Radiološka

anatomija i
patologija

1
 Prof. Dr. Sc. Josip Mašković

Rendgenska
anatomija
gornjih

2
 ekstremitet
a

Rameni obruč – skapula

Skapula je ravna, tanka, triangularna kost. Akromion artikulira sa klavikulom –

akromioklavikularni zglob. Ligamenti sa klavikule hvataju se i za korakoidni nastavak.
Glenoidna ćašica skapule artikulira sa humerusom
- glenohumeralni zglob. Skapula pričvršćuje
mobilni gornji ekstremitet uz toraks. Stabilizira
pokrete ruke i ramena

3
.

Na skapuli se nalaze polazišta rotatora:

1. M. subskapularisa

2. M. supraspinatusa

3. M. infraspinatusa
Na korakoidni nastavak hvataju se:

1. Kratka m. glava bicepsa

2. M. korakobrahijalisa

3. Na korakoidnom nastavku nalazi se i polazište M. pektoralisa minora

Rameni obruč – klavikula

Klavikula je poput «S» oblikovana kost.

Medijalno artikulira sa manubrijumom sternuma
Lateralno artikulira sa akromijonom skapule.
Hvatište mišića:

1. M. deltoideusa

2. M. pektoralis majora

3. M. sternokleidomastoideusa

4. M. trapeziusa

5. M. subklaviusa
Korakoklavikularni ligament spaja korakoidni
nastavak skapule i klavikulu.

4
 Rameni obruč – humerus

Humerus je duga kost gornjeg ekstremiteta. Proksimalni dio čini glava humerusa koja
artikulira sa glenoidnom čašicom skapule. Distalno od glave nalazi se anatomski vrat koji
dijeli glavu humerusa od malog i velikog trohantera.
Veliki od malog tuberkuluma odjeljeni su brazdom
kroz koju prolazi tetiva duge glave bicepsa. Kirurški
vrat nalazi se između proksimalnog dijela humerusa
i dijafize. Dijafiza humerusa je cilindrična a prema
distalno postaje plosnatom. Radijalno udubljenje
započima posteriorno i na dijafizi zavija lateralno.
Radijalni živac i duboke žile nadlaktice nalaze se u
tom udubljenju.
Na distalnom proširenom kraju nalazi se
lateralni i medijalni epikondil. Anterorna površina
distalnog humerusa artikulira sa radijusom. Kapitulum
je okrugla formacija koja je smještena lateralno i
artikulira sa glavicom radijusa. Proksimalno od
kapituluma je radijalna jama u koju ulazi glavica
radijusa pri fleksiji lakta. Trohleja je oblikovana
poput kolotura i artikulira sa trohlearnim udubljenjem
ulne. Proksimalno od trohleje nalazi se koronoidna
jama u koju ulazi koronoidni nastavak ulne pri
fleksiji lakta. Na posteriornoj plohi humerusa nalazi
se jama olekranona u koju ulazi olekranon ulne kada
je lakat ispravljen.

Rameni obruč – A-P snimka

1. Glava humerusa
2. Anatomski vrat humerusa
3. Veliki tuberkulum humerusa
4. Mali tuberkulum humerusa
5. Intertuberkularna brazda
6. Kirurški vrat humerusa
7. Dijafiza humerusa
8. Klavikula
9. AC zglob
10 .Akromijon

5
11. Korakoidni nastavak
12. Glenoidna čašica
13. Skapula

Rameni obruč – kosti aksilarna snimka

1. Glava humerusa
2. Anatomski vrat
3. Kirurški vrat
4. Dijafiza humerusa
5. Klavikula
6. Korakoidni nastavak
7. Glenoidna ćašica
8. Akromion
9. AC zglob
10 .Skapula

Akromio-klavikularni zglob

• Artikulacija između klavikule i akromijuma

na skapuli.
• To je sinovijalni zglob okružrn fibroznom
kapsulom koja je ojačana akromioklavikularnim
ligamentom.
• Zbog postojanja hrskavice na A-P snimci vidi se
kao lucentna zona između kostiju.

6
• Aksilarna snimka ramenog zgloba jest snimka
napravljena kroz aksilu.
• Akromijon i korakoidni nastavak smješteni su
anteriorno.
• Distalni dio klavikule artikulira sa akromijonom
u akromioklavikularnom zglobu koji se superponira
iznad glenohumeralnog zgloba.
• Hrskavica i ligamenti se nevide tako da zglob ima
izgled radiolucentnog prostora.

Akromijon A-P snimka

• Nastavak na skapuli
• Ide naprijed i gore od spine i artikulira
sa klavikulom.
• Na A-P snimci nalazi se iznad glave humerusa.
• Lucentno podrućje ispod akromijona predstavlja
za rtg zrake propusne strukture ramenog
zgloba

Akromijon aksilarna snimka

7
• U aksilarnoj projekciji bijela glatka poput
hokejske palice oblikovana sjena
• U ovoj projekciji superponira se iznad glave
humerusa

Akromijon MR aksijalna snimka

• Aksijalna snimka radi se kroz akromijon.

• Ima izgled hokejske palice.
• Anteriorni dio nalazi se na vrhu a posteriorni
na dnu snimke.
• Signal se sastoji od moždine akromijona i
korteksa kosti koji je vidljiv kao tanka crna
linija.
• Prikazuje se i početni dio deltoidnog mišića.

Klavikula A-P snimka

8
• Horizontalna zakrivljena kost koja
je smještena na bazi vrata.
• Oblikom podsjeća na slovo “S”.
• Ide od anteriornog gornjeg dijela pluća,
gdje artikulira sa manubrijem sternuma,
prema ramenu, gdje artikulira sa akromijalnim
nastavkom skapule.
• Lateralni dio vidi se na A-P snimci ramena.
• Hrskavice i ligamenti koji se hvataju za skapulu
se ne vide.

Klavikula - aksijalna snimka

• Zavijeni dio distalnog dijela klavikule

prikazuje se kao izduženje prema
akromijonu.
• Superponira se iznad korakoidnog
nastavka i glenoidne čašice.

Klavikula MR - aksijalna snimka

• Oblikovana je poput slova “S”.

• Moždina predstavlja veći dio signala.

9
• Kortikalni dio kosti izgledom je crn.
• U planu se nalazi samo distalni dio
klavikule koji je smješten uz
akromioklavikularni zglob i izgleda
zamućen i nejasan.
• Ovo je podrućje akromioklavikularne
artikulacijske hrskavive i ligamenata.

Skapula A-P snimka - vanjska rotacija

• Često se naziva lopaticom.

• Artikulira sa klavikulom na akromijonu i
humerusom glenoidalnom čašicom.
• Dobro pokretna kost.
• S nje polaze brojni mišići koji osiguravaju
pokrete ramena i ruke.
• Vanjki mišići koji se hvataju na skapulu
stabiliziraju skapulu uz toraks.
• Na snimci je vidljiva jedino kost.

Skapula A-P snimka - unutrašnja rotacija

• Skapula je tanka, ravna, triangularna kost.

• Pri unutrašnjoj rotaciji njena široka ravna
strana okrenuta je prema naprijed.
• Vide se akromion i korakoidni nastavak,
a glenoidna čašica ima ovalan izgled.

10
Humerus - aksilarna snimka

1. Glava humerusa
2. Anatomski vrat
3. Kirurški vrat
4. Dijafiza humerusa

• Glava humerusa je okrugla i artikulira sa

glenoidnom čašicom skapule.
• Anatomski vrat je mjesto hvatišta fibrozne
kapsule i sinovijalne presvlake.
• Nalazi se između glave i tuberkuluma.
• Kirurški vrat je prelaz između proksimalnog
dijela humerusa i dijafize.
• Na tom mjestu česte su frakture.

Humerus A-P snimka - unutrašnja rotacija

1. Veliki tuberkul
2. Mali tuberkul
3. Intertuberkularna brazda

11
•Pri vanjskoj rotaciji mali tuberkulum je
medijalno i imponira da artikulira sa
glenoidnom čašicom.
•Lagano se superponira nad glenoidalnom
čašicom.
•Veliki tuberkulum nalazi se «en face» na
sredini humerusa.
•Intertuberkularna brazda je medijalno od
velikog tuberkuluma.

Humerus A-P snimka - vanjska rotacija

1. Glava humerusa
2. Anatomski vrat
3. Veliki tuberkul
4. Mali tuberkul
5. Intertuberkularna brazda
6. Kirurški vrat
7. Dijafiza humerusa

• Na filmu se vidi samo proksimalna polovina

humerusa.
• Glava humerusa koja artikulira sa glenoidnom
čašicom prekrivena je hijalinom hrskavicoma
koja se na snimci ne vidi.

Angiografija a. Brahijalis

1. Glava humerusa
2. Kirurški vrat
3. Dijafiza humerusa

12
• Tkivo oko proksimalnog dijela humerusa
opskrbljeno je arterijom cirkumfleksom
humeri, ogrankom aksilarne arterije.
• Humerus je opskrbljen nutritivnom
humeralnom arterijom, granom brahijalne
arterije, koja ulazi u nutritivni kanal koji se
nalazi s medijalne strane humerusa i ide
prema laktu.

Angiografija a. circumflexa posterior

• A. cirkumfleksa posterior je ogranak III segmenta

aksilarne afrterije.
• Iz aksile usmjerena je posteriorno i opskrbljuje
mišiće gornjeg dijela nadlaktice.
• Oko kiriuškog vrata humerusa anastomozira sa
prednjom cirkumfleksom.
• Pri frakturi u području kirurškog vrata ove arterije
mogu biti povrijeđene.

Angiografija a. Subskapularis

• A. subskapularis je ogranak III segmenta

aksilarne arterije.
• Opskrbljuje mišiće na unutrašnjoj i dorzalnoj
strani skapule te m. latisimus dorzi na leđima.

13
MR aksijalna snimka ramena

1.Kirurški vrat
2.Mali tuberkulum
3.Intertuberkularna brazda
4.Veliki tuberkul

• Tamni signal oblikovan poput prstena

predstavlja korteks humerusa.
• Koštana moždina ima svjetli signal.
• U ovoj visini intertrohanterna brazda
u kojoj leži tetiva duge glave bicepsa je
plića.

Uslijed masti moždina kosti ima svjetli signala, dok kortikalis ima izgled tamnog prstena.

14
 Ulna

• Ulna je medijalno položena i duža od radijusa.

• Na proksimalnom dijelu ulne nalazi se olekranon.
• Olekranon na prednjoj strani ima konkavnu, trohlearnu udubinu koja artikulira sa trohlejom
humerusa.
• Distalno od trohlearne udubine nalazi se koronoidni nastavak.
• Na njegovoj lateralnoj površini nalazi se plitka udubina koja artikulira sa radijusom.

A-P snimka lakta –ulna

1. Olekranon
2. Koronoidni nastavak
3. Dijafiza ulne

• Olekranon rotira posteriorno oko

trohleje humerusa.
• Koronoidni nastavak rotira anteriorno
• «C oblik» artikulacije teško je vidjeti
na A-P snimci.
• Pri ekstenziji lakatnog zgloba olekranon
ulazi u olekranovu jamu humerusa.

Postranična snimka lakta – ulna

15
1.Olekranon
2.Koronoidni nastavak
3.Dijafiza ulne

• U postraničnoj projekciji lakat ima oblik

slova «C».
• Koronoidni nastavak je anteriorno od
trohleje humerusa.
• Olekranon je posterijorno od trohleje
humerusa.
• Trohlearna udubina ulne nalazi se okolo
trohleje humerusa.
• Olekranova jama je udubina na posteriornom
humerusu i ne vidi se na postraničnoj snimci.
• Ulna je nosač tereta kada se «lakat odmara».

A-P snimka ručnog zgloba – ulna

1. Glava ulne
2. Stiloidni nastavak
3. Dijafiza ulne

• Glava predstavlja distalni kraj ulne koja

artikulira sa radijusom u radioulnarnom
zglobu.
• To je sinovijalni zglob sa fibrokartilaginoznim
diskom koji ih dijeli od proksimalnog reda
kostiju karpusa.
• Nije vidljiv na A-P snimci.
• Može se prikazati uštrcavanjem kontrastnog
sredstva u zglobnu pukotinu.
• Stiloidni nastavak ulne nalazi se medijalno.

Postranična snimka ručnog zgloba – ulna

1. Glava ulne
2. Stiloidni nastavak

• Distalni dio ulne projecira se preko distalnog

dijela radijusa

16
 Radius

• Radius je lateralno od ulne.

• Proksimalni dio radiusa je okrugao i ima konkavnu glavu koja artikulira sa kapitulumom
humerusa.
• Ispod glavice nalazi se tuberozitas bicepsa
• Ispod tuberozitasa započima zavijeni greben koji ide na anteriornu stranu radijusa i završava
na pronatornom tuberkulumu na lateralnoj površini radijusa.
• Medijalni rub radijusa ima interosalnu granicu na kojoj se hvata interosalna membrana.
• Distalni dio radiusa postaje plosnat.

A-P snimka lakta -radijus

1. Gavica radijusa
2. Vrat radijusa
3. Tuberozitas radijusa

• A-P snimka prikazuje zglob između glavice

radijusa i kapituluma humerusa.
• Glavica radijusa cirkularno je oglikovana i
nalikuje plitkoj čašici.
• Ispod glave radijusa nalazi se cilindrični vrat.
• Tuberozitas radijusa je prominencija distalno
od vrata.
• U A-P projekciji dijelom se superponira sa
dijafizom ulne.
• Na njoj se hvata m. biceps brahi.

17
Postranična snimka lakta – radijus

1.glavica radijusa
2.vrat radijusa
3.tuberozitas radijusa

• Na postraničnoj snimci može se procijeniti

prostor diska na radijalnoj glavi.
• Radijalna artikulacija sa kapitulumom
superponira se na ulnarnu artikulaciju sa
trohlejom.
• U ovoj projekciji proksimalni dio ulne i
radijusa se superponiraju.

A-P snimka ručnog zgloba – radijus

1.Stiloidni nastavak radijusa

2.Ulnarno udubljenje

• Distalni radius artikulira sa navikularnom i

lunatnom kosti.
• Na lateralnoj strani radiusa nalazi se stiloidni
nastavak na kojeg se hvata m. brahioradijalis.
• Na medijalnoj strani nalazi se udubljenje u koje
pristaje glavica ulne tvoreći distalni radioulnarni

18
 zglob.
• Intenzivnija linija koja prelazi preko distalnog
radijusa predstavlja spojenu zonu rasta u odraslih.

Angiografija podlaktice – a. Radijalis

• Radijalna arterija je grana brahijalne arterije koja započima anteriorno od vrata radijusa.
• Ide uzduž lateralne strane podlaktice.
• Distalno ide iznad radijusa gdje se lako palpira.
• Prolazi kroz karpalni kanal iznad navikularne kosti i trapeziuma.
• Na kraju oblikuje duboki palmarni luk.
• U tom dijelu daje anastomoza za površni palmarni luk kojeg tvori a.ulnaris.

Angiografija podlaktice – interosalne arterije

• Anteriorna i posteriorna interosalna arterija polaze iz ulnarne arterije i na podlaktici se

nalaze na suprotnim stranama interosalne membrane.
• Daju kolateralnu cirkulaciju u slučajevima kada su ulnarna i/ili radijalna arterija okludirane.
• U ovoj projekciji nemoguće je odrediti koja je anteriorna a koja posteriorna arterija.

19
 Angiografija podlaktice

Površni palmarni luk Duboki palmarni luk

• Superficijalni palmarni luk formiran • Oblikuje ga uglavnom radijalna arterija

je uglavnom od ulnarne arterije.
• Anastomozira sa ograncima radijalne
arterije.
• Daje grane za zajedničke palmarne arterije
iz kojih izlaze digitalne arterije.
nakon što se dijeli za arteriju palca.
• Medijalno se pridružuje ulnarna arterija.
• Daje tri palmarne metakarpalne arterije.

20
 P-A snimka šake – karpalne kosti

Proksimalni red:

1.Trikvetrum
2.Pisiforme
3.Lunatum
4.Navikularna (skafoideum)
1
Distalni red:
5.Hamatum 2
6.Kapitatum
7.Trapezoid
8.Trapezium

Hamatum

• Najmedijalnija kost distalnog reda karpalnih kostiju.

• U P-A projekciji ima trokutasti oblik.
• Nad njom se superponira izboćenje - hamulus ossis hamatum.
• Dva reda karpalnih kostiju povezani su ligamentima i međusobno artikuliraju.
• Hamatum distalno artikulira sa IV i V metakarpalnom kosti.
• Zbog superpozicije drugih kostiju tijelo hamatuma se na postraničnoj snimci teško

21
 raspoznaje.
• Hamulus se projecira prema naprijed.
Kapitatum

• Kapitatum je najveća kost karpusa.

• Artikulira sa navikularnom kosti i lunatumom iz proksimalnog reda.
• Distalno artikulira sa III metakarpalnom kosti.
• U postraničnoj projekciji superponira se sa karpalnim kostima.
• Artikulira sa konkavnom plohom lunatuma.
Trapezoid

• U distalnom redu karpalnih kostiju trapezoid se nalazi medijalno od trapeziuma.

• Djelomićno se superponira nad trapeziumom.
• Artikulira sa okolnim karpalnim kostima i II metakarpalnom kosti.
• Na postraničnoj snimci teško je raspoznati trapezoid.
• U pojedinim slučajevima može se vidti njegov zglob sa II metakarpalnom kosti.

Trapezium

• Trapezium je najlateralnija kost distalnog reda karpusa.

• Artikulira distalno sa palcem u karpometakarpalnom zglobu.
• Trapezoid se djelom superponira nad njim.
• Ovisno o lateralnom položaju palca trapezium se projecira nad kostima karpusa.
• Na ovoj snimci vidi se njegova afrtikulacija sa I metakarpalnom kosti.

Triquetrum

• Trikvetrum je medijalna kost u proksimalnom karpalnom redu.

• Distalno je od ulne.
• Djelomično prekriva piziforme
• Prostor između trikvetruma i ulne ispunjen je fibrokartilaginoznom hrskavicom koja se na
snimci ne vidi.
• Pošto se superponira sa drugim kostima karpusa, trikvetrum je teško izdiferencirati u
postraničnoj projekciji.

Pisiforme

• Pisiformna kost oblikovana je poput zrna graška.

• Nalazi se na plantarnoj strani trikvetruma.
• To je sezamska kost unutar tetive m fleksor karpi ulnaris.
• Nalazi se distalno od stiloidnog nastavka ulne.

22
• Djelomično se superponira nad trikvetrumom.
• Pisiforme leži anteriorno od trikvetruma i vidi se dio koji se superponira iznad mekih česti.

Lunatum

• U proksimalnom redu karpalnih kostiju lunatum je medijalno od navikularne kosti.

• Leži između radijusa i kapitatuma.
• Proksimalno artikulira sa radijusom a distalno sa kapitatumom.
• Uz okolne karpalne kosti vezan je ligamentima.
• Relativno se dobro vidi na postraničnoj snimci.
• Oblikovana je poput šalice.
• Proksimalno artikulira sa konkavnom površinom radijusa.
• Kapitulum distalno artikulira sa konkavnom površinom lunatuma.

Navikularna kost

• U postraničnoj projekciji artikulira sa radijusom.

• Distalni dio navikularna kosti koji artikulira sa trapeziumom superponira se nad mekim
čestima.

P-A snimka šake – metakarpalne kosti

• 1 – 5 metakarpalne kosti
• To su duge kosti ruke.
• Proksimalni kraj je ravan i aplaniran –
baza metakarpalne kosti. 5
• Distalni kraj je zaobljen – glavica
metakarpalne kosti 1
• Distalno artikuliraju sa distalnim
falangama – metakarpofalangealni
zglobovi

1
1

23
Metakarpalne kosti

II I
I I
I
V V
I
• Proksimalno artikuliraju sa karpalnim
kostima – karpometakarpalni zglobovi.
• To su sinovijalni zglobovi.
• Broje se od I – V od lateralno (palac)
prema medijalno (mali prst).
• Glavice metakarpalnih kostiju tvore
kruničasta izboćenja šake.

Postranična snimka

• Karpometakarpalni zglobovi mogu se analizirati i u postraničnoj projekciji, međutim,

druge projekcije su zahvalnije.

Metakarpofalangealni zglobovi
• Metakarpofalangealni zglobovi su sinovijalni zglobovi zatvoreni u fibroznu kapsulu
pojačanu ligamentima.
• Na snimci su radiolucentni jer se hrskavica ne vidi.
• Na medijalnoj metakarpofalanfealnog zgloba palca vidi se mala okrugla sezamoidna kost
koja se nalazi unutar tetiva koje prelaze kost.
• Sezamoidna kost štiti tetivu da se neistroši prilikom gibanja preko kosti.

24
 Rendgenska
anatomija donjih
ekstremiteta

Zdjelica

25
Ilijačna kost

•Ilijačna kost oblikovana je poput lepeze.

•Tvori gornje 2/3 kosti kuka.
•Granice joj čine anteriorna i posteriorna ilijačna
spina te zakrivljena krista koja se nalazi između
njih.
•Krista se palpira na najvišoj točci koja se nalazi
u visini transverzalnog nastavka L 4 kralješka.
•Anteriorna i posteriorna inferiorna spina nalaze se
neposredno ispod odgovarajučih superiornih spina.

26
• Posteriorni dio medijalne površine ileuma artikulira sa sakrumom i tvori sakroilijačni
zglob.
• Prema dolje ilijačna kost tvori krov acetabuluma koji artikulira sa femurom tvoreži
koksofemoralni zglob.
• Ilijačna kost je mjesto polazišta m ilijakusa i tri glutealna mišića.
• Krista je mjesto hvatišta mišića abdominalnog zida. M. kvadratus hvata se posteriorno
dok se m. seratus i m. rektus femoris hvataju anteriorno.

Ilijačna kost

1.Ilijačna krista 1 1
2.Spina ilijaka anterior superior
3.Spina ilijaka anterior inferior

•Ilijačna kost je najšira i najveća

kost zdjelice.
2 2
•Ilijačna krista lako se palpira i
nalazi se u visini L4 kralješka i
predstavlja važnu kliničku oznaku. 3 3

• Anteriorna superiorna ilijačna

spina također se može palpirati i
mjesto polazišta je ingvinalnog
ligamenta.
• Anteriorna inferiorna spina se

27
 ne palpira i mjesto je polazišta
m. kvadricepsa / m. rektusa.
•Ileum je važna kost u prenosu
težine na donje ekstremitete.

• Sa sakrumom artikulira u
sakroilijakalnom zglobu.

• Predstavlja dio acetabuluma

koji artikulira sa femurom.

1
1. Ilijačna krista
2. Spina ilijaka anterior superior
•

- Od svih kostiju zdjelice ilijačna kost

najviše je postavljena.

1) Ilijačna krista lako se palpira i

nalazi se u visini L4 kralješka. 2
2) Anteriorna superiorna ilijačna
spina također se može palpirati i
mjesto polazišta je ingvinalnog
ligamenta.

- Na postraničnoj snimci ilijačna

krista superponira se na
L - kralješnicu i sakrum.

28
 1
1.Lijeva ilijačna kost
2.Desna ilijačna kost

• Uslijed zakrivljenosti kosti u kosoj projekciji L kralješnice ipsilateralna ilijačna kost ima
izgled ravne površine (1) , dok (2) kontralateralna ilijalna kost imponira uskom.

Ilijačna kost - CT zdjelice I

• Ilijačna krista je najviši dio kostiju

zdjelice i nalazi se u visini L4
kralješka.
• Krista se palpira.

Ilijačna kost - CT zdjelice II

29
 • Ilijačna kost je prostrana ravna
kost zdjelice.
• Ona je mjesto insercije ili
polazišta brojnih mišića.
• U donjem dijelu artikulira sa
drugim zdjeličnim kostima.

Ilijačna kost - CT zdjelice III

• Ravna prostrana ilijačna kost

artikulira sa sakrumom u
sakroilijakalnom zglobu.

Ilijačna kost - MR zdjelice aksijalni presjek I

• Ilijačna kost je prostrana i ravna. U ovoj

visini ona je mjesto polazišta i hvatišta
brojnih mišića.

30
• U donjem dijelu artikulira sa drugim
kostima zdjelice.
• Na MR snimci mast u koštanoj moždini
daje bijeli signal koji omogućava
diferencijsciju kosti.
• Kortikalis kosti ima crni signal.

Ilijačna kost - MR zdjelice aksijalni presjek II

• U ovoj visini ilijačna kost počima

sudjelovati u oblikovanju acetabuluma.
• Signal na MR posljedica je masti koja
se nalazi u moždini kosti.
• Kortikalis kosti negenerira signal tako
da se prikazuje kao tanka crna traka.
• Anteriorno m ilieopsoas graniči sa
ilijačnom kosti.
• Posteriorno gluteus minimus graniči sa
ilijačnom kosti.
Ilijačna kost - MR abdomena koronarni presjek I

• Posteriorni presjek prikazuje posteriorni

dio sakroilijakalnog zgloba.
• Kao u svih kostiju i ovdje signal se
generira od masti iz koštane moždine.

31
Ilijačna kost - MR abdomena koronarni presjek II

• Ilijačna kost tvori krov acetabuluma.

Anteriorno-superiorna ilijačna spina

• Anteriorna gornja ilijačna spina je izbočenje kosti na prednjoj površini ilijačne kosti koja
predstavlja prednju ekstenziju ilijačne kriste.
• Sa anteriorne gornje ilijačne spine započima ingvinalni ligament koji ide na pubični
tuberkul.

Anteriorno-inferiorna ilijačna spina

32
• Anteriorna superiorna ilijačna spina
predstavlja lateralno mjesto hvatišta
ingvinalnog ligamenta.
• Medijalno hvatište nalazi se na
tuberkulu pubične kosti.
• Ligament se ne vidi na rtg snimci.

Anteriorno-inferiorna ilijačna spina

Uvećanje

• Na AP snimci vidi se kao malo

lateralno izbočenje kosti koje se
nalazi poviše acetabuluma.
• Na njoj se nalazi polazište
m. rektus femoralisa.

Sakrum

• Sakrum se sastoji od 5 spojenih sakralnih

kralješaka.
• Oblikovan je poput klina.
• Čini posteriornu plohu zdjelice.
• Predstavlja potporu kralješnici i pomaže

33
 u prenosu težine tijela na donje ekstremitete.
• Na sakrumu postoje 4 parna otvora kroz koje
sakralni spinalni živci izlaze iz spinalnog
kanala.

• Dorzalna strana sakruma je konveksna.

• Na njoj se nalazi 5 longitudinalnih nabora:

1.medijalna sakralna krista

2.dvije intermedijalne kriste
3.dvije lateralne kriste

• Medijalna sakralna krista predstavlja ostatak sakralnih spinoznih nastavaka.

• Intermedijalne sakralne kriste predstavlja ostatak sakralnih artikularnih nastavaka.
• Lateralne sakralne kriste predstavljaju ostatak transverzalnih nastavaka.

• Zdjelična površina sakruma je konkavna i

na njoj se nalaze 4 horizontalna nabora
nastalih spajanjem 5 sakralnih kralješaka.

34
 • Sakrum artikulira sa korpusom L5 kralješka
sakroilijakalnim zglobom.
• Artikulira i sa dvije ilijačne kosti
sakroilijakalnim zglobovima.

Sakrum

• Sakrum tvore pet spojenih kralješaka

• Predstavlja najposterniju kost zdjelice
• Daje potporu kralješnici i prenosi
težinu na zdjelicu i preko nje na donje
ekstremitete
• Prema gore artikulira sa
L5 kralješkom a lateralno
sa ilijačnim kostima
• Inferiorno artikulira sa kokcigisom
• Kroz sakralne otvore izlaze sakralni
živci

• Pri rođenju samo je sredićnji • Na A-P snimci L kralješnice vidi se veći

dio sakruma je osificiran dio sakruma
• Krila sakruma protežu se lateralno i
artikuliraju sa ilijačnom kosti preko
sakroilijakalnih zglobova
• Na ovoj snimci vide se sakralni
forameni

35
Sakrum

• Na postraničnoj snimci uslijed superpozicije

krila ilijačnih kostiju analiza sakruma
je otežana.
• Na tehnički kvalitetnoj snimci u ovoj
projekciji vidi se artikulacija L5-S1.

36
• Na CT presjeku rektum se nalazi
anteriorno od sakruma
• Na posteriornoj strani sakruma
hvataju se mišići

Sakrum

• Sakrum je savijen i posteriorno anguliran

• Na CT presjeku prikazuju se dva
para sakralnih otvora
• Sa ilijasčnom kosti artikulira sa
stabilnim sakroilijakalnim zglobom
• Na posteriorni dio sakruma hvata se
m. gluteus maksimus.

• Uslijed male količine masti, na MR

aksijalnim presjecima, sakrum se slabo
prikazuje
• Jasno se prikazuju polazišta glutealnih
mišića.

37
• Krila sakruma i sakroilijakalni zglobovi
prikazuju se na koronarnom MR pesjeku
• U toj projekciji vidi se i polazište
m. piriformisa koji polazi sa prednje
strane sakruma

Sakroilijakalni zglob

Sakroilijakalni zglob je parni jaki sinovijalni zglob kojeg tvore sakrum i ilijakalna
kost. Oba sakroilijakalna zgloba stabilizirana su sa tri glavna ligamenta:

1.interosalni ligament,
2.dorzalni sakroilijakalni ligament,
3.ventralni sakroilijakalni ligament.

1) Interosalni ligament je jaki ligament smješten posteriorno od zgloba. Ide sa tuberozitai

ilijačne kosti na krilo sakruma.
2) Dorzalni sakroilijaklni ligament spaja ilijačnu kost na superiornu lateralnu kristu
sakruma.
3) Ventralni sakroilijakalni ligament tvori tanki fibrozni prekrivač koji prekriva zdjeličnu
stranu sakroilijakalnog zgloba.

• Sakroilijakalni zglob je stabilan zglob sa ograničenim kretnjama.

• Njegova primarna funkcija je prenošenje težine tijela na kosti kuka.

38
 Zglob između sakruma i iljačne kosti važan je u prenošenju teuine tijela na donje
ekstremitete. Ligamenti koji stabiliziraju zglob nisu vidljivi na rtg snimci. Posteriorni rub
zgloba medijalnije je postavljen od anteriornog.

Ukoliko snop zraka nije sužen sakroilijakalni

zglob može se prikazati na AP snimci
L-S kralješnice.

• Sakroilijakalni zglob može se prikazati i

u kosoj pojekciji.
• U desnom kosom poloćaju prikazuje se
lijevi sakroilijakalni zglob.

39
Sakroilijakalni zglob CT zdjelice III

• Sakroilijakalni zglob je stabilan zglob.

• Zglob je koso postavljen tako da mu je
posteriorni dio medijalniji od njegovog
anteriornog dijela.

Sakroilijakalni zglob MR zdjelice aksijalni presjek I

• Jaki prednji i stražnji ligamenti

prijeće veće kretnje u zglobu.
• Na ovom presjeku jasno se vidi
medijalniji položaj posteriornog
dijela zgloba.

40
Sakroilijakalni zglob MR abdomena koronarni
presjek I

Tanka tamna linija predstavlja posteriorni dio sakroilijakalnog zgloba i korteks sakruma i

ilijakalne kosti.

41
Kokcigis

• Kokcigis se sastoji iz 4 rudimentarna

kralješka
• Smješten je distalno od sakruma
• Rudimentarni kralješci spojeni su
trokutasto oblikovanu kost

- Tri distalna kralješka sastoje se samo od korpusa.

- Prvi segment ima dva roga koji predstavljaju rudiment pedikla i transverzalnog nastavka
- Sa kokcigisa započima dio m. gluteusa maksimusa kao i anokokcigialni ligament
.

• Kokcigis je skup od 4 rudimentarna

kralješka i nalazi se posteriorno od
rektuma.
• Na njega se hvata dio m. gluteusa
maksimusa

• Osim m. gluteusa maksimusa na

42
 kokcigisu se nalazi i hvatište nekoliko
mišića poda zdjelice

Ishijadična kost

Ishijadična kost oblikovana je poput slova "L" i tvori posteriornu trećinu acetabuluma.
Dijeli se u tri dijela:

1. Tijelo koje sa spaja sa ilijačnom kosti

2. Tuberozitas koji se projecira prema dolje
3. Ramus koji ide prema gore i spaja se sa
pubičnom kosti.

• Kada je kuk u ekstenziji tuberozitas ishijadične

kosti prekriven je sa m gluteus maksimusom.
• Pri fleksji kuka tiberozitas je neprekrivena i u
sjedećem položaju nosi težinu tijela.

• Ishijadična kost je najinferiornija kost

zdjelice koja se satoji od korpusa i
ramusa.
• U prvim godinama života korpus je
spojen sa ilijačnom kosti i pubisom
hrskavičnim spojem
• Ova veza s vremenom osificira.
• U sjedečem položaju ishijadična
tuberozitas nosi težinu tijela.

43
Ishijadična kost - CT zdjelice VI

Odnos tuberozitasa ishijadične kosti i velikog glutealnog mišića najbolje je vidljiv na

ovom skenu.

Ishijadična kost - MR zdjelice aksijalni presjek V

• Odnos tuberozitasa ishijadične kosti i

velikog glutealnog mišića dobro je
vidljiva na ovom presjeku.
• Tamna linija oko kosti odgovara signalu
kortikalisa kosti i burze koja se nalazi
između kosti i mišića.

Tuberozitas ishijadične kosti

44
 Tuberozitas je najdonji dio ishijadične kosti. U sjedećem položaju nosi težinu
tijela. Smješten je između korpusa ishijadične kosti koja se nalazi posteriorno i ramusa
ishijadične kosti koji je anteriorno.

