstva. Sve je tako isplanirano da se prijevoz obavlja bez
velikog fizičkog rada. Posao sa velikim brojem nastavaka je olakšan, jer imamo mogućnost da u košnici
vršimo razne kombinacije. Razdjelna daska, koja je uvijek sastavni dio svake košnice, u ovom načinu
pčelarenja može da se iskoristi u razne svrhe. Glavni zadatak razdjelne daske je da preusmjeri pčele
izletnice iz pomoćnog pčelinjeg društva u zajedničko medište. Samo u košnicama nastavljačima I ovim
načinom pčelarenja mogu se razviti najbrojnija pčelinja društva. Zato se u ovakvim košnicama i dobijaju
najveći prinosi u medu. Na sljedećim stranicama ću detaljno objasniti sve postupke u radu ovim tipom
košnica u dvomatičnom pčelarenju, govoreći o tome kako ga ja primjenjujem na svom pčelinjaku. Sva
objašnjenja bit će 111 prikazana slikama, da čitalac može lakše shvatiti objašnjenje. Radi toga sam kao
plodište na podnjači označio sa Pl i ono je glavno plodište. Pomoćno plodište, koje se uvijek nalazi u
zadnjem nastavku ispod poklopca,označio sam sa P2. Između dva plodišta u pašnoj sezoni je uvijek
zajedničko medište. Zavisno od jačine pčelinjeg društva, medište zauzima u nekim rodnim godinama
i do 5 nastavaka.
FORMIRANJE DVOMATIČNIH PČELINJIH
DRUŠTAVA U L-R KOŠNICAMA
Formiranje dvomatičnih pčelinjih društava može da se vrši uvijek kada pčele izlijeću iz košnice.
Jedan od načina je da se od dvije L-R košnice u kojima je po jedno pčelinje društvo, i koje su na
pčelinjaku postavljene jedna pored druge, formiramo jednu košnicu. Postupak formiranja je olakšan,
jer imamo spremna dva pčelinja društva koja treba postaviti pod isti krov.
Ovaj postupak se sastoji u tome da izaberemo od ta dva pčelinja društva ono koje će nam biti na
podnjači kao proizvodno sa plodištem Pl, a koje ispod poklopca kao pomoćno P2.
Kao proizvodno pčelinje društvo stavljamo ono koje •je jače, odnosno koje je brojnije. Zavisno od
postolja na kojim su dosad bile te košnice, najbolje je da se nofovormirana košnica nalazi na mjestu
te dvije košnice. Pčele koje se vraćaju sa paše nađu tada samo jednu košnicu I ulaze na jedno lij eto.
U početku, jedan period, pčele uzbunjene oblijeću oko novopostavljene košnice. Između ta dva
pčelinja društva postavlja se razdjelna daska i ostavlja se otvoreno samo jedno gornje lijeto.
Može biti otvoreno ili Li ili L3. Donja lijeta L2 i L4 treba da su zatvorena. Kad se na ovaj način
formira dvomatično pčelinje društvo, pomoćno društvo izgubi sve izletnice.112Drugi postupak je
formiranje vještačkog roja iznad razdjelne daske. Novoformiranom vještačkom roju treba
dodati sparenu maticu i stimulisati ga pogačicama.U ovom slučaju, kao pomoćno pčelinje društvo
iznad razdjelne daske može se prenijeti i pčelinje društvo iz nukleusa. U praksi postoji način da se
formiraju vještački rojevi koje dijeli razdjelna daska. Oko njih tada imamo više posla, kad nastojimo
(radimo) da ih stimulisanjem razvijemo u jaka pčelinja društva za iduću godinu.
Postoji još načina na koji možemo prijeći sa jednomatičnog na dvomatično pčelarenje. U primjeni
razdjelne daske uvijek lijeto LI i L3 služe za pomoćno pčelinje društvo P2, a lijeto L2 i L4 služe za
ulaz pčela u zajedničko medište.
DVOMATIČNO PČELARENJE U L-R KOŠNICI
Postupak u radu oko dvomatičnih pčelinjih društava u toku godine počeću objašnjavati polazeći od
početka avgusta mjeseca. U zavisnosti od toga kada je formirano dvomatično pčelinje društvo u tom
periodu postoje znatne razlike.
1) Ako smo takva pčelinja društva formirali poslije zadnjeg vrcanja meda, a to je oko polovine jula,
do početka augusta ona se nalaze u tri nastavka. Od tih nastavaka dva zauzima glavno proizvodno
društvo sa plodištem Pl, a jedan nastavak pomoćno pčelinje društvo sa plodištem P2. U tom slučaju
treba se potruditi da se pčelinja društva brojčano razviju i u zimu uđu sa dovoljnim brojem pčela.
Ako smo im obezbijedili mlade kvalitetne matice prilikom formiranja, sve ostalo je lakše.
U tom periodu na svakom pčelinjaku ima uvijek izgrađenog saća, pa ni u tome pčelinja društva neće
oskudijevati.Polovinom augusta nastupa bespašni period, pa je u tom periodu veoma opasno
nadražajno prihranjivati novoformirana pčelinja društva. Zato treba upotrijebiti icoje dodajemo
odmah pri formiranju novih pčelinjih društava. Takva novoformirana pčelinja društva do polovine
septembra pojedu 3-4 kilograma pogačica. U cijelom tom periodu matica je stimulisana i ona do
tada proizvede 12-13 ramova sa leglom. Za oko dva mjeseca pčelinja društva se dovoljno razviju da
su spremna za normalno prezimljavanje. Na taj način obezbjeđujemo brojčano stanje pčela za iduću
godinu.
2) Ako se u jednoj košnici već nalazi dvomatično pčelinje društvo, kojim se kao takvim već prije
koristilo, ono tada zauzima 3-4 nastavka. Broj nastavaka postepeno smo smanjivali izbacivanjem iz
upotrebe nekvalitetnih ramova.
U takvoj situaciji pčelinje društvo je prethodno već dobilo mladu maticu i ona je nastavila sa
polaganjem jaja odmah kada uklonimo staru maticu. Na taj način pčelinje društvo ne-_xv ma zastoja u
obezbjeđivanju brojčanog stanja pčela. U ovoj situaciji nije potrebno posebno stimulisanje matica, jer
one imaju dosta bolje uslove nego novoformirana pčelinja društva u prvom slučaju. Priprema za
zimu u ovom tipu košnica odvija se na isti način kao i kod dosada opisanih košnica. Svi postupci, od
tretiranja pro-Košnica L-R u dvomatičnompčelarenju tiv varoe, rasporeda ramova, obezbjedivanje oko 10
kilograma čistog meda pojednom pčelinjem društvu, moraju se obaviti na početku avgusta mjeseca,
jer od tog posla koji tada uradimo zavisi kakva ćemo pčelinja društva imati za prvu pašu iduće
godine.Treba obezbijediti dopunu hrane za zimu, i to do ukupno 15 kilograma po svakom pčelinjem
društvu. Ovo obezbjedivanje zimske zalihe treba obaviti na samom početku mjeseca avgusta.
Prihranjivanje treba obaviti u što kraćem roku, u količinama 2-3 litra sirupa, a u tom periodu nema
paše u prirodi, pa moramo biti veoma oprezni da ne izazovemo grabež na pčelinjaku. Prije početka
prihranjivanja u svim košnicama moramo suziti lijeta, na širinu koja je u zavisnosti od jačine
pčelinjih društava.Neki pčelari prokuhavaju sirup, a neki ne. Ja za prihranjivanje ne prokuhavam
sirup, jer on odaje miris.Sipanje sirupa u hranilice treba obavljati kasno navečer kada izvan košnice
nema pčela. Tada moramo prihranjivati sva pčelinja društva na pčelinjaku, pa i nukleuse,ako ih
imamo na pčelinjaku. Ovaj problem pčelari u zapadnim zemljama nemaju. Oni ne prave sirup sami
nego ga kupuju u pčelarskim prodavnicama.Ali, što je najvažnije, njegovom upotrebom se postiže
da nikada ne dolazi do grabeži. Sirup je takvog hemijskog sastava da uopće ne odaje miris, tako da u
redovnim poslovima oko pčela pčelar u velike hranilice sipa svakom pčelinjem društvu po 12 litara
sirupa. Takva su pakovanja u kantama, a ona je obično i dovoljna za zimsku dopunu.Kada se takav
sirup naspe u hranilice i pri intenzivnom izlijetanju pčela, one se ne uzbune i rade normalno kao da
nema sirupa u hranilicama. Na taj način pčelari uopće ne gube vrijeme na obezbjedivanje zimske
zalihe pčelinjim društvima. Kada smo u optimalnom roku obezbijedili pčelama zimsku zalihu hrane,
one imaju dovoljno vremena da prerade dodati sirup i poklope sav med. U ovom periodu glavno
pčelinje društvo zauzima donji nastavak na podnjači a nastavak iznad njega je gotovo pun meda.
Iznad pregradne daske je pomoćno pčelinje društvo I ono ima samo jedan nastavak prostora.
Ono je uvijek u prostoru jednog nastavka.Ali ono ima povoljniju situaciju za razvitak, jer se koristi
dijelom toplote glavnog pčelinjeg društva ispod sebe kroz pregradnu dasku.Zbog toga u toku zime
pomoćno pčelinje društvo potroši manje hrane.Glavno pčelinje društvo formira klube na isti način kao što
je objašnjeno za jednomatično. Polovinom oktobra i u ovom slučaju treba izvršiti kontrolno tretiranje
•protiv varoe. U toku zimskog perioda, do kraja mjeseca januara, glavno pčelinje društvo zauzet če gornji
nastavak pun meda. Ono je u potrazi za toplotom i hranom napustilo nastavak ispod.Pod ovakvim
uslovima zazimljavanja, uginulih pčela na podnjači je sasvim malo. O kvalitetu hrane za prezimljavanje
pčelinjih društava već je pisano na prethodnim stranicama knjige. Kada počinjemo da pripremamo
pčelinja društva za zimovanje, tada treba razmišljati o najkritičnijim situacijama kada pčele zbog
hladnoće 3-4 mjeseca neče moći da izlete na pročisni let.
Košnica L-R u duomatičnom
pčelarenju
Ali, nekih godina cijeli januar mjesec, pa i prvi dio februara, bude toliko topao da matica ranije počinje
polagati leglo. Međutim, poslije lijepog vremena februar I mart znaju biti sa toliko niskim temperaturama
da položeno leglo pčele ne mogu da pokriju i griju. U tom slučaju pčele napuste dio legla koje obavezno
propadne. Kada vrijeme otopli, pčele moraju trošiti hranu da očiste to uginulo leglo iz ćelija. Zbog toga
nije preporučljivo davati pčelinjim društvima pogačice za stimulaciju odmah kada se pojave prvi topli
dani na početku januara. Ja u svojoj praksi primjenjujem dodavanje pogačica u zadnjoj nedjelji januara ili
odmah na početku februara. To je obično onda kada pčele izvrše pročisni izlet. Kada se pčele rasterete
izmetnih otpada iz debelog crijeva, one tada postaju vitalnije. Pčele mogu zauzeti novi položaj na
ramovima sa medom ako im med dotada, zbog nekih okolnosti, nije bio u potpunosti dostupan u medištu.
Tu formiraju klube i od tada aktivnije počinju da hrane maticu, da bi ona polagala više jaja. Sada one
pčele koje su se izlegle u jesen i nisu izrađene oko njegovanja legla, obavljaju taj posao.Kod njih su
žlijezde za proizvodnju matične mliječi sada aktivirane.Prve pogačice koje dodam pčelinje društvo
prenosi gotovo čitav mjesec dana. Na kraju februara izvršim kontrolu i ako su pogačice gotovo prenesene
odmah dodam još po jednu. Na kraju februara obično bude po neki topao dan da se pčele izletnice mogu
duže zadržati u prirodi. One tada pronalaze prvi svjež polen. Tada treba postaviti i pojilice na pčelinjaku.
O tome je pisano na početku knjige.Prvi letimičan pregled otvorene košnice koji obavimo
na brzinu, bez velikog zadržavanja, izvršimo oko 15.marta. Kada prvi put otvaram košnice, odnosno
skidam pomoćno pčelinje društvo P2 sa glavnog pčelinjeg društva, to ide teško. Zbog toga je na svaki
nastavak na određenom mjestu prikovana po jedna drvena pločica.Kada američki nož iskoristimo kao
polugu, a prikovanu pločicu kao oslonac, onda do razdvajanja dva nastavka dolazi veoma lahko.
Skidajući pomoćno pčelinje društvo uvijek skidamo i razdjelnu dasku i taj komplet obično stavljamo na
