Ekonomika Osiguranja I Parcijala

1.
AAI
Međunarodno udruženje aktuara promovira i provodi rad i istraživanja koja su od
interesa za aktuarstvo kao nauku i kao praksu te izdaje bilten sa objedinjenim informacijama
iz aktuarske nauke i pregledima aktuarskih radova. Ima organizirane specijalizirane odsjeke.
Pojedinačni aktuari mogu postati članovi uz plaćanje članarine a Udruženje imenuje
nacionalnog korespondenta u svakoj zemlji. Sjedište Udruženja je u Bruxellesu.
2. AGENCIJA U OSIGURANJU
U pravilu samostalna gospodarska agencija, koja u ime i za račun osiguravatelja sklapa
ugovore o osiguranju. Za svoj posao dobiva proviziju. Ovlaštenja agencija određena su
propisima o osiguranju i ugovorom o saradnji između agencija i osiguravatelja. Po tim
ugovorima agencija može raditi isključivo za jednog osiguravatelja ili pak za više
osiguravatelja.
3. AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE
Generalno posmatrajući, Agencija je nadzor državnog organa (koji je najčešće
postavljen od strane Vlade ili resornog ministarstva) nad društvima za osiguranje. Nadzor se
očituje u provjeravanje da li se osiguravajuća društva pridržavaju svih uslova koji su
predviđeni različitim aktima.
Nadzor nad društvima za osiguranje treba razlikovati od kontrole koju provode drugi
državni organi (npr. finansijski inspektori) kao i od kontrole koju provode državni revizori.
Državni nadzor je proveden prvenstveno radi zaštite interesa osiguranika. U FBiH,
nadzor provodi Agencija za nadzor društava za osiguranje u FBiH, sa sjedištem u Sarajevu.
Agencija za nadzor osiguranja FBiH je agencija koja je osnovana sa zadatkom da
reguliše i nadzire poslovanje društava za osiguranje u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja.
Osnovana je Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju.
Agencijom upravlja stručni savjet (5 članova) i direktor. Oba tijela imenuje i
razrješava Vlada FBiH.

Osnovni zadaci Agencije, u skladu s zakonskim propisima, su:
1. Izdavanje odobrenja za rad društava za osiguranje i reosiguranje,
2. Davanje mišljenja na akte društava za osiguranje koja su po Zakonu obavezna
donijeti (uslovi osiguranja, tarife premija, pravilnici o utvrđivanju prijenosnih
premija i rezerviranih šteta, rezervacije za masovne i katastrofalne štete, pravilnik
o utvrđivanju matematičke rezerve i njegovoj primjeni kod osiguranja života, itd.),
3. Prikupljanje, obrada i evidencija podataka koje Agenciji dostavljaju društva za
osiguranje i reosiguranje, u skladu s zakonskim odredbama,
4. Vršenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje i reosiguranje, u skladu s
zakonskim propisima,
5. Pokretanje i nadzor postupaka privremene uprave, likvidacije i stečaja, te saniranja
stanja društava,
6. Povlačenje dozvola za rad društvima za osiguranje i reosiguranje, u skladu s
odredbama Zakona,
7. Donošenje akata kojima se reguliše rad društava za osiguranje i reosiguranje u
skladu s odredbama Zakona,
8. Ostali zadaci u skladu s zakonskim propisima.
4. AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA REPUBLIKE SRPSKE

Generalno posmatrajući, Agencija je nadzor državnog organa (koji je najčešće
postavljen od strane Vlade ili resornog ministarstva) nad društvima za osiguranje. Nadzor se
očituje u provjeravanje da li se osiguravajuća društva pridržavaju svih uslova koji su
predviđeni različitim aktima.
Državni nadzor je proveden prvenstveno radi zaštite interesa osiguranika. U RS,
nadzor provodi Agencija za nadzor društava za osiguranje u RS, sa sjedištem u Banja Luci.
Agencija za nadzor osiguranja RS je agencija koja je osnovana sa zadatkom da
reguliše i nadzire poslovanje društava za osiguranje u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja.
Osnovana je Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju.
Agencijom upravlja stručni savjet (5 članova) i direktor. Oba tijela imenuje i

razrješava Vlada RS.
1. Izdavanje odobrenja za rad društava za osiguranje i reosiguranje,
2. Davanje mišljenja na akte društava za osiguranje koja su po Zakonu obavezna
3. Prikupljanje, obrada i evidencija podataka koje Agenciji dostavljaju društva za
4. Vršenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje i reosiguranje, u skladu s
5. Pokretanje i nadzor postupaka privremene uprave, likvidacije i stečaja, te saniranja
stanja društava,
6. Povlačenje dozvola za rad društvima za osiguranje i reosiguranje, u skladu s
odredbama Zakona,
7. Donošenje akata kojima se reguliše rad društava za osiguranje i reosiguranje u
8. Ostali zadaci u skladu s zakonskim propisima.
5. AGENCIJA ZA OSIGURANJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Agencija je nadzor državnog organa (koji je najčešće postavljen od strane vlade) nad
društvima za osiguranje.
Nadzor se očituje u provjeravanje da li se osiguravajuća društva pridržavaju svih
uslova koji su predviđeni različitim aktima.
Državni nadzor je proveden prvenstveno radi zaštite interesa osiguranika.
Agencija za osiguranje u BiH je agencija koja je osnovana sa zadatkom da reguliše i
nadzire poslovanje društava za osiguranje u BiH u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja.
Osnovana je Zakonom o Agenciji za osiguranje u BiH u aprilu 2004. godine. Organe
uprave Agencije imenuje i razrješava Vlada BiH. Sjedište Agencije je u Sarajevu.

1. Jedinstvenu primjenu Zakona o osiguranju između entiteta, kao i postojanje
nesmetane i djelotvorne saradnje između Agencija za nadzor osiguranja u
Federaciji BiH i RS, te da obezbijedi da se entitetski zakoni primjenjuju i tumače
na pravičnom i jedinstvenom osnovu,
- Osiguranje pojmovi -
2. Da zakonodavstvo o osiguranju, koje je na snazi u entitetima, u potpunosti bude
usaglašeno u namjeri da obezbijedi jednak i ravnopravan odnos prema svim
društvima za osiguranje u oba entiteta i Brčko Distriktu BiH te da osigura jednaku
pravnu zaštitu kako za ugovarače osiguranja, tako i za treću stranu – podnosioce
odštetnih zahtjeva na teritoriji Bosne i Hercegovine,
3. Agencija ima obavezu da obezbijedi da zakonodavstvo o osiguranju u Bosni i
Hercegovini bude i ostane usaglašeno sa zakonodavstvom Evropske Unije, koje se
primjenjuje na oblast osiguranja,
4. Agencija koordinirano predstavlja i zastupa Bosnu i Hercegovinu u organizacijama
koje se bave osiguranjem na međunarodnom nivou, te obavlja kontinuiranu
saradnju sa njima,
5. Agencija, uz kontinuiranu saradnju sa agencijama za nadzor osiguranja entiteta i
Brčko Distrikta, rješava sporove između agencija za nadzor osiguranja u pogledu
jedinstvenog tumačenja i primjene zakonodavstva o osiguranju na nivou entiteta i
Brčko Distrikta i izdaje pismene odluke i mišljenja kojima se obezbjeđuje
jedinstvena primjena zakonodavstva o osiguranju;
6. Agencija osigurava i vodi sve relevantne podatke o cjelokupnom tržištu osiguranja
u Bosni i Hercegovini.
6. AGENT OSIGURANJA
Osoba koja ima punomoć osiguravatelja za zastupanje u poslovima osiguranja.
Samom punomoći su utvrđena prava u zastupanju. O obimu posla koji je definisan preko
punomoći zavisi i visina provizije koju osiuravatelj plaća za obavljene poslove.
Agent može biti generalni ili specijalni, ovisno o vrsti/vrstama osiguranja za koju je
zadužen. Ako ugovorom tačno nije precizirano agent obavlja i poslove: prikupljanje ponuda,
prezentiranje uslova osiguranja, zaključivanje polica, izmjena uslova osiguranja u slučaju
potrebe, naplata premija,...
7. AKTUAR
Osoba specijalizirana za izračun rizika i vjerojatnosti nastanka nekog događaja koja
svoja znanja upotrebljava u finansijskim i poslovnim problemima, posebno onima koji
uključuju neizvjesne buduće događaje. Primjenjuje aktuarsku matematiku, a posebno teoriju
vjerovatnoće i statistike i finansijsku matematiku na probleme osiguranja, investicija,
finansijskog menadžmenta i demografije.
Svoje proračune temelji na osiguravateljnoj statistici, a u životnim osiguranjima
posebno na aktuarskim tablicama.
Naziv potiče od latinske riječi actuarius, a prvi put je zakonski upotrijebljena u
Engleskoj 1819. U većini zemalja postoje društva aktuara, u Hrvatskoj pod nazivom Hrvatsko
aktuarsko društvo.
8. AKTUARSKA MATEMATIKA
Najstariji dio osiguravateljne znanosti (iz 18. st.) koji matematičkim metodama na
temelju računa vjerovatnoće i statistike, finansijske matematike, stohastičkih modela, teorije
rizika i teorije kredibiliteta utvrđuje cjenike osiguranja, potrebne garantne rezerve i druge
rezerve u osiguranju, proračune vezane za reosiguravateljno pokriće, visinu samopridržaja i
druge elemente poslovne politike.
Veliko značenje aktuarske matematike je u utvrđivanju cjenika i raspodjele udjela u
dobiti u svim vidovima životnih i bolesničkih osiguranja, a bitna je i na području ulaganja
sredstava.
Posljednjih 30-40 godina velik je napredak aktuarske matematike na području
neživotnih osiguranja gdje se zbog izrazite neizvjesnosti događaja razvijaju sofisticirani
matematički i statistički modeli. Razvojem računalne tehnologije povećane su mogućnosti
razvoja aktuarske matematike. Aktuarsku matematiku primjenjuju aktuari.

9. AKTUARSKE TABLICE
Sadrže komutativne brojeve (Dx, Nx, Mx i dr.) na kojima se temelje izračuni premija,
matematičkih pričuva, otkupnih i kapitaliziranih vrijednosti i drugih parametara životnih
osiguranja. Izrađuju se na temelju tablica smrtnosti uz primjenu određene kamate.
10. AKVIZITER
Osoba koja prodaje osiguranje, ali može na temelju ugovora obavljati i druge poslove
za osiguravatelja, npr. naplatu premije. Za obavljene poslove osiguravatelj isplaćuje akviziteru
proviziju. Opseg ovlaštenja utvrđuje se ugovorom.
Akviziter može obavljati poslove za jednog ili više osiguravatelja. Za obavljanje
svojih poslova može angažirati i druge osobe. Poslovanje akvizitera prema zakonima
pojedinih zemalja može podlijegati kontroli istog tijela koje nadzire i poslovanje
osiguravatelja. Akviziteri posreduju u zaključivanju ugovora o osiguranju bilo kao generalni
akviziteri za sve vrste osiguranja ili kao specijalisti za određenu vrstu osiguranja, npr.
života, industrijskih rizika i sl.
Ako je ovlašten da sklapa ugovor o osiguranju, smatra se zastupnikom osiguravatelja
koji redovno ima pravo i da naplaćuje premiju osiguranja za sklopljene ugovore o osiguranju.
Akviziteri su zastupnici osiguranja kada su ovlašteni da preuzimaju i obaveze za
osiguravatelja, bilo kao potpisnici govora o osiguranju (police osiguranja) bilo kao
preuzimatelji rizika, tj. određivanja rizičnosti predmeta osiguranja radi utvrđivanja
odgovarajuće premijske stope.
Provizija akvizitera je veća od provizije koju ostvaruju brokeri. Mogu zastupati jedno
osiguravajuće društvo ili više njih.
11. ANALIZA NOVČANOG TOKA

Postupak analiziranja novčanih primitak i izdataka preduzeća ili projekata. Analiza se
može provoditi sa stajališta: kratkoročnog projektovanja veličine i dinamike novčanih priliva i
odliva, projektovanja novčanih tokova investicijskih mogućnosti, analize izvještaja o
finansijskim promjenama u preduzeću,... Pri ovakvoj analizi koriste se različite kategorije
koje unaprijed predviđaju novčane tokove, rizike njihovog ostvarenja, kao i mogućnost da se
nenovčani dijelovi imovine pretvore u novčani oblik te takav rizik.
12. ASTIN
Je institucija IAA, Actualial Studies in Non – life Insurence. Udruženje neživotnih
aktuara – je odsjek Međunarodnog udruženja aktuara IAA za promociju matematičkih
istraživanja u neživotnim osiguranjima. Objavljuje svoj bilten i periodično održava seminare
na kojima se prezentiraju članci.
13. A TERME FIXE

Osiguranje života na određeni vremenski trenutak. To je obično mješovito osiguranje
kada se ugovorena svota isplaćuje na kraju ugovorenog trajanja osiguranja bez obzira na
eventualnu osiguranikovu prijevremenu smrt. Premija se plaća do osiguranikove smrti.
14. BANKOOSIGURANJE
Povezivanje banaka i osiguranja. Dinamičan razvoj osiguranja života kao instrumenta
investiranja u mnogim je razvijenim zemljama uzrokovao smanjenje ulaganja u banke, što je
rezultiralo novim vidom prodaje osiguranja života preko banaka. Nudeći najširi mogući izbor
finansijskih usluga na jednom mjestu banke i osiguravatelji se nadaju efikasnijem iskorištenju
potencijala svojih klijenata i time povećanju vlastitih profita. Glavni argumenti za koncept
bankoosiguranja su smanjenje troškova i bolja iskorištenost postojećih kanala prodaje.
15. BILANS STANJA

Jedan od osnovnih finansijskih izvještaja na kojem se temelji računovodstveni model;
trenutačni snimak imovine, obaveza i kapitala poduzeća. Također predstavlja trenutačan
vrijednosni iskaz imovinskih pozicija, obaveza i kapitala na tačno određeni dan.
Imovina poduzeća uz eventualni nepokriveni gubitak iskazana je u aktivi bilance
stanja.
Obaveze (liabilties) predstavljaju tuđe izvore finansiranja i imovine, a mogu biti
kratkoročne (do jedne godine) i dugoročne (duže od jedne godine).
Kapital ili glavnica (equity) je vlastit izvor finansiranja, odnosno to je razlika imovine
i obaveza.
Kod inokosnog poduzeća kapital se naziva vlasnička glavnica (owner's equit), dok se u
dioničkom poduzeću kapital naziva dionička glavnica (stokholder's equit). Obaveze i kapital
nalaze se u pasivi bilance stanja. Aktiva pruža korisnicima sve informacije o tome što
poduzeće ima na određeni dan, dok pasiva ukazuje na to što poduzeće duguje te što mu ostaje
kad se od imovine oduzmu obaveze.
Bilanca stanja također se često naziva i izvještaj o finansijskoj situaciji (statement of
financia lposition). To je značajna informacijska podloga sadašnjim i potencijalnim
investitorima i kreditorima. Na jednoj strani bilanca stanja iskazuje vrijednost imovine, a na
drugoj izvore finansiranja te imovine. To znači da je bilanca stanja dvostruka slika jedne te
iste vrijednosti.
Iz toga slijedi osnovna karakteristika bilance stanja – bilančna ravnoteža. Ona se
obično ovako zapisuje: aktiva = pasiva, odnosno: aktiva = obaveze + kapital. Na ovoj
bilančnoj ravnoteži zasniva se računovodstveni model.
Aktiva bilance stanja obuhvata vjerojatne buduće ekonomske koristi dobivene ili
ostvarene u nekim prošlim poslovnim događajima, a kontrolira ih određeni poslovni subjekt.
Ako ne sadrži nepokriveni gubitak, aktiva obično sadrži nekoliko osnovnih dijelova koji se
mogu raščlaniti na veći broj potrebnih pozicija:
1. tekuća ili obrtna imovina (current assets);
2. dugoročna ulaganja (long- term investment);
3. stalnu imovinu (fixed asset).
Tekuća ili obrtna imovina obično se sastoji od dva dijela:
1. brza unovčiva imovina i
2. zalihe.
Stalna ili fiksna imovina dijeli se na dva dijela:
1. dodirljiva ili materijalna i
2. nedodirljiva ili nematerijalna stalna imovina.
U pasivi bilance stanja nalaze se obaveze i kapital. Obaveze predstavljaju vjerojatne buduće
žrtve ostvarivanja ekonomske koristi.
Dijele se na:
1. kratkoročne ili tekuće i 2. dugoročne ili stalne izvore.

Dionička glavnica je dio imovine koji ostane poduzeću kada se od ukupne imovine
oduzmu ukupne obaveze.
16. BILANS USPJEHA

Uz bilans stanja najvažniji finansijski izvještaj. Naziva se još izvještaj o dobitku i
gubitku, račun dobitka i gubitka. Ovaj finansijski izvještaj osigurava informacije o uspjehu
kao podlogu za ocjenu profitabilnosti poslovanja u određenom obračunskom razdoblju.
Obuhvaća sve prihode, rashode kao i razliku među njima, odnosno neto dobitak ili gubitak.
Dvije su osnovne vrste prihoda koje se iskazuju u B.U.:
1. Redovni prihodi (poslovni prihodi i prihodi od financiranja),
2. Vanredni prihodi (prihodi od neredovnih i neuobičajenih transakcija).
Na isti način su u izvještaju obuhvaćeni i rashodi to:
1. Redovni rashodi (poslovni rashodi i rashodi od finansiranja),
2. Vanredni rashodi (neredovni i neuobičajeni rashodi).
Dva su moguća načina utvrđivanja prihoda i rashoda i to:
1. Princip nastanka poslovnog događaja,
2. Novčana osnova.
U prvom slučaju će se iskazati svi prihodi i rashodi u trenutku njihova nastanka te će
se unijeti kao pozicija B.U.
U drugom slučaju iskazat će se samo oni prihodi i rashodi iza kojih nastaje novčani
tok (primici ili izdaci).
B.U. u svom višefaznom obliku iskazuje informacije o veličinama:
1. Kontribucijska marža,
2. Dobit prije poreza i
3. Neto dobit.
17. BONUS
Poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno
osigurateljno razdoblje nije imalo štete ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih
šteta povoljan. Obračunava se godišnje u postotku kod plaćanja premije.
Po načinu obračuna može biti:

1. jednostavan – kada se obračun temelji jedino na osiguranoj svoti
2. složen – kada obračun uz osiguranu svotu uključuje i mogućnost budućih popusta.
Osiguravatelj određuje maksimalni bonus koji osiguranik može dobiti. Osiguravatelji
uvode obračun bonusa radi poticanja smanjenja šteta u mnogim vrstama imovinskih
osiguranja.
Suprotnost od bonusa – popusta je malus – doplatak na premiju. Popust se odnosi na
premiju u novom razdoblju osiguranja. Može se vezati uz isplaćenu ili uz prijavljenu štetu.
Odobrava se, u pravilu, kod onih vrsta osiguranja kod kojih nastup rizika ovisi u
znatnoj mjeri o ponašanju osiguranika.
Najznačajniji i najprihvaćeniji je kod osiguranja motornih vozila, i to kako kod
osiguranja kaska tako i kod osiguranja autoodgovornosti. Uobičajeno je vezivanje prava na
bonus uz osobu, osiguranika ali se može vezati i za osigurano vozilo i za osiguranika. Kod
promjene vlasništva ostaje osiguraniku i ne može se prenijeti na novog vlasnika.
Uobičajeno je priznavanje prava na bonus stečenog kod nekog drugog, pa i
inozemnog, osiguravatelja.
Kod osiguranika s više vozila (kod nas preko deset) bonus poprima formu obračuna
tehničkog rezultata: ako je omjer između premije i šteta povoljan, dakle tehnički rezultat je
povoljan, osiguranik stiče pravo na bonus kod novog ugovora o osiguranju, odnosno kod
obračuna premije za novo osigurateljno razdoblje.
18. BROKER U OSIGURANJU / REOSIGURANJU

Posrednik između osiguranika i osiguravatelja (u osiguranju) i osiguravatelja i
reosiguravatelja (u reosiguranju). Nisu ograničeni u svom radu na samo jednog osiguravatelja
i reosiguravatelja. Biraju vrstu osiguranja i osiguravatelja ako im je to povjerio nalogodavac.
Za razliku od agenta osiguranja koji uz posredovanje u poslovima osiguranja obavlja i
druge poslove (bankovne, kupoprodaja nekretnina i sl.), brokeri se profesionalno bave
djelatnošću osiguranja. Svojim klijentima osiguranicima odgovorni su za moguće loše savjete.
Radi zaštite profesije u inozemstvu su česta udruženja brokera osiguranja koja štite
visoki standard ove profesije. Za obavljene poslove dobijaju proviziju koja je u pravilu viša
nego provizija agenata. Iako rade u korist osiguranika, proviziju plaća osiguravatelj. Osnovna
je gospodarska funkcija brokera osiguranja da sklapa ugovore o osiguranju.
U odnosima s Lloydovim osiguravateljima broker mora imati status Lloydova brokera.
Ugovor između brokera i osiguranika spada u pravni posao zastupanja (agenc). Broker nije
stranka iz ugovora o osiguranju.
Unatoč tome, broker je u obvezi prema osiguravatelju za plaćanje premije osiguranja.
Za svoj rad broker ima pravo na proviziju od osiguravatelja (brokerag).
Osiguravatelj je izravno obavezan osiguraniku za naknadu štete. Sklapanjem ugovora
broker u odnosu na osiguranika ne preuzima garanciju za solventnost osiguravatelja. Broker
ima pravo retencije ostvarenih iznosa osiguravatelja za neplaćenu premiju osiguranja i svoje
troškove. Osiguravatelj katkada daje odobrenje brokeru za likvidaciju i isplatu manjih šteta.
19. BRUTO PREMIJA