-
Tuberozitas ishijadične kosti smješten je između
korpusa kosti koja se nalazi posteriorno i ramusa
koji je anteriorno.
- Ishijadični ramus izlazi anteriorno iz tuberozitas
ishijadićne kosti i spaja se sa inferiornim ramusom
pubične kosti.

- U položaju žabljeg kraka ishijadićna kost predstavlja posteriorni stup kuka.

- Tuberozitas se nalazi u inferiornom dijelu i nosi težinu tijela u sjededćem položaju.
- Ramus ishijadične kosti medijalno se spaja sa ramusom inferiorom pubične kosti.

Tuberozitas ishijadične kosti - CT bedra III

• Na ovom skenu najbolje se vidi odnos

tuberozitasi ishijadične kosti i velikog
glutealnog mišića.
• Prostor između ishijadićne kosti i pubisa
simfize predstavlja obturatorni otvor u
kojem se nalaze vanjski i unutrašnji
obturatorni mišić.
• Pretraga je rađena prozorom za kost tako
da su mićići tamno sivi i nerazdvojeni.

45
 Ishijadična spina

• Ishijadična spina je izbočenje koje je

usmjereno posteriomedijalno sa stražnje
površine ishijadične kosti.
• Na nju se hvata sakrospinozni ligament.
• Dijeli mali scijatični urez koji se nalazi
inferiorno od velikog scijatičnog ureza.

Ishijadična spina je posteriorno izbočenje ishijadične kosti. Često ju je teško vidjeti u

AP projekciji. Nalazi se u visini glave femura. Na njoj se nalazi hvatište nekoliko mišića i
ligamenata zdjelice. Predstavlja granicu između velikog i malog scijatičnog ureza.

46
- Na ovoj snimci ishijadična spina projecira
se iznad medijalnog dijela acetabuluma i
gornjeg pubičnog ramusa.

Pubična kost

• Pubična kost oblikuje anteriorni dio zdjeličnih kostiju,

kao i anteriornu trečinu acetabuluma.
• Dijeli se u tri dijela:

1.tijelo kosti
2.superiorni ramus
3.inferiorni ramus

• Tijelo pubične kosti spaja se u medijalnoj liniji sa

tijelom pubične kosti druge strane tvoreći simfizu.
• Superiorni ramus ide prema gore i lateralno i spaja se
sa tijelom ilijakalne kosti.
• Inferiorni ramus ide prema dolje, straga i lateralno i spaja se sa ramusom ishijadične
kosti.

• Na anteriornom dijelu tijela pubisa nalazi se pubična krista.

• Pubični tuberkul je izbočenje tijelu kosti koje se nalazi 2,5 cm lateralno od simfize.
• Na tom mjestu hvatište je ingvinalnog ligamenta.
1. Superiorni ramus

2. Inferiorni ramus

3. Simfiza

47
• Dva tijela pubisa spajaju se u medijalnoj liniji tvoreći simfizu.
• Simfiza je stabilan, slabo pokretljiv zglob.
• Pošto je simfiza hrskavica nevidi se na rtg snimci tako da se prikazuje kao slobodan
prostor između dvije kosti.
• Ramus supoerior usmjeren je posteriorno tvoreći rub zdjelice i lateralno tvoreći anteriorni
dio acetabuluma.
• Inferiorni ramus usmjeren je posteriorno i inferiorno i spaja se sa ramusom ishijadične kosti.
• Pri rođenju na tom spoju nalazi se hrskavica koja osificira u ranom djetinstvu.

Pubična kost - CT zdjelice VI (žena)

• Simfiza je spoj dvije pubične kosti

• Zglob je stabilan ali slabo pokretan.
• Anterolateralno od simfize nalazi se
m pektineus.
• U muškaraca anteriorno od simfize
nalazi se i spermatička korda.
• Posteriorno od simfize, u medijalnoj
liniji, nalazi se prostata.

1. simfiza
2. ramus inferior

• Inferiorni ramus pubične kosti spaja

se sa ramusom ishijadične kosti.
• Simfiza je artikulacija između dvije
pubične kosti.

Pubična kost - MR zdjelice aksijalni presjek IV

48
• Koštana moždina ima signal po kojem se prepoznaje kost.
• Kortikalis kosti neproducira signal i na MR se vidi kao crna linija.
Pubična simfiza

• Simfiza je hrskavični zglob koji u medijalnoj liniji spaja dva tijela pubičnih kostiju.
• Svaka zglobna površina prekrivena je tankim slojem hijaline hrskavice.
• Između dvije artikularne površine nalazi se fibrokartilaginozni disk koji je deblju u
žena.
• Superiorni pubički ligament spaja pubićne
kosti s gornje strane.
• Arkuatni pubični ligament pojačava vezu
kostiju s inferiorne strane.
• S anteriorne strane tetive m. rektusa
abdominalisa i m. oblikusa eksternusa
osiguravaju potporu simfize.
• Pubična sinfiza je snažnan, ali slabo
pokretljiv zglob u kojem se u medijalnoj
liniji spajaju korpusi pubičnih kostiju.
• Pošto je simfiza hrskavična nije vidljiva na
rtg snimci.

Pubična kost - CT bedra II

49
• Sinfiza je hrskavična tako da nije
radiopačna.
• Ovaj sken napravljen je sa prozorom
za kost.

Obturatorni otvor

• Obturatorni otvor ima ovalan oblik.

• Ograničen je ishijadičnom i pubičnom kosti.
• Nalazi se inferiorno i medijalno od
acetabuluma.
• U cijelosti je prekriven fibroznom
membranom.
• U gornjem i prednjem dijelu membrane
nalaze se manji otvori.
• Obturatorni otvor oblikuju ramusi pubične i
ishijadične kosti.
• Na rtg snimci izgleda kao radiolucentno
podrućje.
• Otvor je prekriven membranom te sa unutrašnje i vanjske strane zdijelice sa obturatornim
mišičima.
M. obturator eksternus

• Ovaj mali mišić pomaže u lateralnoj rotaciji bedra.

• Na ovom skenu vidljiv je samo njegov manji dio.
• Polazi izvan obturatornog otvora, ide posteriorno
i hvata se na posteriorni dio femura u trohanternoj
jami.

M 0bturator eksternus

M. obturator internus

• Pomaže u lateralnoj rotaciji bedra.

• Započima na medijalnoj (zdjeličnoj) granici

50
 obturatornog otvora.
• Ide posteriorno gdje postaje tetiva i napušta
zdjelicu kroz scijatični otvor te se hvata za
veliki trohanter femura.

M 0bturator internus

Acetabulum

• Acetabulum je poput čaše oblikovana udubina

• Tvore ga spoj ileuma, koji se nalazi kranijalno,
ishiuma, koji se nalazi straga i pubisa, koji se
nalazi anteriorno.
• Artikulira sa glavom femur.
• Artikularna ploha prekrivena je hijalinom hrskavicom
• Dno acetabuluma – acetabularna fosa, predstavlja
neartikulacijsku površinu i prekrivena je periostom.

1. krov acetabuluma
2. anteriorna granica (labrum)
3. posteriorna granica (labrum)
4. medijalni zid

Acetabulum je poput čaše oblikovana šupljina koja artikulira sa glavom femura.

51
Čine ga ileum, ishi i pubis. Na rođenju je hrskavični spoj te tri kosti koje osificiraju u
pubertetu. Acetabularni labrum je fibrokartilaginozna granica koja acetabulum čini dubljim
tako da se polovina glave femura nalazi u acetabulumu. Na frontalnoj snimci vidi se medijalni
zid acetabuluma oblikovan poput kapi.
Uslijed kosog položaja acetabuluma na A-P snimci posterioprni rub (labrum) nalazi se
ispod anteriornog ruba (labruma). Ileum uglavnom čini krov acetabuluma. Dio krova
acetabuluma kroz kojeg rtg zrake tangencijalno prolaze na snimci ima pojačani denzitet.

1. Krov acetabuluma
2. Anteriorni rub (labrum)
3. Posteriorni rub (labrum)
4. Medijalni rub – Kohlerova kaplja

• Položaj „žablje noge“ - zdijelica je u A-P

projekciji a noga se nalazi u vanjskoj rotaciji.

1) Krov acetabuluma tvori ileum,

2) Anteriorni rub uglavnom tvori projecira
se kao nastavak gornjeg pubičnog ramusa,
3) Posteriorni rub uglavnom tvori ishium
• Anteriorni i posteriorni rub projeciraju se
iznad glave femura
4) Medijalni rub acetabuluma jačeg je denziteta – radiološki opis Kohlerova kaplja.

Acetabulum
• Na CT skenovim kroz glavu femura
prikazuju se anteriorni i posteriorni
rub acetabuluma
• Anteriorni rub čini superiorni pubički
ramus
• Posteriorni rub čini ishium
• Na ovom skenu najbolje je prikazan
zglob u kojeg se kugla – glava femura,
nalazi u čašici – acetabulum.

52
 Femur i koljeno

Femur:

Femur je najduža, najčvršća i najjaća kost u tijelu

Glava femura je okrugla i artikulira sa acetabulumom i
tvori kuk. U centru glave femura nalazi se mala depresija
– fovea capitis, na koju se hvataju ligamenti glave. Vrat
femura dužine je 5 cm i proteže se od glave do velikog
trohantera. Sa dijafizom tvori kut od 120°. Veliki i mali
trohanter locirani su na mjestu spoja vrata i dijafize
femura. Veliki Trohanter je gornji i nalazi se lateralno
od vrata. Na njemu se hvataju moišići glutealne regije.
Mali trohanter smješten je na posteriomedijalnoj strani
proksimalnog femura. Na njega se fvata m. ileopsoas
Anteriorno između trohantera nalazi se
Intertrohanterna linija, a posteriorno intertrohanterna
krista. Dijafiza femura proteže se od trohantera
proksimalno do kondila distalno. U srednjem dijelu je
okrugla dok distalno postaje ravna. Linea aspera nalazi
se u srednjem posteriornom dijelu femura. Na distalnom
dijelu femura nalaze se medijalni i lateralni kondil koji artikuliraju sa tibijom u koljenom
zglobu. Posteriorno kondili su podjeljeni popt slova „U“ oblikovanim urezom. Anteriorno
kondili su podjeljeni malim naborom.

1. Glava femura
2. Fovea
3. Vrat
4. Veliki trohanter
5. Intertrohanterni greben
6. Mali trohanter

1) Sferična glava femura artikulira

sa acetabulumom,
• Prekrivena je hijalinom

53
 hraskavicom,
2) Fovea u kojoj se nalazi hvatište
ligamenata nije prekrivena
hijalinom hrskavicom.
Prostor između glave femura i acetabulumna odgovara radiotransparentnoj hrskavici,

3) Vrat femura spaja glavu sa dijafizom. Na bazi vrata nalazi se mjesto hvatišta fibrozne
kapsule zgloba kuka,
4) Veliki trohanter je širok i lateralno smješten,
5) Između trohantera nalazi se intertrohanterna krista,

6) Mali trohanter je manji i smješten je medijalno i inferiorno,

- Trohanteri služe kao hvatište brojnih mišića.

Femur

1. Dijafiza femura
2. Lateralni epikondil
3. Medijalni epikondil
4. Lateralni kondil
5. Medijalni kondil
6. Interkondilarni urez

• Distalni dio dijafize femura se širi i tvori

kondile koji artikuliraju sa tibijom i tvore
koljeni zglob.
• Medijalni epikondil je jače zaobljen i više
postavljen od medijalnog.
• Između kondila nalazi se interkondilarni urez.
• Ligamenti i menisci su radiolucentni i na snimci
se ne vide.

1.Lateralni epikondil
2.Medijalni epikondil
3.Lateralni kondil
4.Medijalni kondil
5.Interkondilarni urez

• Tunelarna snimka koljena napravljena u

flektiranom koljenu

54
• Na snimci se prikazuje donja artikularna
ploha okruglih kondila
• Menisci i ligamenti se ne vide.

Femur
1. Lateralni kondil
2. Medijalni kondil
3. Interkondilarni urez

• Na aksijalnoj snimci prikazuje se odnos patele i kondila femura

• Prostor između femura i patele ispunjava hrskavica i suprapatelarna burza

1.Glava femura
2.Vrat femura

• Sferična glava femura artikulira

sa acetabulumom,
• Vrat femura ide inferiorno i lateralno
i spaja se sa velikim trohanterom,
• Vrat jer najčešće njesto frakture femura.

1.Vrat femura
2.Veliki trohanter

• Vrat femura spaja glavu sa trohanterom,

• Veliki trohanter je znatno veći i više
postavljen od malog.

55
Femur
• Na CT skenovima u visini 2/3 natkoljenice dijafiza femura sa tri strane okružena je m.
kvadricepsom,
• M. aduktor magnus nalazi se posteriorno od femura.

• Korteks ima veći denzitet od koštane

moždine,
• U 3/3 natkoljenice femur je okružen m.
kvadricepsom.

• Na aksijalnom MR presjeku ispod

trohantera korteks femura je crn a
moždina bijela

• Aksijalni MR presjek u visini 1/3

natkoljenice
• Korteks kosti je crn a moždina bijela
• M. kvadriceps je anteriorno i lateralno od
femura
• Aduktori su medijalno od femura
• M. gluteus i duga glava m. bicepsa nalaze
se posteriorno

• Aksijalni MR presjek u visini 2/3 natkoljenice,

• Korteks kosti je crn i u ovoj visini izdužen,
• Izduženje odgovara linei asperi na koju se hvataju mišići.

• Aksijalni MR presjek u visini 3/3 natkoljenice,

• Korteks kosti je tanji a moždina šira,
• Poplitearne krvne žile su posteriorno od femura,
• Aksijalni MR presjek u visini kondila,
• Anteriorno od femura nalazi se mast koja femur dijeli od tetive kvadricepsa.

Femur
1.Lateralni kondil

56
2.Medijalni kondil

• Noge bolesnika nalaze se u različitoj

visini
• Desno se vide madijalni i lateralni
kondil te interkondilarna jama
• Na lijevoj strani prikazan je suprakondilarni
dio femura sa patelom

• Sagitalni MR presjek koljena kroz

medijalni kondil,
• Korteks je crn,
• Medijalni kondil femura artikulira
sa medijalnim površinom tibije,
• Između zglobnih tijela vidi se
artikulacijska hrskavica – medijalni
menisk

1.Lateralni kondil
2.Interkondilarna jama
3.Medijalni kondil

• Koronarni MR presjek kroz prednji dio

kondile femura,
• Kondili femura artikuliraju sa plohama tibije
• Artikularna hrskavica je siva a menisci crni
.

Patela

57
• Patela je velika sesmoidna kost koja se nalazi u tetivi m. Quadricepsa,
• Ima triangularni oblik,
• Posteriorni dio artikulira sa kondilima femura,
• Na gornji dio patele hvata se tetiva quadricepsa,
• Na apeks patele hvata se poplitearni ligament koji ide na tuberozitas tibije
.

• Patela je oblikovana poput diska

• Superponira se iznad femoralnih kondila
• Na A-P snimci vidi se kao pojačani denzitet

• U postraničnoj projekciji patela ima oblik

kvadrata,
• Iznad i ispod patele nalaze se masni jastučići.

• Medijalni dio patele je deblji od lateralnog,

• Na stražnjoj plohi patele nalazi se hrskavica
koja artikulira sa kondilima femura,
• Patela se nalazi anteriorno od femura,
• Korteks patele je crn a moždina bijela,
• Posteriorni dio patele emitira intermedijalni
signal hrskavice.
• Na sagitalnom MR presjeku vidi se hvatište
tetive m. Quadricepsa.
• Između patele i femura te u intrapatelarnom
dijelu ispred tibiofemoralne artikulacije vidi
se masni jastučić.

Anteriorni križni ligament

Anteriorni krucijatni ligamenti su jaka fibrozna traka koji se zajedno sa posteriornim

krucijatnim ligamentima hvataju sa tibije na femur. Anteriorni krucijatni ligamenti polaze sa
anteriornog dijela interkondilarnog podrućja tibije,

58
posteriorno od medijalnog meniska. Idu prema
superiorno, posteriorno i lateralno i hvata se za
posterirni dio lateralnog kondila femura. Koljeni
zglob kriša od medijalno prema lateralno
.

Anteriorni krucijatni ligament prevenira posteriorni

pomak femura u odnosu na tibiju. Polazi sa
medijalnog dijela lateralnog kondila u
intrakondilarnoj jami. Na MR presjecima daje
slabi signal i izgleda crn.
Na koronarnom presjeku vidi se hvatište anteriornog
križnog ligamenta za interkondilarnu površinu
lateralnog kondila femura.

Posteriorni križni ligament

Posteriorni krucijatni ligamenti su jaka fibrozna traka koji se zajedno sa anteriornim

krucijatnim ligamentima hvataju sa tibije na femur. Posteriorni krucijatni ligamenti polaze sa
posteriornog dijela interkondilarnog podrućja tibije.
Idu prema superiorno, anteriorno i medijalno i hvata

59
se za anteriorni dio medijalnog kondila femura.
Koljeni zglob kriša od lateralno prema medijalno.
Posteriorni krucijatni ligament hvata se za
interkondilarnu stranu medijalnog kondila.
Prevenira anteriorni pomak femura u odnosu
na tibiju. Posteriorni krucijatni ligament hvata
se za interkondilarnu površinu medijalnog kondila
femura.

Lateralni kolateralni ligament

Lateralni kolateralni ligament je traka dužine 5 cm.

Polazi sa lateralnog epikondila femura i hvata se za glavu
fibule. Od lateralnog meniska odjeljen je tetivom popliteusa
Osigurava lateralnu stabilizaciju koljena
. Polazi sa lateralnog

60
epikondila femura i hvata se za glavu fibule. Od lateralnog
meniska odjeljen je tetivom popliteusa. Osigurava lateralnu
stabilizaciju koljena.
Polazi sa lateralnog epikondila femura i hvata se za glavu
fibule, od lateralnog meniska odjeljen je tetivom popliteusa.
Osigurava lateralnu stabilizaciju. koljen

Medijalni kolateralni ligament

Medijalni kolateralni ligament je uska traka dužine

9 cm, polazi sa medijalnog epikondila femura i hvata se za
medijalni kondil tibije. S nekoliko tračaka hvata se za
medijalni menisk.
Polazi sa medijalnog epikondila femura i hvata se za
medijalni kondil tibije. S nekoliko tračaka hvata se za
medijalni menisk i fibroznu zglobnu čahuru. Povreda
medijalnog kolateralnog ligamenta uvijek prati povreda
medijalnog meniska.

Medijalni menisk

Medijalni menisk je poput slova C oblikovan fibrokartilaginozni nabor smješten između

medijalnog kondila tibije i femura
Na poprečnom presjeku ima oblik trokuta
Medijalni rub spaja se sa medijalnim kolateralnim ligamentom i kapsulom
Gornja površina meniska je konkavna
Za tibiju se hvata anteriornim i posteriornim rogom

61
 1) Anteriorni rog
2) Posteriorni rog

- Periferna granica meniska

spojena je sa zglobnom kapsulom,
- U T1 vremenu menisk je crn.

Uska crna struktura između medijalnog kondila

tibije i femura odgovara medijalnom menisku.
Na ovom koronarnom presjeku vidi se spoj
meniska i kolateralnog ligamenta.

Lateralni menisk

Lateralni menisk je poput slova C oblikovan fibrokartilaginozni nabor smješten

između lateralnog kondila tibije i femura. Na poprečnom presjeku ima oblik trokuta.
Medijalni rub je slobodan. Gornja površina meniska je konkavna. Za tibiju se hvata
anteriornim i posteriornim rogom.

1) Anteriorni rog
2) Posteriorni rog

U T1 vremenu menisk je crn.

Uska crna struktura između lateralnog kondila
tibije i femura odgovara lateralnom menisku.
Lateralni menisk odvojen je od kapsule i
laterelnog kolateralnog ligamenta m. popliteusom.

Tibia

Tibija je medijalna kost potkoljenice. To je duga kost koja se sastoji od proksimalne i

distalne metafize i dijafize. Proksimalni kraj je ravan i na njemu se nalaze dva kondila koja

62
artikuliraju sa kondilima femura. Između kondila nalaze se interkondilarne eminencije. Na
donjoj površini lateralnog kondila nalazi se artikulacija sa glavom fibule. Na poprečnom
presjeku diafiza ima trokutasti oblik. Na medijalnom kraju distalne metafize nalazi se
medijalni malerol. Na donjem dijelu distalne metafize nalazi se artikulacijona ploha za talus
Na lateralnoj površini distalne metafize nalazi se artikulacijona ploha za fibulu.

1) Lateralni kondil
2) Medijalni kondil
3) Interkondilarne eminencije
4) Epifizna pukotina
5) Dijafiza tibije

- Artikularni kondili tibije su ravni

Između kondila nalaze se interkondilarne
eminencije.
- Ligamenti i artikulacijone hrskavice se
ne vide te zglob izgleda „praznim“.
- Dijafiza tibije šira je od dijafize fibule.

- Na postraničnoj snimci kondili se superponiraju.

Interkondilarne eminencije uzdižu se lagano iznad kondila.
Tuberozitas tibije je proksimalni prednji dio tibije na koji se havata patelarni ligament.

- Na A.P snimci tibija je medijalna kost potkoljenice.

Između tibije i fibule nalazi se interosalni ligament koji se na snimci ne vidi.

1) Kondili tibije
2) Dijafiza tibije

-Na postraničnoj snimci tibija se projecira nešto ispred

fibule
- Anteriorno tibije je tik pod kožom
- Mišići se nalaze posteriorno

Na distalnoj metafizi tibija artikulira sa talusom.

Medijalno, medijalni maleol stabilizira talus
Lateralno nalazi se artikularna ploha za maleol fibule.
Distalna tibija artikulira sa talusom. Na postraničnoj snimci medijalni maleol se superponira
nad tibijom i talusom.

63
- Na sagitalnom MR presjeku kroz interkondilarne
eminecije vidi se hvatište patelarnog ligamenta za
tuberozitas tibije
- Prikazano je hvatište posteroiornog križnog ligamenta
za posteriornu interkondilarnu površinu
- Korteks kosti ima slabi signal te je na snimci crn.

- Na kosom sagitalnom MR presjeku kroz

interkondilarne eminecije vidi se hvatište
patelarnog ligamenta za tuberozitas tibije.

Fibula

Fibula je lateralna kost potkoljenice. To je duga kost koja se sastoji od proksimalnog i

distalnog kraja i dijafize. Proksimalni kraj fibule artikulira sa donjim dijelom lateralnog
kondila tibije. Na medijalnom rubu dijafize nalazi se greben za kojeg se hvata interosalna
membrana. Na distalnom dijelu nalaziu se fibularni maleol. Na medijalnoj strani maleola
nalazi se artikulacijska ploha za talus.

1) Glava fibule
2) Dijafiza fibule

- Glava fibule dijelom se projecira nad lateralnim

kondilom tibije.
- Dijafiza fibule bitno je uža od dijafize tibije.

- U postraničnoj projekciji glava fibule

projecira se iznad tibijalnih kondila.
- Dijafiza fibule projecira se iza dijafize tibije.
- Fibula je tanka i lateralno položena od tibije.

Fibula tvori lateralni dio skoćnog zgloba. Distalna fibula ligamentima je spojena sa
distalnom tibijom, talusom i kalkaneusom. Lateralni maleol palpira se na koži.
U postraničnoj projekciji distalna fibula projecira se iznad distalne tibije i talusa.

64
- U odnosu na koljeno glava fibule je
posteriorno smještena,
- Na glavu fibule hvata se tetiva bicepsa
femoralisa,
- Tetive emitiraju slabi signal i na MR
mjerenju u T1 vremenu su crne.

Talus

Talus je tarzalna kost koja artikulira sa tibijom i fibulom i tvori skoćni zglob. Sastoji
se iz tijela, vrata i glave. Tijelo talusa ima kuboidni oblik. To je gornji dio talusa i poznat je
još pod imenom trohleja.Tijelo talusa ima tri artikularne
površine. Medijalna površina artikulira sa medijalnim
maleolom. Lateralna površina artikulira sa lateralnim
maleolom. Donja površina talusa artikulira sa
kalkaneusom.
Posteriorno se projeciraju dva nastavka – medijalni
i lateralni tuberkul. Između njih nalazi se urez za tetivu m.
halusisa longusa. Vrat talusa nalazi se anteriorno od tijela
i spaja tijelo i glavu talusa. Na donjoj površini vrata nalazi
se žlijeb koji je ispunjen interosalnim talokalkanealnim
ligamentima. Glava talusa je anteriorno položena i artikulira
sa navikularnom kosti.

- glava
- vrat
- trohleja
- posteriorni nastavak

65
- Glava artikulira sa navikularnom kosti
- Trohleja prema kranijalno artikulira sa tibijom,
medijalno sa medijalnim maleolom a lateralno
sa lateralnim maleolom
- Posteriorni nastavci su kratki izdanci koji
artikuliraju sa kalkaneusom.

Kalkaneus

Kalkaneus je najveća i najjaća kost stopala. Nalazi se ispod talusa. Prema gore artikulira sa
talusom. Tuber kalkaneusa usmjeren je prema dole i prenosi težinu tijela na zemlju. Na njega
se hvata ahilova tetiva. Anteriorna površina kalkaneusa artikulira sa kuboidnom kosti.

- Zglob kalkaneusa i kuboidne kosti

- Prednji rog
- Sustentakulum tali
- Subtalarni zglob
- Tuberozitas kalkaneusa

- Kalkaneus prema gore artikulira sa talusom a prema

napred sa kuboidnom kosti.
- Prednji rog kalkaneusa je mali koštanim izdanak koji
artikulira sa kuboidnom kosti.
- Na medijalnoj površini nalazi se sustentakulum tali
koji podržava talus.
- Na tuberositas kalkaneusa hvata se Ahilova tetiva.

Navikularna kost

66
 Navikularna kost je ovalna kost smještena
između talusa i 3 kuneiformne kosti. Posteriorno
artikulira sa glavom talusa. Na anteriornoj
površini nalaze se tri facete za artikulaciju sa
3 kuneiformene kosti. Na lateralnoj površini
nalazi se eaceta za artikulaciju sa kuboidnom kosti.

- Navikularna kost posteriorno artikulira sa talusom,

- Anteriorno artikulira sa 3 kuneiformne kosti,
- Lateralno artikulira sa kuboidnom kosti.

Kuboidna kost

Kuboidna kost nalazi se na lateralnoj strani

stopala između kalkaneusa i IV i V metatarzalne
kosti. Na medijalnoj strani nalazi se artikularna
ploha za lateralnu kuneiformnu kost. Posteriorna
strana oblikovana je poput sedla i artikulira sa
kalkaneusom. Na anteriornoj strani nalaze se
dvije facete za artikulaciju sa IV i V metatarzalnom
kosti.
Kuboidna kost posteriorno artikulira sa kalkaneusom.
Anteriorno artikulira sa IV i V metatarzalnom kosti.
Na postraničnoj snimci dobro se prikazuje zglob sa
kalkaneusom.

67
 Kuneiformne kosti

Tri kuneiformne kosti artikuliraju posteriorno

sa navikularnom kosti. Anteriorno artikuliraju sa
I, II i III metatarzalnom kosti. Prva kuneiformna
kost je medijalno položena dok se III nalazi laetralno.
I kuneiformna kost je najveća i artikulira sa I
metatarzalnom kosti. Tri kuneiformne kosti
artikuliraju posteriorno sa navikularnom kosti.
Anteriorno artikuliraju sa I, II i III metatarzalnom
kosti. Lateralna kuneiformna kost artikulira sa
kuboidnom kosti. Na postraničnoj snimci kuboidne
kosti se prekrivaju.

Metatarzalne kosti

Metatarzalne su duge kosti stopala. Sastoje

se od baze proksimalno, dijafize i glavice distalno.
Broje se od medijalne strane stopala prema lateralno.
Proksimalno artikuliraju sa tarzalnim kostima i
falangama distalno. I metatarzalna kost je najveća.
Proksimalno I metatarzalna kost artikulira sa
medijalnom kuneiformnom kosti. II metatarzalna
kost je najduža.
Proksimalno artikulira sa intermedijalnom
kuneiformnom kosti. Ona ima i male zglobove sa
medijalnom i lateraslnom kuneiformnom kosti.
III metatarzalna kost artikulira sa lateralnom
kuneiformnom kosti. IV i V metatarzalna kost
artikuliraju sa kuboidnom kosti. Baza V metatarzalne kosti prominira lateralno i na nju se
hvata tetiva peroneusa brevisa. Na postraničnoj snimci metatarzalne kosti uglavnom se
prekrivaju. Ističe se baza V metatarzalne kosti. Često se vidi i IV metatarzalna kost.

68
 Falange

Falange stopala su kratke kosti koje imaju proksimalnu bazu, dijafizu i distalnu glavicu.
Četiri prsta imaju tri falange dok palac ima dvije falange. Baze proksimalnih falangi
artikuliraju sa glavicama metatarzalnih kostiju. Glavice proksimalnih falangi artikuliraju sa
bazama medijalnih falangi. Medijalne falange su kraće od proksimalnih. Distalne falange su
najkraće i svojoom bazom artikuliraju sa glavicom medijalnih falangi.

II – V
Proksimalna I
Distalna I

- Palac ima samo proksimalnu i distalnu

falangu,
- II - V prsta imaju tri falange,
- Na postraničnoj snimci teško je razlikovati
falenge jer se međusobno superponiraju.

Sesamske kosti

- Obično postoje dvije sesamske kosti,

- To su medijalna i lateralna sesamska kost,
Uloga im je reduciranje trenja tetiva koje
prolaze preko kostiju.

69
 M. Gluteus maximus

M glutealis maksimus je jedan od najvećih mišića u tijelu. Smješten je superficijalno u

glutealnoj regiji. Polazi sa vanjske strane ileuma, posteriorne strane sakruma i kokcigisa te
sakrotuberoznog ligamenta. Hvata se za glutealnu tuberozitas femura i preko fascije late za
lateralni kondil tibije. Ekstendira i lateralno rotira kuk te pomaže ekstenziju koljena.

M. Gluteusa maksimusa je najveći mišić

glutealne regije.
Nalazi se posteriorno tik ispod subkutane
masti i kože.
Na ovom presjeku vidi se odnos sa
ishijadičnom kosti.

M. Gluteusa maksimusa hvata se za posteriorni dio femura i fasciju latu. Medijalno od

njega nalazi se duga glava femoralnog bicepsa.

M. Gracilis

Gracilis je dugi, poput trake tanki mišić koji se nalazi na medijalnoj strani
natkoljenice. Jedini je mišić aduktorne grupe koji prelazi koljeno. Polazi sa donjeg ramusa i
tijela pubične kosti. Hvata se za proksimalni dio medijalne površine tibije. Gracijlis je aduktor
kuka, fleksor koljena i medijalni rotator noge pri flektiranom koljenu.
Gracilis je dugi, poput trake tanki mišić koji započima na donjem dijelu pubične kosti
i hvata se za medijalni dio tibije. Najpovršniji je aduktor i jedini koji prelazi koljeno. Od
ostalih adduktora odjeljen je slojem masti.

70
Na CT presjeku kroz medijalnu 1/3
natkoljenice, zbog prisustva naslage
masti koje se nalaze u njegovoj okolini,
lako ga je razlikovati od drugih aduktora.

Na MR presjeku u visini epikondilima

femura gracilis prelazi u tetivu koja će se vezati
na medijalni dio tibije. Na MR presjecima tetiva
je crna i nalazi se posteriorno od m. sartoriusa i
medijalno od m. semimemranosusa.

M. Quadriceps

Kvadriceps je mišić anteriornog dijela natkoljenice

Sastoji se od 4 mišića:

m. rectus femoris
m.vastus lateralis
m. vastus intermedius
m. vastus medialis

Započima na kostima zdjelice i gornjoj trečini femura.

Preko tetiva kvadricepsa hvata se za patelu.
Izvodi ekstenziju koljena, a m. rektus femoris je i fleksor kuka.

Nalaze se uz anteriornu i lateralnu stranu femura.

Rektus jedini prelazi kuk i iz tog razloga flektira natkoljenicu.

Rektus femoris graniči sa tenzorom fascije

late i seratusom anteromedijalno te medijalnim
vastusom posteriorno. Vastus lateralis nalazi
se lateralno od femura. Vastus intermedijus i
medijalis nalaze se anteriorno od femura.
U visini proksimalne 1/3 natkoljenice
m. quadriceps okružuje femur. Ukoliko nema

71
nakupine masti pojedine mišiće teško je
izdvojiti.

• U visini distalne 1/3 nadkoljenice quadriceps okružuje femur sa tri strane,

• M. vastus medijalis ćini lateralnu granicu aduktornog kanala kroz koji prolaze fgemoralne
krvne žile,
• Na MR aksijalnim presjecima u visini proksimalne 1/3 natkoljenice teško je razdvojiti
quadriceps ukoliko se među mišićima nenalazi tanki sloj masti,
• M. vastus lateralis nalazi se lateralno od femura,
• M. rectus femoris nalazi se nalazi se u anteriornom dijelu natkoljenice, lkateralno od M.
sartoriusa,
• Na aksijalnom MR presjeku kroz kondile femura 4 glave mišića spajaju se u jednu tetivu
koja je anteriorno od femura,
• Između tetive quadricepsa i femura nalazi se masni jastučić,
• Ovaj masni jastučić vidi se na postraničnoj snimci koljena kao lucentno podrućje ispred
femura,
• Na koronarnom MR presjeku kroz patelu m. vastus medijalis i lateralis nalaze se uz femur.

Patelarni ligament

• Patelarni ligament je jaka traka koja ide sa donjeg

ruba patele na tuberozitas tibije,
• Od koljenog zgloba odjeljen je masnim jastučićem,
a od anteriorne površine tibije infrapoplitearnom
burzom,
• Patelarni ligament predstavlja nastavak tetive
quadricepsa oko patele,
• Hvata se za tuberozitas tibije,
• Iza ligamenta u infrapatelarnom dijelu vidi se veća
nakupina masti.