izvrnut poklopac.
Autorova razdjelna daska za duomatično pčelarenje
Uvijek nam u praksi dvomatičnog pčelarenja glavno pčelinje društvo zbog većeg broja pčela brže prenese
pogačicu. Zbog toga, kada dodajemo druge pogačice, uvijek u glavno društvo treba dodati po dvije
pogačice, a u pomoćno po jednu. Prilikom prvog letimičnog pregleda košnica samo moramo provjeriti da
li ima legla u pčelinjem društvu. To se može procijeniti i po unosu polena u košnicu, ali letimičan pregled
je sigurniji. Već u tom periodu vidi se razlika u radu jednomatičnih i dvomatičnih pčelinjih društava. U
dvomatičnim društvima izlijetanje pčela je masovnije, pčele ranije kreću na pašu a predvečer se duže
zadržavaju u prirodi.Polovinom marta, kada pčele unose prve količine nektara u košnicu matica počinje
polagati još više jaja. Tada dolazi do postepene smjene pčela. Stare pčele izumiru,pa se jedan period u
košnici nalazi manji broj pčela nego stoje bio kad smo ih zazimili.Od tog perioda ja sam svoja pčelinja
društva počinjao stimulativno da prihranjujem svaku drugu noć, i to malim količinama sirupa. Uz sve
navedene uslove stimulisanja,pogačicama, sirupom i unosom polena i nektara iz prirode, u pčelinjem
društvu mora biti oko 10 kilograma meda. Kada se u košnici nalazi navedena količina meda, pčelinje
društvo osjeća sigurnost, a time ćemo postići željeni rezultat.Ako u košnici nema meda u rezervi, a sve
ostalo navedeno je primijenjeno, nećemo postići željeni rezultat.Od tada, radi svih navedenih načina
stimulisanja, ne smijemo dozvoliti da matice budu blokirane u polaganju jaja. Ako je vrijeme toplo, a rad
pčela intenzivan, možemo jakim pčelinjim društvima izvršiti prvo proširenje u plodišnom nastavku. U
tom periodu plodišni nastavak je i dalje ispod pregradne daske.Prvo proširenje vrši se stavljanjem jednog
rama sa izgrađenim saćem na kojem su radničke ćelije, ali to saće treba da je tamnije. Taj ram
postavljamo sa jedne strane do legla. Kad pravimo takva proširenja moramo paziti da u slučaju naglih
zahlađenja pčelinje društvo svakog momenta bude u kontaktu sa hranom.U tom periodu, u drugoj
polovini mjeseca marta,pčele počinju unositi nektar od džanarike i drugog ranog voća koje procvjeta.
Džanarika nam je jedan od orijentira za prvu glavnu pašu. Ali, stimulisanje sirupom ja sam nastavljao i
ako je temperatura bila niža, od 13°C pa pčele nisu mogle da izlijeću iz košnice, ali su u košnici sirup
mogle da uzimaju iz hranilice. Sirupom sam ujedno obezbjeđivao pčelinja društva i sa vodom.Na taj
način do kraja marta bilo je u svakom pčelinjem društvu 5-7 ramova sa leglom. U tom slučaju, a zavisno
od vremenskih uslova i stanja u košnici, vršio sam stimulisanje okretanjem ramova u nastavku ili
kompleta nastavaka za 180°. Tada se u prvom nastavku na podnjači nalaze ramovi u kojim ima malo
meda ili konzervi-ranog polena. Iako je u drugom nastavku prepuno pčelama,medom i leglom, matica ne
prelazi u prazan nastavak ispod. U prvoj nedjelji aprila možemo izvršiti prvo proširenje plodišta. To
radimo zamjenom nastavaka. Plodišni nastavak Pl postavimo na podnjaču, a onaj koji je bio na podnjači
dižemo na njega. Pčele tada postepeno prenose med u gornji nastavak u prazne ramove.
Za toplotom, a i slobodnim prostorom, ubrzo pređe I matica u gornji nastavak.Kada matica dobije prazne
ramove,ona intenzivno polaže jaja, tako da u drugom nastavku ubrzo nađemo 4-5 ramova sa zaleženim
leglom. U tom period u košnici je najveća potrošnja hrane.Tada već počinje da cvjeta rano voće a i
polenova paša je bogata.Pored toga I dalje stimulativno prihranjujem svaku drugu noć. Kada u
pomoćnom pčelinjem društvu matici postane tijesno, u jednom nastavku vadim ramove sa zrelim leglom
pa ih spuštam u nastavak ispod pregradne daske.Na njihovo mjesto u plodište P2 dodajem ramove sa
izgrađenim saćem matici na zalijeganje. I tada, u oba pčelinja društva, držim prisutnu pogačicu. Tako za
slučaj naglog zahlađenja pčelinje društvo svakog momenta ima sve uslove za intenzivan razvoj.
Prvo proširenje plodišta u L-R košnici
Pčelinja društva sam pripremao za pašu uljane repice koja počinje oko 15. aprila. Do tada su pčele
izletnice izlazile iz pomoćnog pčelinjeg društva na pašu ili na izlaz LI ili izlaz, L3. Da bi čitalac lakše
shvatio objašnjenje,objasniću kako pčele iz plodišta P2 izlijeću na izlaz LI.Taj izlaz Li bio je otvoren
cijelom širinom od formiranja dvomatičnog pčelinjeg društva. Ostali izlazi do tada su zatvoreni. Najlakši
način zatvaranja ovih lijeta je sa izrezanim komadićima spužve koji se tijesno nabijaju u izlaze. Kada
hoću da rasteretim plodište P2 pčelama izletnicama, otvaram izlaze L2 i L3. Tada zatvaram izlaz Li koji
je do tada bio otvoren.Sada u cjelokupnoj košnici nastaje nova situacija.Sve pčele izletnice iz plodišta P2
koje su do tada izlazile na izlaz Li, kada ga zatvorim, naći će na drugom kraju otvoren izlaz L3 i kroz
njeg izaći na pašu. Ali, kada se vraćaju sa paše, ponovo će pokušati da ulaze na ulaz LI.Kada nađu
zatvoren ulaz Li, pronaći će ulaz L2 koji se nalazi 5 milimetara niže. Sve izletnice na taj način napustiće
plodište P2, tako da u njemu ostaju samo mlade pčele koje do tada nisu izlijetale iz košnice.Tada obično
plodište P2 napusti 1/3 pčela i pojača glavno proizvodno društvo ispod pregradne daske. Mlade pčele iz
plodišta P2 biće prisiljene da izlijeću van košnice, jer ih na to prisiljavaju biološke potrebe pčela.
Zavisno od razvijenosti oba pčelinja društva, pred selidbu na pašu uljane repice biće nekada potrebno
dodati još jedan nastavak koji tada stavljam ispod razdjelne daske. Oko 10. aprila uveliko počinje da
behara voće a I unos nektara je povećan, a svaki dan se povećava brojčano stanje pčela u košnici.Do tada
je izvršena potpuno smjena pčela u košnici.Sve zimske pčele su izumrle, a kod mladih pčela razvijaju
se voskovne žlijezde. Tada saće počinje da bijeli i ja tada počinjem da ubacujem ramove sa satnim
osnovama.Postupak u tom poslu je da u novododani nastavak broj 1 dižem iz oba plodišta određeni broj
ramova sa medom i polenom, a na njihovo mjesto stavim ramove sa satnim osnovama.Time zapošljavam
mlade pčele na izgradnji saća, a ujedno rasterećujem plodišta sa punim ramovima meda i polena.Nekih
godina, u glavnom pčelinjem društvu Pl matica zna biti blokirana i unosom nektara, a I rezervnom
zimskom zalihom koju pčele nisu potrošile. U početku dižem oko 3-4 rama, a ostali proctor u nastavku
broj 1 popunim ramovima na kojim je izgrađeno saće ili ramovi sa satnim osnovama. Nastavak br. 1 će
mi služiti kao medište, i u njemu se mogu postaviti ramovi sa izgrađenim saćem koji nisu za plodište.
Ovim rasporedom ramova i dodavanjem nastavka br. 1. ja spremim košnice za prijevoz na pašu uljane
repice. Svi ostali sitni poslovi koji treba da se obave do prijevoza na pašu, obavljaju se na dan kada
prevozim košnice.Tu obično spada učvršćivanje košnica, otvaranje ventilacija itd.
Stimulativno prihranjivanje vršim svaku drugu noć, sve dok ne prevezena košnice na pašu uljane repice.
Ali, u svakom pčelinjem društvu je, do cvjetanja bagrema stalno prisutna pogačica. Do početka cvjetanja
uljane repice, a to je oko 15. aprila, pčelinja društva u dvomatičnom sistemu su u 3-4 nastavka.
Prvo proširenje medišnogprostora u
L-R košnici
Kada prevezeni pčele na pašu uljane repice, kao izlaz za pomoćno pčelinje društvo P2 opet otvaram ijeto
Li. Donjem glavnom društvu otvaram ulaz cijelom širinom,jer se već tada na širini ulaza osjeća velika
gužva.Paša na uljanoj repici zna biti tako izdašna da se pčelinja društva veoma brzo razvijaju. Unos
nektara i polena zna biti u većim količinama, pa matica intenzivno leže jaja.
Zrelo leglo ipolen na paši uljane repice
U glavnom pčelinjem društvu Pl matica ima proctor u dva nastavka. Jaje do polovine ove paše uopće ne
ograničavam. Tek oko 20.- 25. aprila, u toku redovnih poslova, ograničavam maticu na jedan plodišni
nastavak na podnjači. Matica tako ograničena ostaje sve do završetka posljednje paše. Maticu
ograničavam matičnom rešetkom koja je uokvirena i na kojoj ima izlaz za pčele iz medišta.Kada u tom
periodu ograničavam maticu, vršim još neke poslove oko pčela. Kao prvo, u prvi plodišni nastavak
prenosim maticu i cijelo otvoreno leglo. Takvog legla tada bude 6-7 ramova. U nastavak koji se nalazi
iznad matične rešetke dižem sve ramove sa zrelim leglom na kojim uopće nema otvorenog legla. U taj isti
nastavak iz pomoćnog plodišta P2 stavljam ramove sa zrelim leglom. Ostatak prostora u oba plodišta
popunimo ramovima sa satnim osnovama. Tih ramova sa satnim osnovama u oba plodišta na paši uljane repice
bude 5-6.
Kvalitetno mlado saće
Ramova sa satnim osnovama nekada ima i u nastavku koji sam dodao kao drugi medišni kada sam prvi put proširio
medišni prostor u košnici. Po potrebi, iz tog nastavka uzimam ramove sa satnim osnovama, a u taj nastavak dižem
ramove u kojim je med ili polenov prah iz ostala tri nastavka. Tada nastavak iznad matične rešetke ima 8-10
ramova sa zrelim leglom iz kojeg će izaći mlade pčele koje treba da izađu do početka bagremove paše.Na ovaj
način, prevješavanjem ramova, obezbijedili smo prostor u oba plodišta, da matice intenzivno proizvode leglo a da
ne budu blokirane. Dodate satne osnove u oba plodišta mlade pčele brzo i kvalitetno izrade i tim izrađenim
ramovima maticama obezbjeđuju prostor za polaganje jaja. U tom periodu, u pola paše uljane repice,pomoćno
pčelinje društvo P2 ima otvoren izlaz za pčele LI. Ja sam to plodište rasteretio izletnicama pred pripremu košnica za
prijevoz na pašu. Još sam mu oduzeo 3-4 rama zrelog legla i pojačao pčelinje društvo ispod pregradne daske.
Nekih rodnih godina na paši uljane repice jaka pčelinja društva mogu da izrade 10-15 ramova mladog saća i da
sakupe oko 30 kg meda po svakoj košnici prosječno. Takva rodna godina je bila 1990. na poljoprivrednom dobru
Brod kod Brčkog.Na paši uljane repice treba dobro paziti da u tako jakim pčelinjim društvima ne dođe do nagona
za rojenje.Zbog toga treba pčelama dodavati onoliko ramova sa satnim osnovama koliko one mogu da ih izrade. Iz
zrelog legla svaki dan izlazi sve više pčela, tako da nekada dva medišna nastavka postaju pretijesna. Tada nekim
jakim pčelinjim društvima dodajem i treći medišni nastavak. U njega stavljam ramove sa medom, ramove sa
izgrađenim saćem ili ramove sa satnim osnovama. Sada i nije mnogo važno kakvi će biti ramovi u njemu.Važno je
da proširimo prostor u košnici zbog mase pčela. Ovo sam obično radio kada je trebalo da jaka pčelinja društva sa *
:-paše uljane repice vozim na bagremovu "Drugo proširenje medišnog prostora pašu. u L-R košnici Na o*/aj način