Uobičajeni naziv, koji se koristi i u drugim zemljama, za ukupnu premiju, po jednom
ugovoru, ili za pojedinu vrstu ili grupu osiguranja, ili za cijelo poduzeće za osiguranje.
To je ukupna premija ili cijena osiguranja, tj. iznos koji je dužan uplatiti osiguranik
prilikom sklapanja osiguranja ukoliko nije uplata premije drugačije ugovorena (s počekom, u
ratama i sl.). Nazivamo je tarifnom ili komercijalom premijom, a utvrđuje se prema cjenicima,
tarifama osiguravatelja u jedinstvenom postotku ili iznosu tako da osiguraniku nije vidljivo
kolika je tehnička premija i visina režijskog dodatka.
Sustav evidentiranja premije na temelju njenog ukupnog iznosa (tzv. bruto premija) ili
raspodjelom te premije u dijelove, radi potrebe osiguravatelja (za suosiguranje i reosiguranje),
naziva se bruto sustav, za razliku od neto tarife, premije i obračuna u polici osiguranja kada se
na neto (tehničku) premiju dograđuju troškovi poslovanja (režija) i druge obaveze (porez,
taksa i sl.). U zakonu o osiguranju rabi se naziv premija za osiguranje koja se sastoji od
funkcionalne premije i dijela premije za obavljanje djelatnosti osiguranja.
Funkcionalna premija sadrži tehničku premiju, a može sadržavati dio za preventivu,
ako je on uračunat u premiju.
Tehnička premija služi za podmirenje obveza iz ugovora o osiguranju (isplatu odšteta,
ugovorenih svota), te za podmirenje obveza prema reosiguravatelju za reosigurane rizike. Dio
premije za preventivu služi za finansiranje i kreditiranje aktivnosti namijenjenih za

sprečavanje rizika. Dio premije za režiju namijenjen je za obavljanje poslova osiguranja.
Režijski dodatak se sastoji iz tri dijela i to: troškovi akvizicije, inkaso troškovi i
administrativni (upravni) troškovi.
Bruto premija uvećana za porez na promet čini ukupnu premiju.
U zapadnim zemljama terminologija je nešto drugačija: bruto premija se sastoji od
neto premije, dodatka za sigurnost (postoji i kod nas), te dodatka za troškove (troškovi
upravljanja) – neto premija.
20. BRUTO FAKTURIRANA PREMIJA

Bruto premija dospjela tijekom financijske godine iz ugovora o osiguranju bez obzira
da li se u cijelosti ili djelomično odnosi i na kasniju financijsku godinu. Tu, sukladno
smjernicama vijeća Europskih zajednica za godišnje obračune i konsolidirane obračune
osiguravateljnih poduzeća (91/674IEEZ) od 19. prosinca 1991. godine, spadaju i premije koje
još treba fakturirati i jednokratne premije i plaćanja za godišnje rente.
U osiguranju života u bruto fakturiranu premiju spadaju i jednokratne premije iz
pričuve za povrat premije ako ih se na temelju ugovora o osiguranju mora smatrati premijama
i ako propisi nalažu ili dozvoljavaju njihovo iskazivanja kao premiju.
U bruto fakturiranu premiju spadaju i dodaci na premiju u slučaju polugodišnjih,
tromjesečnih (kvartalnih) ili mjesečnih uplata, naknade od ugovaratelja osiguranja za izdatke
poduzeća, kod suosiguranja udio osiguravatelja u ukupnoj premiji, dospjele premije
reosiguranja za posao primljen od cedenta i retrocedenta, uključivši unose u portfelj, kao i
povlačenja iz portfelja u korist cedenta i retrocedenta i storna.
Svi ovi iznosi ne uključuju iznose poreza i drugih davanja propisanih na pojedinačne
ugovore, odnosno na sveukupnu premiju.
21. BRUTO PRIHOD U DRUŠTVU ZA OSIGURANJE

Čine sve pozicije prihoda s osnove osiguranja neživotnih i životnih osiguranja,
netehničkog računa, poslovnih prihoda i izvanrednih prihoda koji nije korigiran za prijenosne
pozicije (prijenosne pozicije, reosiguranje). Ukupan prihod osiguravajućih društava je neto
prihod. Korigiran je za prijenosne pozicije (prijenosne premije, premije predane u
reosiguranje itd.).
22. DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE
Privatni oblik osiguravateljnog društva s organima društva upravom, nadzornim
odborom i glavnom skupštinom. Temeljni kapital, prema zakonima zemlje u kojoj društvo
djeluje, može biti uplaćen djelimično ili u cijelosti. Dionice u pravilu glase na ime i prenosive
su na način utvrđen statuom društva. To je najrasprostranjeniji oblik osiguravateljnog društva.
Visina temeljnog kapitala ovisi o tome bavi li se društvo svim vrstama osiguranja ili samo
pojedinim vrstama osiguranja.
23. DISPERZIJA RIZIKA

1. Raspodjela rizika u prostoru i vremenu.
Prostorna disperzija rizika omogućuje osiguravatelju izravnanje šteta premijama na
tom prostoru, tj. postiže se kompenzacija šteta postignutim uplatama premija. Pri tome treba
imati u vidu da se premije i štete moraju matematski obraditi tako da pokrivaju isto razdoblje,
tj. da se ubranim premijama pokrivaju štete koje nastaju do trenutka trajanja obveze iz
uplaćene premije.
Npr. neko uplati premiju u prosincu tekuće godine pa obveza osiguravatelja iz te
premije traje sve do prosinca iduće godine. Za obračun premije u razdoblju za koje se vrši
obračun treba dakle uzeti samo jednu dvanaestinu godišnje premije tako da se u osiguranju
mora uvijek voditi računa o tzv. mjerodavnim, a ne stvarno ubranim premijama.
U navedenom primjeru jedanaest dvanaestina ubrane premije u tekućoj godini služi za
pokriće eventualnih šteta u prvih 11 mjeseci iduće godine. Na isti način se postupa i kod
mjerodavnih šteta u koje se ubrajaju ne samo štete isplaćene u godini obračuna već i
očekivani iznos prijavljenih šteta te godine koje još nisu obračunate i isplaćene. Budući da u
osiguranju postoje redovno kolebanja u ostvarenim rezultatima iz mjerodavnih premija i
mjerodavnih šteta, potrebno je da se izvrši i vremenska disperzija rizika putem rezervi
stvorenih u godinama u kojima su mjerodavne premije bile veće od mjerodavnih šteta, pa se u
godinama s negativnim tehničkim rezultatom rizike pokrivaju ovako stvorenim rezervama.
Prema tome vremensko izravnanje rizika je u biti disperzija rizika u toku višegodišnjih
trajanja osiguranja;
2. Dlaganje kapitala ili odobravanje kredita većem broju različitih korisnika s ciljem
da se umanji rizik gubitka za ulagača, odnosno kreditora u slučaju da se pojedini korisnik
nađe u poslovnim teškoćama.
Disperzija može biti geografska, valutna, granska i po korisnicima;
3. razlikujmo tri razine disperzije ili distribucije rizika:
a) preuzimanje rizika tako da su disperzirani-predmeti osiguranja, opasnosti koje se
preuzimaju u osiguranje i mjesta osiguranja. Ovakvim načinom preuzimanja rizika postiže se
optimalno izravnanje rizika,
b) prenošenje rizika iznad vlastitog samopridržaja na reosiguravatelja i/ili
suosiguravatelja,
c) u reosiguranju – retrocesija rizika na druge reosiguravatelje. Različita je po vrstama
osiguranja a unutar iste vrste osiguranja ovisi o heterogenosti portfelja, veličini pojedine
police, te očekivanoj učestalosti šteta. U tu svrhu police se svrstavaju u homogene grupe
prema poznatim faktorima rizika.
24. DJELATNOST OSIGURANJA

Opis poslova i aktivnosti koje obavlja svako osiguravajuća društvo, radi
zadovoljavanja društvenih i individualnih potreba.
Iz djelatnosti osiguranja proizilaze i njegove osnovne funkcije:
1. zaštita imovine i ljudi,
2. finansijska funkcija,
3. socijalna funkcija i
4. preventiva.
Postoje osiguravatelji koji u svojoj djelatnosti pružaju sve vrste osiguranja a neki su
specijalizirani samo za pojedine, npr. pomorsko osiguranje (marine insurance), životno
osiguranje (life insurance), i dr.
25. DOGAĐAJ U OSIGURANJU

Nastup osiguranog slučaja koji ima za posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog
predmeta ili ozljedu, smrt ili bolest osigurane osobe. Dva su bitna elementa događaja: uzrok i
posljedica. Posljedica je promjena postojećeg stanja izazvana uzrokom.
Događaj može nastupiti i izvan trajanja osiguranja, ali je važno da uzrok nastane
unutar trajanja osiguranja. Iz jednog događaja može nastati više šteta, odjednom ili u nekom
vremenskom slijedu. Osiguravatelji i reosiguravatelji često limitiraju isplatu štete na neki
iznos po jednom događaju da bi se time djelimično zaštitili od mogućih izvanredno velikih
odštetnih zahtjeva (npr. sudar brodova, pad zrakoplova i sl.).
26. DRUŠTVO ZA OSIGURANJE

Osiguravajuće društvo. Obavlja sve poslove osiguranja, nebankarska finansijska
institucija usmjerena na dugoročne izvore sredstava i dugoročne plasmane, stimulira razvoj
tržišta kapitala. Ono što ih razlikuje od drugih institucija je elemenat osiguranja iako imaju
mnogo zajedničkih tačaka sa štedionicama i uzajamnim fondovima. Osiguravajuće kompanije
uzimaju premije, investiraju ih, ostvaruju zaradu te plaćaju vlasnicima polica. Izdaju
finansijske ugovore koji osiguranicima/kupcima daju zaštitu u slučaju nastupanja osiguranog
rizika. Mogu se organizirati kao dionička društva (profitne organizacije koje posjeduju i
kontrolišu dioničari) ili kao društva za uzajamno osiguranje (neprofitne organizacije koje
posjeduju i kontrolišu vlasnici polica).
Postoje i Loydova udruženja kao i reciprocitetna društva a podjela je moguća na
društva koja se bave poslovima životnog osiguranja i na društva koja se bave poslovima
neživotnog osiguranja. Prema sistemu i sadržaju pokrića društva za osiguranje možemo
grupisati u tri skupine:
9 Prema načinu pokrića rizika (premijsko i uzajamno);
9 Prema načinu raspodjele rizika:
1. primarna (osiguranje i saosiguranje) i
2. sekundarna raspodjela (reosiguranje i retrocesija);
9 Prema predmetu osiguranja (životna i neživotna osiguranja).
27. DRUŠTVO ZA REOSIGURANJE

Osiguravateljska organizacija koja se isključivo bavi poslovima reosiguranja, tj.
preuzimanjem rizika osiguranja od drugih osiguravatelja i reosiguravatelja kao davanjem
preuzetih rizika u pokriće drugih reosiguravateljima (retrocesija).
Osiguravateljno poduzeće (prvoosiguravatelj, direktni osiguravatelj, cedent) kupuje

osiguranje svog portfelja kod drugog (re)osiguravateljnog poduzeća (reosiguravatelj,
cesionar). Pritom se osiguravatelj oslobađa dijela rizika koje nosi i prenosi ih na
reosiguravatelja (podjela rizika). Time reosiguravatelj, koji će dio primljenih rizika predati
dalje, drugim reosiguravateljima u retrocesiju, omogućuje osiguravatelju da preuzme u
osiguranje veće rizike negoli bi ovaj mogao prema svojim osiguravateljno-tehničkim
mogućnostima.
Reosiguravatelj je bitno zainteresiran za kvalitetu posla osiguravatelja i pruža mu
stručnu pomoć za osobito složene poslove. To je moguće jer su poznati europski i svjetski
reosiguravatelji golema poduzeća s milijardama dolara prometa i rezervi, te s relativno
velikim brojem vrsnih stručnjaka s golemim iskustvom iz svih vrsta osiguranja i iz mnogih
zemalja budući da većina posluje na gotovo svim kontinentima.
28. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE

Osniva fizičke i pravne osobe s ciljem da članovi imaju osiguravateljnu zaštitu na
temelju uzajamnosti. Ne posluju radi sticanja dobiti. Visina doprinosa utvrđuje se u iznosima
potrebnim za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti.
Osiguranici su i vlasnici društva i dijele dobit, odnosno podmiruju gubitak na način utvrđen
statutom.
Pojedini osiguranici mogu zaključiti ugovore o osiguranju s tako organiziranim
osiguravateljem na istovjetan kao sa dioničkim društvima. Primjenjuju u radu principe i
tehnologiju osiguravateljnih dioničkih društava. Organi društva su uprava, nadzorni odbor i
skupština. Na upravljanje društvom odgovarajuće se primjenjuju propisi o društvu s
ograničenom odgovornošću. Postoji i međunarodno udruženje – AISAM sa sjedištem u
PARIZU.
29. DRŽAVNI NADZOR NAD POSLOVANJEM OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA

Nadzor državnog organa (ponajčešće postavljenog od Vlade ili resornog ministra) nad
društvima za osiguranje. Nadzor se obično očituje kroz kontrolu pridržavanja Uvjeta
osiguranja, Premijskih sustava i raznih zakonskih propisa u vezi s osiguranjem, a s ciljem
zaštite osiguranika čija bi sigurnost mogla biti ugrožena zbog kršenja općepriznatih načela
osiguravateljne struke.
Ovaj nadzor treba razlikovati od kontrole poslovanja osiguravateljne kuće kao
trgovačkog društva koji obavljaju drugi dijelovi državnog aparata (finansijska inspekcija –
policija) ili od države ovlašteni revizori. Državni nadzor uveden je svugdje u svijetu, radi
zaštite interesa osiguranika i pridržavanja zakonskih i ugovornih obveza u pogledu visine
garantnih sredstava i pravilnosti u poslovanju.
U FBiH, nadzor provodi Agencija za nadzor osiguranja FBiH, sa sjedištem u Sarajevu.
• Izdavanje odobrenja za rad društava za osiguranje i reosiguranje,
• Davanje mišljenja na akte društava za osiguranje koja su po Zakonu obavezna
• Prikupljanje, obrada i evidencija podataka koje Agenciji dostavljaju društva za
• Vršenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje i reosiguranje, u skladu s
• Pokretanje i nadzor postupaka privremene uprave, likvidacije i stečaja, te saniranja
stanja društava,
• Povlačenje dozvola za rad društvima za osiguranje i reosiguranje, u skladu s
odredbama Zakona,
• Donošenje akata kojima se reguliše rad društava za osiguranje i reosiguranje u
• Ostali zadaci u skladu s zakonskim propisima.
Agencijom upravlja Stručni Savjet koji se sastoji od pet članova, koje imenuje i
razrješava Vlada Federacije BiH. Agencijom rukovodi direktor, kojeg također imenuje i
razrješava Vlada Federacije BiH. Izvještaje o radu Agencije i poslovanju društava za
osiguranje i reosiguranje u Federaciji BiH Agencija podnosi Vladi Federacije BiH.
30. ENTITET PRUŽANJA USLUGA

Je entitet u Bosni i Hercegovini u kojemu se nalazi rizik, ako taj rizik pokriva društvo
za osiguranje ili podružnica koje se nalazi u drugome entitetu.

31. FINANSIJSKA INTERMEDIJACIJA OSIGURAVATELJA
Uobičajena djelatnost osiguravatelja kojom prikupljaju novčane fondove od javnosti i
usmjeravaju ih u finansijske plasmane preko finansijskog tržišta.
Premda po svojim karakteristikama osiguravateljske institucije ulaze u red
nebankarskih i nedepozitnih finansijskih organizacija, one su institucije za ugovorni štednju,
što im daje mogućnost mobiliziranja, koncentracije i preusmjeravanje finansijskih sredstava.
Prodanim osiguranjima pojedinačne uplate premija transformiraju se mehanizmom osiguranja
u krupna finansijska sredstva na sličan način na koji se transformiraju depoziti (npr. ulozi na
štednju) kod banaka.
Ovako prikupljene fondove osiguravatelji na finansijskom tržištu plasiraju u različite
oblike vrijednosnih papira (državne obligacije, obveznice i dionice industrijskih i drugih
poduzeća i dr.), opskrbljujući finansijski deficitarni sektor države i privrede znatnim
finansijskim sredstvima. Uz banke, štedne ustanove i mirovinske fondove, osiguravatelji se
svrstavaju u najsnažnije finansijske intermedijarne, odnosno institucionalne investitore, koji
kupuju najveći dio vrijednosnih papira na tržištu i svojom veličinom i značajem mogu uticati
na cijene finansijskih sredstava i ostale uvjete. Iako je zajednička karakteristika osiguravateljima

imovine i osiguravateljima života,
stalni i stabilni priliv sredstava u obliku uplata premija na osnovi kojih se formiraju stabilni
iznosi sredstava za finansiranje osnovne namjene i slobodna sredstva za plasman u različite
oblike investicijskih ulaganja koja donose prihod, njihova intermedijatorska uloga za privredu
u cjelini nije ni po obujmu, a ni po vrijednosti jednaka.
1. Intermedijacija osiguravatelja imovine slabije je izražena u odnosu na osiguravatelje
života. Razlog je taj da oni imaju manje predvidiv priljev sredstava. Kako se radi o
institucijama koje ugovaraju osiguranje na godišnjoj osnovi i nema kontinuirane povezanosti
u obnavljanju premija, te je kod njih teže predvidjeti vjerojatnost osiguranih slučajeva, i
priljev im je neizvjesniji.
Osim toga, u uslovima inflacije povećava im se priljev sredstava, a u razdobljima
stabilnosti se smanjuju. S obzirom na to da su im i odštetni zahtjevi manje predvidivi i
nepostojaniji nego kod osiguravatelja života, potrebna im je sigurnija kratkoročna aktiva koja
se lakše realizira.
Nadalje, zbog opasnosti da se zbog pojačanog tržišnog pritiska jave razlike između
nominalnih vrijednosti i viših tečajeva vrijednosnica koje ih u investicijskim operacijama
mogu gurnuti u proizvodnu gubitka, prisiljeni su svoje fondove držati u većoj proporciji
likvidnima nego što je to slučaj s osiguravateljima koji se bave dugoročnim poslovima. Zbog
toga ih dijelom usmjeravaju u likvidonosnije plasmane kao što su državne obligacije i
obveznice poduzeća, a dijelom u dionice koje nose veći ali varijabilni prihod.
Kako im portfelj teži da bude usklađen s kratkoročnijim gotovinskim potraživanjima,
to logično ima za posljedicu njihovu jaču prisutnost na institucionalnim tržištima, odnosno
tržištima kratkoročnih vrijednosnih papira i slabiji udio ovih osiguravatelja na tržištu kapitala.
2. Intermedijacija osiguravatelja života vrlo je izražena na tržištu kapitala. Zbog
stabilnosti priljeva i predvidivosti povlačenja gotovine, ovi osiguravatelji imaju veliu slobodu
u pogledu plasiranja sredstava. U usporedbi s osiguravateljima imovine, njihovi se dugoročni
fondovi premijskih uplata prostiru mnogo brže.
Dugoročni izvori se ročno usklađuju s dugoročnim plasmanima i osiguravaju stabilan
prihod, visina kojeg ovisi prvenstveno o kretanju kamatnih stopa. Kako su potraživanja na
osovi odšteta puno jednoličnija, zahtjevi mogu biti zadovoljeni iz novih premija i to bez
obzira na to radi li se o dospjelim ili otkupnim policama.
Budući da se kod ovih osiguravatelja ne postavlja pitanje likvidnosti na način kao kod
osiguravatelja imovine, oni tradicinalno najveći dio svog portfelja drže u zajmovima
vrijednosnim papirima, odnosno prvorazrednim vrijednosnicama s fiksnom kamatnom stopom
kao što su državne obligacije i obveznice poduzeća, a manji dio u udjelima vrijednosnim
papirima kao što su dionice.
32. FRANŠIZA (UGOVORENI SAMOPRIDRŽAJ)

Sudjelovanje osiguranika u šteti. Naziva se još ugovoreni samopridržaj.
Pod franšizom se podrazumijeva iznos ili postotak predviđen ugovorom o osiguranju
do kojeg iznosa šteta nije nadoknadiva iz osiguranja premda je ta šteta inače pokrivena
osiguranjem.
Iskazuje se kao postotak od osigurane svote ili štete, odnosno kao apsolutni iznos.
Osiguravatelj može zahtijevati franšizu određenog iznosa da bi prihvatio osiguranje i to je
obavezna franšiza, ili može dopustiti ugovaratelju da izabere visinu franšize u zamjenu za
smanjenje premije, što je dobrovoljna franšiza.
Uvodi se ne samo zbog troškova procjene štete koji nisu adekvatni njenoj visini već i
zbog toga da se osiguranika stimulira na racionalno ponašanje na održavanju i čuvanju
osiguranog predmeta. Time se ne samo izbjegavaju brojne sitne štete ("bagatelne štete") već
se isključuju i obaveze osiguranja za normalne očekivane gubitke ili oštećenja zbog prirode,
svojstva ili mane osigurane stvari npr. kalo, rasipanje, lom i sl. Osiguravatelji redovno
stimuliraju osiguranika na ugovaranje što većeg udjela u šteti snižavanjem premijske stope za
povećani iznos franšize.
Postoje dvije osnovne vrste franšiza: integralna i odbitna.
Integralna franšiza znači sudjelovanje u šteti. Ako šteta pređe iznos franšize,
osiguraniku se isplaćuje šteta u punom iznosu.
Odbitna franšiza je iznos kojim osiguranik uvijek sudjeluje u šteti. Ako je šteta ispod
franšize, osiguranik ne ostvaruje nikakvu naknadu štete, a ako je šteta iznad franšize, tada se
uvijek od štete odbija iznos franšize.
Kod odbitne franšize osiguranik ne može ostvariti naknadu štete u punom (100%)
iznosu. U praksi se isključivo primjenjuje odbitna franšiza, a vrlo rijetko integralna. Prema
načinu primjene razlikuju se integralna franšiza u postotku ili fiksnom iznosu kod koje
osiguravatelj nije u obavezi štete koja je u granicama franšize, ali čim franšiza pređe
ugovorenu visinu, osiguravatelj je u obavezi naknade štete u cijelosti kao da franšiza nije ni
ugovorena. Oblik integralne franšize sadržavala je Lloydova SG polica.
Odbitna franšiza se ugovara u postotku ili apsolutnom iznosu, ali se uvijek odbija od
štete koja prelazi njenu visinu. To je tzv. apsolutna franšiza koja se ugovara u slučajevima za
koje se pretpostavlja da osiguranik može djelovati na njenu visinu. Može biti kvalitativna
(isključuju se tačno određeni rizici koji se ne osiguravaju) i kvantitativna (integralna, odbitna i
agregatna). Franšiza izražena u apsolutnom iznosu redovito se primjenjuje u osiguranju
brodova i brodova u gradnji.
Klauzulu o odbitnoj franšizi sadrže institutske klauzule za osiguranje brodova i
brodova u gradnji (deductible claus). U osiguranju velikih pošiljaka karga (npr. brodskih
pošiljaka) franšiza se ugovara u obliku alternative i to kao odbitna franšiza po pojedinom
koletu (omotu) i u primjerenom manjem postotku za pošiljku u cjelini.