M. Sartorius

72
• M. Sartorius je poput trake oblikovani mišić koji se nalazi na prednjem dijelu natkoljenice ,
• U većem dijelu natkoljenice prekriva femoralnu arteriju,
• Polazi sa anteriorne superiorne ilijakalne spine,
• Hvata se za proksimalnu trečinu medijalne površine tibije,
• On je fleksor, aduktor i lateralni rotator kuka,.
• Flektira i koljeni zglob,
• Ovim mišićem prekriže se noge u sjedećem položaju

• Sartorius je uski mišić koji se proteže od

ilijačne kosti do femura
• Na aksijalnom CT presjeku kroz pubičnu
kost sartotius čini lateralnu granici
femoralnog trokuta,
• Većim dijelom prekriva femoralne krvne žile.

• Sartorius tvori krov aduktornog kanala kroz kojeg femoralne krvne žile prolaze kroz
natkoljenicu,
• U visini distalne trećine natkoljenice m. Sartorijus nalazi se medijalno,
• Nalazi se iznad femoralnih krvnih žila i čini krov aduktornog kanala,
• M. sartorius proteže se od ilijačne kosti do tibije,
• Većim dijelom pročazi izmad femoralnih krvnih žila tvopeći krov aduktornog kanala,
• Na aksijalnom MR presjeku kroz pubis nalazi se na medioanteriornom dijelu natkoljenice.

M. Biceps femoris
• Biceps je jedan od tri mišića koji tvori koljenu tetivu,
• Sastoji se od dvije glave,
• Tetiva duga glava bicepsa polazi zajedno sa semitendinozusom sa ishijadičnog izbočenja,
• Kratka glava bicepsa polazi sa linee aspere i gornjeg dijela suprakondilarne linije femura,
• Tetive obe glave bicepsa se sastaju i tvore okruglu tetivu koja se hvata na glavu fibule,
lateralni kondil femura i duboku fasciju potkolkjenice.
• Duga glava ekstendira kuk,
• Duga i kratka glava zajedno flektiraju nogu u koljenom zglobu te pri fleksiji koljena
lateralno rotiraju nogu
.

73
• Na aksijalnom CT presjeku u visini medijalne
1/3 natkoljenice duga glava je posteriorno od
masne ploće koja ga dijeli od vastusa lateralisa
i aduktora magnusa.
• Nalazi se lateralno od semitendinozusa i
semimembranozusa.

• Na aksijalnom MR presjeku u visini

proksimalne 1/3 natkoljenice duga glava
bicepsa leži posteriorno od aduktora magnusa
i medijalno od gluteusa maksimusa,
•Anteriorno od bicepsa je scijatični živac.
• Duga glava je lateralno od semitendinozusa,
• Kratka glava polazi sa posteriornog femura i
slojem masti odjeljena je od vastusa lateralisa i
aduktora magnusa.

• Na aksijalnom MR presjeku kroz kondile

femura tetiva bicepsa nalazi se lateralno ,
• Postupno se suzuje i hvata za lateralni
dio fibule,
• Kao i sve druge tetive i ligamenti ima na
MR presjecima je crna.

M. popliteus

• Popliteus je ravni trokutasti mišić koji leži na podu poplitearne jame,

• Polazi sa lateralne površine lateralnog kondila femura, lateralno od polazišta lateralnog
kolateralnog ligamenta,

74
• Nekoliko vlakana polaze i sa lateralnog meniska,
• Hvata se za posteriornu površinu tibije,
• Flektira i rotira koljeni zglob.
• Popliteus se nalazi dublje od gastroknemiusa
i graniči sa tibijom,
• Tvori donji dio poda poplitearne jame
.
• Popliteus tvori dno poplitearne jame,
• Graniči sa posteriornom stranom tibije i
poplitearnim krvnim žilama
.
• Polazište popliteusa nalazi se tik ispod mjesta
polazišta lateralnog kolateralnog ligamanta,
• Tetiva popliteusa hvata se za posteriorni dio
lateralnog meniska i nalazi se unutar koljenog
zgloba,
• Na koronarnom MR presjeku popliteus se nalazi
lateralno od lateralnog meniska i medijalno od lateralnog kolateralnog ligamanta.

M. Gastoknemius

• Gastroknemius ima dvije glave,

• Medijalna, veća glava polazi sa poplitearne površine femura proksimalno od medijalnog
kondila,
• Manja lateralna glava polazi sa lateralnog kondila femura,
• Tetive gastriknemijusa se spajaju sa tetivom soleusa i tvore Ahilovu tetivu koja se hvata za
posterirnu stranu kalkaneusa,
• Gastroknemius izvodi plantarnu fleksiju i fleksiju koljenog zgloba.

1.lateralna glava
2.medijalna glava

• Obe glave bicepsa polaze sa posteriornog

distalnog dijela femura,
• Lateralna glava zapoćima sa lateralnog kondila,
• Medijalna glava polazi sa posteriornog dijela
femura tik iznad medijalnog kondila,
• Između dvije glave gastroknemiusa nalaze se
poplitearne žile,
• Vena je poviše arterije,

• Sagitalni MR presjek kroz sredinu koljenog

zgloba,
• Medijalna glava gastroknemiusa polazi sa
posteriornog dijela femura tik iznad medijalnog

75
 kondila i ide posteriorno prema tibiji,
• Poplitearni mišić nalazi se anteriorno od
medijalne glave gastroknemijusa i prileže uz
samu tibiju.

Zajedničke ilijakalne arterije

Dvije zajedničke ilijakalne arterije provode krv koja hrani donji abdominalni zid,
analni kanal, zdjelicu i donje ekstremitete. Započimaju na bifurkaciji aorte u visini korpusa L4
kralješka. Usmjerene su prema dole i lateralno uz medijalnu granicu m psoasa. U visini
sakroilijaklnog zgloba dijeli se u vanjsku i unutrašnju ilijakalnu arteriju.

Lijeva i desna zajednička ilijakalna

arterija započimaju na bifurkaciji aorte koja
se nalazi u projekciji korpusa L4 kralješka.
S krvlju opskrbljuju zdjelicu i donje
Ekstremitete. U visini sakroilijakalnog
zgloba dijele se na vanjsku i unutrašnju
ilijakalnu arteriju
.

Vanjske ilijakalne arterije

76
 Vanjske ilijakalne arterije opskrbljuju krvlju inferiornu abdominalnu stijenku i donje
ekstremitete. Započima na bifurkaciji zajedničke ilijakalne arterije koja se nalazi ispred
sakroilijakalnog zgloba. Ide anteriorno i inferiorno uz rub zdjelice. Ispod ingvinalnog
ligamenta nastavlja se u femoralnu arteriju.

Vanjska ilijakalna arterija započima

na bifurkaciji zajedničke ilijakalne arterije u
visini sakroilijakalnog zgloba. Prolazom kroz
ingvinalni kanal postaje femoralna arterija
.

Unutrašnje ilijakalne arterije

Unutrašnja ilijakalna arterija provodi glavninu krvi u zdjelicu. Predstavlja terminalni

ogranak zajedničke ilijakalne arterije. Ide medijalno od m. psoasa i anteriorno od
sakroilijakalnog zgloba u visini L5-S1. Dijeli se na anteriorne i posteriorne ogranke.

Unutrašnja ilijakalna arterija –

hipogastrična arterija, započima u visini
sakroilijakalnog zgloba. Sa krvlju
opskrbljuje organe i muskulaturu zdjelice,
Na angiogramu inponira manjom i
medijalnije smještenom od vanjske
ilijakalne arterije.
Za razliku od vanjske ilijakalne arterije
ima brojne ogranke
.

Femoralna arterija

77
 Femoralna arterija opskrbljuje krvlju donje ekstremitete. Kontinuitet je vanjske
ilijakalne arterije kada prođe ispod ingvinalnog ligamenta. U početnom dijelu lateralno je od
vene. Distalnije nalazi se anteriorno od vene. U početnom dijelu daje 3 velika ogranka.
- Duboku femoralnu arteriju
- Medijalnu cirkumfleksu
- Lateralnu cirkumfleksu
U aduktornom kanalu prelazi u poplitearnu arteriju

Femoralna arterija započima u ingvinalnom Dijeli se na duboku i površnu femoralnu

kanalu kao nastavak vanjske ilijakalne arterije. arteriju.

Poplitearna arterija

Poplitearna arterija predstavlja nastavak femoralne arterije kada izađe iz aduktornog

kanala. Prolazi kroz poplitearnu jamu i dublje je smještena od vene. Daje 5 genikularnih
arterija koje anastomoziraju oko koljena. Završava trifurkacijom.

Poplitearna arterija medijalno je U poplitearnoj jami poplitearna arterija je

položena od vene
medijalno i anteriorno u odnosu na venu.
Zajedno sa venom prolazi između dvije glave
gastroknemiusa.

78
 Anteriorna tibijalna arterija

Anteriorna tibijalna arterija je prva velika

grana poplitearne arterije na trifurkaciji. U visini
proksimalne tibije usmjerena je lateralno. Krvlju
opskrbljuje anteriorni dio potkoljenice. Na stopalu
nastavlja se u a. dorzalis pedis.

Fibularna arterija

Fibularna arterija izlazi iz posteriorne

tibijalne arterije distalno od inferiorne granice
m. Popliteusa. Spušta se uz fibulu. Na svom
putu daje ogranke za mišiće posteriornog

79
ila teralnog dijela potkoljenice. Završava
komunikacijom sa arkuatnom arterijom
.

Rendgenska
anatomija
kralješnice

80
 Cervikalna kralješnica

Cervikalna kralješnica sastoji se od

7 kralješaka. C kralješci imaju mali široki ali
niski korpus. Neuralni kanal je širok i ovalano
oblikovan. C3 – C7 kralješci imaju kratki bifidno
oblikovani spinozni nastavak. C1, C2 i C7 su
atipični.

C7 kralješak

81
Naziva se i prominentnim kralješkom
Ima široke tranzversalne nastavke i dugi
spinozni nastavak koji se može lako palpirati.

Cervikalna kralješnica

1 - C3
2 - C5
3 - C7
4 - transverzalni nastavak C4
5 - sninozni nastavak C6

Na A-P snimci cervikalne kralješnice Na postraničnoj snimci prikazuje

prikazuju se korpusi, transverzalni i se svih 7 C kralješaka. Na ovoj
spinalni nastavci C3-C7 kralješka. snimci vidi se samo gornji dio
C7 kralješka.

82
Postranična snimka
Dobro se prikazuju intervertebralni prostori. Artikularni nastavci prikazuju se
posteriorno od korpusa kralješaka iznad spinalnog kanala. Spinozni nastavak može biti
podijeljen.

Na snimci C kralješnice u maksimalnoj

ekstenziji najbolje se može pratiti granica korpusa
kralješaka.

Linija spoja lamina je radiološki termin za tanku bijelu liniju koja se vidi na bazi
svakog spinoznog nastavka a tvori ju spoj lamina. Spinalna moždina koja se na snimci nevidi
prolazi u prostoru između posteriornog ruba korpusa i linije spoja lamine.

83
1- C3
2- C5
3- C7
4- Trup C4
5- Transverzalni nastavak C4
6- Gornji artikularni nastavak C6
7- Donji artikularni nastavak C5
8- Mjesto spoja lamina na C1

Na snimci C kralješnice u maksimalnoj fleksiji analizira se stanje ligamentarnog aparata.

Transverzalni nastavci superponiraju se sa korpusima kralješaka i tvore pojačani denzitet.

Kosa snimka koristi se za analizu neuralnih

otvora. Prikazuju se i pedikli ipsilateralne
strane kao i artikulacije.

1- Korpus
2- Pedikul
3- Transverzalni nastavak
4- Artikularna ploha
5- Lamina
6- Spinozni nastavak

84
7- Transverzalni otvor

Aksijalni CT presjek C3
Na skenu je prikazana koštana potpora
spinalnoj moždini. Ispred korpusa
kralješka nalazi se hipofarinks.

1- Korpus C3
2- Korpus C5
3- Korpus C7
4- Intervertebralni disk

Na ovom sagitalnom MR presjeku

prikazani su odnosi C kralješnice i spinalne
moždine. Dobro su prikazani intervertebralni
diskovi. Korteks kosti je crn tako da granica
kralješka ima izgled crne linije. Moždina kosti
je svjetla.

Atlas (C1)

Atlas je prvi C kralješak.

Oblikovan je poput prstena i ima prednji
i stražnji luk. Oba luka imaju tuberkule i
mase lateralis kojin tvore rudimentalni
transverzalni nastavak. Na svakom

85
transverzalnom nastavku nalazi se otvor
kroz koji prolaze vertebralne arterije.
Za razliku od drugih cervikalnih kralješaka
atlas nema korpus i spinozni nastavak.
Artikulira sa lubanjom preko atlantookcipitalnog zgloba. U ovom zglobu odvija se fleksija i
ekstenzija glave.

C1 kralješak oblikovan je poput prstena

koji okružuje dens C2 kralješka i spinalnu
moždinu. Kranijalno artikulira sa
okcipitalnom kosti a kaudalno sa
artikularnim plohama C2. Na P-A snimci
lateralne granice prstena vide se iznad
lateralnih granica C2. Dens je centralno
smješten.

1- Prednji luk
2- Stražnji luk

Na postraničnoj snimci prikazuju se

prednji i stražnji luk.
Prednji luk je u kontaktu sa densom
Razmak između prednjeg luka i densa
ne prelazi 3 mm.

Na submandibularnoj snimci prikazuje

se odnos densa i anteriornog luka C1.
Posteriorni luk superponira se sa
okcipitalnom kosti i ostalim dijelom
C kralješnice te se na snimci ne vidi.

86
 1- Prednji luk
2- Stražnji luk

Ukoliko su ligamenti intaktni na snimci Ukoliko su ligamenti intaktni na

u maksimalnoj ekstenziji nema pomaka snimci u maksimalnoj fleksji nema
densa u odnosu na anteriorni prsten C1. pomaka densa u odnosu na anteriorni
prsten C1. Razmak ne smije biti veći
od 3 mm.

87
1- Masa lateralis
2- Transverzalni nastavak

Snimka kroz otvorena usta koristi se za

analizu densa i artikulacije C1-2. Masa
lateralis prstena C1 prikazuje se lateralno.
Prednji i stražnji luki teško je odrediti.

.
Gornje artikularna ploha mase lateralis artikuliraju kranijalno sa okcipitalnim kondilima
Donje artikularna ploha mase lateralis artikuliraju kaudalno sa artikularnim plohama C2.

Korteks kosti daje slab signal i na MR

mjerenju je crn. Slabi signal dobiva se
od moždine iz prednjeg i stražnjeg luka.
Moždina je okružena tankim crnim
prstenom – korteks.

Axis (C2)

88
 Aksis je drugi C kralješak. Na transverzalnim
nastavcima aksisa nalaze se otvori kroz koje prolaze
vertebralne arterije. Ima koštanu ekstenziju – dens,
koja prolazi kroz prsten C1 kralješka. Dens priječi
horizontalni pomak glave u odnosu na C kralješnicu
C2 artikulira sa C1 atlantoaksijalnim zglobom u
kojem se odvija rotacija glave.

1- dens
2- korpus

Dens je kranijalni nastavak

korpusa C2 kralješka. Ulazi u prsten
C1 i ligamantima je povezan sa prednjim
arkusom. Na P-A snimci dens se nalazi
centralno između masa lateralis C1.

Lateralna granica C2 poravnata

je kranijalno sa lateralnom granicom C1
i kaudalno sa lateralnom granicom C3
Spinozni nastavak superponira se iznad
korpusa kralješka.

89
 Dens se prikazuje i na postraničnoj
snimci kraniograma. Uspravno je postavljen
i do 3 mm udaljen od prednjeg luka C1 s
kojim je povezan ligamentima. Ligamenti se
na snimci ne vide.

1- Korpus C2
2- Dens
3- Spinozni nastavak

Dens se nalazi u prstenu C1.

Anteriorni rub densa nalazi se do 3 mm
od anteriornog luka C1. Dens funkcionira
kao „korpus C1“. Korpus i spinozni nastava
C2 su najveći od svih C kralješaka.

Snimka u maksimalnoj ekstenziji je od Snimka u maksimalnoj fleksiji je od

koristi za analizu odnosa densa i prenjeg koristi za analizu povrede ligamenata
luka C1. koji povezuju dens i prednji luk C1.

1- Korpus C2
2- Spinozni nastavak

90
3- Dens

Na snimci kroz otvorena usta

dens se projecira u sredini prstena C1.
Gornje artikularne plohe C2 artikuliraju
sa donjim artikularnim plohama C1.
Artikulaciona hrskavica je
radiolucentna i na snimci se ne vidi.
Spinozni nastavak najčešće je
rascjepljen – bifidan i prikazuje se
kao dva denziteta iznad korpusa C2.

1- Dens
2- Korpus C2

Na sagitalnom MR presjeku vidi se

odnos C2 i spinalne moždine te C1 i
farinksa.

Torakalna kralješnica
Postoji 12 Th kralješaka od kojih
svaki artikulira sa parom rebara.
Kralješak se sastoji od korpusa i arkusa koji
okružuje i štiti spinalnu moždinu.
Obostrano na arkusima nalaze se pedunkli i
lamine koje se spajaju i tvore spinozni nastavak.
Lateralno iz lamina izlaze transverzalni nastavci.

1- Th1
2- Th3

Cervikotorakalni prijelaz uvijek

se vidi na P-A snimci C kralješnice.
Posteriorna rebra artikuliraju sa korpusima
i transverzalnim nastavcima Th kralješaka.

91
Cerviko-torakalni prijelaz uvijek se vidi
i na kosoj snimci C kralješnice.
Posteriorna rebra artikuliraju sa korpusima
i transverzalnim nastavcima Th kralješaka.

Na dobro eksponiranoj preglednoj Zbog superpozicije sa ramenima na

snimci pluća mogu se prikazati korpusi
svih Th kralješaka. Mogu se prikazati
pedikli i spinozni nastavci svih kralješaka
Transverzalni nastavci protežu se lateralno
i aretikuliraju s rebrima.
postraničnoj snimci teško je prikazati
gornje Th kralješke. Korpusi Th
kralješaka poredani su u laganom
kifotičnom položaju.

92
Postranična snimka
Tranzversalni nastavci superponiraju se na korpuse. Rebra prekrivaju pedikle i
djelomično spinozni nastavak. Radiolucentno podrućje između korpusa predstavlja
intervertebralni disk. Na postraničnoj snimci Th kralješnica ima lagano kifotični oblik.
Konture kralješaka su podjednake. Radiolucentno područje među korpusima odgovara
intervertebralnom disku.

Korpusi Th kralješaka osificirani su već pri U novorođene djece Th korpusi

rođenju te se mogu vidjeti na P-A snimci imaju pravokutni izgled ali za razliku
pluća. od odraslih mogu izgledati
nepravilnim poglavito na prednjoj
strani.

1- T12
2- Pedikl Th6
3- Spinalni nastavak Th7
4- Transverzalni nastavak Th7
5- Intervertebralni disk

Na a-p snimci Th kralješnice na

svakom kralješku vide se dva pedikla i
spinozni nastavak. Pedikli imaju okrugli
oblik i nalaze se ispod gornje pokrovne
plohe. Spinozni nastavci imaju izgled
okomite kosti koja se superponira nad
srednjim dijelom korpusa.

U donjih Th kralješaka spinozni nastavci

se superponiraju nad intravertebralnim diskovima.
Rebra straga artikuliraju sa transverzalnim
nastavcima. Intervertebralni diskovi građeni
su od hrskavice i na snimci izgledaju kao
radiolucentno podrućje. Spinalna moždina i

93
spinalni živci se ne vide.

1- Th6 i Th7
2- Pedikl Th10
3- Gornji artikularni nastavak Th11
4- Donji artikularni mnastavak Th10
5- Intervertebralni disk

Na postraničnoj snimci, uslijed

superpozicije ramenog obruća, gornji Th
kralješci se ne prikazuju. Korpusi imaju
oblik pravokutnika koji se prema kaudalno
povećavaju. Pedikli se superponiraju.
Donji artikularni nastavak gornjeg Th
kralješka artikulira sa gornjim artikularnim
nastavkom donjeg kralješka. Intervertebralni
disk kao i spinalna moždina i spinalni živci
se ne razabiru.

Cerviko-torakalni prelaz

1- Korpus
2- Pedikl
3- Transverzalni nastavak
4- Artikulacija s I. Rebrom
5- Lamina
6- Spinozni nastavak

Artikulacija sa rebrom karakterizira

Th kralješke. Korpus kralješka, lamina
i spinozni nastavak tvore koštani kanal
koji štiti leđnu moždinu.

94
 Torakalna kralješnica

1. Korpus kralješka
2. Transverzalni nastavak
3. Spinozni nastavak

CT je optimalna metoda za analizu

kralješnice. U koštanom prozoru
analiziraju se traumatske promjene.

1- Korpus kralješka
2- Transverzalni nastavak
3- Spinozni nastavak

Na MR mjerenjima korteks kosti ima

tamni – crni signal. Moždina kosti je
svjetlija. Ovom pretragom neprikazuju
se fini koštani detalji.
MR daje izvanredne podatke o

95
patološkim promjenama koštanoj
moždini te spinalnoj moždine i
korjena spinalnih živaca.

1. Th 4
2. Th 12

Na koronarnoj snimci prikazuju se

intravertebralni disci. I na ovoj snimci
moždina kosti je svjetla a korteks kosti
taman.

Lumbalna kralješnica

Lumbalna kralješnica sastoji se iz pet kralješaka. Normalno postoji konveksna

zakrivljenost.
Korpusi su veliki oblikovani
poput bubrega. Medularni kanal je
trokutast. Za razliku od C kralješnice u
transverzalnim nastavcima nema otvore.
Za razliku od Th kralješaka na
transverzalnim nastavcima ne nalaze
se zglobne plohe za rebra. Spinalna
moždina završava u visini L2 kralješka,
dok subarahnoidalni prostor završava
u visini S2 segmenta.

1. L1
2. L5
3. Pedikl L4
4. Transverzalni nastavak L3
5. Spinozni nastavak L3

96
6. Intervertebralni disk L1-L2

Postoji 5 L kralješaka koji se na nativnoj snimci razlikuju od Th nedostatkom rebara.

Svaki kralješak ima dva pedikla, dva transverzalna nastavka, spinozni nastavak, dvije gornje
artikularne plohe i dvije donje artikularne plohe. Na A-P snimci artikularne nastavke teško je
diferencirati. Između kralješaka nalazi se neopacificirana hrskavica - intervertebralni disk.

1. L1
2. L5

Korpusi kralješka osificiraju pri

rođenju a nastavci tijekom djetinjstva.

1. L3
2. Intervertebralni disk L1-L2
3. Pedikl L4
4. Transverzalni nastavak L5
5. Spinozni nastavak L4

Transverzalni nastavci
L kralješaka veći su od onih na
Th kralješcima. Korpusi kralješaka

97
imaju izgled pravokutnika. Među
njima nalazi se radiolucentno
podrućje - intervertebralni disk.
Svaki kralješak ima dva pedikla koj
liče okrugloj kosti. Spinozni nastavak
nastaje spajanjem lamina i prikazuje
se kao okomito medijalno smješteno
pojačeno zasjenjenje intenziteta kosti.

1. L2
2. Pedikl L3
3. Intervertebralni disk L2-L3
4. Gornji artikularni nastavak L5
5. Donji artikularni nastavak L4
6. Neuralni otvor za L3

Korpusi L kralješaka kao i

intraveretbralni diskovi najbolje se
prikazuju na postraničnoj snimci. Na
postraničnoj snimci pedikli se superponiraju.
Superiorne artikulacijski nastavci donjeg
kralješka su anteriorno od inferiornih
artikulacijskih nastavaka gornjih kralješka.
Korda spinalis završava u visini L2 kralješka,
međutim živci se nastavljaju kaudalnije i
prolaze kroz neuralne otvore.

1. L2
2. Intervertebralni disk L2-L3
3. Transverzalni nastavak L4
4. Lamina L4
5. Gornji artikularni nastavak L5
6. Pedikl L5
7. Donji artikularni nastavak L5

Kosa snimka L kralješnice koristi

se za analizu lamina i malih zglobova.
U
ovoj projekciji vidi se poznata slika
„škotskog psa“.

98
- Oči psa su pedikli.
- Nos je transverzalni nastavak
- Uši su gornji artikularni nastavci
- Prednje noge su donji artikularni nastavci
- „Ovratnik“ kojeg nosi „pas“ ukazuje na
intraartikularnu frakturu.

1.Korpus kralješka
2.Lamina
3.Spimnozni nastavak

- Korpusi L kralješka širi su od Th.

- Ukoliko se skeniranje izvodi radi
analize L kralješaka zbog fiziološke
lordoze gentri treba nagnuti.
- Lamine tvore koštani prsten oko
spinalnog kanala.
- Lamine se straga spajaju u spinozni
nastavak.
- Lamine tvore koštani prsten oko
spinalnog kanala.
- Lamine se straga spajaju u spinozni nastavak.

1.Korpus kralješka
2.Lamina
3.Spimnozni nastavak
4.Pedikl

Na ovom skenu pedikli se

protežu posteriorno od korpusa i
tvore lateralni zid medularnog kanala.

Na aksialnom MR mjerenju
L kralješnice signal uglavnom emitira
moždina korpusa i lamine kralješka

99
koja čine krov medularnog kanala.
Lamine se sastaju tvoreći spinozni
nastavak.

1. L1
2. L5

Posteriorna koronarna slika

pokazuje korpuse L kralješaka koji su
prikazani signalom moždine oko koje
se vidi tanki tamni prsten korteksa. Na
MR slici vide se intervertebralni diskovi.

Spinalna moždina

Spinalna moždina je duga cilindrična neuralna struktura

koja započima u foramenu magnumu iz medule oblongate.
U odraslih osoba dužine je 42-45 cm.
Inferoprno završava medularnim konusom koji je u
odraslih lokaliziran u visini L1.2 vertebralnog diska. U području
C i L-S dijelu, uslijed izlazišta cervikalnog i lumbosakralnog
pleksusa, lagano je izdužena.

100
 Unutrašnja struktura spinalne
moždine – siva supstanca, oblikovana
je poput slova „H“. Siva supstanca
okružena je bijelom supstancom.

Poput mozga spinalna moždina okružena je sa tri meninge:

1. Dura mater
2. Pia mater
3. Arahnoidea

Dura mater je jaka, vanjska membrana koja zatvara spinalnu moždinu i caudu equinu te
korjene spinalnih živaca.
Pia mater je vaskularni omotač koji je usko povezan sa moždinom. Na krajnejm dijelu
spinalne korde pija mater se nastavlja u koskcigis tvoreći „filum terminale“.
Arahnoidea je nepromočiva membrana koja se nalazi između pie i dure mater.
Cerebrospinalna tekučina cirkulira u subarahnoisalnom prostoru koji se nalazi između
arahnoidee i pie mater

31 par spinalnih živaca izlaze iz spinalne korde. Spinalni živci spajaju sa kordom sa
dorzalnim ili senzornim putem i ventralnim ili motornim putem.

Na konvencionalnim radiogramima ne vide

se spinalna moždina, spinalni živci i meninge.
Spinalna moždina zaštićena je sa svih strana
koštanim strukturama. S lateralne strane leži
između korpusa i laminarnog spoja u spinozni
nastavak. Pedikli i lamine štite leđnu moždinu
lateralno i dorzalno.

101
Na CT presjeku moždina ima okrugli
Izgled. Denziteta je mekog tkiva.
Okružena je nižim denzitetom – likvor.
Zaštičena je koštanim dijelom koji
formira spinalni kanal.
Sa prednje strane zaštičena je
korpusom kralješka. Sa lateralne
strane zaštićena je pediklima.
Sa dorzalne strane zaštićena je
laminama i spinoznim nastavkom.

Sagitalni MR presjeci su od neobične važnosti

u analizi spinalne moždine. Spinalna moždina
predstavlja nastavak moždanog debla.
Moždina ima svjetliji signal od
cerebrospinalne tekućine. Koštana zaštita vidi
se sa prednje i stražnje strane.

102
 Rendgenska
anatomija pluća

Pluća, pleura i bronhi

103
Veliki interlobij - postranična snimka

U postraničnoj projekciji veliki

interlobij s lijeve i desne strane se
uglavnom superponiraju. Može se
vidjeti kao tanka kosa linija koja ide
od anteroinferiorno prema
posterosuperiorno. Smjer interlobija
prikazan je na slici.
Desni veliki interlobij dijeli
DGR od gornjeg segmenta DDR te
DSR od bazalnih segmenata DDR.
Lijevi veliki interlobij dijeli LGR od
LDR.

CT pluća VIII

Veliki interlobij je građen od

duplikature pleure koja je tako tanka
da se ne vidi na CT skenovima. Pošto
krvne žile neprolaze kroz interlobij,
na CT skenovima interlobi u plućnom
parenhimu ima izgled podrućja koje je
relativo bez krvnih žila.

104
CT pluća IX

Relativni nedostatak krvnih

žila omogućava demarkaciju velikog
interlobija. Veliki interlobij (kosi
interlobij) posteriorno je smješten u
gornjem dijelu toraksa. Kako se skenovi
spuštaju u donji dio toraksa sve više ide
anteriorno.

Pluća – Mali interlobij

Na PA snimci pluća mali interlobij

može se prikazati kao tanka crta koja ide
horizontalno iz desnog hilusa prema desnoj
lateralnoj strani toraksa. Položaj interlobija
označen je na slici. Mali interlobi čini
dupikatura pleure koju je često na rtg snimci
teško vidjeti. Dijeli DGR od DDR.

105
Mali interlobij - postranična snimka

Na postraničnoj snimci mali interlobij

(horizontalna fisura) uvijek se neprikazuje.
Ukoliko se prikazuje, vidi se kao tanka crta
koja izlazii iz srednjeg prednjeg dijela pluća
i ide do velikog interlobija. Na postraničnoj
snimci dijeli DGR od DSR.

Mali interlobij - CT pluća V

Na aksijalnom CT skenu mali

interlobij vidi se kao podrućje plućmog
parenhima bez vaskularizacije. Mali
interlobij dijeli DGR od DSR. Mali
interlobij sastaje se sa velikim
interlobijem koji je također vidljiv kao
avaskularno podrućje plućnog parenhima.
Veliki interlobije je na aksijalnom
CT skenu tangencijalnije zahvaćen tako da
se imponira tanjim.

106
 Pluća Lobus vene azigos

- Lobus azigos
- Fisura azigos
- Vena azigos

1% populacije u desnom plućnom

vršku ima lobus azigos. Vena azigos
je tijekom razvoja lateralno zahvaćena
plućnim parenhimom koji se nalazi
između vene i medijastinuma.

Fisura azigos predstavlja pleuralni

nabor koji dijeli GDR od lobusa
azugosa. Vena azigos omotana je
pleuralnim naborom fisure azigos.

Pluća – Lijevi Gornji Režanj

Leži anteriorno od velike fisure.

Predstavlja anteriorni i superiorni dio
lijevog plućnog krila. Nešto je manji od
LDR. Na prednjoj strani nalazi se srčano
udubljenje koje je uzrokovano protruzijom
srca u lijevo prsište. Prednji donji dio LGR
čini lingula koja je analogna desnom
srednjem plućnom režnju.
LGR sastoji se od 4 bronhopulmonalna
segmenata:

- apikoposteriorni segment
- anteriorni segment
- gornji lingularni segment
- donji lingularni segment

Apikalni i posterorni segment opskrbljeni su zajedničkim bronhom koji se dijeli distalno.

107
 U PA projekciji prostire se od apeksa
do ošita. Lingula LGR analogna je desnom
srednjem režnju i graniči sa srcem. Veliki dio
LGR superponira se nad lijevim donjim
režnjem. Iz tog razloga postranična projekcija
je neophodna za točnu lokalizaciju procesa.
U AP projekciji prednja donja granica LGR
projecira se ispod kupole ošita. U ovoj
projekciji velika fisura se ne vidi.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci LGR

superponira se iznad desnog srednjeg
i desnog gornjeg režnja. Ukoliko se
velika fisura ne vidi, a to je često,
nemoguće je odrediti točna granica
režnja. Približna lokalizacija LGR
vidljiva je na ovoj snimci.

Lordotička snimka
Lordotička snimka koristi se za
evaluaciju plućnog vrška koji je prekriven
klavikulom. Pri ovom snimanju kosa
centralna zraka prati dužu osovinu LGR.
Korisna je za diferencijaciju sjena u plučnom
vršku. Ovom projekcijom može se utvrditi da
li sjena vidljiva na PA snimci odgovara
patološkoj promjeni ili superpoziciji normalne

108
strukture. Kao i na PA snimci i na ovoj snimci LGR
djelomično se superponira nad LDR i njihova točna granica nemože se sa sigurnošću odrediti.

CT pluća I

Na ovom skenu LGR obuhvaća veći

dio prikazanog lijevog plućnog krila. Velika
fisura nalazi se izrazito posteriorno. LGR
graniči sa gotovo čitavim lukom aorte.

CT pluća II

Plućno tkivo koje se nalazi anteriorno

od velike fisure lijevo odgovara LGR. Fisura
koja je tanki nabor pleure nije tangencijalno
pogođena aksijalnom zrakom te se vidi. Krvne
žile neprolaze kroz fisuru. Ovaj znak može
poslužiti za procjenu njenog položaja.

CT pluća III

Plućno tkivo kaoja se nalazi lijevo

anteriorno od velike fisure odgovara LGR.
Položaj velike fisure može se približno
odrediti manjkom krvnih žila u tom području.
LGR nalazi se anteriorno od pulmonalne
arterije, a retrosternalno graniči sa DGR.
Pluća se odjeljena pleuralnim naborom i

109
vezivnim tkivom.