rješavam problem rasterećenja pčela u pojedinim nastavcima, da pri prijevozu ne dođe do ugušenja. Iako
imaju dotok zraka kroz mrežu preko cijele površirue podnjače i prostran zbjeg iznad posljednjeg nastavka,
ipak je sa ovim proširenjem košnice prijevoz dosta sigurniji. Poslije ove paše nekada sam vrcao med
na licu mjesta, ako sam imao mogućnosti, a nekada sam prevozio iošnice na bagremovu pašu pa tek onda
vrcao sav med koji se tada nađe u medišnim nastavcima. Ali nekih godina i paša uljane repice podbaci, pa se
na kraju paše nema šta izvrcati.Do pred bagremovu pašu izašlo je cijelo zrelo leglo iz onih ramova koje sam
posljednji put digao iznad matične rešetke. Time je oslobođen prostor u medištu za predstojeću pašu. Na
samom početku paše bagrema opet se koristim preusmjeravanjem pčela izletnica iz pomoćnog pčelinjeg
društva P2 u zajedničko medište. Do tada su pčele iz pomoćnog pčelinjeg društva izlazile na lij eto Li.
Tada otvaram lij eto L2 i L3, a zatvaram lij eto LI.Na isti način rastereti se plodište P2, a pojača zajedničko
medište. Pčele iz kompleta dvomatične košnice sada izlaze i ulaze na 4 lijeta: na glavno lijeto koje je tada
širom otvoreno, na izlaz koji se nalazi na okviru matične rešetke i na lijeta L2 i L3. Tada na svim proizvodnim
• košnicama za medišni prostor upotrebljavam 3 nastavka. U tom prostranom medištu gotovo svi ramovi su sa
izgrađenim saćem.Kada počne bagrem da medi, pčelinja društva su već toliko brojčana i jaka da imaju oko
100000 pčela, odnosno10 kilograma težine. Sa početkom bagremove paše oko 3/4 pčela od ukupnog broja u
košnici izlaze na pašu, a ostale pčele ostaju na njegovanju i othrani legla. Na pašu tada izlaze i mlađe pčele, ne
čekajući da navrše oko 21 dan života. Na to ih prisiljava radno raspoloženje tako jakih pčelinjih društava. Ali
ako je rodna godina i bagrem omeđi, tako jako pčelinje društvo zna brzo napuniti tri nastavka nektarom.
Nektar bagrema sadrži oko 50% vode.Tada. ako vaga pokazuje dnevni unos 4-5 kilograma nektara, ja
dodajem još jedan nastavak u medište.Zavisno od stanja u košnici, obično ga stavljam tako da on dođe kao
posljednji medišni nastavak ispod pregradne daske.U njega prenesem ramove sa medom iz plodišta, a na
njihovo mjesto stavljam ramove sa satnim osnovama. Sa ovim opet raste- • ' " rećujem oba plodišta _ ' .
i zapošljavam mladu pčelu na izgradnji satnih osnova.Bagremova paša nekada traje 15-20 dana, a to sve
zavisi od terena na koji prevozim pčele na pašu. Kada primijetim da se na lijetu L3 osjeća gužva, i daje
pčelama tijesno u plodištu P2, opet vršim preusmjeravanje pčela u zajedničko medište. Međutim, do tada se
znatno smanjio broj izletnica koje se koriste lijetom L2, jer zbog starosti postepeno uginu. Sada otvaram lijeto
Li i L4, a zatvaram lijeta L2 i L3. Time sam opet preusmjerio sve pčele izletnice u zajedničko medište.
Na ovaj način obezbjeđujem da mi se ne desi da pred pašu ili u toku paše dođe do rojevnog nagona. Tako
pojačavanjem zajedničkog medišta pred pašu i u toku paše nikada ne dolazi do rojevnog nagona.
Pojačavanjem zajedničkog medišta pred pašu ili u toku paše sa pčelama izletnicama iz pomoćnog pčelinjeg
društva postižem najveće prinose.Mnogo mi je važno da bagremovu pašu dočekam sa jakim
pčelinjim društvima u kojima je 2/3 pčela izletnica od ukupnog broja pčela u košnici. Zbog toga i
počinjem da stimulativno prihranjujem 50 dana pred bagremovu pašu, a završavam kada prevezeni
pčele na pašu uljane repice. Ovaj postupak kombinacija sa nastavcima i pojačavanja pčelinjih
društava sličan je na svim tipovima košnica nastavljača. Kada med u košnicama sazri, prilikom
vrcanja medišni nastavci su obično puni i u srednje rodnoj godini.Poslije bagremove paše postoji
jedno zatišje u radu tako jakih pčelinjih društava sve do lipove paše. U tom periodu do lipove paše ja
sam zamjenjivao matice. Tada sam,po potrebi, formirao i vještačke rojeve u nukleuse ili u nastavke u
istoj košnici pod istim krovom, ali uz pomoć razdjelnih dasaka.Ekonomska opravdanost ovolikog
stimulativnog forsiranja pčelinjih društava do bagremove paše je očigledna. Cjelokupna ulaganja za
pogačice i sirup za jednu košnicu u dvomatičnom načinu koštaju približno cijeni tri kilograma meda
u maloprodaji. A prihodi isforsirane košnice su veći za prosječno 30 kilograma meda godišnje. U to
sam se uvjerio na svom pčelinjaku vršeći eksperiment više puta, a sve radi ekonomskih efekata.
FORMIRANJE VJEŠTAČKIH ROJEVA U
DVOMATIČNOJ L-R KOŠNICI
Na kraju bagremove paše u dvomatičnim pčelinjim društvima ima dosta pčela, jer su cijeli period u
dva plodišta intenzivno radile dvije matice. Odmah iza bagremove paše nema druge jake paše da bi
se te pčele mogle iskoristiti.U kraju u kojem ja pčelarim, u periodu poslije bagremove paše ima
nadražajna paša bagremca. Na njoj pčele sakupe dosta polenovog praha i nešto meda, a vremenski
razmak između bagremove i lipove paše je oko 25-30 dana. U tom periodu ja sam: vršio zamjenu
matica,formirao u nukleusima ili u nastavcima vještačke rojeve.Važno mije bilo da ne dođe do
prirodnog rojenja. ..Za ovaj period ja sam proizvodio mlade matice ili zrele matičnjake. Zavisno od
opremljenosti pčelinjaka,pčelar ima niz mogućnosti da primijeni u dvomatičnoj pčelinjoj zajednici.
Poslije bagremove, paše u takvim košnicama koje imaju svaka 5-6 nastavaka, sada se 2-3 nastavka
mogu iskoristiti za formiranje vještačkih rojeva u istoj košnici, pod istim krovom. Ali, sada su tu
potrebne pregradne daske koje smo do sada upotrebljavali u košnici.Koliko vještačkih rojeva
formiramo u takvoj košnici,toliko nam je potrebno pregradnih Swfs;dasaka. Tada su u svim nastavcima
izrađeni svi ramovi, pa ni njima ne oskudijevamo. Ako imamo pregradne daske, urađene tako da nastavak
dijelimo punom pregradom na dva dijela, u tom slučaju formiramo dva pčelinja društva. Jedno ima izlaz
na prednju, a jedno na zadnju stranu.Tako isto možemo postaviti razdjelne daske koje
upotrebljavamo u formiranju vještačkih rojeva u cijelom na- Do lipove paše u košnici rade četiri
matice stavku, da jedna bude sa izlazom na prednju stranu košnice, a druga na zadnju stranu. To radim
ako novoformiranom vještačkom roju dodajem nesparenu maticu ili zreo matičnjak. Kao što pokazuje
slika, glavno pčelinje društvo je svedeno na dva plodišna nastavka. Matica ima dovoljno prostora da
polaže leglo privremeno u tom cijelom prostoru dok je ne zamijenim. Prilikom ovih operacija matičnu
rešetku privremeno vadim iz košnice. Kada glavno pčelinje društvo Pl smanjim na dva nastavka, odmah
mu dodam dva kilograma pogačice koje če ono iskoristiti do lipove paše. Iznad dva nastavka stavljam
razdjelnu dasku, pa jedan nastavak (broj 1 na slici) sa formiranim vještačkim rojem, pa opet razdjelnu
dasku i na nju postavim nastavak broj 3 sa drugim formiranim vještačkim rojem. Čim formiram vještačke
rojeve u nastavcima 1 i 3 dodajem im po jednu pogačicu.Na novoformirane vještačke rojeve stavljam još
jednu pregradnu dasku a na nju dižem pomoćno pčelinje društvo. Na toj pregradnoj daski sada je otvoren
samo izlaz Li. Ostale izlaze tada zatvaram, i pomoćnom pčelinjem društvu dodajem po dva kilograma
pogačice. Ako sam novoformiranim vještačkim rojevima prilikom formiranja dodao mladu maticu, ona
odmah ima uslove da intenzivno polaže jaja. Imaju dosta prostora u nastavku sa mladim i kvalitetnim
saćem u to vrijeme. Tada su vremenski uslovi obično povoljni, tj. u drugoj polovini maja. Toplotni režim
u cjelokupnoj košnici je zadovoljavajući, tako daje proizvedena toplota maksimalno iskorištena na
grijanje legla. Pod takvim uslovima,u svakom od četiri plodišta matice će intenzivno polagati jaja. Kada
to formiranje vještačkih rojeva radim,bogata je polenova paša sa bagremca, tako da u svakom plodištu
pčele unesu i konzerviraju od 2-4 rama polena.Odgovara mi da jedan broj tih ramova sa polenom
sačuvam za period kada pripremam ta pčelinja društva za zimu.U ovakvim uslovima razvoja javi se
potreba da se plodišni prostor u pomoćnom pčelinjem društvu proširi. To uradim dodavanjem jednog
nastavka sa izgrađenim ramovima na plodište P2. Taj nastavak ostaje na tom mjestu najviše 10-15 dana, a
sklanjam ga pred kompletiranje košnice za prijevoz na lipovu pašu.Zbog prisutnosti pogačica u svakom
pčelinjem društvu potrošnja vode je maksimalna, pa je nekada potrebno puniti staklene tegle i dva puta na
dan. Sada imam više kombinacija spremanja dvomatičnog pčelinjeg društva za lipovu i suncokretovu
pašu. Krajnji cilj je da u dva plodišta imam dvije mlade matice i veliki broj pčela sakupljačka u
zajedničkom medištu.
SPREMANJE DVOMATIČNIH PČELINJIH
DRUŠTAVA ZA LIPOVU I SUNCOKRETOVU
PAŠU
Više pčelinjih društava koja se nalaze u više nastavaka podijeljenih razdjelnim daskama u jednoj košnici,
sada treba da kompletiram u jedno jako dvomatično pčelinje društvo. Imam nekoliko mogućnosti na
raspolaganju. Najvažnije mi je da za predstojeću pašu imam jako pčelinje društvo, da je od ukupnog broja
pčela u košnici većina pčela sakupljačka i da su u oba plodišta u dvomatičnoj košnici mlade ovogodišnje
matice. Ako mi plodište P2 zauzima dva nastavka, prvo ga smanjim na jedan nastavak. Stanje pčelinjih
društava u jednoj višematičnoj košnici pred lipovu pašu izgleda kao na slici.U zavisnosti od broja