33. FUNKCIJE OSIGURANJA
Osiguranje je važan institut gospodarske djelatnosti svake zemlje. S obzirom na
vrijednost materijalnih dobara i s tim u vezi moguće štete, danas je nezamisliva gospodarska
djelatnost ako nije pokrivena osiguranjem. Institut osiguranja nastao je davno i neprestano se
razvijao i mijenjao s razvojem ljudskog društva. Počevši od svoje prve funkcije – neposredne
zaštite ljudi, ta zaštita danas obuhvata gospodarske i druge djelatnosti.
Osnovnu funkciju zaštite čine:
a) neposredna zaštita u koju spadaju preventivne mjere, tj. mjere sprečavanja, te
represivne mjere, tj. mjere suzbijanja već nastale štete i
b) posredna zaštita, koja se ostvaruje naknadom štete.
Izvršavajući ovu svoju funkciju osiguranje pridonosi zaštiti i sigurnosti odvijanja
gospodarskih i drugih djelatnosti.
Važna je i finansijsko – akumulacijska funkcija osiguranja, koja se očituje u obliku
različitih ulaganja prikupljenog novca u pojedine gospodarske grane, čime se unapređuje opći
gospodarski razvitak neke zemlje.
Treća funkcija osiguranja, njegova društvena funkcija, jest ekonomska zaštita čovjeka
i njegove imovine koja može biti oštećena ili uništena djelovanjem različitih opasnosti (
rizika). Dajući naknadu u slučaju smrti, invaliditeta, gubitka imovine i sl. osiguranje na sebe
preuzima društvenu funkciju države.
Osnovno načelo instituta osiguranja jest princip uzajamnosti i solidarnosti, prema
kojem velik broj osiguranika, plaćajući premiju osiguranja, omogućuje osiguravatelju da
unaprijed akumulira novac za isplatu budućih šteta. Na taj se način postiže atomiziranje i
izravnanje rizika njegovim raspršivanjem.
Danas je raspršivanje, s obzirom na velike materijalne vrijednosti, prisutno i kod
osiguravatelja u obliku:
1. suosiguranja, tj. udruživanja dvaju ili više osiguravatelja u pokriću nekog rizika ili
2. reosiguranja, tj. osiguranja samih osiguravatelja kod finansijski jačih, odnosno
velikih inozemnih reosiguravatelja za iznose iznad tzv. samopridržaja, tj. vlastite finansijske
mogućnosti pokrića nekog rizika.

34. FUNKCIONALNA PREMIJA
Naziv za premiju koja uz tehničku premiju sadrži i dio za funkciju osiguranja u
preventivi – tehnička premija, preventiva.
35. GARANTNI FOND (JAMSTVENI FOND)

Garantni fond predstavlja 1/3 margine solventnosti. To je pravilo uvedeno u
smjernicama EU za utvrđivanje najmanje potrebnog vlastitog kapitala – sredstava
prvoosiguravatelja.
To je utvrđeni najmanji odnos između određenih veličina u finansijskim izvještajima
osiguravatelja.
Za neživotna osiguranja utvrđen je i odnos između vlastitih sredstava i visine premija
(indeks premija, odnos visine šteta, indeks šteta) a za životna osiguranja to je odnos prema
matematičkoj rezervi životnog osiguranja.
Jedna trećina iznosa koji je utvrđen kao granica solventnosti predstavlja garancijski
fond. Vlastita sredstva – garancijski fond čine: uplaćeni temelji kapital umanjen za knjižnu
vrijednost vlastitih dionica u vlasništvu društva, rezerve sigurnosti i prenesena dobit.
Margina solventnosti je sastav imovine u skladu sa djelatnostima koje obavlja svako
društvo. Marginu solventnosti propisuje Agencija za nadzor posebnim aktom. Margina
solventnosti odgovara imovini društva bez ikakve predvidive obaveze, umanjenoj za sva
nematerijalna sredstva.
Društvo u Federaciji mora ustanoviti jamstveni fond koji će biti detaljnije reguliran
podzakonskim aktom Agencije za nadzor. Jamstveni fond iznosi jednu trećinu margine
solventnosti.
U slučaju neživotnog osiguranja, jamstveni fond ne smije biti manjim od iznosa koji
odgovara iznosu od:
1. 2.000.000,00 KM u slučaju društava koja obavljaju jednu ili više vrsta osiguranja od
10. do 15.;
2. 2.000.000,00 KM u slučaju društava koja obavljaju jednu ili više vrsta osiguranja od 1.
do 8., uključujući i vrste osiguranja 16. i 18.;
3. 1.000.000,00 KM u slučaju društava koja obavljaju vrstu osiguranja 9. i/ili 17.;

4. 3.000.000,00 KM u slučaju da društva obavljaju poslove reosiguranja.
Kod društva koje obavlja vrstu "kreditno osiguranje", ako su godišnji iznosi premija i
doprinosa kojim se terete klijenti, a koji se odnose na ovu vrstu osiguranja, za svaku od
posljednje tri financijske godine prelazili iznos od 5.000.000,00 KM ili iznos jednak 4% od
ukupnoga iznosa premija ili doprinosa kojim društva terete klijente, jamstveni fond ne smije
biti manjim od 3.000.000,00 KM.
Kada se od društva koje obavlja vrstu "kreditno osiguranje" zahtijeva povećanje svoga
jamstvenoga fonda u smislu stavka 3. ovoga članka na 3.000.000,00 KM, društvo će uvećati
jamstveni fond na sljedeći način:
1. u roku od tri godine na 2.500.000,00 KM,
2. u roku od pet godina na 2.700.000,00 KM,
3. u roku od sedam godina na 3.000 000,00 KM.
Ako poslovanje koje društvo obavlja pokriva više vrsta ili rizika, uzimat će se u obzir
samo ona vrsta ili rizik za koju je potreban najviši iznos jamstvenog fonda.
U slučaju djelatnosti životnoga osiguranja, jamstveni fond ne smije biti manjim od
iznosa koji odgovara iznosu od 3.000.000,00 KM. Najmanje 50% jamstvenog fonda, kao i
zbroj najnižih limita jamstvenoga fonda određenih ovim člankom, mora se sastojati od
sredstava navedenih u Pravilniku o elementima i nadzoru margine solventnosti.
36. GRANICA SOLVENTNOSTI

Pravilo uvedeno u smjernicama EU za utvrđivanje najmanje potrebnog vlastitog
kapitala – sredstva prvoosiguravatelja.
Ono predstavlja utvrđeni najmanji odnos između određenih veličina u finansijskim
izvješćima osiguravatelja.
Za neživotna osiguranja utvrđen je odnos između vlastitih sredstava i visine premija
(indeks premija, odnosno visine šteta, indeks šteta), a za životna je to odnos prema
matematičkoj pričuvi životnog osiguranja.
Jedna trećina iznosa utvrđenog kao granica solventnosti predstavlja garancijski fond.
U zakonu o osiguranju utvrđena su propisana vlastita sredstva – garancijski fond u skladu s
odredbama smjernica EU, uz nešto niže najmanje odnose vlastitih sredstava prema indeksu
premija, odnosno šteta. Vlastita sredstva – garancijski fond čine: uplaćeni temeljni kapital
umanjen za knjižnu vrijednost vlastitih dionica u vlasništvu društva, pričuve sigurnosti i
prenesena dobit.
37. GRUPNO OSIGURANJE

Osiguranje većeg broja osoba (grupe osoba) istim ugovorom o osiguranju. Članovi
grupe mogu biti djelatnici poduzeća ili članovi neke asocijacije. Mogu biti osigurani jednom
policom osiguranja ili zasebnim policama unutar istog ugovora. Osigurani mogu biti svi
članovi grupe ili članovi mogu imati pravo biranja žele li se osigurati ili ne.
Minimalan broj osoba za zaključenje grupnog osiguranja ovisi o vrsti osiguranja i
osiguravatelju. Obično je povoljnije od pojedinačnog osiguranja (manja premija, bonus na
premiju, drugačiji uvjeti osiguranja).
Moguće je grupno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, grupno osiguranje
života, grupno osiguranje imovine, grupno bolesničko osiguranje i dr.
38. HAZARDI U OSIGURANJU

Fizička i moralna svojstva koja uvode ili povećavaju vjerojatnost pojave štete za
određeni rizik ili mogu uticati na visinu štete. Pri određivanju premije osiguranja za pojedini
rizik važnu ulogu ima procjena njegovih fizičkih i moralnih hazarda.
39. HEDGING
Poslovno – finansijska strategija izbjegavanja ili umanjenja nastupa rizika, tj. gubitka,
po jednoj operaciji, poduzimanjem duge operacije.
Mogu to biti kontrabilančni ulozi, put i call-opcije, terminske i futures operacije, swap
poslovi, postupci zaštite od inflacije i sl.
Koristeći standardne i izvedene burzovne transakcije i instrumente, burzovni
posrednici za račun svojih nalogodavaca koriste različite cijene istog instrumenta na istom
tržištu, koristeći sve to s mogućnošću promjena kroz vrijeme, da bi zaradili, umanjili gubitke
ili naprosto zaštitili (to hedge-zaštititi, osigurati) komitenta. Operacije hedževanja samo su dio
politike upravljanja vlastitom imovinom (portfolio management).
40. IAA
Međunarodno udruženje aktuara, promovira i provodi rad i istraživanja od interesa za
aktuarstvo kao nauku i praksu te izdaje bilten sa objedinjenim informacijama iz aktuarstva sa
pregledom najboljih radova iz pomenute oblasti.
Ima organizirane specijalizirane odsjeke. Pojedinačni aktuari mogu postati članovi uz
plaćanje članarine. Udruženje imenuje nacionalnog korespondenta u svakoj zemlji. Sjedište je
u Bruxellesu.
41. INKASO POSAO
Dokumentirana naplata. Način plaćanja u međunarodnoj razmjeni s klauzulama
plaćanja ili akceptiranja uz dokumente (D/P ili D/A). Prodavac-izvoznik dostavlja dokumente
svojoj banci koja ih šalje korespondentnoj banci u zemlji uvoznika. Uvoznik-dužnik
otkupljuje dokumente isplatom u gotovini ili akceptom mjenice izvoznika. U osiguranju,
konkretno, govorimo o poslovima inkasatora tj. poslova naplate premije.
Inkasatoru se plaća tzv. provizija inkasa koju u strukturi troškova osiguranja
označavamo kao inkaso troškove.
42. IZRAVNANJE PREMIJA I ŠTETA
Dogovor po kojem se na kraju ugovorenog razdoblja obračunata premija i štete
prebijaju i plaća se samo razlika do izjednačenja.
43. IZRAVNANJE RIZIKA
Označava prijenos, retrocesiju dijela preuzetih rizika u reosiguranje ili saosiguranje.
Daljnje izravnanje rizika je atomiziranje rizika retrocesijom. Izravnanje rizika primjenjuje se
kod "teških" ili velikih rizika ili u slučajevima kada postoji opasnost od kumuliranja rizika.
44. JEDNOKRATNA PREMIJA
U osiguranju života uplata ukupne premije odjednom za cijelo vrijeme trajanja
osiguranja. Za istu ugovorenu svotu jednokratna premija je manja od ukupno uplaćene
premije koja bi se plaćala u više godina trajanja osiguranja. U praksi je rjeđa od višekratne
premije.
45. KANALI PRODAJE OSIGURANJA

Skup međuzavisnih tvrtki povezanih zajedničkim poslovnim interesima, koji se ogleda
u zaključenju poslova osiguranja s osiguranicima.
Odabir i veličina pojedinih kanala prodaje u osiguranju ovisi o prirodi i vrsti
osiguravajuće aktivnosti, ekonomskoj mogućnosti osiguravajućeg društva, značajkama ciljne
tržišne skupine osiguranika i sl.
Osnovni kanal prodaje je prodajno osoblje osiguravatelja, a koriste se razne vrste i
oblici poduzeća za posredovanje u prodaji osiguranja (agenti, zastupnici, brokeri i sl.).
46. KAPITAL IZLOŽEN RIZIKU
U pogledu životnog osiguranja znači iznos koji se plaća u slučaju smrti umanjen za
matematičku rezervu glavnog rizika.
47. KARENCA
Razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguravatelj
nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj.
18
48. KARGO OSIGURANJE
Osiguranje robe u transportu, a s obzirom na transportnu granu kargo se dijeli na
pomorski kargo i nepomorski kargo.
S obzirom na područje prijevoza kargo osiguranje dijelimo na:
1. Osiguranje domaćeg karga tj. robe koja se prevozi unutar jedne zemlje i
2. Osiguranje međunarodnog karga tj. robe koja se prevozi u međunarodnom
transportu, a obuhvaća uvoz izvoz i tranzit.
Ovisno o načinu transporta i područja transporta kargo osiguranje obavlja se na
različite načine (generalna polica, pojedinačna polica, engleska pomorska polica).
49. KASKO OSIGURANJE
Osiguranje transportnih sredstava. S obzirom na transportne grane kasko osiguranje
obuhvata:
Osiguranje pomorskog kaska, u što ulazi osiguranje broda, odnosno njegovog trupa,
brodske strojeve, uređaje i opremu, redovne zalihe goriva i maziva, te ostalog materijala, kao i
zalihe hrane i pića za brodsku posadu.
Osiguranje broda obuhvata:
1. Osiguranje broda na vrijeme, na puno pokriće i "uže pokriće", osiguranje na
putovanje, osiguranje za vrijeme dužeg boravka u luci, osiguranje broda u gradnji
te ostala osiguranja.
2. Osiguranje riječkog kaska, u što ulazi osiguranje broda i čamca unutrašnje
plovidbe od analognih rizika kao i kod pomorskog kaska.
3. Osiguranje avionskog kaska, što pokriva zrakoplov i njegovu opremu, prevoznicu,
stvari koje se nalaze u zrakoplovu, te odgovornost za štetu nanesenu trećim
osobama.
4. Osiguranje automobilskog kaska, što obuhvata osiguranje svih vrsta motornih i
priključnih vozila uključujući motorna vozila na tračnicama i samohodne pokretne
radne strojeve. Ovo osiguranje može biti potpuno i djelimično, i može biti "bilo
gdje se vozilo nalazi" ili "samo za vrijeme mirovanja vozila".
Osiguranje željezničkog kaska obavljano je u okviru same željezničko –
transportne organizacije. Prema tome da li se prijevozna sredstva pretežno koriste
u zemlji ili izvan zemlje poznajemo domaći i međunarodni kasko.
50. KLASIFIKACIJA OSIGURANJA
Određuje se prema predmetu osiguranja i prema načinu odlučivanja.
I. Prema predmetu osiguranja se dijele na:
1. Životna i
2. Neživotna
Daljnja podjela je na skupine osiguranja i vrste osiguranja.
Životna osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života (mješovito osiguranje,
osiguranje za slučaj smrti, osiguranje za slučaj doživljenja, ostala osiguranja života, dopunsko
osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života) i rentna osiguranja
(osiguranje osobne doživotne rente, osiguranje osobne rente s određenim trajanjem, ostala
renta osiguranja).
19
Neživotna osiguranja razvrstavaju se na osiguranje od nezgode (osiguranje osoba od
nezgode pri i izvan redovnog zanimanja, osiguranje osoba od nezgode motornim vozilima i
pri posebnim djelatnostima, osiguranje djece i školske mladeži od nezgode, osiguranje
gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od nezgode, osiguranje potrošača pretplatnika,
korisnika drugih javnih usluga i dioničara od nezgoda, druga poseba osiguranja od nezgoda,
obavezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od nezgode, osiguranje vlasnika motornih
vozila i vozača od tjelesne povrede, sva ostala osiguranja nezgode).
II. Prema načinu odlučivanja osiguranja se dijele na:
1. Obavezna i
2. Dobrovoljna.
Zakonom neke zemlje osiguranja propisuju kao obavezna, a dobrovoljna osiguranja se
zaključuju prema slobodnoj volji ugovornih strana.
III. Prema tome ko je osiguranik osiguranja se dijele na:
1. Osiguranje privatnih subjekata i
2. Osiguranje fizičkih subjekata.
51. KONSTANTNA PREMIJA
U dugoročnim osiguranjima života premija određena aktuarskom matematikom koja je
jednaka za cijelog trajanja plaćanja premije. Umjesto da premija raste iz godine u godinu u
skladu sa povećanjem vjerovatnosti smrti, uobičajeno je da se izračuna rizik smrti i uz
uračunavanje kamate na premiju izrazi u obliku jednakih godišnjih premija. Suprotnost je
prirodna premija.
52. KORISNIK OSIGURANJA

Osoba koja u slučaju nastanka osiguranog slučaja ima pravo na naknadu od
osiguravatelja.
Može biti i više korisnika za isti osigurani slučaj i oni tada dijele naknadu. U
osiguranju života razlikujemo dva korisnika osiguranja: korisnika za slučaj smrti osiguranika i
korisnika za slučaj doživljenja. Ako se indosira polica onda indosatar stiče prava iz police i
postaje korisnikom.
U neživotnom osiguranju korisnik osiguranja može biti jedino osoba koja dokaže da je
imala materijalni interes da predmet osiguranja ostane cjelovit.
Prava iz police može osiguranik vinkulirati u korist treće osobe npr. banke, kao
garanciju ispunjenja svojih obaveza prema trećoj osobi (banci).
U slučaju nastanka štete osiguravatelj može isplatiti odštetu banci samo uz prethodnu
saglasnost osiguranika. Na polici mora biti vidno označeno da su prava iz police vinkulirana,
na na koga su vinkulirana i od kada teče pravo iz vinkulacije.
Ako osiguranik prije nastanka osiguranog slučaja podmiri svoju obavezu prema svom
vjerovniku (banci), može tražiti devinkulaciju police uz potvrdu banke da nema više interesa
na jamstvu iz police.
Vinkuliranje police u imovini redovno se primjenjuje u slučaju kada se osiguranik
obraća banci za dobivanje zajma za osiguranu imovinu, pa je tada vinkulirana polica garancija
banci da će u slučaju oštećenja osiguranog objekta biti namirena iz odštete osiguranja kao
naknada za ostvarenje osiguranog slučaja (slično hipoteci).
20
53. KVALIFICIRANI UDIO
Je izravno ili neizravno posjedovanje u nekom društvu 10% i više kapitala ili
glasačkih prava ili drugo posjedovanje koje omogućuje vršenje važnoga utjecaja na
upravljanje tim društvom.