CT pluća IV

Što se nivo skeniranja sve više spušta

velika fisura, koja se približno može odrediti
manjkom krvnih žila, sve više prelazi
anteriorno. Bronh za LGR prikazuje se kao
okruglo lucentno područje uz hilus.

CT pluća V

Velika fisura sve više se pomiče

anteriorno. U ovoj visini vidi se dijeljenje
glavnog bronha za LGR.

CT pluća VI

110
Na ovom skenu LGR predstavlja
lingula koja omata srce. Bronh za LGR
polazi iz glavnog bronha anteriorno.

CT pluća VII

Dio LGR koji se poput usana nalazi

oko srca odgovara linguli koja je analogna
DSR.

CT pluća VIII

Dio LGR koji se na ovom skenu

nalazi anteriorno i poput ogrtača obavija
srce odgovara linguli. To je dio pluća koji
na PA snimci definira granicu srca.

Pluća – Lijevi Donji Režanj

111
LDR nalazi se posteriorno od velike
fisure. LDR predstavlja inferiorni i posteriorni
dio lijevog plućnog krila i nešto je veći od LGR.

Sastoji se od 5. bronhopulmonalnih segmenata:

- superiorni
- anteriomedijalni bazalni
- lateralni bazalni
- posteriorni bazalni
Segmenti su opskrbljeni sa 4 bronhijalne grane.

Na PA snimci pluća LDR se superponira

preko donjeg dijela LGR. Dio nedijalnog dijela
LDR superponira se iznad srca. Rtg zrake
tangencijalno prolaze kroz kosi interlobij, koji
dijeli LDR od LGR, te ga se u ovoj projekciji
ne vidi. Važno je imati na umu da se superiorni
segment LDR nalazi iznad srednjeg dijela
plućnog krila, tako da patološka promjena u
srednjem dijelu plućnog krila može biti u LDR.
Za točnu detekciju potrebna je postranična
snimka. U PA projekciji posteriorni segment
LDR projecira se ispod kupole ošita i teško ga
je vidjeti.

Postranična snimka

Na postraničnoj projekciji LDR

superponira se iznad DDR. Velika fisura
koja dijeli LGR od LDR teško se diferencira.
Približni položaj LDR označen je na snimci.

112
CT pluća I

Apikoposteriorni segment LDR dosiže

u gornju polovinu toraksa. U tom dijelu LDR
zauzima samo mali diuo lijevog hemitoraksa.
Nalazi se posteriorno od velike fisure čija se
lokalizacija određuje prema manjku
vaskularizacije.

CT pluća II

Kako se aksijalni skenovi spuštaju

LDR postaje veći. Smješten je posteriorno
od velike fisure.

CT pluća III

Kako se skenovi u toraksu spuštaju

tako i velika fisura ide sve anteriornije. LDR,
koji je smješten posteriorno od velike fisure,
postaje sve veći.

113
CT pluća IV

U ovoj visini LGR, koji se nalazi

anteriorno od velike fisure, još uvijek je
veći od LDR. LDR graniči sa descendentnom
aortom.

CT pluća V

Velika fisura se ne vidi, međutim,

njezin približni položaj može se odrediti.
Bronh za superiorni segment prikazan je
u poprečnom presijeku i ima izgled
okruglog lucentnog područja.

CT pluća VI

Gornji segment LDR nalazi se

visoko u gornjem dijelu toraksa. U toj
visini on je malen. Kako se velika fisura

114
pomiče anteriorno on postaje sve veći.
Bronh za gornji režanj nalazi se
posteriornije od glavnog lijevog bronha.

CT pluća VII

Na ovom CT skenu plućno tkivo

posteriorno od velike fisure predstavlja
LDR.

CT pluća VIII

Bronh za donje segmente LDR

prikazani su kao male okrugle strukture
ispunjene zrakom.

115
 Pluća – Desni Gornji Režanj

DGR nalazi se iznad male (horizontalne)

i anteriorno od velike fisure. Predstavlja
gornji prednji dio desnog plućnog krila.

Dijeli se u tri bronhopulmonalna segmenta:

1. apikalni segment
2. posteriorni segment
3. anteriorni segment

Položaj DGR u PA projekciji

prikazan je na ovoj slici. Proteže se od

116
vrška pluća do male fisure. U PA
projekciji njegov donji dio superponira
se iznad gornjeg dijela DDR.

Postranična snimka

Položaj DGR u postraničnoj

projekciji prikazan je na ovoj slici.
Na postraničnoj projekciji DGR
superponira se preko LGR. Prema
kaudalno ograničen je malim
interlobijem, a prema straga velikim
interlobijem. Interlobiji se uvijek
ne prikazuju.

Lordotička snimka

Apeks DGR neprekriven klavikulom

može se prikazati lordotičkom snimkom.
Na ovoj snimci neprikazuju se mali i veliki
interlobij tako da se nemože odrediti točna
granica režnja.

117
CT pluća I

Za analizu plućnog parenhima

najoptimalniji je «plućni prozor». Za
analizu medijastinuma koriste se drugi
«prozori». U ovoj visini DGR zauzima
gotovo cijeli plućni parenhim. Velik
interlobi nalazi se posteriorno.

CT pluća II

Plućni parenhim anteriorno

od velikog interlobija odgovara DGR.
Mada se velika fisura nemože razabrati,
njen položaj moženo odrediti manjkom
krvnih žila. DGR definira lateralnu
desnu granicu medijastinuma.

CT pluća III

Na ovom skenu vidi se ogranak

glavnog bronha za DGR.

118
CT pluća IV

Na ovom skenu DGR ide

anteriorno od medijastinum i
retrosternalno se sastaje sa LGR.
Kako se skenovi spuštaju veliki
interlobij pomiće se više anteriorno.

Pluća – Desni Srednji Režanj

DSR je mali, poput klina

oblikovani, režanj. Nalazi se ispod
malog interlobija te poviše i anteriorno
od velikog interlobija. Analogan je
linguli s lijeve strane.

Sastoji se od dva bronhopulmonalna

segmenta:
1.medijalni segment
2.lateralni segment

119
 Položaj DSR u AP projekciji
vidljiv je na slici. DSR prileže uz srce
i označava njegovu desnu granicu.
U AP projekciji superponira se nad
DDR. Od DGR odvojen je malim
interlobijem koja se ponekad vidi kao
tanka linija. Od DDR dijeli ga velika
fisura koja se ne vidi na AP snimci.

Postranična snimka

Položaj DSR u postraničnoj

projekciji vidljiv je na slici. DSR
smješten je anteriorno i superponira se
na lingulu s lijeve strane. Njegova točna
lokalizacija može se odrediti samo ako
se vide veliki i mali interlobij.

120
CT pluća VI

Ovaj aksijalni sken napravljen

je ispod malog interlobija. Anteriorno
smješteno plućno tkivo odgovara DSR

CT pluća VII

Plućno tkivo koje se nalazi

anteriorno od velikog interlobija i
desno od srca odgovara DSR.
DSR definira desnu granicu srca.
Bronh za DSR ima izgled zrakom
ispunjene duguljaste strukture.

121
CT pluća VIII

Anteriorno od velikog interlobija

i ispod malog interlobija nalazi se DSR.
Plućno tkivo koje prileže srcu pomaže u
definiranju njegovu desnu granicu.

Pluća – Desni Donji Režanj

DDR smjedšten je poteriorno

od velikog interlobija. Zauzima
inferiorni i posteriorni dio desnog
plućnog krila.

Sastoji se od pet bronhopulmonalnih

segmenta:
1. superiorni
2. medijalni bazalni
3. lateralni bazalni
4. anteriorni bazalni
5. posteriorni bazalni

122
 Pluća - Kostofrenični kut

F.c. sinus je prostor između dva

lista parijetalne pleure. Pluća su
presvučena visceralnom plurom. Ovisno
o dubini respiracije uvlaće se u F.c. sinus.
U normalnim uvjetima F.c. sinus je oštar
kut. Tupi kut govori u prilog patoloških
promjena pleuralnog prostora (nakupljanje
tekućine, krvi, tumor ili ožiljak).

Postranična snimka

1- L ošit
2- D ošit

Na postraničnoj snimci F.c, sinus

naziva se i «posteriorni kostofrenični
recesus». On predstavlja posteriorno
mjesto hvatanja pleure za ošit. To je
najdublji dio pleuralnog prostora.

Na PA snimci posteriorni
kostofrenični ugao nalazi se duboko
ispod kupole ošita. Ima izgled oštrog kuta.
Tupi kut ukazuje na patologiju pleuralnog
prostora. Na postraničnoj snimci posteriorni
kostofrenični kutevi se superponiraju.

123
Novorođenče

Kostofrenični kut nastaje refleksijom

pleure pri hvatanju na ošit i dijelom pluća
koji protrudira u tu inserciju. Oštro je ocrtan
i ima izgled oštrog kuta.

Novorođenče – postranična snimka

Na postraničnoj snimci
novorođenčeta vide se predni i
stražnji kostofrenični uglovi
koji imaju izgled oštrog kuta.

124
 Traheja i bronhi

Traheja se prikazuje kao

okomita traka intenziteta zraka
smještena medijalno u gornjem
dijelu toraka. Inferiorno završava
na karini koja se dijeli u dva glavna
bronha. Stijenka traheje vidi se kao
sjena omeđena sa obje strane zrakom
i debljine je do 4 mm. Lukom aorte
može biti lagano potisnuta u desno.

Postranična snimka

U postraničnoj projekciji vidi se

kao okomiti stup u gornjem medijastinumu.
Završava karinom koja se dijeli na glavne
bronhe za desno i lijevo plućno krilo.
U pravilu na postraničnoj snimci vidi se
desni glavni bronh kao okrugla zračna
sjena u sredini pluća.

125
Postranična snimka - novorođenče

Traheja je prikazana kao okomita

lucentna traka u gornjem dijelu pluća.
U sredini pluća završava karinom.

Lordotička snimka

U lordotič
lordotičkom polož
položaju traheja
se nalazi u medijalnoj liniji. Zbog
kosog položaja bolesnika traheja i
medijastinum imaju nepravilni izgled.

Traheja – CT toraksa I

Na ovom skenu traheja se vidi kao

ovalna struktura ispunjena zrakom
smještena lijevo tik uz meijalnu liniju.
Anteriorno i lateralno graniči sa

126
velikim krvnim žilama. Posteriorno se
nalazi jednjak i Th kralježnica.

CT toraksa II

Traheja je okrugla ispunjena

zrakom (crna na CT skenu).
Anteriorno graniči sa velikim krvnim
žilama, a posteriorno sa jednjakom.

CT toraksa III

Na ovom skenu traheja ostaje

u medijalnoj liniji. Nalazi se posteriorno
od velikih krvnih žila i anteriorno o
Th kralješnice.

Traheja – CT pluća I

127
 U gornjem ijelu toraksa traheja
se nalazi u medijalnoj liniji. Ima oblik
obrnutog slova «U» koji je uzrokovan
anteriornom hrskavičnom potporom.
Posteriorno se nalaze samo mišići tako
da ima ravnu granicu. Ispunjena je
zrakom tako da je na CT skenovima
crna.

Traheja – MR aksijalni toraksa I

Kao i na CT skenovima zrak

je na MR crn. Traheja je crna, zrakom
ispunjena struktura koja je smještena
u medijalnoj liniji anteriorno od Th
kralješnice. Smještena je desno od
jednjaka.

MR aksijalni toraksa II

U visini arkusa aorte traheja

je u medijalnoj liniji, mada može
arkusom aorte biti lagano potisnuta
u desno. Oblikovana je poput
obrnutog slova «U» što je uzrokovano
potporom hrskavice koja se nalazi sa
anteriuorne strane traheje.

MR koronarni toraksa II

128
 Traheja je okomita, zrakom ispunjena
(crna), struktura koja se nalazi u medijalonoj
liniji. Smještena je desno od luka aorte koji je
potiskuje lagano u desno.

Traheja - Carina - PA snimka

Karina je bifurkacija traheje

koja se dijeli u dva glavna bronha.
Najčešće je smještena u visini
korpusa Th VI ili VII kralješka.
Karina je latinski naziv za «hrbat»
što dolazi od nabora sluznice na
bifurkaciji.
«Kut karine» odgovara kutu koijeg
tvore dva glavna bronha i obično
iznosi 60°- 70°. Kut veći od 90°
suspektan je na patploški proces
ispod karine.
Najčešći uzrok su:
- uvećanje lijevog atrija,
- limfoaenopatija ispod karine
- tumorozne mase u medijastinumu.

129
 Bronhi

PA snimka

1- Desni glavni bronh

2- Lijevi glavni bronh

Desni glavni dug je 1-2 cm.

Započima na carini a završava
dijeljenjem bronha za DGR. Širi je
i okomitije postavljen od lijevog
glavnog bronha, tako da strana
tijela češće ulaze u desni glavni
bronh.
Lijevi glavni bronh nešto je duži.
Mjeri do 4 cm. Započima na carini
a završava dijeljenjem grana za LGR.
Lijeva pulmonalna arterija prolazi
preko lijevog glavnog bronha.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci lijevi

glavni bronh često se vidi kao okrugla
zračna sjena u srednjem dijelu toraksa
tik ispod završetka traheje. Lijevi
glavni bronh nalazi se iznad lijevog
atrija. Važan je znak za određivanje
lokalizacije lijeve i desne pulmonalne
arterije. Anteriorno nalazi se desna
pulmonalna arterija a superiorno lijeva
pulmonalna arterija. Često se iznad
lijevog glavnog bronha vidi mala
okrugla zračna sjena koja odgovara bronhu za DGR.

130
CT toraksa V

1. Desni glavni bronh.

Desni glavni bronh je odmah
iza gornje šuplje vene i anteriorno od
Th kralješnice. On je kratak i u ovoj
visini se dijeli u bronh za DGR.

2. Lijevi glavni bronh

Lijevi glavni bronh je iza
ascendentne aorte i ispred descendentne
aorte. Duži je od desnog glavnog bronha
Lijeva pulmonalna arterija lućno prelazi
preko lijevog glavnog bronha.

CT toraksa VI

Lijevi glavni bronh, koji je duži od

desnog, ima kosi silazni tijek. Završava
dijeljenjem u bronh za LGR.

CT pluća III

1. Desni glavni bronh

2. Lijevi glavni bronh

Desni glavni bronh dug je 1-2 cm

i završava djeljenjem za bronh za DGR.
Nakon toga naziva se intermedijalnim
bronhom. Ima okomitiji tijek i šire

131
polazište tako da strano tijelo češće
ulazi u njega. Lijevi glavni bronh je duži
i ima kosi smjer prema kaudalno.

CT pluća IV

Lijevi glavni broh nastavlja se

lijevo od medijalne linije i završava
dijeljenjem u bronh za LGR.

Bronh za Desni Gornji Režanj - CT pluća III

Posteriorno od gornje šuplje vene

i inferiorno od utoka vene azigos u gornju
šuplju venu desni glavni bronh daje granu
za DGR. Na ovom skenu dobro je vidljiv
ogranak za anteriorni segment DGR.

Bronh za Lijevi Gornji Režanj - CT pluća V

Bronhi za LGR izlazi iz glavnog

132
bronha anteriorno. U toj visini izlazi i
grana za gornje segmente LDR koja ide
posteriorno.

Bronh za Desni Srednji Režanj - CT pluća VII

U visini srca bronh se dijeli

anteriorno dajući bronh za DSR. Na
ovom skenu vide se i bazilarne
bronhalne grane.

Bronh za Lijevi Donji Režanj - CT pluća VI

Bronhi za superiorni segment

LDR dijele se posteriorno. Na ovom
skenu vidi se i ostatak bronha ua LGR
koji se dijeli anteriorno.

133
Bronh za Desni Donji Režanj - CT pluća VI

Bronhi za superiorni segment

DDR dijele se posteriorno. Ogranci
za bazalne segmente DDR nalaze se
inferiornije i ne vide se na ovom skenu.

Bronhijalni ogranci – CT pluća

Uz medijalnu liniju obsotrano

vide se bronhi za bazalne segmente
donjih režnjeva. Pošto su ovi bronhi
okomiti na aksijalnu liniju prikazuju
se kao mali kružići intenziteta zraka.
Bronhi za bazalne segmente donjih
režnjeva vide se kao male okrugle
tvorbe ispunjene zrakom.

134
 Rendgenska
anatomija srca i
velikih krvnih žila

135
 Rendgenska anatomija srca

PA - snimka

1- Gornja šuplja vena

2- Desni atrij
3- Desni ventrikl
4- Pulmonalni konus
6- Lijevi ventrikl
7- Lijeva aurikula
8- Donja šuplja vena
9- Luk aorte
10- Aortalna valvula
11- Mitralna valvula

Postranična snimka

136
 3. Desni ventrikl
4. Izlazište pulmonalke
5. Lijevi atrij
6. Lijevi ventrikl
8. Donja šuplja vena
10. Aortalna valvula
11. Mitralna valvula

Desna kosa snimka Lijeva kosa snimka

Desni atrij

Desni atrij sastoji se iz glavne šupljine i aurikule. Šupljina ima glatki posteriornu
površinu. Na anteriornoj površini nalaze se muskularni nabori. Od lijevog atrija odvojen je
septimom na kojem se nalazi fosa ovalis. Tijekom intrauterinog života fosa ovalis je otvorena.
Desni atrij nalazi se anteriorno od lijevog atrija i lateralno od lijevog ventrikula.
Na PA snimci čini desnu granicu srca.

PA snimka

Na PA snimci desni atrij čini

desnu konturu srca. Prema kranijalno
nastavlja se u gornju šuplju venu, a
prema kaudalno u donju šuplju venu.

137
Medijalni dio desnog atrija
superponira se sa sjenom ostalog
srca i medijastinuma te se ne može
odrediti.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci desni

atrij ne učestvuje u oblikovanju granice
srca. U ovoj projekciji superponira se
sa drugim srčanim komorama. Položaj
mu se određuje indirektno po tamnijoj
sjeni. Gornja i donja šuplja vena utlaze
u desni atrij.

CT toraksa – desni atrij

Gornja šuplja vena dovodi krv

u desni atrij. Lateralna granica desnog
atrija određuje desnu granicu srca.
Nalazi se anteriorno od lijevog atrija.
Lijevo graniči sa ascendentnom aortom.

Donji dio desnog atrija određuje

desnu konturu srca. U toj visini nalazi se
trikuspidalna valvula koja povezije desni
atrij sa desnim ventrikulom. Valvula ima
isti denzitet kao i okolno tkivo te se na
skenu ne vidi.

138
 Na ovom MR najbolje se vidi
kako desni atri određuje desnu granicu
srca. Desni atri leži na ošitu. Gornja
šuplja vena utječe u desni atrij.

Desni ventrikul

Desni ventrikl tvori 2/3 anteriorne površine srca. Širi se prema ošitu.
Na gornjem infudibularnom dijelu nalazi se mjesto polazišta pulmonalnog trunkusa.
Stjenka mu je svega 1/3 debljine stijenke lijevog ventrikula. Od lijevog ventrikula odvojen je
interventrikularnim septumom. Desni ventrikul ima dva otvora. Kroz jedan prima krv iz
desnog atrija - atrioventrikularno ušće na kojem se nalazi trikuspidalna valvula. Krv iz desnog
ventrikula izlazi u pulmonalni trunkus kroz pulmonalno ušće na kojem se nalazi pulmonalna
valvula.

PA snimka

Desni ventrikl leži prema

naprijed i u PA projekciji ne utječe
na stvaranje sjene srca. Uslijed
superpozicije sa okolnim strukturama
njegov položaj može se odrediti
indirektno tamnijim denzitetom.

Postranična snimka

139
 Na postraničnoj snimci anteriorni
zid desnog ventrikla određuje donju
anteriornu granicu srčane sjene.

CT toraksa – desni ventrikul

Septum između desnog i

lijevog ventrikla vidi se kao siva
linija manjeg denziteta od
kontrastne krvi u ventriklima.

MR toraksa - aksijalni - desni ventrikul

Desni ventrikl odjeljen je

od lijevog debelim septumom
koji se na MR dobro vidi. MR
ukazuje i na trabekularnu građu
stijenke desnog ventrikla te
odnos sa ostalim srčanim
komorama.

140
 Lijevi atrij

Sastoji se od primarne šupljine i aurikule. Posteriorno je od desnog atrija i čini gornju

posteriornu granicu srca. Leži nasuprot V i VII Th kralješka. U njega ulaze 4 pulmonalne vene
– po dvije sa svake strane. Na venoznim ulazima nema valvula.
Lijevi atrij komunicira sa lijevim ventrikulom kroz atrioventrikularno ušće na kojem se nalazi
mitralna valvula.

PA snimka

Lijevi atrij nalazi se medijalno

i posteriorno. Uslijed superpozicija
okolnih struktura jasno se ne vidi.
Nalazi se točno ispod karine tako
da njegovo uvećanje širi kut karine.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci posteriorni

zid lijevog atrija ocrtava gornju stražnju
konturu sjene srca. Lociran je točno na
mjestu gdje završava traheja. Često se vidi
sjena pulmonalne vene koja ulazi u lijevi
atrij.

141
CT toraksa - lijevi atrij

U zdravih osoba lijevi atrij

je najposternija srčana komora. On
prima oksigeniranu krv preko
plućnih vena. Nalazi se anteriorno
od Th kralješnice. Njegov
posteriorni zid određuje gornju
posteriornu granicu sjene srca na
postraničnoj snimci. Desni atrij i
ascendentna aorta nalaze se
anteriorno od lijevog atrija.
Lijevi atrij prima krv iz plučnih
vena. Najposteriornija je srčana
komora koja se nalazi anteriorno
od Th kralješnice, descendentne
aorte i jednjaka.

MR najbolje prikazuje
posteriornu lokaciju lijevog atrija
koji prima krv iz pulmonalnih vena
i prosljeđuje je u lijeve ventrikl
kroz mitralnu valvulu. Tanki zid
dijeli lijevi od anteriorno smještenog
desnog atrija.

MR toraksa – koronarni presjek - lijevi atrij

Lijevi atrij prima krv

iz pulmonalnih vena. Na ovom
skenu jasno se vidi položaj
lijevog atrija ispod karine.
Kod uvećanja lijevog atrija
dolazi do širenja kuta karine.

Lijevi ventrikul

142
 Lijevi ventrikl tvori gotovo cijelu lijevu granicu srca. Koničnog je oblika.
Mišićna stijenka tri puta mu je deblja od stijenke desnog ventrikla. Apeks konusa odgovara
apeksu srca. Na bazi konusa nalaze se atrioventrikularno i aortalno ušće.
Aortalno ušće leži anteriornije i desno od atriventrikularnog ušća. Na aortalnom ušću nalaze
se aortalni zalisci. Na atroventrikularnom ušču nalaze se mitralni zalisci.

PA snimka

Na P-A snimci pluća lijevi

ventrikul čini donju lijevu granicu
srca. Granica srca jasno je vidljiva.
Veći dio ventrikla superponira se
iznad desnog ventrikla i drugih
struktura medijastinuma.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci
posteriorni zid lijevog ventrikla
čini donju posteriornu granicu
srčane sjene. Često se superponira
nad sjenom donje šuplje vene koja
utječe u desni atrij.

CT toraksa – lijevi ventrikul

U ovoj visini lijevi ventrikl

prima krv kroz mitralnu valvulu iz
lijevog atrija. Njegov anterolateralni
zid određuje lijevu granicu srca.

143
Posterolateralni zid određuje
posteriornu donju granicu. Na ovom
skenu krv u ventrikulu koja je obojana
kontrastnim sredstvom nešto je svjetlija
od denziteta mišića srćanog zida, dok
je septum nešto tamniji.

Na MR mjerenjima srčane
komore jasno se prikazuju. Tekuća
krv daje crni signal. Mišići imaju
sivi signal. Perikardijalna mast je
bijela. Za razliku od desnog ventrikla,
mišićni zid lijevog ventrikla znatno je
deblji. To je posljediva večeg tlaka
potrebnog za potiskivanje krvi u
arterijalni bazen.

Rendgenska anatomija torakalne aorte

Torakalna aorta
1. Ascendentna aorta
2. Luk aorte
3. Descendentna aorta

Ascendentna aorta izlazi iz lijevog ventrikla na mjestu aortalne valvule. Desna i lijeva
koronarna arterija koje opskrbljuju mišić srca izlaze iz aortalne baze. U visini sternalnog ugla
aorta zavija u lijevo i tvori arkus aorte. Iz tog dijela aorte izlazi barhiocefalički trunkus, lijeva
zajednička karotidna arterija i lijeva arterija subklavija. Descendentna aorta započima ispod
mjesta polazišta lijeve arterije subklavije. Ide kroz stražnji medijastinum s lijeve strane
kralježnice. Daje bronhijalne interkostalne i ezofagealne ogranke. Kroz aortalni hijatus na
ošitu pfrolazi u abdomen..

1- Luk aorte
2- Descendentna aorta

144
Na PA snimci ascendentna aorta
superponira se sa sjenom medijastinuma
i Th kralješnicom te se obićno ne vidi.
Aortalni luk vidi se lijevo od medijalne
linije u visini Th4 kralješka kao
mekotkivna sjena. U nekih bolesnika
može lagano potiskivati traheju u desno.
Lijeva granica descendentne aorte vidi
se lijevo od medijalne linije. Prati se do
ošita. Desna granica prekrivena je
medijastinumom i kralješnicom te se
obično ne vidi. S godinama aorta postaje
tortuozna i može sadržavati vapno.

1- Ascendentna aorta
2- Luk aorte
3- Descendentna aorta

Uslijed superpozicije okolnih

struktura čitava Th aorta na postraničnoj
snimci nemora biti vidljiva. Djelovi aorte
vide se kada se superponiraju sa tkivima
različitih denziteta (pluća). Od anteriorne
prednje granice srca prema gore projecira
se ascendentna aorta. U visini Th 4
kralješka arkus aorte zavija posteriorno.
Descendentna aorta je posteriorno.
Može lagano prekrivati Th kralješnicu.
Kroz aortalni hijatus prolazi u abdomen.

CT torakalne aorte
1- Ascendentna aorta
2- Descendentna aorta

Na ovom skenu ascendentna

aorta je anteriorno od lijevog glavnog

145
bronha. Desno graniči sa gornjom
šupljom venom. Descendentna aorta
nalazi se posteriorno uz Th kralješnicu.
Zbog datog kontrastnog sredstva aorta
se dobro prikazuje.

Ovaj sken napravljen je u

visini kupola ošita. U ovoj visini
aorta prolazi kroz aortalni otvor
na ošitu u abdomen. Na ovom
skenu vidi se da aorta prolazi
iznad tankih diafragmalnih krura
koji se nalaze između aorte i
jednjaka. Ostale strukture koje
prolaze kroz aortalni hijatus su
toliko male da se ne vide.

MR toraksa - aksijalni - Torakalna aorta

1- Ascendentna aorta
2- Descendentna aorta

Mjerenje je napravljeno u
visini lijeve pulmonalne arterije.
U ovoj visini ascendentna aorta
desno graniči sa gornjom šupljom
venom i lijevo sa glavnom
pulmonalnom arterijom.
Descendentna aorta je posteriorno.
Leži lijevo od Th kralješnice i
posteriorno od jednjaka i lijeve
pulmonalne arterije.

MR toraksa -koronarni - Torakalna aorta

146
 Na koronarnim presjecima
descendentna aorta je posteriorno.
Kroz toraks prolazi lijevo od Th
kralježnice. Ovaj MR koronarni
presjek napravljen je kroz sredinu
tijela. Arkus aorte nalazi se lijevo
od traheje i superiorno od lijevog
glavnog bronha i lijeve pulmonalne
arterije. Na ovoj snimci vidi se i dio
abdominalne aorte.

Koronarni rez kroz sredinu

pluća. Ascendentna aorta izlazi iz
lijevog ventrikla kroz aortalnu
valvulu. Leži između gornje šuplje
vene desno i pulmonalne arterije
lijevo. Katkada se mogu vidjeti
polazišta koronarnih arterija.

Angiografija torakalna aorte

1- Ascendentna aorta
2- Arkus aorte
3- Descendentna aorta

Kako bi se izbjegla superpozicija

147
struktura bolesnik se nalazi u
laganom kosom položaju.
Kontrastom su obojene:

- lijeva koronarna arterija

- trunkus brahiocefalikus
- lijeva zajednička karotidna
arterija
- lijeva arterija subklavija

Koronarne arterije
Koronarografija

Selektivna je angiografska
metoda koja se izvodi uvođenjem
katetera u lijevu i desnu koronarnu
arteriju.

Indikacija:
- otkrivanje stenoze ili okluzije
koronarnih arterija (pektoralna
angine i infarkt miokarda).

Brahiocefalički trunkus

Prva je od velikih grana luka aorte. Polazi iza srednjeg dijela manubrijuma
sternuma. Normalno je dug 4-5 cm. Ide desno od naprijed prema natrag. U visini
sternoklavikularnog zgloba dijeli se na desnu arteriju subklaviju i desnu zajedničku karotidnu
arteriju.

148
Angiografija arkusa aorte

Prva velika grana luka

aorte. Jasno je prikazano dijeljenje
brahiocefaličke arterije na desnu
arteriju subklaviju i desnu zajedničku
karotidnu arteriju.

Desna zajednička karotidna arterije

Grana je brahiocefaličkog trunkusa iz kojeg izlazi iza desnog sternoklavikularnog
zgloba. Ide od sternoklavikularnog zgloba do gornje granice tiroidne hrskavice. U toj visini
dijeli se na vanjsku i unutrašnju karotidnu arteriju.

Koronarni MR toraksa

149
Vidi se kako izlazi iz
brahiocefaličkog trunkusa i
ide u desni dio vrata. Lijeva
subklavija jedna se nazire.

Desna zajednička karotidna arterija

Angiografija luka aorte

Izlazi iz brahiocefalič
brahiocefaličkog trunkusa
i krvlju opskrbljuje desni dio vrata i glavu.

Desna arterija subklavija

Angiografija luka aorte

Grana je brahiocefaličkog
trunkusa koja opskrbljuje desnu ruku.

Lijeva zajednička karotidna arterija

150
 Druga je velika grana luka aorte. Izlazi nešto iza i lijevo od brahiocefaličkog trunkusa.
U lijevi dio vrata ulazi iza lijevog sternoklavikularnog zgloba i ide do gornje granice tiroidne
hrskavice. U toj visini dijeli se na unutrašnju i vanjsku karotidnu arteriju.

CT toraksa

Druga je velika grana luka

aorte. Krvlju opskrbljava lijevi dio
vrata i glave. Nalazi se između
brahiocefaličke arterije i lijeve
arterije subklavije. Obično je
lijevo od medijalne linije.

Koronarni MR toraksa

Na ovom presjeku ne vidi

se izlaz lijeve karotidne arterije
iz arkusa aorte. Arterija prolazi
kroz lijevi dio vrata.

Lijeva arterija subklavija

Polazi iz arkusa aorte posteriorno od lijeve zajedničke karotidne arterije. Ide prema
gore i posteriorno. Napušta vrat iza lijevog sternoklavikularnog zgloba. Prema odnosu sa m.
skalenusom dijeli se u tri segmenta:

1.Prvi segment je dio od polazišta do medijalne strane skalenusa u tom dijelu

polazište je vertebralne arterije, tireocervikalnog trunkusa i unutrašnje torakalne arterije,

2.Drugi segment leži iza m. skalenusa i daje samo kostocervikalni trunkus,

151
3.Treći segment je dio od lateralnog ruba m. skalenusa anteriora do lateralnog ruba prvog
rebra. Taj dio arterije obično nema ogranaka.

Na lateralnoj granici prvog rebra lijeva arterija subklavija postaje arterija aksilaris..

Lijeva arterija subklavija – CT toraksa

Lijeva arterija subklavija

opskrbljuje krvlju lijevi gornji
ekstremitet. Zadnja je velika grana
luka aorte. Nalazi se posteriorno od
lijeve zajedničke karotidne arterije.
Okružena je plućima. S medijalne
strane nalazi se jednjak.

Lijeva arterija subklavija – aksijalni MR toraksa

Lijeva arterija subklavija leži

lijevo od medijalne linije. Medijalno
graniči sa jednjakom a lateralno sa
plućnim tkivom. Signal je crn.

152
 Trunkus pulmonalne arterije

Pulmonalni trunkus izlazi iz desnog ventrikla na mjestu pulmonalne valvule.

Nalazi se anteriorno i lijevo od aorte. Završava anteriorno od lijevog glavnog bronha dijeleći
se u desnu i lijevu plućnu arteriju.

Gornja šuplja vena – CT toraksa

Pulmonalni trunkus nalazi

se nešto anteriornije i lijevo od
ascendentne aorte.Iz lijevog ventrikla
izlazi na mjestu pulmonalne valvule.
Ide prema gore i straga gdje se dijeli
na lijevu i desnu pulmonalnu arteriju.
Lijeva pulmonalna arterija je superiornija
od desne. Na ovom skenu vidi se
pulmonalni trunkus i desna pulmonalna
arterija.

Gornja šuplja vena – aksijalni MR toraksa

Pulmonalni trunkus izlazi iz

desnog ventrikla na mjestu pulmonalne
valvule. Nalazi se anteriorno i lijevo od
ascendentne aorte. U ovoj visini iz
pulmonalnog trunkusa izlazi lijeva
pulmonalna arterija. Kao i sve druge žile
i pulmonalna arterija ima crni signal.

153
Gornja šuplja vena – koronarni MR toraksa

Na ovoj slici vidi se kako se

pulmonalni trunkus počima dijeliti
na lijevu i desnu pulmonalnu arteriju.
Nalazi se lijevo od ascendentne aorte.