formiranih vještačkih rojeva poslije bagremove paše i broja praznih nukleusa ili nastavaka, sada vadim po
jednu mladu maticu sa tri rama pčela. Sve to stavljam u prazan nukleus i odmah mu dodam pogačicu.
Tako uradim sa svim rojevima koji su do sada privremeno bili u proizvodnoj košnici. Na taj način
iskoristim i prošlogodišnje kvalitetne matice koje se mogu za rezervu čuvati i upotrijebiti do proljeća
iduće godine. Tada maticu u plodištu Pl ograničim na jedan plodišni nastavak. U njega stavim sve
ramove u kojim je otvoreno leglo. Preko plodišnog nastavka stavljam uokvirenu matičnu rešetku. Na
matičmu rešetku dolazi prvi me dišni nastavak. U njega prenosim sve ramove koji se nađu u svim
plodištima koja su do tada bili u višematičnoj košnici, a u kojima je zrelo leglo. Nekada u takvoj
višematičnoj košnici bude privremeno i do šest plodišta. Stavljam tri ili četiri medišna nastavka, a to
zavisi od ukupnog brojčanog stanja pčela u košnici.Oduzimanje pčela izletnica iz plodišta P2 vršim na
isti način kao pred bagremovu pašu. Iz plodišta P2 sve su izletnice ulazile na lij eto LI. Tada zatvorim lij
eto LI,a otvorim lijeta L2 i L3. Na taj način rasteretim plodište P2, a pojačam zajedničko medište. Lipova
paša traje oko 15 dana i pred kraj te paše opet oduzimam izletnice iz plodišta P2, ali sa lijetom LI i L4.
Na ovaj način, pojačavanja sa zrelim leglom i pčelama izletnicama, uvijek imam super jaka pčelinja
društva. U ovom slučaju dvije Do lipove paše plodište P2je u dva nastavka mlade matice u dva plodišta
podmiruju gubitak pčela u toku lipove i suncokretove paše.
ZAZIMLJAVANJE VIŠE PČELINJIH DRUŠTAVA
U JEDNOJ KOŠNICI
U svakom savremenom i visokoproduktivnom pčelinjaku treba imati određeni broj nukleusa ili pomoćnih
pčelinjih društava. Njih u toku proljeća i ljeta iskorištavamo u razne svrhe.Osnovni zadatak nukleusa je
da u njima imamo rezervnih pčelinjih društava. Dešava se da, nekim slučajem, u nekoj proizvodnoj
košnici nestane matice.To može da se desi uvijek, i u rano proljeće i u kasnu jesen. Tada nam dobro dođe
takvo rezervno pčelinje društvo, koje kompletno dodajemo košnici koja je ostala bez matice. Ali,
dimenzije ramova u košnici i u nukleusima moraju biti iste.Kada vršimo pripremu proizvodnih pčelinjih
društava za zimu, tada isto vršimo i pripremu nukleusa.Kod nukleusa moramo izvršiti odabir, tako da one
nukleuse koji su brojčano slabi sa pčelama treba rasformirati, i za prezimljavanje ostavljati samo one
nukleuse koji gusto zaposjedaju pčelama 5 ramova.Nukleusi koji sadrže manje ramova i na njima manje
pčela obično su izvor grabeži na pčelinjaku. Ali, ako ih tako slabe ostavimo u toku zime, male su šanse
da prezime zimu. Zbog toga je najbolje još na početku avgusta, prije prihranjivanja, odlučiti šta uraditi sa
nukleusima. Kada vršimo prihranjivanje glavnih proizvodnih društava, tada vršimo i prihranjivanje
pčelinjih društava u nukleusima. I u njima mora biti jedna količina čistog meda i jedan rani sa
konzerviranim polenovim prahom, prije nego što počnemo prihranjivanje za zimu.Da bi ova pčelinja
društva lahko prezimila zimu, ja koristim višak nastavaka i ramova sa izgrađenim saćem.Na taj način
riješim problem čuvanja ramova sa rezervnim saćem, a i olakšam rezervnim pčelinjim društvima
prezimljavanje. Za ovo nam je potrebno više razdjelnih dasaka za dvomatično pčelarenje.Pod jedan krov
jedne košnice može se staviti 4-5 pčelinjih društava iz nukleusa. Postupak prijenosa pčela sa ramovima iz
nukleusa u košnicu u kojoj će prezimiti vrši se poslije prihranjivanja za zimu i vrši se postepeno.
Postupak se sastoji u tome da jedan nukleus sklonimo u stranu, a na njegovo mjesto odmah stavimo
podnjaču I na nju jedan nastavak u koji prenosimo sve ramove sa pčelama iz nukleusa koji smo
privremeno sklonili. Popunimo nastavak ramovima sa izgrađenim saćem. Ako u nukleusu nije bio nijedan
ram u kojem ima konzerviranog polenovog praha, takav ram iz rezerve treba da dodamo u taj nastavak.
To isto važi i za svako sljedeće pčelinje društvo koje budemo prenosili. Odmah treba dodati po jednu
pogačicu svakom prenesenom pčelinjem društvu. Stavimo hranilicu i pokrijemo košnicu. Pčele izletnice
će brzo naći ulaz u košnicu i navići se da ulaze na taj ulaz. Novopostavljenu košnicu treba metnuti među
3-4 nukleusa.Kada se nakon 2-3 dana pčele priviknu na novu košnicu i počnu normalno da rade, tada
dižemo kompletan jedan nukleus direktno na poklopac te košnice u koju prenosimo te nukleuse. Ako
imamo više nukleusa, isti postupak obavljamo na onoliko košnica u koliko planiramo da smjestimo sve te
nukleuse. Prilikom prijenosa nu-kleusa u košnice moramo voditi tačnu evidenciju u kojem nam je
nastavku po broju koja matica. Nakon 3-4 dana, kada se pčele u nukleusu koji smo podigli na poklopac
naviknu da tu ulaze, ponovo radimo isto. Privremeno sklanjamo nukleus sa poklopca, otvaramo košnicu,
stavljamo pregradnu dasku, stavljamo nastavak,prenosimo ramove iz nukleusa u dodati nastavak,
stavljamo pogačicu i zatvaramo košnicu. Pčele će na približno istoj visini naći izlaz na razdjelnoj daski i
brzo će se navići da izlijeću na taj izlaz. Poslije nekoliko dana dižemo drugi nukleus na poklopac košnice
i daljnji postupak je isti.Ali, u jedan nastavak se mogu prenijeti i dva nukleusa. Nastavak se podijeli
pregradnom daskom od lesonita ili šperploče. Tada na pregradnoj dasci koja dijeli dva nastavka otvaramo
dva lijeta za dva pčelinja društva. Ovaj posao se obavlja postepeno, sve dok ne prenesemo sve nukleuse u
predviđene košnice.Opravdanost ovog postupka ogleda se u sljedećem:
sva slabija pčelinja društva iz nukleusa ili pomoćnih košnica imaju veću šansu da prezime;
potrošnja hrane je dosta manja nego da su samostalno zimovala u nukleusima, jer je gubitak toplote
manji;izgrađeno saće se lakše čuva od moljca; u proljeće se ta pčelinja društva brže razvijaju.
Ako, nekim slučajem, treba pojačati neko proizvodno pčelinje društvo, onda prenosimo kompletan
nastavak u koji smo prenijeli nukleus i dodajemo ga proizvodnom društvu. Tako isto radimo ako je neko
proizvodno pčelinje društvo ostalo bez matice. Ali, ovaj drugi slučaj možemo primijeniti samo u početku,
kada primijetimo da nema matice, dok se ne pojave lažne matice. 135 Radoznalost pčelara naročito početnika
vuče ih da u kontaktu sa pčelama prilikom pregleda traže maticu da bi je vidjeli. Mada to često nije potrebno,ali znatiželja je
jača od potrebe pa se pčelar upusti u njeno traženje po ramovima. Zbog toga je neophodno naglasiti daje pri pregledu dovoljno
utvrditi da li ima svih stadija razvoja u leglu i daje normalnog izgleda. To je mnogo lakše utvrditi na poklopljenom nego na
otvorenom leglu. Takođe, traženje matice početkom proljeća i u jesen je mnogo lakše jer su društva manje brojnosti nego
u sezoni. Ako se želi pronaći matica i identifikovati to je najbolje u dane sa tihim toplim vremenom i kad ima paše
izbjeći će se pojava grabeži, zbog dužeg držanja otvorene košnice. U proljeće matica se uglavnom nalazi u gornjem nastavku
dok je u donjim nastavcima potisnuta u vrijeme jače paše. U jesen kad je snaga društva svedena na jedan nastavak maticu je
lako pronaći. No, maticu treba tražiti samo onda kad u evidenciji stoji daje stara ili ako je leglo lošeg kvaliteta, odnosno šareno i
kad je društvo oslabilo. Takođe, kad je matica neotporna prema bolestima što se može zapaziti preko njenog legla, ili ako je
društvo neproduktivno. Kod otvaranja košnice s namjerom da se pronađe matica nije preporučljivo previše dimiti, jer se pčele
uznemire. Najprije se izvadi jedan okvir i ne treba očekivati da na njemu bude matica, jer to obično bude okvir sa poklopljenim
leglom, ali se pri tome odmah pogled usmjeri na spoljnu stranu sljedećeg okvira. Ako je društvo mirno maticu neće biti teško
pronaći jer je ona uglavnom na ramu na kome se vide tek položena jaja čiji je položaj u ćeliji uspravan i to na strani suprotno od
sunca. Međutim^kad je društvo nemirno pa se pčele gomilaju bolje je pregled odložiti dok se društvo smiri. Kad se pregleda
izvađeni ram treba pažnju usmjeriti samo na maticu a ne i na cijeli ram. Ako je matica obilježena vrlo lako se zapazi, a ako nije
treba malo više pažnje. U nekim slučajevima je neodložno da se matica pronađe, a to je najjednostavnije kad se nastavrk sa
leglom stavi u stranu a na podnjaču stavi novo tijelo I u njega prazni ramovi a zatim se preko njih stavi matična rešetka i prazno
tijelo u koje se postepeno stresaju pčele sa ramova sa leglom i pčele potjeraju kroz matičnu rešetku u donje tijelo. Tako će
matica ostati na rešetki. To se može uraditi i u slučaju kad je matica mala ili kad se traži neoplođena matica, umjesto koje treba
dodati oplođenu provjerenu maticu. Ovo se takođe može napraviti i tako što se na leto košnice postavi parče matične rešetke i
pčele stresu ispred košnice. Ako maticu treba naći u društvu sa dva nastavka pčela preporučljivo je između njih postaviti
matičnu rešetku i nakon nekoliko dana izvršiti pregled ramova u nastavku sa mladim leglom i jajima. Kranjske pčele su po boji
slične maticama pa je matice potrebno obilježiti da bi ih kad zatreba mogli lakše pronaći.
Obilježenu maticu lakše je pronaći
PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH DRUŠTAVA