U svrhu primjene Zakona, glasačkim pravom koje ima fizička ili pravna osoba
smatraju se i glasačka prava koja:
1. druge fizičke ili pravne osobe posjeduju pod svojim imenom, ali za račun te fizičke ili
pravne osobe;
2. posjeduje društvo koje je pod nadzorom te fizičke ili pravne osobe;
3. posjeduje neka treća strana s kojom je ta fizička ili pravna osoba zaključila pisani
sporazum koji ih obvezuje, usuglašenim glasačkim pravima koja posjeduju, usvojiti
trajnu zajedničku politiku prema rukovodstvu društva koje je u pitanju;
4. neka treća strana ima prema pisanom sporazumu zaključenom s tom fizičkom ili
pravnom osobom ili s društvom koje je pod nadzorom te fizičke ili pravne osobe, a
koji predviđa privremeni prijenos glasačkih prava koja su u pitanju;
5. su pridružena dionicama koje posjeduju te fizičke ili pravne osobe, a koja su uložena
kao jamstvo, osim u slučajevima kada fizička ili pravna osoba koja posjeduje to
jamstvo nadzire glasačka prava i iskazuje svoju namjeru iskoristiti ih, u kojem slučaju
će se smatrati kao njezina glasačka prava;
6. su pridružena dionicama za koje fizička ili pravna osoba ima pravo plodouživanja;
7. su te fizičke ili pravne osobe ili koje od drugih spomenutih fizičkih ili pravnih osoba,
ovlaštena steknuti samo na vlastitu inicijativu, po formalnom sporazumu, u tim se
slučajevima obavijest daje na dan sporazuma;
54. LIKVIDACIJA ŠTETE
Izvršavanje osnovne obaveze osiguravatelja iz ugovora o osiguranju ako je nastupio
određeni uvjet (rizik i šteta) predviđen ugovorom o osiguranju. Likvidacija štete sastoji se iz
utvrđivanja postojanja štete, uzroka štete, uzročne veze između osiguranog rizika i štete,
visine štete, visine osigurnine, prava osiguranika na isplatu osigurnine, prava na regres (u
slučajevima kada je to potrebno), kao i isplate osigurnine.
Ako su ispunjeni svi uslovi iz ugovora o osiguranju, a osiguranika je postupio u skladu
sa svojim obavezama iz ugovora o osiguranju, osiguravatelj je dužan osiguraniku isplatiti

osigurninu najkasnije u roku od 14 dana od dana dostavljanja odštetnog zahtjeva sa svom
potrebnom dokumentacijom.
Ako se šteta ne likvidira u potpunosti odmah, osiguranik može zatražiti akontaciju
štete, s tim da ona ne smije prijeći pretpostavljeni iznos štete. U potpunosti se može isplatiti
iznos nespornog dijela obaveze. Likvidacija se može vršiti prema iznosu računa ili ugovorno.
Ako osiguravatelj u razumnom roku ne likvidira štetu, osiguranik može tražiti naknadu
preko suda, podizanjem službenog zahtjeva. Tužba se mora podnijeti najkasnije u roku od pet
godina jer u protivnom nastupa zastara potraživanja.
55. LOYD'S
Savez individualnih osiguravatelja – fizičkih osoba, sa sjedištem u Londonu.
Asocijacija Loyd's utemeljena je krajem 18. stoljeća. Izbor u članstvo Loyda odobrava
Committee of Loyd's poslije provjere da li zainteresirani (muškarac ili žena) udovoljava
potrebnim zahtjevima, posebno što se tiče financijske stabilnosti.
Članovi Loyda nemaju ovlaštenje da samostalno i direktno sklapaju osiguranja. Oni su
udruženi u sindikate, koji preko zastupnika osiguranja sklapaju poslove. Za tu svrhu oniangažiraju
profesionalne osobe koje djeluju u centralnom poslovnom prostoru i sklapaju
ugovore u ime članova sindikata.
Ugovori se sklapaju u ime i za račun članova Loyda, a ne u ime Asocijacije. Za
obaveze članova ne jamči Loyd's već samo osigurava olakšice svojim članovima za vođenje
posla.
Djelatnost Loyda odvija se u jedinstvenom poslovnom zdanju.
Centralni poslovni prostor u toj zgradi je prostrani Underwriting Room i poslovanje u
tom prostoru podijeljeno je na četiri dijela: Marine, Aviation, Non-marine i Motor.
Kod Loyda se može provesti osiguranje samo preko akreditiranog brokera-Loyd's
broker. Nijedna privatna osoba ne može poslovati direktno s Loydom već se moraju koristiti
usluge Loydova brokera. On unosi pojedinosti predložene transakcije na komad papira
("slip") koji pokazuje predmet osiguranja (brod ili pošiljka), ime i rutu broda, te rizik od kojeg
se osigurava. Nakon toga on pristupa osiguravatelju (underwriter) i pogađa se za najbolje

uvjete za svog klijenta. Tako može kontaktirati nekoliko osiguravatelja prije nego uspije
pokriti rizik uz razumnu premiju. Kako je iznos obično prevelik za jednog osiguravatelja, on
prihvaća samo dio, unosi na "slip" iznos koji je voljan prihvatiti i uz njega upiše svoje
inicijale-zato se zove underwriter, a broker tada nosi "slip" drugim osiguravateljima sve dok
cijela svota nije potpisana-osigurana. Kada osiguravatelj jednom potpiše "slip", to za njega
postaje obaveza i nikada se nije dogodio slučaj da osiguravatelj niječe odgovornost za to.
Nakon toga broker obavještava o tome svog klijenta i šalje mu potvrdu o pokriću (cover note).
Ona pokazuje iznos i pojedinosti pokrivenog rizika i postotak i iznos premije, ali ne obuhvaća
proviziju brokera, jer on svoju proviziju dobiva od osiguravatelja, a ne od klijenta. U
međuvremenu izrađuje se polica osiguranja koja čini dio transportnih isprava koje se šalju
primaocu robe direktno ili preko banke.
Loyd's ne poduzima posao osiguranja kao korporacija, već je svaki član osiguravatelj u
poslu samostalan i lično je odgovoran cijelom svojom imovinom za svoj udio u riziku.
Uobičajena je praksa da nekoliko članova kao asocijacija, ali ne kao partneri, vode svoj posao
preko ovlaštenog agenta osiguravatelja, koji nastupa u ime cijele grupe ili sindikata. Samo
"osiguranje" je zasnovano kada se svaki osiguravatelj potpiše na dnu police s obzirom na
iznos za koji prihvaća odgovornost.
Svaki član grupe odgovoran je samo za iznos koji je tako potpisom osigurao, pri čemu
je karakteristična rečenica Loydovih polica sljedeća: "Svako za sebe i niko za drugoga".
Korporacija je kroz poseban fond, Central Guarantee Fund, spremna prihvatiti odgovornost za
potraživanja. To doprinosi sigurnosti koju pruža Loyd i predstavlja osnovu za ugled u cijelom
svijetu.
Sva privatna osiguravajuća društva ili pojedinci podliježu kontroli i nadzoru državnih
organa. Nadzor počinje od smog osnivanja, preko postavljanja uvjeta recimo minimalnog
kapitala do prihvatanja koncesije u kojem davanje dozvole ovisi o diskrecijskoj ocjeni
državnog organa. Loyd međutim nema monopol u osiguranju. Postoji veliki broj
osiguravajućih društava, pa se tako na slipu koji pokriva veliki rizik nalaze i potpisi drugih
društava.
Loyd's ima vrlo razgranatu publicističku djelatnost u vezi s pomorstvom. Za
pomorstvo je vrlo značajno djelovanje Loyd's Intelligence Departmenta, koji preko vrlo
razgranate mreže svojih agenata širom svijeta prikuplja informacije o pomorskim nezgodama.
Loyd's uživa poseban pravni status, pa je njegovo poslovanje regulirano i posebnim zakonomLoyd's
Act iz 1982. godine. Taj zakon pruža Loydu relativnu samostalnost i nezavisnost od
državne uprave. Poslovanje Loyda odvija se pod okriljem Council of Loyd's i Committee of
Loyd's. Loyd's organizira tržište, pribavlja pomoćne usluge i nadzire poslovanje. Council of
Loyd's je ovlašten da dnevne poslove i kontrolu prepušta Committee of Loyd's, koji se sastoji
od 16 članova Vijeća (Council), a uz ostalo brine se i o solventnosti članova (Names). Propisi
22
iz 1983. godine (Insurance/Loyd's/Regulations) primjenjuju na članstvo Loyda kao cjelinu
opće propise o solventnosti osiguranja, koji su uglavnom slični onim za druge osiguravatelje.
Nakon velikih gubitaka 1988. godine i kasnije, Loyd's mijenja svoja pravila ponašanja,
nastoji pooštriti kontrolu poslovanja sindikata i agenata, te organizira paralelna
osiguravateljna preduzeća, koja trebaju poslovati na načelima dioničkih društava, tj. s
ograničenom odgovornošću.
56. LOKALIZIRANJE SREDSTAVA
Znači postojanje aktive, bilo pokretne ili nepokretne, unutar entiteta u BiH koja ne
uključuje zahtjev da pokretna imovina bude stavljena u depozit ili da nepokretna imovina
bude podređena restriktivnim mjerama, poput registriranja ili hipoteke. Smatrat će se da se
aktiva izražena u tražbinama od dužnika nalazi u entitetu u kojem one trebaju biti naplaćene.
57. MALUS
1. Doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj obračunava osiguraniku za
individualan nepovoljan odnos premije i šteta; povišenje premijske stope osiguraniku za idući
period ako su štete kroz ugovoreno ranije razdoblje znatno premašile ukupnu uplaćenu
premiju. Primjerice ako štete u ranijem razdoblju iznose npr. više od 150% uplaćene premije,
premijska stopa se povisuje za unaprijed utvrđeni postotak, npr. 20% i slično;
2. U osiguranju motornih vozila, suprotno od bonusa, malus je kazna u obliku
povećanja premije u idućem osigurateljnom razdoblju imali štetu ili ostvarili negativan odnos
između uplaćene premije i isplaćenih šteta. I malus je vezan za osiguranika, to je njegova
subjektivna značajka koju nosi sa sobom. Čak ako je ostvarena kod drugog osiguravatelja, pa
i onog u inozemstvu. Kod nas je kombinirano vezana uz osiguranika i uz vozilo na koje se
osiguranje odnosi. Malus kod osiguranika koji imaju više osiguranih vozila javlja se u formi
obračuna tehničkog rezultata (ukupno plaćena premija: ukupno plaćene štete, dakle za cijeli
osigurani vozni park).
58. MARGINA SOLVENTNOSTI
Pravilo uvedeno radi utvrđivanja najmanje potrebnog vlastitog kapitala. Predstavlja
utvrđeni najmanji odnos između određenih veličina u finansijskim izvještajima osiguravatelja.
Za neživotna osiguranja utvrđen je odnos između vlastitih sredstava i visine premije, a
za životna je to odnos prema matematičkoj pričuvi životnog osiguranja.
Jedna trećina iznosa utvrđenog kao granica solventnosti predstavlja garancijski fond.
Zakonom su propisana vlastita sredstva – garancijski fond uz nešto niže najmanje
odnose vlastitih sredstava prema indeksu premija, odnosno šteta.
Društvo iz Federacije je obvezno odrediti odgovarajuću marginu solventnosti glede
svoga cjelokupnoga poslovanja, koja odgovara imovini društva bez ikakve predvidive obveze,
umanjenoj za sva nematerijalna sredstva.
59. MARKETING OSIGURANJA
Poseban dio marketinških usluga, kojim se promišljenim poslovnim djelovanjem
iskorištavaju komparativne prednosti pojedinih osiguravajućih društava.
Cilj opće i posebne strategije marketinga u osiguranju je stjecanje i zadržavanje što
većeg udjela na tržištu osiguranja. Konkurentske prednosti u osiguranju postižu se većom
specijalizacijom ponude, usavršavanjem postojećih i kreiranjem novih usluga osiguranja,
pružanjem većeg izbora u odabiru širina osiguravajućeg pokrića, korištenjem novih kanala
prodaje, vođenjem konzistentne poslovne politike pri formiranju i mogućnostima plaćanja
premije osiguranja kreditiranjem osiguranika, kao i stvaranjem pozitivnog imidža korištenjem
pojedinih aktivnosti reklame.
23
60. MATEMATIČKA REZERVA OSIGURANJA ŽIVOTA
Razlika između sadašnje vrijednosti svih budućih obaveza osiguravatelja po
ugovorima iz osiguranja života i sadašnje vrijednosti svih budućih obaveza ugovaratelja
osiguranja po tim ugovorima.
Uz ovu prospektivnu definiciju matematičke rezerve moguća je retrospektivna
definicija koja se bazira na uplaćenim premijama i isplaćenim štetama, a uz iste pretpostavke
obje daju isti rezultat. Matematička rezerva je dio tehničkih rezervi osiguravatelja. Nastaje jer
su iz praktičnih razloga za trajanja osiguranja godišnje premije jednake, mada se zbog većeg
rizika smrti prirodna premija povećava svake godine.
Tako je premija u prvim godinama osiguranja veća, a kasnije manja od prirodne
premije, te osiguravatelj mora čuvati nepotrošeni dio premije, tzv. štednu premiju, što čini
matematičku rezervu. Kod osiguranja za slučaj smrti i doživljenja matematička rezerva se
povećava za trajanja osiguranja i pri isteku osiguranja postaje jednaka ugovorenoj svoti.
Za razliku od neto matematičke rezerve kod koje se uzimaju u obzir samo neto premije
i isplate ugovorene svote, bruto matematička rezerva uzima u obzir ukupnu bruto premiju i
ukupne izdatke osiguravatelja.
Cilmerizirana matematička rezerva postupkom cilmerizacije uzima u obzir
neamortizirane troškove pribave osiguranja.
61. MATIČNO DRUŠTVO
Je društvo koje:
1. ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom društvu (povezano
društvo); ili
2. ima pravo imenovati ili razrješavati većinu članova uprave ili nadzornoga odbora
drugoga društva (supsidijarnog društva), a istodobno je i dioničarem ili članom
toga društva; ili
3. ima pravo vršiti dominantan utjecaj na društvo (supsidijarno društvo) čijim je
dioničarem ili članom, sukladno ugovoru kojega je zaključilo s tim društvom ili na
temelju odredaba osnivačkoga akta ili statuta, kada zakon koji regulira to
supsidijarno društvo dopušta da bude predmetom takvih ugovora ili odredaba; ili
4. je dioničarem ili članom društva, a:
a) većina članova uprave ili nadzornoga odbora toga društva su obavljali svoju
dužnost tijekom financijske godine, tijekom prethodne financijske godine i do trenutka kada
su sačinjeni konsolidirani računi, odnosno sukladno ostalim dioničarima,
b) sukladno sporazumu s ostalim dioničarima ili članovima toga društva (supsidijarna
društva) samo nadzire većinu glasačkih prava dioničara ili članova toga društva.
62. MENADŽMENT OSIGURANJA
Višeznačan pojam, jer se njime označava:
1. proces koordinacije i djelotvornog korištenja ljudskih i ostalih resursa da bi se
postigli postavljeni ciljevi u osiguravajućem društvu,
2. nosioci i realizatori menadžerske funkcije u osiguranju, odnosno grupa ljudi koja
usmjerava i koordinira aktivnosti i resurse,
3. specifične discipline, odnosno ukupno znanje i praksa na tom području (područje
upravljanja i rukovođenja).
24
63. METODA 40% KOD PRIJENOSNIH PREMIJA
Metoda 40%, paušalna ili polugodišnja metoda procjene prijenosnih premija je
najjednostavnija a bazira se na pretpostavci da je istek obaveze za sve police sredina
izvještajnog razdoblja, obično kalendarska godina. U tom slučaju prijenosne premije iznose
polovinu uplaćenih godišnjih premija umanjenih za troškove provizije koji u prosjeku iznose
20% bruto premije tako da prijenosne premije iznose 40% od ukupno uplaćene godišnje
premije: 50-(50*0,2)=40. Pretpostavka primjene – podjednaka raspodjele premije u toku god.
64. METODA 1/24 KOD PRIJENOSNIH PREMIJA
Metoda obračuna prijenosne premije koja pretpostavlja da premije dospijevaju
polovinom mjeseca, na 01. ili 15. u mjesecu. 1/24 ili mjesečna metoda – s obzirom da
raspodjela premije tokom godine nije jednaka treba koristiti metodu koja će uzeti u obzir
različite prilive premije u pojedinim mjesecima pa čak i u toku mjeseca. Tako da je
pouzdanija ona metoda 1/24 po kojoj se uzima da police dospijevaju sredinom mjeseca.
Godina se dijeli na 24 razdoblja i prema datumu isteka osiguranja računa se koliki dio
tj. koliko se dvadesetčetvrtina odnosi na naredno razdoblje. Premije po policama pojedinog
mjeseca sabiraju se i ukupni iznos čini prijenosnu premiju. Npr. premija dospijeva u martu,
5/24 premije se rezerviše i prenosi za pokriće rizika u narednoj godini.
Više je precizna nego metoda 40%.
65. MIROVINSKO (PENZIONO) OSIGURANJE
1. U socijalnom osiguranju osiguranje redovnih prihoda za osobe koje zbog starosti
nisu u mogućnosti osigurati prihode za sebe ili svoju porodicu.
2. Privatno rentno osiguranje. Prema pročišćenom tekstu Zakona o osiguranju pojam
penzionog osiguranja zamijenjen je pojmom rentno osiguranje.
66. MORALNI HAZARDI
Moralna svojstva koja uvode ili povećavaju vjerovatnost pojave štete za određeni rizik
ili mogu utjecati na visinu štete. Osnovna karakteristika je indiferentan odnos osiguranika
prema osiguranoj stvari. Proizilaze iz mogućeg ponašanja osiguranika, njegove porodice ili
zaposlenog koje može povećati vjerovatnost pojave štete zbog nebrige ili nepoštenja.
67. NADOSIGURANJE
1. Nastaje kad je suma ili svota osiguranja, tj. novčani iznos na koji je neki predmet
osiguran, veća od stvarne vrijednosti osiguranog predmeta. Ako je znatnija razlika između
osigurane svote i osigurane vrijednosti, osiguravatelj ili osiguranik mogu predložiti smanjenje
premije i osigurane svote.
U slučaju nastanka štete osiguravatelj je u obavezi do visine ukupne štete, pod
pretpostavkom da ugovaratelj osiguranja nije imao zle namjere. Budući da je svrha osiguranja
naknada stvarne štete osiguraniku, a ne naknada špekulacija ili igara na sreću, nadosiguranje
je u svim pravnim sistemima zabranjeno.
2. Nadosiguranje u kreditnim osiguranjima nastaje kada je osigurana svota veća od
osigurane vrijednosti, odnosno od osiguranog potraživanja.
68. NAKNADA ŠTETE
Obaveza štetnika da uspostavi stanje kakvo je ono bilo prije nastanka štetnog slučaja.
To se postiže materijalnom popravkom ili isplatom određene sume novca. Novčani ekvivalent
štete se naziva odšteta.
Nastalu štetu nadoknađuje onaj ko je izazvao ili osiguravatelj ako je nastala šteta bila
osigurana. Naknada štete je različita u imovinskim i u životnim osiguranjima.
25
U životnom osiguranju visina isplate je unaprijed određena osiguranom sumom, a u
neživotnom visinom šteta, te visina isplate ne smije biti veća od stvarne štete. Isplata odštete
za imovinu koja je osigurana kod više osiguravatelja se ne kumulira. Šteta se nadoknađuje
samo do njene realne visine.
Osnovno načelo u imovinskom osiguranju je da se obaveza osiguravatelja na osnovi
zaključenog ugovora sastoji samo u naknadi stvarne štete, te da ne smije omogućavati
stvaranje dobitka.
Imovinsko stanje korisnika osiguranja poslije štetnog događaja ne može biti povoljnije
nego prije osiguranog događaja. Može se isplatiti prema vrijednosti uništenog koja je
umanjena za amortizaciju ili prema vrijednosti novog.
Naknada štete se može odrediti prema:

1. novčanom iznosu koji je potreban za nabavku nove uništene/oštećene stvari,
2. troškovima popravke uništene/oštećene stvari.
69. NEOSIGURLJIVI RIZIK
Rizik koji se ne može osigurati kod osiguravatelja, već ga svaki subjekt koji je njime
pogođen mora sam snositi. Neosigurljivim rizicima nije moguće odrediti vjerovatnost
nastupanja, pa time ni visinu moguće štete ili su neizbježni, predvidivi, sa sigurnošću
očekivani i pravno nedopušteni.
Neosigurljivi rizici postoje u svim vrstama osiguranja. U imovinskim osiguranjima to
su npr. rizik izlijevanja vode iz otvorenih slavina, dotrajalost, istrošenost i korozija instalacija,
štete na dimnjacima u vezi s njihovom funkcijom i sl., u životnim osigurnjima – rizik
samoubistva u prvoj godini nakon zaključenja police, rizik životnog osiguranja osobe potpuno
lišene poslovne sposobnosti i sl.
70. NEPOSREDNO OSIGURANJE (OSIGURANJE)
U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na
načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika)
koje ugrožavaju imovinu i osobe.
Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti
koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne
troškove pretvara u fiksne plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja
određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u
ekonomiji svake zemlje.
Uz ekonomsko značenje osiguranja ima i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost
pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji
stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i
kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su
postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija, iz tog razloga se i
razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti ekonomije jedne zemlje.

Ekonomsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima:
pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći,kvalitetnom preuzimanju rizika i
poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava koja se koriste za dalji
razvoj.
Osnovne podjele osiguranja su na:
1. životna i neživotna osiguranja,
2. grane osiguranja,
3. dobrovoljna i obavezna osiguranja,
4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost).
26
71. NEPRENOSIVI RIZIK
Rizik koji se ne može prenijeti na osiguravajuću organizaciju već ih svaki subjekt koji
je njima pogođen mora sam snositi.
Nastaju zbog nastupa jedinstvenog neidentificiranog događaja, koji se samo jednom
pojavljuje i može izazvati štetu – iako se neke štete mogu ponavljati, ali to nije isto
ponavljanje koje na osnovi zakona velikih brojeva omogućava stvaranje vrijednosti. Ti
događaji nisu nikada istovjetni, nego su specifični za svaku privrednu granu, struku, djelatnost
i za svaku funkciju unutar privrednog subjekta i stoga dolazi do izražaja malobrojnost
subjekata ugroženih istom opasnošću. Djeluju unutar privrednog subjekta, a postoji i vanjsko
područje djelovanja, tj. djelovanje okoline na preduzeće.
Osnovna je podjela na unutarnje i vanjske rizike, pri čemu se unutarnji rizik strukture
sredstva preduzeća, rizik organizacije, robni rizik, rizik kadrovske strukture, a vanjski
privredni rizik, tržišni rizik, rizici izvršenja kupoprodajnog ugovora, transportni rizici i
izvozni rizici.
72. NETO PREMIJA
Dio bruto premije potreban za pokriće predvidivih izdataka za štete. U Zakonu za

osiguranje koristi se naziv funkcionalna premija, koja sadrži tehničku premiju, a eventualno i
dio za preventivu.
Tehnička premija može odgovarati pojmu neto premije.
Neto premija je jednaka očekivanoj šteti P=E(X) gdje je X slučajna varijabla iznosa
štete. U životnom osiguranju X ima "dobru" distribuciju pa je neto premiju lahko utvrditi.
Naprotiv, u neživotnim osiguranjima ponekad se pribjegava neegzaktnim metodama
zbog teškoća u vezi s utvrđivanjem distribucije od X. Neto premija koristi se i u smislu
premije samopridržaja, tj. one koja ostaje prvo osiguravatelju nakon obračuna premije za
reosiguranje. U tom smislu je bruto premija zbir premije samopridržaja i premije reosiguranja.
73. NEŽIVOTNA OSIGURANJA
Grupacija osiguranja koja obuhvaća osiguranje civila, industrije, automobilskog kaska,
automobilske odgovornosti, opće odgovornosti, usjeva, životinja, transporta-karga, transportakaska,

odgovornosti u transportu, kredita, pravne ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih
bolesti.
74. OBAVEZNO OSIGURANJE
Osiguranje od određenih rizika propisano zakonom pojedine zemlje; sklapa se na
temelju zakonskih odredbi i može biti automatska obavezna osiguranja kada već sam odnos iz
osiguranja i pokriće rizika proizilazi iz zakonske odredbe, npr. ranije je postojalo obavezno
osiguranje pošiljaka u prometu.
I tzv. ugovorno obavezno osiguranje kada zakon propisuje obavezu sklapanja ugovora
kod osiguravajućih društava, npr. kod nas su uvedena ugovorna obavezna osiguranja putnika
u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, vlasnika, odnosno korisnika motornih
vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama i vlasnika, odnosno korisnika
zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.
Vlasnici prevoznih sredstava na koje se primjenjuju zakonske odredbe o obaveznom
osiguranju dužni su sklopiti ugovor o tom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje.
U našoj zemlji obavezno se osiguravaju:
1. Putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja uključujući autobuse koji

obavljaju javni prevoz, prevoz radnika na posao i s posla, kao i prevoz turista; tračna vozila,
sve vrste plovila uključujući skele i splavi; rent-a-car vozila; taksi vozila; zrakoplovi za javni
prevoz i zrakoplovi za turistički prevoz;
27
2. Korisnici, odnosno vlasnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene
trećim osobama, i
3. Korisnici, odnosno vlasnici zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim
osobama (smrt, tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari).
75. OBAVEZNO REOSIGURANJE
Prisilnom zakonskom normom ustanovljena obaveza osiguravajućeg društva da
određene rizike preda u reosiguranje i obaveza reosiguravatelja da te rizike preuzme.
Ima zemalja koje su osnovale državna društva za reosiguranje i nametnule obavezu
svim osiguravajućim društvima da tom reosiguravatelju predaju određeni postotak od
osiguranih rizika.
Ta prisila bitno ograničava ugovornu slobodu stranaka. Znatno blaži oblik takve prisile
je kad propis zahtijeva od osiguravatelja da rizike prvenstveno mora ponuditi domaćem
društvu za reosiguranje.
76. OSIGURANA OSOBA
Osoba čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju od odgovornosti,
odnosno osoba čija je imovina osigurana i kojoj pripadaju prava iz osiguranja. U osiguranju
osoba, osoba o čijoj smrti, doživljenju ili povredi ovisi nastanak osiguranog slučaja. U
uslovima osiguranja najčešće se zove-osiguranik.
77. OSIGURANA SVOTA
U ugovorima o osiguranju redovito se navodi svota osiguranja, odnosno vrijednost
osiguranog predmeta. Često se polica osiguranja u kojoj je navedena ugovorena vrijednost
osiguranog predmeta naziva valutirana polica.

Ako vrijednost nije ugovorena, izdana polica naziva se nevalutiranom policom, što je
danas u praksi gotovo napušteno.
U praksi se vrijednost osiguranog predmeta označava tako da se u polici izričito
navede da se radi o ugovorenoj vrijednosti stavljanjem riječi "so valued" (tako procijenjeno)
kod robe, odnosno riječi "valued at" (procijenjeno na) kod osiguranja brodova.
Najčešće će u praksi biti situacija da je vrijednost osiguranog predmeta jednaka
njegovoj stvarnoj vrijednosti, ali moguća su i odstupanja od tog načela (nadosiguranje,
podosiguranje).
78. OSIGURANA VRIJEDNOST
1. Vrijednost osiguranog predmeta i osiguranog interesa. U osiguranju imovine
osigurana vrijednost može biti definirana kao nova vrijednost ili zamjenska vrijednost. U
određenim vrstama osiguranja osigurana vrijednost definirana je visinom osigurane svote.
Osigurana vrijednost kao gornja granica obaveze osiguravatelja limitirana je štetom i
osiguranom svotom.
2. Koncept vrednovanja koji se koristi za potrebe osiguranja imovine i poslova. U taj
koncept polazno ugrađena procjena tržišne vrijednosti imovine koja se namjerava osigurati.
Sama utemeljena vrijednost ovisi i o volji potencijalnog osiguranika za vrijednošću koju želi
osigurati kao i o pravilima osiguravatelja o osiguranju konkretne imovine.
Osiguranu vrijednost procjenjuju eksperti osiguravatelja ili pak nezavisni unajmljeni
procjenitelji prema kriterijima ugrađenim u pravila osiguranja.
28
79. OSIGURANIK
Je ugovorna strana u zaključenom ugovoru o osiguranju koja ima interes u predmetu
ugovora.
1. U osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za
vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više
trećih osoba.
2. U osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji
život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako
osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena
suglasnost osiguranika.
3. Kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja
upotrebljava izraz osiguranik.
80. OSIGURANI PREDMET
Bitan element ugovora o osiguranju. On mora biti označen u polici osiguranja na način
koji omogućuje utvrđivanje njegova identiteta.
U polici osiguranja roba može biti određena pojedinačno ili generično, no ne navodi
se u kakvom pravnom odnosu je osiguranik u odnosu na predmet osiguranja. Količina robe
označava se prema broju komada ili težini, ili na koji drugi način, ovisno o vrsti robe, npr.
bala pamuka.
Svaki propust ugovaratelja osiguranja u označavanju osiguranog predmeta ide na štetu
osiguranika. Stoga je bitno pri označavanju osiguranog predmeta da ga je u slučaju štete
moguća identificirati.
81. OSIGURANI RIZIK
Element ugovora o osiguranju; događaj s obzirom na koji je sklopljeno osiguranje.
Pojmom rizik podrazumijeva se budući neizvjesni događaj nastao nezavisno od isključive
volje osiguranika zbog kojeg osiguranik može pretrpjeti materijalnu štetu.
Pod događajem se podrazumijeva vanjski događaj, odnosno nezgoda koja ima za
posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta. Posljedica ostvarenja osiguranog rizika
jest osigurani slučaj. On se ogleda u štetnoj promjeni postojećeg stanja izazvanog uzorkom.
Rizik u odnosu prema šteti predstavlja njezin uzrok. Sklapanjem ugovora o osiguranju
osiguravatelj preuzima na sebe snošenje štetnih posljedica ostvarenja osiguranog rizika.

Relevantni su samo oni uzroci koji su osigurani (osigurani rizici). Osiguranjem su
pokrivene sve štete nastale zbog osiguranih rizika. Moguće je ugovoriti osiguranje pojedinih i
osiguranje svih rizika.
82. OSIGURANI SLUČAJ
Događaj koji može prouzrokovati štetu a pripada rizicima koje osiguravatelj pokriva
svojom djelatnošću. Mogući osigurani slučajevi definirani su u uvjetima osiguranja za svaku
granu osiguranja, a u svakom ugovoru o osiguranju pojedinačno su navedeni svi osigurani
rizici.
Osigurani slučaj ne mora se desiti u jednom trenutku već može trajati neko vrijeme
(npr.u zdravstvenom osiguranju). U slučaju štete osiguravatelj je u obavezi isplatiti naknadu
ako je osigurani slučaj nastupio za vrijeme materijalnog trajanja osiguranja.
U osiguranju odgovornosti, osigurani slučaj je štetni događaj koji bi mogao imati za
posljedicu zahtjev za odštetom od ugovaratelja osiguranja. Dok je rizik budući neizvjesni
događaj, osigurani slučaj je već ostvareni događaj uzrokovan osiguranim rizikom. Sastoji se
od uzroka i posljedice.
29
Pod uzrokom se podrazumijeva osigurani rizik, a posljedica njegova ostvarenja je
osigurana šteta. Za nastanak obaveze osiguranja na isplatu osiguranine relevantni su samo oni
uzroci i samo one posljedice koje su osigurane (osigurani rizici, osigurane štete).
Za tu svrhu je potrebno da se ispune ove osnovne pretpostavke:
a) postojanje štete uzrokovane osiguranim rizikom;
b) mora se raditi o osiguranoj šteti, tj. o šteti koja nije isključena iz osiguranja
neovisno o tome je li posljedica osiguranih rizika ili nije.
U pravu osiguranja vrijedi načelo nedjeljivosti osiguranog slučaja. To znači da je
osiguravatelj u obavezi za štete koje su nastale zbog osiguranih rizika, neovisno o tome je li
štetni događaj prestao do isteka vremena trajanja osiguranja ili poslije.

83. OSIGURANJE
U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na
načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika)
koje ugrožavaju imovinu i osobe.
Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti
koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne
troškove pretvara u fiksne plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja
određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u
ekonomiji svake zemlje.
Uz ekonomsko značenje osiguranja ima i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost
pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji
stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i
kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su
postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija, iz tog razloga se i
razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti ekonomije jedne zemlje.
Ekonomsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima:
pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći,kvalitetnom preuzimanju rizika i
poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava koja se koriste za dalji
razvoj. Osnovne podjele osiguranja su na:
1. životna i neživotna osiguranja,
2. grane osiguranja,
3. dobrovoljna i obavezna osiguranja,
4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost).
84. OSIGURANJE ŽIVOTA
U pravilu dugoročno, svotno osiguranje u kojem se ugovorena svota isplaćuje
korisniku osiguranja ako osiguranik umre za trajanja osiguranja (riziko osiguranje) ili na kraju
ugovorenog trajanja osiguranja ako je osiguranik na životu (osiguranje doživljenja) ili u oba
slučaja (mješovito osiguranje). Uz isplatu ugovorene svote moguće je ugovoriti i sudjelovanje
u dobitku koji je osiguravatelj ostvario poslovima osiguranja života.
Kod osiguranja doživljenja ili mješovitog osiguranja moguće je u toku trajanja
osiguranja napraviti otkup ili kapitalizaciju osiguranja. Postoji mnogo različitih oblika
osiguranja života s obzirom na odnos trajanja osiguranja i trajanja plaćanja premije, trenutka i
načina isplate ugovorene svote (u trenutku prijave smrti ili na kraju ugovorenog trajanja
osiguranja). Posebno je velika fleksibilnost u izboru visine ugovorene svote i premije.
Osiguranje života može biti na jedan život ili na više života, pojedinačno ili grupno.
Cijene se temelje na tablicama smrtnosti i aktuarskoj matematici.
Pod osiguranjem života u širem smislu smatra se i osiguranje rente. Moguće je uz
osiguranje života ugovoriti i dopunska osiguranja.
30
U razvijenim zemljama osiguranje života je ekonomsko i socijalno najvažniji vid
osiguranja, zbog velike akumulacije kapitala i bitnih faktora ekonomske sigurnosti pojedinaca
kao člana obitelji ili poslovnog subjekta. Zbog veličine sredstava i dugoročnosti ugovora
stroži je nadzor države nad osiguravateljima.
85. OSIGURAVATELJ
Pravna osoba koja se bavi osiguranjem. Mogući su sljedeći organizacijski oblici
osiguravatelja: društvo uzajamnog osiguranja, dioničko društvo, vlastito društvo za osiguranje
i javno društvo za osiguranje.
86. OSIGURAVATELJINA STATISTIKA
Statistika koja se primjenjuje u osiguranju. Proučava učestalost šteta u razmjeru s
izloženošću riziku za različite osiguravateljne grane radi izrade podloga za izračunate
osiguravateljne matematike.
Primjeri su: tablice smrtnosti, tablice morbiditeta, tablice obračunatih premija i
isplaćenih šteta po vrstama osiguranja. Moderna osiguravateljna statistika nezamisliva je bez

primjene kompjutorske obrade podataka. Određeni statistički podaci prikupljaju se na razini
udruženja osiguravatelja ili na razini države radi pravilnog određivanja premija i provođenja
preventive. Podaci se prikupljaju na nivou udruženja aktuara ili države. Razlikujemo
matematičku i deskriptivnu.
87. OSIGURANINA
Ispunjenje temeljnog zadatka premijskog osiguranja obaveze osiguravatelja.
Ugovaratelj osiguranja udružuje načelima uzajamnosti i solidarnosti određeni iznos (premija
osiguranja) u društvu za osiguranje, a osiguravatelj se obavezuje da, kada nastane osigurani
slučaj (rizik), isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu, ugovorenu svotu ili učini
nešto drugo. Izraz "osiguranina" obuhvata dakle svrhu osiguranja koje
1. u imovinskom osiguranju nadoknađuje štetu koja se dogodi u imovini osiguranika, a
2. u osiguranju osoba plaća ugovorenu svotu osiguraniku ili korisniku osiguranja.
Ispunjenje obaveze osiguravatelja iz sklopljenog ugovora o osiguranju jest:
a) u osiguranju imovine: naknada materijalne štete za pretrpljeni gubitak, oštećenje ili
uništenje zbog nastanka osiguranog slučaja na predmetu osiguranja, određenoj stvari ili
imovini, odnosno imovinskom interesu osiguranika,
b) u osiguranju osoba: isplata ugovorene svote kad nastupi osigurani slučaj. Obaveza
osiguravatelja da plati osiguraninu iz ugovora o osiguranju nastaje kad se dogodi osigurani
slučaj, a utvrđuje se postupkom koji nazivamo: likvidacija obaveze osiguravatelja ili
likvidacija štete. Za likvidaciju obaveze osiguravatelja potrebno je utvrditi da je nastali
događaj ujedno i osigurani slučaj te da postoji obaveza osiguravatelja i visinu obaveze
osiguravatelja.
88. OŠTEĆENA STRANA (OSIGURANIK)
Je ugovorna strana u zaključenom ugovoru o osiguranju koja ima interes u predmetu
ugovora.
1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za
vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više
trećih osoba.
2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji
život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako
osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena
suglasnost osiguranika.
31
3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja
upotrebljava izraz osiguranik.
89. PODOSIGURANJE
1. Osiguranje kod kojeg je u vrijeme zaključenja ugovora vrijednost osiguranog
predmeta bila veća od osigurane svote. Iznos naknade smanjuje se razmjerno odnosu
osigurane svote i vrijednosti osiguranog predmeta, ako nije drugačije ugovoreno.
U slučaju djelomičnog gubitka ili oštećenja, osiguravatelj će platiti razmjerni dio
naknade prema pravilu definisanih proporcija. Ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti
osiguranog predmeta i osigurane svote nema značenje za utvrđivanje visine štete, u slučaju
nastanka štete naknada se isplaćuje do iznosa osigurane svote. Za razliku od nadosiguranja,
podosiguranje je dozvoljeno.
2. Podosiguranje u kreditnim osiguranjima nastaje kada osiguranik ne prijavi
osiguravatelju puni (cijeli) iznos svoga potraživanja od kupca, već manji. Osiguravatelj će
naplatiti i manji iznos premije. U slučaju nastanka štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio
štete, a ne cijeli iznos prema pravilu proporcije. To znači da će dobiti samo dio naknade od
ukupne štete koliko iznosi postotak prijavljenog (smanjenog) iznosa osigurane svote u odnosu
na stvarnu svotu potraživanja.
90. POLICA OSIGURANJA
Isprava u ugovoru o osiguranju, dokument potpisan od osiguravatelja, (može i faksimil
potpis) sadržan u ugovoru o osiguranju. Ako je polica izdana bez ponude ili drugog
dokumenta osiguravatelja potvrđenog od ugovaratelja osiguranja, tada je na polici potreban
potpis ugovaratelja osiguranja.
Kod osiguranja života, ako se osigurava smrt treće osobe tada je za valjanost police i
ugovora potreban i potpis treće osobe na polici. Kod saosiguranja je potrebno da policu
potpišu svi saosiguravatelji.
U polici se moraju navesti: ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik koji je
obuhvaćen, trajanje osiguranja, svota osiguranja (limit), premije i datum izdavanja. Opšti,
dodatni i posebni uslovi su sastavni dio ugovora o osiguranju a mogu biti štampani i na
polici.
91. POLICIRANA PREMIJA
Premija obračunata na temelju izdanih i potpisanih polica, koje su pisani dokaz o
postojanju ugovora između osiguravatelja i osiguranika. Iznos policirane premije za pojedinog
je osiguravatelja svota sklopljenih ugovora o osiguranju u određenom razdoblju. Taj iznos je
obično veći od svote fakturisanih premija za isto razdoblje, s obzirom na to da se dio
osiguranja ugovara s obročnim plaćanjem, pa fakture pokrivaju samo dio ugovorene
policirane premije.
92. PONUDA OSIGURANJA
Ponuda ugovaratelja osiguranja osiguravatelju za zaključene ugovore o osiguranju,
koje je najčešće napisano na tiskanici osiguravatelja. Pismena ponuda dana ugovaratelju za
sklapanje ugovora o osiguranju obavezuje ponudioca, ako nije odredio kraći rok, za 8 dana od
dana kada je ponuda prispjela osiguravatelju, a kod osiguranja života ako je potreban
liječnički pregled, rok je 30 dana.
Ako osiguravatelj u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uvjeta po kojima se
zaključuje predloženo osiguranje, smatrat će se da je osiguravatelj prihvatio ponudu i da je
ugovor sklopljen.
32
Usmena ponuda učinjena osiguravatelju za zaključenje ugovora o osiguranju ne
obavezuje ni ponuđača ni osiguravatelja. Neka osiguranja se zaključuju jedino na temelju
pismene ponude za osiguranje (osiguranje života), neka samo na temelju usmene ponude i
zaključenja ugovora o osiguranju odmah, a neka i na temelju usmene ponude i zaključenja
ugovora o osiguranju, a i na temelju pismene ponude za osiguranje zavisno od okolnosti
prilikom zaključenja osiguranja.
93. PORTFELJ OSIGURANJA
Ukupno stanje svih ugovora o osiguranju ili reosiguranju u visini preuzetih obaveze ili
premija, broj osiguranja s ukupnim iznosom premije osiguranja. Ukupni portfelj osiguranja
sastoji se iz dijelova portfelja, npr. portfelj osiguranja u požarnim osiguranjima, osiguranja
života i drugih vrsta ili vidova osiguranja, zatim portfelj osiguranja prema vlasništvu, portfelj
obaveznih osiguranja, portfelj dobrovoljnih osiguranja i dr.
94. DJELATNOST OSIGURANJA
Opis poslova i aktivnosti koje obavlja svako osiguravajuća društvo, radi
zadovoljavanja društvenih i individualnih potreba.
Iz djelatnosti osiguranja proizilaze i njegove osnovne funkcije:
1. zaštita imovine i ljudi,
2. finansijska funkcija,
3. socijalna funkcija i
4. preventiva.
Postoje osiguravatelji koji u svojoj djelatnosti pružaju sve vrste osiguranja a neki su
specijalizirani samo za pojedine, npr. pomorsko osiguranje (marine insurance), životno
osiguranje (life insurance), i dr.
95. POSREDNICI U OSIGURANJU – Broker u osiguranju i Akviziter u osiguranju
Broker u osiguranju – je pravno ili fizičko lice koje samostalno obavlja djelatnost,
čiji je isključivi profesionalni cilj da u ime korisnika, u pogledu osiguranja ili reosiguranja
rizika, dovede u vezu lica koja traže osiguranje ili reosiguranje i društva za osiguranje ili
reosiguranje, da obavlja pripremne radove za zaključenje ugovora o osiguranju ili
reosiguranju, i ukoliko je ugovoreno pomaže pri obradi i izvršenju tih ugovora, a naročito u
slučaju odštetnog zahtjeva.
Broker u osiguranju prima proviziju od društva i djeluje uz potpunu slobodu u pogledu
izbora društva. Broker je posrednik između osiguranika i osiguravatelja (u osiguranju) ili
osiguravatelja i reosiguravatelja (u reosiguranju). U svom radu nisu ograničeni na samo
jednog osiguravatelja i reosiguravatelja. Biraju vrstu osiguranja i osiguravatelja ako im je to
povjerio poslodavac.
Za razliku od agenta u osiguranju koji obavlja i druge poslove, broker se
profesionalno bavi djelatnošću osiguranja. Svojim klijentima tj. osiguranicima odgovorni su
za loše savjete. Za obavljene poslove dobijaju proviziju koja je u pravilu veća nego kod
agenata. Iako rade u korist osiguranika, proviziju plaća osiguravatelj. Osnovna funkcija je
sklapanje ugovora o osiguranju u ime i za račun osiguranika. Broker nije stranka takvog
ugovora.
Akviziter u osiguranju – je pravno ili fizičko lice koje obavlja profesionalnu
djelatnost, prema jednom ili više ugovora ili ovlašćenja kojima je dobio upustvo ili pravo da
djeluje u ime i za račun, ili samo za račun, jednog ili više društva. On može pružati i
savjetodavne usluge, u skladu sa posebnim odredbama pojedinačnih ugovora sa
osiguranikom, tokom perioda pokrića osiguranjem. Samom punomoći su utvrđena prava u
zastupanju.
33
O obimu posla koji je definisan preko punomoći zavisi i visina provizije koju
osiguravatelj plaća za obavljene poslove. Agent može biti generalni ili specijalni, ovisno o
vrsti/vrstama osiguranja za koju je zadužen. Ako ugovorom tačno nije precizirano agent
obavlja i poslove: prikupljanje ponuda, prezentiranje uslova osiguranja, zaključivanje polica,
izmjena uslova osiguranja u slučaju potrebe, naplata premija.