Gornja šuplja vena – koronarna MR angiografija

Glavna pulmonalna arterija

smještena je lijevo od ascendentne
aorte. Izlazi iz desnog ventrikla. Na
ovoj slici vidi se točno na mjestu
dijeljenja u desnu i lijevu plućnu
arteriju.

154
 Lijeva pulmonalna arterija

Izlazi iz pulmonalnog trunkusa anteriorno od lijevog glavnog bronha i ispod luka

aorte. Ide preko lijevog glavnog bronha. Preko korjena lijevog plućnog krila dijeli se u
segmentalne arterije. Segmentalne arterije slijede bronhe.

Najveća je žila lijevog hilusa.

Vodi neoksegeniranu krv iz srca u
lijevo plućno krilo. Ide iz pulmonalnog
trunkusa preko lijevog glavnog bronha.
Dijeli se u lobarne i segmentalne grane.
U 95% bolesnika lijevi hilus veći je od
desnog.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci nije

jasno prikazana. Najlakše je locirati
prema lijevom glavnom bronhu (mala
okrugla lucentna sjena u centru pluća
na bazi traheje).
Lijeva pulmonalna arterija prije nego
li uđe u pluća prolazi preko lijevog
glavnog bronha.

Lijeva pulmonalna arterija

155
 Lijeva pulmonalna arterija je
mekotkivna sjena koja ide preko lijevog
glavnog bronha. To je najveća žila lijevog
hilusa koji je u pravilu veći od desnog.

Lijeva pulmonalna arterija – CT toraksa

Lijeva plućna arterija grana je

pulmonalnog trunkusa i ide preko
lijevog glavnog bronha. Postavljena je
više od desne plućne arterije tako da se
prikazuje na višim skenovima.

Lijeva pulmonalna arterija – aksijalni MR toraksa

Grana je pulmonalnog trunkusa

i prolazi preko lijevog glavnog bronha.
Pošto je viša položena od desne plućme
arterije vidimo je na višim snimkama.

156
Lijeva pulmonalna arterija – koronarni MR toraksa

Na koronarnom presjeku vidi se

iznad lijevog glavnog bronha. Između
luka aorte i lijeve plućne arterije vidi se
mali svjetli signal.

Lijeva pulmonalna arterija – selektivna angiografija

U arteriju se dolazi preko

vene, desnog atrija, desnog ventrikula
i pulmonalnog trunkusa. Lijeva plućna
arterija locirana je iznad lijevog glavnog
bronha. Pretraga se radi u bolesnika sa
plućnom embolijom.

157
Desna pulmonalna arterija

Izlazi iz pulmonalnog trunkusa koji se dijeli anteriorno od lijevog glavnog bronha.

Ima horizontalni smjer i ostaje anteriorno od glavnog i intermedijalnog bronha.
U hilusu desnog plućnog krila dijeli se u lobarne arterije.

Desna plućna arterija vodi

neoksigeniranu krv iz desnog ventrikla
u desno plućno krilo. Najveća je krvna
žila desnog hilusa. Dijeli se u lobarne
i segmentalne arterije. Nalazi se u
srednjoj trećini plućnog krila. Niže je
smještena od lijeve.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci može

se vidjeti anteriorno od lijevog glavnog
bronha (mala lucentna zona u centru
pluća). Ima izgled ovalne mekotkivne
sjene dužine 2-3 cm. Njezine granice ne
moraju se uvijek vidjeti. Desna
pulmonalna arterija anteriorno je od
lijevog bronha.

158
Desna pulmonalna arterija

Desna plućna arterija je mekotkivna

sjena u desnom hilusu. Dijeli se u lobarne i
segmentalne arterije. Desni hilus u pravilu
je manji od lijevog.

Desna pulmonalna arterija – CT toraksa

Grana je pulmonalnog
trunkusa. Ima horizontalni smjer.
Prolazi anteriorno od kralješnice i
intermedijalnog bronha. Nalazi se
posteriorno od ascendentne aorte
i gornje šuplje vene.

159
Desna pulmonalna arterija – aksijalni MR toraksa

Desna plućna arterija koja

izlazi iz pulmonalnog trunkusa ima
transverzalni smjer u desno. Prolazi
anteriorno od lijevog glavnog bronha
i desnog intermedijalnog bronha.
Nalazi se posteriorno od aorte i donje
šuplje vene.

Desna pulmonalna arterija – koronarni MR toraksa

Desna plućna arterija ima

transverzalni smjer koji se jasno
vidi na koronarnim presjecima.
U većini slučajeva vidljiv je cijeli
tijek arterije.

Desna pulmonalna arterija – selektivna angiografija

160
 I ova pretraga pokazuje
horizontalni tijek desne pulmonalne
arterije.

Brahiocefaličke vene

Desna Brahiocefalička vena

Počima lijevo od sternoklaviklularnog zgloba spajanjem lijeve unutrašnje jugularne
vene i lijeve vene subklavije. Uz to prima internu torakalnu venu, vertebralnu venu i donju
tiroidnu venu s lijeve strane. U nju se ulijeva lijevi limfatički torakalni duktus.
Brahiocefalička vena ide prema dole i desno, anteriorno od velikih grana luka aorte i
posteriorno od manubrijuma sternuma. Spaja se iza desnog sternalnog ruba i hrskavice prvog
rebra sa desnom brahiocefaličkom venom u gornju šuplju venu.
Usmjerena je prema dolje posteriorno od manubrijuma i lateralno od brahiocefaličke arterije.
Zajedno sa lijevom brahiocefaličkom venom posteriorno od desne sternalne granice i
hrskavice prvog rebra tvori gornju šuplju venu.

Desna brahiocefalička vena – CT toraksa

Desna brahiocefalička
vena dovodi krv iz desnog gornjeg
ekstremiteta i vrata u gornju šuplju
venu.

161
Lijeva brahiocefalička vena

Započima ispod desnog sternoklavikularnog zgloba spajanjem desne unutrašnje

jugularne vene i desne vene subklavije. Uz to prima internu torakalnu venu, vertebralnu
venu i donju tiroidnu venu. U nju se ulijeva desni limfatički duktus.

Lijeva brahiocefalička vena – CT toraksa

Lijeva brahiocefalička
vena nalazi se odmah iza sternuma
i anteriorno od grane luka aorte.
Lijeva brahiocefalička vena spaja
se sa desnom u gornju šuplju venu.

Gornja šuplja vena

Gornja šuplja vena nastaje spajanjem desne i lijeve brahiocefaličke vene ispod
hrskavice prvog rebra desno. Prolazi ispod ascendentne aorte u desno. Vena azigos, nakon što
prođe preko desnog pluća drenira se u superiorni dio gornje šuplje vene.
Završava u gornji dio desnog atrija.

Na PA snimci desna granica

gornje šupje vene daje mekotkivnu
sjenu uz desnu granici Th kralješnice.
Medijalna granica ne može se

162
izdiferencirati iz medijastinalnih
mekotkivnih sjena.

Postranična snimka

Na profilnoj snimci vidi se

kao vertikalna mekotkivna sjena koja
je smještena anteriorno od traheje. U
desni atri ulazi tik iznad karine.

Uslijed superpozicije plučnog tkiva

anteriorna sjena gornje šuplje vene
ne mora se dobro vidjeti.

Gornja šuplja vena – CT toraksa IV

Gornja šuplja vena nastaje

spajanjem dviju brahiocefaličkih
vena. Vodi venoznu krv iz gornjeg
dijela tijela u desni atrij. Na ovom
skenu uz gornju šuplju venu vidljiva
je i lijeva brahiocefalička vena.
Desna lateralna granica gornje šupllje
vene čini gornju desnu lateralnu granicu
medijastinuma.

Gornja šuplja vena – CT toraksa V

163
 U srce dolazi desno uz
medijalnu liniju. Lateralna granica
čini desnu granicu medijastinuma.
U visini karine ona je anteriorno
od desnog glavnog bronha.

Gornja šuplja vena – koronarni MR toraksa

Gornja šuplja
šuplja vena započ
započima
na mjestu spajanja brahiocefaličkih
vena i završava u desnom atriju.
Desni zid medijastinuma tvori
lateralna granica donje šuplje vene.
Unutar vene vide se artefakti protoka.
Njena medijalna granica graniči sa
ascendentnom aortom.

Rendgenska
anatomija stijenke
toraksa
164
 Dojka

Dojka je kožna žlijeda koja

se nalazi na prednjem dijelu toraksa.
Građena je od žljezdanog tkiva koje
producira mlijeko i masnog tkiva.
Fibrozni suspenzorni ligamenti
pridržavaju žlijezdano tkivo uz kožu
i fasciju koja prekriva m. pektoralis
major.
15-20 lobulusa žlijezdanog
tkiva raporećeni su u dojci poput
kotača. Svaki lobulus spojen je na
mljekovodni kanal koji se drenira
u mamili. Superiornolateralni dio
dojke širi se u aksilu i naziva se

165
«aksilarnim repom».

U žena, na PA snimci,
mekotkivna sjena dojki projecira se
iznad lateralnog dijela torakalne
stijenke. Dio dojke koji se superponira
iznad baze pluća ima izgled nejasno
pojačanog intenziteta mekog tkiva. Rep
dojke koji se normalno širi u aksilu po
denzitetu nemože se razlikovati od
ostalih djelova mekih česti torakalnog
zida.

U žena, na postraničnoj snimci,

dojke se prekrivaju tvoreći anteriorno
smještenu sjenu mekih česti. Ova snimka
onemogućava detaljniju analizu parenhima
dojki.

166
 Mamografija

Mamografija je najbolja tehnika

za prikaz parenhima dojke.

CT toraksa - dojka

Na CT skenu, ženska dojka sastoji

se od denziteta masnog tkiva i mekog tkiva.
Mada se patologija dojke može vidjeti na
CT skenovima, mamografija je najbolja
metoda u evaluaciji patoloških promjena.
CT je od koristi za točnu lokalizaciju
pojedinih promjena pri biopsiji.

167
 MR toraksa - aksijalni presjek

Normalno tkivo dojke građeno

je iz žljezdanog i vezivnog tkiva koje
je okruženo mašću.
Na MR pregledu
prevalira mast koja ima bijeli signal.
Uloga MR u ispitaivanju patologije
dojke još uvijek se istražuje.

UZ Dojke

UZ ima mogućnost razlikovanja

struktura mekog tkiva dojki.
U premenstrualnoj dojci prikazuju se:
1. subkutana mast
2. fibroglandularno tkivo
3. mljekovodni kanali
4. retromamilarni proctor
5. mišićna podloga
6. rebra.

Mičićni dio stijenke toraksa

M. Supraspinatus

M supraspinatus je rotator ramena.

Polazi iz supraspinatne jame skapule i hvata
se za veliki tuberkul humerusa. Abduktor je
ramena.

168
MR toraksa - koronarni presjek

Na ovom presjeku dobro se vidi

odnos M. supraspinatusa sa spinom
skapule. Mišić je siv i lako se razlikuje
od kosti koja je u ovom presjeku crna.
M. Infraspinatus

Ovaj mišić je jedan od rotatora

ramena. Polazi iz infraspinatne jame
skapule i hvata se ua veliki tuberkul
humerusa. Njegova tetiva nalazi se uz
samu kapsulu glenohumeralnog zgloba.
Rotira humerus lateralno i stabilizira
rame držeći glavu humerusa u glenoidnoj
čašici.
CT toraksa

Pošto pri skeniranju bolesnik

drži ruke iznad glave i na taj način
rotira skapule na CT skenovima projecira
se inferiorno i lateralno od spine skapule.
Ovakav položaj ruku smanjuje artefakte
pri skeniranju.

M. Subskapularis

M. subskapularis je jedan od
rotatora ramena. Polazi iz subskapularne
jame na skapuli. Hvata se za mali

169
tuberkulum humerusa. Medijalni je
rotator hgumerusa i drži humerus u
glenoidalnoj čašici.

CT toraksa

Ovaj prostrani mičić polazi sa

kostalne površine skapule.

MR toraksa - koronarni presjek

Za MR prikaz odnosa
m. subskapularisa sa drugim mišićima
ramena najoptimalnija je koronarna
projekcija. Na ovom presjeku dobro se
vidi odnos mišića i skapule.

M. Latisimus dorsi
Latisimus dorzi je široki, trokutasto oblikovani mišić koji prekriva gornju polovinu leđa.
Polazi sa spinoznog nastavaka Th6 do Th12 kralješka, donja tri rebra, lumbalne fascije i
posteriornog dijela ilijačne kriste. Hvata se za nabor bicepsa na glavi humerusa. Prije

170
 insercije tetiva latisimusa dorzi prekriva donji dio m. teresa minora. On je ekstenzor,
aduktor i medijalni rotator humerusa.

CT toraksa

Na ovom skenu latisimus dorzi

poput tankog plašta prekriva lateralni i
stražnji dio toraksa.

M. Pectoralis major
M. pectoralis major počima
na medijalnoj polovini klavikule,
sternuma, gornjih šest rebara i
aponeuroze abdominalnog m
obliquesa externusa. Hvata se za
lateralni dio nabora bicepsa na
humerusu. On je aduktor i medijalni
rotator humerusa, fleksor ramena te
akcesorni respiratorni mišić.
CT toraksa

Leži anteriorno ipod kože i

potkožne masti u aksili. Sa tankom
linijom masti odjeljen je od m.
pectoralis minora..

MR toraksa - aksijalni presjek

Na aksijalnom MR presjeku
ovaj anteriorni mišić stijenke toraksa
je siv.

171
M. Pectoralis minor

M. pektoralis minor počima na

gornjem rubu 3, 4 i 5 rebra. Hvata se
na korakoidni nastavak skapule.
Njegovo hvatište za korakoidni
nastavak pravi luk kroz koji živci
prolaze u ruku. Vrši depresiju skapule
i sudjeluje kao akcesorni mišić u
respiraciji.

CT toraksa

Na CT skenu leži ispod m.

pektoralisa majora. Lateralno nalazi
se anteriorno od aksilarne masti i snopa
živaca.

MR toraksa - aksijalni presjek

Na aksijalnom MR presjeku ovaj

mali mišić nalazi se anteriorno od živaca
i krvnih žila u aksili. Na MR presjecima
je siv.

172
 Duboki mišići stražnje stijenke
toraksa

Postoje tri sloja dubokih mišića leđa.

I. U gornjem sloju nalaze se:

1. M splennius capitis
2. M splenius cervicis

Rotiraju i savijaju vrat te drže glavu posteriorno.

M splennius capitis M splenius cervicis

173
II. U intermedijalnom sloju nalaze se erektori kralješnice:

1. M. Ileocostalis - sa ilijakalne kriste na rebra

2. M. longisimus - svitak između transverzalnih nastavaka
3. M. Spinalis - svitak između spinoznih nastavaka

Ekstendiraju kralješnicu i kontrolirju fleksiju

M. Ileocostalis M. Longisimus M. Spinalis

III U dubokom sloju nalaze se:

1. M. semispinalis
2. M. multifidus
3. M. rotatores
4.M. interspinalis
5.M. intertarnsversarii

Rotiraju kralješnicu i pomažu lateralnom savijanju. U većine bolesnika ne mogu se odvojiti

jedan od drugoga. U nekih bolesnika postoji tanki sloj masti koji omogućava razdvajanje.

CT toraksa
Mišići leđa sastoje se od
mišića kralješnice koji pomažu
držanju kralježnice i njeno pokretanje.
Uslijed manjka masne naslage između
mišića, na CT skenovima, najčešće se
ne mogu razdvojiti. U većini slučajeva,

174
zbog nedostatka masti između mišića,
njihova diferencijacija na CT
skenovima je nemoguća.

Neurovaskularni snop

Neurovaskularni snop ne predstavlja anatomsku strukturu već termin koji označava

skup brahiocefaličkog pleksusa te arterije i vene subklavije/aksilaris koji se vide na
aksijalnom skenu. Na aksijalnim skenovima, ove strukture, nemoraju se uvijek razlikovati.
Intravenozno davanje kontrastnog sredstva pripomaže u diferencijaciji krvnih žila.

CT toraksa – Neurovaskularni snop

Aksilarni neurovaskularni
snop građen je od živaca iz brahijalnog
pleksusa te arterija, vena i limfnih žila
za ruku. Sve ove strukture u aksili nalaze
se zajedno u ovojnici, okruženi mašću.
Njihova pojedinačna diferencijacija
najčešće je nemoguća. U bolusu dato
kontrastno sredstvo pomaže u
diferencijaciji vena i arterija.
Mast koja
okružuje neurovaskularni snop na CT
skenovima je crna.

175
 Ošit
Ošit je velika muskulotendinozna pregrada između torakalne i abdominalne šupljine.
Sastavljen je od mišićnih djelova koji polaze sa ksifoidnog nastavka, donjih šest rebara
i gornjih lumbalnih kralješaka, te centralnog tendinoznog dijela na koji se mišići hvataju.
Na ošitima postoje tri otvora:

1. otvor za donju šuplju venu

2. hijatus za jednjak

3. hijatus za aortu

Glavni je respiracijski mišić. Tijekom inspiracije kontrahira se i spušta, što, uslijed

smanjenjem intertorakalnog tlaka, dovodi do povećanja volumena toraksa i ulaska zraka u
pluća. Ovaj proces ujednom i pomaže povratku krvi u srce. Tijekom ekspiracije ošit se
otpušta, smanjuje se volumen torakalne šupljine i izbacuje zrak iz pluća.

Ošit se prikazuje kao dvije

glatke zakrivljene mekotkivne sjene
koje u visini korpusa Th 10-11
kralješka idu od medijalno prema
lateralno. Položaj ovisi o stupnju
inspiracije. Desni ošit obićno je nešto
više postavljen. Najviša točka naziva
se kupolom ošita koja se zbog prisustva
zraka jasno prikazuje.

176
1 .lijevi ošit
2. forniks želuca
3. desni ošit

Na postraničnoj snimci desni i

lijevi ošit se superponiraju. Zrak u
forniksu želuca pomaže u određivanju
konture lijevog ošita. Srčani ventrikli
prekrivaju sjenu prednjeg dijela lijevog
ošita.

Ošiti – CT toraksa

Kupola ošita vidi se kao

prostrana mekotkivna sjena. Desni
ošit više je postavljen tako da se
pri skeniranju prvi prikazuje. Pošto
su istog denziteta teško je razlikovati
tanki ošit od gornjeg dijela jetre

Ošiti – MR koronarni presjek

177
 Tanki tendinomuskularni
ošit najoptimalnije se prikazuje na
koronarnom presjeku. U ovom
presjeku najbolje se prikazuje
odnos sa plućima, pleurom i
abdominalnim strukturama.
Na drugim presjecima ošite je često
teško odrediti.

Koštani dio stijenke toraksa

Klavikula
Klavikula je kost oblikovana poput slova «S».

Medijalno artikulira sa manubrijumom sternuma a lateralno sa akromijalnoim nastavkom

skapule.
Na klavikulu se hvata pet mišić
1.M. deltoideus
2.M. pectoralis major
3.M. sternokleidomastoideus
4.M. Trapezius
5.M subclavius
Između korakoidnog nastavka sakpule i klavikule razapet je korakoklavikularni ligament.

178
 Na većini snimaka prikazuje
se čitava klavikula. Uslijed namještaja
bolesnika ponekad se ne prikazuju
lateralni djelovi klavikula. Sbog svog
zakrivljenog oblika klavikule se
simetrično prikazuju samo u bolesnika
koji pri snimanju nisu rotirani.
Asimetrija klavikula ukazuje na kosu
projekciju. Uslijed superpozicije sa
medijastinumom i kralješnicom ponekad
je teško analizirati medijalni dio klavikule.
Srednji dio klavikule prikazuje se preko
plućnog parenhima.

Klavikula – CT toraksa
Na ovom skenu prikazanaje
medijalna artikulacija klavikule sa
manubrijumom sternuma. Nalazi se
anteriorno i imponira kao vrh slike.
Pošto ima zakrivljeni oblik na skenu
se prikazuje samo taj dio.

Rebra

Rebra su tanke elongirane kosti na čijem

prednjem dijelu se nalazi hrskavični dio. Zavijena
su i usmjerena prema kaudalno. Postoji 12 pari
rebara. Na glavici rebra nalaze se dvije fasete za
artikulaciju sa korpusima vertebralnih kralješaka.
Tuberkulum rebra artikulira sa transverzalnim
nastavkom kralješka. Na donjem dijelu rebra
nalazi se urez u kojem se nalzi interkostalne
krvne žile i živci.

179
PA snimka

1. Anteriorni dio I rebra L

2. Posteriorni dio VI rebra L
3. Kostalni ugao VI rebra L
4. Anteriorni dio VI rebra L
5. Posteriorni dio XII rebra D

Pošto su na PA snimci toraksa

anteriorni djelovi rebra bliže filmu
njihova sjena je manje uvećana i njihova
sjena je oštrija. Koštani dio spaja se
anteriorno sa hrskavicom koja na snimci
nije vidljiva.
U posteriornom dijelu sjene I i II rebra se prekrivaju sa transverzalnim nastavkom Th I
kralješka. Na kvalitetnoj snimci ove strukture se mogu razdvojiti.
Posteriorni dio rebara započima sa kosgtovertebralnim zglobom i nastavljaju se
kostalnim kutem. Na PA snimci posteriorni dio većine rebara ima horizontalni tijek.

Postranična snimka
1. Anteriorni dio rebra
2. Posteriorni dio rebra
Na postraničnoj snimci lijeva i desna rebra
se superponiraju. Lateralni i prednji dio rebara
leže iznad pluća i koso su usmjerena prema
kaudalno.Stražnji dio rebara projecira se iza
Th kralježnice. Na konvencionalnoj postraničnoj
snimci pri kojoj se lijeva strana nalazi bliže filmu,
zbog divergencije rtg zraka, sjene lijevih rebara
su oštrije.

Rebra AP snimka Th kralješnice

1.Posteriorni dio II rebara L

2.Posteriorni dio XII rebara D

180
Na AP snimci Th kralježnice
prikazuju se posteriorni dijelovi rebara.
Zbog kolimacije rendgenskog snopa
lateralni dio rebara se neprikazuje.
Anteriorni hrskavični dio koji artikulira
sa sternumom se neprikazuje. Vide se
jedino u slučaju kada postoji odlaganje
vapna što se događa samo u starijih
bolesnika.

Postranična snimka Th kralješnice

1. Posteriorni dio X rebra

2. Anteriorni dio III rebara

Na postraničnoj snimci Th
kralješnice rebra se u pravilu dobro
ne prikazuju. Uslijed sužavanja rtg
snopa na snimci je prikazan samo
dio rebara.

Rebra – CT toraksa

Zbog kosog položaja na skenu se

prikazuje samo dio pojedinih rebara.
Jednom se vidi artikulacija rebra s oba
kralješka i transverzalnim nastavkom
Kadkada se može prikazati spoj sa
hrskavičnim dijelom.

Za evaluaciju

181
rebara koristi se CT tehnika koštanog
prozora.
Rebra - MR toraksa - aksijalni

Korteks rebra na MR pregledu

producira mali signal i prikazuje se kao
tanka crna linija. Moždina kosti koja
sadrži mast ima svjetli signal. Na
aksijalnim prerezima prikazuju se
samo djelovi rebara.

MR toraksa - koronarni

Na koronarnim MR presjecima
rebra se jasno ne prikazuju. Na presjeku
se prikazuje samo mali dio rebra. Ovaj
presjek koristan je za analizu odnosa
rebara sa pleurom i plućima. Treba imati
na umu da samo moždina rebra daje signal.

182
 Sternum

Sternum je ravna kost koja se

sastoji od tri dijela:

1. manubrijuma

2. tijela

3. ksifoidnog nastavka

Manubrium artikulira sa klavikulom i prvim rebrom. Između manubrijuma i tijelom

sternuma nalazi se fibrokartilaginoza. Tijelo sternuma artikulira sa sa hrskavičnim dijelom 2-7
rebra. Ksifoidni nastavak je hrskavićni dio sternuma koji kompletno osificira tek u 40. godini
života. Artikulira sa hrskavicom 7. i često 8 rebra.
Na sternum se hvataju:

1. M. pectorlais major

2. M. sternokleidomastoideus

3. M. sternohioideus

183
4. M. sternotiroideus
5. M. transversus toracis
6. Ošit
Sternum - PA snimka
Na PA snimci toraksa konture
sternuma prekrivene su Th kralješnicom
i strukturama u medijastinumu. Na
snimci prikazan je približan položaj
sternuma.

Sternum – Postranična snimka

Na postraničnoj snimci sternum

je umjereno konveksan. Zbog superpozicije
okolnog tkiva točne vanjske granice kosti
često je teško odrediti.

Sternumu djeteta - Postranična snimka toraksa

1. manubrijum sternuma
2. korpus sternuma

U novorođenčati i djece

184
sternum nije u cijelosti osificiran.
Osifikacijski centri u manubrijumu
i korpusu sternuma imaju izgled
slobodnih kostiju koji su povezani
hrskavicom koja na snimci nije
vidljiva. Ksifoidni nastavak ostaje
hrskavičnim sve do odrasle dobi.

Sternum - CT toraksa
Manubrijum, najgornji dio
sternuma, artikulira sa klavikulama
sa jakom sinhodrozom. CT, rađen u
koštanom prozoru, predstavlja
idealnu pretragu za analizu sternuma.

Th kralješnica

Postoji 12 Th kralješaka koji

artikuliraju sa 12 pari rebara od kojih
10 artikulira direktno ili indirektno sa
sternumom i zajedno tvore rigidni dio
torakalnog zida.
Kralješak se sastoji od korpusa i
vertebralnog luka koji okružuju i štite
leđnu moždinu. Arkus se sastoji od
bilateralnih pedikla i lamina koje se
posteriorno spajaju i tvore spinozni
nastavak. Lateralno iz lamina izlaze
transverzalni nastavci.

185
Th kralješnica - PA snimka toraksa

1 .Th 2
2. Th 12

Na kvalitetnoj snimci toraksa

vide se korpusi svih XII Th kralješaka,
pa čak i oni koji se superponiraju sa
srcem.
Također se mogu vidjeti lukovi
i spinozni nastavci u svim visinama.
Transverzalni nastavci idu lateralno i
artikuliraju s rebrima.

Th kralješnica - Postranična snimka

1. Th 4
2. Th 12

Na postraničnoj snimci, zbog

superpozicije sa ramenima, gornji dio
Th kralježnice se ne prikazuje. Korpusi
ostalih kralješaka se prikazuju u
laganom kifotičnom položaju. U ovoj
projekciji transverzalni nastavci
superponiraju se sa korpusima kralješka.
Rebra u pravilu prekrivaju lukove i
veliki dio spinoznog nastavka.
Radiolucentno podrućje između korpusa
kralješka predstavlja intervertebralni disk
koji je hrskavičan te se neprikazuje na
snimci.

186
AP snimka Th kralješnice
1. korpus Th12
2. luk Th 6
3. spinozni nastavak Th 7
4. transverzalni nastavak Th 7 L
5. Intervertebralni disk

Na AP snimci Th kralješnica prikazuju se

sve strukture ktalješka. Lukovi i spinozni nastavci
vide se u svim visinama. Lukovi se vide kao
okrugle sjene uz gornji lateralni rub korpusa.
Spinozni nastavci vide se kao uzdužna koštana
sjena koja se superponira na srednji dio korpusa
kralješka. U donjem dijelu Th kralježnice
spinozni nastavci superponiraju se iznad
intravertebralnih diskova. Rebra artikuliraju
lateralno sa transverzalnim nastavcima i korpusima
kralješka.Intervertebralni disk koji je građen od
hrskavice ne vidi se na snimci. Leđna moždina
i živci također se neprikazuju.

Postranična snimka Th kralješnice

1. korpus Th 6 i 7 kralješka
2. luk Th 10
3. gornji artikularni nastavak Th 11
4. donji artikularni nastavak Th 10
5. intervertebralni disk.

Pri snimanju Th kralješnice koristi

se suženi rendgenski snop.U pravilu gornji
dio kralješnice, zbog superpozicije ramena
se ne prikazuje. Korpusi kralješka imaju
izgled pravokutnika i povečavaju se prema
kaudalno. U ovoj projekciji lukovi se
superponiraju. Svaki korpus kralješka ima
gornji i donji artikularni nastavak. Donji
artikularni nastavak gornjeg kraljška
artikulira sa gornjim artikularnim nastavkom
donjeg kralješka. Intervertebralni disk, koji je
hrskavica, ne vide se na snimci.

187
Th kralješnica - CT toraksa

1. korpus kralješka

2. transverzalni nastavak

3. spinozni nastavak

Sve promjene vidljive na

aksijalnim skenovima mogu se
rekonstrukcijom prikazati u
sagitalnim projekcijama.

Th kralješnica - MR - aksijalni presjek

Na MR presjecima kortikalis
korpusa kralješka je crne, dok moždina
kralješka ima svjetli signal. Ovim
pregledom ne prikazuju se male koštane
strukture kralješka, međutim, prikazuju
se promjene u moždini kosti.

188
Th kralješnica - MR – koronarni presjek
1. Th 4

2. Th 12

Na koronarnim presjecima
prikazuju se intervertebralni diskovi.
I u ovim presjecima kortikalis je crn
a moždina kralješka bijela.

189
Rendgenska
anatomija
abdomena

Rendgenska anatomija jednjaka

Jednjak

190
 Jednjak je muskularna cijev dužine 25 cm.
Započima u vratu u visini krikoidne hrskavice kao
nastavak orofarinksa. U gornjem medijastinumu
leži u medijalnoj liniji posteriorno od traheje i
anteriorno od korpusa kralješaka. Arkus aorte leži
lijevo od jednjaka.
U donjoj torakalnoj šupljini ide
anteriorno i lijevo. Toraks napušta u visini korpusa
Th X kralješka prolazeći kroz ezofagealni hijatus na
ošitu. Tri centimetra nakon prolaza kroz ošit završava
na kardiji.

Na jednjaku postoje 4 fiziološka utisnuća:

1.Krikoidne hrskavice
2.Luka aorte
3.Lijevoga glavnog bronha
4.Pri prolasku jednjaka kroz ošit

- Vene gornje trećine dreniraju se u gornju šuplju venu,

- Vene srednje trećine dreniraju se u gornju šuplju venu i venu azigos
- Vene donjeg dijela u portalnu venu

Jednjak se pregledava dijaskopski

prateći kontrastni zalogaj kojeg bolesnik
guta. Kao kontrastni zalogaj koristi se
pasta barijevog sulfata. U toraksu jednjak
se nalazi posteriorno. Smješten je lijevo
od kralješnice. U normalnim uvjetima je
kolabiran. Distendira se pri prolazu hrane
(i kontrastnog zalogaja). Na dijaskopskom
pregledu vide se fiziološke stenoze u visini
arkusa aorte, lijevog bronka i na mjestu
prolaza kroz ezofagealni hijatus.

191
 Na CT skenu jednjak ima
denzitet mekog tkiva. Na CT presjeku
kroz manubrium sternuma jednjak se
nalazi posteriorno i lijevo od traheje i
anteriorno od kralješnice. U normalnim
uvjtima izgledom je malen, međutim,
pri prolazu hrane se distendira. Unutar
jednjaka mogu se vidjeti male količine
zraka.

Na CT presjeku kroz hiluse

jednjak se nalazi:

1.lijevo od kralješnice
2.anteriorno od descendentne aorte
3.posteriorno od desne plućne arterije

Na CT presjeku u visini
Th 10 kralješka jednjaku prolazi
kroz ezofagealni hiatus u abdomen.
Uz jednjak kroz ezofagealni hiatus
prolaze lijeve gastrične krvne žile i
nervus vagus. Oni su premaleni tako
da se na CT skenu ne vide.
Gastroezofagealni spoj nalazi se
nešto ispod ovog mjesta. U jednjaku
se vidi manja nakupina zraka.

192
 Strukture medijastinuma bolje se
diferenciraju u „prozoru za medijastinum“.
Na presjecima napravljenim u „prozoru za
pluća“ jednjak se slabo diferencira od
ostalih struktura medijastinuma. Dobro se
prikazuje samo kada se u njemu nalazi zrak.

Želudac

Želudac je dilatirana „vreća“

gastrointestinalnog trakta. Proteže se
od jednjaka do duodenuma. Funkcionira
kao rezervar hrane i tekućine. U probavi
sudjeluje lučenjem kiseline i encima.
Smješten je u gornjem abdomenu ispod
lijeve kupole ošita i proteže se do
umbilikalne regije.
Dijeli se u pet djelova:

1.Kardija
2.Fundus
3.Tijelo
4.Antrum
5.Pilorus

Kardija odgovara djelu želuca koji se nastavlja iz jednjaka. Gastroezofagealni sfinkter

nema zadebljanog mišićnog sloja te nije anatomski sfinkter. On je fiziološki sfinkter koji
prevenira refluks želučanog sadržaja u jednjak. Fundus želuca leži lijevo od kardije ispod
kupole lijevog ošita. U bolesnika u stoječem položaju fundus je u pravilu ispunjen zrakom
Tijelo želuca proteže se od kardije do angularne incisure, udubljenja koje se nalazi na maloj
krivini želuca.
Tijelo želuca nastavlja se antrumom koji se proteže od incisure angularis do pilorusa
Pilorus je najuži dio želuca. U njemu se nalazi cirkularno zadebljanje mišića – pilorički
sfinkter, koji prevenira refluks duodenalnog sadržaja u želudac. Nalazi se u visini korpusa L1
kralješka. Mala krvina želuca proteže se od lijeve granice jednjaka do pilorusa u tvori gornju
granicu želuca
.

193
 Velika krivina želuca ide od desne strane distalnog jednjaka do piloričkog kanala i
tvori donju granicu želuca. Želudac je u cijelosti okružen peritoneumom koji se proteže od
velike do male krivine kao veliki i mali omentum. Mali omentum tvori zid omentalne burze
Veliki omentum ide na transverzalni kolon i djelom na tanko crijevo
.