Dobar dan pircim, dobro došao na forum!

Nisam par dana bio na forumu pa neznam točan datum kada si se uključio, ali da ti ja pokušam odgovoriti na
tvoje pitanje – razvoj pčelinjih društva u proljeće.
Ima par koraka kako pčele koje su tebi sada (14.03.2011.) još nerzvijene i kako ih razviti do početka cvatnje
bagrema. Neznam koliko znaš o pčelarstvu, ako znaš ovo što pišem, oprosti, ipak ću to i radi naših
"novopečenih" pčelara ponoviti, jer se tako najbolje savlada "zadaća":
1. KORAK - pregled društava na AV podnici, gdje se vidi kako je društvo zimovalo. Pčele uvijek razvijaju leglo (i
zadnje se izvali) u prostoru koji je bliže letu, a med "skladište" prema zadnjem cijelu nastavka. Zimuju u
ćelijama koje su u zimi prazne, pa iznad njih formiraju medne vijence, koji su (poželjno je), čim deblji.
2. KORAK - kada vremenske prilike dopuste, (moje iskustvo me uči - oko 15-20.03.), tj. na početku sezone,
vršim brzi pregled otvaranjem poklopne daske, mijenjanjem novinskog papira (sloj između poklopne daske i
vanjskog poklopca sa Al limom), koji je u većini slučajeva vlažan, jer leglo već "kreće" i kondenzacija pare
uslijed potrošnje hrane (nektara i peludi) - raste. Dakle, sada treba staviti obavezno novinski papir koji se
ponaša kao "bugačica" (to je bio rahli karton-papir sa kojim se upijala prekomjerno nanesena tinta na pisaći
papir!!!??? - za mlađe je to "špansko selo"; napredak čovječanstva je evidentan, danas pišemo ne više ni sa
kemijskom olovkom nego sa PC-om!!).
Ja u ovome "koraku" obično dodajem podražajno prihranjivanje u vidu medne pogače, sa ili bez dodatka
peludi (po PIP-u "stimular", sa peludi za poticanje legla kod matice, ili "standard" bez dodatka peludi koju još
nazivamo i "ledena" pogača). Na pčelinjak obavezno tada treba staviti i higijenske pojilice, jer pogača traži
veći unos vode za preradu šećera u pogači. Hranilicu treba opskrbiti sa 0,03-0,06% soli koja se pomiješa u
vodu, a ja običavam i mjesto gdje dolaze na hranilici po vodu namazati malo sa medom, ali ne previše da se
ne potane grabež na pčelinjaku.
Pogaču mećem uvijek u ovo doba, i u slučaju većih zaliha hrane u košnici. Moja uobičajena količina meda
kojega ostavljam ujesen u košnici je od 25-30kg. Naime pčele kod podražajnog prihranjivanja pogačom kreću
u razvoj bez obzira ima li unosa iz prirode ili ne.
3. KORAK – nakon 10 do 15 dana od kada sam dodao pogaču, dakle od 25.03 do 01.04. rotiram gornji
nastavak u kojem se nalazi matica – h o r i z o n t a l n o.
Time postižemo da se zalihe hrane nađu u "neprirodnom" položaju – bliže letu i pčele ga počinju seliti u
stražnji kraj nastavka – dalje od leta. Time se oslobađaju ćelije, koje domaće-kućne pčele nakon "brušenja"
pripremaju matici za zalijeganje, što ona jedva dočeka pa se leglo širi na veći prostor pojedinog okvira (rama).
4. KORAK – nakon 10 do 15 dana od horizontalne rotacije vršim – prvu (1) v e r t i k a l n u rotaciju nastavaka.
To se zbiva od 10.04. do 15.04.2011., i tada je u cvatu voće, od kojega je najbitnija jabuka, pa se prema
njezinom cvjetanju treba ravnati da se napravi ova vertikalna rotacija. Ja tada dodajem drugu (2) proljetnu
pogaču za podražaj još jačem razvoju legla, ali samo u slučajevima kada je vrijeme nestalno i loše pa pčele ne
mogu iskoristiti pašu koja tada trenutno medi. Ako je unos velik, dodavanjem pogače potakli bi rojevni
nagon, koji kada jednom krene – nemoguće ga je zaustaviti. Ali u kišovitom i nestalnom vremenu dodana
druga proljetna pogača – pravi je pogodak!
Važan je podatak da oko 20-tak dana nakon jabuke počinje cvasti – bagrem!
5. KORAK – nakon 10 do 15 dana od prve vertikalne rotacije vršim –drugu (2) v e r t i k a l n u rotaciju
nastavaka. To se zbiva od 20.04. do 25.04.2011., i to je kraj rotacija pred glavnu pašu – bagrem u pripremi za
pašu na ovoj najznačajnijoj medonosnoj biljki koju ja zovem "njegovo veličanstvo - b a g r e m".
6. KORAK – nakon 8 dana tj. oko 01.05. do 05.05. vršim ograničavanje legla po VREMENU i po PROSTORU. To
radim ovako:
Na podnicu dodajem novi treći (3) nastavak po broju, i pronalazim maticu u gornjem nastavku, i to ako je 12
sati, redovito je u sredini nastavka, na 5 ili 6 okviru. Ujutro je na lijevoj ili desnoj strani nastavka tj. na 3 ili 4
okviru, ili na 7 ili 8 okviru, a u pravilu je na okviru sa okomito položenim (svježim) jajima. Da bi pčele bile čim
mirnije na saću, ja nastojim kod traženja matice uopće ne dimiti i čim nježnije baratati sa nastavcima i
okvirima.
Okvir na kojemu sam pronašao maticu metnem na sredinu nastavka na podnici, (okvir br.5). Lijevo ili desno
stavim prazno pravilno izgrađeno saće, iz kojega su se već izlegle 1 do 2 generacije pčela, ali samo jednan
takav okvir, npr. okvir (br. 6). Poznaje se po tome što je još svijetle boje, ali već sa smeđkasastim tonom koji
ide u polukrug sa većom osnovom dolje, a prema vrhu opisuje polukružnicu – znak da ga je matica dobro
iskoristila, te ga ona "osjeća" kao svoga – ovo već zaleženo saće je toplije od novoga djevičanskog iz kojega se
još nije izvalila ni jedna generacija pčela. Lijevo i desno od opisanih okvira dakle, (na br. 4 i br. 7) stavim satne
osnove, onda prazno saće (br. 3 i br. , zatim satne osnove (br. 2 i br. 9) i na krajeve okvire sa izgrađenim
saćem (br. 1 i br. 10). Ovo sam prozvao "Metoda schumy" ili "zig-zag"-metoda. Može biti i varijacija "na
temu" tj. modifikacija ove metode, u ekstremnim slučajevima kada je vremena pred cvatnju bagrema malo,
onda se može staviti izgrađeno saće samo na br. 5 (sa maticom), tj. sa zatečenim leglom na ovome okviru, i
na br. 6 – prazno saće, a sve ostalo mogu biti – satne osnove! Isto se koristi i kada nemamo izgrađenih okvira
u dovoljnoj mjeri i po broju.
##Iz nastavka iz kojega smo izvadili maticu sa 1 okvirom legla, sa 3-4 okvira stresemo mlade pčele u najdonji
nastavak (novo plodište), tako da u tome nastaku ostane sadržaj-mlade pčele sa 3-4 okvira koje će njegovati
mlade, tek zaležene ličinke, kad se ove od trećeg dana starosti počnu hraniti matičnom mliječi i dalje
mješavinom mat. mliječi i peludi te meda (kod radilica)
##Koja je svrha ove metode, - rekli smo:
1.) Po O G R A N I Č E NJ U LEGLA PO PROSTORU, zato na ovaj najdonji, novi nastavak stavljam matičnu ili
Hannemanovu rešetku (u nazivlju kojega predlažem za pojednostavljenje – «MR»). Sada je matica ograničena
na smanjeni (ograničen) prostor za zalijeganje jaja.
2.) Po OGRANIČENJU V R E M E N A ZA ZALIJEGANJE JAJA, zato jer dok kućne pčele izgrade saće potebno za
zalijeganje jaja, dok matica zanese prazne okvire sa saćem i dok ih pčele počnu hraniti pa do izvaljivanja nove
"podne"-generacije pčela prođe od 21 do 33 dana, taman toliko koliko je potrebno da bagrem ocvate na
području gdje pčelarimo, a to obično traje od 10 do 15 dana.
##Dakle, na MR stavimo nastavak sa praznim saćem, to nam je budući nastavak medišta. Predlažem za
nastavak medišta uvesti nomenklaturu MN-1, MN-2, MN-3 itd.
##Na ovaj 2 nastavak stavimo nastavak bivšeg plodišta bez 1 okvira na kojem je bila matica. Nakon 5 dana
(bez ovoga prvog dana), ili šestog dana (to je poznata metoga "šestog dana") pregledamo ovaj nastavak
pažljivo i POKIDAMO sve matičnjake na koje naiđemo. Ako želimo, možemo uzgojiti nove matičnjake iz
ličinki, koje su taman stare 72 sata (nešto manje od 3 dana), ali to je druga tema, kolu ćemo jednom
naknadno objasniti, a koju sam već opisao kod teme ......... "edukacija", podnaslov "genetika i selekcija pčele
medarice", ove godine u 1. mjesecu.
Ovako ja razvijam i ubrzavam proljetni razvoj društava i pripremam ih za glavnu pašu, a sada zbrojimo dane –
dodavanje 3 (donjeg)-plodišnog nastavka od 01. do 05. svibnja (maja) + 10-15 dana cvatnje, izlazi 15. do 20.
svibnja (maja), ukupno vrijeme je 20 dana.
Pčele izgrade saće potrebne dubine da matica zanese jaja oko 8 do 10 dana od postavljanja "zig-zag"-
metode, to je 09. do 14. svibnja (maja), matica zanese okvire postepeno od 2 do 15 dana, te tako dolazimo
od 16.05. do 29.05. Pčela radilica izlazi iz ćelije nakon 21 dan od zalijeganja, dakle prođe vrijeme od 07.06. do
20.06., dakle prođe vrijeme cvatnje bagrema koje na pojedinom staništu cvate od 10 do 15, iznimno 18 dana.
Evo, tako ja razvijem pčele za glavnu pašu u mome kraju – bagrem. Ako se pažljivo postupa, greške nebi
smjelo biti, ali ima i iznimaka, to je bila lanjska 2010. godina. Počela je isto kao i ova, sa haldnim vremenom, a
tada je "ojužilo", a ja sam razvio pčele i tempirao sve za glavnu pašu, tj. bagrem. Budući nije bilo niti malo
paše, bagrem je skoro već ocvao kada se u zadnjih 5 dana vrijeme proljepšalo pa smo mi na ovoj
jugozapadnoj strani Hrvatske, u Istri i sakupili nešto meda. A "usput" smo imali i dosta prirodnih rojeva, jer je
rojevni nagon krenuo, a paše je bila kakva-takva, pa se ja u šali nazivam "rojar-2010".
U normalnim uvjetima kada krene rojevni nagon, treba staru maticu odvojiti u poseban nukleus, pokidati sve
matičnjake osim dva u različitim stadijima, koje ostavimo, i to najkrupniji zatvoreni i drugi krupan a
nezatvoren matičnjak. Dobro treba pregledati sve okvire da nam slučajno ne zaostane u nekom kutu kakav
"matičnjak-slabić", jer bi to bio – potpuni fijasko. Tako u situaciji kada nam se čini da smo sve izgubili,
dobivamo jer je i to jedan od načina za ograničavanjem legla - po vremenu, naime dok se mlada matica
oplodi i počne sa zalijeganjem jaja – paša bagrema je već na izmaku ili je prošla........
ZAKLJUČAK: Za bagrem ja razvijam pčelinja društva tako da od 15.03. kada prvi puta otvaram košnice i
počinjem proljetni razvoj do 01.05. izvršim 1 horizontalnu i 2 vertikalne rotacije nastavaka na LR i na FR
košnicama. Datumi su orjentacioni, dozvoljena su odstupanja prema vremenskim (ne)prilikama.
Za danas toliko,
Pozdrav..............schumy