Akviziter u osiguranju samostalno obavlja svoju djelatnost. Ugovor između akvizitera
i društva za osiguranje mora biti zaključen u pismenoj formi, a primjerak ugovora o
zastupništvu društvo mora dostaviti Agenciji za nadzor.
96. PREMIJA OSIGURANJA
Novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju, na temelju sklopljenog
ugovora o osiguranju. Premija se sastoji iz funkcionalne premije i režijskog dodatka.
Funkcionalna premija obuhvata dio premije za funkciju naknade šteta i isplatu
ugovorenih iznosa, a taj dio premije naziva se tehnička premija i dio premije za preventivu.
Dio premije za preventivu predstavlja iznos koji služi za kreditiranje i finansiranje
poduzimanja mjera radi otklanjanja i smanjenja nepovoljnog djelovanja uzroka koji mogu
izazvati štete.
Režijski dodatak je dio premije koji služi za pokriće troškova obavljanja djelatnosti
osiguranja (akvizicioni troškovi, troškovi inkasa i administrativni/upravni troškovi). Na polici
o osiguranju premija se iskazuje u bruto iznosu. Izraz potječe od lat. riječi premium (nagrada)
ili od izraza premium što znači prvi, jer je ugovaratelj osiguranja obavezan najprije ispuniti
obavezu uplate premije da bi osiguravatelj prihvatio obavezu iz sklopljenog ugovora.
Uplatom premije koja predstavlja činidbu osiguranika osiguravatelj preuzima snošenje rizika,
tj. isplate obaveze iz ugovora o osiguranju ako nastupi ugovoreni slučaj (protučinidba
osiguravatelja).
Protučinidba osiguravatelja je prema tome preuzimanje rizika, a isplata iz osiguranja
je pravo isplate osiguranine onom osiguraniku kod kojeg nastupi osigurani slučaj. Prema tome
je premija osiguranja činidba osiguranika koju osiguravatelj prima u zamjenu za obećanu
prestaciju (lat. praestatio ili davanje, naknada) kada nastupi osigurani slučaj.
Premija je karakteristična samo za premijsko osiguranje po kojem uplatom premije
osiguranik stječe potpuna prava iz ugovora o osiguranju za razliku npr. od uzajamnog
osiguranja u kojem svaki član uplaćuje određeni doprinos u osiguranje s time da se konačna
visina doprinosa članova uzajamnog osiguranja utvrđuje na kraju ugovorenog poslovnog

razdoblja kad se utvrde i sve obaveze uzajamnog osiguranja
97. PREMIJA REOSIGURANJA
Premija koju reosiguranik plaća reosiguravatelju za pruženo reosiguravateljevo
pokriće. Premija reosiguranja se određuje kao postotak od reosiguranikova premijskog
prihoda ili u apsolutnom iznosu, a ponekad i kombinacijom obaju mjerila.
98. PREMIJSKO OSIGURANJE
Osiguranje koje provodi osiguravatelj koji se profesionalno bavi preuzimanjem rizika.
Ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju premiju osiguranja, a u slučaju štete osiguravatelj
isplaćuje odštetu.
Svrha premijskog osiguranja je zadovoljenje potrebe pojedinca ili poduzetnika za
osiguranjem, koja proizlazi iz samoodgovornosti i slobode odluke.
Premijsko osiguranje je poslovna djelatnost osiguranja ili osiguravajućeg pokrića, tj.
djelatnost koja obuhvata prenošenje, preuzimanje, izravnanje i nošenje rizika, te naknadu
gubitka realiziranih osiguranih rizika.
34
Najkraće osiguranje je "proizvođač" osiguravajućeg pokrića. Njegovi proizvodi su
usluge osiguranja. To je njegov osnovni zadatak čijim obavljanjem utječe na smanjenje
(prevenciju) rizika, a javlja se i kao značajan izvor za finansiranje investicija. Suprotno
obaveznom, socijalnom i ostalim nekomercijalnim osiguranjima.
I obavezno osiguranje može biti premijsko osiguranje ako se prodaje na tržištu, tj. ako
je njegova prodaja dopuštena i privatnim osiguravateljima
99. PREVENTIVA
Ima višestruko značenje i podrazumijeva:
1. kvalitetno preuzimanje rizika, što se poistovjećuje s risk managementom,
2. poduzimanje mjera koje smanjuju mogućnost nastanka štete ili u slučaju nastanka
štete mogu smanjiti obim štete. Ova funkcija posebno je naglašena kod osiguranja opasnosti
od požara, a provodi se npr. instalisanjem vatrodojavnih mjesta, protupožarnih aparata i sl.
100. PRIJENOSNA PREMIJA
Nezarađena premija, dio premije osiguranja koji se prenosi u sljedeće poslovno
razdoblje, odnosno poslovna razdoblja za izvršavanje obaveza po zaključenim ugovorima o
osiguranju koje se odnose na buduća razdoblja. Periodi isteka ugovora o osiguranju i proteka
kalendarske godine se rijetko poklapaju. Dio premije koji prelazi u slijedeću kalendarsku
godinu se označava kao prijenosna premija. Prijenosna premija se može umanjiti za vanjske
troškove pribave osiguranja, ili za ukupne troškove pribave, što zavisi o zakonskim propisima
zemlje osiguravatelja.
Obračunava se različitim postupcima, prema načelu pro rata temporis, odnosno
razmjerno proteku vremena (metoda 40%, metoda 1/24 i 1/730)..
Koriste se razni postupci od paušalnih, obračunom određenih postotaka, čime se
simulira vremenska dinamika i struktura portfelja, do tačnih prema danu nastanka pojedinog
ugovora, što je omogućeno primjenom informatičke tehnike. U zakonodavstvima pojedinih
zemalja prijenosna premija se dijeli na dva dijela: dio koji se unosi u prihode u narednim
godinama i dio koji osigurava izvršavanje budućih obaveza.
Premijski rezervni fondovi razlikuju se po vrstama osiguranja, a uključuju uz faktor
šteta i inflaciju. – zarađena premija
101. PRO RATA TEMPORIS
Metoda obračuna prijenosne premije u skladu sa protekom vremena. Od godišnje
premije se uvijek, prema ovom načelu, odbijaju ovi troškovi koji se odnose na neki drugi
period (npr. oni koji se isplaćuju po primitku cijelog iznosa premije).
102. PROVIZIJA INKASA
Naknada zastupniku osiguranja za naplatu premije, utvrđena uglavnom kao dio
cjelokupne provizije za pribavu, a to je u postotku od režijskog dodatka, premije osiguranja
ili osigurane svote. Pripadajuća naknada temelji se na međusobnom ugovoru o posredovanju

između osiguravatelja i posrednika, a na osnovi akata o provizioniranju osiguranja.
Provizija inkasa ja dio od ukupne provizije koja se sastoji od dijela za ostvareni
kontakt, od dijela za zaključenje ugovora o osiguranju i od dijela za naplatu (inkaso) premije
osiguranja. Posrednici iz ugovora o osiguranju najčešće ostvaruju ukupnu proviziju za
zaključeno osiguranje i naplaćenu premiju osiguranja.
Osnova za obračun provizije najčešće je naplaćena premija osiguranja. Troškovi
provizije terete troškove za obavljanje djelatnosti iz osiguranja koji se namiruju iz dijela
premije koji je namijenjen obavljanju poslova osiguranja.
35
103. RENTA I RENTNO OSIGURANJE
1. Serija periodičnih isplata koje mogu rasti ili se smanjivati, a prestaju nastupom
određenog događaja. Događaj je najčešće kraj određenog razdoblja ili smrt osobe koja prima
rentu. Renta može biti – vremenska kada isplata prestaje istekom dogovorenog razdoblja ili
osobna kada isplata prestaje istekom dogovorenog razdoblja ili smrću osiguranika. Može se
isplaćivati na početku ili na kraju perioda (prenumerando/anticipativno ili
postnumerando/dekurzivno).
Rentno osiguranje je osiguranje periodičnih prihoda tokom određenog razdoblja ili
doživotno. Visina rente je unaprijed određena ugovorom i može biti varijabilna. Uplata
premije može biti jednokratna ili tokom određenog perioda. Isplata rente može početi odmah
nakon uplate ukupne premije ili poslije određenog perioda. Isplata može biti godišnja ili
ispodgodišnja.
Treba razlikovati: doživotna renta, privremena renta, indeksirana renta, zajamčena
renta, osiguranje rente.
2. Svaki regularno dobiveni prihod od kapitala, imetka ili zemljišta koji od svojih
vlasnika ne zahtijeva nikakve poduzetničke djelatnosti.
Rentno osiguranje = osiguranje rente

104. REOSIGURANI PORTFELJ – Izraz dvostrukog značenja.
Jednom se odnosi na sve izvorno osigurane rizike koji su obuhvaćeni ugovorom o
reosiguranju.
U drugom značenju odnosi se na portfelj obuhvaćen svim ugovorima koje je dotični
reosiguravatelj zaključio sa svojim reosiguranicima.
105. REOSIGURANIK
Je ugovorna strana iz ugovora o reosiguranju koja ustupa dio svoje obveze
reosiguravatelju u njegovo pokriće za koju plaća premiju reosiguranja.
106. REOSIGURANJE
Zasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravatelj prenosi na
reosiguravatelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat plaća
reosiguravatelju premiju reosiguranja (direktno reosiguranje).
Reosiguravatelj može dio rizika preuzetih od osiguravatelja dalje prenijeti na drugog
reosiguravatelja (retrocesija), ovaj opet na trećeg itd. Na taj način provodi se potrebna
homogenizacija i disperzija rizika koja omogućuje stabilno funkcioniranje cijelog sistema i za
slučaj nastanka katastrofalnih šteta.
Reosiguravateljni portfelj formira se tako da svaki od mnoštva osiguravatelja predaju
u reosiguranje po nekoliko sličnih rizika. Tako se stvori kritična masa rizika dostatno da se
može ostvariti ravnoteža premije i šteta. Svega nekoliko zrakoplova osiguranih kod jednog
osiguravatelja slijevaju se u reosiguravateljni portfelj od više hiljada zrakoplova.
Uslovi osiguranja i premijske stope formiraju se na osnovi iskustva tog velikog
portfelja i preslikavaju se na nekoliko zrakoplova kod dotičnog osiguravatelja. Taj se proces
označava kao homogenizacija rizika. U nošenju pojedinačnog rizika uz osiguravatelja
sudjeluju deseci reosiguravatelja i opet deseci njihovih formiraju se na osnovi iskustva tog
velikog portfelja i preslikavaju se na nekoliko zrakoplova kod dotičnog osiguravatelja. Taj se
proces označava kao homogenizacija rizika.
U nošenju pojedinačnog rizika uz osiguravatelja sudjeluju deseci reosiguravatelja i

opet deseci njihovih retrocesionara u naknadi moguće velike štete. Sudjeluje velik broj
nositelja rizika. Time se postiže potrebna disperzija rizika.
36
Gospodarski, tehnološki i civilizacijski napredak korjenito su promijenili strukturu
osiguranih rizika. Ima pojedinih osiguranih šteta koje iznose nekoliko milijardi američkih
dolara. Izravnanje takvih rizika moguće je jedino na svjetskoj razini. Bez reosiguranja to ne bi
bilo moguće. Bitno obilježje savremenog reosiguranja je njegova internacionalnost. Većina
transakcija ima međunarodni karakter.
Reosiguranje se uspostavlja zaključivanjem ugovora. To je ugovor kojim se
reosiguravatelj obavezuje obeštetiti reosiguranika za dio njegove ugovorne odgovornosti koju
reosiguranik ima prema osiguranicima s osnova ugovora o osiguranju. Da bi reosiguravatelj
bio obavezan platiti štetu, prethodno mora biti ustanovljena obaveza reosiguranika i šteta
plaćena osiguraniku. Na ugovor o reosiguranju primjenjuju se u pravilu isti propisi koji važe i
za ugovor o osiguranju.
Reosiguranje utječe blagotvorno i na nacionalno gospodarstvo. Osiguraniku je
svejedno je li mu šteta plaćena iz domaćih novčanih izvora ili iz inozemstva. Za nacionalno
gospodarstvo bitna je razlika plaća li se šteta iz domaćih izvora ili je plaćaju inozemni
reosiguravatelji.
U drugom slučaju domaće gospodarstvo pretrpljenu štetu namiruje dodatnim
novčanim priljevom iz inozemstva.
Reosiguravanjem se pretežno bave profesionalni reosiguravatelji. To su društva koja
primaju u pokriće rizike isključivo putem reosiguranja. Tek neznatan broj su takozvana
mješovita društva koja se istovremeno bave osiguranjem i reosiguranjem. Velika
profesionalna društva postižu globalnu disperziju i homogenizaciju rizika.
Prema načinu raspodjele rizika postoje ovi oblici reosiguravajuće zaštite:
1. svotno-ekscedentno reosiguranje;
2. kvotno reosiguranje;
3. reosiguranje viška šteta;
4. reosiguranje tehničkih rezultata.
Ova četiri vida reosiguravajuće zaštite mogu se podijeliti na proporcionalne i
neproporcionalne vidove reosiguravajuće zaštite. Ne postoji univerzalni vid reosiguravajuće
zaštite koji bi direktnog osiguravatelja (cedenta) zaštitio od svih odstupanja na području šteta
koja su moguća u njegovu portfelju. Svaki vid reosiguravajuće zaštite omogućava optimalnu
reosiguravajuću zaštitu samo kod nekih kretanja šteta.
107. REOSIGURAVATELJ
Ugovorna strana iz ugovora o reosiguranju koja prihvaća dio rizika osiguravatelja za
što dobiva premiju reosiguranja. To je osiguravatelj osiguravatelja. To je društvo kojem
osiguravatelj plaća premiju reosiguranja a reosiguravatelj preuzima snošenje rizika te u
slučaju nastupa osiguranog slučaja vrši isplatu osigurane svote (za dio rizika koji je preuzeo).
108. REPRESIVA I REPRESIVNE MJERE
Mjere, sredstva i akcije za odupiranje nastaloj stihiji i nesretnom slučaju u spašavanju
ljudi i imovine u već nastalom štetnom događaju ili nesretnom slučaju, koje su nakon nastupa
osiguranog slučaja dužni poduzeti osiguranik i osiguravatelj, a kojima je cilj smanjiti štetu ili
spriječiti njezino povećanje.
U zavisnosti od grane osiguranja, represivne mjere su različite: liječenje bolesnih ili
ozlijeđenih, spašavanje ljudi iz poplavljenih područja, gašenje požara, kopanje kanala za
odvodnjavanje poplavnih voda, krčenje usjeka u šumama za zaustavljanje šumskih požara,
liječenje oboljele stoke, spašavanje prijevoznih sredstava i robe u prometnim nezgodama, i dr.
Osnovni je cilj represivnih mjera da se u času nastanka teškog štetnog događaja
njegovo djelovanje što više ograniči i da se spasi što je više moguće. Propisi iz područja
osiguranja nalažu svakom osiguraniku ne samo poduzimanje propisanih, ugovornih i svih
37
ostalih mjera koje su potrebne da se spriječi nastupanje osiguranog slučaja, nego i da se
ograniče štetne posljedice nastanka osiguranog slučaja.
Ukoliko osiguranik ne izvrši svoju obavezu sprečavanja nastupa osiguranog slučaja ili
obavezu spašavanja, a da za to nema opravdanja, obaveza iz osiguranja umanjuje se za
povećanje štete koje je nastalo zbog ovog neizvršavanja. Suprotno je preventiva: skup mjera
koje se poduzimaju u cilju onemogućavanja ili smanjivanja mogućnosti nastanka osiguranog
slučaja.
109. REZERVE OSIGURANJA
Rezerve osiguravatelja sadrže rezerve vlastitog kapitala, tehničke rezerve i ostale
rezerve. Rezerve vlastitog kapitala sadrže revalorizacijske rezerve i rezerve. Vrstu i visinu
propisuje zakonodavac.
Tehničke rezerve obuhvataju prijenosne premije, matematičku rezervu osiguranja
života, rezervisanja za štete, rezervisanja za povrate premija koje ovise ili ne ovise o rezultatu
poslovne godine, rezervisnja za kolebanja šteta prema zakonodavstvima te druga
osiguravateljno tehnička rezervisanja kao i tehnička rezervisanja za životna osiguranja kad
ugovaratelj osiguranja snosi opasnost ulaganja. Iskazuju se u bruto iznosima, neto iznosima i
udjelima reosiguranja. Udjeli obuhvataju stvarne ili procijenjene troškove.
Ostale rezerve su rezervisanja nastala izdvajanjem iz dobiti osiguravatelja a koriste se
za plate radnika, plaćanje premija zdravstvenog i životnog osiguranja te za druge slične
izdatke.
110. REŽIJSKI DODATAK
Dio bruto premije koji služi za pokriće troškova obavljanja djelatnosti osiguranja. Iz
režijskog dodatka moraju se pokriti opći troškovi poslovanja osiguravateljnih društava
(rasvjeta, voda, plaće zaposlenika, kancelarijski i potrošni materijal, nabava osnovnih
sredstava, reprezentacija i ostalo).

Po svim elementima režijski dodatak sličan je trgovačkoj marži. Dio režijskog dodatka
izdvaja se i za akumulaciju, čime se stvaraju materijalni preduslovi za veći opseg poslovanja i
veći dohodak osiguravateljnih društava u budućnosti. Režijski dodatak različit je za pojedine
grane osiguranja, a izražava se kao postotak koji se dodaje na iznos funkcionalne premije.
111. RISK MANAGEMENT
Podrazumijeva sigurnu identifikaciju i preuzimanje rizika s ciljem optimalizacije
osiguravateljno-tehničke i finansijske stabilnosti osiguravatelja. Značenje risk management
podrazumijeva:
1. način vođenja politike rizika osiguravatelja, što u osnovi označava utvrđivanje
premijskih stopa, utvrđivanje franšize za pojedine rizike, odnosno osiguranike, utvrđivanje
samopridržaja osiguravatelja;
2. iznalaženje kvalitetnih reosiguravateljnih pokrića sagledavajući dovoljnost
kapaciteta i solventnost reosiguravatelja;
3. preventivne aktivnosti;
4. praćenje promjena strukture rizika i šteta zbog klimatskih, brzih tehnoloških te
društvenih promjena koje imaju značajan utjecaj na porast kriminala i sabotaža;
5. ulaganje sredstava, posebno različitih oblika kreditiranja, izbjegavajući rizik
nenaplate potraživanja, inflacije i devalvacije.
Risk management ima široku primjenu i značenje u djelatnosti osiguranja zemalja
razvijene tržišne privrede.
38
112. RIZIK
Mogućnost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u širem značenju
označava i pojam opasnosti.
U osiguranju pojam rizika podrazumijeva osigurani rizik od određenih mogućih
opasnosti, npr. požar, nezgoda i sl.