Opskrbljen je krvlju preko

ogranaka celijačnog trunkusa. Lijeva
gastrična arterija je grana celijačnog
trunkusa a desna gastrična arterija
grana hepatalne arterije. Kratka gastrična
arterija i lijeva gastroepiploična arterija
grane su lijenalne arterije. Desna
gastroepiploična arterija grana je
gastroduodenalne arterije. Lijeva i desna
gastroepiploična arterija anastomoziraju
uzduž velike krivine. Venozna drenaža
odvija se preko lijenalne, portalne i gornje
mezenterične vene.

1.Gastroezofagealni spoj
2.Fundus
3.Tijelo
4.Pilorićki antrum
5.Pilorički kanal

U stojećem položaju bolesnika

zrak se nalazi u forniksu želuca dok je
kontrastno sredstvo u donjem dijelu
korpusa. Mali dio kontrastnog sredstva
nalazi se u jednjaku.

Mala krvina želuca proteže se

Mala krivina želuca
od desne granice jednjaka do pilorusa
i tvori gornju granicu želuca.

194
 Velika krivina želuca ide od
lijeve strane distalnog jednjaka do Velika krivina želuca

piloričkog kanala i tvori donju granicu

želuca.

1.tijelo želuca
2.antrum
3.pilorički kanal

Dijaskopija je od neprocjenjive
važnisti u procjeni peristaltike.
Peristaltički val vidi se kao cirkularni
prsten koji obuhvača stijenku želuca i
prati se do pilorusa.

Na ovom skenu fundus želuca

nalazi se anteriorno od slezene. Posteriorno
je od lateralnog dijela lijevog režnja jetre.
U pravilu se koristi per os dato kontrastno
crijevo kojim se lako razlikuje
gastrointestinalni trakt od ostalih struktura
.

U korpusu želuca nalazi se

per os uzeto kontrastno sredstvo.
Velika krivina je lateralno uz kolon
i slezenu. Mala krivina je medijalno

Želudac je smješten:
1. Anteriorno od slezene
2. Medijalno od lijenalne fleksure

195
3. Posteriorno od lateralnog dijela
lijevog režnja jetre.

1.tijelo želuca
2.antrum želuca

Na ovom skenu želudac se

prikazuje kao trostruka struktura.
Tijelo želuca koje sadrži kontrast,
tekućinu i zrak prelazi desno u antrum.
Želudac je anteriorno od pankreasa

1.tijelo želuca
2.antrum želuca

I na ovom CT presjeku
želudac izgleda poput dvostruke
strukture. Tijelo želuca ide prema
naprijed i desno i postaje antrum
želuca.

MR
Uslijed gibanja tijekom MR
mjerenja na aksijalnim presjecima
želudac je neoštar. Solidni i tekući
sadržaj imaju različite signale. Želudac
je okružen mašću.

196
- Želudac je anteriorno.

- Smješten je posteriorno uz lateralni

dio lijevog režnja jetre.
- Uslijed pomaka tijekom mjerenja
granice kolona su nejasne.

Fundus želuca u odnosu je sa

lijevim režnjom jetre i slezenom. Iznad
fundusa nalazi se ošit i srćani lijevi
ventrikl.
Fundus želuca u odnosu je sa
lijevim režnjom jetre i slezenom. Iznad
fundusa nalazi se ošit i srćani lijevi
ventrikl.

1.fundus želuca
2.tijelo želuca

Želudac je usmjeren od lijeva

u desno. Smješten je inferiorno od
lijevog režnja jetre. Nalazi se iznad
poprečnog kolona

Radiološka anatomija tankog crijeva

Tanko crijevo je dio probavnog trakta

koji spaja pilorus želuca sa cekumom.
Dijeli se u tri dijela
1.Dvanaesnik
2.Jejunum
3.Ileum

Arterijalna opskrba odvija se preko

gornje mezenterične arterije. Venozna
drenaža ide preko gornje mezenterične vene
koja se spaja sa lijenalnom venom i tvori
portalnu venu
.

197
Anatomija dvanaestnika

Duodenum je prvi dio tankog

crijeva. Oblikovan je poput slova „C“
i dužine je 25 cm. Okružuje glavu
pankreasa i spaja pilorus na želucu sa
jejunumom. Poput želuca proksimalna
2-3 cm duodenuma prekrivena su
peritoneumom. Ostali dio duodenuma
leži retroperitonealno
.
Duodenum se dijeli u 4 segmenta

- Prvi segment je bulbus koji je dužine

oko 5 cm i leži desno od L1 kralješka.
- Drugi dio je descendentni segment koji
je duk 8 cm i spušta se desno od korpusa
L1, 2 i 3 kralješka.

Smješten je anteriorno od hilusa desnog bubrega i usporedan je sa donjom šupljom

venom. Koledokus i glavni pankreatični vod uljevaju se u taj dio duodenuma. Treći dio je
transverzalni segment koji je dug 8-10 cm i ide preko korpusa L3 kralješka. Četvrti dio
ascendentni segment ide prema gore i lijevo i u visini korpusa L2 kralješka nastavlja se u
jejunum.

Spoj duodenuma i jejunuma pojačan je fibromuskularnim naborom peritoneuma

poznatim kao Treitzov ligament. Ide sa desnog diafragmalnog krusa i predstavlja proksimalno
hvatište crijevnog mezenterija.

198
 Proksimalna polovina duodenuma
opskrbljena je krvlju granama gastroduodenalne
arterije, grane hepatalne arterije koja polazi iz
celijačnog trunkusa.
Distalna polovina duodenuma
opskrbljena je granama gornje mezenterične
arterije. Venozna drenaža odvija se preko gornje
mezenterične vene.

Dvanaestnik

1. Bulbus duodenuma
2. Descendentni dio
3. Horizontalni dio
4. Ascendentni dio
5. Spoj duodenuma i jejunuma
(Treitzov ligament)

Diaskopije je metoda izbora za pralenje

peristaltike

1) Bulbus duodenuma oblikovan je poput

paprike.
2) Descendentni dio nalazi se uz desnu
stranu kralješnice.
3) Horizontalni dio ide preko korpusa
L3 kralješka.
4) Ascendentni dio ide uz lijevi rub kralješnice.
5) Spoj duodenuma i jejunuma vidi se u projekciji male krivine želuca.

CT

199
 U descendentnom dijelu
duodenuma nalazi se kontrast.
Nalazi se:
1.Posteriorno od antruma želuca
2.Medijalno od hepoatalne fleksure
3.Anteriorno od donje šuplje vene
4.Lateralno od portalne vene

Na ovom CT presjeku descendentni

dio duodenuma leži lateralno od glave
pankreasa. Kontrast u duodenumu
omogućava njegovo razlikovanje od glave
pankreasa i donje šuplje vene. Poput glave
pankreasa, ascendentnog kolona, bubrega i
donje šuplje vene i descendentni dio
duodenuma nalazi se retroperitonealno.

Anatomija jejunuma

Jejunum predstavlja srednji dio tankog crijeva. Proksimalno spojen je sa duodenumom

a distalno sa ileumom. Jejunum je spojen za stražnji abdominalni zid poput lepeze
oblikovaniim naborom peritoneuma koji se naziva mezenteri tankog crijeva. Mezenteri
počima lijevo u visini L2 kralješka i proteže se do desnog sakroilijakalnog zgloba. Jejunum je
uglavnom smješten u gornjem abdomenu.

200
 Sluznični nabori jejunuma
su kružni. Prema aboralno u tankom
crijevu nabori postaju sve niži.
U
završnom su ileumu uzdužnoga tijeka.

Limfni folikuli u završnom su

ileumu vrlo brojni udruženi u limfatične
ploče (Peyerove ploče).

Drugi dio tankog crijeva – jejunum,

započima na treitzovom ligamentu. Završava
u srednjem dijelu abdomena postupnim
prelazom u ileum. Vijuge jejunuma nalaze se
u lijevom gornjem abdomenu i srednjem
abdomenu.
Sluznica je karakterizirana
brojnim cirkularnim naborima. Mada je
mezenteriumom vezan uz stražnji abdominalni
zid jejunum je mobilan.

201
 Anatomija ileuma

Ileum je distalni dio tankog crijeva. Proksimalno je spojen sa jejunumom a distalno

završava na ileocekalnoj valvuli. Sa stražnjim abdominalnim zidom vezan je lepezastim
naborom peritoneuma – mezenteriumom. Smješten je u donjem abdomenu i zdjelici
Arterijalnu opskrbu čine grane gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža ide preko grana
gornje mezenterične vene.

- Treći dio tankog crijeva čini ileum

- Smješten je u srednjem i desnom
abdomenu
- U nekih bolesnika može se spuštati i
u malu zdjelicu
- Poput jejunuma i ileum je vezan uz
stražnji abdominalni zid mezenteriumom
- Ne postoji jasna granica prelaza jejunuma
u ileum
- Završava ileocekalnom valvulom

Vijuge jejunuma nalaze se u

lijevom dijelu abdomena. Vidljivi su
jejunalni sluznički nabori. Jejunum
ima cirkularne nabore. Za razliku od
vijuga kolona jejunalne vijuge su uže
i u njima se nenalazi sadržaj. Vijuge
nisu šire od 3 cm.

MR tankog crijeva

202
 Uslijed peristaltike vijuge tankog
crijeva na MR presjecima nejasno su
prikazane. Odjeljene su mašću. Jejunalne
vijuge nalaze se uglavnom u lijevom
gornjem kvadrantu abdomena.
Vijuge ileuma su srednjem i desnom
abdomenu.

Anatomija debelog crijeva

Završni ileum pripaja se debelom crijevu u području Bauchinijeve

valvule. Uzlazni (ascendentni)
dio kolona ide do hepatalne
feksure i prelazi u poprečni
(transverzalni) kolon, do lienalne
fleksure. Silazni je kolon smješten
lijevo, prelazi u različito dugačku
sigmu, koja u visini segmenta S3
prelazi u rektum i završno u anus.

Poprečni kolon i sigma peritoneumom

su fiksirani uz stražnju trbušnu stijenku. Oko
3 cm kaudalno od Bauchinijeve valvule nalazi
se crvuljak (apendiks). Razlikujemo
kontrahirane dijelove kolona i postranična
izbočenja stijenke debeloga crijeva - haustracije.

203
Kolon - Cekum

Cekum je krajnji dio ascendentnog kolona. Nalazi se između spoja jejunuma i

ascendentnog kolona. U cekum ulazi crvuljak. Terminalni ileum ulazi u cekum
posteromedijalno na ileocekalnoj valvuli. Na valvuli se nalazi svinkter koji prevenira refluks
sadržaja iz kolona u ileum. Arterialnom kervlju opskrbljen je ileocekalnom arterijom, granom
gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se gornjom mezenteričnom venom

Cekum je donji dio ascendentnog

kolona koji ima izgled kaleža. Na njemu
se nalazi crvuljak koji se na ovoj slici ne
vidi
.

Uslijed peristaltike crijevne

vijuge na MR presjecima slabo se
prikazuju. Cekum se na aksijalnom
MR presjeku determinira prema
položaju u desnom donjem kvadrantu
.

204
Kolon ascendens

S prednje i lateralne strane prekriven je peritoneumom koji ga veže uz stražnji

abdominalni zid. Arterijalnom krvlju opskrbljuju ga ileokolička i desna količka arterija,
grane gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se gornjom mezenteričnom
venom.

Na nativnoj snimci vijuge

crijeva prikazuju se ukoliko se u
njima nalazi zrak. Njihov položaj
i izgled sluznice olakšava njihovu
identifikaciju. Ascendentni kolon
leži uz desni abdominalni zid.
Obično sadrži zrak pomješan sa
fekalnim masama. Može se
prikazati od krila crjevnjače do
hepatalne fleksure koja se nalazi
tik ispod konture jetre
.

Na radioirigografiji dvostrukim
kontrastom analizira se sluznički reljef.
Ascendentni kolon ima širi lumen od
ostalih vijuga kolona. Nalazi se uz desni
abdominalni zid.

Ascendentni kolon koji se nalazi

uz desni abdominalni zid širokog je
lumena. Nalazi se u anteriornom
perirenalnom prostoru anteriorno i
lateralno od desnog bubrega.

205
 Ovaj presjek je kroz terminalni
ileum, cekum i ileocekalnu valvulu.
Ascendens se nalazi uz desnu
abdominalnu stijenku.

Ascendentni kolon leži uz

desni abdominalni zid. Kranijalno
se proteže do hepatalne fleksure
koja se nalazi u gornjem desnom
kvadrantu. Okružen je mašću.

Hepatalna fleksura

Desna fleksura kolona koja se naziva i hepatalnom fleksurom nalazi se u gornjem

desnom kvadrantu abdomena. To je mjesto prelaza uzlaznog u poprečni kolon. Kap što joj ime
kaže nalazi se uz jetru.

Desna fleksura kolona prestavlja

206
mjesto spajanja ascendensa i transverzuma.
Nalazi se uz jetru i niže je položena od
lijeve fleksure. Pošto se vijuge kolona
superponiraju teško ju je u cijelosti
prikazati na jednoj snimci te je potrebno
tijekom dijakopije napraviti više snimaka
u različitim položajima bolesnika.

Desna fleksura nalazi se niže

od lijeve. Smještena je uz samu jetru.
Predstavlja mjesto spajanja ascendensa
i transverzuma. Per os uzeti kontrast
razlikuje ju od ostalih struktura.

Transverzalni kolon

Poprečni kolon dužine je 35-50 cm. Započima na desnoj fleksuri ispod jetre i proteže
se do lijeve fleksure koja se nalazi ispod slezene. Lijeva fleksura više je postavljena od desne
Transverzum se proteže poprijeko abdomena. U nekih bolesnika može se spuštati do u
zdjelicu. Uz stražnji abdominalni zid vezan je naborom peritoneuma – mesocolon
transversum. Proksimalne 2/3 opskrbjuje srednja količna arterija grana gornje mezenterične
arterije. Distalnu 1/3 opskrbljuje lijeva količna arterija grana donje mezenterične arterije.

Venozna drenaža odvija se gornjom i donjom

mezenteričnom venom.
Na nativnoj snimci nalazi se u
gornjem abdomenu. Proteže se od
hepatalne do lijenalne fleksure.
Može biti ispunjen zrakom i fecesom
U nekih bolesnika spušta se do u
zdjelicu.

207
 Transverzalni kolon smješten je
anteriorno i u večine bolesnika je mobilan.
Nalazi se anteriorno od descendensa.
Sadrži kontrast, feces i zrak.

Transverzum je smješten
anteriorno preko abdomena.
Mobilan je i za stražnju abdominalnu
stjenku vezan je transverzalnim
mezokolonom. Za želudac je vezan
omentumom.

208
 Na ovom CT presjeku prikazan
je veći srednji dio transverzuma. Dobro
su prikazane haustracije. Nalazi se u
anteriornom dijelu abdomena.

U većine bolesnika
transverzum se spušta kaudalno.
Nalazi se inferiorno od želuca s
kojim je spojen gastrokoličnim
dijelom velikog omentuma koji
se na ovoj snimci ne vidi.

Lijenalna fleksura

Lijenalna fleksura, naziva se

i lijevom fleksurom je područje kolona
u kojem poprečni kolon prelazi u
silazni kolon. Više je postavljena od
hepatalne fleksure. U većine bolesnika
nalazi se tik ispod lijevog ošita.
Lijeva fleksura je najviše
položeni dio kolona. Često se
nalazi tik ispod ošita. Predstavlja
spoj poprećnog i silaznog kolona.

209
 Lijeva fleksura je najviše
položeni dio kolona u lijevom
hemiabdomenu. Predstavlja spoj
poprečnog i silaznog kolona.
Nalazi se anteriorno od slezene uz
lijevi abdominalni zid.

Descendentni kolon

Silazni kolon započima na lijenalnoj fleksuri i spušta se do granice zdjelice gdje se

nastavlja u sigmooidalni kolon. Užeg je promjera od uzlaznog kolona. Peritoneum mu
prekriva anteriornu i lateralnu površinu. Arterijalna krv dolazi lijevom količnom i gornjom
sigmoidalnom arterijom, granama donje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se
donjom mezenteričnom venom.

Uslijed prisustva zraka

descendentni kolon često se vidi
na nativnoj snimci. Nalazi se uz
lijevi abdominalni zid i proteže se
od lijenalne fleksure do u zdjelicu.

210
 Descendentni kolon dobro se
prikazuje na irigografiji dvostrukim
kontrastom. Užeg je kalibra od
ascendentnog kolona. Nalazi se uz
lijevu abdominalnu stijenku.
Haustre se dobro prikazuju.

Descendentni kolon započima

na lijenalnoj fleksuri i proteže se do
zdjelice gdje prelazi u sigmu. Vijuga
kolona tik iznad descendensa
odgovara završnom dijelu transverzuma.
Descendentni kolon proteže se uz lijevi
abdominalni zid. Nalazi se
retroperitonealno i okružen je mašću.
Nalazi se anteriorno od slezene i
posteriorno od terminalnog dijela
transverzuma.

211
 Kako se spušta u tijelu se
pomiče posteriorno. Nalazi se
lateralno od bubrega i repa
pankreasa. Usljed retroperitonealne
masti dobro se diferencira od okoline.

U promjeru je uži od ascendensa.

Nalazi se retroperitonealno u
anteriornom perirenalnom prostoru.
U ovoj visini nalazi se posteriorno od
jejunuma koji se nalazi intraperitonealno.
Smješten je lateralno od bubrega.

Uslijed peristaltičkih pokreta

crijevo se na MR presjecima slabo
prikazuje. Descendens se nalazi uz
lijevu lateralnu abdominalnu stijenku.
Anteriorno se nalaze vijuge tankog
crijeva.

212
 Descendens je užeg promjera
od ascendensa i nalazi se uz lijevu
lateralnu abdominalnu stijenku.
Okružen je mašću.

Sigma

Sigma je duga od 25-40 cm. Počima anteriorno od lijeve vanjske ilijakalne arterije kao
nastavak descendentnog kolona. Završava u visini S3 gdje se nastavlja u rektum. Sigma čini
zavoj anteriorno od vijuga tankog crijeva. Uz stražnji abdominalni zid vezana je sigmoidnim
mezokolonom. Arterijalna opskrba ide putem sigmoidalne arterije grane donje mezenterične
arterije. Venozna drenaža odvija se sigmoidnom venom koja se utiće u donju mezenteričnu
venu.

Sigma ima oblik slova „S“

i po njemu je dobila ime. Često
radi nekoliko zavoja. Pri
irigografiji dobro se prikazuju
haustracije.

213
 Na ovom aksijalnom MR
presjeku vidi se veliki dio sigme.
Na sigmi se vidi nekoliko divertikula.

Sigma se u zdjelici nalazi

posteriorno. Na ovom MR koronarnom
presjeku vidljiv je manji dio sigme.

Rektum

Rektum je najdistalniji dio kolona

Dug je oko 13 cm. Započima kao nastavak
sigme u visini S3 segmenta. Na svom putu
prati zakrivljenost zdjelice. Oko 3 cm
posteriornije od kokcigisa rektum zavija
posterioinferiorno i nastavlja se u analni
kanal.
U muškaraca završava posteriorno
od apeksa prostate. Arterijalna opskrba ide
preko gornje rektalne arterije koja je nastavak
donje mezenterične arterije. U arterijalnoj
opskrbi sudjeluju i srednja i donja rektalna
arterija koje su grane unutrašnje ilijakalne
arterije

U arterijalnoj opskrbi sudjeluju i

srednja i donja rektalna arterija koje su
grane unutrašnje ilijakalne arterije. Gornja

214
rektalna vena drenira krv u portalni sistem.
Srednja rektalna vena u unutrašnju ilijakalnu
venu. Donja rektalna vena drenira u
unutrašnju pudentalnu venu.

Ukoliko sadrži zrak rektum se

može prikazati na nativnoj snimci. Na
ovoj snimci vidi se samo proksimalni
dio rektuma.

U rektumu se nalazi kontrastno

sredstvo. Defekt punjenja odgovara
fecesu. Rektum je normalno okružen
mašću. Rektum se nalazi anteriorno od
sakruma. Anteriorno se nalazi mokraćni
mjehur i seminalne vesikule.

Rektum je posteriorno od
prostate. Lateralno od rektuma nalazi
se ishiorektalna fosa ispunjena mašću.
U rektumu se nalazi manja količina
kontrasta i zraka.

215
 U ovoj visini rektum prelazi u
anus. U ishiorektalnoj fosi okružen je
mašću.

Gornja mezenterična arterija

Gornja mezenterična arterija je drugi anteriorni visceralni ogranak abdominalne aorte

Opskrbljuje krvlju gastrointestinalni trakt od srednjeg dijela duodenuma do srednjeg dijela
transverzuma.
Polazi sa prednje strane aorte u visini korpusa L1 kralješka, centimetar ispod mjesta polazišta
celijačnog trunkusa. Ide prema dole i desno između vrata i procesusa uncinatusa i iznad
horizontalnog dijela duodenuma. Okreće izmešu dva sloja peritonema na hvatište mezenterija.
Njene veće grane su:

1. Pankreatikoduodenalna arterija
2. Srednja količna arterija
3. Ileokolična arterija
4. Jejunalna arterija
5. Ilealna arterija

Grane gornje mezenterićne arterije oblikuju arkade koje međusobno anastomoziraju

Distalno arkade se spajaju sa arkadama ogranaka donje mezenterične arterije.

1. gornja mezenterična arterija

2. medijalna količna arterija
3. desna količna arterija
4. ileokolična arterija

216
 Gornja mezenterična arterija
je neparna grana aorte koja krvlju
opskrbljuje tanko crijevo i veći dio
kolona. Normalno polazi sa prednje
strane aorte u visini L1 kralješka.

Gornja mezenterična arterija je druga neparna visceralna grana abdominalne aorte

Iz aorte izlazi u visini pankreasa i spušta se preko lijeve renalne vene i opskrbljuje tanko
crijevo desni kolon i proksimalnog poprečnog kolona.

Prolazi mezenterij i daje arkade

u mezenteriju u blizini vijuga crijeva. Iz
arkada male arterije – vasa recta,
opskrbljuju crijevo. Na ovom skenu
polazi sa anteriorne strane aorte i skreće
lagano u desno.

Gornja mezenterična arterija krvlju

opskrbljuje tanko crijevo i veći dio kolona.
Nalazi se anteriorno od aorte i lijevo od gornje
mezenterićne vene.
Gornja mezenterična arterija
je druga neparna grana abdominalne
aorte. Na ovom aksijalnom MR
presjeku prikazano je polazište
arterije.

217
 Donja mezenterična arterija
Donja mezenterična arterija je treći neparni visceralni ogranak aorte. Opskrbljuje krvlju
distalnu 1/3 transverzuma descendent sigmu rektum i proksimalni dio analnog kanalaIz aorte
polazi u visini korpusa L3 kralješka. Ide inferiorno i u lijevo, prelazi preko lijeve zajedničke
ilijakalne arterije i daje lijevu količnu i sigmoidnu arteriju. Nakon prelaza lijeve zajedničke
ilijakalne arterije nastavlja se kao gornja rektalna arterija.
1.Donja mezenterična arterija
2.Lijeva količna arterija
3.Sigmoidna arterija
4.Gornja rektalna arterija

Donja mezenterična arterija je

neparni visceralni ogranak aorte.
Iz aorte polazi u visini korpusa L3
Kralješka.

Radiološka anatomija jetre

Jetra

Jetra je najveća žlijezda u organizmu.

Predstavlja 2% čitave tjelesne mase.
Trokutastog je oblika. Smještena je u desnom
gornjem kvadrantu abdomena. Razlikuje se
diafragmalna i visceralna površina.
Diafragmalna površina je konveksna i

218
odgovara obliku kupole ošita.
Visveralna površina oblikovana je prema
mnogim abdominalnim strukturama. Nju
modeliraju desni bubreg, desna fleksura
kolona, žućnjak, želudac, duodenum,
omentum te brojne krvne žile.
Jetra se dijeli u 4 lubusa:

1. Desni lobus
2. Lijevi lobus
3. Kvadratus
4. Kaudatus

Desni od lijevog režnja odjeljen je falciformnim ligamentom

Kvadratus i kaudatus su djelovi desnog režnja

Kvadratus se nalazi superiorno i nalazi

se između žučnjaka i ligamenta teresa.
Kaudatus je inferiorno smješten i nalazi
se između donje mezenterične vene i
venoznog ligamnta
Kvadratus i kaudatus dobivaju krv iz lijeve
hepatalne arterije i portalnu krv iz lijeve
grane portalne vene.
Žučni vodovi kaudatusa i kvadratusa
dreniraju se u lijevi hepatični vod
.

Klinički jetra se dijeli u lijevi i desni režanj. Granica ide od donje šuplje vene, ide kroz
žućnjak prema desnom abdominalnom zidu pod kutem od 45° . Ovakva podjela kvadratus i
kaudatus stavlja u lijevi režanj. Jetra se opskrbljuje krvlju iz portalne vene i hepatalne arterije.
Portalna vena opskrbljuje 70% jetre. Venozna drenaža odvija se preko hepatalnih vena u donju
šuplju venu
.
Anatomija jetre

Hepatalne vene

Portalni sistem

219
 Arterije

Žućni vodovi

Jetra je najveći organ u abdomenu

i zauzima veći dio desnog gornjeg kvadranta.
Gornji rub jetre oblikuje ošit. Donji i
medijalni rub jetre obloženi su mašću što
omogućava vizualizaciju jetre na nativnoj
snimci. Veći dio jetre prekriven je
peritoneumom.

Jetra ima lijevi i desni režanj koje

je na ovom presjeku teško razlikovati.
Jetra zauzima gotovo cijeli desni gornji
kvadrant abdomena. Tamne linije sa
prednje i stražnje strane jetre odgovaraju
kostodiafragmalnoom recesusu.

220
1. desni režanj jetre
2. lijevi režanj jetre

Radiološki, jetra se dijeli 2

imaginarnom linijom koja ide od 1
donje šuplje vene pod kutem od 45°
prema abdominalnoj stijenci.
U donjem dijelu prolazi kroz
žučnjak. Desni režanj dijeli se na
anteriorni posteriorni segment.

Lijevi režanj falciformnim ligamntom podijeljen je u medijalni i latrelni segment

Kaudatus je odijeljen od lijevog i desnog režnja. Lijevi režanj prelazi medijalnu liniju.

Na posteriornom MR koronarnom
presjeku vidi se da jetra zauzima veći dio
desnog gornjeg kvadranta abdomena.
Na ovom presjeku jasno se vidi odnos
jetre sa ošitom kao i njena kaudalna
ekstenzija.

1.desni hepatalni vod

2.lijevi hepatalni vod

Žuć proizvode hepatociti i

dreniraju je u intrahepatalne žučne
vodove. Vodovi se postupno
proširuju i spajaju bilijarno sablo.
Lijevi i desni žučni vod spajaju se
u blizini porte hepatis i tvore
zajednički hepatalni vod.
Falciformni ligament

Falciformni ligament je nabor peritoneuma

koji se proteže od pupka do jetre. On prićvršćuje
jetru za prednji abdominalni zid i donju površinu

221
ošita. U njemu se nalazi falciformni ligament,
ostatak fetalne umbilikalne vene.
Falciformni
ligament je nabor peritoneuma oko fetalne
umbilikalne vene (ligament Teres). Pričvršćuje
jetru za prednji abdominalni zid i donju površinu
ošita. Anatomski dijeli jetru na desni i lijevi režanj.
Radiološka podjela je drugačija te falciformni
ligament dijeli medijalni pd lateralnog segmenta
lijevog režnja. Pošto sadrži mast na CT presjecima
je crn.

Falciformni ligament nabor peritoneuma

koji dijeli lijevi od medijalni od lateralnog
segmenta lijevog režnja jetre. Sadrži mast i
obliteriranu umbilikalnu venu – ligament teres.

Celijačni trunkus

Celijačni trunkus je prva neparna visceralna

arterija abdominalne aorte. Iz aorte polazi tik ispod
ošita u visini Th 12 kralješka. Usmjerena je
anteriorno i duga je 1-2 cm. Na svom kraju dijeli
se u:
1. Hepatalnu arteriju
2. Lijenalnu arteriju
3. Lijevu gastričnu arteriju

Celijačni trunkus polazi sa anteriorne

strane aorte u visini Th 12 kralješka. Dijeli

222
se u gastričnu, lijenalnu i hepatalnu arteriju.

Selektivna angiografija
celijačnog trunkusa

- Celijačni trunkus je kratak.

- Usmjeren je anteriorno.
- Daje lijenalnu, lijevu gastričnu i
hepatalnu arteriju.

Hepatalna arterija

Hepatalna arterija je jedna od tri ogranka celijačnog trunkusa. Jetru opskrbljuje sa 30%
krvi. Proksimalni dio arterije naziva se i zajedničkom hepatalnom arterijom a distalni dio
hepatikom proprijom. Mjesto koje ih dijeli je polaziđte gastroduodenalne arterije. Iz
celijačkog trunkusa ide anteriorno i desno. Nalazi se između slojeva omentuma i nalazi se u
neposrednoj blizini koledokusa i portalne vene. Uzdiže se i ulazi u portu hepatis
U porti hepatis dijeli se na desnu i lijevu hepatalnu arteriju.

Hepatalna arterija grana je

celijačnog trunkusa. Opskrbljuje
jetru a preko gastroduodenalne
arterije duodenum, dio želuca i
pankreas.

223
 Hepatalna arterija grana je
celijačnog trunkusa. Opskrbljuje
jetru, duodenum, dio želuca i pankreas.
Na CT presjeku nalazi se anteriorno
od portalne vene. U porti hepatis prati
ih i žućni vod koji se na ovom presjeku
ne vidi.

Portalna vena

Portalna vena drenira krv iz digestivnog trakta (od distalnogjednjaka do anusa) i slezene
u jetru. Nastaje spajanjem gornje mezenterićne i lijenalne vene na posteriornoj površini vrata
pankreasa. U nju se drenira i donja mezenterićna vena, mešutim, njeno mjesto utoka varira.
Usmjerena je prema gore i desno i ulazi uz slobodni rub malog omentuma.
Na tom mjestu nalazi se anteriorno od epiploičkog foramena i nalazi se tik uz žućni vod
i arteriju hepatiku. Nastavlja se prema gore u portu hepatis gdje se dijeli na lijevu i desnu
granu. Portalna vena nastaje spajanjem gornje mezenterićne i lijenalne vene. U portalni sistem
ukljućena je i donja mezenterićna vena međutim mjesto njenog utoka je različito. Pri
angiografiji prikazuje arterije lijenalis ili gornje mezenterićne arterije prikazuje se u venoznoj
fazi.

Na ovoj snimci nije prikazana

lijenalna vena jer arterijalna opskrba
ide preko gornje mezenterične arterije.

Portalna vena provodi krv iz cijrva

i slezene u jetru. Nastaje spajanjem gornje
mezenterične i lijenalne vene U jetru ulazi
uz anteriornu granicu epiploičkog foramena

224
praćena žućnim vodom i hepatalnom
arterijom. Na ovom CT skenu vidi se podjela
portalne vene na lijevu i desnu granu.

Na ovom CT presjeku prikazano

je mjesto spajanja gornje mezenterične
i lijenalne vene u portalnu venu koje se
nalazi na mjestu spoja glave i tijela
pankreasa. Donja šuplja vena nalazi se
posteriorno.

Lijenalna vena
Lijenalnu venu tvori nekoliko interlijenalnih vena koje se sastaju u hilusu slezene
Usmjerena je desno posteriorno od repa pankreasa. Na njenom putu do portalne vene u nju
utiću kratke gastrićne vene, gastroepiploićna vena, pankreatična vena i u nekih bolesnika
donja mezenterićna vena. Posteriorno od vrata pankreasa spaja se sa gornjom mezenteričnom
venim u portalnu venu. Lijenalna vena u svom tijeku u kontaktu je sa posteriornom stranom
repa i tijela pankreasa.

Na ovom skenu lijenalna vena

spaja se sa gornjom mezenterićnom
venom u portalnu venu.

Lijenalna vena leži posteriorno od

repa i tijela pankreasa. Prolazi anteriorno
od gornje mezenterične arterije i spaja se
sa gornjom mezenteričnom venom.

225
Gornja mezenterična vena

Gornja mezenterična vena drenira krv iz tankog crijeva te dijela želuca i duodenuma u
venu porte. Započima na ileocekalnom spoju i ide anteriorno desno od gornje mezenterične
arterije. Prelazi preko horizontalnog dijela duodenuma, posteriorno od vrata pankreasa.
Posteriorno od vrata pankreasa završava spajanjem sa lijenalnom venom u venu porte.
Gornja mezenterična vena nalazi se desno od gornje mezenterićne arterije. Nalazi se
medijalno od procesusa uncinatusa.

Na ovom CT presjeku nalazi

se anteriorno od donje šuplje vene i
medijalno od procesusa uncinatusa
pankreasa.

Gornja mezenterična vena drenira

krv iz jejunuma, ileuma te ascendentnog i
transverzalnog kolona. Spaja se sa
lijenalnom venom u venu portu. Nalazi se
anteriorno od donje šuplje vene i posteriorno
od pankreasa.

226
 Gornja mezenterična vena šira je
od gornje mezenterične arterije i nalazi
se s nejne desne strane. Na koronarnom
presjeku usporedna je sa gornjom
mezenteričnom arterijom. Na ovom
presjeku vidi se utok jejunalnih i ilealnih
ogranaka.

U venoznoj fazi angiografije gornje

mezenterične arterije prikazuje se gornja
mezenterična vena. Ide do visine L1
kralješka gdje se spaja sa lijenalnom venom
venu portu.