Da ti ja pokušam pomoći u tvojem problemu. Belčićeva metoda je u njegovom originalnom "izdanju" bila da
je on novi plodišni nastavak P3 stavljao na vrh, ispod njega mrežu i ispod mreže medišne nastavke M1+M2.
Ispočetka sam i ja radio tako, ali imaš pravo, onda je potrebno puno više intervencija ("prčkanja") po košnici.
Ja sam kroz godine malo modificirao ovaj Belčićev način, i sada to radim po mojoj metodi koju sam prozvao
"zig-zag", naći ćeš opis u ovom podforumu kao početak, ja sam ovj podforum ...."Moj način plečarenja"........ i
otvorio.
Mislim da je tvoja greška u tome što u donji plodišni nastavakP1, mećeš samo okvir sa otvorenim leglom i
maticom, zatim dva prazna izgrađena saća i ostalo satne osnove.
"Bivši"-stari plodišni nastavak P1 staviš iznad MR (matične rešetke) i postaje M1, a na ovaj prazan novi
medišni nastavak M2. Dakle tvoja proizvodna košnica je sastavljena od P1+M1+M2, odnosno 3 tijela.
PRVA GREŠKA je što si stavio stari P1 iznad MR, ovaj stari plosišni nastavak uvijek stavljaš na vrh. To je zato
jer pčele uvijek med nose iznad svoje matice, koja "proizvodi" leglo radi očuvanja vrste (medni vijenci). Pčele
nemaju kamo skladištiti med i onda se osjećaju stješnjene, a zaposlene su samo sa gradnjom saća da matici
osiguraju prostor za nesenje jaja. Ti si ovo narušio i iznad matice si postavio "konkurenciju" a to je mlado
leglo, iz kojega pčele obavezno izvlače matičnjake. Sada, kada ideš pregledavati društvo, moraš skidati gornji
medišni nastavak pa doći do starog plodišta.
DRUGA GREŠKA je što si stavio u novi nastavak P1 samo pčele koje su bile na saću gdje si zatekao maticu, (1
ram!). Kada ovo radiš, moraš dodati barem 50% mladih pčela stresanjem sa okvira na kojim je otvoreno
leglo. Zašto? Zato što su onda mlade pčele ravnomjerno raspoređene na hranjenju otvorenog legla (staro
plodište) i na izgradnji saća (novo plodište).
Ako znamo da do rojevnog nagona dolazi kada mlade pčele nemaju kamo "istovariti" matičnu mliječ koje su
pune, i kada brojka mladih pčela po 1 jaju (ličinki) koju hrane pređe broj 3, sigurno nastaje rojevno nagon.
Sa gore opisanim načinom stresanja 50% mladih pčela u novo plodište ovaj nesrazmjer se poništava i pčele
su u "normalnom" radnom raspoloženj.
DOBRA STRANA moje metode "zig-zag" je i u tome, što ja obično iz gornjeg "starog" plodišta dobijem matice
odične kvalitete i tu primjenjujem metodu "petog dana" (po literaturi šestog dana), koju sam već opisao u
par mojih postova pa ih potraži na ovome forumu.
Nadam se da sam ti ipak malo pomogao, ali do pravih ćeš rezultata doći samo kroz svoju praksu i greške koje
su neminovnost stjecanja praktičnog dijela pčelarstva. Kroz greške svi mi prolazimo svake godine, jer nas
pašne (ne)prilike na to natjeraju, htjeli mi to ili ne.
Zato – medno u ovoj godini svim forumašima koji ovo pročitaju!