Osiguravatelj uslovima osiguranja ili ugovorom o osiguranju utvrđuje:
1. koje rizike pokriva određenim standardnim osiguranjem,
2. koji rizici se preuzimaju uz određene povećane premijske stope (npr. uvećani rizici),
3. za koje rizike ograničava osiguranu svotu do određenog iznosa,
4. kod kojih rizika pojedinom odredbom ograničava širinu pokrića, npr. vremenski,
5. koji su rizici isključeni, npr. ratni rizici.
Rizik moramo razlikovati od pojma neizvjesnost. Kod rizika se vjerovatnoća
dešavanja kreće u rasponu 0-1, a kod neizvjesnosti vjerovatnoća nije poznata. Rizike
generalno dijelimo na čiste i špekulativne.
Čisti rizici mogu biti osigurljivi i neosigurljivi.
Osigurljive rizike dijelimo na: imovinske, lične i rizike ododgovornosti. O preuzetim
rizicima osiguravatelji vode statistiku rizika. Na statističkim podacima i primjenom teorije
rizika osiguravatelji temelje poslovnu politiku. Osiguravatelji imaju mogućnost rizike
prihvatiti u osiguranje ili odbiti (izuzetak su obavezna osiguranja od odgovornosti).
Kod prihvata ili odbijanja rizika cilj je održavanje tehničke (odnos premija i šteta) i
finansijske (solventnost) stabilnosti osiguravatelja, odnosno optimiranje preuzetih rizika.
113. RIZIKO PREMIJA
1. U osiguranju života dio neto premije koji služi za pokriće razlike ugovorene svote i
matematičke pričuve osiguranja života u slučaju smrti u tekućoj godini osiguranja.
Primjerice kod mješovitog osiguranja osiguravatelj je u obavezi isplate ukupne svote
osiguranja u slučaju ranije smrti osiguranika. U tom slučaju se razlika između akumulirane
štedne premije, tj. matematičke pričuve i ukupne osigurane svote na koju je sklopljeno
osiguranje, pokriva iz tzv. riziko premije svih osiguranika te vrste osiguranja. – štedna
premija;
2. U osiguranju imovine dio premije potreban za pokriće šteta, tehnička premija.
114. RIZIK PORTFELJA
Nije suma individualnih rizika vrijednosnih papira koji čine portfelj. Da bi se u

potpunosti razumio efekt diverzifikacije, mora se znati kako rizik portfelja ovisi o riziku
pojedinačnog vrijednosnog papira. Na prvi pogled rekli bismo da je standardna devijacija
cijelog portfelja vagana aritmetička sredina tih dviju standardnih devijacija. Međutim, to
nije tačno. To bi bilo tačno ako bi se cijene dionica kretale u perfektnoj korelaciji.
U kontekstu portfelja dakle treba razmišljati i o mjeri u kojoj dvije dionice međusobno
kovariraju, tj. kovarijansi.
Kovarijansa se može izraziti kao suma koeficijenta korelacije i dvije standardne
devijacije; kovarijansa između vrijednosnog papira 1 i 2 = σ12 = ρ12σ1σ2. U najvećem broju
slučajeva cijene vrijednosnica kovariraju zajedno; to znači ako cijena jedne raste, raste i
cijena druge.
U tom slučaju koeficijent korelacije je pozitivan i kovarijansa je pozitivna. Ako cijene
uopće ne bi bile korelirane, koeficijent korelacije bio bi nula i kovarijansa bi bila nula. Ako bi
se cijene kretale u suprotnom smjeru, koeficijent korelacije bio bi negativan i kovarijansa bi
bila negativna.
39
Diverzifikacija se najviše isplati u slučaju da su prinosi na vrijednosne papire
negativno korelirani. Recimo, da je koeficijent linearne korelacije jednak +1, tj. prinosi su
perfektno pozitivno korelirani (ako prinos na vrijednosni papir 1 raste, raste i prinos na
dionicu 2, i obrnuto u slučaju pada prinosa).
Ako je koeficijent linearne korelacije –1, tj. prinosi su perfektno negativno korelirani
(ako prinos na dionicu 1 raste, za toliko će pasti prinos na dionicu 2, i obrnuto). U praksi
koeficijent korelacije nikada nije tačno 1 ili –1, nego se kreće u tom intervalu.
115. ROČNA TRANSFORMACIJA
Neusklađenost vremenskog dospijeća sredstava i izvora. Tipično je da banke ili druge
finansijske institucije u određenoj mjeri kratkoročnim izvorima finansiraju dugoročne
plasmane, ali takva politika u određenim uslovima može dovesti do problema u njihovu
poslovanju.
116. SADAŠNJA VRIJEDNOST OSIGURANJA
1. Životnoj renti na sadašnje vrijeme diskontirana vrijednost svih budućih primitaka
renti uzimajući u obzir vjerojatnost trajanja života;
2. U finansijskoj renti na sadašnje vrijeme diskontirana vrijednost svih budućih
primitaka renti.
117. SAMOOSIGURANJE
1. Mjere osiguranja od poslovnog rizika, koji provodi preduzeće unutar svog
poslovanja. To su mjere koje se odnose na uzroke rizika, kao pribavljanje informacija i
formiranje prognoze, obrazovanje i obuka kadrova, raspored i upravljanje kadrovima i mjere
koje se odnose na posljedice rizika, tj. smanjenje štete;
2. Izravnanje rizika unutar jedne organizacije, u pravilu velikog pravnog subjekta.
Osiguranje se provodi kroz osiguranje posebnih fondova namijenjenih za izmirenje šteta koje
mogu nastati. Vlastita društva za osiguranje su razvijeni oblik samoosiguranja.
118. SAMOPRIDRŽAJ
1. Dio osigurane svote ili svote pod rizikom kod svakog pojedinog rizika koji
osiguravatelj ne predaje u reosiguranje. Visina samopridržaja određena je limitom pokrića
osiguravatelja, a utvrđuje se prema opsegu osiguranja, učestalosti šteta, strukturi i težini
preuzetih rizika. Mogućnost samopridržaja je to veća što je veća mogućnost osiguravatelja za
izravnanje rizika;
2. Udio osiguranika u šteti, dio rizika koji nije predan u osiguranje već ga pojedinac ili
preduzeće sami snose;
3. U kreditnim osiguranjima udio osiguranika u šteti postoji i kod komercijalnih i kod
nekomercijalnih rizika.
Udio osiguranika u šteti koristi se da bi osiguranik bio materijalno zainteresiran da
plati svoje potraživanje od kupca. Osiguravatelj treba participirati u nastaloj šteti samo za
visinu troškova proizvodnje robe koja se prodaje na kredit, a ne i u zaradi.
Opća je praksa da udio (samopridržaj) osiguranika u osiguranju komercijalnih rizika
treba biti veći nego kod nekomercijalnih rizika prirodnih katastrofa. U osiguranju
nekomercijalnih rizika samopridržaj osiguranika iznosi između 10 i 20%, a kod komercijalnih
rizika oko 20%.
40
119. SEGMENTACIJA TRŽIŠTA OSIGURANJA
Istovremeno način istraživanja tržišta osiguranja, traženje značajki osiguranika i jedna
od marketinških strategija.
Segmentacija tržišta osiguranja je proces traženja manjih, relativno istovrsnih dijelova
globalnog tržišta osiguranja.
Polazište joj je u pretpostavci da su potražnja, želje, potrebe i značajke osiguranika
različite, pa je stoga potrebno otkriti segmente globalnog tržišta osiguranja koji pokazuju
sličnost unutar sebe, a različitost u odnosu na druge tržišne segmente.
Pet skupina varijabli koriste se pri segmentiranju tržišta osiguranja:
1. geografske (regija, selo, grad,...),
2. demografske (spol, životna dob, broj članova obitelji, faze u životnom ciklusu
osiguranika i sl.),
3. društveno-ekonomske (naobrazba, zanimanja, društveni status, visina i izvor
prihoda),
4. psihografske značajke osobe (karakter osobe, stavovi, mišljenja, način života,
vjerovanja, očekivanja i sl.),
5. ponašanje na tržištu osiguranja (veličina korištenja pojedinih osiguranja, privrženost
osiguravatelju, pojedinoj vrsti osiguranja i sl.).
120. SKADENCA
1. Datum isteka važenja ugovora o osiguranju, odnosno datum nakon kojeg

osiguravatelj više nije u obvezi.
2. Može postojati i skadencar uplata/dospijeća/vezano uz plaćanje premije osiguranja.
121. SMRTNOST
Osnovni pojam osiguranja života. Tradicionalno se procjena smrtnosti modelira
tablicama smrtnosti, iako je poznato da se prošlo iskustvo, na temelju kojeg je tablica
napravljena, u budućnosti neće ponoviti na identičan način. Da bismo mogli predvidjeti
vjerovatnost smrti u određenom vremenu, uvodimo mjere smrtnosti poput stope smrtnosti –
broj po jedinici populacije u određenom intervalu.
Smrtnost ovisi o nizu faktora: spolu, starosti, zanimanju, obiteljskom statusu,
zdravstvenom stanju i slično.
Možemo promatrati smrtnost cijele populacije ili određenih dijelova populacije,
primjerice samo žene ili muškarce ili osiguranike jednog osiguravatelja. Smrtnost populacije
za određenu starost mijenja se s vremenom i obično ima trend umanjenja, ali može se i
povećavati.
122. SOCIJALNO OSIGURANJE
Na načelima solidarnosti, od strane države organizirana ekonomska zaštita
pojedinaca od rizika bolesti, ozljeda, nesposobnosti, smrti, nezaposlenosti i starosti. Naknade
se isplaćuju u pravilu iz fondova nastalih doprinosima osiguranih osoba i/ili njihovih
poslodavaca. Plaćanje doprinosa je obavezno, a visina doprinosa ne ovisi o težini
osiguranog rizika.
Naknade mogu ovisiti o uplaćenim doprinosima/mirovinsko osiguranje ili o nastalom
trošku / zdravstvenom osiguranju / ili mogu biti fiksne / osiguranje nezaposlenih.
Suprotnost je premijskom osiguranju. Za neke rizike moguće je zaključiti dodatno
premijsko osiguranje / dobrovoljno mirovinsko osiguranje, dobrovoljno zdravstveno
osiguranje / za ostvarenje prava iznad limita socijalnog osiguranja.
41
123. SOLVENTNOST OSIGURAVATELJA
1. Platežna sposobnost preduzeća. Sposobnost preduzeća da raspoloživim novčanim
sredstvima podmiri sve svoje dospjele obaveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća.
2. Situacija u kojoj je imovina preduzeća veća od njegovih dugova.
3. Po finansijskim smjernicama EEZ najmanji iznos vlastitog kapitala osiguravatelja
prema prihodima od premije i obavezama za štete u neživotnim osiguranjima.
124. SUOSIGURANJE
Vid osiguranja u kojem osiguranik jedan rizik dijeli između više osiguravatelja.
Sudjelovanje osiguravatelja može biti proporcionalno prema utvrđenom postotku ili na
određeni iznos.
Osiguranik u pravilu plaća premiju direktno svakom osiguravatelju i isto tako
naplaćuje nastalu štetu od svakog osiguravatelja. U određenim slučajevima moguće je
ugovoriti da jedan osiguravatelj bude vodeći osiguravatelj.
Ugovor o osiguranju s osiguranikom sklapa vodeći osiguravatelj kojemu ostali
osiguravatelji povjeravaju naplatu premije i likvidaciju štete, dok je interna raspodjela rizika
regulirana posebnim internim ugovorom o samoosiguranju. Kada se ugovor o osiguranju
sklopi s više osiguravatelja koji se zajednički preuzeli rizik, svaki osiguravatelj naveden na
polici osiguranja, bez obzira na visinu svog udjela, odgovara osiguraniku za potpunu naknadu
/ solidarna odgovornost. Ostali osiguravatelji, lideru povjeravaju pravo naplate premije i
likvidaciju štete.
125. SUPSIDIJARNO DRUŠTVO
Je društvo u kojem većinu glasačkih prava dioničara ili članova drži drugo društvo
(matično društvo). Svako supsidijarno društvo jednog supsidijarnog društva se također smatra
supsidijarnim društvom koje je najviše matično društvo tih društava.
126. SVOTA OSIGURANJA
1. Iznos na koji je neka stvar, imovinski interes ili osoba osigurana. Svota osiguranja
je maksimalna obaveza osiguravatelja. Može se izraziti iznosom i/ili opisom, ovisno načinu
osiguranja.
Postoje dva načina osiguranja: na klasičnu svotu osiguranja ili na neki drugi način
utvrđivanja nastanka obaveze osiguravatelja.
Klasično osiguranje na svotu osiguranja je takav način osiguranja gdje ugovaratelj
osiguranja samostalno određuje svotu određuje svotu osiguranja na temelju koje se utvrđuje i
premija osiguranja a i obaveza osiguravatelja za naknadu štete. Ako je svota osiguranja niza
od stvarne vrijednosti, tada se pri naknadi štete primjenjuje načelo proporcije.
Drugi način osiguranja je osiguranje na stvarnu vrijednost ali najviše do
limita/osiguranje na ugovorenu vrijednost, na stvarni iznos, na stvarni iznos ali najviše do
svite prvog rizika i slično.
2. Svota osiguranja u kreditnim osiguranjima može biti izražena na dva načina, pa s
tim u vezi razlikujemo osigurane vrijednosti: osiguranja pojedinačnih vrijednosti i osiguranja
svih potraživanja.
U prvom slučaju osigurava se potraživanje za jedan određeni kredit, pa svota iznosi
prema visini fakture ili odobrenog kredita.
U drugom slučaju osiguravaju se sva potraživanja prema jednom ili prema svim
dužnicima osiguranika. Svota osiguranja u ovom slučaju određuje kao limit do kojega su
potraživanja pokrivena, odnosno predstavlja maksimalni iznos potraživanja koji osiguranik
može imati u određenom trenutku prema kupcu. Ovaj način primjenjuje se osobito kod
osiguranja potraživanja na bazi sistema revolving kredita koji se odobrava kupcu.
42
127. ŠTEDNA PREMIJA
Dio neto premije u osiguranju života, koji služi za pokriće budućih obaveza
osiguravatelja, tj, koji izgrađuje matematičku pričuvu života. To su oni iznosi uplaćenih
premija koji se ne iskoriste u početku osiguranja jer je rizik mali, te tako formira matematičku
rezervu koja se koristi kasnije kada premija koja se naplaćuje nije dovoljna za pokriće svih
obaveza (rizik je veći a premija je cijelo vrijeme uplate konstantna).
Primjerice u mješovitom osiguranju štedna premija je dio tehničke/neto premije koji je
namijenjen izravnanju rizika u slučaju doživljenja ugovorenog roka trajanja osiguranja. Drugi
dio neto premije zovemo riziko premija.
128. TABLICE SMRTNOSTI
Sadrže teoretski broj živih ljudi određene starosti, vjerovatnosti smrti i vjerovatnosti
doživljenja za sve godine starosti stanovništva (obično od 0 – 100 godina starosti), a ponekad
i srednje trajanje života i intezitet smrtnosti po godinama starosti. Izrađuju se na temelju
popisa stanovništva primjenom statistike, zakona velikih brojeva i teorije vjerovatnosti za
određeno područje u određenom razdoblju. Prve tablice smrtnosti napravili su nizozemski
premijer DEwitt 1671 engleski astronom Halley 1693.
Postoje tablice smrtnosti za žensko, muško i miješano stanovništvo. U mnogim
zemljama postoje i selektirane i skupne tablice smrtnosti. Na temelju tablica smrtnosti, uz
primjenu određene kamate, izrađuju se aktuarske tablice na kojima se temelje izračuni
životnih osiguranja.
129. TEHNIČKA PREMIJA
Dio premije osiguranja namijenjen ispunjenju obaveza iz osiguranja. Tehnička premija
služi za ispunjenje obaveza iz osiguranja, a obuhvaća iznose za isplatu šteta, troškove u vezi s
likvidiranjem šteta, te isplatu premija i šteta po osnovi suosiguranja i reosiguranja.
Ponekad se za tehničku premiju koristi izraz neto premija jer služi za ispunjenje
obaveza iz ugovora, odnosno izravnanja rizika u osiguranju. Prije se za ovaj dio premije
koristio i izraz funkcionalna premija, jer je sadržavao i dio za preventivu, što znači da je u
sebi sadržavao cjelokupnu funkciju ekonomske zaštite osiguranja.
U osiguranju života tehnička premija dijeli se na riziko premiju i štednu premiju iz
koje se formira matematička pričuva te vrste osiguranja. Prema odredbama Zakona o
osiguranja tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja.
130. TRAJANJE OSIGURANJA

Razdoblje od 0, 12 ili 24 sata prvog dana osiguranja do 0, 12 ili 24 sata posljednjeg
dana osiguranja. Razlikuju se tri vrste trajanja:
1. formalno trajanje predstavlja razdoblje od dana zaključenja ugovora o osiguranju do
dana završetka osiguranja zbog isteka, prekida ili nekog drugog razloga (razdoblje od
formalnog početka do formalnog isteka osiguranja),
2. trajanje pokrića predstavlja razdoblje za koje je osiguravatelj preuzeo rizik
(razdoblje od početka pokrića do isteka pokrića). Primjerice u nekim osiguranjima početak
pokrića je dan označen kao početak osiguranja na polici, ali ne prije 24 sata dana kada je
plaćena prva premija,
3. tehničko trajanje predstavlja razdoblje za koje je izračunata premija (razdoblje od
tehničkog početka do tehničkog isteka osiguranja). Može biti višegodišnje (uobičajeno kod
osiguranja života), jednogodišnje (uobičajeno kod osiguranja imovine i osiguranja posljedica
nesretnog slučaja) i ispodgodišnje s trajanjem od nekoliko dana ili mjeseci (uobičajeno kod
osiguranja pošiljaka u prijevozu).
43
Kod imovinskih, kreditnih i osobnih osiguranja trajanje osiguranja se u pravilu
određuje fiksno prema kalendarskim danima, npr, jedna ili više godina i sl.
Početak osiguranja je od 100 sati sljedećeg dana od dana kad je sklopljen ugovor o
osiguranju. Kod transportnih osiguranja, osim fiksno kalendarskog trajanja osiguranja može
se ugovoriti trajanje osiguranja i prema vremenskom trajanju putovanja, npr. osiguranje broda
na jedno putovanje. Kod osiguranja robe u transportu trajanje osiguranja određuje posebna
klauzula o prijevozu koja određuje da osiguranje stupa na snagu od trenutka kad roba napusti
skladište prodavaoca te traje do isporuke robe u skladište primatelja, odnosno najkasnije
istekom roka od 60 dana od dana iskrcaja robe s broda u odredišnoj luci.Ova klauzula poznata
je i pod nazivom "od skladišta do skladišta" ili "od vrata do vrata".
131. TRAJANJE PLAĆANJA PREMIJE

U životnim osiguranjima razdoblje u kojem se plaća premija osiguranja. Može biti
jednako ili kraće od trajanja osiguranja. Za osiguranja života s doživotnim trajanjem moguće
je i doživotno plaćanje premije.
132. TROŠAK AKVIZICIJE
Izdatak osiguravatelja nastao tijekom aktivnosti na prodaji osiguranja. U troškove
akvizicije spadaju troškovi pribavne provizije, troškovi promidžbenog materijala i ostalih
marketinških aktivnosti, troškovi reprezentacije, putni troškovi vezani uz prodaju osiguranja,
troškovi naplate prve premije osiguranja, materijalni troškovi i sl. Troškovi akvizicije
pokrivaju se iz režijskog dodatka osiguravatelja.
133. TROŠKOVI OSIGURANJA
Bitan elemenat određivanja premije i poslovanja osiguravatelja. U određivanju premije
potrebno je postaviti realne pretpostavke o visini troškova za sve kategorije troškova.
1. početne troškove pribave osiguranja poput troškova provizija pribavljačima
osiguranja i troškova osiguravatelja za novo zaključena osiguranja,
2. troškove nastavka osiguranja i naplate premije,
3. upravne troškove poput troškova naknada zaposlenicima i materijalnih troškova,
4. troškove završetka osiguranja poput troškova likvidacije šteta i isplate naknada iz
osiguranja.
U pravilu se uključuju u premiju u obliku postotka na premiju, promila na osiguranu
svotu ili u fiksnom iznosu. Troškovi osiguranja se razlikuju kod pojedinih vrsta osiguranja, a
ovise i o veličini osiguravatelja i njegovu organizacijskom obliku.
Razlika između troškova ukalkuliranih u premiju osiguranja i ostvarenih troškova je
dobitak (gubitak) iz troškova poslovanja. Dobitak iz troškova poslovanja je posebno značajan
u osiguranju života, gdje se uz ostvareni dobitak iz smrtnosti i dobitak od kamata obračunava
i isplaćuje korisnicima osiguranja.
134. TRŽIŠTE OSIGURANJA
1. Ukupnost odnosa između ponuditelja i tražitelja gospodarskog dobra (robe)

osiguranja, a odnosi se moraju odvijati na temelju slobodnih odluka sudionika. Ovo je opći
pojam tržišta osiguranja jedne države, koje se može odrediti ukupnom godišnjom premijom, a
pobliže i udjelom premije osiguranja u društvenom bruto proizvodu, premijom osiguranja po
glavi stanovnika, brojem sudionika na tržištu, potencijalom tržišta, koji je različit od ostvarene
premije itd.
U mikroekonomiji tržište osiguranja se definira u okviru poslovne strategije, pozicije i
politike pojedinog osiguravateljnog poduzeća. Budući da odnosi na tržištu pojedinih grupa i
grana osiguranja, odnosno osiguravateljnih proizvoda mogu biti, a i jesu, vrlo različiti, to
44
pojedini dijelovi tržišta čine određene segmente (tržište) osiguranja života, motornih vozila,
autoodgovornosti, odnosno autokaska, civilna i dr. U tržišnim ekonomijama važna uloga
osiguranja kao dijela ekonomije, često nazvanog osiguravateljnom industrijom, izražena je i
praćenjem razvitka tržišta osiguranja,
2. Berza za ponudu i plasman osiguranja, na kojoj posrednici osiguranja (brokeri)
plasiraju osiguranje u pokriće osiguranja, odnosno reosiguranja. Tako je Velika Britanija
vodeća država na tržištu osiguranja, a londonski Looxd najvažnije tržište pomorskog
osiguranja u svijetu, pa ova korporacija nosi karakter osiguravajuće berze.
135. UČESNIČKI DIO (SUDIONIČKI UDIO)
Je sudjelovanje u kapitalu drugih društava koja imaju za cilj sudjelovati u poslovnoj
djelatnosti društva.
Kada izravno ili neizravno posjedovanje dijela kapitala drugoga društva prelazi 20 %,
postojat će sudionički udio.
136. UČESNIČKO DRUŠTVO (SUDIONIČKO DRUŠTVO)
Je društvo koje je matično društvo ili posjeduje sudionički udio.
137. USKLAĐENA SREDSTVA
Je predstavljanje obveza po osiguranju izraženih u određenoj valuti, tražbinama