Anatomija žučnjaka

227
 Žućni je mjehur leži u udubini na visceralnoj površini jetre. Njegova je donja površina
pokrivena peritonejem. Duljine je 7 do 10 cm, širine oko 3 cm, a volumena 30 do 50 ml.
Debljina je stijenke nekontrahiranoga žućnoga mjehura 2-4 mm.

Na žućnjaku razlikujemo:

1. Fundus
2. Korpus
3. Vrat
4. Žućni vod dug je 3-5 cm.

Žučnjak je vreća koja leži uzduž

inferiorne granice jetre. Funksija mu je
da sprema i koncentrira žuć. Tijekom
digestije kontrahira se i secenira žuć u
koledokus a iz njega u duodenum.

Žučnjak leži u jami koja se nalazi

na visceralnoj površini jetre. Jama se
nalazi inferiorno od porte hepatis i
olakšava diobu jetre na desni i lijevi
režanj. Duktus cistikus spaja se sa
duktusom hepatikusom anteriorno
od portalne vene. Na CT presjecima
izgleda kao hipodenzna ovalna struktura.

228
Zajednički hepatički vod

Zajednički hepatički vod nastaje spajanjem lijevog i desnog hepatičnog voda. Dug je
4-5 cm. Spaja se sa cistikusom i tvori koledokus.

Desni i lijevi hepatikus spajaju se

u porti hepatis u zajednički hepatalni vodi.
Spušta se kaudalno i spaja sa cistikusom
tvoreći d. Koledokus. Nalazi se u
neposrednoj blizini hepatalne arterije i
portalne vene.

Duktus cistikus

Duktus cistikus polazi sa vrha žućnjaka. Često je tortuozan. Spušta se uz desnu

slobodnu granicu malog omentuma i spaja se sa zajedničkim hepatičkim vodom tvoreći
koledokus.

Duktus cistikus spaja žučnjak sa

zajedničkim hepatilnim vodom. Ima
tortuozni tijek. Unutar cistikusa nalaze
se spiralni nabori od glatkih mišića koji
drže vod otvorenim.

Duktus koledokus

229
 Koledokus nastaje spajanjem zajedničkog hepatičkog voda i cistikusa. Promjera je
5 mm i dug je od 8 5 do 10 cm. Spušta se uz desnu slobodnu granicu malog omentuma.
U epiploičkom otvoru nalazi se uz hepatalnu arteriju i portalnu venu. Spušta se do bulbusa
duodenuma.
U tom dijelu okružen je posteriornom stranom glave
pankreasa. Tu se spaja sa glavnim pankreatičnim
vodom i uljeva se u descendentni duodenum na
duodenalnoj papili. Koledokus nastaje spajanjem
zajedničkog hepatičkog voda i cistikusa. Na svom
kraju spaja se sa zajedničkim pankreatičnim vodom
nakon čega ulazi u descendentni duodenum.
Promjera je 5-6 mm. Na slobodnoj granici
omentuma nalazi se uz hepatalnu arteriju i portalnu
venu.

Ampula Vateri

Ampula Vateri je kratko proširenje koledokusa na

mjestu spajanja sa glavnim pankreatičnim vodom. Smještena
je na posteromedijalnom dijelu descendentnog duodenuma.
Ampula Vateri otvara se u duodenum kroz glavnu duodenalnu
papilu. Terminalni dio koledokusa, terminalni dio glavnog
pankreatičnog voda kao i ampula Vateri obruženi su prstenom
mišićnih vlakana – sfinkter Oddi.

230
 Glavna duodenalna papila – ampula
Vateri, predstavlja otvor koledokusa u
descendentni duodenum.

Pankreas

Pankreas je mekani lobulirani organ koja je

smještena uz posteriorni abdominalni zid posteriorno
od parijetalnog peritoneuma. Leži koso preko gornjeg
abdomena. Dijeli se u:
glavu, vrat, tijelo i rep.
Glava pankreasa leži u zavoju duodenuma,
anteriorno od donje šuplje vene, desnih renalnih krvnih
žila i lijeve renalne vene. Na donjem dijelu glave
pankreasa izdužuje se procesus uncinatus koji leži
posteriorno od gornje mezenterične vene.
U lijevo se nastavlja vrat pankreasa. Dužine
je 2-3 cm i nalazi se anteriorno od gornje mezenterične arterije. Lijenalna i gornja
mezenterična arterija ujedinjuju se u venu porte posteriorno od vrata pankreasa
Superiorno i lijevo nastavlja se tijelo pankreasa. Prolazi anteriorno od aorte i
kralješnice. Leži između želuca i burze omentalis. Rep pankreasa nastavlja se u lijevo.
Smješten je intraperitonealno u lienorenalnom ligamentu. Dosiže do hilusa slezene.

231
 Glavni pankreatični vod započima u repu pankreasa i prima mnoge ogranke uz
pankreasa. Prazni se u descendentni duodenum. Ponekad je prisutan i akcesorni vod koji
drenira gornji dio glave pankreasa. Prazni se u duodenuma na maloj papili. Arterijalna
opskrba odvija se preko lijenalne i pankreatikoduodenalne arterije, grane celijačnog trunkusa
i gornje mezenterične arterije.Venozna drenaža odvija se preko lijenalne vene.

Većim dijelom smješten je retroperitonealno.

Glava pankreasa leži medijalno od descendentnog
duodenuma i lateralno od portalne vene. Nalazi se
anteriorno od donje šuplje vene. Često se uz glavu
pankreasa vidi koledokus. Tijelo pankreasa jaši preko
gornje mezenterične arterije, anteriorno od aorte.
Lijenalna vena leži posteriorno od tijela pankreasa i
pomaže u određivanju posteriorne granice. Rep
smješten je anteriorno od lijevog bubrega i usmjeren
je ka hilusu slezene. U tom dijelu pankreas je
intraperitonealno smješten. Upotreba i.v. i per os
kontrasta olakšava razlučivanje pankreasa od ostalih
struktura.

Procesus uncinatus predstavlja

posteriornu donju ekstenziju glave
pankreasa. Leži između duodenuma
koji je lateralno i gornje mezenterične
vene koja je medijalno. Nalazi se
neposredno anteriorno od donje šuplje
vene.

Pankreatični vod

232
 Pankreatični vod započima u repu pankreasa. Ide u desno kroz parenhim žlijezde blizu
posteriorne površine. U glavi pankreasa spaja se sa akcesornim vodom koji drenira glavu i
procesus uncinatus. Potom glavni vod napušta pankreas i ide uz koledokus na posteriornu
stranu descendentnog duodenuma. Vodovi se spajaju u ampulu Vateri koja se prazni u
descendentni dio duodenuma.

Glavni pankreatični vod započima u

vratu pankreasa i proteže se kroz parenhim
žlijezde.

Slezena

Slezena je limfatički organ koji se nalazi ispod kupole lijevog ošita. Široka je 12 cm a
duga 7 cm. Leži posteriorno i lateralno od želuca. Dugom osovinom koja je usporedna sa 10
rebrom prislonjena je uz kupolu ošita. Normalno slezena neprelazi lijevu kostalnu granicu
Hilus slezene u kontaktu je sa repom pankreasa. Slezena je sa svih strana osim hilusa
prekrivena peritoneumom. U hilusu peritoneum formira lienorenalni ligament.
Gastrolijenalni ligament je dio velikog omentuma i spaja slezenu sa velikom krivinom želuca
Lienorenalni ligament spaja slezenu sa lijevim bubregom i u njemu se nalaze lijenalne krvne
žile i rep pankreasa. Arterijalna opskrba slezene ide preko lijenalne arterije koja je velika
grana celijačnog trunkusa. Venozna drenaža odvija se lijenalnom venom koja se spoja sa
gornjom mezenteričnom venom u venu portu.

Slezena je veliki vaskularni organ

smješten u lijevom gornjem kvadrantu
abdomena. Duga je 10-12 cm. Njena

233
gornja površina pblikuje kupolu lijevog
ošita. Uslijed masti ponekad se može
odrediti njena donja i medijalna granica.

Slezena se nalazi u lijevom

gornjem kvadrantu abdomena. Od
želuca je odjelejna gornjim recesusom
malog omentuma. Tamno područje
posteriorno od slezene odgovara
plućima koja se nalaze iznad ošita u
posteriornom kostodiafragmalnom
recesusu.

Na ovom presjeku prikazan je

odnos slezene sa lijenalnom fleksurom,
želucom i lijevim bubregom. U hilusu
slezene hvataju se gastrolijenalni i
lijenorenalni ligament. Denzitet slezene
se povećava ukoliko se i.v. aplicira
kontrastno sredstvo.

234
 Poput drugih organa i slezena je
na MR mjerenjima siva. Nalazi se visoku
u lijevom gornjem kvadrantu abdomena.
Smještena je posteriorno od želuca.

Slezena je najveći organ u lijevom

gornjem kvadrantu abdomena. Nalazi se
inferiorno od kupole ošita i anterolateralno
od lijevog bubrega.

Lijenalna arterija

Lijenalna arterija opskrbljuje krvlju slezenu, pankreas,

fundus želuca i veliku krivinu želuca. Polazi iz celijačnog
trunkusa u visini Th12 kralješka. Tortuoznog je tijeka i
usmjerena je lijevo uzduž gornje površine pankreasa. U svom
tijeku daje nekoliko ogranaka za pankreas. Pred hilusom
slezene iz nje polazi gastroepiploična arterija. U hilusu
slezene leži između slojeva linorenalnog ligamenta. Na tom

235
mjestu iz nje polazi nekoliko kratkih gastričnih arterija.
U hilusu slezene dijeli se na više ili do 5 terminalnih
ogranaka.

Lijenalna arterija najveći je ogranak

celijačnog trunkusa. Usmjerena je u lijevo
uzduž pankreasa i krvlju opskrbljuje slezenu,
distalni pankreas i preko malih grana želudac.
S godinama lijenalna arterija postaje tortuozna.

236
 Rendgenska
anatomija
urogenitaln
og sustava
Anatomija bubrega

Bubreg je dužine 10-12 cm. Oblikovan je

poput zrna graha i smješten je retroperitonealno.
Funkcija mu je filtracija krvi od metaboličkih
nusprodukata. Ima važnu ulogu u hidraciji
organizma, održavanju acidobaznog statusa i
regilaciji krvnog tlaka. Renalni hilus nalazi se
na medijalnoj strani bubrega. Predstavlja
okomiti prorez kroz kojeg prolaze od anteriorno
prema posteriorno renalna vena dvije grane
renalne arterije, ureter i treća grana renalne
arterije.
Zbog jetre desni bubreg niže je postavljen.
Desni bubreg u pravilu je manji od lijevog.
Bubrezi se nalaze u renalnoj kapsuli. Oko
kapsule nalazi se perirenalna mast.

237
Osovina bubrega koso je postavljena tako da su kaudalni polovi udaljeniji od medijalne linije.

Desni bubreg nalazi se posteriorno od jetre i hepatalne fleksure. U visini XII rebra
nalazi se anteriorno od ošita. Lijevi bubreg leži posteriorno od slezene, želuva, pankreasa i
lijenalne fleksure. U visini XI rebra nalazi se anteriorno od ošita.

Smješten je medijalno od silaznog kolona i lateralno od M. psoasa

Arterijalna opskrba ovija se preko lijeve i desne renalne arterije koje su grane aorte.
Venozna drenaža odvija se preko renalnih vena koje krv odvode u donju šuplju venu. Lijeva
renalna vena prolazi preko aorte. Prije spajanja sa donjom šupljom venom prolazi preko aorte.

Bubreg

Na svakoj strani abdomena postoji po

jedan bubreg koji su dužine 10-12 cm. Nalaze
se retroperitonealno i leže u paravertebralnom
udubljenju gornjeg abdomena. Desni bubreg
je u pravilu niže položen od lijevog. Koso su
postavljeni tako da su im kaudalni polovi
udaljeniji od medijalne linije. Okruženi su
perirenalnom mašću koja omogućava
vizualizaciju njihove granice na nativnoj
snimci.
Bubreg - CT

Bubrezi se nalaze posteriorno u

retroperitonealnom prostoru okruženi
mašću što ih na CT presjecima čini dobro
uočljivim. Mast se nalazi u kapsuli –
Gerotova fascija, koja se nalazi oko
bubrega i nadbubrežnih žlijezda. Bolje
su uočljivi nakon i.v. aplikacije
kontrastnog sredstva.

Na ovom CT presjeku bubrezi obojani

238
i.v. datim kontrastnim sredstvom jasno se
diferenciraju od okolnih struktura. Kontrastno
sredstvo vidljivo je i u kanalnom sustavu
bubrega.

Na skenu se jasno vidi i kosi položaj

oba bubrega tako da se krvne žile nalaze
anteromedijalno.

Nefrogram – bojanje bubrega,

javlja se minutu nakon aplikacije
kontrastnog sredstva a njegova dužina
trajanja ovisi o funkciji bubrega.
U kanalnom sustavu kontrast se pojavljuje
2-3 minuta nakon i.v. aplikacije.
U ovog bolesnika kontrast se vidi
u kaliksima, pijelonu i proksimalnom
ureteru.
MR

Na aksijalnim MR presjecima, rađenim

u T1 vremenu, vidi se razlika signala između
korteksa i kore bubrega. U renalnom hilusu
vidi se manja količina masti.

Bubrezi su okruženi perirenalnom mašću.

Medula i korteks emitiraju različite

signale. Oko bubrega vidi se veća količina
perirenalne masti.

239
Anatomija kanalnog sustava bubrega

1. Čašice

2. Vratovi

3. Pijelon

4. Pieloureterički vrat

5. Ureter
Desna renalna arterija
Desna renalna arterija izlazi iz aorte u visini intervertebralnog diska L1-L2 kralješka.
Ide lateralno prema hilusu bubrega i prolazi posteriorno od donje šuplje vene i desne renalne
vene. Prije ulaska u hilus daje donju suprarenalnu žlijezdu i granu za ureter
Pred hilusom dijeli se u 4-5 terminalnih ogranaka.

Terminalne arterije u hilusu nalaze se posteriorno od renalne vene i anteriorno od uretera.

Lijeva renalna arterija

Lijeva renalna arterija izlazi iz aorte u visini intervertebralnog diska L1-L2 kralješka.
Ide lateralno prema hilusu bubrega i prolazi posteriorno od donje lijeve renalne vene. Prije
ulaska u hilus daje donju suprarenalnu žlijezdu i granu za ureter. Pred hilusom dijeli se u 4-5
terminalnih ogranaka.
Terminalne arterije u hilusu nalaze se posteriorno od renalne vene i anteriorno od
uretera.

Na ovom angiogramu vidi se jedna

desna renalna arterija i dvije lijeve
renalne arterije

240
Renalne vene
Desna renalna vena ide iz hilusa bubrega anteriorno od terminalnih grana renalne
arterije i uretera. Usmjerena je medijalno prema donjoj šupljoj veni u koju se uljeva
Desna renalna vena ide iz hilusa bubrega anteriorno od terminalnih grana renalne arterije i
uretera. Usmjerena je prema medijalno i preko aorte prolazi tik ispod mjesta polazišta gornje
mezenterične arterije i utiće u donju šuplju venu. Lijeva testikularna ili ovarijalna vena
uljevaju se u lijevu renalnu venu.

Na ovom CT presjeku vidi se utok desne

renalne vene u donju šuplju venu

Lijeva renalna vena prolazi anteriorno

od aorte tik ispod polazišta gornje mezenterične
arterije.

Na putu ka donjoj šupljoj veni

desna renalna vena prolazi posteriorno
od descendentnog duodenuma. Mast u
hilusu poboljšava vizualizaciju krvnih
žila. Renalna vena nalazi se anteriorno
od arterije. Lijeva renalna vena prolazi
anteriorno od aorte.

MR

241
 Na aksijalnom MR presjeku prikazan
je prola lijeve renalne vene preko aorte tik
ispod polazišta gornje mezenterične arterije.

Ureter

Ureteri su muskularna cijev dužine 25 cm koja

spaja pijelon sa mokračnim mjehurom. Nalazi se
retroperitonealno. Prema mjehuru spušta se na
anteriornoj strani M. psoasa, anterolateralno od vrha
transverzalnih nastavaka L2-L4 kralješka. Desni ureter
spušta se uz donju šuplju venu.
Manja fiziološka suženja vidljiva su u visinim
pieloureteričkog vrata, na mjestu prelaza u zdjelicu te
na mjestu utoka u mokraćni mjehur. U žena prolaze
posteriorno od arterije uterine. Arterijalna opskrba
odvija se preko renalne arterije, testikularne arterije
ili ovarijalne arterije i gornje vezikalne arterije.
Venozna drenaža odgovara arterijalnoj opskrbi.

U zdjelicu ulaze anteriorno od zajedničkih ilijakalnih arterija

Ureteri polaze sa medijalne strane

bubrega i spuštaju se do mokraćnog mjehura
anteriorno od M. psoasa. Mada mogu postojati
manje devijacije smjer uretera uglavnom je
ravan. Veće devijacije smjera ukazuju na
kongenitalne anomalije ili patološka stanja.

Na IVU uslijed peristaltike manji djelovi

uretera se ne vide. U mokraćni mjehur ulaze
u području trigonuma koji se nalazi na gornjoj
posteriornoj strani mokraćnog mjehura.

242
 Nakon izlaska iz pijelona ureteri
su usmjereni anteromedijalno i leže na
anteriornoj strani M. psoasa.

Pošto se stalno drže anteriorne

strane M. Psoasa lako ih je prepoznati.

Mokraćni mjehur

Mokraćni mjehur nalazi se u maloj zdjelici

posteriorno od pubične kosti. To je jaka mišićna
vreća u kojoj se sakuplja urin. S gornje strane
prekriven je peritoneumom. Na bazi se nalazi
trigonum koji je ograničen uščima uretera i
polazištem uretre.

Ureteri prolaze kroz stijenku mjehura u

inferiomedijalnom smjeru. Arterijalna opskrba
odvija se uglavnom gornjom i donjom vezikalnom
arterijom koje su grane unutrašnje ilijakalne arterije.

Venozna drenaža odvija se preko ogranaka unutrašnje ilijakalne vene

Na nativnoj snimci mokraćni

mjehur teško se diferencira. Može se
vidjeti u suprapubičkom području kao
ovalna zona jačeg denziteta.
Perivezikularna mast može poboljšati
prikaz njegovih granica.

243
 Na IVU kontrast u mjehuru, uslijed
dilucije sa urinom, slabijeg je denziteta od
kontrasta u ureteru. Veličina mjehura ovisi
o količini urina.

Na CT presjecima može se izmjeriti

debljina stijenke mokraćnog mjehura. Mast
koja se nalazi u okolini jasno ga razgraničuje
od ostalih struktura. Ukoliko je bolesniku
dato i.v. kontrastno sredstvo vidi se fenomen
sedimentacije. Kontrastno sredstvo nalazi se
dorzalno a urin anteriorno.

Veličina mokraćnog mjehura ovisi o

količini urina. Na pvom CT presjeku mokraćni
mjehur okružen je mašću što olakšava njegovo
razgraničenje od okolnih struktura. Mast se ne
nalazi samo u posteriornom dijelu gdje graniči
sa donjim dijelom uterusa, cerviksom i crijevom.

244
 Tekućinom ispunjeni mokraćni
mjehur zauzima veliki dio male zdjelice.
U T1 mjernom vremenu tekućina je crna.
Male crne točke posteriorno od mjehura
su krvne žile i ureter

U ovog bolesnika mokraćni mjehur je

prazan i sadrži samo malu količinu urina.
Iznad mjehura vide se djelovi vijuga crijeva.
Inferiorno od mjehura je prostata. U zdjelici
nalazi se veća količina masti.

Uretra
Muška uretra je muskularna cijev
dužine 20 cm. Provodi urin iz mokraćnog
mjehura do vanjskog meatusa koji se nalazi
na glansu penisa.

Dijeli se u tri dijela:

1. Prostatička uretra
2. Membranozna uretra
3. Penilna uretra

Prostatički dio uretre obavijen je

prostatom i čini lagani konkavni zavoj koji
završava na gornjoj granici duboke fascije urogenitalne diafragme.
Membranozni dio uretre je kratak i prolazim kroz urogenitalnu diafragmu. Bulbouretralna
žlijezda nalazi se lateralno od membranoznog dijela uretre. Njezin odvodni kanal otvara
se u penilnoj uretri. Penilni dio je najduži dio uretre.Počima inferiorno od urogenitalne
diafragme, na mjestu gdje uretra ulazi u spongiozni korpus penisa

1. membranozna uretra
2. bulbus uretre

245
3. penilna uretra

Prostatični dio uretre započima

na apeksu trigonuma i ide kroz prostatu,
na ovoj snimci, zbog loše ekspozicije
se ne vidi

Membranozni dio uretre je kratak i neravan i predstavlja dio uretre koji prolazi kroz
sfinkter uretralnog mišića i urogenitalnu diafragmu. U spongioznom dijelu penisa nalazi se
bulbus uretre koji je nešto većeg promjera od ostalog dijela uretre. Penilni dio uretre završava
u navikularnoj fosi.

Prostata

Prostata je fibromuskularna žlijezda koja je smještena inferiorno od mokraćnog

mjehura. Okrušuje prvi dio uretre. Ureter ulazi u žlijezdu kroz središnji dio njene baze ide
prema inferiorno i izlazi na apeksu. Ejakulacijoni vod ulazi u prostatu posteriorno na bazi i
otvara se u prostatički dio uretre. Prostata leži između baze mjehura i urogenitalne diafragme
posteriorno od simfize i anteriorno od zida rektuma. Dijeli se u pet režnjeva i to: anteriorni,
medijalni, posteriorni te desni i lijevi režanj.

- Anteriorni režanj leži anteriorno od uretre

- Medijalni režanj nalazi se između uretre i ejakulacijonog voda
- Posteriorni režanj nalazi se posteriorno od uretre i medijalno od ejakulacijonog
voda
- Lateralni režanj nalazi se uzduž uretre.

Arterijalna opskrba odvija se preko inferiorne vezikalne arterije i srednje rektalne arterije
Venozna drenaža odvija se preko prostatičkog plaksusa koji se uljeva u unutrašnju ilijakalnu
venu.

Prostata leži između posteriorno

od simfize i anteriorno od zida rektuma.

Suprarenalna žlijezda

246
 Suprarenalne žlijezde nalaze se na
gornjim polovima bubrega. Nalaze se unutar
Gerotove fascije i okružene su većom
količinom masti. Sastoje se iz korteksa i
medule koji se na CT presjecima ne razlikuju.
Na aksijalnim CT presjecima desna
suprarenalna žlijezda ima linearan izgled i
nalazi se iznad bubrega posteriorno od donje
šuplje vene između jetre i desnog
diafragmalnog krusa. Lijeva suprarenalna
žlijezda oblikovana je poput „Y“ i može biti
smještena medijalno ili iznad bubrega. Nalazi se posteriorno od želuca i pankreasa te lateralno
od lijevog diafragmalnog krusa.

Na aksijalnim CT presjecima desna

suprarenalna žlijezda ima linearan izgled.
Nalazi se iznad bubrega posteriorno od donje
šuplje vene između jetre i desnog
diafragmalnog krusa.

Na aksijalnim CT presjecima lijeva

suprarenalna žlijezda oblikovana je poput

„Y“ i smještena je iznad bubrega. Od bubrega
je odjeljena mašću. Nalazi se posteriorno od
želuca i pankreasa te lateralno od aorte i lijevog
diafragmalnog krusa. Za dobar prikaz potrebni
su tanki CT slojevi.

Uterus

247
 Uterus je muskularni organ dužine oko
8 cm. Glavna arterijalna opskrba odvija se preko
uterinih arterija grana unutrašnje ilijakalne arterije.
Ovarjalne arterije opskrbljuju uterus blizu mjesta
ulaska follapianovih tuba. Ovarijalne i uterine
arterije anastomoziraju mešusobno na lateralnoj
strani uterusa. Krv dreniraju vene pleksusa koje se
uljevaju u unutrašnju ilijakalnu venu.

Gornje 2/3 uterusa nazivaju se

tijelom uterusa koji je smješten u sredini
zdjelice. Tijekom histerosalpingografije
kontrast ispunjava endometijalni kavum
uterusa koji ima trokutasti izgled.

Donja trećina uterusa je cerviks

koji je cilindrično oblikovan. U centru
cerviksa smješten je kanal koji komunicira
sa vaginom.

U mnogih žena uterus je posteriorno

i superiorno od mokraćnog mjehura. U ove
bolesnice smješten je lijevo oid mokraćnog
mjehura. Iza uterusa nalazi se sigma. Često
se može vidjeti centar uterusa koji je
slabijeg denziteta. Uterus često pomiče ili
imprimira mokraćni mjehur.

Cerviks koji je tubularni dio uterusa

nalazi se posteriorno od mokraćnog mjehura
i lagano ga utiskuje. Nalazi se anteriorno od
rektuma. Na ovom presjeku manji dio sigme

248
nalazi se uz cerviks.

Ovari
Ovariji su ovalni organi dužine 2-4 cm,
širine 2 cm i debljine 1 cm. Smješteni su u
ovarijalnom recesusu koji se nalazi u maloj
zdjelici. Uterusom su vezani ovarijalnim
ligamentom. Lateralna površina ovarija
prekrivena je infudibulumom follopianove tube.
Arterijalna opskrba odvija se preko ovarijalnih
arterija koje izlaze iz abdominalne aorte u visini
L2 kralješka. Venozna drenaža odvija se
ovarijalnim venama. Desna ovarijalna vena
utiže u donju šuplju venu a lijeva u lijevu renalnu arteriju.

Ovari su izduženi organ dužine

2-3 cm. Na histerosaplingografiji
uglavnom se ne vide. Sferična tvorba na
ovoj snimci predstavlja cistu lijevog
ovarija.

Ovari su adneksa i poput uterusa

mogu biti različitog položaja. Može ih
biti teško razlikovati od okolnih struktura
i često se ne vide. Na ovarijima često se
vide funkcionalne ciste.

Abdominalna aorta
Abdominalna aorta počima na aortalnom
otvoru ošita kao nastavak descendentne torakalne
aorte. Nalazi se retroperitonealno, anteriorno i
lijevo od kralješnice. Celijačni trunkus polazi iz

249
aorte u visini Th12 kralješka. Gornja mezenterična
arterija u visini L1 kralješka. Donja mezenterična
arterija u visini L3 kralješka. Medijalna sakralna
arterija u visini L4 kralješka..
Iz aorte polazi i nekoliko parnih arterija i to:
- renalne arterije,
- srednje suprarenalne arterije,
- frenične arterije,
- četiri para lumbalnih arterija
- testikularne/ovarijalne arterije

U visini L4 kralješka aorta se dijeli u lijevu i desnu zajedničku ilijakalnu arteriju

Na aortogramu aorta se nalazi

lijevo od kralješnice. Bifurkacija se
nalazi u visini L4 kralješka.

Aorta se spušta lijevo od kralješnice.

Na ovom CT presjeku nalazi se posteriorno
od diafragmalnih krura u aortalnom otvoru.
Jednjak se nalazi anteriorno.

250
Na ovom CT poresjeku dobro se
vidi odnos aorte i diafragmalnih krura.
Intenzivna svjetla sjena u stijenci aorte
odgovara kalcificiranom plaku.

Sa aorte polazi nekoliko velikih

arterija. Na ovom presjeku vidi se
polazište gornje mezenterične arterije.
Donja šuplja vena nalazi se desno od
aorte. Lijeva renalna vena prelazi preko
aorte tik ispod mjesta polazišta gornje
mezenterične arterije.

Lijeva renalna vena prelazi preko

aorte i spaja se sa donjom šupljom venom.
Aorta i dalje ostaje anteriorno od kralješnice
i lijevo od donje šuplje vene.

Na MR aksijalnom presjeku prikazan

je odnos aorte sa diafragmnalnim krurama.
Aorta se nalazi posteriorno od krura i
okružena je mašću.

251
 U T1 mjernom vremenu diafragmalna
krura su crna. U aortalnom otvoru diafragme
aorta je posteriorno od krura. Između aorte i
kralješnice nalazi se mast.

Spuštajući se iz toraksa descendentna

aorta prolazi kroz aortalni otvor na diafragmi
posteriorno od diafragmalnih krura i ulazi u
abdomen. Kao i u toraksu tako i u abdomenu
aorta se nalazi posteriorno uz kralješnicu.

Zajednička ilijakalna arterija

Zajedničke ilijakalne arterije započimaju

252
na bifurkaciji aorte koja se nalazi u visini korpusa
L4 kralješka. Usmjerene su inferiorno i lateralno
uzduž medijalne granice m. Psoasa. U visini
sakroilijakalnog zgloba djele se na unutrašnju i
vanjsku ilijakalnu arteriju.

U visini korpusa L4 kralješka

aorta se dijeli na lijevu i desnu zajedničku
ilijakalnu arteriju.

U visini korpusa L4 kralješka

aorta se dijeli na lijevu i desnu zajedničku
ilijakalnu arteriju. U toj visini ilijakalne
arterije blizu su jedna drugoj.

Kako se spuštaju u zdjelici

međusobno se razmiču. Nalaze se
anteriorno od ilijakalnih vena.
Zajedničke ilijakalne arterije
anteriorno su od ilijakalnih vena.

Zajedničke ilijakalne arterije

započimaju na bifurkaciji aorte koja se

253
nalazi u visini korpusa L4 kralješka.
Na ovom skenu ilijakalne vene se
spajaju u DŠV koja se nalazi desno
od desne ilijakalne arterije.

Zajedničke ilijakalne arterije opskrbljuju

krvlju zdjelicu i donje ekstremitete. Polaze iz
bifurkacije aorte koja se nalazi u visini korpusa
L4 kralješka. Desna ilijakalna arterija prolazi
anteriorno od DŠV.

Donja šuplja vena

Donja šuplja vena nastaje spajanjem zajedničkih ilijakalnih vena u visini korpusa L5
kralješka posteriorno od desne ilijakalne arterije. Od svog polazišta do utoka u desni atrij
nalazi se desno od medijalne linije u posteriornom abdomenu. Kroz ošit prolazi kroz otvor
vene šiplje vene koji se nalazi u visini Th8 kralješka. Završava utokom u desni atrij.

DŠV nastaje spajanjem

zajedničkih ilijakalnih vena i leži
anteriorno od kralješnice i desno
od medijalne linije.

Visoko u abdomenu gornja šuplja

vena imponira kao intrahepatalna struktura.
Nalazi se desno od medijalne linije i
anteriorno od kralješnice. Na ovom skenu
donja šuplja vena prima krv iz hepatalnih

254
vena.

Na ovom skenu DŠV leži

posteriorno od lobusa kaudatusa i
medijalno od desnog režnja jetre.
Anteriorno je od desnog
diafragmalnog krusa i kralješnice.

Na ovom skenu DŠV nalazi

desno od medijalne linije i anteriorno
od desne diafragmalne krure i medijalno
od hepatalne fleksure. Smještena je
posteriorno od vene porte i descendentnog
duodenuma te anteriorno od perirenalne
masti.

Na donjim presjecima DŠV užeg

je lumena. I dalje ostaje desno od medijalne
linije. Na ovom presjeku nalazi se medijalno
od descendentnog duodenuma i posteriorno
od procesusa uncinatusa.

255
 Na presjeku kroz intervertebralni
prostor L5-S1 vidi se spajanje zajedničkih
ilijakalnih vena u DŠV. Ovo mjesto spajanja
nalazi se desno od medijalne linije i nešto
niže od bifurkacije aorte.

DŠV nalazi se posteriorno od

portalne vene i anteriorno od desne krure
diafragme. Šira je od aorte dok joj je
stijenka tanja i može biti komprimirana.

Na ovom presjeku DŠV prima lijevu

renalnu venu koja prolazi ispred aorte. Nalazi
se posteriorno od procesusa uncinatusa i
gornje mezenterićne vene. Smještena je uz
duodenum i desno od aorte.

DŠV nalazi se posteriorno desno

od kralješnice. Na ovom koronarnom
presjeku prikazan je njen prolaz kroz jetru.
Nakon prolaza kroz ošit ulazi u desni atrij.

256
 Inferiorno od aortalne bifurkacije
zajedničke ilijakalne vene se spajaju i tvore
DŠV koja se nalazi desno od medijalne linije.
Nešto je šira od aorte dok joj je stijenka tanja.

Zajednička ilijakalna vena

Zajedničke ilijakalne arterije zapoćimaju na bifurkaciji aorte koja se nalazi u visini

korpusa L4 kralješka. Usmjerene su inferiorno i lateralno uzduž medijalne granice m. Psoasa.
U visini sakroilijakalnog zgloba djele se na unutrašnju i vanjsku ilijakalnu arteriju.

Zajedničke ilijakalne vene spajaju

se u DŠV nešto niže od bifurkacije aorte.
Nalaze se anteriorno od kralješnice a
posteriorno od zajedničkih ilijakalnih
arterija.

Na ovom presjeku lijeva

ilijakalna vena je ovalna. To je
uzrokovano tortuoznim tijekom te
je u ovom presjeku vena „presječena“
po dužini.

257
Na kavografiji prikazan je proksimalni
dio desne zajedničke ilijakalne arterije.

Mišići abdomena i zdjelice

Erektori kralješnice
3

1. M. ileokostalis započima polazi sa

ilijakalne kriste i hvata se na rebra.
2. M longisimus dorsi proteže se između
transverzalnih nastavaka različite visine.
3. M spinalis duga traka između spinalnih
nastavaka lumbalnih kralješaka različite
visine.

Zbog male količine masti mišiće

leđa teško je razdvojiti. Od erektora spine
eventualno se mogu razlikovati ileokostalis
i longisimus.