UZGOJ MATICA I TRUTOVA

Uzgoj matica i trutova moguć je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to
je:
* U toku glavne paše.
* Pri kraju zadnje jake paše
* Po završetku glavne paše

9.1.UZGOJ MATICA

Za uzgoj matica potrebno je osigurati:

* posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI)

* jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI)

9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno
procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka.
Zajednica će biti izvor genetskog materijala iz kojeg će se uzgajati mlade matice.

Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot,
Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim
brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno
prihranjivati šećernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi
se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj
matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih
društava (pomoćnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom.

Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki
na uzgoj.
Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i
druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se trećeg dana radiličke ličinke
prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa
matičnom mliječi.
Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti
pčela-hraniteljica su sve rjeđi.

Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu
kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja.
Dobro hranjene ličinke kasnije će se razviti u fizički dobro razvijene matice.
Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o
tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke
matica matičnom mliječi u velikim količinama.

9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog
uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima
uzgojene.
Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno
pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja
pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno
raspoloženje za velik broj matičnjaka.

Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim
leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a budući je prisutna i populacija starijih kućnih pčela-voskarica, a da
se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih
uzrasta mladih pčela evidentna.

Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog
nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje
nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele
intenzivno bavile.

(s22)
SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk
(kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima
nakon što su počele sa
nešenjem jaja.

Ličinke koje se koriste za presađivanje ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama
stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kućnih pčela. Potrebno je da se ličinke
što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju budućih matica. Svi su matičnjaci
poklopljeni peti dan nakon presađivanja.
Prije nego što se pojavi mogućnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno
izolirati.
Ovo može čekati do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon
presađivanja, budući da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka
razdoblja.

(s23)

Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene"

Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je
zatvorene matičnjake moguće držati u inkubatorima.
(s24)
Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj saću u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu ćeliju saća

(s25)
Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv

Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se
označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja,
matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom saća, kako bi se
mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja ćelija saća.

Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, već joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost.
Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje
feromona se ogvija u količini koja će privući trutove za akt sparivanja.

Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara.

U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12-
tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje većeg broja trutova na sparivalištu.

Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se
približe matici.
Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne
tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima.
Uzrok ovoj pojavi je najčešće loše vrijeme.
(s26)
Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama

9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje
matice:

(s27)
Slika 1. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje
je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim
ćelijama saća u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.
(s28)
Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa
masovnom
produkcijom pčela će se osim bojom, matice označavati i brojem

9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih
veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4
oplodnjaka.
Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri
slijetanju. Dobra pripomoć maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela,
crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug,
trokut, trapez, i sl.).

Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogućnosti dopremiti (male
zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije,
pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa
vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno već izgrađeno
saće ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šećerno-medna
pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica.

Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada
zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na
oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te
dovoljan broj jakih zajednica.
(s29)
Slika 1. Matica polaže jaja u očišćene ćelije saća, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom"

___________________________________Matica se izleže (izvali) 16-ti dan od položenog jajeta u ćeliju

matičnjaka.
Kada se izvali pčele ju "pripremaju" za svadbeni let (parenje), 5 do 8 dana, hraneći ju intenzivno medom da
ojača i bude spremna za napore intenzivnih izlijetanja iz košnice i parenja. Čest je i slučaj da radilice
"naganjaju" maticu, tj. progone i jure ju po ramovima košnice, jer ju i na taj način prisiljavaju da fizički ojača.
Znači sa 21 do 24 dana ona je spolno sazrela i spremna za parenje.
Najprije izlijeće iz košnice na orijentacijske letove, koji su isprva kratki (par minuta) pa sve duži i duži, a
započinje letove za parenje na sparivališta gdje se oplodnja odvija u vremenskom razdoblju kako sam gore
naveo. Najveća je aktivnost u ranim popodnevnim satima, od 12,00h do 15,00h.
U zraku se matica pari više puta u danu sa par trutova, a sve se odvije u vremenskom razdoblju od oko 7
dana. Matica se pari sa više trutova (od 10 do 20), u prosjeku oko 25, a u literaturi je zabilježen podatak da je
jednom znanstveniku uspjelo detektirati 32 truta koji su oplodili jednu te istu maticu (ruska literatura).
Kada matica dođe u košnicu iz zatka (iz vagine) joj visi tzv. "končić", to je ostatak spolnog organa truta koji ju
je zadnji oplodio. Radilice očiste ovaj "končić", prihvate maticu i počinju sa stalnom njegom svoje "kraljice".
Još uvijek nije nikada stručno i sa sigurnošću objašnjeno, kako naredni trut koji dolazi do matice (u zraku!),
uspije izvući "končić" svoga prethodnika i oploditi maticu u žestokoj "trci" u zraku. Do sada u svim
literaturama koje sam pročitao (a dosta sam ih pročitao), sve se svodi na pretpostavke i tvrdnje ničim
dokazanih "sigurnih" podataka pojedinih stručnjaka….
Osobno mislim da je to (još) jedna neotkrivena misterija genetike u pčele medarice….
Ako se matica ne spari do svoje "starosti" od cca 30-tak dana, prestaje biti atraktivna i zanimljiva trutovima i
ostaje "stara frajla". Razlog je što mandibularna (gornjočeljusna) žlijezda koja izlučuje feromone prestaje
izlučivati supstance koji privlače rutove. Trutovi ju osjete na cca do 50 metara udaljenosti.
Još jedna žlijezda je bitna kod oplodnje, to je tergitna žlijezda, ali ju trut osjeti na samo cca 0,5 metara, znači
to je "nagrada" onome mužjaku koji se toliko približio matici da ju oplodi u slijedećem činu "svadbenog leta".
Matica se n i k a d a ne pari u košnici, nakon sparivanja vani, nikada više ne izlijeće iz košnice, ostaje u njoj do
svoje smrti. Izuzetno izlijeće samo u slučaju rojenja……..

Dobar dan Beequeen,

Presađuju se ličinke (larve), stare 3÷4 dana, a ne položena jaja od 1 dana, dakle
T = 4 + 12 = 16 dana.
Kada ja hoću "na brzinu" uzgojiti matice, a nemam vremena, to radim na slijedeći način:
Obezmatičim društvo iz kojega hoću "izvući" (uzgojiti) maticu, i nakon 5 dana otvaram košnicu.
To je tehnologija uzgoja matica poznata kao "pravilo petog dana".
Pokidam sve zatečene matičnjake, i ponovno metnem ramove u košnicu.
Nakon 5 do 7 dana pregledam sve ramove uj plodištu, začeti su novi matičnjaci od kojih ih ostavim onoliko
koliko mi ih treba za tu i (ili) za više novih društava (nukleusa).
Tako se postiže da se matice začnu sa ličinkama (larvama) koje su najmlađe u trenutku kidanja prvih
(prisilnih) matičnjaka.
Ako mi se kvalitet novouzgojenih matica ovom metodom pokaže dobar, ostavim ih, ako ne uzgojim nove,
najčešće Millerovom metodom.
Nedostatak ovoga načina je da se moraju pokidati nakon 5 dana SVI matičnjaci, ako ostane samo jedan,
kvaliteta matice je zasigurno slabija od uzgajenih nekom od oprobanih metoda, tj. sigurno je to matica
prisilnog uzgoja.
Često je to pravilo velikih komercijalnih pčelara u USA, Australija, New Zeland, kada u jeku paše, ili
neposredno prije iskorištavanja glavne paše ostanu bez matica, jer je bolje pašu dočekati sa bilo kakvom,
nego sa nikakvom maticom. Poslije završene paše lako se ovakva matica uništi i uzgoji prava sa kojom košnica
ulazi u zimu......
Nadam se da sam ti odgovorio na tvoje pitanje, ako treba još nešto, slobodno pitaj!
Pozdrav......schumy

Beequeen,
-1. (prvi) dan – pčele "osjete" da nemaju maticu, počinju graditi "zvončiće" matičnjaka, - ne
uzimaš ga "pod" vrijeme obračuna, jaja su stara 0,00 sati – sada netom
izležena
-2. (drugi dan), jučerašnja jaja imaju 1 dan
-3. (treći dan), jaja imaju 2 dana
-4. (četvrti dan), jaja imaju 3 dana, to su već ličinke na prijelazu iz jaja u ličinke (larve)
-5. (peti dan), jaja imaju manje od 4 dana, to su sada ličinke (larve) koje su do vrha
napunjene matičnom mliječi, pogodne za presađivanje, odnosno uzgoj u vlastitoj košnici….
Od ovih se matičnjaka sa da ostavljaju 2 komada, za rasplod samo u košnici u kojoj mijenjamo (uzgajamo)
novu maticu. Poželjno je da ne budu oba iste starosti, odabiremo jedan pred zatvaranjem ijedan manje
sagrađen.
Ovo stoga da se više izgrađeni matičnjak (sa starijom maticom), ali mlađom u odnosu na vrijeme kada je jaje
snešeno, (!?) pripremi da se iz njega izvali nova matica, a ako slučajno strada, imamo jednu rezervu, koja
sigurno daje novu maticu!
U normalnom slijedu događanja mlada matica br. 1 izlazi i ubija maticu br. 2, i život se u košnici nastavlja u
normalnom ritmu.
Pozdrav............schumy

U zadnjih nekoliko postova je dosta toga objašnjeno , ali se meni ćini da osobito početnicima dosta toga nije
jasno .Mislim da je korišteno više vrsta izraza , a bilo bi mnogo jasnije kad bi se koristili izrazi jaje 1 , 2 i 3
zatim larva 1 dan ,2 itd . Zato ću ja preko biologije pčela i tabele koju je dao Senad pokušat objasnit ono što
smatram nedovoljno jasnim.Što se tiče biologije pčela , u knjizi „ Pčelarstvo „ utvrđuje se da se jaje u tom
stanju nalazi 3 dana ,zatim larve matica u savijenom stanju 5 do 6 dana ,
u ispruženom stanju dva dana za koje vrijeme plete i košuljicu i zatim radi preobrazbu koja završava
šesnestog dana . Zanimljivo je ovo 5 do 6 dana u savijenom stanju .
Nekad sam pročitao (neznam više izvor ) da to stanje traje oko 130 sati , što je približno pet i po dana. U
literaturi se najčešće kaže da kad se larva počne pružati vrši se
poklapanje matičnjaka . Nije potpuno jasno kad je poklapanje završeno ali negdje piše da je devetog , a
negdje desetog dana , pa mislim da se sa oba termina treba
računati . Također je važno da sve larve prva tri dana primaju matičnu mliječ a zatim samo larve matica i
nadalje . U istoj knjizi se napominje da je osnova ista i za larve
matica ,kao i radilica ,ali da se diferencija kod larvi matica vrši između drugog i trećeg dana , a kod larvi
radilica između trećeg i četvrtog dana .Jasno je po ovom da je
samim prelazom na med i pergu ova larva prema smjeru pčele .Tomažin u svojoj knjizi kaže da poslje tri do
četiri dana larve matica dostižu 320 mg , a larva radilice oko
180 gr .Samo ove razlike u težini dovoljno govore koliko je kod presađivanja važno uzeti što mlađu larvu i na
neki način govori da su i larve različito hranjene . . U institutu
Ribnoe (Rusija ) su vršili eksperiment na presađenim larvama različite starosti od 12 sati pa sve do 72 sata (tri
dana ) Utvrđeno je da su pčele prihvatile samo 6% larvi od 72
sata ,a oko 70 % je bilo prihvačeno larvi od 12 sati .Stanje je naravno drugačije ako mi obezmatičimo neko
društvo . Ono želi usvakom slučaju da dođe ćim prije do matice. Međutim kod izbora larvi neće graditi
matičnjake na larvama starijim od tri dana ,jer su ih već počeli hraniti hranom za pčele . Može li se ipak
dogoditi da grade i na starijim larvama ? Može ali je uslov da nemaju mlađih .Primjer je prevješavanje legla
iznad medišta u treći nastavak , a ispod medišta je matična rešetka (otvoreno leto ) iplodište .
Pčele u trećem nastavku se osjećaju obezmatičene i ako postoji bilo kakva larva otvorenog legla pokušt će
izgradit matičnjak . Naravno ono što se izleže bit će, ni pčela ni
matica .Moje je mišljenje da će u odabiru larvi (ako uklonimo maticu ) pčele prvo odabrati larve starosti tri
dana , a zatim i nekoliko starosti dva i jedan dan .
[quote="senad"]