izraženim ili ostvarivim u istoj toj valuti.
138. UGOVARATELJ OSIGURANJA
Pravna ili fizička osoba koja s osiguravateljem zaključi ugovor o osiguranju i koja
plaća premiju osiguranja, ali ne mora imati i pravo na naknadu od osiguravatelja. Za jedan
ugovor može biti više ugovaratelja. U najvećem su broju slučajeva ugovaratelj osiguranja i
osiguranik iste osobe.
Kod nekih vrsta osiguranja, odnosno ugovora o osiguranju, ugovaratelj osiguranja i
osiguranik su različite osobe. U nekim vrstama osiguranja pojavljuje se i korisnik osiguranja.
Korisnik osiguranja je osoba kojoj se na temelju ugovora o osiguranju isplaćuje odšteta –
ugovoreni iznos kad se ostvare ugovorene opasnosti.
139. UGOVOR O OSIGURANJU
Pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obavezuje platiti premiju osiguranja, a
osiguravatelj preuzima obavezu isplate naknade ili ugovorene svote u slučaju nastanka
osiguranog slučaja osiguraniku ili trećoj osobi.
Obaveza se utvrđuje na temelju opštih, posebnih i dopunskih uslova osiguranja te
klauzula osiguranja. Polica je sastavni dio ugovora o osiguranju. Ako se ugovor o osiguranju
sastavlja na temelju ponude, tada i ponuda čini sastavni dio ugovora o osiguranju. Ugovor o
osiguranju redovno proizilazi iz osiguranog interesa.
Za zaključenje ugovora o osiguranju bitno je da je osigurani slučaj budući,
neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja. Ugovor o osiguranju je
ništavan ako je u trenutku njegova zaključenja već nastupio osigurani slučaj, ili je bio u
nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti. Sloboda ugovorenih odredaba je ograničena.
Odstupanje je dopušteno samo od odredaba zakonskih propisa po kojima je odstupanje
izričito dopušteno i kod odredaba koje daju mogućnost dogovaranja. Odstupanje od ostalih
odredaba dopušteno je samo ako je nedvojbeno u interesu osiguranika.
Ugovor o osiguranju je sklopljen kada ga potpišu ugovaratelj osiguranja i
osiguravatelj. Zakon o obaveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na osiguranje određuje da

je ugovor o osiguranju skljopljen kada ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića.
45
To se međutim ne odnosi na plovidbeno, odnosno pomorsko osiguranje već se
primjenjuje Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, koji ne sadrži slične ili takve
formalne uslove pa je moguće sklapanje ugovora prilagoditi potrebi ugovaratelja i uslovima
prijevoza.
Zato se u plovidbenom osiguranju, odnosno po analogiji u transportnim osiguranjima
može sklopiti o osiguranju bez formalnih uslova: usmeno, telefonom, telefaksom i slično,
ako to potrebe traže. U skladu s propisima ovakva ponuda ima karakter ponude učinjene
prisutnoj osobi. Bitno je da se postigne suglasnost ugovornih strana o bitnim elementima
ugovora. Polica osiguranja koju izdaje osiguravatelj dokaz je o sklopljenom transportnom
osiguranju i obavezi osiguravatelja.
U osiguranjima na koje se odnose odredbe ZOO pismena ponuda obavezuje
ponuditelja osam dana od dana kada je prispjela osiguravatelju, a u životnom osiguranju, za
koje je potreban liječnički pregled osiguranika, obaveza ponuditelja vrijedi 30 dana od dana
kada je ponuda stigla osiguravatelju. Ako osiguravatelj u navedenom roku ne odbije ponudu
koja ne odstupa od uslova pod kojima se sklapa predloženo osiguranje, smatra se da ju je
prihvatio i da je ugovor sklopljen, i to dana kada je ponuda prispjela osiguravatelju.
Uslovima osiguranja mogu se predvidjeti i slučajevi u kojima odnosi iz osiguranja
nastaju samim plaćanjem premije osiguranja. Ugovorom o osiguranju može se odstupiti od
odredaba ZOO kada je to odstupanje izričito dopušteno, odnosno kada zakonske odredbe daju
ugovarateljima mogućnost da postupe kako hoće. Odstupanje od ostalih odredaba Zakona,
ako nije zabranjeno ovim ili bilo kojim drugim zakonom, dopušteno je samo ako je u
nedvojbenom interesu osiguranika.
140. UZAJAMNO OSIGURANJE
Oblik društva za osiguranje u kojem članovi uplatom uloga međusobno jamče da će na

načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Iz
toga izlazi da su u tom društvu, za razliku od društava za osiguranje uz plaćanje premije, svi
njegovi članovi međusobno u pravnoj vezi. Zbog toga članovi ne plaćaju fiksnu premiju nego
doprinos.
Konačna visina doprinosa ovisi o tome kakav je odnos premija i šteta u odnosnoj
poslovnoj godini. Ako fond formiran od početnih doprinosa nije dostatan za plaćanje šteta,
članovima se obračunava dodatni doprinos.
Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje radi sticanja dobiti, nego se sredstva
prikupljaju doprinosom članova samo u onom opsegu koji je potreban za ispunjenje obaveza
prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti.
O sredstvima društva odlučuju članovi koji sami upravljaju društvom.
141. VEZANI PREMIJSKI UDJELI
Relativno novi finansijski instrumenti u poslovanju osiguravatelja života u Velikoj
Britaniji. S obzirom na to da su osiguravatelji života važni sudionici u finansijskom tržištu
kao finansijski intermedijari, ovi im instrumenti omogućavaju da vlasnici polica sami postaju
"direktni investitori" na tržištu.
Osiguravatelji svoj portfelj vrijednosnih papira imaju podijeljen na odgovarajući broj
dijelova od kojih je svaki specifični dio portfelja, odnosno udjelni fond u osiguranikovom
vlasništvu. Osiguranici, odnosno vlasnici polica osiguranja na osnovu premijskih uplata
primaju odabrane udjele iz ponuđenih udjelnih fondova osiguravatelja, pa tako sami biraju
svoje fondove, prate njihove rezultate i mijenjaju ih ako je poželjno. Police osiguranja na taj
način, osim što jednako dobro pružaju životno osiguranje, za osiguranike postaju i efektno
investicijsko sredstvo.
46
Prednosti za osiguravatelje ogledaju se i u činjenici da se oni ne moraju susresti sa
ugovorenom svotom osiguranja o dospijeću, jer je svaki rast ili gubitak od ulaganja prepušten
vlasniku police u obliku aprecijacije ili deprecijacije vrijednosti njegovog udjela, odnosno
unita. Ova je kreacija, osim toga, omogućila osiguravateljima života i povoljniju poreznu
poziciju.
142. VINKULACIJA POLICE
Izjava u polici osiguranja ili ispravi koja se polici prilaže o ustupanju prava na
naknadu osiguranine trećoj osobi. Ustupanje prava na naknadu obavlja se prije nastanka
osiguranog slučaja:
1. u praksi pomorskog osiguranja se ustupanje tog prava najčešće obavlja u korist
banke koja je kreditirala kupovinu ili gradnju broda. Ugovorno ustupanje tog prava jeste
jamstvo za otplatu kreditnog duga. U tipičnim slučajevima tom postupku prethodi osnivanje
založenog prava na brod (hipoteka).
U policu osiguranja broda unosi se tzv loss payable clause. Prema toj klauzuli
osiguravatelj neće isplatiti naknadu iz osiguranja bez pristanka osobe u čiju se korist polica
vinkulira ili će naknadu isplatiti toj osobi, a ne osiguraniku ovisno o verziji te klauzule.
U policu osiguranja broda unosi se i izjava osiguranika o ustupanju prava, u skladu sa
odredbama Asignment clause (ITC). Vinkulacijom police ne prenosi se svojstvo osiguranika.
Uprkos tome, osoba u čiju se korist polica vinkulira mora imati u odnosu na osigurani
predmet opravdani materijalni interes;
2. vinkulacija prava police osiguranja imovine obavlja se u korist osobe koju odredi
ugovaratelj osiguranja koji vinkulacijom prenosi svoje pravo na naknadu štete iz osiguranja
na tako određenu osobu.
Obično to traže banke ili druge institucije kada daju kredite za zgrade, vozila i sl., pa
se policom osiguranja kojom su ti predmeti osigurani garantuje povrat potraživanja ako
nastupi osigurani slučaj uništenja ili oštećenja predmeta na koji je bio dat zajam.
Npr. banka daje zajam za stambenu zgradu ili nabavku auta i traži da se osiguranje
ovih predmeta za slučaj uništenja ili oštećenja vinkulira u njezinu korist. Osiguravatelj će
prije isplate ipak postaviti ugovaratelju zahtjev da se izjasni da li još uvijek postoji razlog za
ostvarenje vinkuliranih prava. Ovo je potrebno zbog toga što je u međuvremenu i moglo doći
do djelomične ili čak potpune otplate duga ugovaratelja vjerovniku. U redovnom postupku u
momentu kada prestaje interes za vinkulacijom, tj. ako se isplati dug, ugovaratelj ima pravo
od osiguravatelja tražiti devinkulaciju, tj. povrat vinkuliranih prava.
143. VIŠEKRATNA PREMIJA
U osiguranju života premija koja se plaća svake godine kroz dio ili kroz cijelo vrijeme
trajanja osiguranja.
Može se plaćati jednom godišnje ili u više godišnjih obroka (polugodišnje,
tromjesečno, mjesečno, sedmično). Ukupno plaćena višekratna premija veća je od
jednokratne premije za istu ugovorenu svotu.
144. VJEROVATNOST
Numerička mjera mogućnosti nastupa slučajnog događaja. Vjerovatnost nekog
događaja je uvijek između 0 i 1, pri čemu je vjerovatnost nemogućeg događaja 0, a sigurnog
događaja
Razlikujemo:
• statičku (vjerovatnost a posteriori),
• klasičnu (vjerovatnost a priori) i
• subjektivnu definiciju vjerovatnosti.
47
Statička vjerovatnost a posteriori nije unaprijed poznata već se određuje
eksperimentalnim putem ponavljanjem pokusa u istim uslovima ili statičkim promatranjem na
temelju prikupljenih podataka. Prema definiciji vjerovatnosti a posteriori ako slučajni pokus
zadovoljava uslov statičke stabilnosti relativnih frekvencija, tada se vjerovatnost proizvoljnog
događaja A vezanog uz taj pokus definiše kao realan broj P (A) oko kojeg se grupišu, odnosno
kojem teže relativne frekvencije tog događaja, tj.

P (A) = lim m
n→∞ n
S porastom broja pokusa smanjuju se oscilacije relativnih frekvencija i one se grupišu
oko konstante, o čemu govori i zakon velikih brojeva.
U klasičnoj definiciji vjerovatnosti a priori pretpostavlja se da imamo slučajan pokus
sa konačnim brojem mogućih ishoda pokusa i da su svi ishodi jednako mogući. Tada je
vjerovatnost P (A) nastupa proizvoljnog događaja A vezanog za taj pokus jednaka omjeru
broja m za taj događaj povoljnih ishoda slučajnog pokusa i broja n svih jednako mogućih
međusobno isključivih ishoda slučajnog pokusa, tj.
P (A) = lim m
n→∞ n
Za m = 0, P (A) = 0i događaj A je nemoguć, a za m = N, P (A) = 1 i događaj A je siguran.
Sigurna vjerovatnoća izražava stepen uvjerenja osobe ili skupine osoba o nastupu
slučajnog događaja A. Određuje se prosudbom osoba na temelju raspoloživih obavijesti o
događaju ili pojavi. Značajna je u modelima poslovnog odlučivanja kada ne postoji
mogućnost određivanja vjerovatnosti a priori i kada nema raspoloživih podataka za
utvrđivanje statičke vjerovatnosti teorija vjerovatnosti.
145. ZAKON O OSIGURANJU
Propisi kojima se određuju uslovi i načini obavljanja poslova u društvima koja se bave
osiguranjem imovine i osoba te nadzor nad njihovim poslovanjem.
Reguliše koji su to poslovi osiguranja i drugi poslovi osiguranja, vrstu društava za
osiguranje koja se mogu osnivati, način njihovog poslovanja, potrebna sredstva za osnivanje
društava za osiguranje, nadzor nad njihovim poslovanjem, zakonsku obavezu osiguranja,
funkcije i nadležnosti (državnog) ureda za osiguranje, te kaznene odredbe u slučaju
nepoštivanja ovog zakona.
146. ZAKON VELIKIH BROJEVA

Zakon vjerovatnosti koji kaže da sa vjerovatnošću koja je proizvoljno blizu možemo
očekivati da će se pri dovoljno velikom broju ponovljenih neovisnih i homogenih pokusa
relativna frekvencija događaja A po volji malo razlikovati od njene vjerovatnosti.
Drugim riječima, od statičkih posmatranja što je veći broj posmatranja, to je uloga
slučajnosti manja. Zakon velikih brojeva jedan je od osnovnih zakona računa vjerovatnosti na
kojem počiva veliki dio osiguravajuće matematike.
147. ZASTUPNIK OSIGURANJA
Osoba koju je osiguravatelj ovlastio za zaključivanje ugovora o osiguranju.
Osiguravatelj može dati ovlaštenje za zaključivanje svih vrsta osiguranja i za samo neke vrste
osiguranja. Ako je dato ovlaštenje za zaključivanje samo nekih vrsta osiguranja, tada se u
ovlaštenju navodi za koje vrste je zastupnik – agent ovlašten.
48
148. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Omogućava ekonomsku zaštitu pojedinca i njegove porodice za vrijeme bolesti. Može
biti obavezno zdravstveno osiguranje ili dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Prema pročišćenom tekstu Zakona o osiguranju prijašnji naziv bolesnička osiguranja
zamijenjen je nazivom zdravstvena osiguranja.
149. ZELENA KARTA
Međunarodna isprava o osiguranju autoodgovornosti, predložena preporukom broj 5
UN, a prihvaćenoj od Savjeta ureda i kao takva ušla u Londonski sporazum. Zelene je boje.
Sadrži oznake svih zemalja članica sistema zelene karte. Pored toga sadrži sve
najnužnije podatke o osiguraniku i vozilu, te o vremenu za koje vrijedi. Sadrži i klauzule koje
potpisuje osiguranik, a koje predstavljaju punomoć obrađivanom uredu da može obraditi i
isplatiti štetu nastalu tom vozilu na njegovom području.
Strogo je formaliziran obrazac, čije mijenjanje, bez saglasnosti Odbora za cestovni
promet Ekonomske komisije UN za Evropu, nije dopušteno. Njezino postojanje je uslov

pasivne legitimacije obrađivačkog tima. Za razliku od police osiguranja, valjanost zelene
karte proteže se na oba dana na njoj navedena. Izdavački ured jamči obrađivačkom uredu i na
temelju ukradenih, odnosno falsificiranih zelenih karata. Sve u cilju objektivizacije sigurnosti
i povjerenja u zelenu kartu.
Zelena karta je osiguravajući pasoš za motorno vozilo u međunarodnom cestovnom
saobraćaju. Njezino izdavanje je u pravilu oslonjeno na ugovor o osiguranju, ali to i ne mora
biti. Često se zelene karte izdaju uslužno za drugo društvo ili čak za drugi ured koji ih nema
pravo izdavati (npr. Hrvatski ured za Ured Bosne i Hercegovine).
Zelenu kartu ima pravo izdavati samo nacionalni ured, koji ih potom predaje svojim
članicama, koje ih uručuju svojim osiguranicima, i to uz naplatu ili besplatno.
150. ŽIVOTNA OSIGURANJA
Razvrstavaju se na osiguranje života i rentna osiguranja. Društvo za osiguranje osim
poslova životnih osiguranja može obavljati i poslove neživotnih i poslove reosiguranja.
Osiguranje života je dugoročno osiguranje, svotno osiguranje u kojem se ugovorena
svota isplaćuje korisniku osiguranja ako osiguranik umre za vrijeme trajanja osiguranja ili na
kraju ugovorenog trajanja osiguranja ako je osiguranik živ ili u oba slučaja. Uz isplatu
ugovorene svote moguće je ugovoriti i sudjelovanje u dobitku koji je osiguravatelj ostvario u
poslovima trajanja života.
Kod osiguranja doživljenja i kod mješovitog osiguranja moguće je napraviti otkup
police. S obzirom na trajanje osiguranja i trajanje plaćanja i s obzirom na odnos trenutka i
načina isplate ugovorene svote postoji mnogo različitih vrsta osiguranja.
Može biti osiguranje jednog ili više života, pojedinačno ili grupno. Osiguranje rente
(engl. annuity insurance, njem. Rentenversicherung) – je osiguranje periodičnih prihoda
tokom određenog razdoblja ili doživotno. Visina rente je unaprijed određena a može biti i
varijabilna. Uplata može biti jednokratna ili višekratna. Isplata može početi odmah nakon
prijema posljednje uplate ili po proteku određenog perioda. Isplata može biti godišnja ili
ispodgodišnja.

Ekonomika Osiguranja I Parcijala

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekonomika Osiguranja I Parcijala

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

ugovore o osiguranju. Za svoj posao dobiva proviziju. Ovlaštenja agencija određena su

propisima o osiguranju i ugovorom o saradnji između agencija i osiguravatelja. Po tim

3. AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA FEDERACIJE BOSNE I

očituje u provjeravanje da li se osiguravajuća društva pridržavaju svih uslova koji su

predviđeni različitim aktima.

Državni nadzor je proveden prvenstveno radi zaštite interesa osiguranika. U FBiH,

nadzor provodi Agencija za nadzor društava za osiguranje u FBiH, sa sjedištem u Sarajevu.

Agencija za nadzor osiguranja FBiH je agencija koja je osnovana sa zadatkom da

reguliše i nadzire poslovanje društava za osiguranje u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja.

Osnovana je Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju.

Agencijom upravlja stručni savjet (5 članova) i direktor. Oba tijela imenuje i

razrješava Vlada FBiH.

1. Izdavanje odobrenja za rad društava za osiguranje i reosiguranje,

2. Davanje mišljenja na akte društava za osiguranje koja su po Zakonu obavezna

donijeti (uslovi osiguranja, tarife premija, pravilnici o utvrđivanju prijenosnih

premija i rezerviranih šteta, rezervacije za masovne i katastrofalne štete, pravilnik

o utvrđivanju matematičke rezerve i njegovoj primjeni kod osiguranja života, itd.),

3. Prikupljanje, obrada i evidencija podataka koje Agenciji dostavljaju društva za

osiguranje i reosiguranje, u skladu s zakonskim odredbama,

4. Vršenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje i reosiguranje, u skladu s

5. Pokretanje i nadzor postupaka privremene uprave, likvidacije i stečaja, te saniranja

6. Povlačenje dozvola za rad društvima za osiguranje i reosiguranje, u skladu s

7. Donošenje akata kojima se reguliše rad društava za osiguranje i reosiguranje u

skladu s odredbama Zakona,

8. Ostali zadaci u skladu s zakonskim propisima.

4. AGENCIJA ZA NADZOR OSIGURANJA REPUBLIKE SRPSKE

očituje u provjeravanje da li se osiguravajuća društva pridržavaju svih uslova koji su

predviđeni različitim aktima.

Državni nadzor je proveden prvenstveno radi zaštite interesa osiguranika. U RS,

Agencija za nadzor osiguranja RS je agencija koja je osnovana sa zadatkom da

reguliše i nadzire poslovanje društava za osiguranje u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja.

Osnovana je Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju.

Agencijom upravlja stručni savjet (5 članova) i direktor. Oba tijela imenuje i

Osnovni zadaci Agencije, u skladu s zakonskim propisima, su:

1. Izdavanje odobrenja za rad društava za osiguranje i reosiguranje,

2. Davanje mišljenja na akte društava za osiguranje koja su po Zakonu obavezna

donijeti (uslovi osiguranja, tarife premija, pravilnici o utvrđivanju prijenosnih

premija i rezerviranih šteta, rezervacije za masovne i katastrofalne štete, pravilnik

o utvrđivanju matematičke rezerve i njegovoj primjeni kod osiguranja života, itd.),

3. Prikupljanje, obrada i evidencija podataka koje Agenciji dostavljaju društva za

osiguranje i reosiguranje, u skladu s zakonskim odredbama,

4. Vršenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje i reosiguranje, u skladu s

5. Pokretanje i nadzor postupaka privremene uprave, likvidacije i stečaja, te saniranja

6. Povlačenje dozvola za rad društvima za osiguranje i reosiguranje, u skladu s

7. Donošenje akata kojima se reguliše rad društava za osiguranje i reosiguranje u

skladu s odredbama Zakona,

8. Ostali zadaci u skladu s zakonskim propisima.

5. AGENCIJA ZA OSIGURANJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Nadzor se očituje u provjeravanje da li se osiguravajuća društva pridržavaju svih

uslova koji su predviđeni različitim aktima.

Državni nadzor je proveden prvenstveno radi zaštite interesa osiguranika.

Agencija za osiguranje u BiH je agencija koja je osnovana sa zadatkom da reguliše i

nadzire poslovanje društava za osiguranje u BiH u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja.

Osnovana je Zakonom o Agenciji za osiguranje u BiH u aprilu 2004. godine. Organe

uprave Agencije imenuje i razrješava Vlada BiH. Sjedište Agencije je u Sarajevu.

1. Jedinstvenu primjenu Zakona o osiguranju između entiteta, kao i postojanje

nesmetane i djelotvorne saradnje između Agencija za nadzor osiguranja u

Federaciji BiH i RS, te da obezbijedi da se entitetski zakoni primjenjuju i tumače

na pravičnom i jedinstvenom osnovu,

2. Da zakonodavstvo o osiguranju, koje je na snazi u entitetima, u potpunosti bude

usaglašeno u namjeri da obezbijedi jednak i ravnopravan odnos prema svim

društvima za osiguranje u oba entiteta i Brčko Distriktu BiH te da osigura jednaku