258
Gluteus maksimus
Gluteus maksimus je jedan od
najvećih mišića. Polazi sa vanjeke površine
ileuma, posteriorne površine sakruma,
kokcigisa i sakrotuberoznog ligamenta
Većim dijelom hvata se za glutealnu
tuberozitas na tibiji i dijelom na fasciju latu.

Mali gornji dio velikog gluteusa

vidi se posteriorno od srednjeg glutealnog
mišića. Započima na posteriornom dijelu
ileuma i sakruma. Ovaj mišić bolje se vidi
na kaudalnijim presjecima.

Na ovom presjeku veliki

glutealnim mišić nalazi se posteriorno
ispod subkutane masti. Vidljiv je odnos
sa ishiumom i velikim trohanterom.

Na ovom presjeku vidi se polazište mišića

sa sakruma.

Gluteus medius

259
 Gluteus medijus je tanki poput lepeze
oblikovan mišić. Polazi sa vanjske strane
ileuma između anteriorne i posteriorne
glutealne linije. Hvata se za lateralni dio
velikog trohantera.

Gluteus medijus je tanki poput

lepeze oblikovan mišić koji polazi sa
vanjske strane ileuma. Prvi je od
glutealnih mišića koji se prikaže pri
skeniranju od kranijalno prema kaudalno.

Na ovom presjeku M. Gluteus medius

je najveći mišić koji se nalazi posteriorno od
ileuma.

Gluteus minimus

Gluteus minimus leži ispod Mediusa. Polazi sa

vanjske strane ileuma između anteriorne i inferiorne
glutealne linije. Hvata se za anteriornu površinu velikog
trohantera.

260
Na ovom presjeku gluteus minimus leži
uz ilium, anteriorno od gluteusa mediusa.

Quadratus lumborum

Kvadratus lumborum je ravan mišič koji se

nalazi lateralno od L kralješnice. Polazi sa
ileolumbarnog ligamenta i prolazi transverzalne
nastavke L2-L5 kralješka. Hvata se za anteriornu
stranu XII rebra te transvertalne nastavke L1-L4
kralješka
.

Kvadratus lumborum je ravan mišić

posteriornog zida abdomena koji ide sa
transverzalnih nastavke od XII rebra do
ilijakalne kriste. Nalazi se posteriorno od
bubrega.

Kvadratus lumborum je mišić

stražnjeg abdominalnog zida koji je

261
smješten uz transverzalne nastavke
L kralješaka. Između kvadratusa i
psosa nalazi se sloj masti.

M. iliacus

Ilijakus je poput lepeze oblikovani mišić stražnje

abdominalne stijenke. Polazi sa superiornog dijela
ilijačne fose. Hvata se za lateralni dio tetive psoasa
i tvori m. Ileopsoas. Ta dva mišića zajedno se
hvataju za mali trohanter femura.

Ilijakus polazi iz ilijakalne fose.

Sastaje se sa psoasom.

Na MR presjecima vidi se mjesto

polazišta ilijakusa sa unutrašnje površine
ileuma.

262
M. psoas

M. psoas je dugi mišić koji leži lateralno

od L kralješnice. Spaja se sa m. Ilijakusom na
anteriornoj površini ileuma i tvori ileopsoas.
Polazi sa transverzalnih nastavaka L1-L5
kralješka, lateralne površine korpusda kralješaka
Th12-L5 i sa lateralne strane odgovarajučih
intervertebralnih diskova. Hvata se za mali
trohanter femura.

M. psoas je mišić posteriornog

abdominalnog zida. Leži uz L kralješnicu.
Usljed retroperitonealne masti na nativnoj
snimci vidi se njegova lateralna kontura.

M. psoas polazi sa lateralne strane

lumbalnih kralješaka. U srednjem abdomenu
je uzak dok u donjem abdomenu postaje
znatno širi. Ureter se obično nalazi s njegove
anteriorne strane.

Na ulasku u zdjelici lagano se udaljuje

263
od kralješnice.

Na ovom MR presjeku pspas je uz

Kralješnicu. Nalazi se proksimalno od
M. Iliakusa s kojim će se kasnije spojiti u
M ileopsoas.

Obliques externus
Obliques externus je najanteriorniji mišić
prednjeg abdominalnog zida. Polazi u trakama sa
površine rebara (IV-XII) i spaja se u lepezasto
oblikovani mišić. Posteriorna i inferiorna vlakna
hvataju se za ilijakalnu kristu. Ostala vlakna tvore
aponeurozu koja se hvata za lineu albu, pubičnu
kost i ilijakalnu kost
.

Najveći je mišić anteriornog

abdominalnog zida. Na ovom skenu
vidi se insercija na ilijakalnu kristu.

Obliques internus

Unutrašnji oblikvus je tanki ravni mišić

264
koji se nalazi između Vanjskog oblikvusa i
abdominalnog transverzusa. Polazi sa
posteriornog ležišta lumbarne fascije, anteriorne
2/3 ilijakalne kriste te lateralnog dijela
ingvinalnog ligamenta. Gornja vlakna hvataju se
za rub rebra i procesus ksifoideus. Distalne niti
hvataju se za pubičnu kristu.

Unutrašnji oblikvus je tanki ravni

mišić prednjeg abdominalnog zida. Od
ostalih mišića može se razlikovati samo
ako ima dovoljno masti.

Transverzus abdominalis

M. transversus abdominalis je najdublji

mišić prednje abdominalne stijenke. Polazi sa
rebranih hrskavica VI-XII rebra, lumbarne fascije,
anteriornog dijela ilijakalne kriste i lateralne 1/3
ingvinalnog ligamenta. Prelazi na aponeurozu
koja tvori omotač rektusa i hvata se za ksifoidni
nastavak, lineu albu i simfizu.

M. transversus abdominalis je
najdublji mišić prednje abdominalne
stijenke. Na ovom presjeku vidi se
njegovo hvatište za ileum.

265
M. rectus abdominis

M. rectus abdominis je dugi mišić prednje

abdominalne stijenke koji se nalazi uz medijalnu
liniju. Dva rektusa ujedinjuju se u medijalnoj liniji
lineom albom. Nalaze se u omotačima koju tvore
aponeuroze ravnih abdominalnih mišića. Polaze sa
anteriorne površine simfize i pubične kriste. Hvata
se za anteriornu površinu ksifoideusa i kostalnu
hrskavicu V- VII rebra.

Parni M. rectus abdominis

smješten je paramedijalno ispod kože.
Proteže se od ksifoidnog nastavka i
donjih rebara do pubične simfize.
U gornjem i srednjem abdomenu
odjeljeni su lineom albom. U donjem
abdomenu nalaze se jedan uz drugog.

Linea alba

Linea alba nalazi se u medijalnoj liniji

prednjeg abdomena. Nastaje spajanjem
aponeuroza vanjskog i unutrašnjeg oblikusa te
transverzalnog abdominalnog mišića.
Proteže se od ksifoidnog nastavka do pubisa
Prekinuta je jedino umbilikusom.

Linea alba nalazi se u medijalnoj

liniji prednjeg abdomena između rektusa.
Izgleda poput tanke trake smještene
između mišića. Nije deblja od 4 mm.

266
Umbilikus predstavlja mjesto hvatanja
umbilikalne korde u fetusa. Njegov položaj
varira. U većine ljudi nalazi se u projekciji
L3-L4 kralješka.

Rendgenska
anatomija
glave

267
 Frontalna kost

Frontalna kost je tanka i sferična kost

koja se nalazi na prednjem dijelu lubanje.
Započima supraorbitalnom granicom sprijeda
i proteže se do koronarne suture straga.
Orbitalni arkusi su prominentni dio frontalne
kosti. Gornji luk leži nad frontalnim sinusima
koji se nalaze na prednjoj strani frontalne kosti.
Na frontalnoj kosti nalaze se i dva
supraorbitalna foramena kroz koje prolaze
supraorbitalne krvne žile i živci. Medijalno
frontalna kost artikulira sa maksilarnom i
nazalnom kosti.

Posteriorno artikulira sa parijetalnim

kostima. Lateralno artikulira sa zigomatičnom
kosti te velikim krilima svenoidalne kosti.
U ponekih artikulira i sa temporalnom kosti.

Tvori prednji dio lubanje. U djece

središnjom metopičkom fisurom podjeljena
je u dvije kosti koje se ubrzo spajaju u jednu
kost. Tvori krov orbite i dno prednje
lubanjske jame.

268
 Posteriorno preko koronarne
fisure artikulira sa parijetalnim kostima.
Koronarna sutura je mjesto artikulacije
frontalne i parijetalne kosti. U odraslih
ima izgled linije pojačanog denziteta
koja se nalazi uz tanku radiolucentnu
liniju

Na CT spresjecima, rađenim u
koštanom „prozoru“ imaju izgled tamne
linije.

U njenom prednjem dijelu

nalazi se frontalni sinus. Radi se
od dva sinusa podjeljena tankim
septumom. U postraničnoj projekciji
sinusi se superponmiraju i nemoguće
ih je izdvojiti.

269
 Na CT presjeku tik iznad orbita
prikazuju se u prednjem dijelu frontalne
kosti frontalni sinusi koji su podjeljeni
tankim koštanim septumom. Frontalna
kost tvori krov orbite. Lateralno
frontalna kost artikulira sa
zigomatičnom kosti tvoreći lateralni
rub orbite.

Na CT presjeku kroz gornji dio

orbita nazalna spina frontalne kosti i
nosna kost tvore most nosa. Na ovom
skenu vidi se i nekoliko etmoidalnih
celula smještenih posteriorno od frontalne
kosti. Na CT presjeku kroz očne bulbuse
frontalna kost tvori glatku prominenciju
koja se naziva glabella.

Frontalni sinus

Frontalni sinusi nalazi se unutar

frontalne kosti. Podjeljeni su tankim
septumom. Razvijaju se u ranom
djetinjstvu. Različite su veličine i
najčešće su asimetrični. Rijetko su
simetrični. Dreniraju se u nosne šupljine.

270
Prekriveni su mukoperiostom koji se u
normalnim uvjetima ne vidi na rtg snimci.

Na CT skenu frontalni sinusi nalaze

se na prednjem dijelu frontalne kosti i
tankim koštanim septumom podjeljeni su u
dva dijela. U većini slučajeva sadrže samo
zrak. U pravilu su asimetrični.

Parijetalna kost

Dvije parijetalne kosti tvore gornji

lateralni dio lubanje. Sastaju se u medijalnoj
liniji tvoreći sagitalnu suturu. Anteriorno
artikulira preko koronorne suture sa
frontalnom kosti. Mjesto spajanja
koronarne i sagitalne suture naziva
se bregmom.
Posteriorno artikulira preko
lambdoidne suture sa okcipitalnom kosti.
Inferiorno parijetalna kost je u kontaktu
se velikim krilom svenoidalne kosti i
temporalnom kosti. Na lateralnoj površini
parijetalne kosti nalaze se dvije zavijene
linije poznate kao mgornja i donja
temporalna linija.
Gornja temporalna linija odgovara
mjestu hvatišta temporalne fascije.
Inferiorna temporalna linija odgovara
mjestu hvatišta gornjeg dijela temporalnog mićića. Između ove dvije linije nalazi se izbočenje
poznato kao parijetalno izbočenje.

271
1-tabula externa
2-tabula interna
3-diploa
Na postraničnoj snimci prikazuju
se vanjska i unutrašnja tabula koje su
odjeljene diploom. Dvije parijetalne kosti
tvore posteriorni gornji dio lubanje.
Među sobom artikuliraju sagitalnom
suturom. Sa okcipitalnom kosti
artikuliraju lambdoidnom suturom.
Sa frontalnom kosti artikuliraju
koronarnom suturom. Artikulira i sa
svenoidalnom i temporalnom kosti.

Na sredini lubanje parijetalne

kosti artikuliraju sagitalnom suturom.
Sagitalna sutura započima na koronarnoj
suturi i završava na lambdoidnoj suturi.
U odraslih na verteksu ima izgled
medijalno poloćeme jačeg tamnieg
denziteta. U centru denziteta katkada
se vidi lucentna vujugava linija.
Sagitalna sutura je tanka linija okomita
na koronarnu suturu. Predstavlja
artikulaciju izmešu dvije parijetalne
kosti.

Na CT presjeku kroz verteks Na CT presjeku tik iznad orbita

parijetalne kosti međusobno artikuliraju parijetalna kost arikulira skvamom
sagitalnom suturom, a sa frontalnom temporalne kosti lateralno i posteriorno
kosti koronarnom suturom. sa okcipitalnom kosti.

272
 Okcipitalna kost

Okcipitalna kost tvori veći dio baze

i posteriornog dijela lubanje. Sastoji se od
bazalnog skvamoznog dijela i dva lateralna
dijela. Anteriorno okcipitalna kost artikulira
sa svenoidalnom kosti i parijetalnom kosti
gore i lateralno. Na donjoj lateralnoj površini
nalaze se okcipitalni kondili koji artikuliraju
sa atlasom. Na njoj se nalazi veliki otvor –
foramen magnum kroz kojega prolazi
moždano deblo i postaje leđna moždina.

Okcipitalna kost tvori veći dio

posteriorne ubanje. Zajedno sa
svenoidalnom kosti i petromastoidnim
dijelom temporalne kosti tvori bazu
lubanje.
Sa parijetalnim kostima artikulira
preko lamboidne suture. Cervikalna
moždina napušta kranijum kroz foramen
magnum. U novorođenog djeteta
okcipitalna kost se sastoji iz 4 dijela
koji su međusobno spojeni hrskavicom.
Potpuna osifikacija nastupa do 10. godine.

Lamboidna sutura je artikulacija

između parijetalnih kostiju i okcipitalne
kosti. U odraslih ima izgled nejasne
tamnije linije uz podrućje kosti manjeg
denziteta.

273
 CT presjek u visini foramena
magnuma. Okcipitalna kost tvori stražnji
dio lubanje. Zajedno sa svenoidalnom
kosti i petromastoidnim dijelom
temporalne kosti tvori bazu lubanje.
Najveća je posteriorna kost lubanje.
U većine bolesnika to je na
kraniogramu najdeblja kost. U visini
torkule, mjestu gdje se spajaju drenažne
vene mozga unutrašnja tabula tvori
unutrašnju prominenciju.

Foramen magnum

Foramen magnum je najveći otvor na bazi

lubanje koji se nalazi na okcipitalnoj kosti. Kroz
njega prolaze spinalna moždina, spinalni krak XI
kranijalnog živca, meningealna grana C1-C3
spinalnih šivaca i vertebralna arterija. U foramenu
magnumu spaja se medula i spinalna korda.

Cervikalna moždina prolazi kroz

foramen magnum okcipitalne kosti u
stražnju lubanjsku jamu i postaje medula
oblongata. Kroz foramen magnum prolazi
i spinalni živci te vertebralne arterije.

274
 Klivus

Klivus je anteriorni dio okcipitalne

Kosti. Čini anteriorni zid foramena magnuma.
Artikulira sa bazom sfenoidalne kosti.
Anteriorni dio ponsa i medule leže na
posteriornoj površini klivusa. Klivus čini
prednju granicu foramena magnuma.

Na CT presjeku u koštanim prozoru

klivus oblikuje anteriornu granicu foramena
magnuma.

Sagitalna MR slika je izvanredna za

prikaz kosine dorzuma sele i klivusa na
prednjem rubu foramena magnuma.
Korteks kosti je crn. Ovaj presjek najbolje
pokazuje odnos klivusa i moždanog stabla.

275
 Temporalna kost

Tvori lateralni dio lubanje i dio

baze lubanje. Anteriorno artikulira sa
velikim krilima svenoidalne kosti i
zigomatičnom kosti. Kranijalno
artikulira sa parijertalnom kosti
Posteriorno artikulira sa okcipitalnom
kosti.

Sastoji se iz 4 dijela:

Skvamozni dio temporalne kosti

leži pored temporalnim režnju mozga. Na
lateralnom dijelu skvame nalazi se
mandibularna fosa koja artikulira sa
kondilarnim nastavkom mandibule i tvori
temporomandibularni zglob.

U petroznom dijelu nalazi se

unutrašnje uho i mastoid koji tvore dio
baze srednje lubanjske jame.

Timpanički dio temporalne kosti

čine kosti vanjskog ušnog otvora.
Stiloidni nastavak ide sa donje površine
timpaničnog dijela temporalne kosti i na
njega se hvata stolphioidni mišić.

276
 Zigomatični nastavak temporalne kosti
artikulira sa zigomatičnom kosti i tvore
zigomatični arkus.

•Čini lateralni i bazalni dio lubanje.

Sastoji se od 4 dijela:
1.Timpanični
2.Petrozni
3.Skvamozni
4.Stiloidni

Skvamozni dio kosti predstavlja

tank i lateralni zid lubanje.

277
 Mastoid temporalne kosti

Mastoid je dio petroznog segmenta

temporalne kosti. Sastoji se od:
- unutrašnjeg uha,
- mastoidnog antruma,
- celula
- mastoidnog nastavka.

Mastoidni antrum komunicira sa

cavum tympani i sa mastoidnim
celulama kroz brojne aperture na
njegovom podu.
Mastoidne celule su niz šupljina
ispunjenih zrakom koje se nalaze u
mastoidnom nastavku.
U odnosu na petrozni dio
mastoidni nastavak usmjeren je prema
dole i naprjed. Na njemu se nalazi hvatište
sternokleidomastoidnog mišića.

Mastoidi su dio petroznog

segmenta temporalne kosti. U njemu
se nalaze unutrašnje uho i tvori dio
baze lubanje. U ranom djetinstvu
zračne cedlule nisu razvijene.
Javljaju se u drugoj godini života.

Na postraničnoj snimci mastoidne

celule koje se prikazuju kao radiolucentna
područja nalaze se posterorno od tamne
petrozne kosti i vanjskog ušnog otvora.
Na postraničnoj snimci lijevi i desni
mastoid se superponiraju.

278
Petrozni greben

Petrozni greben je opisni naziv za

gornji rub petroznog dijela temporalne
kosti. U a-p projekciji leže vodoravno
unutar orbita. U petroznoj kosti nalazi se
unutrašnje uho. Petrozni greben dijeli
srednju od stražnje lubanjske jame.

Karotidni kanal

Karotidni kanal je otvor na donjoj

površini petroznog dijela temporalne kosti.
Kroz njega prolazi arterija karotis interna.
Arterija karotis interna kroz karotidni
kanal na petroznom dijelu temporalne kosti
ulazi u lubanju.

279
 Na ovom CT presjeku karotidni
kanal je lateralno od klivusa i anteriorno
od jugularne fose.

Vanjski slušni kanal

Vanjski slušni kanal proteže

se od aurikule do timpaničke
membrane. Dužine je 2-3 cm.
Lateralna 1/3 građen je od
fibrokartilaginoze dok su medijalne
2/3 građene od timpaničke plate,
dijela temporalne kosti.
Vanjski slušni kanal smješten
je odmah iza kondilarnog nastavka
mandibule. Smješten je anteroiorno i
lateralno od karotidne arterije i
jugularne jame.

280
 Sfenoidalna kost

Oblikovana je poput leptira. Na bazi

lubanje tvori granicu između srednje i prednje
lubanjske jame. Građedna je iz tijela od kojeg
prema lateralno izlaze koje se velika i mala
krila. Mala krila nalaze se iznad velikih krila.
Anteriorno velika krila tvore veći dio
lateralnog dijela orbite. U orbiti velika krila
artikuliraju sa frontalnom, zigomatičnom i
maksilarnom kosti.
Tijelo svenoidne kosti čini
medijalni rub orbite u kojoj artikulira sa
frontalnom i etmoidalnom kosti. Anteriorno
tijelo sfenoidalne kosti artikulira sa vomerom
i os palatinum.

Lateralno velika krila artikuliraju

sa frontalnom, zigomatičnom i
temporalnom kosti. U nekih bolesnika
mogu artikulirati i sa parjetalnom kosti.
Mala krila sfenoidalne kosti artikuliraju
sa frontalnom kosti anteriorno. Medijalno
mala krila tvore anteriorni klinoid. Na
tijelu sfenoidalne kosti nalazi se
udubljenje – Sella turcica. U tijelu nalazi
se svenoidalni sinus.

Sfenoidalna kost smještena je u

281
središnjem dijelu baze lubanje. Građena
je iz tijela te velikih i malih krila. U a-p
projekciji velika krila tvore tanku tamnu
liniju koja se nalazi u gornjem dijelu
orbita.
U a-p projekciji gornja orbitalna
fisura dijeli velika od malih krila sfenoidalne
kosti. Velika krila su ispod a mala iznad
fisure.

Posterolateralni zid orbite tvori

veliko krilo sfenoidalne kosti.
Anteroilateralni zid čini zigomatična
kost. Spoj ovih kostiju nerazabire se
na CT presjeku.

Sfenoidalni sinusi

U korpusu svenoidalne kosti

nalaze se dvije šupljine koje su
odjeljene koštanim septumom.
Sfenoidalni sinusi nalaze se
posteriorno od gornjeg dijela nosne
šupljine. Koštana pregrada koja dijeli
sinus obično nije u medijalnoj liniji
tako da jedan od sinusa veći. Sinus se
otvara u sfenoetmoidalni recesus koji
se nalazi u nosnoj šupljini. Sfenoidalni
sinus sastoji se od dvije šupljine koje
su odjeljene koštanim septumom.
Smješteni su posteriorno od nazalne
šupljine. Na postramičnoj snimci krov
sinusa čini dno selle turcice.

Sfenoidalni sinus nalazi se

posteriorno od nazalne šupljine i

282
etmoidalnih sinusa. Sinus se nalazi
inferiorno od selle turcice, međutim,
u pojedinih bolesnika može se
protezati i anteriornije od selle.

Sellal turcica

1.tuberkulum
2.dorzum
3.hipofizalna jama

Oblikovana je poput sedla i u njoj

se nalazi hipofiza.
Tuberkulum označava anteriorni
zid a dorzum posteriorni zid sele
Normalno je promjera 1. cm ali
varira u veličini.
Sastoji se iz tri dijela:

- Anteriorno nalazi se tuberkulum

sele koja predstavlja,
protuberanciju na anteriornom zidu sele,
- Hipofizalna jama je udubljenje u podu sele u kojoj se nalazi pituitarna glandula,
- Posteriorni dio sele naziva se dorzumom.

1.hipofizalna jama
2.dorzum

Sella turcica je okružuje hipofizu

koja na MR izgleda nešto svjetlija od
okolnih struktura. Dorzum sele je kost
koja na MR pregledu daje slabi signal.

283
 Maksila

Sklet lica između orbita i usta čine

dvije maksile. Zajedno čine dio dna orbita,
lateralni zid nosnih šupljina, veći dio tvrdog
nepca i gornje vilice. Maksile se sastaju u
medijalnoj liniji u intermaksilarnoj suturi.
U maksili se nalazi poput piramide
oblikovana šupljina – maksilarni sinusi.
Maksila ima ziogomatični nastavak kojim
artikulira sa zigomatičnomm kosti te
frontalni nastavak kojim artikulira sa
frontalnom kosti. Palatinalni nastavak
maksile nalazi se medijalno i tvori veliki
dio tvrdog nepca.
U alveiolarnim
nastavcima nalaze se gornji red zubi.
Infraorbitalni foramen predstavlja otvor
na maksili koji se nalazi 1 cm ispod
infraorbitalnog ruba. Kroz njega prolaze
infraorbitalne krvne žile i živci.

Maksila je najveća kost lica.

Dvije maksile sastaju se u medijalnoj
liniji na intramsksilarnoj suturi.

284
Unutar maksile nalazi se šupljina –
Maksilarni sinus. U allveolarnim
nastavcima nalaze se zubi.
Tvori dio zida nosne šupljine

Maksilarni sinus

Maksilarni sinusi su najveće

paranazalne šupljine. Oblikovani su
poput piramida. Vrh sinusa usmjeren
je prema zigomatičnom nastavku.
Baza sinusa tvori lateralni zid nosne
šupljine. Krov sinusa odgovara podu
orbite. Pod sinusa čine alveočarni
recesusi. Dreniraju se u srednji nosni
hodnik.

Snimka kostiju lica predstavlja

najbolju projekciju maksilarnih sinusa.
Na ovoj snimci najbolje se prikazuju
lateralne stijenke sinusa kao, orbitalni
rub te dno sinusa.

Aksijalna snimka korisna je u

evaluaciji lateralne stijenke sinusa koja
se projecira iznad lateralne stijenke
orbite. Lateralni zid orbite je ravan, a

285
zid sinusa oblikovan je poput slova „S“.
Zubi se projeciraju iznad sinusa.

Orbite

Orbita je šupljina oblikovana poput

piramide kojoj je baza usmjerena anteriorno,
a apeks posteriorno.
Sastoji se od:
- krova,
- poda,
- medijalnog zida
- lateralnog zida

Lateralni dio orbite naziva se

orbitalnim rubom kojeg line frontalne
kosti gore, zigomatične kosti lateralno
i maksile inframedijalno.
Krov orbite čini frontalna kost koja dijeli orbitu od prednje lubanjske jame.
Dno orbite čini maksila koja dijeli orbitu od maksilarnog sinusa.
Lateralni zid orbite čini zigomatična kost i velika krila sfenoidalne kosti.
Medijalni zid orbite čini od napred prema natrag maksila, lakrimalna kost, etmoidalna
kost i tijelo sfenoidalne kosti

Na snimci kostiju lica orbite su

više postavljene i nisu prekrivene
piramidama temporalne kosti. Ova
projekcija od koristi je za analizu
integriteta orbitalnog prstena.

286
U orbiti se nalzi nekoliko otvora:

1.Superiorna orbitalna fisura

2.Inferiorna orbitalna fisura
3.Optički kanal

Superiorna orbitalna fisura

Spaja medijalnu lubanjsku jamu sa orbitom. Prema gore ograničena je frontalnom
kosti i tijelom sfenoidalne kosti a prema dole velikim krilima sfenoidalne kosti. Kroz gornju
orbitalnu fisuru prolaze III, IV i VI kranijalni živac i oftalmička vena te temporalna grana
oftalmičkog ramusa V kranijalnog živca.
Dijeli velika od malih krila. To je poput razreza oblikovan otvor između velikih i malih krila
svenoidne kosti. Mala krila nalaze se iznad a velika ispod fisure. Kroz ovu fisuru prolaze III,
IV i VI kranijalni živac, oftalmički dio V kranijalnog živca te oftalmička vena. U frontalnoj
projekciji ima izgled lucentnog procjepa koji se nalazi u medijalnom gornjem dijelu orbite.
Optički kanal
Optički kanal je otvor na malim krilima sfenoidalne kosti. Spaja srednju lubanjsku
jamu sa orbitom. Kroz njega prolazi oftalmićki živac i oftalmička arterija.
Kroz optički kanal iz orbite u srednju lubanjsku jamu prolazi oftalmički živac i oftalmička
arterija

Zigomatična kost
Zigomatična kost tvori izbočenje lica
te inferiorni i lateralni dio orbite. Medijalno
artikulira sa maksilom.U orbiti artikulira sa
velikim krilom sfenoidalne kosti. Sa velikim
krilom sfenoidalne kosti artikulira i na
lateralnoj površini glave. Prema gore, na
lateralnom rubu orbite, artikulira sa
frontalnom kosti. Zigomatična kost ima
temporalni nastavak preko kojeg artikulira
sa temporalnom kosti tvoreći zigomatični
arkus koji predstavlja lateralno izbočenje lica.
Tvori izbočenje lica te inferiorni i lateralni dio
orbite. Zigomatični arkus tvori spoj
temporalnog nastavka zigomatične kosti
i zigomatičnog nastavka temporalne kosti

287
 Snimka kostiju lica omogućava
dobru analizu zigomatičnog arkusa.
Zigomatični arkus tvori spoj temporalnog
nastavka zigomatične kosti i
zigomatičnog nastavka temporalne kosti.
Arkus se dobro prikazuje na aksilarnoj
snimci.

Na MR korteks zigomatične
kosti daje slabi signal i na mjerenjima
izgleda crna. Na ovom presjeku
zigomatična kost tvori lateralni zid
orbite. Također se vidi i dio temporalnog
nastavka.

Etmoidalna kost

Etmoidalna kost smještena je u

sredini lubanje. Građena je od dvije
okomite lamele, gornje ekstenzije
poznate kao krista gali i donje ekstenzije
koja tvori dio nosnog septuma
.

Etmoidalna kost tvori krov nazalne

šupljine i dio poda prednje lubanjske
jame. Kroz perforacije na lamelama
olfaktorni živci prolaze u mozak
Nosni septum građen je od septalne
hrskavice, vomera i perpendikularne

288
lamele etmoidalne kosti. Tanki koštani
septum često pokazuje devijaciju u
jednu stranu.

Na ovom CT presjeku etmoidalna

kost tvori dio medijalnog zida orbite. Krista
Gali i cribriformne lamele smještene su
Centralno.

Etmoidalna sinusi

Etmoidalni sinusi predstavlja

labirint celula u etmoidalnoj kosti.
Smješteni su anteriorno od sfenoidalnog
sinusa i posteriorno od lakrimalne kosti.
Zračne celule dijele se na anteriornu,
medijalnu i posteriornu grupu. Etmoidalni
sinusi su nakupina malih celula u
etmoidalnoj kosti. Etmoidalne celule tvore
tanki medijalni zid orbite. Za prikaz
etmoidalnih sinusa najoptimalnija je
p-a snimka. U ovoj projekciji mogu se
vidjeti male septe koje dijele celule.
Etmoidalni sinusi nalaze se medijalno
od orbita. Razvijaju se u ranom
djetinjstvu. Zid celula je izrazito tanak.

Krista Gali

Krista Gali predstavlja gornji dio

etmoidalne kosti koji je smješten u
medijalnoj liniji unutar prednje lubanjske
jame. Lateralno od baze kriste gali nalaze
se cribriformne lamele.

289
Krista gali
predstavlja anteriorno mjesto hvatišta
falksa. Falks je duplikatura dure koja dijeli
dvije moždane hemisfere. Na a-p snimci
glave vidi se kao okomita kost u sredini
frontalnih sinusa. Na bazi kriste gali nalaze
se cribriformne lamele kroz koju olfaktorni
živci prolaze u mozak. Na a-p snimci
cribriformne lamele prikazuju se kao tanke
linije.

Nosna kost

Nosne kosti tvori nosni most. Sastaju

se u medijalnoj liniji u internazalnoj suturi.
Prema gore artikulira sa frontalnom kosti,
a lateralno sa maksilom. Nosni most tvore
nosne kosti i frontalnog nastavka maksile.
Najbolje se prikazuje na snimci kostiju lica.

Mandibula

Mandibula je najveća i najjača kost

lica. Sastoji se od horizontalnog tijela i dva
vertikalna ramusa. Mjesto na kojem se
sastaju ramusi sa tijelom mandibule naziva
se angulusom.
Na anteriornom dijelu nalazi
se simfiza menti. Lateralno od simfize menti
nalazi se mentalni otvor kroz koji prolaze
mentalne krvne žile i živci.
Na gornjem rubu
ramusa nalaze se koronoidni nastavci i
posteriorni kondilarni nastavak. Kondilarni

290
nastavak artikulira sa mandibularnom
jamom na temporalnoj kosti tvoreći
temporomandibularni zglob.
Mandibularni
otvor nalazi se ispod mandibularnog ureza
i kroz njega prolaze inferiorne alveolarne
krvne žile i živci. Anteriorno od
mandibularnog foramena nalazi se tanki
nastavak kosti- lingula, na koji se hvata
sfenomandibularni ligament

1.mentalna protuberancija
2.angulus mandibule
3.Vrat mandibule
4.Koronoidni nastavak

Mandibula je velika kost oblikovana

poput slova „U“. Sastoji se od tijela i u
kojem se nalaze zubi i dva ramusa koji
se uzdižu okomito i artikuliraju sa
temporalnom kosti. Pri rođenju mandibula
se sastoji iz dva dijela koja se kasnije
spajaju u srednjoj liniji – menti. U P-A
projekciji koronoidni nastavak superponira
se nad ramusom i tepko ih je razdvojiti

1.vrat mandibule
2.ramus mandibule
3.tijelo mandibule
4.koronoidni nastavak

U postraničnoj projekciji vide se

vrat, ramus, tijelo i koronoidni nastavak.
Uslijed superpozicije okolnih struktura
kondili koji artikuliraju sa temporalnom
kosti se ne razabiru.

291
292
 Rendgen
anatomija
centralnog
nervnog
sistema

Centralni nervni sistem

293
1. Temporalni režanj
2. Pons
3. Cerebelum

294
1. Sella turcica

2. Klinoidni nastavak
3. Klivus

4. Pontina cisterna

5. Temporalni režanj

1.Optička hijazma

2.Supraselarna cisterna

3.Ambijentna cisterna

4.Interpedunkularna cisterna

5.Tegmentum

1.Falx cerebri

295
2.Prednji rog lateralne komore

3.Lateralni cerebralni sulkus

4.III ventrikl

5.Vermis

1.Frontalna bijela supstanca

2.Rostrum
3.Nukleus kaudatus
4.Putamen 1
5.Posteriorni rog lateralne komore 2
6.Septum pelucidum 3
6 7
7.Anteriorni krak kapsule interne
8.Kapsula eksterna 8
9.Posteriorni krak kapsule interne 9
4
10.Velum interpositum 1
11.Cisterna quadrigemina 0
1
1

1.Lateralni ventrikl

296
2.Moždana kora

3.Semiovalni centar

1.Semiovalni centar

2.Falks cerebri

1.Girus

297
2.Semiovalni centar

3.Sulkus

CT sa kontrastom

-
Bazilarna arterija

- Kavernozni sinus

CT sa kontrastom

Unutrašnja karotidna arterija

298
Hipofiza

Tentorijum cerebeluma

CT sa kontrastom

Anteriorna cerebralna arterija

Medijalna cerebralna arterija

Posteriorna cerebralna arterija

Konfluentni sinus

299