Evo da i ja pokušam slikovno pomoći,

Datumi,
/ kategorije matičnjaka -0-1-2-3-4
/ stadiji jaja/legla po datumima
Unutar svake kategorije su dani

*1-3 žuto =jaje

* 4 do 8 larva otvoren matičnjak,
* 9-matičnjak poklopljen

Prvo kad uklonimo maticu recimo 6 . 05 , pčele neće odmah graditi matičnjake ,jer prvo traže maticu .
Potraga može trajati jedan dan ,a može i duže .Pitanje je koji je zadnji termin kad će pčele graditi matičnjake i
najčešće se slažu da je to između 3 i 5 dana .Po tabeli koju je dao Senad , vidi se da je matica tog dana
položila i jaja . Ako nadalje pogledamo istu tabelu vidjet ćemo da ako pčele počnu graditi matičnjake prvi dan
poslje obezmatičenja da će to biti u koloni 4 larve stare tri dana koje se nalaze pod brojem
6, zatim larve u koloni 3 ,koje su stare dva dana i nalaze se pod brojem 5 i larve u koloni 2 stare 1 dan pod
brojem 4 .Kako se zna tek izležene larve starosti do jednog dana
su idealne ,a ostale lošije i smatraju se starije larve .Sad brojimo pet dana od dana obezmatičenja i šesti dan
otvaramo košnicu . Lako je vidjeti da je to 11 . 05 i tada će
sigurno biti poklopljeni matičnjaci larvi iz četvrte kolone i vjerovatno matičnjaci iz treće kolone . U svakom
slučaju treba porušiti i matičnjake koje su pčele počele zatvarati ,
a ostaviti samo otvorene u kojima se vide mlađe larve sa dosta mliječa .

FORMIRANJE OGAJIVAČKOG DRUŠTVA

Odgajivačko društvo

U nedostatku vlastitog iskustva , prilikom obrade ove teme koristim slijedeću literaturu:

1. U SVETU PČELA Veroljub Umeljić

2. MOJ PČELINJAK Branko Relić
3. STACIONIRANO PČELARENJE Branko Relić
4. PČELARENJE KAO PROFESIJA I HOBI Branko Relić
5. PČELARSTVO Ferid Velagić
6. SAVREMENO PČELARSTVO Alija Dolovac

Odabiranju i pripremi odgajivačkih društava treba da posvetimo posebnu pažnju. Biramo društva čije pčele
imaju sve pozitivne osobine , slično kao kod odabira rodonačelničkog društva. Posebno obratimo pažnju da
slučajno nema simptoma bilo koje pčeljinje bolesti.

Iz jačeg proizvodnog društva , koga smo odabrali kao odgajivačko, oduzmemo maticu. To bi trebala biti dobra
matica i iskoristićemo je za zamjenu neke loše ili za formiranje novog društva. Zatim ćemo iz odgajivačkog
društva oduzeti sve ramove sa otvorenim leglom bez pčela.
Ovo radimo da pčele ne bi punile sa MM prisilne matičnjake koje bi počele da izgrađuju na saću ovih ramova
, već im ostaje da svu pažnju posvete mladim larvicama koje ćemo im sutradan dodati.

Tom društvu dodajemo i dva rama sa dosta polena. Naravno , ranije ćemo planirati iz kojih košnica ove
ramove da oduzmemo.

Plodišta odgajivačkih društava dopunjavamo ramovima sa zrelim leglom iz kojih se pčele već izvode i sa
pripadajućim pčelamo. Podrazumjeva se da pazimo da ne prenesemo i maticu. Odmah predvidimo i prazan
prostor , koji ćemo sutradan , sa larvicama dodati.
Ovaj prostor treba predvidjeti u sredini košnice. Lijevo i desno ide po jedan ram sa zrelim leglom, onda
ramovi sa polenom, onda ostali ramovi sa leglom i hranom simetrično postavljeni lijevo i desno. Zatim sa
nekoliko ramova sa otvorenim leglom , uzetih iz pomoćnih društava, bez matice, stresemo sve pčele u
plodište odgajivačkog društva. Takođe ćemo sve pčele sa nastavka ili polunastavka ovog društva stresti u
plodište, a nastavke iskoristiti za druge košnice.

Na ovaj način smo formirali jako odgajuvačko društvo sa velikim brojem mladih pčela sposobnih za lučenje
MM. Sve su ove pčele zbijene u plodišni prostor.
Prazan prostor u sredini košnice biće ispunjen mladim pčelama koje će sutradan , kad dodamo ram sa
presađenim larvicama , odmah biti u kontaktu sa njima.
Kad smo završili formiranje odgajuvačkog društva, dodajemo mu preko satonoša pogaču od 1kg, koju smo
napravili od šećera u prahu, meda i samljevenog polena u odnosu 600 + 300 + 100 gr. Uveče ovom društvu
sipamo u hranilicu med razblažen sa vodom u omjeru 1:1 .
Trudićemo se da u hranilici ima razblaženog meda sve dok matičnjaci ne budu zatvoreni, a do tada će i
pogača da traje.
Sa svim ovim radnjama smo obezbjedili da se larvice (buduće matice), odgajaju u velikom izobilju, u sličnim
uslovima koji predhode prirodnom rojevom nagonu, pa sa pravom treba da očekujemo da će sav naš trud biti
nagrađen veoma kvalitetnim maticama.

Već sutradan pristupamo presađivanju larvica –ali to je nova tema.

Naglašavam da je ovdje predstavljeno formiranje odgajivačkog društva po Umeljiću , i meni se čini

najprihvatljivije , dok po drugim autorima nemamo samo jedno odgajuvačko društvo , nego govorimo o
formiranju startera i finišera.
Dakle , prije nego pristupimo presađivanju larvi , formiraćemo društva koja će da prihvate presađene larve i
započnu sa izgradnjom matičnjaka.

Ovdje ću napisati kako se to radi po Reliću:

Jedan dan , a najkasnije 4-5 sati prije nego što ću dati osnove matičnjaka sa presađenim larvama, iz
odabranog društva oduzmem maticu i svo otvoreno leglo, osim jednog sa najmlađim larvama , koje stavljam
u sredinu formiranog gnijezda. Do njega , sa obe strane , stavljam okvire sa nepoklopljenim medom i dosta
polena, a iza njih okvirove sa zatvorenim leglom i medom. Na mjesto oduzetih okvirova sa otvorenim leglom
, dodajem okvirove sa zatvorenim leglom , koje uzimam iz društava kojima su dati okvirovi sa otvorenim
leglom. Ako je potrebno , prihvatna društva pojačavam mladim pčelama iz drugih društava , sve dotle dok svi
okvirovi ne budu dobro zaposjednuti sa pčelama. Jedan do dva sata prije dodavanja presađenih larvi iz
prihvatnog društva oduzimam okvir sa otvorenim leglom i umjesto njega dodajem okvir sa osnovama
matičnjaka u koje su presađene larve.
Slijedećeg dana vadim okvir sa započetim matičnjacima i na njegovo mjesto dodajem nov okvir sa
presađenim larvama.
Započete matičnjake dajem odgajuvačkom društvu na dogradnju i njegovanje.
Uzgajuvačka društva imaju zadatak da nastave sa njegovanjem matičnih larvi i dovršavanjem započetih
matičnjaka. Najčešće formiram uzgajuvačka društva bez matice.
(postupak je sličan Umeljićevom tako da ga ovdje neću detaljno iznositi)

Pored ovog načina može se formirati i odgajivačko društvo sa maticom i takvo društvo se praktično može
koristiti duže vrijeme. Problem je u tome što se takva zajednica može izrojiti sa starom maticom, što se mora
imati u vidu i voditi računa da do toga ne dođe, da ne bi pobjegao roj.

Relić to ovako opisuje:

Na svom pčelinjaku formirao sam uzgajivačko društvo s maticom tako što sam u jedan (široko niski) nastavak
, koji stoji na podnjači stavio okvir sa maticom i do njega zatvoreno leglo. Zatim sam na taj nastavak stavio
MR, pa na nju drugi nastavak sa otvorenim leglom. Ukoliko nije bilo dovoljno okvirova sa otvorenim leglom,
broj sam nadopunjavao otvorenim leglom iz drugih košnica. Zajedno sa pripadajućim pčelama. (pčele sam
prskao mirisom da se ne bi tukle). Radi svake sigurnosti matici sam podrezivao jedno krilo.
(od ovog se ograđujem i ne preporučujem)
Slijedećeg dana po formiranju uzgajivačkog društva iz sredine sam vadio po dva okvira sa najmlađim leglom i
nakon sat dva na njihovo mjesto stavljao okvirove sa započetim matičnjacima, koje su ove pčele imale da
dovrše.
Kad su matičnjaci bili zatvoreni ili pri zatvaranju, okvire sam vadio i dodavao drugim zajednicama iznad MR,
dok ne budu zreli , a uzgajivačkom društvu dodavao slijedeću partiju započetih matičnjaka.

Naglašavam da ni sam Relić ne preporučuje ovakvo odgajivačko društvo , jer na osnovu svoje dugogodišnje
prakse zaključuje da ovako dobije manji broj matičnjaka i lošije odgojene matice, pošto mlade pčele ne
njeguju samo matične larve , nego i radiličke – pčelinje larve.